Dvre Trasinagogadoboj.org/bhs/wp-content/uploads/2015/09/3-07... · 2017. 5. 21. · Dvre Tra B’’H B-g obećaje da će, bude li čuvao njegove zapovijedi, narod Izraelov uţivati

Divrej Tkra B’’H

B-g obećaje da će, bude li čuvao njegove

zapovijedi, narod Izraelov uţivati u svo-

joj domovini u materijalnom blagostanju

i sigurnosti. Ali prenosi i oštro upozo-

renje na izgnanstvo, progone i druga zla

koja će ih zadesiti ako napuste svoj savez

s njime. Ipak, "čak i u zemlji njihovih ne-

prijatelja, neću ih odbaciti; niti ću ih ikad

prezreti, uništiti ih i prekinuti Moj savez

s njima; jer Ja sam G-spod B-g njihov."

Paraša završava pravilima o načinu

vrednovanja različitih vrsta zavjeta B-gu.

Prijevod: Dolores Bettini

(Vajikra 25,1-27,34)

Na Sinajskom brdu B-g prenosi Mojsiju

zapovijedi o šabatnoj godini: svakih se-

dam godina mora se obustaviti sav rad

na zemlji, a njezine plodove svatko slo-

bodno moţe ubrati, i čovjek i ţivotinja.

Iza sedam šabatnih ciklusa slijedi pede-

seta, jubilarna godina, u kojoj će sav rad

na zemlji prestati, sve sluge vezane ugo-

vorom bit će slobodne, a svi prodani po-

sjedi predaka u Svetoj zemlji, bit će vra-

ćeni prvobitnom vlasniku. Tu se nalaze i

zakoni o prodaji zemlje i o zabranama

varanja i lihvarenja.

Paraša Behar-Behukotaj

Godina 10 Broj 30 Broj 30 Zagreb, šabat 20. svibnja 2017. - 24. ijara 5777.

■

[email protected] http://twitter.com/DivrejTora

Šabat Behar-Behukotaj

Jeruzalem 18:51 20:13

Zagreb 20:07 21:09

Rijeka 20:12 21:14

Split 19:58 20:59

Dubrovnik 19:49 20:50

Vinkovci 19:54 20:56

Sarajevo 19:51 20:53

Bihać 20:04 21:06

B. Luka 19:59 21:00

Beograd 19:46 20:58

Novi Sad 19:50 21:02

Subotica 19:53 21:07

Zrenjanin 19:48 21:01

Niš 19:35 20:45

Beč 19:59 21:00

Frankfurt 20:52 21:54

Edison, NJ 19:53 20:54

Dnevni Zmanim za

Grad Zagreb

Na dan, utorak 23.5.2017.

Alot Hašahar 3:17

Najranije Talit 4:09

Nec Hahama 5:17

Najkasnije Š’ma 9:05

Zman Tefila 10:21

Hacot 12:53

Minha Ketana 17:20

Plag Haminha 18:55

Šekia 20:30

Cet Ha-kohavim 21:12

Divrej Tkra

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Strana 2 D ivrej Tora Strana 2 D ivrej Tora

■

nim stvarima ovoga svijeta. On se

brine za nas i naša zemaljska polja i

stabla. I On prebiva, ne samo u uz-

višenom carstvu Nebesa, već Nje-

gova Bit ispunjava svijet. B-ţji izbor

nevisoke gore Har Sinaja kao mjesta

za davanje Tore tu je da nas pouči

istoj ideji. Kako li je samo primjere-

no što nam Tora kaţe da nam je B-g

upravo na Sinaju zapovjedio zakone

o šmita.

"Kad dođete u zemlju ..." Zemlja se

terba odmarati svake sedme godine.

Šest godina čovjek obrađuje polja, a

sedme treba biti šabat Hašemu za

zemlju; ni zemlja, niti stabla ne smi-

ju se obrađivati. Čak i ono što samo

od sebe uzraste, ne smije se ubirati

(na uobičajen način) sa zemlje ili

stabala. (Tora koristi izraz "vino-

grad", ali to uključuje sva stabla.)

Godina šmita svima daje da imaju

koristi od zemlje (bez uobičajene

stroge razlike između zemljopos-

jednika i drugih), pa i ţivotinjama.

(Šmita daje priliku zemlji da se ob-

novi, a nama daje priliku da u svom

odnosu prema okolišu, uzmemo u

obzir i druga stvorenja koja s nama

dijele Zemlju. To nam pomaţe da

stvari dovedemo u pravu perspek-

tivu, kako bismo ispravno postavili

svoje prioritete.) Šmita nas podsjeća

na to tko je to stvorio i tko još uvijek

vlada.

Imajte na umu da ovdje u B'har po-

stoje četiri zabrane koje se odnose

na šmita, a ima i pozitivna zapovijed

da se zemlja odmori u sedmoj godi-

ni, iz paršat Mišpatim. Vrijedno je

spomenuti, iako to nije tako neobi-

čno, način na koji nam Tora pred-

stavlja područje Ţidovskog zakona i

micvot - s pozitivnim micvot i zabra-

nama. Šabat, šmita, Jom kipur, jom

tov, kašrut (do određene mjere), itd.,

svi su snaţno prošarani ozbiljnim

zabranama. Budući da su takvi, du-

ţni smo se "drţati pravila" kako ne

bismo prekršili B-ţji zakon. Nas bi

trebao motivirati "strah pred Nebe-

sima", strah od grijeha, strah od ka-

zne. Snaţne su to motivacije, ali ne

toliko lijepe i snaţne kao poticaj

"ljubavi prema B-gu" do kojega do-

lazi kada nastojimo strogo ispunja-

vati B-ţje zapovijedi. Šmita se ne

smije gledati samo kao niz zapo-

vijedi "ne radite ovo, ne radite ono".

Moramo se radovati prilici da slu-

ţimo B-gu, pokazati našu vjeru i

pouzdanje u Njega, biti slobodniji

da proučavamo njegovu Toru i

vršimo micvot. Poštivanje šmita nije

samo izbjegavanje zabrana. Ono je

pozitivna izjava o našoj vjeri u

Stvoritelja i Gospodara svijeta.

(Kad je većina Ţidova u Izraelu i

osnovni okvir ţivota po Tori u Iz-

raelu stoji netaknut), Sanhedrin je

duţan brojati sedam uzastopnih

sedmogodišnjih ciklusa - 49 godina.

Na Jom kipur 50. godine, treba

oglasiti šofar (kao i svake godine na

Roš hašanu, i kao što to simbolički

činimo svake godine na kraju Ne'i-

le). Ovu 50. godinu treba proglasiti

"kodešom" kao Jovel - godinom ju-

bileja. Zabranjeno je obrađivanje

zemlje (kao u šmita), kao i sakup-

ljanje onoga što izraste samo od

sebe, te branja plodova s drveta na

uobičajen način. Jovel je svet, mi

"jedemo od zemlje". Tijekom Jovela

svatko se vraća na svoj posjed.

V'ha'avarta šofar t'ru'a ba hodeš ha'-

švii - i puhat ćete u šofar u sedmom

mjesecu. Ovo se smatra otvorenom

Kohen - prva alija -13 + 5 = 18

p'sukim (25,1-18)

Jedan od najpoznatijih početaka se-

dri u Tori: "A B-g govoraše s Moše-

om na Har Sinaju rekavši ...".

"Ma injan šmita ecel Har Sinai?". Ka-

kve veze ima ovdje jedno s drugim?

Ovaj se izraz temelji na neuobičaje-

nim dodatnim riječima u inače po-

znatom stihu: A B-g govoraše s

Mošeom rekavši. Micvot koje slijede

bave se sa šmita, šabatnom godina.

Temeljni postulat našeg vjerovanja

(i spoznaje) jest da je B-g Mojsiju (a

preko njega i nama) objavio čitavu

Toru na Sinaju (a ne samo Deset za-

povijedi, kao što mnogi ljudi - Ţido-

vi i ne-Ţidovi - tvrde). Zašto onda

spomenuti mjesto davanja upravo

ovog skupa zapovijedi? Jedno od

načela po kojima nas Talmud uči

Usmenoj Tori je "kada se jedno pita-

nje izdvaja i dobija poseban tret-

man, ono što iz toga učimo ne odno-

si se samo na to pitanje, već na cijelu

grupu iz koje je ono došlo". Ovdje

učimo: Baš kao što je šmita s svojim

pojedinostima dana na Sinaju (to je

tamo konkretno rečeno), tako su i

sve micvot dane na Sinaju sa svim

njihovim detaljima (a ne samo "na-

slovi poglavlja", kao što neki ljudi

vjeruju). Ova je ideja vaţna kompo-

nenta lanca tradicije i bitna je sas-

tavnica "emunat hahamim", povje-

renja, vjere i sigurnosti koju mora-

mo imati u svaku kariku lanca.

Iako nas ono što učimo iz gore spo-

menutog fenomena u tekstu Tora

uči o svim micvot, na drugoj razini

moţemo postaviti i ovo pitanje:

"Zbog čega je B-g izabrao, da tako

kaţemo, upravo ovaj skup micvot,

kako bi nas naučio općem pravilu?

"Jedan komentator nudi slijedeći

uvid: Micva šmita nas uči (između

ostalog) da se B-g bavi svakodnev-

Strana 3 Strana 3 Godina 10 Broj 30 Strana 3

Postoji više od jednog načina na koji

se moţe objasniti što to pozitivna

zapovijed dodaje našem poštivanju

micvot, kada zabrana(e) već stoji u

knjigama. Ovo je jedno objašnjenje.

Dodatno ... Pretpostavimo da trgo-

vac umjetninama predstavi neku

kvalitetnu krivotvorinu kao original

umjetnika. Sasvim sigurno, trgovac

umjetninama je prekršio halahu

koja zabranjuje varanje u poslova-

nju. No čiji je tu zakon prekršen?

Smatramo li tu vrstu prijevare ra-

binskom zabranom koja je potaknu-

ta navodima Tore vezanim uz odre-

đeni primjer varanja u odnosu na

godine preostale do Jovela. Ne. Mi

tvrdimo više od toga. Mi kaţemo da

nas usmena tradicija uči da je Jovel

okvir za jednu širu kategoriju zabra-

na. Drugim riječima, u ovom sluča-

ju, ne suočavamo se s Torom nadah-

nutim rabinskim proširenjem Zako-

na Tore. Mi smo suočeni s talmud-

skom definicijom Zakona iz Tore.

To nije isto; pravilno razlikovanje

između njih vaţno je da bismo mo-

gli stvari zadrţati u pravoj perspek-

tivi.

Ne samo da čovjek ne smije na ne-

pošten način iskorištavati novčane

probleme svog bliţnjeg već mora

paziti da ne "tlači" ili ne obmanjuje

druge riječima. Ova je zabrana vrlo

ozbiljna, što se vidi iz poveznice ko-

ju redak čini između toga i pošto-

vanja prema Hašemu. Čuvate i pri-

drţavajte se propisa i zakona Tore i

boravit ćete sigurno u zemlji. (Ova

veza između štovanja Tore i dalj-

njeg mirnog i sigurnog ţivota u

Izraelu je često ponavljana tema,

tema koju moramo imati umu u

suvremenom Izraelu.)

Levi - druga alija - 6 + 4 = 10

p'sukim (25,19-28)

Zemlja će obilno uroditi i mi ćemo

do sitosti jesti i boraviti u Zemlji

posve sigurni. Nitko ne bi trebao

postaviti pitanje odakle će stići

hrana (te dvije godine u nizu šmita

ograničenja). B-g obećava blagoslo-

viti zemlju tijekom šeste godine

(dvije godine prije Jovela), tako da će

zemlja dati dosta uroda dovoljno za

tri godine, sadnja u godini nakon

Jovela će zadovoljiti naše potrebe

nakon toga.

Jedan komentator izraţava sljedeću

ideju. Pasuk navodi da ako bi netko

pitao što ćemo jesti ... onda će B-g

zapovijediti Svoj blagoslov da nam

da obilan prinos. Međutim, čovjek

to pitanje ne treba postaviti. Ako

imamo potpuno pouzdanje i vjeru-

jemo bez ikakve rezerve ili pitanja

da će nam B-g priskrbiti, onda On

neće morati zapovijediti blagoslovu

koji da dođe; to će se dogoditi kao

prirodna reakcija na tu vjeru.

Razmislite o ovome ...

Zvuči li gore opisana situacija kao

"oslanjanje na čudo", što ne bi treba-

lo činiti? Moţda moţemo reći da je

ovo drugačije. Ako netko prelazi

vrlo prometnu ulicu zatvorenih oči-

ju, to je, u najmanju ruku, neodgo-

voran čin. Mi ne smijemo reći: B-g

će me spasiti - ako ima nešto što

moţemo sami poduzeti u vezi situ-

acije (kao na primjer, otvoriti oči i

pogledati u oba smjera prije prela-

ska itd.)

Ali što mi tu moţemo učiniti? Više

posaditi? U redu. I druge mjere ta-

kođer. Ali najvaţnija je činjenica da

je B-ţja braha dio ugovora s Njim.

Mi činimo svoj dio. On radi svoj.

Ponekad On čini više nego "se tra-

ţi". To je ono na što se nemamo

pravo oslanjati, bez da uloţimo

vlastiti trud.

Zemlja se ne smije prodavati zau-

vijek budući da je se na Jovel vraća

njenim izvornim vlasnicima.

Ako je neki čovjek bio zbog siroma-

štva prisiljea prodati zemlju svog

referencom na Jom kipur Jovela te

skrivenom referencom na drugo

puhanje u šofar u sedmom mjesecu,

naime, na Roš hašanu. Zvuk šofara

poziv je na pokajanje. Rašei teivot

(početna slova) gore navedene iz-

reke čine riječ t'šuva.

U poslovanju s drugima valja se po-

našati etički; zabranjeno je varati u

poslovanju (budući da se na Jovel

zemlja vraća svojim izvornim vlas-

nicima, nekretnina se kupuju samo

na određeno razdoblje. Stoga bi

cijene trebale odraţavati broj preos-

talih godina do sljedećeg Jovela. Ovo

je kontekst općih micvot u vezi pra-

vilne poslovne prakse.)

S gledišta micvi

Evo još jednog primjera područja

zasićenog velikim brojem različitih

zabrana uz pozitivnu micvu koja

nam nalaţe da se ponašamo u skla-

du sa slovom i duhom halahe. Moţ-

da je to jedan od razloga za poziti-

vnu micvu u tim područjima. Tehni-

čki gledano, pozitivna naredba nije

"potrebna", budući da bi nas već

izbjegavanje svih zabrana dovelo u

sklad s B-ţjom voljom.

Stoga se pozitivna micva moţe shva-

titi u smislu da od nas zahtijeva da

ono što činimo, činimo srcem, da ne

kršimo duh zakona i da budemo

spremni ići "preko onoga što duţ-

nost nalaţe" (lifnim mišurat hadin).

Nadalje, kroz pozitivnu micvu mo-

ţemo doseći višu razinu svetosti,

budući da smo suočeni s k'došim

t'h'ju. Rambam opisuje određene

situacije u poslovanju u kojima se

tehnički neke stvari moţe izbjeći, ali

se smatra da to nije postupanje na

"pravi ţidovski način". Moţda nam

pozitivna zapovijed dolazi i zato da

nas pouči da se ne koristimo tehni-

čkim "rupama u zakonu", već da se

vodimo najvišim mjerilima poslov-

ne etike.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija


■

kao da nam B-g kaţe: Pogledaj i sjeti

se što sam učinio za tebe. Sada budi

dobar prema svojim bliţnjima.)

R'vi'i - četvrta alija - 8 + 11 + 3 + 4 =

26 p'sukim - (25,39-26,9)

Ovaj povezna alija sastoji se od 4 di-

jela – po dva od B'har i B'hukotai.

Ako Ţidov sebe proda u ropstvo

zbog siromaštva (ili bilo kojeg dru-

gog razloga), njegov se gospodar ne

moţe prema njemu odnositi s prezi-

rom. Prema njemu će se odnositi

kao prema zaposleniku, i on ostaje

kod svog gospodara samo do Jovela.

(Ovo je maksimalna duljina, u nor-

malnim okolnostima ţidovski sluga

se pušta na slobodu mnogo prije.)

Na Jovel, on i njegova obitelj se vra-

ćaju u svoju zemlju koja im pripada

po nasljeđu. Mi smo sluge B-ga (i ne

bismo trebali biti podređeni drugim

ljudima), niti jedan Ţidov ne smije

se prodati na poniţavajući način

putem trţnice robova. Nemojte ga

podvrgavati teškom radu, koji sla-

ma duh.

Ţidovi (prema zakonu Tore) mogu

posjedovati neţidovske robove, i

takvi robovi postaju nasljedna imo-

vina. Ove se robove ne pušta na Jo-

vel, već ostaju u trajnom vlasništvu

njihovih vlasnika.

Ako Ţidov postane robom neţidov-

skome gospodaru, ne smijemo do-

pustiti da to tako ostane. Otkupiti

ga treba njegov bliski rođak, ili on

sam, ako namakne sredstva. Treba

načiniti pravičan izračun za nakn-

adu njegovom gospodaru. Ne smi-

jemo dopustiti da mu njegov gos-

podar slomi duh. Sve je to zato što

je Izrael podređen B-gu, koji nas je

otkupio iz egipatskog ropstva. Mo-

ramo Mu biti predani, ne smijemo

praviti laţne bogove, ni idole, ni

obredne stupove, niti smijemo klek-

nuti na "ukrašen kamen".

"Drţite moj šabat i poštujte Moje

Svetište, Ja sam B-g. Kao što je ranije

spomenuto, najvjerojatnije je da se

ovdje spomenuti šabat odnosi na

š'mita. Ako je tako, onda se kraj

knjige podudara s početkom sedre.

Ako drţimo Toru i micvot, onda će

Vječni pruţiti blagotvornu, pravo-

vremenu kišu i obilne usjeve. Prinos

s polja bit će tako velik, da će se sva-

ka poljoprivredna sezona stapati sa

sljedećom. I imat ćemo obilje hrane -

na svojoj vlastitoj zemlji.

"Ako hodate putem mojih propi-

sa ..." Raši kaţe da ovo nije samo još

jedan način da kaţemo "drţite mi-

cvot", već to upućuje na naš zadatak

da budemo zaokupljeni načinom

ţivota Tore & micvot. Jedan drugi

komentator ukazuje na riječ "hoda-

ti" i kaţe da je nedostatno samo

"nepomično stajati" u okruţju mi-

cvot, već da čovjek mora stalno

napredovati prema većim duhov-

nim visinama.

Poljska stabla će davati svoje plo-

dove. Raši kaţe da se to odnosi na

ona stabla koja nisu voćke, koja će

uroditi plodovima kada B-g da svoj

puni blagoslov. Daljnja nagrada (ili

rezultat) za slijeđenje Tore i drţanje

micvot bit će mir i spokoj u zemlji

(Izraelu). Oboje, prirodne katastrofe

(divlje zvijeri), kao i ljudske neprija-

telje, Vječni će drţat na odstojanju.

A kad se susretnemo s našim nepri-

jateljima, B-g će nam dati moć da ih

silno pobijedimo. Ako se budemo

drţali svog dijela pogodbe (da tako

kaţemo), bit ćemo blagoslovljeni

plodnošću i B-g će se drţati Svog

saveza s nama.

Hamiši - peta alija - 37 p'sukim -

(26,10-46)

Ova alija sadrţi "tohaha", jedan od

dva odlomka Tore u kojima se na-

lazi iscrpna opomena narodu, koja

upozorava na strašne posljedice

koje će proizaći iz nepoštovanja

nasljedstva, on ili njegov rođak

mogu otkupiti zemljište plaćnjem

proporcionalnog iznosa (ovisno o

tome koliko godina ostaje do Jovela).

Ako se ne otkupi prije Jovela, zemlja

se svojim nasljednim vlasnicima

vraća na Jovel.

Š'liši - treća alija -10 p'sukim – 25,9

-38

Ako netko proda kuću u gradu opa-

sanom zidinama (opasanom zidi-

nama, zapravo znači iz doba Jeho-

šue, tj. prvobitnog osvajanja), ima

najviše godinu dana da je otkupi;

ako je ne otkupi, ona ostaje zauvijek

imovinom novog vlasnika. Otkupiti

je tijekom godine dana znači vratiti

puni iznos koji je plaćen, tj. nema

odbitka za vrijeme koje je kupac ta-

mo ţivio. (Tehnički, ovo je izuzeće

od zabrane Tore protiv kamata.)

Otkupljivanje kuće u gradu opasa-

nom zidinama je micva. S druge

strane, za kuće u neopasanim gra-

dovima vrijede ista pravila kao za

zemlju - otkup je moguć do Jovela,

kada se kuća vraća prvobitnim na-

sljednim vlasnicima. Kuće u gra-

dovima Levita (čak i opasanim gra-

dovima) mogu se otkupiti i nakon

jedne godine, a vraćaju se Leviju na

Jovel. Levi ima nasljedna prava na

one posebne (konkretno njih 48)

gradove. Zabranjeno je mijenjati

područja oko tih gradova prodajom

dijelova zemlje na trajnoj osnovi.

Obvezni smo pomoći svom bliţ-

njem koga su zadesila teška vre-

mena. Ne smijemo uzimati kamate

za osobne zajmove koje dajemo da

bismo mu pomogli da se izvuče. "Ja

sam B-g koji sam vas izveo iz Egip-

ta, i doveo vas u zemlju, da budem

vaš B-g."

(Ovo definitivno nije pogrešan za-

ključak – ovo naglašava B-ţju ţelju,

nazovimo to tako, za Njegov narod

da brinu jedan za drugoga. To je



otkupiti (čak ni ţivotinjom veće vri-

jednosti). Ako on to pokuša učiniti,

tada su obje, i ona prva ţivotinja i

njezina zamjena (t'mura) posvećene

za Mikdaš. Ţivotinju koja nije prikla-

dna za ţrtvenik kohen treba procije-

niti, a potom se moţe otkupiti do-

davanjem 1/5 njene vrijednosti.

Osoba također moţe ponuditi vri-

jednost kuće, i u tom slučaju kohen

određuje njenu vrijednost, a kuća se

moţe otkupiti dodavanjem 1/5

vrijednosti.

Ako je, primjerice, darivanje vrijed-

nosti muškog djeteta u dobi između

5 i 20 godina jednako zalogu od 20

šekela, zašto jednostavno ne doni-

rati 20 šekela? U čemu je smisao

imenovanja određenih iznosa kao

"vrijednosti" osobe?

Dio odgovora djeluje sasvim očit.

Mi se psihički mnogo snaţnije po-

vezujemo s davanjem vrijednosti

osobe za Beit HaMikdaš, nego što

bismo to s pukom novčanom vrijed-

nošću. A posebno ako smo ta osoba

mi sami ili nama voljena osoba. Su-

vremena psihologija prikupljanja

sredstava uzima u obzir tu ideju.

Usporedite emocionalnu vezu s da-

vanjem, recimo, $100 u dobrotvorne

svrhe, i davanjem tih istih $100 ali

pod nazivom "udomljavanja djete-

ta" na određeno vremensko razdo-

blje. Iznos novca je jednak. No emo-

cionalni odgovor je posve drukčiji.

Š'vi'i – sedma alija - 6 + 7 + 6 = 19

p'sukim - (27,16-34)

Ako osoba posveti vrijednost svoje

imovine za Mikdaš, kohen će je proci-

jeniti na temelju kvalitete i broja

godina do sljedećeg Jovela. Nju se

zatim moţe otkupiti dodavanjem

jedne petine. Ako osoba nije otku-

pila zemlju, Jovel je ne oslobađa za

nju, već umjesto nje za Mikdaš kao

posvećenu nekretninu. Isto vrijedi

ukoliko su sluţbenici u Mikdašu

prodali nekretninu prije otkupa. Na

Jovel ona se vraća Mikdašu.

Ako imovina o kojoj se radi nije nas-

ljedna, već kupljena, tada se pravila

drugačija. Zemljište se procjenjuje

na isti način, ali se ono na Jovel vra-

ća svojim izvornim vlasnicima, a ne

Mikdašu.

Prvine su automatski posvećene za

ţrtvenik; ne smije ih se posvetiti kao

neki drugi korban. Ovo pravilo da se

jedna svetosti ne zamjenjuje dru-

gom, odnosi se i na druge kategorije

korbana. Ne-košer ţivotinja donirana

Mikdašu se prodaje. Ako je nešto po-

svećeno za Mikdaš (a ne vrijednosti

toga), to se ne moţe otkupiti, ono

ostaje sveto.

Posvećena imovina odlazi kohanim.

Osoba koja čeka izvršenje smrtne

kazne ima status "herema" (neotku-

pive stvari). Desetina od zemlje (ov-

dje se odnosi na maaser šeni) je sveta,

nju treba (ili pojesti u Jeruzalemu

ili) otkupiti.

Desetinu od ţivotinja (krava, koza,

ovaca) treba odvojiti brojanjem

svake desete, bez obzira na odike

ţivotinje. Te su ţivotinje svete i

mora ih se jesti samo u Jeruzalemu i

u uvjetima obredne čistoće. Maaser

b'heima se ne moţe otkupiti. Prekr-

šaj ovog pravila dovodi do toga da

se obje ţivotinje smatraju svetima.

"Ovo su micvot ... na Sinaju." Ovim

završnim pasukom sedre (i knjige

Vajikra), završava odlomak koji je

bio započeo prvim retkom B'hara,

uobičajenim partnerom sedre B'hu-

kotai.

Tore i micvot. Zbog toga što je tako

bolno čuti ove strašne riječi – pose-

bno kada znamo koliko su se često

ostvarivale – razvio se običaj da ovaj

dio čitamo tihim glasom. Sramimo

se što nam B-g treba zaprijetiti na

tako upečatljiv način. Bilo je vreme-

na kada nitko nije ţelio upitnu čast

primanja ove alije. Danas je minhag

da se pozove rabina, gabaja ili sa-

mog baal koreia na ovaj odlomak.

Tohaha je uvijek uključena u samo

jednu aliju koja počinje i završava u

"veselijem" tonu. To je razlog za

znatno različitu raspodjelu redaka

unutar alijot ove sedre.

Značajna tema tohaha je veza izme-

đu drţanja zakona šmite i zadrţa-

vanja zemlje u našem posjedu.

Uvijek moramo biti svjesni da mi

Erec Jisrael ne zadrţavamo bezu-

vjetno. Pred nama je jasno opredje-

ljenje i odgovornost da drţimo Toru

i ispunjavamo micvot kao pojedinci i

kao zajednica. Šmita je zapovjeđena

u prethodnoj sedri. U ovotjednoj

sedri, predstavljene su nam strašne

posljedice nepoštivanja ove vaţne

micve.

Stalno se navode tjelesne i duhovne

koristi od poštivanja micvot, te ono

suprotno za njihovo zanemarivanje.

Ova kombinacija obećanja dobroga i

prijetnje lošim, zajedno sa sveukup-

nim micvot Tore, čini savez između

B-ga i Izraelskog naroda na Sinaju

kroz Mošea.

Šiši - šesta alija - 15 p'sukim - (27,1

-15)

Pri zavjetovanju sredstava za Mik-

daš, moguće je ponuditi "vrijednost"

osobe. Tora navodi iznose za

pojedince ovisno o spolu i dobi. U

slučaju kada je donator siromašan,

kohen moţe umanjiti taj iznos. Ako

netko zavjetuje za Mikdaš ţivotinju

koja ispunjava uvjete za korban, on

tu ţivotinju ne smije zamijeniti ili


■

Rav Kook:

Šemita – prozor u budućnost


■

vremeno su obnovljeni tijekom šabat-

ne godine. Sa zabranom kupnje i pro-

daje šemita proizvoda, smanjuje se

ekonomska konkurencija. Štoviše, srce

dolazi na višu razinu na kojoj prepoz-

naje bratstvo svih stvorenja. Smijemo

jesti od plodova zemlje samo ako su

oni dostupni i ţivotinjama u polju.

Šabatna i jubilarna godina predokus

su buduće utopije. One naviještaju

dolazak mirnog novog svijeta koji je

rezultat uzvišenije duhovnosti.

Uzdizanje poljoprivrede

Do tada, naša je odgovornost uzdići

poljoprivredni rad s njegove niske

razine. To postiţemo kroz sveto svje-

tlo u tehnologiji i znanosti. U buduć-

nosti, kaţu nam mudraci, svi umjetni-

ci će ostaviti svoja umijeća i raditi na

zemlji (Jevamot 63a). To ne znači da

više neće raditi u svojim poštovanim

profesijama, nego da će sve umjetno-

sti i znanosti biti korištene za otkup-

ljenje zemlje i njenog teškog rada od

njihove iskonske svrhe.

Međutim, taj progres u poljoprivre-

di, otkupljuje samo ljudsku vrstu. To

je samo priprema za otkupljenje čita-

vog svijeta. U konačnom otkupljenju,

rad na zemlji neće biti duţnost, nego

privilegija i zadovoljstvno. Mi ćemo s

uţitkom hodati Edenom (Eden znači

'zadovoljstvo'), raditi u njemu i čuvati

ga.

Postoje razine budućnosti i veće od

Edenskog vrta. No, Eden je više od

proročke vizije; Eden je stvarnost u

kojoj se transcendiraju svi oblici rada i

čuvanja.

Proročka slova

Pet dvostrukih slova

Od 22 slova u hebrejskoj abecedi, 5

nazivamo 'dvostrukim slovima' jer se

njihov oblik razlikuje kada su na kraju

riječi. Tih pet slova su mem, nun, cadi,

pe i haf. Kada ih stavimo zajedno, do-

bijemo M-N-C-P-H.

כ פ צ נ מ

ך ף ץ ן ם

Prema talmudskoj tradiciji (Šabat

104a), dvojni oblik ovih slova seţe sve

do proroka. Skraćenica M-N-C-P-H

moţe se čitati kao Min cofim – 'od

proroka'.

Od proroka

Ta tvrdnja da specijalni oblici ovih

Poput Edenskog vrta

Pitajte bilo kojeg poljoprivrednika i

reći će vam da poljoprivreda nije lak

posao. Oranje, sadnja, plijevljenje,

obrezivanje, ţetva itd. No, međutim,

tako treba biti. Svijet je izvorno zami-

šljen da bude poput Edenskog vrta.

Poljoprivredni je rad proklet tek na-

kon Adamovog grijeha – „U znoju lica

svoga jesti ćeš kruh svoj“ (Berešit

3,19).

Međutim, kako čovječanstvo moral-

no napreduje, zemlja odgovara blago-

slovom. Talmud u Ketubot 111b pred-

viđa da će u budućnosti kolači i lijepa

odjeća nicati direktno iz zemlje. U to

vrijeme, čak i fizički rad pridobit će

uzvišeniji karakter.

Kroz micvu o šemita (šabatnoj godi-

ni), dan nam je pogled u taj budući

svijet. Tijekom te godine u kojoj ne

obavljamo nikakav posao na zemlji,

zadovoljni smo plodovima koje ze-

mlja prirodno daje. Baš kao u mirnom

svijetu Edenskog vrta, mi uţivamo u

B-ţjem obilju bez vlastite muke i tru-

da.

Drugi aspekti Edenskog vrta pri-


riječi – najsvetiji. Završni oblici naj-

točnije ocrtavaju srţ slova te u potpu-

nosti izraţavaju njegovu krajnju svr-

hu. Kako bismo bolje razumjeli ovu

tvrdnju, moramo analizirati morfo-

loške razlike između tih dvaju oblika

slova.

Kod četiri slova – nun, cadi, pe, haf –

obični oblik je manji i tijesniji. 'Noga'

slova je zavinuta prema gore. Oblik

koji se pojavljuje na kraju riječi pak,

dozvoljava 'nozi' slova da se u potpu-

nosti 'ispruţi'. Taj završni oblik izra-

ţava puni sadrţaj i snagu ovih slova.

Dva oblika slova mem razlikuju se

na drugačiji način. Obični mem ima

mali otvor na dnu. On se naziva još i

'mem petuha' (otvoreni mem). On je

otvoren i otkriven svima.

Završni mem je zatvoren sa svih

strana. On se naziva i mem setuma –

zapečaćeni mem. Ili moţda – ezote-

rični mem. Taj oblik slova mem je sve-

tiji od običnog. Stoga su najsvetiji za-

pisi, kamene ploče u kojima je bilo

uklesano Deset zapovijedi, sadrţavale

samo zapečaćena slova mem. Završni

mem je zatvoren i sakriven. On čuva

svoju unutarnju tajnu koja zbog svoje

duboke svetosti ne moţe biti otkri-

vena svima.

Zašto se ta uzvišenija forma slova

koristi na kraju riječi? Skriveno svjetlo

pojavljuje se u svakoj plemenitoj viziji.

Skriveno svjetlo slova M-N-C-P-H,

pripada kraju. Kada se ta slova po-

javljuju na početku ili u sredini riječi,

ona su otvorena i otkrivena. Njihovo

svjetlo postojano raste sve dok ne

dođe do svog završnog oblika.

Proroci su nazvani cofim, vizionari,

jer su darovani proročkom vizijom.

Njihova je veličina bila u tome što su

mogli spoznati krajnji ishod dok su

još ţivjeli u sadašnjosti. Razumljivo,

upravo su ti cofim bili oni koji su

shvatili da uzvišeniji oblici slova

pripadaju kraju…

Prevela Anja Grabar

slova seţu od proroka zahtijeva objaš-

njenje. Mošeova Tora je potpuna sama

po sebi. Čak ni proroku nije dozvolje-

no nadodati novu micvu. Tora izričito

kaţe,

„Ovo su proglasi, zakoni i zapovi-

jedi koje je B-g postavio između Sebe i

Izraela na Sinaju, rukom Mošea“ (Lev

26,46).

Izraz „Ovo su zakoni“ upućuje na to

da su samo zakoni koje je Moše zapi-

sao u Tori, zakoni koje je B-g postavio

između Sebe i Izraela. Kako bi proroci

mogli promijeniti Toru dodavanjem

novih oblika slova?

Talmud objašnjava da proroci za-

pravo nisu uveli ništa novo. Oduvijek

su postojala dva oblika tih slova. Me-

đutim, s vremenom se zaboravilo koji

oblik se koristi na kraju riječi, a koji na

sredini ili na početku riječi. Proroci

nisu promijenili te oblike, već su

obnovili znanje o tome koji se oblik

koristi na kraju riječi.

Čemu dva oblika?

No, još uvijek nije jasno: zašto ta

slova imaju dva oblika? Koje je zna-

čenje njihove pozicije u riječi? I zašto

su proroci (a ne mudraci ili gramati-

čari) bili oni koji su obnovili to zna-

nje?

Slova su više od samog elementa

govora. Ona su cigle stvaranja. Mu-

draci su učili, „Svemir je stvoren po-

moću deset iskaza“ (Avot 5,1). Svako

slovo abecede predstavlja jednu te-

meljnu silu u svijetu.

Rav Kook objasnio je da su 'završni

oblici' – oblici koji se koriste na kraju

(nastavak s 6. stranice) Rav Kook: Šemita – prozor u budućnost

■

Rabbi Berel Wein:

Iskaz vjere


■

do današnjeg dana.

Ova uzajamna povezanost između

akeda i šmita moţe nam pomoći da

razumijemo zašto je upravo micva o

šmita, više i iznad bilo koje druge

micve, izabrana da predstavlja b-ţ-

ansko porijeklo Tore sa Sinaja. Jer

svima nama danas Sinaj je stvar

vjere. On je uvjerenje da naši preci

nisu bili laţljivci, da je njihovo pre-

nošenje Tore i njezinih vrijednosti

bilo ispravno u načinu i tumačenju,

te da su standardi ponašanja nave-

dene u Tori vječne prirode. Za mno-

ge u Ţidovskom svijetu to je teţak

zadatak iskazivanja vjere na zahtjev.

Suvremeni je svijet obiluje narciso-

idnim uţicima, a manjka mu vjere i

poţrtvovnosti. Ali bez vjere, bez da

osjećamo ono duhovno i nadnara-

vno, ţivot je vrlo zastrašujuće mje-

sto i iskustvo.

U dugom tijeku Ţidovske povije-

sti šmita se rijetko obdrţavala. Ne-

pridrţavanje šmita je Talmud navo-

di kao jednu od stvari koje su dopri-

nijele uništenju prvog Hrama. Po-

stoji mišljenje da se biblijska šmita

nikada nije obdrţavala niti za vri-

jeme drugog Hrama. Danas se ra-

binska obveza za šmita u Izraelu

poštuje na različite načine. Ipak,

pitanje kako obdrţavati šmita i dalje

stvara podjele unutar Ţidovskog

svijeta. No šmita nas podsjeća na

neophodnost vjere i povjerenja. To

je poruka šmite svevremenska i pod-

sjeća nas na naše obveze i sudbinu.

Naše poteškoće

S druge strane, Tora knjigu Vajikra

završava na vrlo oštar i uznemiru-

jući način. Ona do u detalje opisuje

negativnu stranu Ţidovske jedin-

stvenosti i njegove posebne uloge u

ljudskim odnosima. Ţidovski je na-

rod blagosloven iznad svih drugih,

ali su za njega određeni i vrlo strogi

standardi. Iako je nama običnim

smrtnicima u našem umu teško lo-

gično opravdati događaje u 1900

godina egzila muka i progona, u

Nebu je nekako sve ono što namse

dogodilo opravdano i nuţno. Sva-

kako nije ugodno prisjetiti se teško-

Tema šmita - šabatne godine - čini

velik dio sadrţaja same parše. Poteš-

koća obdrţavanja micve šmita očita

je svima. Sama Tora govori o tom

problemu rekavši da se ne treba od-

vratiti od štovanja šmita zbog očite

nepraktičnosti u micve. Time, šmita,

za razliku od mnogih drugih micvot,

postaje test vjere i povjerenja. Tora,

koji je inače čvrsto nalaţe praktičan

pristup ţivotu, ovdje zahtijeva čin

vjere i odustajanje od svakodne-

vnog praktičnog pristupa ţivotu.

Smatram da je micve o šmita je za

Ţidovsku zajednicu kolektivni ekvi-

valent Avrahamove akeda Jichaka,

koji je bio određen na osobnoj razi-

ni. Akeda je također bila vrhunac ne-

praktičnog ţivota. Ona uletava u

lice svim moralnim učenjima i po-

našanja Avraham do tog trenutka.

Akeda ne samo da je nepraktična,

ona je samoubojstvo - ona je uboj-

stvo bilo kakve Ţidovske budućno-

sti. Time je ona postala najviši ispit

vjere u ţivotu Avraham i Jichaka, te

ostala simbol Ţidovske vjere i ţrtve


jesnog putovanje kroz ljudsku ci-

vilizaciju. Morali bismo imati ili

naročite predrasude ili biti u veli-

kom neznanju da nas riječi koje se

pojavljuju u ovotjednoj parši ne is-

pune strahom.

Mi smo drugačiji i teţak narod.

Taj naš opis isijava iz gotovo svake

parše Tore. Imamo vrlo drugačiju i

tešku povijest s kojom sae trebamo

povezati. To je u stvarnosti razlog

što parša ide u tolike pojedinosti i

uporna je u opisivanju tmurnih do-

gađaja Ţidovske budućnosti. Većina

ljudi vole se uklopiti u masu i ne

davati na velika zvona svoje razli-

čitosti i posebnosti. Svi mi ţudimo

za priznanjem, ali ne ţele svi od nas

biti tretirani kao poznate ličnosti sa

svom pratećom psihološkom i emo-

cionalnom prtljage koju takav status

uvijek nosi sa sobom.

Tora nam ne dopušta da ni na

trenutak zaboravimo da mi jesmo

poznate ličnosti na sceni svjetskih

zbivanja – bilo to na dobro ili bolje.

Moše tu istinu naglašava u svom

opisu teškoća s kojima će se Izrael

morati suočiti i nadvladati ih u

svom budućem ţivotu. Ironično je

da je točnost Mošeovih riječi poma-

lo utješna jer nam na najţivopisniji

način potvrđuje jedinstvenost Ţi-

dovskog naroda i istinu o njegovoj

vjeri i Tori.

Vrlo je prikladno da se na kraju

parše zajednica ustane da osnaţi

sebe i druge u temeljnim vjerova-

njima i drţanju Tore i Ţidovskog

ţivota. Poznavati i vjerovati u našu

priču znači pribliţiti se našem Stvo-

ritelju i Njegovoj Tori. Upravo kao

što su se riječi parše u potpunosti is-

punile, tako će se i blagoslovi Tore

zapisani za nas i obećani nama ak-

tualizirati u našim ţivotima i u naše

dane.

Šabat šalom

ća naše povijesti. Moţda upravo

zbog toga Ţidovska povijest danas

ostaje relativno zanemareni pred-

met u mnogim Ţidovskim školama.

No, kada uključimo predviđanje

onoga što će se Ţidovskom narodu

dogoditi, opisano ovako detaljno

kao u ovotjednoj parši, onda to po-

staje vrlo poučno.

Nije samo sadrţaj tog predviđanja

to što je toliko strašno – već je to i

čudesna i nevjerojatna beskrajna

točnost događaja koji će zadesiti

Izrael. Ramban je ustvrio, prije go-

tovo tisuću godina, da ako je itko

mogao predvidjeti i točno opisati

događaje koji će se zbiti stotinama

godina kasnije, tu bi osobu priznali

za proroka ogromnog talenta i veli-

čine.

Što ćemo reći devetsto godina

nakon Rambanovog detaljnog pro-

roštva Mošeovog proročanstva, u

vezi sudbine i događaja koji će za-

desiti Izrael tijekom njegovog povi-

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Berel Wein: Iskaz vjere

■

Rabbi Yissocher Frand:

Neka onaj tko je bez krivnje NE baci posljednji kamen


■

Tora kaţe da bismo trebali pokušati

osloboditi svog bliţnjeg. To znači da

ako je on ostao duţan određen iznos

novca i jedini mu je izlaz bio da se

proda i postane posluţitelj u crkvi,

drugi bi Ţidov trebao platiti njegov

dug i osloboditi ga kako bi mogao

početi svoj ţivot ispočetka.

O kakvom tipu čovjeka ovdje govo-

rimo? Sforno piše, vezano uz ovaj

posljednji citirani stih – čovjek ne bi

trebao reći, „Kad je jedan kamen već

bačen, bacit ću ga i ja.“ Raši objašnja-

va da ovdje govorimo o čovjeku koji je

bio toliko gladan dobitka da nije dr-

ţao zakone o šemita (šabatne godine

koja traţi od poljoprivrednika da svo-

ju zemlju ostave neobrađenom). Kao

kaznu za to, on je pretrpio takve fi-

nancijske gubitke da je morao prodati

svoje imanje. Ako to nije prepoznao

kao znak upozorenja i pokajao se,

morao je prodati i svoju zemlju. Na

kraju – ako se nije pokajao – pao je

tako duboko u dugove da je morao

prodati samog sebe.

Stoga, mi govorimo o nekome čija je

vjera u Svemogućeg bila slaba. On

nije drţao zakone o šmita; nije činio

ispravnu stvar; i zato je zapeo u takvoj

situaciji. Mogli bismo reći da je zaslu-

ţio ono što mu se dogodilo. Neka bu-

de posluţitelj u crkvi. On to zasluţuje!

No, protivno toj tvrdnji, Sforno

naglašava „Ne, nemojte reći da on to

zasluţuje. Ja ću mu dati posljednju

priliku. Otkupite ga!“

To je vaţna lekcija za sve nas: bez

obzira kako duboko je osoba zaglibila,

uvijek se moramo potruditi da ju iz-

bavimo. Svaka osoba je vrijedna iz-

bavljenja. Čovjek sa ispravnim nače-

lima Tore neće pogledati na nekoga

koga je zadesila nesreća i reći, „Ovaj je

čovjek to učinio sam sebi“.

U Brisku, jedan je mladić „skrenuo s

puta“. Postao je anarhist i spalio je

carevu sliku. To nije bila Amerika 21.

stoljeća. To je bila carska Rusija gdje

nije postojala „sloboda izraţavanja“.

Taj mladić iz Briska očigledno nije bio

ispravan član ţidovske zajednice. Bio

je anarhist. Carska vlast ga je uhitila i

planirala ga je smaknuti.

Rav Chaim Soloveitchik rekao je

svojoj zajednici, „Ovaj mladić je

Ţidov. Moramo podići fondove za

oslobađanje robova (pidjon ševujim).

Moramo ga izbaviti.“ Ljudi su počeli

mrmljati protiv Rav Chaima. „Taj je

čovjek učinio to sam sebi. Kolika

budala moraš biti da spališ carevu

sliku?“ Taj mladić zasigurno nije učio

u Brisker Kolelu Rav Chaima.

Međutim, Rav Chaim je bio uporan.

Bila je večer Jom kipura i svi su došli

u šul na Kol nidre. Rav Chaim nije

došao u šul. Otišli su do njegove kuće

i rekli mu da ne mogu početi Kol ni-

dre bez svog rabina. Rav Chaim im je

rekao, „Ja ne dolazim u šul i ne zapo-

Sforno raspravlja o stihu „Neka

onaj tko je bez krivnje NE baci po-

sljednji kamen“

Stih u parši Behar uči, „Ako se ruka

stranca i došljaka koji ţivi među vama

obogati, a tvoj brat koji je kraj njega

osiromaši i mora se prodati strancu ili

došljaku ili idolu njegove obitelji“ .

(Vajikra 25,47). Tora govori o čovjeku

koji je toliko siromašan da se mora

prodati neţidovskom stanovniku Erec

Jisraela (Ger Tošavu čiji su rođaci što-

vatelji idola) ili „Eker Mišpahas Ger“

što Raši tumači kao da se čovjek pro-

dao samom idolu, da mu bude sluga.

Raši objašnjava da Ţidov koji je „slu-

ga idola“ ne sudjeluje u samom štova-

nju idola, ali on je sluga koji „sječe

drva i donosi vodu.“ Drugim riječima,

on moţe biti vrtlar kod čovjeka koji

brine o odrţavanju crkve, a ne sudje-

lovati u samim ritualima – ali se na taj

način svejedno prodaje crkvi.

Sljedeći stih nastavlja: „Nakon što se

proda, on zadrţava pravo da bude

otkupljen; netko od njegove braće

treba ga otkupiti.“ (Vajikra 25,48).


kralj.

Na kraju, Ramban kaţe da stih (26,-

32) „Ja ću opustošiti zemlju tako da će

se vaši neprijatelji koji ţive u njoj za-

prepastiti nad njom“ (v'šamemu aleha

ojvehem hajošvim bah) nije prokletstvo,

već blagoslov. To je malo „dobrih vi-

jesti“ usred loših: stih nam kaţe da

Sveta zemlja neće prihvatiti naše ne-

prijatelje. Ramban kaţe da je to veliki

dokaz B-ţje providnosti na djelu. „Jer

nema zemlje u svijetu koja bi bila to-

liko dobra i plodna (a koja je sada

postala opustošena)“.

Ako ţeliš biti vjernik, kaţe Ramban,

sve što trebaš je pogledati Erec Jisrael.

Pogledajte što se dogodilo tamo to-

kom 2000 godina kada je bila okupi-

rana od strane Rimljana, Arapa,

Turaka i Britanaca.

Prethodno je bila predivna i plodna

zemlja, ali pod stranom upravom, po-

stala je opustošena. Tora nas uvjerava

da od dana kada mi napustimo Erec

Jisrael, zemlja neće prihvatiti nijedan

drugi narod. Svi su se pokušali na-

staniti u njoj, ali bez uspjeha.

To je značenje onoga što Tora kaţe,

„Vaši će se neprijatelji zaprepastiti

nad njom“. Nijedan narod neće us-

pjeti u nastanjivanju Erec Jisraela, osim

Klal Jisraela (ţidovskog naroda).

Što bi se dogodilo kada bi Indijanci

došli američkoj Vladi i rekli, „Pogrije-

šili smo prije 200 godina kada smo

vam prodali otok Manhattan za nisku

cijenu od 24 dolara. Znamo da vas

zanima profit pa ćemo vam sada dati

48 dolara za Manhattan?“ Čak i da je

riječ o ponudi od 48 milijuna dolara,

ne bi došlo do te prodaje. Što se do-

godilo sa Manhattanom u tih 200

godina? S obzirom na njegovu sada-

šnju vrijednost, nema šanse da bi Vla-

da ikad pristala vratiti Manhattan

Indijancima.

Zamislite što bi bilo da su drugi na-

rodi bili uspješni u pretvaranju Erec

Jisraela u profitabilnu zemlju. Što bi

bilo da je 1948. Izrael bio predivna

plodna zemlja? Da li bi postojala šan-

sa da ta zemlja bude vraćena ţidov-

skom narodu? Međutim, kao što kaţe

Ramban, oni nisu mogli razviti tu

zemlju. 1948., kada smo došli sa pita-

njem, „Moţemo li dobiti zemlju na-

zad?“ oni na vlasti mislili su „Mislite

li na onaj komadić zemlje koji je tvrd

poput ţeljeza i na kojem ništa ne ra-

ste? Mislite li na onaj bezvrijedni ko-

mad zemlje usred pustinje? Sretno s

njime!“ To je boţanska providnost,

kao što je obećano u ovotjednoj parši.

Uvijek sam se pitao – ako netko pro-

učava Bliski Istok – Saudijska Arabija

ima naftu, Katar i Jemen imaju naftu,

svaka zemlja ima naftu. Čak i Egipat.

Kako to da u Svetoj zemlji, izabranoj

među svim zemljama, ne moţemo

iscijediti ni kap nafte (bar do nedav-

nih otkrića)? Je li to dokaz da „oči G-

spodnje počivaju nad njom od počet-

ka pa do kraja godine“?

Međutim, što bi bilo da su 1948.

Britanci bili u Saudijskoj Arabiji? Što

bi bilo da su bili u Kuvajtu? Očigle-

dno, ne bi baš rado Ţidovima prepu-

stili „crno zlato“. To je značenje toga

da će naši neprijatelji biti zaprepašteni

nad opustošenom zemljom.

Glavna misao svega ovoga je da ako

traţimo lekciju iz vjere, ako nas ne im-

presioniraju sva druga čuda koja B-g

čini… pogledajmo ovaj Ramban, po-

gledajmo ovaj stih, pogledajmo tu

Zemlju. Ako su naše oči otvorene, vi-

djet ćemo B-ţju ruku i Njegovu pro-

vidnost nad nama i cijelim ţidovskim

narodom.

Prevela Anja Grabar

činjem Jom kipur dok svi ne odu kući

i donesu novac za otkupljenje ovog

ţidovskog zarobljenika.“ Tako je i

bilo. Zajednica je na sam Jom kipur

skupljala novac za otkup ovog anar-

hista.

Svi su imali stav „To je njegova

krivica. On to zasluţuje. Hajde da

bacimo i posljednji kamen na njega.“

Međutim, to nije stav Tore. Tora kaţe:

„Nakon što se proda, on zadrţava

pravo da bude otkupljen; netko od

njegove braće treba ga otkupiti.“ Iako

je to učinio sebi i čak i ako je to učinio

ne samo vlastitim pogreškama, nego i

pomanjkanjem vjere – još je uvijek

ţidovski stav – otkupiti ga.

U naše vrijeme, kada se naţalost

mnoga naša braća u Izraelu nalaze u

nezavidnim situacijama u koje su se

sami doveli zato što nisu bili iskreni i

nisu vjerno drţali standarde Tore u

svom ponašanju, stav ne moţe biti

„Slušaj, on to zasluţuje. Učinio je to

sam sebi. Pusti ga da trune.“ „Nakon

što se proda, on zadrţava pravo da

bude otkupljen; netko od njegove bra-

će treba ga otkupiti.“

Dobre vijesti i loše vijesti

Dobre vijesti usred Tohahe

Ima jedan dugačak i zanimljiv Ram-

ban u ovotjednoj parši, koji pokušava

pokazati da su se sve strašne stvari iz

tohaha (one stvari koje Tora predviđa

da će se dogoditi ne budemo li drţali

micve), zaista dogodile.

Primjerice, Ramban kaţe da se stih

„B-g će vas vratiti u Egipat brodovi-

ma“ odnosi na dane Titusa kada su

Ţidovi ukrcani na brodove i odvedeni

kao robovi u Egipat. Ramban daje i

mnoge druge primjere… „Kralj kojeg

ćete sami sebi izabrati…“ odnosi se na

Agripu; stih u sebi krije činjenicu da

on nije bio vrijedan toga da postane

■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Neka onaj tko je bez krivnje NE baci kamen

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Ljudska poduzetnost i moć posljedica

sti kapitalizma istovremeno štiteći od njegovih mana. Ne moţeš uvijek imati svoj komad torte i pojesti ga, ali po mom mišljenju, Tora nalazi divnu ravnoteţu. Trump je bio u biznisu 45 godina. Čak i da je započeo s time na početku jubilarnog ciklusa, svo njego-vo imanje promijenilo bi vlasnika u sljedećih 5 godina. Imam osjećaj da bi ga sistem Tore mogao malo osiroma-šiti. Ali vrlo vjerojatno bi zbog toga bio bolja osoba.

Moć posljedica

U naše vrijeme, ideja toga da kazna ljude potiče na promjenu je izašla iz mode – razumljivo. Ljudi se mogu samo površno promijeniti ako ih pri-siljavaš da nešto čine. No, ne vjerujem da to uistinu mijenja i ono što su iznu-tra. Stoga, ako Tora ţeli da površinski budemo ortodoksni, a iznutra skepti-

čni, moţda čak i ozlojeđeni Ţidovi, tada je strah od kazne put kojim valja ići. No, ja osobno ne vjerujem da je to ono što B-g ţeli od nas.

O čemu je onda riječ?

Na jednoj razini, strah od posljedica čini ţivot stvarnim iskustvom. Ljudi idu na vlakove smrti kako bi iskusili taj strah u „sigurnim uvjetima“. Uzbudljivo je ići do takvih visina i misliti o tome da bi mogao umrijeti. Osjećaš, makar i na umjetan način, teţinu samog ţivota. Posljedice pod-razumijevaju da naši izbori imaju vrijednost koja nešto znači u našem ţivotu. Ljudi koji nemaju to iskustvo,

osjećaju se besciljno i depresivno.

No, to nije ono glavno što sam htio reći. Mislim da tu postoji i još nešto.

Kad sam bio vrlo mali dječak, bio sam u restoranu sa svojim pokojnim ocem a“h. Primijetio sam hobotnicu na meniju i komentirao kako mora da je to odvratno. Moj otac me upitao kako znam da je odvratno ako nikada ni-sam kušao? Odgovorio sam da hobot-nica ne moţe biti ništa drugo doli odvratna… krivi odgovor. On mi je naručio jelo i inzistirao na tome da barem probam. Kušao sam malo, otrčao van i pljunuo to na ulicu. Kao što sam rekao, bilo je odvratno!

Na stranu košer pravila, moj otac je imao dobar princip. I to je ono što mi pokušavamo naučiti našeg sedmogo-dišnjaka kojem je sva hrana osim tjestenine grozna. Pokušavamo ga uvjeriti da barem kuša. Tada moţe reći da je odvratno.

Tu je na snazi princip. Ljudska bića ne znaju uvijek što je najbolje za njih sve dok ne probaju. Ali kako ih na-vesti da probaju ako oni to uistinu ne ţele?

Mislim da je to ono što Tora ţeli. Površinski, biti dobar ne izgleda uvi-jek isplativo. Ako su prepušteni sami sebi, ljudi neće uvijek birati dobro. Ali ako stvoriš posljedice, ljudi će htjeti barem pokušati. A teorija je da jed-nom kada pokušaju biti dobri na stal-noj bazi, oni će uvidjeti da u tome uţivaju mnogo više nego u ispunjanju svake ţelje koja im dođe na pamet (baš kao što moj sin obično na kraju uţiva u hrani za koju smo ga morali tjerati da proba).

Uvijek će postojati „hobotnica situa-cije“ – one u kojima su ljudi toliko uvjereni u to da ne mogu uţivati u činjenju ispravne stvari da će to odbiti bez obzira na sve. No, u osnovi, ako se postavi struktura koja potiče ljude da isprobaju zadovoljstva činjenja dobra, to dugoročno mora rezultirati time da više ljudi uoči vrijednost toga.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

■

Odjeljak Tore započinje zakonima o šmita u kojima je ţidovskom narodu zapovijeđeno da svake sedme godine svoju zemlju ostave neobrađenom. Svake 50. godine je jovel, jubilarna godina kada se sva zemlja vraća u vlasništvo prvotnog vlasnika.

Srţ parše je popis kazni/posljedica koje će zadesiti ţidovski narod ako ne bude drţao Toru.

Zakon o jubilarnoj godini je specifičan zakon. Riječ „jubilej“ sama po sebi dolazi od hebrejske riječi „jovel“.

Jednom u svakih 50 godina, Tora nalaţe da se društvo vrati na prvotne postavke. Robovi se oslobađaju, otpu-štaju se dugovi i sva zemlja se vraća svojim originalnim vlasnicima (onako kako je bila raspodijeljena u vrijeme Jošue kada su Ţidovi osvojili Obećanu zemlju).

Iako judaizam u osnovi vjeruje u ka-pitalizam, to je kapitalizam sa nekim okvirima.

Po mom mišljenju, nije upitno da je ljudska sposobnost stjecanja bogatstva vrlo pozitivna moć u svijetu. Naravno da ona ima i svoje nedostatke. Potiče pohlepu i površnost; moţe ljude do-vesti u svađu. No, u cjelini, to je sila koja potiče rast i razvoj.

Stoga Tora promovira kapitalizam. Međutim, ono što Tora pokušava izbjeći jest ono što se dogodilo diljem Europe u Srednjem vijeku – razvoj bogate visoke klase i one siromašne. Takva je podjela u Europi vladala sve od početka razvoja. Tora ima odgovor na to. Jednom u svakih 50 godina, sva zemlja vraća se svojim prvotnim vla-snicima; robovi su oslobođeni; opera-tivni sistem je na neki način obnovljen i svi su ljudi ponovno jednaki. Na taj način nikad se ne moţe razviti ekstra bogata klasa zemljoposjednika i to je zaštita od zloupotrebe kapitalizma.

Tora nikad nije bila fan socijalizma. On značajno smanjuje ljudsku podu-zetnost. No, i kapitalizam ima svoje opasnosti. Bilo to dobro ili zlo, on proizvodi ljude poput Donalda Trumpa. Tora ţeli potaknuti predno-



Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: B: B: BEHAREHAREHAR --- BBBEHUKOTAJEHUKOTAJEHUKOTAJ

■

lost dobrote iz ljubavi, koja se otkri-va kad se odupremo našim nagoni-ma i podjelimo s drugima. Među onim ţeljama kojima se moramo oduprijeti su one ţelje koje nas na-vode da se drţimo predmeta ili lju-di i deklariramo kao "to je naše". Je-dini ispravan način da se odupremo našim ţeljama je da ih pretvorimo u dijeljenje s drugima. U trenutku kad se prestanemo drţati za nešto, kad pobijedimo svoj nagon (šemita), i prevladamo strah od gubitka, vjeru-jući i znajući da to nije bilo naše od samog početka, onda uspjevamo stvoriti ''Or dehasadim" – svjetlo dob-rote iz ljubavi. Uz takvu vrstu vjeru u svom ţivotu, moţemo postati vo-đe, a ne biti vođeni. Učimo otpustiti kako bismo stvorili dobro i privukli ga u svoje ţivote, povezali se sa sna-gom vječnog ţivota, silom gore Si-naj, u tome je veza šemita i gore Sinaj.

To je također razlog zašto se naša paraša uvijek čita sredinom razdo-blja od 50 dana brojenja omera - u razdoblju od sedam tjedana koje za-vršava na Šavuot, objavom na gori Sinaj i našim povezivanjem s vje-čnim ţivotom.

Naša paraša završava knjigu Levit-ski zakonik, i uglavnom opisuje što će se dogoditi "Ako slijedite moje ure-dbe i pažljivo uzaslušati moje zapovije-di..." i što će se dogoditi ako to ne činimo. Što se tiče tih dviju moguć-nosti, Tora koristi izraz koji se pona-vlja. S jedne strane: "Pokazat ću vam naklonost ( אליכם ופניתי ) i učiniti vas plodnima i uvećati vaš broj ...", a, s druge strane: "Postavit ću lice svoje protiv vas ( בכם פני ונתתי ) tako da će vas poraziti neprijatelji vaši; oni koji te mrze vladati će nad tobom ... " Ko-mentatori pitaju kako ista riječ moţe opisati dvije oprečne situacije. Na-dalje, prema kabali Stvoritelj je bes-krajno svjetlo, ljubav, radost, dijelje-nje i samo dobro, pa kako to da će nam se dogoditi toliko loših stvari ako se ne drţimo njegovih propisa?!

Zohar objašnjava da je objektivna stvarnost stvarnost beskrajne ljuba-vi, dijeljenja i obilja. Međutim, naša subjektivna stvarnost tumači naša iskustva prema našoj osobnoj priči, našoj biti i našoj osobnoj strukturi, i to je razlog zašto svatko od nas do-ţivljava stvarnost na drugačiji na-čin, iako postoji samo jedna stvar-nost koja je beskonačna ljubav.

Na kraju dijela koji izgleda kao strašna prokletstva Tora nagovješ-tava "Ipak, unatoč tome, kada će biti u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odba-

citi ili prezreti ih tako da ih potpuno uništim ...". Kada netko mrzi drugo-ga on prema njemu osjeća gađenje. Imamo potrebu da se opravdavamo zašto mrzimo svog bliţnjeg. U našoj paraši, kada Stvoritelj kaţe ove riječi On govori o svojim voljenima, o na-ma. Stvaranje ima dvije strane: muš-ku - to je strana koja daje i dijeli, Stvoritelj. I ţensku stranu koja pri-ma, što smo mi, stvorenja iz ove stvarnosti. Stoga bi se ovaj odlomak trebao čitati ovako: "Neću ih odbaciti ili ih prezreti ..." i zašto? "da ih potpu-no uništim ..." - na hebrejskom se to piše lehalotam לכלותם , iz korijena ,"koji je također riječ "nevjesta כ.ל.ה

što znači, jer su moja nevjesta.

Prema modernoj fizici, postoje dvije teorije koje opisuju svjetlo u našoj stvarnosti – teorije čestica i va-lova. Te su dvije teorije potpuno ra-zličite, a znanstvenici su otkrili da sve ovisi o promatraču. Znači, ako ćemo gledati da li se svjetlosni valo-vi ponašaju poput valova, vidjet će-mo da se ponašaju tako, no ako će-mo gledati ponašaju li se kao čestice ustanovit ćemo da se i tako ponaša-ju. Ako to projiciramo na našu stva-rnost, vidimo da tu isto sve ovisi o očima promatrača: ako je njegova percepcija odvajanje i podjeljenost on će doţivjeti Svjetlo kao čestice ograničene dimenzijama vremena i prostora. Ali ako njegova percepcija nije ograničena on će doţivjeti svijet kao val, kao protok, svijet čiji razli-čiti dijelovi postoje istodobno, mada na mnogim mjestima.

"Ja ću se okrenuti na tebe ( פני ונתתי-s jedne strane kao proklet"... ( בכם

stvo, a s druge kao blagoslov, a mi odredjujemo kakva će biti naša stva-rnost. Nije vaţno koliko puta smo okrenuli leđa Svjetlu, Njegova lju-bav će prema nama i dalje će biti beskonačna. Stvoritelj nikada nije ljut na nas, mi smo ti koji se ljutimo na sebe, i što se više ljutimo ili uzru-javamo mi time samo blokiramo Svjetlo i spriječavamo njegov ula-zak. Moramo zapamtiti da smo mi ti koji stvaramo prokletstvo i blago-slov; sve je to u našim rukama.

Prevela Tamar Buchwald

Naša se paraša bavi s dvije teme: šemita - sedmom godinom ciklusa od sedam godina tijekom koje zem-ljište u Izraelu mora leţati neobra-đeno, a dugovi se poništavaju i jovel - jubilej - pedeseta godina koja dolazi nakon sedam ciklusa šemita (svaki ciklus je 7 godina) i pored pravila šemita Tora također ukazuje da se svaki čovjek treba vratiti u zemlju svojih predaka.

Paraša počinje s riječima "reče G-s-pod Mojsiju na Sinajskom brdu ...", a nakon toga Tora opisuje gore nave-dene upute. Ovaj uvod postavlja vr-lo poznato pitanje: koja je veza iz-među šemita i brda Sinaj? To je zato što znamo da su svi biblijski zakoni dani na brdu Sinaj; zašto se brdo Si-naj spominje ovdje, a ne na drugim mjestima? Zašto sa šemita?

Još je jedan praktičan problem koji ti propisi stvaraju - ako poljoprivre-dnik ne obrađuje zemlju godinu da-na (šmita) ili dvije godine (jubilej, 49-a i 50-a svakog ciklusa) što će ljudi jesti? Na ovo pitanje Tora odgovara: "Ja ću vam poslati takav blagoslov u še-stoj godini koja zemlja će dati dovoljno tri godine". Znači, Tora očekuje od nas da imamo potpunu vjeru da ne moramo skupljati tijekom šest godi-na, nego čekati šestu godinu koja će osigurati sljedeće tri godine.

Zohar ukazuje da šemita (שמיטה) ima korijen š.m.t (ש.מ.ט) što znači is-pustiti (לשמוט) otpustiti. Pouka koju moţemo naučiti je da moramo shva-titi da, ako smo povezani s određe-nom stvari - tijelom, kućom, odnosi-ma, bogatstvom, stvarima, itd, to ne znači da je posjedujemo i moramo znati kako sebe odvojiti od njih.

Prema mudrosti kabale sve je u svemiru počelo iz svjetlosti Stvori-telja, što je beskrajna energija ljuba-vi i dijeljenja. Budući da svjetlost di-jeli beskrajno, mora biti nešto što će biti u mogućnosti primiti to blaţen-stvo, pa je zato stvorena ''posuda'', što znači, beskrajne duše koje ţele primiti. Suština te Svjetlosti koja nas ispunjava je načinila da mi također ţelimo biti kreatori. Zbog toga ni-smo mogli zadrţati tu Svjetlost i morali smo stvoriti cimcum, steza-nje, što je dovelo do stvaranja svijeta koji poznajemo. Ovdje, na ovom svijetu, naša je uloga da budemo kreatori i time zaradimo Svjetlo Stvaranja.

U sirovom stanju, Stvoriteljevo svjetlo se zove "Or dehohma" - Svjet-lost mudrosti, a da bi ga otkrili tre-bamo "or (svjetlo) dehasadim", Svjet-

■

Neprocjenjiva vrijednost čestitosti, Rabbi Daniel Travis:

Živa istina


kako se Rava zadubio u svoje uče-nje, a prsti su mu se nalazili ispod nogu. Rava ih je gnječio sve dok nisu prokrvarili. Neţidov je uzvik-nuo: "O, vi nagli ljudi! Svoja usta stavljate ispred svojih ušiju - i još uvijek naglite! Prvo ste trebali saslu-šati, i ako ste mislili da moţete drţa-ti Toru onda ju prihvatiti; a ako ne, onda ne.''Rava mu je rekao: ''Pisano je o nama koji ţivimo čestito: Bes-prijekornost čestitih pokazivat će im put"(Izreke 11,3; Šabat 88a). Kakva to privrţenost moţe natje-rati čovjeka da bude nesvjestan vla-stite nelagode, boli, i krvarenja? Sigurno ne privrţenost knjizi. Na'ase v'nišma je bio - i jest- ţarko opredjeljenje da budemo u ţarkom odnosu s B-gom. Kada nekim vlada ljubavi ona izaziva, impulzivne, nadracionalne odgovore i ponaša-nje. (Na'ase znači da ćemo učiniti najbolje što možemo da živimo prema Tori ona-ko kako je sada razumijemo. Nišma znači da želimo čuti više, želimo da nam se Tora stalno otkriva, da dođemo do sljedeće razine božanske mudrosti, življenja i svijesti. Na'ase v'nišma je bio - i jest - jasan i glasan krik da smo se opredijelili za neprestano traganje za osobnim napretkom, poboljšanjem nas kao naroda, u vršenju B-žje volje, i da ne postupamo jedino za svoje vlastito duhovno blagostanje.) Stvaranje ima svrhu – a to je da svaki pripadnik čovječanstva bude

potpuno svjestan B-ţjeg postojanja, veličine i dobrote. Davanje Tore bilo je objava ovih osobina. Sama Tora nas uči kako stalno i neprestano ot-krivati dublje i bogatije razine B-ţje veličine i dobrote. Naši preci - i mi - obvezali smo se na ţivot u skladu s Torom kako bi se provodila B-ţja volja. Kako je moguće drţati se ove obveze? Što je s izazovima vanjskog svijet? Što je sa slabostima tijela i volje? Je-dno je ne biti savršen; drugo je biti potpuni promašaj. Tajna je ono što Rebe Nachman naziva azut, ţilavost, izdrţljivost. Jedan izraz te izdrţljivosti je tefila, molitva. Ţidov mora biti u stanju reći B-gu: "Mogao bih biti bolji u svojem na'a-se. Ali neću pognuti vrat pred vanj-skim preprekama ili pred svojom unutarnjom nesposobnosti. To je poput mraka prije zore, silazak prije podizanja do nišma . Ja ne odustajem. Ja ću čuvati Tvoju Toru, ali Ti mi moraš pomoći! "Kada je Ţidov uporan u takvom azutu njegova nišma postaje na'ase - i on počinje opet iznova. (U vezi svog prisustvovanja jednom predavanju Rebe Nachmana na kojem je bila velika gužva, Reb Noson je rekao: "Ne znam gdje mi je bilo tijelo, ali glavu sam stavio što bliže Rebeu!")

a gutn Shabbos! Šabat šalom!. . . Prevela Tamar Buchwald

■

Znate li što smo mi Ţidovi odgo-vorili kada nas je B-g upitao: "Ţelite li primiti Moju Toru? "Mi nismo re-kli," Ne " i nismo pitali: "Što ona kaţe?''. Nismo čak niti rekli "Da!" Rekli smo, "Na'ase v'nišma - činit ćemo i slušat ćemo "(Izlazak 24,7). Jedinstvenost ovog neobičnog odgo-vora već su istakli naši mudraci, blagoslovena bila uspomena na njih: Rabi Elazar je rekao: "Kad su Izra-elci dali prednost za 'činit ćemo' pred 'slušat ćemo,' začuo se nebeski glas i uzviknu im: 'Tko li je Mojoj djeci otkrio ovu tajnu kojom se ko-riste anđeli sluţbe?" kao što je napi-sano:" Blagoslovite G-spoda…,Vi anđeli Njegovi, silni snagom, koji ispunjavate Njegovu riječ, koji ču-jete glas riječi Njegove" (Ps 103,20). Oni prvo ispunjavaju, a onda slu-šaju?" (Šabat 88a). Istina je da je teško nešto učiniti prije nego li znate što treba učiniti. Pa što smo to mislili kad smo rekli na'ase v'nišma? I što pritom nismo mislili? Mi nismo obećali da ćemo biti savršeni (na sreću!) - koje ljud-sko biće bi to uopće moglo? Nismo se općenito obvezali na mehaničku ili nevoljku poslušnost. Niti smo rekli na'ase v'nišma u ponedostatka boljeg izbora – Hamurabijev zako-nik je netko već bio uzeo, pa smo mi uzeli ovaj. Na anđeosku tajnu o na'ase v'nišma se aludira u ovom događaju: Neki je neţidov vidio

Kad su je [Tamar] vodili [da bude spaljena], ona je poslala [zalog koji je držala kao jamstvo] svome tastu s po-rukom: "Zatrudnjela sam s čovjekom koji je vlasnik ovih predmeta". [Kad je Jehuda došao, rekla je:] "Molim te ut-vrdi tko je vlasnik ovog pečata, ovog ogrtača i ovog štapa."(Berešit 38,25)

Tamar nije željela javno osramotiti Jehudu, pa je samo nagovijestila da nije kriva za prostituciju. Zapravo, ona je uvukla Jehudu u situaciju u kojoj će on biti otac njenoj djeci, što je i bila njegova odgovornost u da-nim okolnostima. Da Jehuda nije prihvatio njenu aluziju, mogao je ubiti Tamar, zajedno s blizancima koje je nosila. S pravom se možemo zapitati kako itko može živjeti s toli-kom odgovornošću da bude sudac, na položaju koji ga može natjerati da izrekne smrtnu kaznu - možda pogrešno - kao što je Jehuda skoro učinio? Mala pogreška od strane su-ca mogla je dovesti do prolijevanje

obavijest na kojoj je bilo pisalo da je davanje krvi dopušteno samo stari-jima od sedamnaest godina. Ipak, sin kojem je sedamnesti rođendan bio za samo dva tjedna, molio je svog oca da mu dopusti da dâ krv. Otac je uvijek bio vrlo striktan u to-me da postupa u skladu s istinom, te nije popustio; jednostavno je od-bio dopustiti sinu da dâ krv. Dječak se vratio kući jako razočaran. Nedu-go potom, dječak je nastradao u prometnoj nesreći. Njegovi liječnici su rekli da je dječaku bilo dopušte-no da laže o svojoj dobi i da je dao krv, on ne bi preživio nesreću.

Rav Yaakov Kamenetsky bio je jedan od brojnih pravednih osoba koje su svoju dugovječnost pri-pisivale činjenici da su uvijek pazili da kažu samo istinu. Oni su znali da istina štiti život čovjeka.

Prevela Tamar Buchwald

nevine krvi!

Zabranjujući laži Tora nas obavje-štava da kada sebe čuvamo od laži, to je naše "osiguranje" da nećemo biti obmanuti na taj način. "Odmak-nite se od laži", kaže Tora, i odmah nakon toga kaže: "Nevine i praved-ne nećete ubiti." Iz povezanosti ovih dviju fraz učimo da onaj tko je vrlo brižljiv u izbjegavanju svake laži ni-kada neće prouzročiti smrti nevine osobe. Zbog toga što je Jehuda svoju čast stavio po strani zbog poštivanja istine, bio je spašen od prolijevanja nedužne krvi. S druge strane, čovje-ka koji obmane drugoga smatra se kao da ga je ubio.

Ne samo da istina štiti živote onih s kojima čovjek dolazi u doticaj, ona štiti i njegov život. Ovu tvrdnju dra-matično ilustrira priča o mladom čovjeku koji je ţelio dati krv. Otac ga je odveo u bolnicu kako bi to uči-nio, no kada su stigli, primijetili su

Ozer Bergman - Breslov Research Institute:

Što ste rekli?

■

ostoje ljudi koji se drţe Tore i svih micvot, a da nikada nisu u tome uţivali.

Nakon 120 godina, kad stanu pred beit din šel maala (nebeski sud), reći će im da

idu u rajski vrt, jednostavno zato što su ispunili sve

što piše u Tori.

Ali, kako na ovom svijetu nisu uţivali dok su

ispunjavali micvot, suđeno im je da, premda ţive u

raju, ne mogu u tome uţivati.

Takav cadik, koji ţivi u raju, a ne moţe u tome

uţivati, ako je nerazborit, moţe se naljutiti i pitati:

čemu tolika galama oko raja?

On ne zna da, ako čovjek ne nosi raj u sebi na

ovom svijetu, on ne moţe uţivati u njemu niti na

onom svijetu."

R. Shlomo iz Karlina vako jutro kad se probudiš

kaţeš: Mode ani lefaneha... (Ja

zahvaljujem Tebi...)

Ali, jesi li se ikad upitao:

tko je taj "ja" i tko je taj "Tebi"?

R. Menahem Mendel iz Kocka

■

Biseri hasidske mudrosti

naj koji ţeli hvaliti - neka hvali

Stvoritelja.

A onaj koji ţeli osuđivati - neka osuđuje

samog sebe.

Baal Shem Tov

■

■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

P

S

O


ašem se obraća svakom čovjeku

sukladno njegovoj prirodi.

Nekima jedva čujno šapće,

dok drugima viče.

Sve ovisi o udaljenosti samog

čovjeka od Izvora.

R. Nachman iz Bratslava

■

H

najsvjetlija noć – još uvijek je noć.

R. Shalom Dov Ber iz Lubavicha

■ I

Strana 16 D ivrej Tora

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

40. Negativna je zapovijed ne žudjeti (čeznuti) za

ičime što pripada tvom bližnjem

kao što kaţe Pismo, Nećeš žudjeti, itd (Š'mot 20,13). Dakle,

ţudjeti znači da osoba ulaţe truda da provede svoje

misli; on šalje mnogo prijatelja bliţnjem, navaljuje na

njega, sve dok to ne uzme [predmet svoje ţudnje] od

njega. Čak i ako mu za to plati velik iznos, on je i tako

krši [zapovijed]. To se često događa kada zet prije

vjenčanja vrši pritisak na svog tasta da mu da tu i tu

stvar, koja nije ugovorena kada su bili pisani t'na'im

(uvjeti braka). Čak i ako tast ispuni njegov zahtjev, zet

svejedno krši ovu zabranu da ne ţudi, itd. (pogledajte i

Rabada na Rambama, Jad, hilhot g'zela, I)

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku,

kako za muškarce tako i za ţene.

Pozitivne zapovijedi

26. Pozitivna je zapovijed brojati sedam punih

tjedana od dana kada se omer prinese u Svetinji

kao što Pismo kaţe, i brojat ćete za sebe...sedam punih tjedana

(Va-jikra 23,15). Vjerska je duţnost brojati dane i tjedne,

kao što Pismo kaţe, nabrojat ćeš pedeset dana (Va-jikra

23,16). Brojanje otpočinjemo od početka večeri šesna-

estog nisana; i to brojanje traţi da se kaţe blagoslov.

Međutim, ako je tko brojao bez da kaţe blagoslov, on se

time oslobodio obaveze. Mi brojimo stojeći; no ako je

tko brojao sjedeći, ispunio je svoju obavezu.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za

muškarce tako i za ţene.

■

kada zapadnemo u nevolju.

Malo toga je toliko uznemirujuće

kao kada se nađemo na putu na ko-

jem nema oznaka i nema nikoga ko-

ga bismo pitali. Ipak, mnogo ljudi

ţive svoj ţivot kao da su izgubljeni

u gustišu. Međutim, oni čak nisu ni

svjesni da su se izgubili. Oni putuju

od mjestašca do mjestašca i često ot-

kriju da nakon sedamdeset godina

putovanja, zapravo nisu nikamo

stigli.

Molitva putnika moţe se primije-

niti na naš svakodnevni ţivot je-

dnako kao i na putovanje.

Behar Behukotaj

Neka bude volja

tvoja……da nas vodiš

pre ma mir u… . . i

omogućiš nam da

dođemo do našeg

željenog odredišta na

život, radost i mir (Molitva putnika).

Prije nego li krenemo na neki du-

gačak put automobilom, mi promo-

trimo autokartu kako bismo odabra-

li najbolju rutu. Ako poznajemo lju-

de koji su već išli tim putem, upita-

mo ih ima li nekih mjesta koja treba

izbjeći, te koja su mjesta najbolja za

Strana 17

predahe, itd. Samo bi nerazuman

čovjek krenuo na put bez ikakvog

plana i zaustavljao se kod svakog

zaseoka da pronađe najbolji put ka-

ko da dođe do slijedećeg zaseoka.

Čudno je da istu logiku ne primje-

njujemo na našem putovanju kroz

ţivot. Jednom kada dođemo u ra-

zumne godine, trebali bismo raz-

mišljati o cilju ţivota, i onda ispla-

nirati kako da tamo stignemo. Pošto

je mnogo ljudi već išlo tim putem,

oni nam mogu unaprijed reći koji je

put najlakši, kakve su prepreke na

putu, i gdje moţemo pronaći pomoć

Strana 17 Page 17 Strana 17 Strana 17 Godina 10 Broj 30 Broj 30

Strana 17

■

Godina 10 Broj 30 Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana

čudesne uspjehe koji čekaju naciju,

sve dok idu za Hašemovim micvot.

5. alija: Ovaj alija se zove tohehe -

ukor. Ovo je dugačak opis strašnih

kazni koje čekaju naciju, ako ne

slijedi Toru. Uobičajeno je da je Baal

kore (onaj koji čita Toru) uzme tu

aliju i da je pročita brţe i tiše od

ostalih dijelova parše.

6. alija: Navedeni su utvrđeni iznosi

za donacije prema vrijednosti osobe

ili ţivotinje.

7. alija: Završni dio bavi se dona-

cijama imovine za Bejs Hamikdaš.

1. alija: Paršas BeHar započinje zako-

nima o Šemita i Jovel. Zemlja se osta-

vlja da počiva svake sedme godine, a

nakon 49. godine (7×7) ona počiva još

jednu godinu, za 50. godinu.

2. alija: Hašem (B-g) obećava (25,21-

22) da će snabdjevati narod, bez ob-

zira na to što se zemlju ne obrađuje.

Nitko neće gladovati. Zapovjeđeno je

da se na Jovel sve zemlja koja je naslje-

dna vrati njenim prvobitnim vlasni-

cima.

3. alija: Ustanovljena je razlika izme-

đu prodaje imovine u opasanim gra-

dovima i one u gradova koji nisu

okruţeni zidom. Nastavljajući temu

snabdijevanja i ovisnosti, dobili smo

zapovijed da se pobrinemo za našu

osiromašenu braću. Upravo onako

kako Vječni pruţa nama, tako i mi

moramo pruţati jedni drugima.

4. alija: Oslobađanje svih ţidovskih

robova na Jovel detaljno se obrazlaţe.

Tora raspravlja o otkupu ţidovskog

roba od neţidovskog vlasnika i o

formulu za izračun koliko platiti

neţidovskom gospodaru. Počinjemo

čitati Behukosai. Početni retci opisuju ■

U najkraćim crtama: Paraša Behar-Behukotaj

potpore. S druge strane, onaj tko se

uzda u B-ga biti će blagoslovljen i

siguran.

Ponovno naglašavajući poruku

Sefer Vajikra, Jirmijahu potiče naciju

da moli B-gu za spasenje i ozdrav-

ljenje, i da vjeruje Njegovoj stalnoj

ljubavi i brizi.

Jirmijahuove riječi odzvanjaju istom

hitnjom i ţarom kao i sama Tohaha.

Jirmijahu je bio navi koji je molio svoj

narod da se pokaje prije neminovnog

uništenja i progonstva nacije. On je

odbacio pogrešne iluzije onih koji su

koristili svoje nepošteno stečeno bo-

gatstvo da bi sluţili idolima i stranim

ideologijama. Oni su poricali B-ţju

dobrotu i bili su osuđeni da idu u

izgnanstvo.

Stjecanje bogatstva nedopuštenim

sredstvima poricanje je B-ţje moći da

pruţi potrebno i štiti. Tko se uzda u

čovjeka zbog njegove snage i budu-

ćnosti, predodređen je da bude pre-

varen. On će biti poput usamljenog

stabla u pustinji (17,6) lišen zaštite ili

■

U najkraćim crtama: Haftara Behar-Behukotaj

Strana 18 Strana 18 Strana 18 D ivrej Tora Godina 10 Broj 30

■

Stoga se namjerava jednog

dana i preseliti u Njemačku.

Trumpova pobjeda je tu želju

možda čak i još malo pojačala,

kaže Bencan: "Promjena

političke klime bi mogla igrati

ulogu u tome kako brzo bih se

mogao preseliti."

Ne ulaziti u rizik

I drugdje u Sjedinjenim

Američkim Državama se ljudi

pozivaju na svoje njemačke

pretke. Za Terry Mandel iz

kalifornijskog Berkeleya je

razlog za traženje njemačkog

državljanstva jasan: "99 posto

je to bila želja za tim da imam

jednu drugu opciju",

pojašnjava ona u izjavi za

Deutsche Welle i dodaje: "Meni

je uvijek bilo stalo do toga da

imam jedan plan B."

New York je grad s drugom

najvećom populacijom židova

na svijetu, na fotografiji:

singoga u New Yorku

Mandel je njemačko

državljanstvo zatražila 2000.

godine kad je konzervativni

republikanac George W. Bush

postao predsjednik SAD-a. Kad

je onda u rujnu 2016.

istraživala za jedan članak o

židovima koji se pozivaju na

svoje oduzeto njemačko

državljanstvo, primijetila je da

je njezina njemačka putovnica

istekla: "Kao mnogi drugi lijevo

-liberalni Amerikanci, tako sam

i ja mislila da Trump nema

šanse na izborima. Ali sam

onda ipak mislila: Zašto bih

riskirala?" Na dan prije izbora

je predala zahtjeva za

produženjem njezine njemačke

putovnice. Trumpova izborna

pobjeda, kaže Mandel, taj

korak je učinila "još hitnijim i

važnijim".

Luksuz izbora

Politički razlozi ni kod Ilane i

Rene Sufrin nisu bili glavni

motivi za odluku za njemačko

državljanstvo. 26-godišnje

blizanke iz Pittsburgha cijene

prije svega gotovo bezgraničan

pristup Europskoj uniji koji

dobivaju s njemačkim

državljanstvom. Prije svega se

Rena osjećala oduvijek

povezanom s njemačkim

podrijetlom njezine bake. U

gimnaziji se odlučila za

njemački kao izborni jezik i

kasnije je studirala u Kölnu.

Ilana se, naprotiv, uvijek

osjećala više kao židovka nego

kao Njemica. Ona svoju

njemačku putovnicu želi

iskoristiti prije svega za

jednogodišnje putovanje po

Europi - i kako bi pored toga

nešto malo i radila.

Njemačko državljanstvo su te

dvije sestre zatražile zajedno

2015. godine, dakle i prije

nego što je Trump objavio

svoju kandidaturu.

"Tada je Obama

bio predsjednik i

kao lijevo-

liberalna građanka

sam imala velike

nade", priča Ilana.

"Uopće nisam

računala s bilo

Deutsche Welle, 13.5.2017.

Otkad je Donald Trump izabran

za predsjednika SAD-a sve više

američkih židova traži

njemačko državljanstvo. A

mnogi i imaju pravo na to zbog

svog podrijetla te u tome vide

novu šansu.

75 posto američkih židova je u

studenome 2016. glasovalo za

Hillary Clinton. No, ona je

izgubila na predsjedničkim

izborima protiv Donalda

Trumpa koji je, između

ostalog, osvojio mnoge glasove

na osnovu nacionalističke

retorike. Otad je porastao broj

židova koji su u njemačkom

konzulatu u New Yorku predali

zahtjev za njemačko

državljanstvo. Prema članku

116. Ustava Savezne Republike

Njemačke, to pravo ima svatko

kome je između 1933. i 1945.

njemačko državljanstvo

oduzeto. A to pravo važi i za

potomke. 2014. i 2015. godine

je između 50 i 70 njujorških

židova iskoristilo to pravo -

svake godine. Ta brojka je

2016. znatno porasla pa je

samo u studenome 124

njujorška židova zatražilo

njemačko državljanstvo. Otada

broj onih koji podnose taj

zahtjev konstantno raste - na

235 u ožujku 2017. godine.

"Zatvoriti krug"

Jedan od njih je Adam Bencan.

Izvorno dolazi iz Philadelphije,

ali u međuvremenu živi u New

Yorku, gdje je u siječnju 2017.

zatražio njemačko

državljanstvo. Pritom mu je

manje stalo do političke

situacije, kaže on te ističe kako

osjeća duboku povezanost s

njemačkim nasljeđem svoga

djeda kojeg je uvijek zvao na

njemačkom - "Opa": "Htio sam

njemačko državljanstvo kako

bih zatvorio krug onoga što je

moj djed izgubio."

kakvim problemima. Ali bih

sada kazala...", navodi Ilana,

dok joj Rena uskače u riječ:

"...da je definitivno dobro što

ju imamo". Njemačku

putovnicu, naravno.

Život u Njemačkoj

Terry Mandel se sve više sviđa

ideja o tome da se preseli u

Njemačku - barem na

određeno vrijeme. Nisam

sigurna, kaže onda, "jer imam

opciju da ostanem, ali i

dovoljno radoznalosti da živim

negdje drugdje. U aktualnoj

političkoj klimi - na svijetu, u

Europi i u SAD-u - Njemačka

mi se čini sigurnija, prijemčivija

i otvorenija nego mnoga druga

mjesta na svijetu."

Za sestre Sufrin to u ovom

trenutku nije ozbiljna opcija.

"Ne vjerujem da bih mogla

stalno živjeti u Njemačkoj niti

da želim da moja djeca

odrastaju tamo. Sjedinjene

Američke Države i dalje nude

najviše mogućnosti. Osim ako

se to ne promijeni i sve od k

vragu", kaže Ilana Sufrin. No,

njezina sestra dodaje kako ipak

ne vjeruje da će doći do takvih

crnih scenarija. "Imam dojam

da ljudi ne vjeruju da bi se

nešto strašno moglo dogoditi.

Ali imam dojam da su misli o

tome ipak prisutne u glavama,

pogotovo kad počnete

osluškivati što ljudi poput

Trumpa pričaju. To jeste

pomalo iritirajuće", napominje

Rena Sufrin. ■

PRIČA DANA

Američki židovi žele

njemačku putovnicu Iz dom

aćeg ti

ska

Documents

Dvre Trasinagogadoboj.org/bhs/wp-content/uploads/2015/09/3-07... · 2017. 5. 21. · Dvre Tra B’’H B-g obećaje da će, bude li čuvao njegove zapovijedi, narod Izraelov uţivati