DVA RIMSKA PORTRETA U ARHEOLOŠKOM MUZEJU U ZADRU

MARIJA KOLEGA UDK: 904:73>(497.5 Zadar)“652“Sveučilište u Zadru 73.041(497.5 Zadar)“01“Odjel za povijest umjetnosti Izvorni znanstveni članakHR - Zadar, Obala kralja Petra Krešimira IV, br. 2 Primljeno: 1. IX. 2010.

Analiziraju se dva ženska portreta iz starijeg fundusa u Arheološkom muzeju Zadar. Glava br. 1 prikazuje ženu mlađe dobi sa izrazitim individualnim karakte-ristikama. Posebnost portreta leži u složenoj i bogatoj frizuri, koja je sastavljena od tri integralna dijela. Iznad čela je uska vrpca od kose oblikovane od niza malih kružnih uvojaka, koju nadvisuje kosa poput vijenca (toupet-frizura). Visoko iz-dignuti tupe je podijeljen okomitim linijama u široke odsječke. Ostali dio kose počešljan je straga, ispleten u debelu pletenicu koja oblikuje visoko podignutu punđu. Navedeni način češljanja pokazuje modne karakteristike utemeljene u doba fl avijevske dinastije, ali koje se nastavljaju i razvijaju u Trajanovo doba. Carica Plotina, Marcijana i njezina kći Matidija prihvaćaju način češljanja tog istaknutog prednjeg dijela kose, ali u novim inačicama. Na osnovi stilskih, modnih i tehničkih karakteristika, glava se datira u rano Trajanovo doba (oko 100. godine).

Glava br. 2 također prikazuje ženu mlađe dobi, punog i izduženog lica. Kosa iznad čela je podijeljena razdjeljkom po sredini i valovito je počešljana preko slje-poočnica do iznad ušiju. Iznad ovog dijela, glavu kružno obavija jedna teška plete-nica, koja ostali skupljeni dio kose drži na okupu, tj. izdignutu u visoku, ali široku punđu. I ovaj način češljanja njegovale su žene na Trajanovu dvoru: Matidija i nje-zina kći Sabina. Portret žene u Zadru je izradio vrstan klesar-portretist u lokalnoj radionici u kasnom Trajanovom razdoblju (krajem drugog desetljeća 2. stoljeća).

U Arheološkom muzeju Zadar čuvaju se dvije ženske glave koje pripa-daju starijem fundusu, bez podataka o njihovu mjestu i kontekstu nalaza. Za prvu od njih (br. 1) doznaje se da je pronađena u Zadru, a u Muzej je dospjela 1914. godine, dok za drugu (br. 2) ne postoje podaci o mjestu pronalaska.1

1. Prema staroj knjizi ulaza i inventara Muzeja glava br. 1 nosila je inv. br. 69, knj. ul. 2248. Ponovo je inventirana (A10931). Glava br. 2 nosi inv. br. A10934. Zahvaljujem na po-datcima voditeljici Antičkog odjela Arheološkog muzeja Zadar mr. sc. Korneliji A. Giunio.

551551

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

552

1. Glava žene (Sl. 1-4) Materijal: Mramor (?). Dimenzije: ukupna visina 25 cm; vis. lica 19

cm; šir. lica 12 cm; Mjesto nalaza: Zadar, 1914.; Mjesto čuvanja: Arheo-loški muzej Zadar, inv. br. A10931.

Portret žene je izrađen od mramora (?) svijetlo žućkaste boje, na ošte-ćenim dijelovima i lomovima, kristalne i izrazito sjajne strukture.2 Glava je ispod brade koso zasječena prema stražnjem dijelu. Odlomljeni su i dijelovi visoko počešljane kose iznad oba uha. Nos nedostaje u svoj dužini, a usta i brada su otučeni. Površina čela i lica je dosta hrapava, oštećena, i s trago-vima žbuke. Manje količine žbuke mogu se uočiti na odlomljenim partija-ma izdignute kose sa svake strane glave, kao i na stražnjoj strani glave (na obrađenom dijelu i na punđi). Glava prikazuje ženu mlađe dobi s izrazito individualnim fi zionomijskim karakteristikama. Čelo, iako dosta oštećeno, nema naznaka bora. Glatka i vrlo sjajna površina čela, može se uočiti samo na manjim partijama, ispod vrpce od kose. To su na žalost jedini sačuvani fi nalno obrađeni dijelovi lica, izrađeni plosnatim dlijetom do visokog sjaja. Obrve su lučno postavljene, ali s većim oštećenjima. Na žalost ne može se uočiti način njihove izrade. Oči su velike i duboko usađene. Bjeloočnice su plosnate i oštećene po površini. Najistaknutiji dijelovi oka su kapci. Linija gornjeg kapka je široko izvučena, dok je donji kapak zadebljan i po sredini blago proširen. Unutrašnji kutovi očiju izrađeni su svrdlom. Oblik i položaj očiju, njihova duboka usađenost, te prisutnost podočnjaka pridonose jednom sjetnom i zamišljenom pogledu žene. Lice žene je zaobljeno s istaknutim jagodicama i blago se sužava prema bradi. Brada je okrugla, i iako ošteće-na, dade se naslutiti da je žena imala podbradak. Usta su potpuno oštećena osim uglova u kojima su vidljive rupice izrađene također svrdlom. Posebna pozornost klesara-portretista usmjerena je na frizuru, tj. način češljanja, koji pridonosi ukupnom umjetničkom dojmu i povećava kvalitetu izrade. Frizura se sastoji od tri integralna dijela, od kojih su dva raspoređena iznad čela, tj. na prednjoj strani glave, a treći na stražnjoj strani. Prvi, iznad čela čini uska vrpca od kose oblikovane od niza malih kružnih uvojaka. Svaka poje-dinačna okrugla kovrča vrpce, po sredini ima pravilnu i duboku rupu koja je izrađena svrdlom. Kovrče u gornjem nizu su veće i šire, a neznatno se smanjuju prema kraju, tj. iznad ušiju. Iz toga proizlazi da je za njihovu teh-ničko-klesarsku obradu svrdlo moglo biti upotrijebljeno i više od dva puta. Vrpca od okruglih kovrča postavljena je visoko po sredini čela, i spušta se sa

2. Glava je izrađena od mramora (?) ili vrlo kvalitetnog kamena vapnenca. Za taj rimski portret bilo bi vrlo korisno izraditi petrografsku analizu materijala, jer bi pomogla u saznanju je li izrađena od importiranog mramora ili pak kamena vapnenca iz domaćih kamenoloma.

M. Kolega, Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru

553

svake strane sljepoočnica, te se zaustavlja ispred svake strane uha. Drugi i veći dio frizure je poput vijenca visoko izdignut iznad čela (toupet-frizu-ra), a čini ga vrlo gusta i valovita kosa, koja je podijeljena okomitim linijama u široke odsječke. Svaki taj razdijeljeni odsječak izrađen je poput kriški dinje (tzv. Melonen tip frizure). Sačuvano je pet cjelovitih odsječaka i jedan samo do pola. Pre-ma njihovoj širini i rasporedu dade se zaključiti da ih je izvorno ukupno bilo deset. Svaki odsječak kose je precizno izrađen, pramenovi su produblje-ni kanalima, što se također postiglo upotrebom svrdla. Uvojci su blago i valovito raspoređeni po cijelom visoko izdignutom dijelu kose na prednjem dijelu, dok stražnji dio tog visoko izdignutog dijela ne pokazuje fi nalnu obradu. Ta nedovršenost obrade navodi na zaključak da se izvorno na tom dijelu frizure mogla nositi ukrasna vrpca izrađena od nekog materijala, možda tkanine i sl. I taj dio po-češljane kose dolazi do iznad ušiju sa svake strane glave, i spaja se sa onim prvim, kojega čini tanka vrpca od spiralnih uvojaka.

Artifi cijelnost i minucioznost koju pokazuje izrada frizure u prednjem dijelu, pridonosi bogatoj plastici, a kolorističkom efektu svjetla i sjene, per-forirani kružni uvojci u pravilnom nizu raspoređeni iznad čela. To je done-kle u kontrastu sa smirenim i sjetnim izgledom lica, koje je bilo zaobljene i glatke površine. Ostali dio kose od tjemena i iza ušiju oblikovan širokim, plosnatim dlijetom, potpuno je zaglađene površine, bez naznake tragova češljanja kose. Nasuprot tome, posebna pažnja posvećena je izradi punđe, koja je podignuta dosta visoko iznad vrata. Punđa je kružno oblikovana, od vrlo bogate pletenice čiji su pramenovi naznačeni kratkim i dužim linija-

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

554

ma različite debljine, i pokazuje rafi niranost završne izrade. Kružni oblik kojim se omotavaju pletenice na glavi je dosta širok, a prema krajevima se suzuje i svojim završnim dijelom zadire duboko u prostor. Središnji, i udubljeni dio punđe izrađen je svrdlima različite debljine, a primjena je morala biti višestruka. Takav naglasak na punđi, njezinom obliku, veličini i dotjeranosti izrade, upućuje na zaključak da je glava izvorno bila postavlje-na da se promatra i sa stražnje strane. S time je donekle u suprotnosti ostali dio stražnjeg dijela glave, koji ne pokazuje tu razinu obrade, ali sugerira da je glava možda bila izvorno izrađena u formatu biste. Kao takva mogla je bisti postavljena u galeriji s više osoba, čiji su se likovi /portreti / mogli promatrati i s prednje i stražnje strane.

Zanimljiv je i dojam koji pokazuje portret žene, ako se promatra iz nekog od profi la. (Sl. 3, 4). Toupet od kose izdignut visoko iznad čela, pri-ljubljenost kose uz lubanju i visoko podignuta punđa, pridonose stvarnoj geometrizaciji oblika glave. Ona se manifestira u istaknutoj triangularnosti, koja se može opaziti i na prednjem i stražnjem dijelu portreta. Naime, uska spiralna vrpca od kose iznad čela, također ima trokutasti oblik, ili pak obr-nuto veliko slovo «V». Visoko izdignuta punđa postavljena po sredini stra-žnjeg dijela glave, iz lijevog i desnog profi la pokazuje također trostranost.

Navedeni način češljanja kojega nosi žena iz antičkoga Jadera poka-zuje modne karakteristike koje se pojavljuju još u doba fl avijevske di-nastije, ali koje se nastavljaju i u Trajanovo doba. Carice i princeze iz fl avijevske dinastije (Flavia Domitilla, Domitia Longina, Marcia Furnilla i Julija Titi) potpuno prekidaju sa polustoljetnom dominacijom mode koju su diktirale žene iz julijevsko-klaudijevske dinastije. Carice i princeze iz fl avijevske dinastije uvode u modu potpuno novi način češljanja, koji će se tijekom razdoblja i njegova trajanja stilski usavršavati i nadopunjavati, ali s neznatnim odstupanjima od temeljnoga tipa. Njegove karakteristike su visoko izdignuta kosa iznad čela, koja je ispunjena od bezbroj malih kružnih uvojaka, poput pužića raspoređenih u više nizova. To je toupet-frizura koja je raspoređena najčešće u polukrugu oko čela, i formirana u obliku vijenca. Iza tako visoko izdignutog dijela kose, carice i princeze fl a-vijevske dinastije, najčešće nose ukrasni dijadem izrađen od nekog drugog materijala (metala), koji ne samo da je ukrašavao frizuru, već je dodatno pridržavao taj istaknuti i teški dio kose.3 Ostali dio kose počešljan je iza

3. To se može vidjeti kod portreta Julije Titi u Solothurnu, usp. ULRICH HAUS-MANN, Zu den Bildnissen der Domitia Longina und der Julia Titi, Römische Mittei-lungen, 82,2, 1975, 315-328, t. 110,1; zatim na njezinu portretu u privatnom vlasniš-tvu u Zürichu, Taf. 111,1; na portretu Julije Titi u Paul Getty Museumu u Malibu, usp.: GEORG DALTROP - ULRICH HAUSMANN - MAX WEGNER, Die Flavier. (Das

M. Kolega, Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru

555

ušiju, oblikovan u pletenice koje se kružno omotavaju u široku punđu glji-vasta oblika visoko iznad potiljka.4

Tako visoko izdignuti i bogato razrađeni prednji dio kose prihvatit će i žene na Trajanovu dvoru, u prvom redu njegova žena Plotina, sestra Ulpia Marciana i njezina kći Salonina Matidia. Međutim, sve će one taj istaknuti prednji dio kose modifi cirati, prilagoditi novom duhu vremena, i kod ne-kih primjera potpuno obogatiti novim dodacima.5 Ostali, stražnji dio kose, iskazuje se u dvije inačice: kod nekih portreta carice Plotine, stražnji dio kose ispleten je u više manjih pletenica, koje su se u zatiljku skupljale u jednu veću, koja je padala ispod vrata.6 Drugi tip oblikovanja stražnjeg dijela kose pokazuju neki portreti Salonine Matidie, kod kojih je kosa isple-tena u više tankih pletenica, koje na stražnjem dijelu glave kružno oblikuju vrlo široku punđu.7

Među relevantnim carskim primjercima portreta iz oba navedena raz-doblja, nismo pronašli identičnu analogiju za portret žene iz antičkoga Ja-dera. Analizirajući carske i privatne portrete oba razdoblja, evidentno proi-zlazi da portret iz Jadera kombinira modne i stilske karakteristike kako fl a-vijevskog, tako i trajanskog doba. Ono što nedvojbeno podsjeća na ranije

römische Herrscherbild, II, 1), Berlin 1966, 116, t. 43 a, b; 46 c; ili na još dva portreta koja se pripisuju Juliji Titi, a nalaze se u privatnom vlasništvu, usp. Gesichter. Griechische und römische Bildnisse aus Schweizer Besitz, Bern 1982, 106-107, Nr. 42; 108-109, Nr. 43.

4. Tako oblikovanu punđu nosi Domitia Longina na brončanom novcu iz Kytiaiona, usp. HANS JUCKER, Römische Herrscherbildnisse aus Ägypten. (Aufstieg und Nieder-gang der Römischen Welt, II, 2), Berlin – New York 1981, 705-708, T. XLI, 34 i Julija Titi, usp. Gesichter, Nav. dj., Nr. 42, 43.

5. Tanku vrpcu izrađenu od kovrčavih uvojaka, one će zamijeniti vrpcom od kose izrađene od plosnatih, blago zavijenih pramenova kose, koja oblikuje čelo. Iznad vrpce je izdignuti dio kose počešljan u dva niza od osam velikih uvojaka, poput puževa, čiji je središnji dio perforiran kružnim rupicama, kao na Plotininim (?) portretima u Museo Ca-pitolino u Rimu i Newby Hall, usp. KLAUS FITSCHEN – PAUL ZANKER, Katalog der römischen Porträts in den Capitolinischen Museen und den anderen kommunalen Sam-mlungen der Stadt Rom. Bd. III. Kaiserinnen- und Prinzessinnenbildnisse Frauenporträts, Mainz am Rhein 1983, Nr. 6, Taf. 7,8; Beil. 8 a-b.

6. Kao na portretu carice Plotine u Museo Capitolino u Rimu, usp.: K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 7, Taf. 9. Takvo rješenje stražnjeg dijela kose je svojevrsna reminiscencija na julijevsko-klaudijevski način češljanja, kojega posebno koristi Agripina Minor, usp. K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., glava u Rimu, Vatikan Chiaramonti XIX 5, Beil. 5 d, f; ili u Beču, Kunsthist. Museum, Beil. 5 g. Međutim, navedeno skuplja-nje kose i oblikovanje razlikuje se po tome što se u julijevsko-klaudijevskom dobu plete-nice izrađuju i oblikuju ispod vrata, dok u Trajanovu dobu, više manjih pletenica formiraju se od kose s tjemena i iza ušiju na stražnjem dijelu glave, i tako počešljane skupljaju u jed-nu veću, koja pada ispod vrata. Usp. K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 7, Taf. 9.

7. Usp. K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 8, Taf. 10.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

556

razdoblje prepoznaje se u dva elementa frizure, zastupljene na prednjem i stražnjem dijelu glave. Prvi se iskazuje u načinu izrade tanke vrpce od kose iznad čela, koja je oblikovana od kružnih uvojaka sa perforiranim uvojci-ma, i tehnička je oznaka fl avijevskog doba. Takav način izrade može se vidjeti i na glavi žene, koja se nekada nalazila u zbirci Danieli, a danas se čuva u Arheološkom muzeju Zadar.8 Kod tog portreta, prednji dio kose po-lukružno je izdignut poput vijenca iznad čela, i u cijelosti je ispunjen sit-nim kružnim uvojcima, koji su naznačeni rupicama koje pridonose kolo-rističkom efektu svjetla i sjene. Kosu počešljanu poput vijenca iznad čela nose i žene na portretnim stelama u provinciji Dalmaciji. Najistaknutiji je primjer portret Fulvije Vitalis 9 koja nosi visoko počešljanu kosu iznad čela oblikovanu u polukrugu. Zanimljiv je njezin Lockentoupet izrađen na posve drugačiji način od spomenutog portreta žene iz zbirke Danieli u Zadru.10 Naime, izdignuti dio kose kod Fulvije Vitalis čini dvostruki niz kose razdijeljen u okomite odsječke koji polukružno obavijaju čelo, i zaustavljaju se ispred ušiju.11 Sličnu, ali ipak drugačiju inačicu visoko izdignutog tupea nosi i Prostinija Prokula na steli u Solinu.12 Osobito bo-gatu primjenu navedenih tipova i inačica frizura iz fl avijevskog i Traja-nova doba možemo pratiti na predmetima ukrasnog karaktera, kao što su ukosnice za kosu i prstenje.13

8. Usp. MARIJA KOLEGA, Rimska portretna plastika iz zbirke Danieli, Zadar 1989, 25-26, kat. br. 9, T. XIII.

9. Fulvija Vitalis je prikazana na steli zajedno sa suprugom. Usp. NENAD CAMBI, Imago animi, Split 2000, 50, s literaturom, kat. br. 63, tab. 82.

10. Usp. M. KOLEGA, Nav. dj., T. XIII. 11. Identičan način prednjeg dijela kose može se vidjeti na portretu starije žene u Mu-

seo Capitolino u Rimu. Usp. K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 77, Taf. 96, 97. 12. Radi se o dva odijeljena dijela tupea koja nadvisuju čelo. Čine ih dva dijela raz-

dijeljena na odsječke, postavljeni jedan iznad drugoga. Tu inačicu nosila je carica Plotina. Usp. N. CAMBI, Nav. dj., 54, sa literaturom, kat. br. 74, tab. 98.

13. Osobito bogata kolekcija koštanih ukosnica potječe iz Nina (Enona), a čuva se u Arheološkom muzeju Zadar. Ukosnice završavaju sa ženskim likovima (najčešće bistama) koje nose frizure iz fl avijevskog i Trajanova doba. Usp. Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Zadar 1981., 153, kat. br. 21, sl. 1, T. 21. Na jantarnom prstenju ta-kođer se javljaju ženske glave s identičnim načinom češljanja. Usp. Nakit, 161, kat. br. 120 (iz Nina), sl. 4.; IVO FADIĆ, Antički jantar u Liburniji, Izdanja HAD-a, 19, 1998, 160, sl. 1 (jantarni prsten iz Skradina), sl. 4: 1,2,3 (jantarno prstenje iz Nina). Bogati fundus ukrasnih predmeta s fi guralnim prikazima nalazi se i u Arheološkom muzeju u Splitu, koji mahom potječe iz Salone ili je dio starog fundusa (nepoznata nalazišta). Usp. JAGODA MARDEŠIĆ, Jantar, u: Longae Salonae I-II, Split 2002, 182 i d., kat. br. 113, 114, 144, 146 (jantarno prstenje). SANJA IVČEVIĆ, Kozmetički pribor, u: Longae Salonae I-II, Split 2002, 341-342, kat. br. 42, 43.

M. Kolega, Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru

557

Ako promotrimo drugi dio frizure koji je zastupljen na zadarskoj glavi, vidjet ćemo da i on derivira iz fl avijevskog doba, a prepoznaje se u obliko-vanju punđe, kao i njezinom postavljanju na stražnjem dijelu glave.14 Ka-rakteristike pak Trajanova doba mogu se uočiti u načinu postavljanja vrpce od kose odmah iznad čela. Taj modni dodatak uvodi carica Plotina, a nose ga i žene na Trajanovu dvoru. Međutim, vrpca koju one nose drugačije je tehničke izrade i postavljanja iznad čela.15 Pored toga, toupet od kose iz-dignut visoko iznad čela i okomitim linijama podijeljen na manje odsječke, također je karakteristika Trajanova doba. Taj način češljanja preferirala je Matidia i poznat je na više njezinih portreta.16

Klesar zadarske glave, koja je bez sumnje nastala u domaćoj radionici, izuzetno je dobro poznavao portretistiku i modu fl avijevskog i Trajanova razdoblja. Međutim, na portretu dolazi do kombinacije stilskih, modnih i tehničkih karakteristika oba razdoblja, koja su svojstvena i ženskoj carskoj portretistici.17 Takve analogije navode i na datiranje same glave u rano Tra-janovo doba, kada su se ti stilski i modni utjecaji najsnažnije preklapali. Portret je isto tako mogao nastati tijekom cijelog razdoblja (1. i 2. deset-ljeće 2. stoljeća), jer za potpuniju kronologiju bilo bi potrebno poznavati i druge pokazatelje koji nam nažalost nedostaju. To su u prvom redu kipar-ski format u kojem je izvorno glava bila izrađena i mjesto gdje je ona bila postavljena. Neosporno se nameće zaključak da je glava mogla biti dio biste ili kipa, i da je bila postavljena na način da se može vidjeti sa prednje i stražnje strane. O tome svjedoči vrsna obrada umjetnika-portretista koji s jednakom pažnjom obrađuje prednji i stražnji dio frizure. Posebnu paž-nju posvećuje svakom detalju frizure: mali kružni uvojci koji čine vrpcu

14. Taj oblik punđe nosile su, pored drugih inačica, Domitia Longina i Julija Titi. Usp. primjere portreta navedenih u bilješkama 3 i 4.

15. O načinu izrade i primjerima portreta usp. one navedene u bilješci 5. Sam način izrade, kao i kosa koja je linijski izvučena u vrlo tankim pramenovima, mogu se uočiti na I. tipu portreta cara Trajana, kao onom u Parizu, usp. DIETRICH BOSCHUNG, Die Bildnisse des Trajan, u: Egon Schallmayer (Hrsg.) Traian in Germanien - Traian im Reich, Bad Homburg 1999, 138-139, sl. 2, I. tip (prema H. Juckeru), sl. 3. Što se tiče postavljanja vrpce iznad čela, ima više inačica. Ponekad je vrpca postavljena u polukrugu oko čela, kao na portretima Plotine (?) u Museo Capitolino u Rimu, usp. K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 6, Taf. 7, 8; u Parizu, ISTO, Beil. 8 c; u Rimu, Terme muzej, Beil. 9 a – d. Ma-tidia pak nosi dvije uske vrpce od kose koja je podijeljena po sredini, koje dolaze ispred ušiju i završavaju spiralnim uvojkom. Usp. ISTO, Nr. 8, Taf. 10.

16. Kao na portretu u Rimu, usp. K. FITSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 8, Taf. 10. Kod tog portreta, izdignuti dio kose podijeljen je u deset nejednakih segmenata, koji polukružno prate oblik glave. Ti segmenti su najširi i najdulji iznad čela, te se proporcio-nalno smanjuju prema ušima, gdje su i najmanji. Usp. Isto.

17. Posebno usporedi primjere portreta navedenih u bilješkama 4-6.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

558

iznad čela vrlo su ujednačeni (oblik, veličina, dubina svake rupice koju je izradio upotrebom svrdla), iako se neznatno smanjuju prema krajevima (ispred svakog uha). Svaki odsječak razdijeljene kose meko je oblikovan, a višestrukom uporabom svrdla naznačeni su valoviti pregibi kose koji se «događaju» u okomitim odsječcima kose. Činjenica da je na glavi mož-da bila i ukrasna vrpca izrađena od drugog materijala postavljena iza iz-dignute kose, kao i izrada bogate punđe s naznačenim «načinom» ispletene pletenice, samo upotpunjuju takvo razmišljanje.

2. Glava žene (Sl. 5-8) Mjesto nalaza: nepoznato. Mjesto čuvanja: Arheološki muzej Zadar,

inv. br. A10934. Materijal: Vapnenac. Dimenzije: ukupna visina 28 cm; vis. glave 25 cm; šir. lica 16 cm; Literatura: N. Cambi, Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb 1991, str. 84, 185, sl. 62; N. Cambi, Imago animi, Split 2000, str. 53, bilj. 351.

Druga glava žene u Muzeju, o kojoj nažalost nemamo nikakve podatke, poznata je u domaćoj literaturi.18 Glava je zasječena u gornjem dijelu vrata, i dijelom po lijevoj strani punđe. Potpuno nedostaje nos, usta i vrh brade. Portret prikazuje ženu mlađe dobi, punog lica, smirenog i dostojanstve-nog izgleda. Lice je izduženog, blago ovalnog oblika, a njegova površina pokazuje velika oštećenja. Čelo je široko i bez naznaka bora. Obrve su duge i lučno oblikovane, i postavljene visoko iznad očiju. Oči su krupne i širom otvorene. Linija gornjih kapaka je široka i izvučena, dok su donji kapci izrađeni samo jednom tankom izvučenom linijom. Bjeloočnice su istaknute, ali dijelovi oka nisu izrađeni. Unutrašnji kutovi oka su duboko usađeni upotrebom svrdla. Usta su oštećena, a na njihovim uglovima su rupice izvedene svrdlom. Uši su potpuno slobodne od kose, a ušna školjka je anatomski oblikovana.

I ovaj portret, pored već gore analiziranog, ima vrlo zanimljivu i bogatu frizuru, koja se sastoji od tri međusobno povezana dijela. Kosa iznad čela je podijeljena razdjeljkom po sredini i valovito je počešljana preko sljepo-očnica do iznad ušiju. Iz tog valovitog dijela kose, ispred svakog uha, izvija se po jedan uvojak kose. Zatim, iznad valovitog dijela razdijeljene kose, od ostalog dijela kose oblikuje se jedna samostalna pletenica i više njih koje se omotavaju u veliku i široku punđu. Samostalna pletenica je uska i vrlo pravilno ispletena, kružno obavija cijelu glavu, a način komponiranja unu-

18. Autor dva puta navodi ovaj portret, ali podatke koje donosi (dimenzije, stari inv. br.) odnose se na glavu br. 1. u ovome članku. Usp. NENAD CAMBI, Antički portret u Hrvatskoj, Zagreb 1981, 185, kat. br. 60, sl. 62.

M. Kolega, Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru

559

tar frizure (kao njezin središnji dio) i način izrade ostavljaju dojam kao da je riječ o ukrasnoj vrpci. (Sl. 7, 8) Ostali dio kose također čine pletenice koje se višestruko omotavaju oko glave, stvara-jući široku i visoku punđu. Središnji dio punđe je ustvari počešljana kosa, naznačena izrazito dubo-kim linijama koje su izrađene upotrebom svrdla. Promatrajući portret iz profi la, vidi se da je punđa kompaktna, stabilna i vrlo skladno integrirana s ostalim dijelovima frizure. Po vratu se izvijaju uvojci kose koji su vrlo meko oblikovani. Tako oblikovani pramenovi, pored onih ispred svakog uha, daju posebnu dražest, i pridonose mladoli-kom izgledu žene.

Zadarska glava svojim individualnim i fi zionomijskim karakteristi-kama, zatim tipom frizure pokazuje izuzetnu sličnost s portretom mlade žene koja se nalazi u privatnom vlasništvu u Berlinu.19 Doduše, glava u Berlinu je puno bolje sačuvana, posebno u prednjem dijelu gdje se mogu uočiti vrlo mladolike fi zionomijske karakteristike žene. Zadarska glava pokazuje veća oštećenja po licu, pa se te zajedničke fi zionomijske ozna-ke ne mogu potvrditi. Međutim, izduženi oval lica, glatka i zategnuta koža lica, meko modeliran prijelaz lica u vrat, zaista su oznake prisut-ne kod oba portreta. Posebno je taj fenomen sličnosti naglašen u tipu i oblikovanju frizure, tj. u svim njegovim integriranim dijelovima: kosi razdijeljenoj po sredini iznad čela, uvojcima kose koji su izvučeni ispred

19. Usp. CARL BLÜMEL, Antike Kunstwerke, Berlin 1953., 34-35, T. 24.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

560

svake strane uha i po vratu, samostalnoj pletenici koja poput ukrasne vrpce obavija glavu i širokoj punđi koja je oblikovana od niza pletenica. Međutim, razlike postoje u uporabi materijala od kojih su one izrađene. Dok je berlinska glava izrađena od italskoga mramora,20 zadarska je od vrlo kvalitetnog kamena vapnenca. Taj fenomen sličnosti potiče na raz-mišljanje da je možda postojao model kojega su koristile radionice u produkciji i privatnih portreta građanskih osoba. Za takvu potvrdu, nedo-staje još jedan vrlo važan faktor, a to su dimenzije glava, koje bi na neki način učvrstile navedenu tezu.21

Oba navedena portreta su vrlo linearno i plošno izrađena, što se može uočiti i u oblikovanju lica, i posebno prednjeg dijela valovite kose, čiji su pramenovi naznačeni kanalima. Glavne stilističke odrednice u rimskoj car-skoj portretnoj umjetnosti koje uključuju linearnost i plošnost, oznaka su Trajanova razdoblja. One su kao takve prisutne na portretima samoga cara Trajana,22 carice Plotine,23 Marcijane,24 i Matidije.25 Osim toga, analogije postoje i po tipu frizure, posebno obliku široke punđe sastavljene od više pletenica koje su nosile žene na Trajanovu dvoru: Marcijana i Matidija.26 Široku punđu nositi će i Matidijina kći Sabina, žena cara Hadrijana.27 Još je jedan detalj frizure zajednički Matidiji i Sabini, a javlja se i kod glava Zadar / Berlin. To su uvojci kose kovrčavo oblikovani koji se nalaze ispred svakog uha i po vratu.28 Kosu podijeljenu po sredini nositi će carica Sa-

20. Usp. C. BLÜMEL, Nav. dj., 34.21. Na žalost autor ne navodi dimenzije glave u Berlinu.22. Usp. KLAUS FITTSCHEN – PAUL ZANKER, Katalog der römischen Porträts

in den Capitolinischen Museen und den anderen kommunalen Sammlungen der Stadt Rom. Bd. I. Kaiser- und Prinzenbildnisse, Mainz am Rhein 1985, Nr. 39, Taf. 41.42; Nr. 40, Taf. 43; Nr. 41, Taf. 44.45; D. BOSCHUNG, Nav. dj., portreti cara Trajana: sl. 3 (Pariz, Louvre MA 3522); sl. 5, 6 (Saalburgmuseum).

23. Usp. MAX WEGNER, Hadrian, Plotina, Marciana, Matidia, Sabina. (Das römi-sche Herrscherbild, II, 3), Berlin 1956., svi se portreti nalaze u Rimu: t. 33 a, b, 32 b (Mu-seo Nazionalle delle Terme); t. 32 a (Museo Vaticano, Sala Rotonda 240).

24. ISTO, t. 35 a, b (portret u Ostiji); t. 36 a (u Napulju), ili t. 36 b (u Rimu). 25. ISTO, t. 40 (portret u Napulju); t. 37 a, b (u Rimu, Museo del Pal. Conserv.); t. 38

a, b (u Rimu, Museo Capitolino); t. 39 a, b (u Parizu).26. Usp. K. FITTSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 8, Taf. 10. 27. Usp. H. JUCKER, Nav. dj., portret Sabine na kipu iz Vaisona, Taf. XLIII, 38 b. Na

ovom portretu ona nosi potpuno drugačiji prednji dio frizure. On je ustvari inačica trajan-skog načina češljanja, kojega čini uska vrpca od kose u polukrugu oko čela sastavljena od plosnatih uvojaka. Iz te vrpce ispred svakog uha izvija se po jedan uvojak kose. Iznad ove vrpce od kose, je drugi izdignuti dio, poput vijenca kojega čini valovito počešljana kosa. Takvu frizuru Sabina ima i na portretu u Zürichu (privatno vlasništvo), usp. Isto, 708, Taf. XLII, 37 a – b.

28. Za Matidiju usp. bilješku 26, a za Sabinu vidi primjere u prethodnoj bilješci.

M. Kolega, Dva rimska portreta u Arheološkom muzeju u Zadru

561

bina, međutim tehnički način izrade tog valovitog dijela kose potpuno se razlikuje od njegove pojave u Trajanovo doba. Neosporno je da su Sabinini tipovi frizure bili inspirirani kanonima božica prikazanih u grčkoj umjet-nosti klasičnoga doba.29

U poznatome i na osnovi literature dostupnome korpusu privatne por-tretistike iz Trajanova doba evidentno je da je navedeni tip frizure prihva-ćen među građanskim slojevima, ali da se koristi u više inačica. Tako na portretu jedne žene u Rimu30 iz oko 100. godine, može se vidjeti da je njezina kosa podijeljena po sredini. Međutim, taj razdijeljeni dio kose je značajno valovitiji, počešljan iza ušiju, dok je po jedan uvojak kose izvijen ispred svakog uha. Njezina punđa je široka, oblikovana od niza pletenica, ali je spuštena nešto niže, te na taj način nije vidljiva s prednje strane glave. Tako široko izrađenu i niže postavljenu punđu nosi i starija žena u Rimu.31 Njezin prednji dio je oblikovan od dva u polukrug oko čela izdignuta dijela koja su podijeljena na odsječke, što podsjeća na način češljanja kojega je nosila Matidija.32

Na osnovi stilskih, tehničkih i umjetničkih karakteristika, i ova glava mlade žene u Zadru pripada korpusu privatne portretistike i djelo je izvr-snog klesara koji je svoje zanatsko umijeće uspio ostvariti na vrlo visokoj razini. Analizom tehničkih svojstava, a posebno analogijama sa ženskom portretistikom carskoga kruga (Matidia, Sabina), izrada glave može se da-tirati u kasno Trajanovo doba.

29. Usp. portrete koje donose K. FITTSCHEN – P. ZANKER, Nr. 9, Taf. 11; Nr. 10, Taf. 12; Nr. 11, Taf. 13; Nr. 12, Taf. 14, 15.

30. Usp. K. FITTSCHEN – P. ZANKER, Nav. dj., Nr. 80, Taf. 100, 101.31. Isto, Nr. 77, Taf. 96, 97. 32. Isto.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

562

RIASSUNTO - SAŽETAK

DUE RITRATTI ROMANI NEL MUSEO ARCHEOLOGICO DI ZADARSi analizzano due ritratti femminili custoditi nel Museo Archeologico di Zadar.

Tutte e due le teste appartengono al fondo più antico, senza la data del contesto e luogo del ritrovamento. Sappiamo che la prima delle due teste (numero di inventario A 10931) è stata trovata a Zadar, ed è arrivata al Museo nel 1914. Non abbiamo le in-formazioni sull’altra testa (numero inv. A 10934) riguardanti il luogo della scoperta.

La testa numero inv. A 10931 raffi gura una donna giovane con delle caratte-ristiche individuali particolari. La donna ha un viso lungo, di forma ovale con zigomi prominenti. Manca il naso, e la bocca, la punta del mento e la superfi cie del viso sono danneggiati. Gli occhi sono grandi e profondamente incavati. La parte più prominente degli occhi sono le palpebre. La linea della palpebra superiore è largamente allungata, mentre la palpebra inferiore è ingrossata e leggermente allargata al centro. Gli angoli interni degli occhi e i piccoli fori agli angoli del-le labbra sono fatti con un succhiello. La particolarità di questo ritratto è la sua acconciatura ricca e complessa, che è fatta da tre parti integrali. Sopra la fronte c’è una linea stretta di piccole ciocche di boccoli, ed è sovrastata dai capelli come da una corona (toupet – acconciatura). Il toupet alzato è fatto dai capelli molto folti e ondulati, divisi dalle linee verticali nei ritagli larghi. Il resto dei capelli, dal cocuzzolo e dietro le orecchie, sono portati indietro, e fi ssati in una ricca treccia che forma la crocchia rotonda posta sopra la nuca.

Questo tipo di pettinatura usato dalla donna dell’antico Iader dimostra le ca-ratteristiche di moda in uso nel periodo della dinastia dei Flavi, ma che continua anche in periodo Traiano. Le donne della corte di Traiano (l’imperatrice Plotina, la sorella di Traiano Ulpia Marciana e sua fi glia Salonina Matidia) accettano la petti-natura che mette in evidenza i capelli sulla parte frontale, e che portano in diverse combinazioni. Sulla base delle caratteristiche di stile, moda e tecniche, possiamo datare la testa di Zadar anche al primo periodo Traiano.

Anche la testa numero inv. A 10934 raffi gura una donna giovane, con il viso pieno e tondo. La donna porta un’acconciatura molto interessante e ricca. I capelli ondulati sono bipartiti e pettinati sopra le tempie, e riportati all’altezza delle orec-chie. Sopra questa parte, la testa è cinta da una treccia pesante, che raccoglie il resto dei capelli, che sono alzati in una crocchia alta e larga. Un altro dettaglio di moda del periodo Traiano è presente in questo ritratto, e si tratta delle ciocche di capelli ondulati alle orecchie e sul collo.

La testa di Zadar, secondo le sue caratteristiche fi sionomiche, le caratteristiche tecniche (la linearità, la planarità) e la forma dell’acconciatura, dimostra una stra-ordinaria somiglianza con la testa della donna di proprietà privata a Berlino. Le suddette caratteristiche sono presenti anche nei ritratti di Matidia (la forma della crocchia, le ciocche davanti alle orecchie e sul collo) e Sabina (la riga centrale, la forma della crocchia). Tutte queste caratteristiche dimostrano che il ritratto di Zadar possiamo datare al tardo periodo Traiano.