113

Edhem Omerović-Tito

ULOGA I ZNAČAJ MEHDINA SENADA HODŽIĆA UODBRANI BOSNE I HERCEGOVINE

Mehdin Hodžić, u narodu poznat pod imenom Kapetan Senad, sinSelme i Hurije, rođen je 15.10.1957. godine u Tuzli. Hrabro je poginuo10.5.1992. godine u selu Zaseok kod Sapne. Nakon završene Pedagoškeakademije, zaposlio se u Sekretarijatu unutrašnjih poslova SocijalističkeRepublike Hrvatske, u Dubrovniku, a potom biva službeno premješten uMakarsku. Tu je radio do polovine 1991. godine, nakon čega napuštaslužbu i vraća se u rodnu Tuzlu.

Dok je čekao rješenje za prijem u policijsku službu u Tuzli, postalomu je jasno da se nad rodnom Tuzlom nadvila tama ratnog vihora, kojiprijeti uništavanjem bošnjačkog naroda. To ga je navelo da se odseptembra 1991. godine angažuje u organizovanju naroda, protiv brojnihprojekata nestanka Bosne i Bošnjaka. Osjećajući neizmjernu ljubavprema zemlji iz koje je ponikao i prema Bosancima među kojima jerođen i sa kojima je odrastao, shvatio je da se mora pronaći riješenje zaopstanak zemlje i naroda, pa je početne pažljive korake pripremao ipreduzimao u Patriotskoj ligi Bosne i Hercegovine.

Senadova dužnost u Patriotskoj ligi nakon njenog formiranja seodnosila na obavještajno-sigurnosne poslove do 8. aprila 1992. godine,kada je postavljen na dužnost pomoćnika komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove u okružnom štabu Teritorijalne odbrane Tuzla. Na tojdužnosti je ostao do 25. aprila, od kada preuzima "dužnost komandantaTaktičke grupe Zvornik,"1 pod čijom komandom su trebale biti općine"Zvornik, Ugljevik i Kalesija". Komandno mjesto je bilo na prostoruslobodne teritorije Zvornik u rejonu Sapne. Neposredno su mu bile

1 Rasim Dupljak, "Oni su branili Bosnu i Hercegovinu", str. 120., vidi i u knjiziVahid Karavelić, "Agresija na Bosnu i Hercegovinu", str. 282.

124

potčinjene jedinice Teritorijalne odbrane Zvornik, sa sjedištem naslobodnoj teritoriji Sapne.

Mehdin Hodžić u narodu poznat pod imenom Kapetan Senad

Manevarski odred je bio formiran uglavnom od boraca sa prostoraSapne i Teočaka u čiji sastav je uključeno nekoliko boraca Bijeljine iKalesije. Kao komandant Taktičke grupe izvršio je organizaciju iustrojavanje prostornih i manevarskih jedinica pri štabovimaTeritorijalne odbrane i reorganizaciju samostalnih manevarskih jedinicau organizaciju manevarskog pješadijskog odreda. Komandovao jeposredno odbranom zone odgovornosti svoje Taktičke grupe, aneposredno odbranom teritorije Sapne. Svoje znanje i ratnu vještinu uvođenju oružane borbe tokom agresorske ofanzive na rejon Sapne od 5do 10. maja 1992. godine, iskazao je odlučnom odbranom i manevrom

125

raspoloživih snaga u direktnom sudaru sa nadmoćnijim agresorskimsnagama. Na taj način uspio je osloboditi sela i zaseoke na prostoruSapne, a osim toga, obuzdao je arogantnog i nasilnog agresora, preuzeoinicijativu i umjesto napada i prodora, prisilio ga na izvlačenje ipovlačenje.

Iz Senadove vještine i umijeća vođenja oružane borbe prenijete nasaborce, izrasle su četiri brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine,čiji su se saborci zavjetovali da će slijediti svog komandanta, nosećislobodu zemlji i narodu. Zbog izuzetnog doprinosa u odbrani BiHzaslužno su dobile i nosile priznanja "viteške" i "slavne". MehdinHodžić, omiljeno ime među saborcima, u narodu poznat kao kapetanSenad, odlikovan je najvišim vojnim priznanjem "Zlatni ljiljan", aukazom Predsjedništva R BiH odlikovan je ordenom herojaoslobodilačkog rata. Posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

Poginuo je u agresorskoj ofanzivi 10. maja 1992. godine u seluZaseoku kod Sapne. Tom prilikom Kapetan Senad je uspješno izveokontranapad borbom prsa u prsa, potisnuo agresora na početne položaje,zarobio i poklonio Armiji Republike Bosne i Hercegovine prvi tenk T-55i samohodni protivavionski dvocijevni top 57 mm. Tokom noći jeukopan zajedno sa poginulim saborcima.

Sretna je zemlja i narod koji ne vode rat i u čijoj blizini nemaprijetnje ratom. Međutim, Bosna to nije. Agresija na Republiku Bosnu iHercegovinu izvedena od strane Jugoslavenske narodne armije kaoprodužene ruke političkih ciljeva Srbije i Crne Gore, izazvala je rat kaototalnu pojavu i Bosni potpunu nesreću, zahvatajući ljude, žene, djecu,starce, bogate i siromašne, zdrave i bolesne, obrazovane i neobrazovane.

Blokiran fizički i psihički, bošnjački narod se našao u metežu, prednajezdom agresora sa dželatskim monstruoznim postupcima, pogromimai progonima. Iz takvog stanja i meteža rađali su se pojedinci i grupe kojisu planirali i nametali ritam moguće odbrane, a ujedno su usporavaliagresorov napadni tempo čiji je cilj uništenje Bošnjaka.

126

S druge strane, Bošnjaci su bili duboko uvjereni u mogućnostuspješnog suprostavljanja i sprečavanja brzog napredovanja agresorskihsnaga, čiji je monstruozni cilj bio uništenje bošnjačkog identiteta.Međutim, među Bošnjacima u ovom kraju je bilo i onih koji su nastojaliizbjeći uključivanje u organizovanje otpora agresoru s izgovorom "neknas to zasad mimoiđe i nek se to rješava mimo nas." Zbog takvihokolnosti, Kapetan Senad je u početku uspio okupiti samo desetaksaboraca i to većinu od onih koji su preživjeli pokolj i stradanja uBijeljni. U takvom metežu "rađani" su pojedinci i stvarane grupebranilaca u Bosni i Hercegovini, pa i na prostoru Sapne, a dolazakkapetana Senada i Hajre sa svojim saborcima, podigao je nivoodbrambene snage koja je usporila i zaustavila agresora, čime suBošnjaci u zaleđu Sapne dobili na vremenu za kvlitetniju pripremuodbrane. Doprinos kapetana Senada na prostoru Sapne ne ogleda se samou organizaciji i ustrojstvu jedinica, već je njegova pojava psihološkiuticala na običan svijet, posebno na bespomoćne, kao što su starci, žene idjeca. Svi su osjetili i shvatili da je sa Senadovim dolaskom, omogućenprodužetak bitisanja na opkoljenom i skučenom prostoru, a time sukonačno odbacili sve sumnje i prihvatili su vjeru u sopstvenu snagu.Dakle, Senad i Hajro vratili su narodu samopouzdanje i uvjerili su ih dase oružanom borbom kao posljednjim načinom protiv kolektivne smrti,koja je agresoru bila prvi prioritet, može, ako ne potpuno, a onda bardjelimično odbraniti bošnjački narod.

Svojom pojavom Kapetan Senad ozario je lica ljudima i ženama,djeci i starcima, odnosno ulio im nadu u mogućnost opstanka na ovomprostoru. Njegova sposobnost organizacije života i aktiviranja ljudi uratnim prilikama urezala je lik i karakter, ne samo vođe nego iodgajatelja i učitelja. Kao svog vođu svi ga poznavaoci pamte kaoodgovornog i sposobnog rukovodioca i komandanta. Tokom borbe unajkritičnijim situacijama, iskazivao je neizmjerno znanje i vještinu uvođenju oružane borbe, sa mnogo ispoljene energije, odlučnosti ipravednosti, disciplinovanosti i istrajnosti, kreativnosti i samostalnosti.Njegova kreativnost rezultat je otvorenog prihvatanja ideja, osjetljivostina probleme i fleksibilnosti u timskom radu. Senadova sposobnostophođenja među kolebljivcima, odnosno emocionalno nestabilnimljudima, isticala se kao i u najkritičnijim situacijama, smirenim i hrabrimdržanjem. Poznavao je odgojne metode, kojima je ulijevao smirenost i

127

hrabrost ljudima, te je uspijevao da ih iz očajne i bezizlazne vizije, naučii pripremi na put sigurnog uvjerenja u povoljan ishod.

Kao komandant Kapetan Senad imao je pouzdanje u svoje saborce, ato je stekao ulaganjem znanja i umijeća. Svojim načinom komandovanjauvažavao je i prihvatao mišljenja svojih saboraca, ali je zauzvrat tražiopotpunu odgovornost. Takvim odnosom postigao je odlične rezultate štoje uticalo na stabilnost vojnih snaga i borbeni moral. Takvo stanjeborbenog morala je bilo i ostalo kod Senadovih boraca i nakon njegovesmrti. Borbeni duh i vještina vođenja oružane borbe Senadovih saboracaostala je onakva, kako ih je on svojim pedagoškim metodama odgajao iza borbu pripremao. Znao je Kapetan Senad da samo predanim imarljivim radom može postići prag znanja i vještine, pa je uvijek mogaouklopiti kriznu situaciju u šemu uspješnog kolektivnog ishoda iz svakeoružane borbe.

Nacionalističko raspoloženje prisutno još za života Josipa BrozaTita, doživljava naglu ekspanziju nakon njegove smrti. U akademskimkrugovima velikodržavnih nacifašističkih projekata nacionalizam jenašao plodnu podlogu i devedesetih godina XX vijeka doprinijeo jeraspadu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te sadramatičnim događanjima izazvao neuspjelu agresiju JugoslavenskeNarodne Armije (u daljem tekstu JNA) na Sloveniju kao početakostvarenja velike Srbije, potom agresiju na Hrvatsku kroz koju suplanirane njene krajnje granice, a u tom velikosrpskom projektu izvršilibrutalnu agresiju i zločin nad Bosnom i Bosancima.

I dok je trajala oružana agresija na Hrvatsku, intenzivirana jeagresorska politika iz Srbije i Crne Gore u Bosni i Hercegovini, zatimprebacivanje vojne tehnike JNA i vojske povučene iz Slovenije i dijelovaHrvatske, a takođe i masovno prodiranje velikodržavne srpske štampe,radija, televizije kao i ostalih propagandnih ratnih sredstava s ciljemdemagoškog zavođenja srpskog naroda iz Bosne protiv Bošnjaka iHrvata. JNA sa svojom organizovanom silom, savršenom u metodamaubijanja i destrukcije, naukom i tehnikom, ratne vještine je stavila u

128

službu organizovanog zločina protiv svih koji nisu za veliku Srbiju.Takve ogromne snage i sredstva skoncentrisane i raspoređene u Bosni iHercegovini dale su motiv bosanskim Srbima predvođenim politikomSrpske Demokratske Stranke, da bezpogovorno podrže okupaciju Bosnesa ciljem stvaranja svesrpskih zemalja odnosno velike Srbije.Približavanjem brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu, osmišljene uSrbiji i Crnoj Gori, vođenoj produženom rukom JNA zajedno saparavojnim formacijama raznih političkih stranaka iz Srbije i Srpskedemokratske stranke iz Bosne i Hercegovine, sve više je raslo stanjeneizvjesnosti kod Bošnjaka. Kako i šta činiti da ne dođe do brutalneagresije, a s njom i uništenja svega što je civilizacijsko u Bosni iHercegovini. Bošnjaci su bili predani cilju mira, tražeći put riješenja.Međutim, oni ostaju odbačeni i pritjerani u ćorsokak kao nebitan faktorod strane beogradsko-paljanske političke i vojne sile, koja diktira ciljeve,raspolažući potencijalom bivše JNA. Na svakom koraku i svakom mjestuoni prijete nestankom svih Bosanaca pa i imena Bosna.

Iako svjesni opasnosti i brutalnosti ratnog razaranja koje ćeuslijediti, bošnjački narod ostao je uljuljan na nosilima vlastitog zaboravai našao se ponovo u kolotečini historijskog kruženja i kao u opijumuprestravljeno i užasnuto čekao svoju sudbinu, koju mu je pripremaoagresor sa svojim satelitima okupljenim uz Srpsku demokratsku stranku.

Nerazumijevanje prošlosti dovelo je do pojave raznih propagandnih,samoutješnih i eskivirajućih govora i opravdanja "to nije moj rat" ili"neka ovo bude mimo nas" ili "držimo se sad za sad po strani", što je sveskupa doprinosilo odugovlačenju priprema otpora prema nadirućojagresorskoj sili, a time ubrzalo prodor agresora i brzinu osvajanja IstočneBosne kao prvog cilja, te uspostavljanje širokog mostobrana sa Srbijom iCrnom Gorom. Što su Bošnjaci više zagovarali mir, agresor je sve više ibrže nametao rat.

Taj mostobran je tokom 1991. i početkom 1992. godine bio većuspostavljen, po širini i dubini cijele istočne i sjeveroistočne Bosnesnagama JNA. U mjesecu aprilu je i otpočela brutalna oružana agresijana Republiku Bosnu i Hercegovinu. Bošnjaci su saznali da je JNAozbiljna u namjeri sprovođenja okupacije u korist velike Srbije, jer jepočela mobilisati ratnu rezervu samo iz redova srpskog naroda, zatimraspoređivati borbena sredstva u ruke Srba, lojalnih Srpskojdemokratskoj stranci kao i zabranjivajući kretanja nesrpskomstanovništvu na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Ipak Bosanci to

129

nisu shvatili kao krajnje ozbiljnu prijetnju, sve do dana "D" kada je došlodo pogroma i progona Bošnjaka.

Naravno, snage JNA popunjene ljudstvom samo iz reda srpskognaroda, pripremile su teren za taj dan u prihvatu planski prozvanimdobrovoljačkim "paravojnim jedinicama", koje su bile u "sastavu JNA ivojne linije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije,"2 sa namjerom daone otpočnu borbu, kako bi svjetskoj javnosti prikazale neumiješanostJNA kao nosioca agresije i da je to unutrašnji rat između vjerskih grupa,proturajući u medije kako je u Bosni i Hercegovini otpočeo građansko-vjerski rat.Tokom uspostavljanja mostobrana u sjeveroističnoj Bosni,okupacijom Bijeljine i Zvornika u trokutu cilja, zatvaranja širegmostobrana Zvornik-Tuzla-Brčko, prostor doline riječice Sapne se našaou uslovima krvavog ratnog kolorita, opkoljen sa brda i uzvišenjaarsenalima raznovrsnih sredstava uništavanja od srpsko-crnogorskenacifašističke mašinerije, čije stezanje obruča je uspostavilo kazamatskipoložaj, a nemogućnost kretanja konclogorsku kontrolu. Ovakva blokadarejona Sapne je dovela narod u bezizlazan položaj i svela na pukopreživljavanje pretvoreno u isčekivanje smrti. U ovakav opkoljen iokovan prostor kontrolisan sa zemlje i zraka tokom zadnje polovineaprila uspijevaju se probiti Kapetan Hajro sa svojim saborcima, a potomi kapetan Senad u pratnji odlučnih saboraca. Dolazak kapetana Hajre iSenada stvorio je uslove za efikasniju organizaciju odbrane.

Dolaskom na slobodnu zvorničku teritoriju u rejon Sapne, Hajro iSenad uočili su da se ovdje vrše užurbane aktivnosti na organizaciji štabai jedinica Teritorijalne odbrane. Polovinom aprila 1992. godine na čeloštaba TO odnosno za njenog komandanta je postavljen kapetan prveklase Džemail Spahić.3

2 U knjizi "Tajni Ratnici Exs Jugoslavije" na strani 9. Marko Lopušina pišuci o crvenimberetkama kaze:"Načelnik srpske tajne policije (misli na Jovicu Stanisića) je zaorganizatora srpskih crvenih beretki postavio Franka Simatovića – Frenki." Također,u istoj knjizi na strani 87. navodi Tomu Kovača nekadašnjeg ministra unutrašnjihposlova RS koji kaže:"Naši oficiri komandanti akcije VRS imali su bajpas uBeogradu… Oni su po potrebi bili oficiri Vojske Republike Srpske, drugi put oficiriJugoslovenske Armije". Takođe u knjizi "Komandant Arkan" na str, 111. stoji navodGorana Hadžića, koji za Arkana kaze: " Direktno je učestvovao u svim borbama sasvojom gardom, a koja je bila tada u sastavu TO Krajine i Jugoslovenske narodneArmije".

3 Vahid Karavelić, "Agresija na Bosnu i Hercegovinu", Sarajevo, 2004., str.181.

130

Spahićev rad težišno je bio usmjeren na formiranje jedinica zaaktivnu i mobilnu odbranu. Te aktivnosti na slobodnoj teritoriji Sapnezatekli su Hajro i Senad, a svojim prisustvom, znanjem i vještinomorganizovanja, rukovođenja i komandovanja ubrzali su procesorganizacije, ustrojstva i osposobljavanja jedinica, prvenstvenonamijenjenih za mobilna i manevarska dejstva.

Iz Senadove zabilješke vidi se da je 28. aprila 1992.godine formiranmanevarski odred, sastavljen od ljudstva koje je stiglo na teritoriju Sapnesa kapetanima Senadom i Hajrom, te od manevarskih jedinica iz Vitinice,Goduša, Sapne, Nezuka i Zaseoka. U novoformiranom odredu bile sudvije manevarske čete, čiji dijelovi su raspoređeni kao pomoć u odbranii za intervenciju u Godušu Sapni, Vitinici, Zaseoku, Nezuku,Križevićima i Dugom Dijelu. Osnovni problemi formiranja jedinicanivoa četa i odreda, bili su u nedostatku naoružanja i opreme neophodnihza vođenje borbe. Inače, na ovom prostoru u to vrijeme do 5. maja nijebilo više od 300 cijevi naoružanja, uglavnom su to bile lovačke puške ipištolji. Glavno oružje je bilo znanje, strpljenje, upornost i težnja zaslobodom. Od protivoklopnih sredstava na ovoj teritoriji bila su dvaručna bacača raketa 90 mm sa 14 raketnih projektila. Ovakva strukturanaoružanja u odnosu na agresora, koji je raspolagao sa cijevima raznihkalibara vojnog arsenala, nije ulijevala neku posebnu nadu za odbranu iočuvanje života zatečenih civila, većinom žena, djece i staraca.

Nakon okupacije gradova donjeg i srednjeg Podrinja, agresorpreuzima inicijativu za dalja ofanzivna dejstva na prostoru slobodneteritorije dolinom rijeka Sapne i Hoče, kao i gornjem toku rijeke Spreče.Na prostoru Sapne koja je bila opkoljena sa svih strana, agresor jeskoncentrisao glavne snage putnom komunikacijom Zvornik-Sapna-Lopare u rejonu Karakaja i Priboja, s ciljem da koncentričnim nastupomoklopno-mehanizovanih jedinica probije odbranu i tim pravcem prodre udolinu i središte slobodne teritorije Sapna. Pomoćne pješadijske snagepodržane artiljerijsko-raketnim jedinicama agresor je skoncentrisao umjestima; Baljkovica, Kitovnice, Petkovci, Boškovići, Malešići,Kiseljak, Lokanj, Rastošnica, Zavid i Rožanj. One su imale zadatak dakoordiniranim napadnim dejstvima neutrališu odbranu u rejonu Sapne ida izvrše spajanje sa oklopno-mehanizovanom jedinicom u naseljuGornja Sapna. Ovako grupisane snage nastupile su pravcima: Baljkovica- Nezuk, Kitovnice - Dugi Dio - Zaseok, Petkovci - Sapna, Boškovići –Hanđelići - Džakići, Malešići - Selimovići, Kiseljak - Brđani –

131

Kovačevići, Lokanj - Zečija Kosa, Rastošnica - Goduš, Zavid - Goduš iRožanj - Goduš. Osnovna ideja agresora bila je da glavnim i pomoćnimsnagama probiju kroz odbranu i daljim nastupanjem razbiju odbrambenesnage na svim pravcima, s ciljem neutralisanja glavnine odbrane u dolinirijeka Sapne i Munjače, a ostatak da prisili na bezglavo izvlačenje izrejona Sapne. Pored pješadijskih, oklopno - mehanizovanih i artiljerijsko- raketnih jedinica, agresor je angažovao i avio izviđačku i bombarderskupodršku. Tokom priprema napada na rejon Sapne, agresor je 4. maja1991.godine izvršio napad na selo Križeviće zapalivši 3 kuće. Tomprilikom je okupirao, protjerao i opljačkao stanovništvo sela Hajvazi naprostoru općine Kalesija. O ovom događaju Kapetan Senad je u svomizvještaju 5. maja 1992. godine napisao: "Na današnji dan u jutarnjimsatima bila je planirana borbena akcija. Kada je u jedinicu na polaznompoložaju pristigla osoba iz sela Hajvazi sa molbom za pomoć, jer se vršipokolj od strane četnika. Kako se upravo tog trenutka rasplamsalaminobacačka paljba na selo Zaseok u kom boravimo, odlučio samzajedno sa zamjenikom da odgodimo akciju, te da on sa polovinomljudstva...krene u selo Hajvaze, a ja sa dijelom ljudstva u selo Zaseok. IzZaseoka sam primjetio u okolini sela srpski Boškovići i Šetića da cestomZvornik-Sapna dolazi šest tenkova, četiri autobusa ljudi i dva vojna pincgauera i više civilnih osobnih automobila. Ocijenio sam da se radi ovećoj neprijateljskoj ofanzivi na Sapnu i okolna sela što se i obistinilo.Kako je D. Sapna bila bez jedinice TO, te kako su njeni stanovnici dvadana prije toga iselili skupa sa onima, koji su se mogli boriti, neprijateljje bez problema ušao u Sapnu i popalio je. Neprijatelj je ušao i u seloKobiliće, gdje je izvršio masakr nad 15 mještana koji su im se slobodnopredali u ruke, uglavnom muškaraca sa jednom ženom. Nakonintervencije jedinice dio sela je spašen, te je ostalo nepopaljeno."4 Zadogađaje u Hajvazima u svojoj knjizi autori Omerbegović, Avdić iJukanović pišu: "Tada je agresor izvršio stravičan zločin nad 7 civila,zapalivši ih žive u štali pored Hemlijaša, a 5 civila su mučki ubijeni."5

Prije početka ofanzive na Sapnu agresor je izvršio dodatna avio -

4 Izvod iz dnevnog izvještaja Mehdina Hodžića - Senada na dan 05.05.1992. godine.Ovdje se ne misli da u Sapni i Kraljevićima nije bilo mjesnih odbrambenih jedinica,nego se misli da nije bilo manevarske jedinice za intervenciju na tom pravcu. Slabonaoružane mjesne jedinice nisu imale sredstva za protivoklopnu borbu, što jedoprinijelo da oklopno-mehanizovana jedinica bez poteškoća prodre do GornjeSapne.

5 Omerbegović, Avdić, Jukanović; "Vrijeme odluka i otpora 1992-1995.", str. 74.

132

izviđanja, tako da je 5. maja 1992. godine oko 10 sati uz artiljerijskupripremu snažnim i brzim prodorom oklopno – mehanizovanomjedinicom probio linije odbrane dolinom rijeke Sapna prodirući prekosela Vrela Strana, Kraljevića, Kobilića, Sapna, Gaja i potisnuo odbranuprema Međeđi. U tom prodoru, pored ubijenih u Kobilićima, u DonjojSapni je neprijatelj ubio jednog sedamdesetgodišnjeg starca prednjegovom kućom, jednog tridesetogodišnjeg neuračunljivog mladića, tejednu neuračunljivu ženu, a koji su inače živjeli od narodne milostinje.Agresor je pomoćnim snagama u zahvatu glavnog pravca iz Boškovića iMalešića nastupao prema Selimovićima, Hanđelićima ka Džakiću. Snageiz rejona Kiseljaka i Brđana napadale su preko Kovačevića ka ZečijojKosi i prisilile odbrambene snage da se grupišu za odsudnu odbranu naZečijoj Kosi. Sadejstvujući na tom pravcu, snage iz Kiseljaka i Lokanjane uspijevaju ostvarti cilj tokom cjelodnevnog napada i preuzeti kontrolunad objektom Zečija Kosa, pa su ih snage odbrane u večernjim satimaodbacile u polazne rejone.

Na selo Goduš, agresor je angažovao snage jednog ojačanogbataljona iz pravaca Rožanj - Goduš, Zavid - Goduš i Rastošnica -Goduš, gdje je tokom cjelodnevne borbe u večernjim satima uspioovladati jednim dijelom goduškog Visa. Odbrambene snage su nakonkonsolidacije i blokiranja daljeg napredovanja u kontra napadu, preuzelekontrolu i inicijativu, nanoseći neprijatelju gubitke u živoj sili,prisiljavajući ga na povlačenje i pri tome su zarobile jednog živogneprijateljskog vojnika. Takođe, napad agresorskih snaga iz pravcaBaljkovice i Kitovnica u pravcu Zaseok - Nezuk bile su tog danaporažene. Snage agresora koje su ovladale rejonom sela Sapna i Vitinica,ostale su na dostignutim položajima, s ciljem daljnjeg napredovanja iizvršenja postavljenog zadatka. Sa ovim dostignutim položajima agresorje dijelom uspio u razbijanju i odvajanju odbrane, te ih prisilio nasamostalno i nekoordinirano borbeno djelovanje. Pored svih nedostatakai problema kod branilaca, agresor je stekao prednost u svim segmentimavođenja borbe. Agresor je bio u velikoj prednosti zahvaljujući većembroju angažovane ljudske i tehničke nadmoćnosti. Nasuprot tome,odbrambene snage su bile potpuno inferiorne u pogledu naoružanja iopreme.

Nedostatak naoružanja i opreme kod branilaca agresor je iskoristio imunjevitom brzinom oklopno-mehanizovanim jedinicama, uz podrškuartiljerije, 5. maja prodro dolinom rijeke Sapne u sela Vrela Strana,

133

Kraljevići, Kobilići, Sapna, Gaj, Hanđelići i dio Vitinice. Razbijene i nadvije strane doline rijeke Sapne razdvojene odbrambene snage, saotežanim mogućnostima međusobne komunikacije (jedina komunikacijamogla se ostvariti zaobilaznim šumskim putem preko Goduša i Međeđe),nisu bile u mogućnostiostvariti brz kontakt i koordinaciju za protivnapadza oslobađanje okupiranih sela.

Tako su jedinice 6. maja na osnovu izviđanja i osluškivanja pokretaodjeka pucnjave iz pješadijskog naoružanja, sa pravaca Nezuka –Zaseoka – Međeđe, na pravac Vrela Strana, Kobilići, Kraljevići, a sapravca Zečije Kose (dijela Vitinice), preduzele kontranapad naneprijateljske snage u selu Gaj, a potom u sadejstvu sa jedinicom izGoduša otpočeli gonjenje neprijatelja iz Sapne. Naravno, brzompovlačenju agresora iz Gaja i Sapne, doprinijele su jedinice iz pravcanapada Zaseok – Nezuk, koje su predvođene Senadom i Hajrom odlučnoi brzo ugrozile položaj agresora u Kobilićima i Kraljevićima, i time sudale do znanja agresoru da će biti u okruženju u dolini Sapne. Zato jeagresor bez dvoumljenja odmah pristupio povlačenju sa Gaja i GornjeSapne, što je oslobodiocima omogućilo da tokom dana potisnu agresoraiz svih okupiranih sela. Iako je Sapna i dio doline istoimene rijekeoslobođen, komunikacija i održavanje veza sa komandom Taktičke grupekoja se nalazila u Zaseoku, bila je jedino moguća uspostavljanjemkurirske veze preko neprohodnih i zaobilaznih šumskih i poljskih puteva.Takav način veze usporavao je brzinu pokreta, manevra i grupisanjasnaga razbacanih po cijelom rejonu kao podrška mjesnim teritorijalnimjedinicama, a rukovođenje i komandovanje sa jednog mjesta i od jednoglica mijenjalo je svoj smisao. Dakle, nedostatak radio i žičane veze bio jeglavni uzrok za nedobijanje pravovremene informacije ili pravovremenekontrole slijeda događaja i usmjerenja ka željenom organizacionom iplanskom cilju rukovodioca i izvršioca. I dok su odbrambene snageskoncetrirane na težište oslobađanja okupiranih sela dolinom rijekeSapne, agresor je svojim snagama iz Baljkovice preko Gornjeg Nezukapokušao izvršiti udar s leđa na odbrambene snage, ne nadajući se da jeKapetan Senad predvidio i takvu mogućnost agresorskog plana, pa jetako ostavio snage za blokiranje tog cilja. Tom prilikom agresor se nijenadao takvoj ubojitoj snazi, pa se dao u paničan bijeg, ne samo sasnagama s kojima je napadao, već i snagama koje su držale dostignutepoložaje u Gornjem Nezuku. Prilikom pokušaja napada preko GornjegNezuka na oslobodioce Sapne iz pravca sjevernih padina Resnika i

134

Baljkovice, agresor je koordinirano stezao obruč na južnim padinamaResnika, zauzimajuci Mahalu i Bulatovce.

Tokom oslobađanja Sapne druga okolna sela su bila izložena dejstvujake artiljerijske vatre, a posebno Goduš na kojeg je ispaljeno preko 300projektila raznih kalibara. Stalnih napadi i pritisci na slobodnu teritorijuSapne, od strane agresora naveo je Kapetana Senada da 7. maja 1992.godine donese odluku o neophodnom grupisanju snaga iz sastavamanevarskog odreda. O tome je Kapetan Senad u svom izvještajuzapisao: "Navedenog dana uputio sam kurira u selo Goduš i selo Vitinicusa naređenjem da se svo ljudstvo, pod komandom odmah vrati na okup uselo Zaseok radi jedinstvenog djelovanja."6

Stalni agresorski pokušaji napada iz raznih pravaca, zahtijevali sudinamično i mobilno stanje branilaca, što ih je fizički i psihički iscrpilo.Osmog maja manevarske jedinice iz Goduša i Vitinice krećući se premaodredištu, sprečavale su agresora u prodoru prema Međeđi. Agresor jeveć do tog vremena okupirao dio Baljkovice, u kome je nastanjenobošnjačko stanovništvo i tom prilikom potpuno uništio ovo selopljačkajući ga i paleći kuće, ubivši pritom jednog mještanina. Cilj ovognapada, osim progona i pljačke, bio je i dobijanje prednosti uzaposjedanju i stavljanju pod kontrolu objekta Debeljak, koji je važnastrateška tačka sa koje se omogućuje okruženje odbrane Nezuka iZaseoka kao prvog cilja, kao i stvaranje pozicija brzog napredovanjaprema selu Međeđi i stavljanju pod osmatračku kontrolu većinu sela udolini Sapne. To je bio glavni cilj za predstojeća koordinirana dejstva naglavnom pravcu napada prema Tuzli obodom Majevice i dolinomSprečanskog polja. Tog istog dana agresor je okupirao selo Memiće kodKalesije. O tome napadu Svetozar Andrić u listu "Drinski" piše: "Sobzirom na takvu situaciju odlučili smo da izvršimo napad na Kalesiju ito 8. maja u ranim jutarnjim satima,... Već u popodnevnim satima stiglismo u Memiće, a istovremeno uspeli da izvučemo 90 posto stanovnikaJeginovog Luga, kao i bateriju samohodki 90 milimetara."7

Taktikom prikivanja, ali i sticanja prednosti nad zemljištem ipoložajem, agresor je stvarao uslove za napad i okupiranje selaBaljkovice nastanjeno bošnjačkim stanovništvom. OsvajanjemBaljkovice i opsjedanjem Međeđe agresor je doveo u pitanje odbranu

6 Dnevni izvjestaj Mehdina Hodžića-Senada na dan 07.05.1992. godine.7 "Drinski", broj 11. oktobar 1994. strana 10-11.

135

objekta Debeljak, čime zatvara snage u Zaseoku i Nezuku. Zbog tesumnje Kapetan Senad odlučno poduzima inicijativu oslobađanja selaBaljkovica. O grupisanju manevarskih jedinica Kapetan Senad je 8. majanapisao: "U jutarnjim satima pristigli su borci iz mjesta Goduš, Vitinica iMeđeđa. Neki od njih su se vratili, a dio je raspoređen u vodove iodjeljenja, a sve u cilju centralizacije jedinice."8

Agresor je računao da će odbrambene snage koje budu usmjerenena borbu oko Baljkovice istrošiti snagu i umanjiti borbenu moć naglavnom pravcu napada, s čime bi branioci doživjeli potpun slom.Međutim, Kapetan Senad se nije dao zavarati, procijenio je plan inamjeru agresora da će udariti glavnim snagama na Zaseok i Nezuk, apomoćne snage koje su okupirale Baljkovicu dovode odbranu uokruženje, te glavnim snagama omogućavaju brz prodor preko Debeljakau selo Međeđu i dalje. Zato je 9. maja Kapetan Senad izvršiokontranapad i istisnuo snage agresora iz Baljkovice, odbacujući ih nadesnu stranu Baljkovičke rijeke, a odbrambene snage odmahkonsolidovao i rasporedio na očekivanom glavnom pravcu napada. Stogaje tokom noći sa 9. na 10. maj uputio po jedan vod u Križeviće, Dugi Dioi u Zaseok, dok je jedan vod i dva odjeljenja zadržao kao rezervu.

Naravno, manevarski vodovi su raspoređeni kao pomoć zaintervencije sa odbrambenim jedinicama, u mjestima. Njihov zadatak jebio da na određeni poziv ili komandu sa tih pravaca izvrše manevar iprotivnapad na glavne pravce neprijateljskog napada. Tokom priprema,agresor je glavne snage pripremio i doveo u rejon razmještaja. Tako jedo 9. maja izvršio raspored artiljerijskih jedinica u vatrene grupe:1.baterija haubica 122 mm u rejonu Cera i Grbavaca, 2. baterija u rejonuJasenice i Kiseljaka, baterija VBR-ova u rejon Buške Glave, 1.baterijuMB 120 mm u rejon Boškovića, 2. bateriju MB 120 mm u rejonPetkovaca. Protivoklopne jedinice, topove za neposredno dejstvorasporedio je u rejon Petrčana, Boškovića i Kitovnica kao i minobacačkevodove MB 82 mm u rejon Boškovića, Šetića, Petkovaca i Baljkovice.Tenkovsku jedinicu i samohodne protivavionske dvocijevne topove57mm držao je u rejon Karakaja. Pješadijske napadne snage jačine dvaojačana bataljona doveo je u rejone napada i to u Boškoviće, Šetiće,Petkovce, Kitovnice i Donju Baljkovicu. Statičnu protivavionskuodbranu naoružanu protivavionskim mitraljezima (PAM) i trocijevnim

8 Dnevni izvjestaj Mehdina Hodžića-Senada na dan 08.05.1992. godine.

136

protivavionskim topovima (PAT) 20 mm rasporedio je u rejonuBoškovića, Petrčana i Kitovnice. Ovaj raspored je izvršen radi podrške unapadu koje mogu ostvariti neposredno dejstvo po pješadijskimodbrambenim jedinicama i po civilima koji se nalaze unutar pravcanapada agresorskih snaga. Ostale snage kao npr. drugi ešalon koje jenamjeravao upotrijebiti u drugoj etapi, nakon prodora glavnih snagaprvog ešalona u selo Međeđa, držao je u pripravnosti u rejonimarasporeda u Karakaju, Miloševićima, Kiseljaku, Lokanju, Rastošnici,Zavidu i Rožnju. Njihov cilj je bio preduzimanje napada i okupacijarejona Sapne na lijevoj strani istoimene riječice i to: Goduša, Sapne,Vitinice i Kraljevića, dok bi glavne snage nastavile napade u ciljuzauzimanja Kalesije i njene šire teritorije. Takvu predpostavku potvrđujei izjava tadašnjeg komandanta Svetozara Andrića angažovanog za napadna Kalesiju, koji je za list "Drinski" rekao: "Devetog maja smo stigli dopred samu Kalesiju, a već sutradan smo se konačno spojili sa srpskimselom Dubnica."9

Govoreći o cilju prije i nakon okupacije Kalesije on je za "Drinski"izjavio: "Istovremeno smo tražili od predpostavljene komande tadaIstočnobosanskog korpusa, da snage iz rejona Lisače krenu u spajanje sanašim snagama u rejonu Mahmutovića brda...Tražio sam takođe da seproduži napad prema Tuzli i da vojska ne izlazi iz grada, nego da nasprihvati kad mi krenemo iz rejona Dubnice, a druge jedinice sa Majevice,tako da bi smo mogli uspostaviti liniju Dubnica - Čaklovići – Gradina saciljem da zadržimo i da Tuzlu imamo sa tih položaja."10 Da bi realizovaoovaj plan angažovao je snage JNA i srpske TO iz Zvornika da pravcemZaseok – Nezuk - Međeđa, izbiju 10.05.1992. godine na selo Jajiće idalje, a u istom listu o tome kaže:... "i pokušao da jedan deo zvorničkihjedinica angažujem u cilju oslobađanja Međeđe i izlaska na liniju Lisača-Mahmutovića brdo, kako bi zaštitio desno krilo."11

Napadom na Zaseok i širi rejon Nezuka i Dugog Dijela 10. maja oko08,30 sati agresor je otpočeo snažnim artiljerijskim dejstvom poprednjem kraju odbrane i širinom i dubinom po selu Zaseok. Ovakvaartiljerijska dejstva trajala su neprekidno i bila su usmjerena na linijuodbrane na i onako skučenu dubinu sela Zaseok. Takva koncentracija

9 "Drinski", broj 11. oktobar 1994. godine, str. 10-11.10 Isto.11 Isto.

137

artiljerijske vatre omogućila je nečujno približavanje tenkova podržanihsamohodnim topovima i pješadijom. Tokom dugotrajne artiljerijskekanonade agresor je uspio omekšati liniju odbrane i omogućio jurišnimtenkovskim i drugim jedinicama brz prodor u sam centar sela.

U početnoj artiljerijskoj paljbi na linije odbrane i selo Zaseok,agresor je pješadijskim snagama prethodno omekšao teren artiljerijskimdejstvom po Dugom Dijelu, a izvršio je napade na položaje u selu DugiDio. Zbog toga je Kapetan Senad odlučio pola rezerve uputiti u pomoćDugom Dijelu, a drugu polovicu oko 25 ljudi zadržao kao u rezerve.Dolazak u pomoć Dugom Dijelu prve polovice komandne rezerve i njenoizvlačenje i prebacivanje pod kišom granata kroz Zaseok do DugogDijela trajalo je preko jednog sata. Nakon pristizanja do odbrambenelinije, agresor je od pravca Baljkovice i Potočana uspio ući u selo. Diomanevarskih snaga morao se odvojiti kako bi sprečio dalji prodor krozselo, a ostali branioci su vodili ogorčenu borbu protiv agresora koji jenadirao iz Delića i Parloga. Tada je agresor iz pravca Petkovaca i Šetićauspio probiti liniju odbrane u Zaseoku i ugroziti odbranu iznad Vrelestrane na Nezučkom putu. Zato je kapetan Senad radio vezom pod šifrom"Crni Labud", dao naređenje da manevarske snage odmah izvršemanevar prema Zaseoku i Nezuku. Tokom manevra, odnosnopremještanja jedinice na zatvaranjem pravca prodora agresora u Nezuk,mještani Dugog Dijela su već uspjeli izvući se u selo Nezuk, osim jednogmještanina kojeg su u njegovoj kući, na gnusan način izmasakriraliagresorski vojnici.

Kapetan Senad je uspio konsolidovati odstupajuće manevarskesnage sa linije odbrane Zaseoka i spojiti sa preostalom rezervom,formirajući od njih jedinicu jačine 50-tak ljudi. Nakon evakuacije izbrinjavanja ranjenika u šumarku prema Nezuku, Kapetan Senad izvršioje sa naprijed pomenutom jedinicom, uspostavljanje nove odbrane ipolazne linije za kontranapad kroz centar sela i to u pravcu neprijateljskekomande uz koju se nalazio tenk, samohotka i komandno voziloopremljeno centrom veze. Dok su odbrambene jedinice dejstvovaleprema centru Zaseoka i prolazile prema Nezučkom putu kroz Nezuk,agresor je sa tenkovskim vodom podržan samohodnim topovima ipješadijom uspio ovladati i preuzeti kontrolu brda na raskrsnici putevaZaseok-Nezuk izazvavši haos i paniku među civilima, mještanimaNezuka i izbjeglima iz Dugog Dijela.

138

Upravo u tom vremenu agresorska komanda u Zaseoku misli daprodor ide po planu i da su snage odbrane potpuno poražene. Međutim,odbrambene snage iako inferiorne, svjesne da su dovedene na rubuništenja iz neposrednog bliskog rastojanja i već na dohvat fizičkogsuočavanja oči u oči, predvođene Kapetanom Senadom na njegov signalidu u juriš i čine vatreni udar iz pješadijskog naoružanja. U tom jurišuborba se odvijala prsa u prsa. Agresorska komanda i jedinice u centruZaseoka zaprepaštene neočekivanim kontranapadom, ostaju bez daha isnage za prosuđivanje, ne uspijevajući ništa drugo nego da se dadnu upaničan bijeg, ostavljajući u Zaseoku braniocima Teritorijalne odbraneRepublike Bosne i Hercegovine tenk T 55, samohodni protivavionskidvocijevni top 57 mm, komandno vozilo, pješadijsko naoružanje iopremu. Osim toga nisu uspjeli odnijeti ni opljačkanu pokretnu imovinusticanu godinama, rukama marljivih Zaseočana.

Tenk T55 zarobljen 10.05.1992. u Zaseoku

Tokom gonjenja agresora iz sela Zaseoka, a primjenjujući pokrettenkova sa bočne strane u Zaseok, Kapetan Senad podjelio je jurišnike udvije grupe, jednu da napadom na pješadiju koja je išla ispred tenkova,koji su se kretali između Zaseoka i Dugog Dijela, izvrše odvajanjepješadije od tenkova, i time ih prisile na predaju ili povlačenje. Drugagrupa koju je predvodio Kapetan Senad s lijeve strane imala je zadatak

139

da očisti selo. Savladavajući pješadijske prethodnice i kretanje prematenkovima na desnoj bočnoj strani kao i otvaranje vatre na mitraljescepostavljene na tenkovima, blokirano je dejstvo pješadijske i mitraljeskevatre. To je prisililo agresora da odmah okrene tenkove i prisili napovlačenje s tog pravca.

Ovaj brz i efikasan juriš odbrambenih snaga Teritorijalne odbraneRepublike Bosne i Hercegovine, predvođen Kapetanom Senadom,preuzeo je inicijativu od apsolutno dominantnijeg neprijatelja kako ponjihovom ukupnom broju tako i po tehnici.

Dok se vodila ogorčena borba u Zaseoku agresor je uspio uspostavitikontrolu zapadno od Zaseoka i prodrijeti do sela Nezuk. Odbrambenesnage naoružane samo pješadijskim lahkim naoružanjem iz Nezuka vršekontranapad na veoma nepogodnom brisanom i nezaklonjenom prostoru,te uspjevaju izvršiti bočno podilaženje neposredno prema tenkovima isnažnim jurišom u bok na pješadiju razbiti napadače i prisiliti ih napovlačenje niz obronke Vrele Strane.

U međuvremenu, manevarska jedinica iz Križevića uspjela je izvršitiprodor prema Nezuku iz pravca Dugog Dijela i Baljkovice, odbacujućineprijatelja preko riječice Strmne na obronke Resnika. Dok se vodilasveobuhvatna odbrana i vršili kontranapadi na svim pravcima i kad jeKapetan Senad uspio protjerati neprijatelja iznad Zaseoka, neprijateljskiprotivavionski mitraljezi su sa položaja Petrčani - Tomići otvorili vatru,usmjerivši je na rub sjeveroistočne strane sela na kojem se u timtrenutcima našao Kapetan Senad. Jedan metak iz te mitraljeske vatresmrtno je pogodio komandanta Taktičke grupe, Kapetana Senada. U tommomentu uz Kapetana Senada nalazila su se dva borca, koji su odmahpristupili iznošenju svog dobrog i plemenitog komandanta, odgajatelja iučitelja. Borci su sa bolom u srcima, dali zavjet da će svoje životežrtvovati za odbranu Bosne. O tom odlučnom boju 10. maja 1992. godineKapetan Hajro je u izvještaju napisao slijedeće: "U jutarnjim satima naselo Zaseok počelo je jako bombardovanje iz minobacača, tenkova iostalih teških naoružanja, to je trajalo skoro dva puna sata. Posliježestokog bombardiranja neprijateljske snage su krenule sa oklopnimsredstvima na selo Zaseok, te na Nezučki put da bi našoj jediniciodsjekao odstupnicu. Prvo bombardiranje bilo je uglavnom popoložajima naših dijelova jedinica i na selo Nezuk. A Dugi Dio suzasipali granatama iz srpskog sela Kitovnice, a tu je bio i jedan vod naše

140

jedinice. Prvi vod koji je stacioniran u Nezuku otišao je u Križeviće.Pošto su najvjerovatnije otkrili položaje Vitiničkog voda koji je bio nadnu sela prema glavnom putu Zvornik - Sapna. Najviše su zasipaligranatama taj položaj u toj kiši granata poginuli su naši borci, komandirvoda Garibović Ismet, Garibovbić Šefik i Memić Ramiz. U prvom jakomnaletu naši borci su se povukli sa prve borbene linije, što je omogućiločetničkim snagama da prodru u jedan dio sela. To im je omogućilanajviše panika mještana Zaseoka koji su takođe bili na položajima..."12

U navedenom izvještaju kapetan Hajro također navodi da su dvaborca lakše i jedan teže ranjeni. A u vezi s kontranapadom izarobljavanjem neprijateljske tehnike napisao je: "Pošto su naši borci...napravili drugu borbenu liniju u dijelu sela i iznad sela. S tog položajanaš komandant jedinice Hodžić Mehdin - Senad krenuo je sa dvijedesetine jedinice u ovaj dio sela, gdje su prodrli četnici, gdje su palilikuće. U prvom borbenom kontranapadu onesposobio je dva tenka koji suse u toku borbe stacionirali u selu i odatle dejstvovali na selo Nezuk.Malo niže tih tenkova uništio je oklopni transporter i pincgauer i ljudstvoiz tih vozila. U tom naletu uspio je potisnuti četničke snage iz sela koji suse dali u bijeg iz sela Zaseok. I na samom kraju sela odakle su čistili izadnje četnike iz tog dijela sela, smrtno je pogođen naš komandantHodzić (Selme) Mehdin - Senad, rođen 1957. u Tuzli. Neprijateljskesnage su oko 19.00sati prekinule napad i sa dejstvima, pošto im nije pošloza rukom i što su naišli na jači otpor. Povukli su svoje snage premasvojim položajima; Boškovićima, Šetićima i Petkovcima."13

Na kraju, nakon okončane bitke u Zaseoku pobjeda je izvojevanauprkos neuporedivoj nadmoćnosti neprijatelja u tehnici u odnosu na našesnage. Hiljade ispaljenih projektila velikih kalibara od strane napadača nasnage odbrane potvrđuju da je agresor dobro planirao i organizovao ovajnapad. Međutim ishod bitke potvrđuje da vještina vođenja borbeodbrambenih snaga prevazilazi sve one metode koje je predvidionapadač. Procjena snaga i sredstava, vremena i prostora vjerovatno jebila objektivna kod agresora. Kapetan Senad je također procjenio da ćeagresor sa većim snagama nego do tada ponovno započeti dejstva sciljem zauzimanja branjenog dijela Sapanjske doline. Na poraz agresora

12 Dnevni izvještaj Hajrudina Mešića-Hajre na dan 10.05.1992. godine.13 Isto.

141

utjecao je pravovremen i fleksibilan raspored manevarskih jedinica, kojesu svoje zadatke izvršavale besprijekorno.

Pouzdanost među saborcima izdržljivost i strpljenje doprinijeli supreokretu tokom borbenog djelovanja.

Značaj pobjede na prostoru Zaseoka nije važan samo za ovaj krajnego i šire, uzimajući u obzir glavni cilj neprijateljske operacije, kako tokaže Svetozar Andrić: "...da preko Međeđe izbiju na Mahmutovića brdo iobezbjede desno krilo u produžetku napada prema Čaklovićima i Tuzli."

Pored zadržavanja i vezanja neprijateljskih snaga uz zonuodgovornosti odbrane Sapne, poraz neprijatelja u Zaseoku unio jenesigurnost među njegove jurišne jedinice, čiji strah je bio povod zaodustajanje od planirane namjere za nastavljanje napada prema Tuzli.

Pogibija Kapetana Senada u selu Zaseok podsjeća nasrednjovijekovne i dobre Bošnjane, koji su za svoju državu i narod naovom istom mjestu u srednjovjekovnoj župi Sapna polagali živote,grčevito se boreći za narodni opstanak. Očuvani stećak iz XIII ili XIVvijeka i na njemu natpis, star preko 600 godina opominje nas iupozorava, kao i današnji natpisi na šehidskim nišanima. Dakle, izvremena srednjovijekovne Bosne imena dobrih i hrabrih Bošnjana, aposebno Braje Tvrdojevića i Kapetana Mehdina Hodžića-Senada, dobrogi hrabrog Bošnjaka upravo potvrđuju da se Bosna kroz historiju uvijekmorala braniti i da je opstala zahvaljujući nesebičnoj borbi njnih sinovakoji su u nju utkali svoje živote. Nadgrobni natpisi Brajini i Senadovi uZaseoku, ostaće zajedno sa Bosnom kao životna opomena svimBosancima. Mudro je, još davne 1890. godine Vatroslav Jagić upozorio"da će ovi epitafi rješavati budućnost Bosanaca." U selu Zaseok u općiniSapna i Sapanjskoj dolini, kao i u cijeloj BiH uvijek se treba prisjetiti ivratiti našim precima, posjećujući njihove nekropole ali i mezarja.

P.S.U nadi da će ovaj moj rad o rahmetli Senadu Hodžiću i njegovoj

hrabroj borbi za opstojnost Bosne i Bosanaca biti podsticaj drugima zasveobuhvatnija istraživanja o našoj pravednoj borbi, nameće se kaoimperativ da ustrajemo na ovomu zadatku. To je dužnost i obaveza nasBošnjaka koji smo sve to preživjeli.

142

Literatura:

1. Vahid Karavelić, Agresija na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 2004.;2. Devni izvještaji kapetana Mehdina Hodžića-Senada;

3. Sead Omerbegović, Muhamed Avdić, Enver Jukanović, Vrijemeodluke i otpora 1992-1994.;

4. List Zvorničke pješadijske brigade "Drinski";

5. Dnevni izvještaj, kapetana Hajrudina Mešića-Hajre, od 10.05.1992.godine;

6. Marko Lopušina,Tajni ratnici exs Jugoslavije;

7. Marko Lopušina, Komandant Arkan.