Drinovac-Nikolina

Maturski rad

1Kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodom-Usporedba kartriranja

ortogonalnim koordinatografima ROST i ČEMUS

Maturski rad

SADRŽAJ1.UVOD..................................................................................................................................................3

2.Kartriranje detalja...............................................................................................................................4

2.1.Kartriranje koordinatne mreže....................................................................................................4

2.1.1. Kartriranje koordinatne mreže pomoću jednakih dijagonala...............................................4

2.1.2. Nanošenje mreže velikim koordinatografom.......................................................................5

2.1.3. Nanošenje mreže pomoću šablona-metalnih ploča.............................................................7

2.2. Kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodom............................................................7

2.2.1. Ortogonalni koordinatografi sustava „ČEMUS“...................................................................7

2.3.2.Ortogonalni koordinatograf “ROST“.....................................................................................9

2.4.Kontrola kartriranja...................................................................................................................10

3.Kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodom pomoću koordinatografa ČEMUS i ROST..11

4.Izrada planova na računalu...............................................................................................................12

5.Zaključak...........................................................................................................................................14

6.Literatura..........................................................................................................................................15



Maturski rad

1.UVOD

Izrada karata potiče još iz kamenog doba i čini se da pomiče datum otkrića pisanog

jezika unazad nekoliko tisuća godina. Jedna od najstarijih sačuvanih karata

naslikana je na zidu Čatal Hejuka u srednjoj Anatoliji (današnja Turska), a potječe od

oko 6200. p. n. e.

Putne karte su danas možda najšire korištene karte te oblikuju podskup navigacijskih

karata, koje također uključuju zračme i pomorske karte, karte željezničke mreže te

planinarske i biciklističke karte. Društvenim kartama, uključujući GreenMaps, sve

više raste važnost. U terminima kvantiteta, najveći broj nacrtanih listova karata

vjerovatno su napravili mjesni geodeti u službi općina, sakupljanja poreza, hitnih

službi te ostalih mjesnih agencija. Mnoge nacionalne geodetske projekte izvršila je

vojska poput Britanskog Ordnance Surveyja (sada građanska vladina agencija

svjetski poznata po svom detaljnom radu).

Karte koje oslikavaju površinu Zemlje također koriste projekciju, tj. način prenošenja

trodimenzionalne stvarne površine geoidana dvodimenzionalni list papira. Možda

najpoznatija projekcija karte svijeta je Merkatorova projekcija, izvorno namijenjena

kao oblik pomorske karte.

Slika 1. –primjer topografske karte3

Kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodom-Usporedba kartriranja ortogonalnim koordinatografima ROST i ČEMUS

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Pomorska_karta&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Merkatorova_projekcija&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Geoid&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kartografska_projekcija&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/wiki/Velika_Britanija

http://greenmap.org/

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Pomorska_karta&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=6200._p._n._e.&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/wiki/Turska

http://bs.wikipedia.org/wiki/Anadolija

http://bs.wikipedia.org/wiki/%C4%8Catal_Hejuk

http://bs.wikipedia.org/wiki/Kameno_doba

Maturski rad

2.Kartriranje detalja

2.1.Kartriranje koordinatne mrežeSadržaj geodetskih planova je:

1. Matematička osnova-koordinata mreža i geodetske točke državnog premjera

2. Granične linije država, republika, pokrajina i općina

3. Posjedovne granične linije i granične linije kultura

4. Komunikacije sa crtežom zamljišnog trupa-nasip, usjek, potporni i obložni zidovi i sl.

5. Sve vrste građevina objekata i uređaja

6. Hidrografska mreža i razni hidrografski objekti-izvori, slavine, bunari, cisterne itd.

7. Svi topografski važni objekti-zidovi, ograde, spomenici, drveće i sl.

8. Topografske oznake vegetacija i kultura

9. Visinska slika terena- reljef, pomoću izohipsa i kota detaljnih točaka

10. Nazivi naselja, predjela, objekata, komunikacije i sl.

11. Odgovarajući opis plana

Za izradu plana, na podlogu, prvo moramo nanijeti matematičku osnovu-koordinatnu mrežu.

Ona se sastoji od okvira i mreže kvadrata, odnosno pravokutnika. Prostor unutar

okviramreže na kome se crta naziva se korisni prostor lista. Oblik mreže zavisi od projekcije,

a kod Gaus-Krigerove projekcije mreža je pravokutna tj. s jedne strane mreže su paralele sa

x, odnosno y-osom. Veličina okvira zavisi od razmjere. Mrežu kvadrata (pravokutnika)

unutar okvira nanosimo zbog lakšeg naošenja i očitovanja geodetskih točaka.

Koordinatnu mrežu možemo nanijeti na tri načina:

pomoću dijagonala

pomoću velikog koordinatografa

pomoću metalne ploče- šablona

2.1.1. Kartriranje koordinatne mreže pomoću jednakih dijagonalaNa podlogu za crtanje povuku se dijagonale i od presjecišta dijagonala nanesemo na sve četiri

strane jednaku dužinu. Kad spojimo ove četiri točke dobit ćemo pravokutnik, a skraćivanjem

ili produživanjem strana ovog pravokutnika dobiti ćemo okvir koordinatne mreže potrebne

veličine. Poslije toga nanosimo odgovarajuće dužine (5 ili 10 cm) i spajanjem tih točaka

dobijemo unutar okvira mrežu kvadrata( slika 2.) Nanošenje mreže kontroliramo na taj način 4


Maturski rad

da u nekoliko kvadrada mjerimo obe dijagonale. Ako su dijagonale iste ili se rezlikuju do 0.2

mm mreža je dobro nanijeta. Točnost nanošenja mreže na ovaj način kreće se oko 0.2 mm.

Slika 2.

2.1.2. Nanošenje mreže velikim koordinatografomNajtočnije i najbrže će se koordinatna mreža nanijeti velikim koordinatografom. Prednost

ovog načina je u tome da se istovremeno i sa istom točnosti mogu nanijeti i geodetske točke

na plan.

Veliki koordinatograf sastoji se od ordinatnog lenijara (0) dužine oko 1 metra, po kome klizi

apcisni lenijer (A) dužine oko 0.7 metra. Po apcisnom lenijeru klizi nosač pikir igle ili pikir

mikroskopa. Pikir-mikroskop (PM) mikroskop i pikir igluu jednu cijelinu i omogućuje

pikiranje točaka i kontrolu pikiranja. Pikiranje se vrši pritiskom na okular. Kada samo

gledamo kroz mikroskop vidimo markicu koja služi za kontroliranje ispikirnih točki. Na

apcisnom i ordinatnom lenijaru ugravirana je podijela, a na pomičnim dijelovima nalaze se

odgovarajući noniusi. Prije rada na ovim koordinatografima treba ispitati slijedeće uvjete:

1. linijari koordinatografa moraju da budu pravi. Prije ispitivanja ovog uvjeta treba

provjeriti dali je pikir igla prava ili kriva.Rotirajući iglu četiri puta oko osi za 900



Maturski rad

pikiramo po jednu točku. Ako dobijemo jedan pikir igla je prava,a ako ih dobijemo

više iglu treba zamijeniti. Nakon toga prvi uvjet ispitujemo na taj način da ispikiramo

niz točaka paralelno s apcisnim i ordinatnim lenijarom. Ukoliko svi pikiri padaju na

pravac uvjet je ispunjen.

2. Podjele na linijarima moraju da budu točne pri odgovarajućoj temperaturi. Na svakom

preciznom velikom koordinatografu ugravirana je temperatura pri kojoj on daj točne

dužine. Pri ovoj temperaturi ispikirat će se niz određenih dužina i poslije toga

kontroliramo ih sigurno točnijim mjerilom. Ukoliko dužine nisu iste koordinatograf

treba vratiti tvornici.

3. Apcisni lenijar treba da bude uspravan na ordinati. Ovaj uvjet ispitujemo tako da na

crtaćoj podlozi nanesemo što veći pravokutnik koordinatografom i onda mjerimo obe

dijagonale. Ako razlika izmjerenih dijagonala ne prelazi veličinu od 0.2 mm uvjet je

zadovoljen, u protivnom zakrećemo apcisni lenijar u smjeru kraće dijagonale.

Postupak se ponavlja dok se zadovolji uvjet.

Slika 3. Veliki koordinatograf-izvor

(http://polj.uns.ac.rs/~geodezija/pa/12%20Predavanje.pdf)



http://polj.uns.ac.rs/~geodezija/pa/12%20Predavanje.pdf

Maturski rad

Točnost nanošenja mreže preciznim velikim koordinatografom je 0.02mm. Samo nanošenje

mreže vrši se na taj način da se prvo nanesu sve točke u jednom redu idući s lijeva na desno

ili odozdo prema gore, a u drugom redu nanošenje se vrši u suprotnom smjeru itd.

2.1.3. Nanošenje mreže pomoću šablona-metalnih pločaZa ovaj način nanošenja mreže moramo imati specijalne ploče-šablone. Ove ploče imaju

ugravirane otvorena određenim odstojanjima i pikiranjem posebnom pikir iglom kroz sve

otvore na podlozi ispod ploče nanosimo mrežu. Kontrola ovako nanijete koordinatne mreže

vrši se provjeravanjem da li svi pikeri mreže padaju na pravac. Odstupanje pikira od pravca

ne smije biti veće od 0.1 mm. Pored toga u nekoliko kvadrata (pravokutnika) treba izmjeriti

obje dijagonale, a njihova razlika ne smije biti veća od 0.2 mm. Točnost nanošenja mreže

ovim načinom kreće se od 0.025 mm do 0.05 mm.

2.2. Kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodomNakon nanošenja , kontroliranja i iscrtavanja koordinatne mreže i geodetskih točaka,

prelazimo na kartriranje detalja. Za kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodom

služe ortogonalni koordinatografi i precizni ortogonalni koordinatografi. U radu će se

objasniti dvije vrste ortogonalnih koordinatografa.

Ortogonalni koordinatografi sustava „ČEMUS“

Ortogonalni koordinatografi sustava „ROST“

2.2.1. Ortogonalni koordinatografi sustava „ČEMUS“Sastoje se iz apcisnog (A) i ordinatnog (O) lenijara sa pikir iglom (P). Za centriranje i

orijentiranje na liniju za kartriranje služe jedna ili dvije pomoćne celuloidne pločice (C) sa

ugraviranim linijama (Sl.4)



Maturski rad

Slika 4.

2.2.1.1. Uvjeti ortogonalnog koordinatometra „ČEMUS“1. Uspravnost ordinatnog na apcisni lenijar. Prije ispitivanja ovog uvjeta treba provjeriti

da li je pikir igla pravaili kriva na isti način kao kod velikog koordinatografa. Nakon

toga uvjet ispitujemo i rerektifikujemo kao i kod velikog koordinatografa (3. Uvjet).

Zaokretanje ordinatnog lenijara u odnosu na apcisni vršimo pomoću korekcijskog

zavrtanja (K)

2. Pri očitanju nula na ordinatnom lenijaru pikir igla mora da pogađa spojnicu

ugraviranih linija na plastičnim pločicama. Uvjet se ispituje tako da se na olovkom

povučenu liniju postavi koordinatograf tako da pikir iglapri očitanju nula na

ordinatnom lenijaru pogađa liniju. Ako u ovom položaju ugravirane linije na

plastičnim pločama poklapaju liniju uvjet je zadovoljen, u protivnom plastične pločice

treba pomicati sve dok ugravirana linija na njima ne poklopi liniju.

Uvjeti koordinatografa se mogu ispitati zajednički i brže na već nanijetoj koordinatnoj mreži.

Prvo se apcisni lenijar dovede u paralelan položaj sa horizontalnom linijom mreže. On je

paralelan se linijom okvira kada pikir igla pri očitanju nula na ordinatnom lenijaru stalno

pogađa liniju mreže. U ovom položaju provjeravamo prvo drugi uvjet koordinatografa. Uvjet

je ispunjen ako ugravirane linije na plastičnim pločama pogađaju liniju okvira mreže, ako to

nije slučaj treba ploče pomicati dok se uvjet ne zadovolji. Zatim se pikir igla dovede u



Maturski rad

presjek horizontalne i vertikalne linije mreže i tada se provjerava prvi uvjet koordinatografa

gledajući dali pikir igla, pomičući je po ordinatnom lenijaru, pada na vertikalnu liniju mreže.

Ako pikir igla pada na vertikalnu liniju mreže, uvjet je zadovoljen, u protivnom treba

zokrenuti ordinatni lenijar pomoću korekcijskog zavrtnja, dok pikir igla ne dođe na vertikalnu

liniju mreže.

2.2.1.2.Princip rada ortogonalnog koordinatnog sustava „ČEMUS“Koordinatograf se centrira i orijentira na liniju za kartriranje tako da se pri očitanju nula na

apscisnom i ordinatnom lenijeru pikir igla postavlja na pikir početne točke linije. U ovom

položaju cijeli koordinatograf se zakreće, da bi ga orijentirali, tako da ugravirane linije na

plastičnim pločama poklope liniju za kartriranje. Zbog toga prije rada liniju za kartriranje

treba povući olovkom, a produžiti je i lijevo od početne točke. U ovom položaju

koordinatograf je centriran i orijentiran i može se pristupiti kartriranju detalja.

2.3.2.Ortogonalni koordinatograf “ROST“Sastoji se od apscisnog (A), ordinatnog (O) lenijera sa pikir iglom (P) i pločice za centriranje

i orijentiranje koordinatografa (PL).

Slika 5.



Maturski rad

2.3.2.1.Uvjeti ortogonalnog koordinatografa sustava „ROST“1. Uspravnost ordinatnog na apcisni lenijar.-Uvjet upravnosti ispitujemo, nakon što smo

provjerili da je pikir igla prava kao i kod velikog koordinatografa. Ukoliko uvjet nije

ispunjen zakreće se ordinatni lenijar pomoću korekcijskih zavrtaja. Ovaj uvjet

možemo ispuniti i na već nanijetoj koordinatnoj mreži. Prvo dovedemo apcisni lenijar

u paralelan položaj sa horizontalnom linijom okvira, a onda provjeravamo da li igla

pada na vertikalnu liniju. Ukoliko uvjet nije zadovoljen zakreće se ordinatni lenijar

dok igla ne dođe u vertikalnu liniju mreže.

2. Pri očitovanju nula na apcisama i ordinatnom lenijarupikir igla treba da pogađa crtaću

podlogu uz rub i pored zareza pločice. Ako pikir ne pada na rub pločice ili u visini

zareza pločice uvjet treba rektificirati pomicanjem pločice.

Centriranje i orijentiranje ovog koordinatografa na liniju za kartriranje vrši se tako da se na

pikir početne točke postavi pločica, a na završnu točku stavi se pikir igla pri očitanju nula na

ordinatnom lenijaru. Kada je koordinatograf centriran i orijentiran pristupa se kartriranju

detalja.

Precizni ortogonalni koordinatografi imaju umjesto pikir igle pikir-mikroskop, zatim na

apcisnom i ordinatnom lenijaru pored kočnica i mikrometarske vijke za točno podešavanje

vrijednosti na noniusu. Čitanje na noniusu namješteno pomoću lupa što tkođer povećava

točnost. Za orijentaciju koordinatografa služi specijalni lenijar koji se postavlja untar okvira

na određenom mjestu paralelno sa linijom za kartriranje.[1]

2.4.Kontrola kartriranjaNakon kartriranja jedne linije pristupa se kontroli kartriranja. Prilikom samog snimanja

detalja na terenu se mjere kontrola odmjeranja: frontovi, poprečna (transverzalna) i kosa

odmjeranja pomoću kojih se vrši kontrola kartriranja. Kontrola kartriranja vrši se tako da se u

planu očita dužina kontrolnog odmjeranja i usporedi s mjerenom dužinom koja je upisana na

skici detalja. Ako je mjerena dužina kosa treba je prije uspoređivanja reducirati u obrascu 18-

K. Ukoliko je ova razlika u granici dozvoljenog odstupanja te dužine na planu crtamo

olovkom punom centričnom linijom, ako je to front, ako je to koso i transferzalno odmjeranje

linija se ne izvlači. Ako je razlika veća od dozvoljene onda se takve linije na planu crtaju

rukom vijugavo, a na skici se te vrijednosti povuku crveno. Već je napomenuto da linije

detaljakoje sjeku okvir mreže treba kartrirati na oba plana u cijelosti. U ovakvim slučajevima



Maturski rad

kontroliramo i vezu detalja tj. sve ove linije moraju na oba plana da sjeku okvir mreže na

istom odstojanju od najbližeg pikira mreže. Veza detalja kontrolira se šestarom prenosnikom.

Paralelno sa kontrolom kartriranja vodi se obrazac „Spisak grešaka“. U ovaj obrazac treba

upisati sve nedostatke koje smo uočili prilikom kartriranja i sve dužine koje se nisu složile sa

mjerenim veličinama.

Nakon kontrole kartriranja prelazi se na izvlačenje i topografiranje detalja prema redoslijedu

iscrtavanja.[1]

3.Kartriranje detalja snimljenog ortogonalnom metodom pomoću koordinatografa ČEMUS i ROST

Kartriranje detalja koji je snimljen ortogonalnom metodom vrši se poslije centriranja i

orijentiranja koordinatografa na liniju za kartriranje. Prvo se koordinatografom očita dužina

linije za kartriranje (d'pl) i onda se nađe razlika ove dužine i dužine linije za snimanje(d'). Ovu

razliku (fd') tražimo zbog toga što se apcise mjere koso po terenu i ne možemo dužine koso

mjerenih apcisa nanositi na liniju za kartriranje koja je ortogonalna projekcija linije za

snimanje. Osim utjecaja redukcije svaku apcisu treba popraviti zbog eventualne deformacije

linije za kartriranje, zbog manjih grešaka podjele apscisnog lenjira koordinatografa.

Ako je razlika fd' manja nonijskom podatku koordinatografa, ne treba je uzimati u obzir i na

apcisni lenjir nanosimo mjerne dužine apcisa. Međutim, ako je ova razlika veća odnonijusnog

podatka, treba je razbacati proporcionalno mjernim apcisama, tj. treba mjerne apcise

popraviti po formuli.

Kao što je već rečeno razlika (f'd) sadrži redukciju linije za snimanje, deformaciju linije za

kartriranje greške nanošenja krajnjih točaka i greške očitanja linije za kartriranje što se može

objasniti kraćim izvodom:



Maturski rad

Kada smo popravili apcise nanosimo ih na apscisni lenjir. Ordinate se ne popravljaju jer se

mjere horizontlno i njihova dužina je kratka pa ih ne poravljamo ni zbog deformacija plana.

[1]

4.Izrada planova na računalu

Koriste se CAD programi (najpoznatiji je AutoCad). Točke se nanose putem njihovih

koordinata ili se importuju iz neke datoteke (npr. koja je formirana pri snimanju totalnom

stanicom)

Na računalu se vrši spajanje detaljnih točaka, iscrtavanje topografskih znakova, ispisivanje

naziva.

Slika 6.12


Maturski rad

Papirni plan se dobiva štampanjem na ploteru. Papirni plan je tek jedan oblik u kome se može

koristiti plan u digitalnom obliku.

Prednosti digitalnog oblika:

Nema greške kartriranja i digitaliziranja

Organizacija podataka po slojevima

Štampanje u različitim razmjerama

Projektiranje na digitalnim podlogama

Lakša distribucija

Osnova za GIS

U državnoj geodetskoj upravi u tijeku je proces prelaska sa klasičnih planova na Digitalni

geodetski plan (DGP)[4]



Maturski rad

5.Zaključak

Od zadnje četvrtine 20. vijeka, nezamjenjiv alat kartografa je kompjuter. Veći dio

kartografije, posebno kod geodetskog prikupljanja podataka, obuhvaćen je geografskim

informacijskim sistemom (GIS). Čak i kada GIS nije upleten, većina kartografa sada koristi

različite kompjuterske grafičke programe za stvaranje novih karata. Interaktivne,

kompjuterski obrađene karte komercijalno su dostupne i dopuštaju

korisnicima zumiranje (odnosno da povećaju ili smanje mjerilo), ponekad zamjenjujući jednu

kartu s drugom različitog mjerila sa središtem gdje je moguće u istoj tački. Satelitski

navigacijski sistemi u automobilu su kompjuterski obrađene karte s planiranom rutom i

obavještajnim uređajima koje posmatraju položaj korisnika putem satelita.[3]



http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Satelitska_navigacija&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Satelitska_navigacija&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Geografski_informacijski_sistem&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Geografski_informacijski_sistem&action=edit&redlink=1

Maturski rad

6.Literatura

1. Macanol S; Praktična geodezija

2. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/79/

Topographic_map_example.png

3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Karta

4. http://polj.uns.ac.rs/~geodezija/pa/12%20Predavanje.pdf



http://bs.wikipedia.org/wiki/Karta

Documents

Drinovac-Nikolina