28. 3. 2015. Ebu Davud es­Sidzistani

data:text/html;charset=utf­8,%3Ctable%20class%3D%22contentpaneopen%22%20style%3D%22border%3A%20none%3B%20margin%3A%202px%208p… 1/4

Ebu Davud es­Sidzistani

Written by Jasmin Friday, 05 November 2010 11:18

Ebu Dawud es­Sidžistani je jedan od najznacajnijih muhaddisa u historiji. Uz temeljito poznavanje hadisa i hadiskih znanosti, bioje, takode, jedan od velikih šerijatskih pravnika.

Njegov “Sunen” pretstavlja, po vecini ucenjaka, nakon Buharijine i Muslimove, najvažniju zbirku hadisa, u kojoj je, iz pola milionahadisa koje je poznavao, izabrao i uvrstio 4.800 klasificirajuci ih prema šerijatsko­pravnim pitanjima.Puno mu je ime Sulejman b. el­Eš,as b. Ishak b. Bešir b. Šeddad b. Jahja b. Imran Ebu Dawud el­Ezdi es­Sidžistani. On je porijeklom iz Sidžistana, poznatog podrucja u Afganistanu. Neki smatraju da on porijeklo vodi iz sela Sidžistana ili Sidžistane,koja se nalazi u blizine Basre, u Iraku, što kategoricki demantira Hafiz ez­Zehebi. Kroz literaturu on je poznat kao: Ebu Dawud es­Sidžistani.

Roden je 202.god. po Hidžri, odnosno 817.god. po Isa a.s. rodenju.

Putovanje u potrazi za hadisom

Ebu Dawud je prvo iskoristio hadiski potencijal u svom mjestu, a nakon toga se uputio prema drugim islamskim naucnim centrimatoga vremena: Horasanu, Šamu, Iraku, Egiptu, Hidžazu, Džeziri i dr. Više puta je boravio u Bagdadu u potrazi za hadisom a prviputa je to ucinio, kako navodi Hafiz ez­Zehebi, kada je imao 18 godina. Nakon izvjesnog vremena provedenog po raznim islamskim naucnim centrima, on se smjestio u Basri, ispunivši želju abbasijskomhalifi el­Wasiku, koji aga je molio da to ucini. U ovom gradu je ostao do kraja života.

Ucitelji

Ebu Dawud je obilazeci velike islamske centre slušao veliki broj ucitelja, od njih puno naucio i zabilježio veliki broj hadisa. Tako je,izmedu ostalih, slušao:­ u Mekki: el­Ka’nebija i Sulejmana b. Harba,

­ u Basri: Muslima b. Ibrahima i Ebu­l­Welida Et­Tajalisija,­ u Kufi: Hasana b. er­Rebi’a el­Buranija i Ahmeda b. Junusa el­Jerbu’ija.

­ u Halepu: Ebu Tewbe b. er­Rebi’a b. Nafi’a,­ u Hirranu: Ebu Dža’fera en­Nufejlija i Ahmeda b.ebi Šu’ajba

­ u Homsu: Hajweta b. Šurejha i Jezida b. Abdurabbih,­ u Damasku: Safwana b. Saliha i Hišama b. Ammara,

­ u Horasanu: Ishak b. Rahewejha,­ u Bagdadu: Ahmed b. Hanbela,

­ u Belhu: Kutejbu b. Se’ida i­ u Egiptu: Ahmed b. Saliha i mnoge druge.

Uz naprijed nabrojane slušao je i poznate hadiske kapacitete, kao što su: Jahja b. Me’in, Ali b. el­Medini, Ibrahim b. Beššar er­Remadi, Se’id b. Mensur, Muhammed b. es­Sabah ed­Dulabi i dr.

Ucenici

Ebu Dawud je odgojio brojnu generaciju muhaddisa. Od njega su hadis slušali veliki hadiski strucnjaci, poput, Ebu Isaa et­Tirmizijai Ebu Abdurrahmana en­Nesaija, takode, autora poznatih “Sunena”. Od ostalih ucenika najpoznatiji su: njegov sin Abdullah b. Sulejman b. el­Eš,as, Ahmed b. Muhammed b. Harun el­Hallal, Ali b.Husejn b. el­Abd, Muhammed b. Muhalled ed­Dewri, Isma’il b. Muhammed es­Saffar i Ahmed b. Selman en­Nedždžar, koji je,ujedno, posljednji koji je od njega prenosio hadise, kako istice Hafiz Ibn Kesir.

Djela

Ebu Dawud je ostavio iza sebe brojna djela iz oblasti islamskih a napose hadiskih disciplina. Jedan broj autora navodi dvanaest, adrugi sedamnaest djela.

28. 3. 2015. Ebu Davud es­Sidzistani

data:text/html;charset=utf­8,%3Ctable%20class%3D%22contentpaneopen%22%20style%3D%22border%3A%20none%3B%20margin%3A%202px%208p… 2/4

Uz “Sunen” kao najpoznatije djelo, o kojem ce uskoro biti više govora, spomenucemo njegova najpoznatija djela:1. ­ Kitabu­l­merasil,

2. ­ Kitabu­n­nasih,3. ­ Kitabu­l­kader,

4. ­ Kitabu­z­zuhd,5. ­ Kitabun fi­r­ridžali.

Njegov “Sunen”

“Sunen” je njegovo najznacajnije djelo. On je, kako i sam kaže, iz pola miliona hadisa koje je zabilježio od Allahovog Poslanika(s.a.w.s.), izabrao 4.800 hodisa i uvrstio ih u ovu svoju zbirku. Medutim, u stavljanju brojeva pored svakog hadisa koje je izvršio šejh Muhammed Muhjuddin Abdulhamid­broj hadisa dostiže cifruod 5.274. Razlika u broju hadisa je, vjerovatno, u tome što Ebu Dawud nije u prethodnu cifru uracunao 600 mursel­predaja i nekepredaje koje se više puta ponavljaju u njegovoj zbirci.

Njegov “Sunen” se ubraja medu šest najpoznatijih hadiskih zbirki, nazvanih “el­Kutubu­s­sitte”. U njemu autor, uglavnom, navodihadise koji tretiraju šerijatsko­pravna pitanja, što nije slucaj sa ostalim hadiskim zbirkama nazvanih “Sunen”. Vecina hadiskihstrucnjaka ovaj “Sunen” preferiraju u odnosu na druge “Sunene” i svrstavaju ga odmah nakon “Sahiha” Imama Buharija i ImamaMuslima. Inace, njegov “Sunen” sadrži 35 kitaba/knjiga i 1.871 bab/poglavlje.Nakon završetka ove zbirke Ebu Dawud je daje cuvenom Ahmedu b. Hanbelu na jednu vrstu recenzije, koji je, nakon detaljnoganaliziranja, izuzetno pohvaljuje i smatra izvanredno vrijednom.

Ebu Dawud radeci na ovoj zbirci dugo vremena, izdvajajuci hadise u njoj iz mnoštva hadisa koje je zabilježio ili zapamtio,primjecuje:

“Cetiri su hadisa covjeku dovoljna za njegovu vjeru:

1. ­ “Djela se vrednuju prema namjerama”. 2. ­ “U dobra islamska djela jednog covjeka spada da se kloni onoga što ga se ne tice”.

3. ­ “Vjernik nece dostici stepen pravog vjernika sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi”. 4. ­ “Halal je jasan i haram je jasan a izmedu njih stoje sumnjive stvari...”

Karakteristike “Sunena”

Brojne su specificnosti koje karakteriziraju ovo vrijedno djelo. Navešcemo, u najkracim crtama, one najvažnije:1.­ Imam Ebu Dawud uvrštava u ovu svoju zbirku vjerodostojne predaje ili predaje koje su slicne njima.

2.­ Ukoliko navede hadis koji ima poprilicno slab lanac prenosilaca, on to obavezno naglasi i pojasni.3.­ On navodi slabu predaju samo onda kada za odredeno pitanje ili tematiku ne nade jacu predaju, obzirom da on, kako navodiIbn Mende, i slabu predaju preferira u opdnosu na mišljenja ljudi.

4.­ Tekstu hadisa koji tretira fikhska pitanja daleko više obraca pažnju nego senedu/lancu prenosilaca. Primjecujuci to, el­Hattabi,kaže: “On je u ovoj zbirci sakupio one hadise koji su temelji znanja i šerijatsko­pravnih propisa. Nije poznato da ga je u tome ikopretekao, niti je, nakon njega, neko tako nešto uradio!” Imam Newewi, sagledavajuci njegovo pretežiranje fikskih pitanja kroz hadise, rekao je: “Covjeku koji se zanima za fikhska pitanjaneophodan je Sunen Ebu Dawuda. Vecinu hadisa koji tretiraju fikhska pitanja koja su potrebna islamskom pravniku ovdje ce ih slahkocom pronaci!” 5.­ Ni u jednom poglavlju ove svoje zbirke ne spominje mnogo hadisa. Izabire samo one neophodne na temelju kojih se možepronaci argument za doticni ššerijatsko­pravni propis.

6.­ Ne ponavlja hadise u istom poglavlju, izuzev ako donosi hadis sa daleko dužim tekstom ili ukoliko taj hadis sadrži bitnepromjene u odnosu na vec spomenuti.7.­ Isuviše duge hadise pokušava skratiti, tako što navodi najbitniji dio vezan za argumentiranje nekog šerijatsko­pravnog pitanja.

28. 3. 2015. Ebu Davud es­Sidzistani

data:text/html;charset=utf­8,%3Ctable%20class%3D%22contentpaneopen%22%20style%3D%22border%3A%20none%3B%20margin%3A%202px%208p… 3/4

8.­ Ako nije spomneo prilikom citiranja hadisa neki nedostatak ili slabost koju u sebi sadrži, onda ga, ocjenjujuci ga, upotrebljavatermin “salih”. Ibnu­s­Salah, Newewi i dr. smatraju da je taj termin slican Tirmizijinom terminu “hasen”/dobar, a drugi istraživacismatraju da taj njegov termin “salih” ima opcenitije znacenje i da oznacava i vjerodostojnu/sahih i dobru/hasen­predaju. 9.­ On u svom “Sunenu” ne navodi mišljenja ashaba i tabi’ina kojima jaca neko šerijatsko­pravno pitanje, vec to cini sa hadisima,navodeci i uporedujuci i tako jaca neki fikhski propis.

10.­U ovoj zbirci naveo je dosta mursel­predaja. To je, ustvari, predaja u cijem senedu nije spomenuto ime ashaba, vec tabi’inizravno prenosi od Poslanika (s.a.w.s.). Ebu Hanife i Malik su mursel koristili kao argumente u dokazivanju šerijatsko­pravnihpitanja. Ocito je, da je i Imam Ebu Dawud bio identicnog stava.11.­Jedan od uvjeta koje je on uvažavao u uvrštavanju hadisa jeste da nije htio prihvatati predaje onih prenosilaca za koje seutvrdilo da njihove predaje odbacuju hadiski kriticari.

Komentari “Sunena”

Brojni su komentari na ovaj “Sunen”, kao što su, uostalom, brojni komentari i na sve ostale poznate hadiske zbirke. Navešcemoneke:1.­ “Me’alimu­s­sunen” od Imama El­Hattabija (umro 388.god. po H.),

2.­ “El­Addu­l­mewdud” od Hafiza El­Munzirija (656.god.),3.­ Komentar Kutbuddina El­Jemenija Eš­Šafi’ija (752.god.),

4.­ Komentar od El­Belkinija (805.god.),5.­ Komentar od El­Ajnija (855.god.),

6.­ “Mirkatu­s­su’ud” od Imama Sujutija (911.god.),7.­ “Fethu­l­wedud” od Es­Sindija (1138.god.),

8.­ “Awnu­l­ma’bud” od Azimabadija Ed­Dijanewija,9.­ “Gajetu­l­maksud” od Azimabadija,

10.­”Bezlu­l­medžhud” od Halila Ahmeda Es­Seharenfurija (1346.god.),i11.­”El­Menhelu­l­azbi­l­mewrud” od Mahmuda Es­Subkija.

Skracene verzije “Sunena”

Poznate skracene verzije ove poznate zbirke su:1.­ “El­Mudžteba” od Hafiza El­Munzirija (umro 656.god.),

2.­ “El­Muhtesaru” od Muhammeda b. Hasana El­Belhija (VII st.),3.­ “Tehzibu Sunen Ebi Dawud” od Ibn Kajjima El­Džewzijje (751.god.)

Mjesto Ebu Dawuda i njegovog “Sunena” medu ucenjacimaEbu Dawud i njegov “Sunen” zauzimaju veoma visok položaj medu islamskim ucenjacima. Brojni autori su se veoma pohvalnoizrazili o ovom velikanu hadiske misli. Njegova zaokupljenost dvjema islamskim znanostima ­ hadisom i fikhom ­ koje je on krozovu svoju zbirku jasno artikulirao, donijela mu je glas, kako istice Ibn Hibban, velikog imama u vjeri, hadisu i šerijatskom pravu icovjeka koji ce postati prepoznatljiv po velikom pamcenju, preciznosti i utemeljenosti u šerijatskim disciplinama. Njegovu utemeljenost u fikhskim disciplinama najbolje je ilustrirao Imam El­Gazali kadaje rekao: “Za mudžtehida je dovoljno iz oblasti hadisa poznavanje Sunena Ebu Dawuda!” Imam El­Hattabi kaže: “U hadiskoj znanosti ništa nije nepisano kao njegov Sunen. On je ljepše klasificiran i sa više fikhske koristiod Sahiha Buharije i Muslima!” Slicno tome razmišlja i Ebu Isma’il el­Herewi kada kaže: “Sunen Ebu Dawuda je, po mom mišljenju, korisniji od Sahiha Buharije iMuslima, zato što se njima mogu koristiti samo strucnjaci, a koristi Sunena su dostupni svakom covjeku!”

Muhammed b. Mahled kaže: “Od momenta kada je Ebu Dawud napisao svoju zbirku hadisa i procitao je ljudima, ona jemuhaddisima postala kao Mushaf koji su slijedili i nisu mu oponirali, a uz to su mu priznali izuzetnu memoriju i vodstvo unjegovom vremenu!” Hafiz Ibn Mende ga uvrštava medu cetvericu najzaslužnijih za razvrstavanje hadisa i cišcenje istih od podvala i laži, rekavši:“Cetverica ljudi su jasno razdvojili autenticne od loših i ispravne od pogrešnih predaja. To su: Buhari, Muslim, Ebu Dawud iNesai!” Ebu Abdullah el­Hakim, poznati hadiski strucnjak i hafiz u hadisu, kaže: “Ebu Dawud je, bez sumnje, predvodnik hadiskihstrucnjaka u svom vremenu!” Hafiz Musa b. Harun, zadivljen njegovom ucenošcu i bogobojaznošcu, istice: “Ebu Dawud je na dunjaluku stvoren za hadis a naAhiretu za džennet!”

28. 3. 2015. Ebu Davud es­Sidzistani

data:text/html;charset=utf­8,%3Ctable%20class%3D%22contentpaneopen%22%20style%3D%22border%3A%20none%3B%20margin%3A%202px%208p… 4/4

Na drugom mjestu ovaj isti ucenjak kaže: “Nisam sreo vrednijeg covjeka od Ebu Dawuda!” Njegovu preciznost, utemeljenost i znalacku dominaciju hadiskim znanostima, najbolje su izrazili Ebu Bekr Es­Sagani i Ibrahim El­Harbi, kada su primjetili: “Ebu Dawudu je hadis bio savitljiv (dostupan), kao što se Dawudu a.s. savijalo željezo!” Koliko je Ebu Dawud bio respektiran u svoje vrijeme najbolje ce nam potvrditi primjer Sehl b. Abdullaha Et­Tusterija, koji je,fasciniran njegovim poznavanjem hadisa, rekao: “Pokaži mi svoj jezik kojim izgovaraš hadise Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) da gapoljubim!” Vrijedniost njegovog “Sunena” u ocima islamskih ucenjaka najbolje ce nam izraziti Ibnu­l­A’rabi rijecima: “Kada covjek ne biposjedovao ništa ­ izuzev Mushafa i Ebu Dawudovog “Sunena” ­ ne bi mu trebalo ništa više u pravcu sticanja znanja!”

Hafiz Ez­Zehebi kaže: “Imam Ebu Dawud je, uz svoje vodstvo u hadisu i hadiskim znanostima, bio i jedan od najvecih šerijatskihpravnika/fakiha što jasno potvrduje ova njegova zbirka. Bio je jedan od darovitih drugova Imama Ahmeda, sa kojim se dugo družioi pitao ga o najtananijim pitanjima šerijatskog prava. Inace je pripadao pravcu selefija u slijedenju Sunneta!”

Ibadet i pobožnost Ebu Dawuda

Analizirajuci njegovu biografiju nalazimo i primjere njegovog duhovnog angažmana i posebne pobožnosti. Tako Ibn Kesir navodida je bio na najvecem stupnju pobožnosti i ibadeta i da je umnogome licio na Ahmeda b. Hanbela. Muhammed b. Sa’d Ez­Zuhri kaže: “Ebu Dawud je bio vrlo vrijedan i izuzetno pobožan!” Ebu Hatim Er­Razi, istaknuti hafiz i kriticar hadisa, kaže: “Bio je pouzdan i pravi autoritet u hadisu.

Nisam vidio covjeka sa vecom skrušenošcu od njega!” Zbog njegove duhovne suptilnosti i cežnje za duhovnim vrednotama, mnogi su ucenjaci skloni da kažu, kao što je rekao Amr b. Aliel­Bahili, da je: “Ebu Dawud bio takav covjek kome je Allah uslišavao dove!!!”

Smrt

Svi se autori slažu da je ovaj velikan hadiske misli umro u mjesecu šewwalu 275.god. po Hidžri, odnosno 889.god. po Isa a.s.rodenju. Umro je u 73. god. života u Basri u kojoj je i proveo najveci dio svoga vijeka. Ukopan je uz kabur cuvenog Sufjana Es­Sewrija.