DUHOVNE VJEŽBE 2019„Jedno srce u Ocu“ – nastavak...

0) Uvod

Mi smo zajednica, mi smo obitelj, zovemo se Hrvatska Šenštatska obitelj. Želimo se okupljati i zajedno duhovno obnoviti, međusobno se povezati, uspostaviti možda i neke nove kontakte, učvrstiti dosadašnje odnose.

Kraljica srca liječi naše odnose, želimo biti – „Jedno srce u Ocu“. To želi i naša nebeska Majka, zato se okupljamo oko Nje. Sa Marijom stvaramo jedno duhovno zajedništvo.

Tema ovih duhovnih vježbi je "Jedno srce u Ocu" – nastavak. Želimo si iznova uzeti vrijeme, tišinu, trenutke kroz dan u kojima ćemo se povezati sa nebeskim Ocem. To želimo učiniti sada, kroz ove duhovne vježbe na samom početku godine. To je nama pomoć, ali i vježba kroz cijelu godinu imati vremena i tišine za Boga Oca. I to je potrebno vježbati i konačno ostvariti u srcu i kroz srce. Uvijek je pitanje, jesu li nama Bog, Duh Sveti, Isus prijatelji? Onda ćemo njima posvetiti vrijeme.

Zajedno se želimo duhovno obnoviti. To je jedan mali korak prema našem velikom zajedničkom cilju. Što je naš zajednički cilj?

Naš dugoročni cilj i naš zajednički cilj od 2001.godine je SVETOST U ZAJEDNICI.

Taj cilj otkrili smo 2001.godine pomoću velikoga apostolskog teksta sv.Ivana Pavla II – "Novo millenio ineunte" napisano ulaskom u treće tisućljeće. I taj cilj vrijedi i danas i to je taj naš dugoročni cilj. Zato je važno da se i osobno, ali i zajedno duhovno obnovimo i zajedno ostvarimo naše geslo – “Jedno srce u Ocu”.

Kako možemo postići naš zajednički cilj? Za to smo prošle 2018.godine dobili neke važne i velike duhovne poticaje:

a) posveta našeg novog Svetišta u Ivanovcima

b) jubilarna godina oca Kentenicha

c) 20.ti jubilej Akcije Hodočasničke Gospe u Hrvatskoj – izdali smo knjigu sa svjedočanstvima

1

d) naši uzori – 100.obljetnica smrti Josefa Englinga, uzor Fritz Josef Hillebrand za kojeg se smatra da je kamen temeljac za naše novo Svetište u Ivanovcima s obzirom da je u blizini tog mjesta 1944.godine završio u ratu svoj život

Sve to nama pomaže da oblikujemo naš zajednički identitet.

Knjižica "Tajna Šenštatskog Svetišta u Ivanovcima" sadrži najvažnije i najznačajnije trenutke Božje prisutnosti i Božjeg vodstva u ovih 20 godina Šenštata u Hrvatskoj. Pozvani smo na razmatranje, da intenzivno razmatramo našu zajedničku povijest. Smijemo se osjećati kao izabrani narod, "novi Izrael" – mi imamo svoj udio u svetoj zajedničkoj povijesti i to vrijedi više puta razmatrati. Kada to osjećamo tada će se automatično u nama pokrenuti svijest kako je nas dragi Bog vodio u svemu, kako je On vodio da dolazimo do dva Svetišta u Hrvatskoj, kako je On to sve divno oblikovao. To će učvrstiti naše povjerenje u Njega.

I kada to shvatimo tada smijemo to isto primijeniti na svoj osobni život. Želimo i u vlastitom životu tražiti tragove Božje prisutnosti, Njegove blizine i Njegovog vodstva.

Klasična šenštatska metoda – to je: uzeti sebi vrijeme i razmatrati svoj osobni život sa Bogom. Naš utemeljitelj otac Kentenich kaže da je za to potrebno "postaviti ljeste" i gledati u svojem životu iza stvari, iza događaja, iza osoba. Bog ima Svoj plan ljubavi i mudrosti i za mene i za moj osobni život. Potrebno je "staviti ljestve" i gledati i na proteklu godinu, pitati "dragi Bože što si mi želio reći sa tom osobom, ili sa tom stvari, ili sa tim događajem"? U tom svjetlu promatramo i svoj osobni život; što je bilo u mojem osobnom životu značajno za mene, koji događaj, što se događalo na poslu, u obitelji..

Ali tako gledamo i na proteklu godinu i kao članovi naše Šenštatske obitelji! Kako sam živio/živjela svoj Savez ljubavi sa Marijom? Što je moja uloga u HŠO ? Kako sam surađivao/surađivala?

Isto tako smijemo gledati i razmatrati i svoje granice, slabosti, ono što nije bilo dobro, niti lijepo, grijeh. Bog ima svoje mjesto i u mojoj patnji, boli i križu – i to je dio Božje Providnosti, kako naglašava naš utemeljitelj otac Kentenich. Mi ljudi smo skloni odbijati patnju, bol i križ, a Šenštat nas uči da niti s time Bog nije protiv nas – nego upravo suprotno – On je uvijek čak i u tim situacijama za nas. I kako kaže naš otac Kentenich; "Križ i patnja su molba nebeskog Oca za cijelo moje srce". Pozvani smo svi da ulazimo u tišinu i da nalazimo Boga u svim životnim situacijama; uspjesima i neuspjesima, radosti i boli, veselju i patnji.

2

1.) Kraljica srca nas liječi

08.12.2018. slavili smo Mariju kao Bezgrešno Začeće. Ona je slika Novog čovjeka. Marija je začeta bez grijeha. I jedna takva osoba djeluje daleko više nego jedna knjiga ili jedna pouka. Sa takvom osobom, sa Marijom živjeti vrijedi više nego samo o Njoj čitati. Kada osjećamo što to znači „Novi čovjek“, kada istražujemo i razmatramo život Marije, kada otkrivamo Njezine osobine, Njezinu ličnost. Tada se u nama stvara i rađa želja da i mi sami želimo postati Njoj slični. Mi imamo tu predivnu molitvu:

"Daj da sličimo Tvojoj slici, kroz život kročimo sasvim kao Ti: Jaki i dostojni, čedni i blagi, šireći ljubav, radost i mir. U nama Ti prolazi našim vremenima, učini ih Majko za Krista spremnima."

u kojoj molimo Mariju da nam pomaže da oblikujemo svoj život po Njezinom uzoru.

U Americi su neki psiholozi istraživali Marijinu ličnost. Za to istraživanje oni su uzeli samo jedan Marijin tekst, Njezin Hvalospjev kojeg je Marija opjevala kada se susrela sa svojom rođakinjom Elizabetom. Tada je Elizabeta najprije hvalila Mariju rekavši "Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega?". Toliko je Elizabeta bila radosna, no Marija konačno svu slavu i hvalu iznosi nebeskome Ocu, pjevavši svoj Hvalospjev i dajući svu slavu samo svojem Stvoritelju:

Veliča duša moja Gospodina *i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, *sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova *nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *rasprši oholice umišljene.Silne zbaci s prijestolja, *

a uzvisi neznatne.Gladne napuni dobrima, *a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *kako obeća ocima našim:

3

spomenuti se dobrote svoje *prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *i u vijeke vjekova. Amen.

Što su psiholozi iz toga zaključili? Marija je najzdravija osoba na svijetu!

Oni su došli do tog zaključka temeljem istraživanja Marijinog hvalospjeva iz kojeg se vide dvije značajne stvari:

A) Marija prihvaća svoju malenkost s radošću i bez straha.

Marija ima djetinji stav i nepokolebljivo povjerenje što Njoj omogućuje da bude i da priznaje svoju malenkost. Ni jedan drugi čovjek na zemlji to tako ne prihvaća, kao što je to prihvaćala Marija. Mi često puta ne možemo prihvatiti svoju nemoć, bolest, nevolju, grijeh - sve su to malenkosti. Malenkost ima puno imena! Mi se bojimo onih koji su jači od nas, ili onih koji su možda uspješniji od nas, ali Marija ne! Marija se ne boji moćnijih od sebe, Ona ima potpuno povjerenje u Boga. I mi možemo od Nje učiti. Svaka majka želi prenositi svoje bogatstvo svojem djetetu. A tako Marija želi i nas naučiti djetinjem stavu i povjerenju u Boga. Mi smo u Svetištu Kraljice Srca gdje Ona u nas i u naša srca želi upravo to ulijevati: Taj stav: ja sam malen, ali Bog je veći i zajedno s Njime sve je moguće! To je stav kojem nas želi Marija poučavati i liječiti naša srca.

B) Marija živi u zajedništu (narod, povijest, identitet, zavičaj)

Svaka osoba čezne za tim da je ljubljena i da je prihvaćena, da živi u zajedništu. Takva osoba koja tako živi, ona zna kada dolazi bol ili patnja – nisam sam/sama. To se također vidi u Marijinom Hvalospjevu gdje Marija spominje svoj narod Izrael i Abrahama. Ona priznaje svoje jake korijene i s time Ona ima svoj zavičaj, udomljenje, živi u zajedničkoj povijesti, identitetu. Zato je Marija najzdravija osoba na svijetu.

Što to znači za nas/za mene? To znači da Kraljica Srca treba oblikovati našu osobnost po Njezinoj slici. Molimo je to u našoj molitvi "Daj da sličimo Tvojoj slici", predajmo svoja srca u Marijine ruke, da nas Ona vodi i odgaja, da nas Ona zaštiti od svih zlih utjecaja. Marija vidi i osjeća moje rane, a svaka majka želi da je njezino dijete zdravo, zrelo, sretno. Njezino srce smije biti i nama zavičaj – to želi naša Kraljica srca nama pokloniti. Lijek je

4

više u jednoj osobi (ličnosti) nego u knjigama. Ona je živa osoba i smijemo od Nje puno učiti i od Nje primati lijek za svoje srce, za svoj osobni život.

Koja je psihološka uloga našeg Svetiša? To Svetište je nama zavičaj – kao majčino krilo. Tamo je toplina, obuhvaćeni smo tom toplinom i sigurnošću. Tamo smo doma. To je nama mjesto odgoja, mjesto odmora, mjesto zavičaja, lječilište. Svetište je lijek za naše duše, a koliko je upravo to potrebno našem društvu i našem vremenu. To je naša karizma i smijemo biti sretni što imamo takvo mjesto među nama

Kao naš zadatak koji stoji pred nama, smijemo i sami istraživati i proučavati Marijinu ličnost? Što za mene osobno znači ličnost i osobnost Majke Božje? Smijemo to i zapisati.

2.) Identitet Hrvatske šenštatske obitelji i njezino jedinstvo

Da bismo bolje razumjeli našu zajedničku povijesti, vrijedi pročitati knjižicu „Tajna Šenštatskog Svetišta u Ivanovcima“. Taj tekst pokazuje nama našu zajedničku povijest, a s time i naš zajednički identitet.

Bog je vodio nas zajedno i ništa ne stvara toliko jedinstvo kao zajednički identitet. U obiteljima to se vidi kroz obiteljsku povijest – čovjek također ima i svoje gene, svoje porijeklo, dijete sliči na mamu i tatu.

Potrebno je uočavati što je naš zajednički identitet i često puta ga razmatrati. Na primjer sada smijemo uočavati naš zajednički identitet koji se prepoznaje u solidarnosti. Naime, zajedno smo bili sudionici u izgradnji drugog Šenštatskog Svetišta, darovali smo i materijalne i duhovne doprinose za izgradnju drugog Svetišta.

Ne pitamo samo što ćemo primiti, nego pitamo i što možemo darovati. Zajednički duhovni kapital. Smijemo se i mi pitati; što bi bio moj osobni doprinos za HŠO?

Važno je da zajedno ostvarujemo naše geslo: “Jedno srce u Ocu”. I to stvara jedinstvo: naše molitve , naši doprinosi, da smo zajedno i u žrtvi i u patnji. Zajednički identitet stvara jedinstvo. Iz toga živimo i crpimo.

Ovo je litanija zajedničkog identiteta i tu litaniju vrijedi razmatrati i usvajati:

zajednička povijesti

zajedničko Božje vodstvo

5

zajednički Savez

zajednički dom (Svetište)

zajednički otac: otac Kentenich i Bog Otac

zajednička Majka i Kraljica

zajednički odgoj – imamo Šenštatska sredstva odgoja

zajednički uzori – Josef Engling, Fritz-Josef Hillebrand, J.L.Pozzobon, s.Emilie i mnogi drugi

zajedničko porijeklo

zajednički cilj "Svetost u zajednici"

Svetište kao kolijevka svetosti

zajednička duhovnost i pedagogija

zajednički duhovni kapital (milosni kapital)

zajedništvo u žrtvi i patnji

zajedništvo u suradnji (na primjer za naša Svetišta)

Težimo zajedno za time da cijela HŠO postaje „JEDNO SRCE U OCU“.

3. Zajedništvo u žrtvi i patnji

Postoji jedna tajna koju nećemo moći objasniti. Činjenica je da su se protekle godine jedan veći broj naših članova razboljeli, a neki čak teško razboljeli. Neobično velik broj naših članova je baš u vremenu izgradnje našeg drugog Svetišta bilo teško bolesno, tjelesno, a neki su čak doživjeli i psihička oboljenja i poteškoće različitog sadržaja. Sve je to jako teško nositi i podnositi. U teoriji sve je to lakše, ali kada dolazi stvarnost i kada se doživi bolest – teška bolest – tada je to puno, puno teže.

Naše novo Svetište je nas i u tim patnjama i bolestima opet povezalo. Pokazali smo i solidarnost. Mnogi su se molili za sve bolesne, organizirali zajedničke molitve za zdravlje naših bolesnih, a neki bolesnici su sve te patnje i bolove prikazivali upravo za naše novo Svetište.

6

To je nama znak da će ovo novo Svetište roditi obilate plodove!!!

Simboli našeg novog Svetišta su kalež i hostija. Upravo nas ti simboli povezuju sa Isusovom patnjom i žrtvom na križu. A Isus konačno to sve preobražava u spas i u blagoslov, sve će to donijeti obilate plodove – a to je zakon svakog Šenštatskog Svetišta.

Isus nas s time vodi prema nebu, prema Ocu. I mi želimo dati svoj odgovor ljubavi u patnji i u boli, a ne samo u lijepim situacijama. Uronili smo svoje patnje i suze u kalež novog Svetišta.

Da nije ni u Prasvetištu sve išlo glatko pokazuje nama to Šenštatska povijest. Šenštat se tek počeo razvijati, a onda dolazi Prvi svjetski rat. Mladi moraju krenuti na ratište, živjeti u teškim, a ponekad čak i u brutalnim uvjetima. Neki pogibaju na bojištu. Josef Engling najbolji učenik oca Kentenicha daruje svoj mladi život za razvitak Šenštatskog pokreta. Ima i drugih.

Mi danas ne trebamo dati svoje živote (hvala Bogu), ali očito je da treba biti za Svetište jedan čvrsti temelj koji se gradi iz puno duhovnih doprinosa.

Potreban je čvrsti i duboki temelj i za razvitak Šenštatskog pokreta u Hrvatskoj. Mi smo ta osnivačka generacija, s nama će se puno toga odlučiti, jer smo temelj svega. Znamo kada temelji nisu dobri, tada ni toranj neće izdržati. Ako je temelj čvrst, onda će se sve ostalo dobro i ravno razvijati.

Dakle, svi mi smo pozvani na jedno veliko i plemenito poslanje! Vrijedi o tome razmišljati i otvarati srca za naš slobodni DA tom pozivu!

4. Osnivačka generacija: „Svetost u zajednici“

Nama je naša Majka i Kraljica jako potrebna, ali smo i mi Njoj potrebni! Ništa bez Tebe, ništa bez nas! S nama, Ona može ovdje još više i još jače djelovati.

Za samo 10 godina mi smo u Hrvatskoj posvetili dva originalna Svetišta. Mnogi se čude i ostaju iznenađeni kako je to moguće da se u Hrvatskoj u tako kratkom vremenu izgrade dva Svetišta. U Europi nemamo nova Svetišta, osim naših, posvećeno je još jedino jedno Šenštatsko Svetište u Rimu.

To nama smije biti čast i radost, ali i odgovornost i poslanje i puno toga ovisi o nama. Za razliku od drugih svetišta gdje su Svetišta izgrađivali čvrste zajednice (npr.zajednica Šenštatskih patara, zajednica Marijinih sestara) ovdje u Hrvatskoj je to drugačije: još

7

nemamo takve zajednice. Mi smo naša Svetišta gradili kao laici, kao sasvim obični ljudi. Kod drugih Svetišta jedna zajednica izabere mjesto, izradi projekte i njeguje to Svetište. Mi ovdje nismo potpisali nikakav ugovor s nikim; sve to rade dragovoljci i nije uvijek lako raditi na ovaj način - to često stvara osjećaj nesigurnosti i rizik. Ali se ipak isplati. Daj Bože, da nama i dalje uspjeva u tome, da naša Svetišta žive. Kada se mi sami osobno „ugradimo“ u to Svetište, tada to Svetište nije Svetište pojedinca, već je to NAŠE zajedničko Svetište u koje smo ulagali naše osobne doprinose.

To je zapravo Božji način, jer se Bog „napravi ovisnim od nama“, od naše suradnje, da sa našom suradnjom ostvaruje Svoj plan i Svoje želje.

Službeno smo osnivali HŠO 22.08.2001 i tada smo zajedno uočavali i naš zajednički i dugogodišnji cilj „Svetost u zajednici“. Osnivačka generacija mora se žrtvovati više nego druge. To je temelj za cijelu budućnost! Već smo slušali o toj povijesti u Schoenstattu. Bio je Prvi svjetski rat, vladala sva surovost rata, i mnogi su poginuli! Mi ne trebamo poginuti, ali smijemo „umrijeti“ u malim stvarima.

Svetost u zajednici – to nije igra, to je ozbiljna stvar. Mnogi su pozvani, no samo je mali broj izabranih. Mnogi upoznavaju Šenštat, ali samo mali broj ga živi, i čak radikalno živi. Živjeti Šenštat je zapravo poziv živjeti svetost svakodnevice. To je velika milost, živjeti i težiti za svetošću svakodnevice. Bog želi slobodne ljude, a ne robove. Bog traži odgovor iz ljubavi. Ljubav se ostvaruje u slobodi. Pozvani smo na jedno lijepo, veliko i plemenito poslanje!

Kada smo pozvani na svetost, tada će se u to uključiti i bol, patnja, križ. To je sastavni dio toga. Jesmo li spremni na to ???

Za to su potrebni: Stav bianco punomoći i stav inscripta. To su bitni stavovi u osnivačkoj generaciji. Stav bianco punomoći daje Bogu mogućnost da On smije na prazan papir upisati ono što On u Svojoj ljubavi traži i želi za naš život, ali često naše želje nisu kao i želje Nebeskoga Oca. Ipak ovaj stav nam daje šansu da vježbamo povjerenje u Boga:

„Ti dragi i veliki Bože nisi nikada protiv mene, što god dolazi, dolazi iz Tvoje velike ljubavi“. No što kada dolazi bolest, teška bolest, smrt, raspad braka – tada je to jako teško. Rizik je potpisati bianco punomoć, ali upravo tada će se pokazati moje povjerenje, je li moja ljubav tako jaka da će usprkos tome potpisati ovaj prazan papir?

Stav inscriptio – ovaj stav ide čak i dalje! Svjesni smo da ni jedan kršćanin neće ostati bez križa. Svaki kršćanin će doživjeti križ i patnju. U raju toga neće biti, ali ovdje na zemlji, križ i patnja su sastavni dio našega života, to je isto na našem putu prema Nebeskome Ocu. U ovom stavu molimo Nebeskoga Oca da nama pošalje onaj križ koji je On za mene u Svojoj mudroj Providnosti i ljubavi providio za mene. Mi nismo stvoreni za sve križeve, zato molimo samo za one koje je ON za nas predvidio u Svojoj ljubavi i mudrosti.

8

Onaj koji želi rasti u šenštatskoj duhovnosti, taj će jednoga dana u ljubavi i slobodi potpisati i bianco punomoć i inscriptio. Možda će doći i križ kojeg mi sami ne želimo, ali velika ljubav, duboka ljubav, slobodna ljubav, ulazi u takav rizik. Taj rizik postoji i to je isto naš zajednički cilj – koliko ćemo se tome približiti ovisi i o našoj slobodi. Kao duhovni poticaj imamo upravo to – Svetost u zajednici! Pozvani smo na „drugo obraćenje“; predati dragom Bogu cijelo vodstvo našega života. Postati dijete pred Bogom, potpuno ovisno o Njemu. Pozvani smo na svetost, baš kao i oni prije nas. Ništa manje od toga! Tko će biti prvi Josef Engling/prva Josefa Engling za Hrvatsku?

5. Poticaji iz Godine oca Kentenicha

Geslo „Jedno srce u Ocu“ izabrali smo zbog godine oca Kentenicha. I ovo živo geslo ostaje. Otac Kentenich nas poučava kako postati opet dijete pred Bogom. Gledali smo na život i djelo oca Kentenicha, proslavili smo 50.obljetnicu njegovog povratka k Ocu. Darovi oca Kentenicha su:

Život oca Kentenicha kao dar Nebeskoga Oca.

Kao veliki dar Nebeskoga Oca nama je upravo sam život oca Kentenicha. Kako je veliki Bog vodio njega. Ljudski gledano početak njegovog života je bila katastrofa. On nema tate, biološki otac nikada ga nije priznao. Odbijao je i njegovu majku i njega. Znamo iz njegovog života kako je njegova mama Katarina učinila ključnu stvar kada ga je predala na brigu u sirotištu. Ona je pred kipom Majke Božje Mariji oko vrata ostavila svoj najdragocjeniji predmet: zlatni lančić od svoje prve pričesti. Molila Nju da od sada Ona preuzme brigu za malenoga Josefa, da Ona bude od sada Njegova majka. Biti bez majke, bez oca, bez zavičaja – to je prava duševna pustinja. Kada bi drugi bili u takvim životnim okolnostima oni bi zasigurno stradali, otac Kentenich ne – čak što više, nakon sve te patnje on još postaje svećenik! I konačno duhovni otac za bezbroj ljudi. To je Božje čudo! Sama biografija oca Kentenicha je nama najveći poticaj kako dobiti povjerenje u vodstvo nebeskoga Oca.

Šenštatska duhovnost: 7 oznaka

Glavni sadržaj Šenštatske duhovnosti može se opisati - u slici - kao „Šenštatska ruka“: 1.srednji prst – u središtu je Marija, Njezina slika i Njezino Svetište, 2.prstenjak – s Marijom smo povezani u Savezu ljubavi, 3.mali prst – mi smo još maleni i nama je potreban odgoj i pedagogija, 4.kažiprst – majka pokazuje na oca: Marija nas vodi i pokazuje nama nebeskoga Oca. Ona probudi u djetetu povjerenje u Oca. 5. palac – Božje vodstvo u Njegovoj mudroj Providnosti – to je praktično povjerenje u Božje vodstvo. 6.dlan – pokazuje nam na obitelj, tamo smo braća i sestre, to je ideal i cilj, 7.ručni zglob – mi smo Božja oruđa i Bog nas treba za svoje Planove. Mi smo apostolski pokret.

Pedagogija oca Kentenicha

9

Ima 5 zvjezda vodilja šenštatske pedagogije: 1. pedagogija ideala – kada gledamo na osobni život, na vlastitu osobnost, otac Kentenich kaže da je svaka osoba original. Zato je potrebno paziti na osobine svakog djeteta, što je njegova osobnost, koja su svojstva djeteta i tek onda tom djetetu mogu dati ono što je njemu potrebno. 2.pedagogija povjerenja – vjerovati da je Bog želio ovo dijete i da je u njega stavio sjeme pozitivnih osobina. Smijemo imati i njegovati povjerenje u razvitak djeteta. Zato ćemo odgajati djecu u povjerenju. 3.pedagogija razvoja (pokreta) – treba djetetu pružiti poticaje, omogućiti njemu školovanje i obrazovanje po njegovom idealu. 4.-pedagogija povezivanja – dati djetetu korijenje: povezivati ga sa mjestima, sa ljudima i vrijednotama. 5.-pedagogija Saveza – svako dijete treba povezati i sa Bogom. Najprije sa Marijom i onda ga voditi do Presvetoga Trojstva. Sve se treba polako povezivati.

Dobili smo duhovnog oca; kako ćemo s njime živjeti ?

Otac Kentenich je za vrijeme života rekao kada jednom umre više neće imati granice ni prostora ni vremena; tada će se moći za svu djecu brinuti, moliti i moći će svima biti blizu. Sestra Ramona je prošle godine pokazala kako je moguće povezati svoj život sa ocem Kentenichom; važno je izgraditi osobni odnos sa ocem Kentenichom, da on bude središte naše obitelji.

- A mi možemo moliti za njegov blagoslov, npr. kada je nama teško ili kada smo pred nekim velikim i važnim odlukama

- možemo promatrati sliku oca Kentenicha i razgovarati s njime

- možemo čak voditi i duhovni dnevnik.. uključiti oca Kentenicha konkretno u svoj osobni život

- moliti devetnicu ocu Kentenichu za određene stvari

- čitati njegova predavanja

- telefonirati s njime – to jest izvući karticu iz takozvanog očeva telefona

- usvojiti neku njegovu molitvu

- ako je moguće posjetiti mjesta gdje je on bio i boravio, posjetit njegov grob

- susretati se sa ljudima koji su ga osobno poznavali.

Kada je otac Kentenich bio u egzilu u Milwakeeju posjećivao je i pratio mnoge obitelji, između ostaloga i obitelj Gmeinder iz Madisona. Gospodin Gmeinder bio je tako oduševljen ocem Kentenichom da je prema takozvanoj „Zavičajnoj pjesmi“, koju je otac Kentenich spjevao u koncentracijskom logoru u Dachau, napisao drugi tekst, koji pjeva o njemu samomu, dakle o našem ocu i utemeljitelju:

Svećenika znaš li veličanstvena!

10

Vječna ga Ljubav k nama poslala!Njegovo je srce puno blagosti,

melem pun dobrote protiv slabosti.U nama je ljubav rasplamsavalo.

k dragom Bogu put je označavalo.Iz njega je ljubav isijavala,

svaki dom i srce ispunjavala.

I meni je poznat svećenikov sjaj,krunici je sličan sveti život taj.

Molitva i vjera njegov bjehu sklad,radošću je znao svladat bol i jad.Ljubavi je savjet za nas sročio,

u progonstvu Boga za nas molio.Svetište je kruna težnja njegovih,

prijatelj on moj je; otac Kentenich!

Providnost je Božja svagda bila s njim.Snažio je ljude u Americi.

Trebali su oca, sliku čudesnu,smješak njegov radost širio je svud.

Pogledom je blagim sve sokolio,šalio se s djecom, sve nas volio.

Tražiti ljepotu učio je nas,molitvom i radom Bog nam pruža spas.

6. Jubilej Hodočasničke Gospe–veliki poticaj nama da s Njom još više živimo !

Marija je indijancu Juanu Diegu koji se bojao svog priopćenja o ukazanjima mjesnom biskupu kao ohrabrenje dala jednu prekrasnu poruku:

"Neka te ništa ne prestraši!

Neka te ništa ne pomuti!

Neka ništa ne zatamni tvoje lice, tvoje srce!

Ne boj se ni ove ni bilo koje druge bolesti,

ni jada ni boli!11

Zar nisam ovdje ja majka tvoja?

Zar nisi u mojoj sjeni, pod mojom zaštitom?

Nisam li ja zdenac tvoje radosti?

Zar nisi u naborima moga plašta,

u mojem naručju?

Treba li ti više od toga?"

Kakva poruka i za nas – danas !!!

15.09.2018 – na posveti drugog Svetišta bio je i blagoslov svih slika Gospe Hodočasnice. To je bilo toliko slika iz toliko različitih mjesta! Izdali smo kao naš znak zahvale za Njezino djelovanje i boravak u HR tu knjigu sa svjedočanstvima, ali najveći rezultat svega toga je da je ONA ŽIVA OSOBA – Živa osoba Majka Božja! Upravo iz te vjere je Ona mogla i djelovati, vjere da priznajemo, da prihvaćamo i da imamo povjerenje da je živa. Brojna svjedočanstva nama to pokazuju. Vjera i povjerenje su ključ za Njezino djelovanje.

Kako ćemo Nju primati? Ako se opet sjetimo da nama dolazi ŽIVA Majka Božja tada i mi smijemo govoriti zajedno sa svetom Elizabetom: „Ta od kuda meni da mi dolazi Majka Gospodina mojega!“ Kada nam dolazi Marija u kuću, smijemo s Njom razgovarati, moliti s Njom, možda upaliti svijeću, donijeti cvijet, jednostavno se opuštati s Njom i prirodno razgovarati. Za susret s Marijom ne treba nama puno znanja i knjiga – dovoljno je samo otvoreno djetinje srce. Kao pomoć možemo koristiti upravo ovu novu knjigu.

Marija želi iznova oživjeti obiteljsku molitvu. Obiteljska molitva je jezgro i temelj žive vjere. Bez Boga nema više mira. Obiteljska molitva je ključ. Pozvani smo da i mi pomognemo drugim obiteljima i potaknuti opet njih na zajedničku obiteljsku molitvu. Otac Kentenich kaže da je otpad od Boga raspad. Trebamo drugima u nevolji, posebno u obiteljskoj nevolji, pomoći, možda njima pokazati neke materijale ili zajedno sa njima moliti. Na početku dana, započeti dan s Bogom, a na kraju dana, gledati gdje je sve Bog bio sa mnom u mojem danu. I sveti otac Franjo potiče isto tako da pomognemo drugima doći opet do Boga, povezati s Njime i opet s Njime živjeti.

Majka dolazi i kao majka odgoja, ona je naša Odgojiteljica – poučava nas, pomaže nam da se pomirimo, pomaže nam kako opet pronaći zajednički jezik, kako opraštati. Današnji svijet, a posebno tehnika i tehnologija, svi ti mali aparati imaju veliki utjecaj na odnose u obiteljima, ali i na kvalitetu obiteljskoga života i na cjelokupno zajedništvo. Marija nas želi odgojiti kako upotrebljavati sve te aparate i kako se s njima služiti. Kako da svi ti aparati služe nama, a ne mi njima, da ne postajemo ovisni o njima.

Marija uvijek želi sve povezati, pozvati u jedan krug zajedništva. Ona hoda od doma do doma i s time želi i nas međusobno povezati. Ona želi doći i do novih članova, do novih

12

obitelji. U često slučajeva je upravo AHG bila pomoć da se osnivaju i lokalne zajednice, da se otvaraju Kućna Svetišta, da članovi sklapaju Savez ljubavi, da se članovi lokalne zajednice jednom mjesečno susreću na Slavlju Saveza. Sve to može biti i nama poticaj.

Ona je tu, Ona živi i djeluje među nama i treba nas – jer ta Marija ljubi svu svoju djecu, želi svima doći i želi sve spasiti!

7. Naša temeljna karizma: osobna povezanost u Savezu ljubavi

Temeljna karizma je osobna povezanost – u Savezu ljubavi. Savez ljubavi i osobna povezanost usko su vezani. Zadatak nam je pročitati knjižicu „Tajna Šenštatskog Svetišta u Ivanovcima“, posebno od str.6-9.! Nevjerojatno je koliko Bog stavlja prst na tu osobnu povezanost!!! Osobna povezanost je toliko potrebna našem današnjem društvu, čovjeku, vjeri, našim obiteljima, našoj crkvi i doista cijelom svijetu ! Nama je potrebna nova kultura Saveza ljubavi! Vidimo i osjećamo kako je cijeloj našoj civilizaciji potrebna duša i srce, koliko našim molitvama nedostaje srce – često se moli samo u formama, bez duše i bez srca! Koliko toga se raspada, razdvaja, ali u našem pokretu sve se osobno povezuje. Ono što je kod nas originalno, prepoznatljivo, gdje god se pokret razvija, grade se ista Svetišta – po uzoru na Prasvetište, gradi se malena kapela.

Malena kapela – jako osobni i maleni prostor, ali sve je tamo jako, jako osobno. To je odlično mjesto kada želimo osobno razgovarati sa Marijom, sa Isusom, sa Bogom Ocem. Oni nas tu čekaju u tišini, i smijemo Njima iznositi svoje molitve. Sve se to može ostvariti i u drugim formama Svetišta – Kućnim Svetištima, Hodočasničkim Svetištima...

Našim odnosom u sklopljeni Savez ljubavi s Marijom ulazimo u tu tajnu osobne povezanosti. I to nije neki pravni savez, to je Savez iz LJUBAVI. Mi ljubimo Mariju i Ona ljubi nas. Ovaj Savez ide dalje, jer nas Marija u tom Savezu povezuje sa Isusom, sa Bogom Ocem, Ona nama isprosi darove Duha Svetoga.

Ništa od vjere neće preživjeti bez osobne povezanosti! Kada ne dobivamo novo srce i novu dušu, sve će se raspasti. Kada čovjek živi bez osobne povezanosti, ništa neće opstati.

Otpad od crkve počinje u obitelji, ne u župi i s time se izgubi osobna vjera, a bez osobne vjere gubi se i zajednička vjera. Kada se opet želimo vratiti na ono željeno, potrebno je opet uspostaviti osobne veze. U Šenštatu to je veliki dar upravo kroz Savez ljubavi!

Novo Svetiše je Svetište Saveza ljubavi. Marija nas vodi do Isusa, tamo su ti važni simboli svete Euharistije; kalež i hostija. Simboli Kristove žrtve na križu, znakovi Kristove pobjede nad smrću.

Savez ljubavi je naš dar i zadatak za cijeli svijet! Josef Engling nama je u tome svjetli primjer – življeni Savez ljubavi! Josef Engling je hodao od čovjeka do čovjeka, od srca do srca, on je neprestano povezivao, osobno. Bio je veliki apostol, skupljao je članove, stvarao

13

je zajedništvo, osnivao šenštatske grupe, bio je u kontaktu sa mnogima, osobno je pisao pisma, zalagao se za druge, pomogao je mnogima – posebno u ratu. On je neprestano stvarao klimu zajedništva.

Na to smo i mi pozvani!

8. „Jedno srce u Ocu“ – kako to živjeti?

Kako sada sve to primijeniti u praksu, u svoj osobni život?

Želimo nebeskoga Oca bolje upoznavati. Kako to možemo učiniti? Možemo npr. čitati tekstove o Njemu, želimo se moliti Nebeskome Ocu, tu je nama otac Kentenich kao pomoć. On je kao svećenik mnogo govorio o Bogu Ocu, a sve to zbog njegove rane, zbog odsutnosti zemaljskoga oca. On je gledao na ponašanje drugih, kako drugi doživljavaju svoje očeve, kako otac izgleda, koje osobine ima jedan otac, čitao je od Isusa što Isus kaže o nebeskome Ocu. Otac Kentenich nas poučava da smijemo i možemo biti djeca pred Njime, on je nama pokazao sliku milosrdnoga Oca, Oca koji nas ljubi,koji nas vodi u Svojoj mudroj providnosti i kako nebeski Otac ima i za nas svoj plan ljubavi i mudrosti. Otac Kentenich nas poučava da smijemo priznati svoju malenkost pred Njime.

Sjetimo se točke u kojoj smo gledali na Mariju kao na najzdraviju osobu! Ona u Svojem Hvalospjevu priznaje svoju malenost. Smijemo hrabro, radosno i bez straha zauzeti djetinji stav! Dijete ne zna mnogo toga, dijete se ne brine jer zna da ima svoje roditelje koji će se o svemu pobrinuti, tako se i mi smijemo ponašati pred Bogom. Dijete živi sada – u trenutku. Ono zna da je maleno i to mu ne smeta. Najveća pomoć u duhovnosti je upravo taj djetinji stav – jednostavno se dati voditi!

Još jedan svijetli primjer koji nama pokazuje na nebeskoga Oca je i časna sestra Eugenia. Ona je 1932 godine u dva navrata doživjela susret sa živim Bogom Ocem. Bog Otac je joj diktirao jednu veću poruku na latinskom koja je danas prevedena u brojne jezike. Glavnu poruku koju je ona nama dala je da je Bog – Otac. Ako želimo bolje upoznavati Oca tada smijemo više čitati o Njemu i razmatrati o Njemu.

Na internetu nalazite tu Očevu poruku ovako: www.armatabianca.org/store/msg_croatian.pdf

Želimo razvijati veliko povjerenje u Oca i Njegovo vodstvo, u Njegov plan ljubavi i mudrosti. Otac Kentenich kaže: onaj koji ima povjerenje ima sve! Želimo učiti prirodno razgovarati s Nebeskim Ocem. Samo ono što vježbamo ćemo konačno i usvajati! Da je Bog živ, ne samo u crkvi, nego na svakom mjestu; u školi, na cesti, domu, itd.

Primjer poznatog motorista Freddy Spencer: rekao je nama kako je njegov stalni suvozač bio Bog! - Zanimljivo! I mi se smijemo uvjeriti: Bog Otac me prati, On je sada tu, mogu s

14

Njime prirodno razgovarati i razvijati odnos – tata i dijete. Tko svaki dan živi s Bogom Ocem, taj živi hrabrije i radosnije!

„Biti u Ocu“ znači gledati i na druge. Vježbati ćemo se u solidarnosti, pomoći, imati interes za druge, posebno za one u nevolji; slušat ćemo druge, služiti njima, biti strpljivi...I ovdje nam je Josef Engling kao svjetli primjer. On se jako trudio o tim međusobnim odnosima!

Pred nama je puno malih koraka – ali se isplati! I tako ćemo doista – zajedno – postati

JEDNO SRCE OCU ! ! !

15