Drama u kazalištu

DRAMAknjiževni rod namijenjen izvođenju na pozornici

Zbog svoje je scenske namjene, književni dramski

tekst podijeljen na:REPLIKE (ULOGE)• dijelovi teksta koje na

sceni izgovaraju glumci

DIDASKALIJE (UPUTE)

• dijelovi teksta koji upućuju redatelja i glumce kako izvoditi predstavu i čitateljima omogućuju da bolje razumije zbivanja i likove u tekstu

(najčešće pisane kosim slovima u zagradi)

DIJELOVI DRAMSKE PREDSTAVE

ČIN Veći zaokruženi dio dramske radnje koji se sastoji od više prizora

U kazališnoj predstavi označava se dizanjem i spuštanjem zastora

SLIKADio dramskoga djela prepoznatljiv po promjeni izgleda pozornice

PRIZORDio čina koji se prepoznaje po ulasku novoga lika na pozornicu

DRAMSKA RADNJARadnja koja se zasniva na sukobu među likovima

STUPNJEVI (DIJELOVI)DRAMSKE

RADNJE• UVOD (EKSPOZICIJA)• ZAPLET (SUKOB)• VRHUNAC SUKOBA (KULMINACIJA)• PREOKRET (PERIPETIJA)• RASPLET

(svaka drama ne mora nužno imati sve dijelove)

DRAMSKA SITUACIJA

• trenutak u kazališnoj predstavi koji je dramatski važan ili istaknut

• prikazuje odnos među likovima u određenom prostoru i vremenu

DRAMSKE VRSTE

TRAGEDIJA Vrsta drame u kojoj sukobi među likovima dovode na kraju do smrti glavnog lika (likova) što kod gledatelja izaziva osjećaj ganuća i potresenosti (katarza)

Nastala je u staroj Grčkoj iz dionizijskih svečanosti tj. igara posvećenih bogu vina i veselja Dionizu

KOMEDIJADramsko djelo u kojem se prikazuju smiješne i šaljive strane života.

VRSTE KOMEDIJA:

KOMEDIJA KARAKTERA (pojedinac je smiješan zbog neke mane ili pretjerane osjećajnosti)

KOMEDIJA INTRIGE (zapleti proizilaze iz nesporazuma, nepažnje i sl.)

KOMEDIJA SITUACIJE (neočekivani, neobični ili nemogući položaj u koji dolazi lik tijekom radnje)

KOMEDIJA RAZGOVORA (duhoviti razgovori, dosjetke i sl.)

DRAMA U UŽEM

SMISLU

dramska predstava koja obrađuje prosječne likove

završetak ne mora biti nužno tragičan

LIKOVI U DRAMI

PROTAGONIST• glavni lik, nositelj radnje i

pokretač zbivanja

ANTAGONIST• lik koji je svojim idejama i

postupcima suprotstavljen glavnom liku

POJMOVI VEZANI UZ DRAMU I KAZALIŠTE

• AFIŠ – popis lica u kazališnoj predstavi

• GESTA – pokreti ruku, nogu, cijeloga tijela

• GLUMA – tumačenje dramskog teksta na sceni govorom, mimikom i gestom

• KOSTIMOGRAFIJA – osmišljavanje, kreiranje i izrada scenske odjeće i kostima

• MASKA – predmet izrađen za potrebe predstave kojim se pokriva lice (obrazina, krabulja, krinka)

• MIMIKA – pokreti lica, izrazi lica• MIZANSCENA –raspored glumaca

na scenskom prostoru• REDATELJ –osoba koja postavlja

predstavu na scenu, bira glumce i ostale suradnike

• SCENA – pozornica• SCENOGRAFIJA –oprema

pozornice za predstavu

POZNATE “FACE”

Sofoklo

Euripid

Shakespeare

Držić

Marinković

Krleža

KAZALIŠTE

Zgrada ili prostor u kojem se održavaju kazališne predstave

Grčko kazalište

Grčko kazalište je bilo veoma cijenjeno. U dvoranama je bilo do 25.000 sjedala, a u Ateni čak 30.000 sjedala. Sjedala su bila poredana u polukrugu. Oblačilo se u razne kostime u čast grčkog boga vina, Dioniza. U početku je to bio običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo - orhestra. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili theatron

.

Rimsko kazalište

Kazalište Rimljana bilo je vrlo šaroliko: izvode se vulgarnizirane komedije, a popularni su i pantomima, mim kao i okrutne priredbe koje svoj vrhunac doživljavaju u cirkusima i arenama.

Glumci u prvim kazalištimaMuškarci su igrali i ženske osobe (likove). Kako je u drami bilo često više od tri uloge, morali su pojedini glumci igrati više osoba (likova). Rijetko se uzimao četvrti glumac. Glumci su nosili maske.

Glumci su mogli biti samo slobodni građani. Budući su kazališta bila pod vedrim nebom i velikih dimenzija, glumci su morali imati jak glas i odličnu dikciju. Glumci su bili na visokoj cijeni (osobito protagonisti). Uživali su velike povlastice. Oslobođeni su poreza i ratne službe, a bila im je zajamčenaimovinska sigurnost. Za predstave se brinula država.Predstave je ocjenjivala ždrijebom izabrana komisija. Prva je nagrada bila -BRŠLJANOV VIJENAC Treća nagrada bila je jednaka porazu.

Zapisnici o nagradama i pobjedama spremali su se u državni arhiv, a poslijeurezivali u mramor. Aristotel je zapise o tome sakupio u djelu DIDASKALIJE

VRSTE KAZALIŠTA profesionalno

profesionalno kazalište za djecu

lutkarsko kazalište

amatersko

TKO RADI U KAZALIŠTU

Umjetničko osoblje

su svi sudionici koji (samostalno ili grupno) stvaralački sudjeluju u radu na kazališnoj predstavi. To su:•glumac•redatelj•dramaturg•scenograf•kostimograf•koreograf•autor glazbe

Glumac ili glumica

-osoba koja glumi ili igra ulogu u nekoj umjetničkoj izvedbi.

Taj se izraz obično odnosi na ljude koji glume u filmskoj industriji, na televiziji, u kazalištu ili na radiju, a ponekad se koristi i za ulične zabavljače.

Osim igranja dramskih uloga, glumci mogu i pjevati, plesati, raditi samo na radiju ili "posuđivati glas".

Redatelj Kazališni redatelj je osoba koja idejno i organizacijski postavlja kazališni komad na scenu. Sudjeluje u osmišljavanju scenskog izgleda predstave te je odgovoran za sve vezano za kazališnu predstavu i rad sa glumcima.

Dramaturg Naziv dramaturg označuje osobu koja odabire kazališne komade za repertoar i kreira umjetnički profil određenog kazališta. Najčešće je to priznati književnik ili literarni stručnjak.

U novije doba koristi se i naziv dramaturg predstave, a označava osobu koja sudjeluje u radu na određenoj kazališnoj predstavi svojim savjetima, mijenja dramski tekst te sudjeluje u redateljevu radu sa glumcima.

Scenograf-stvaratelj likovne opreme predstave. On, u suradnji sa redateljem, likovno osmišljava scenski prostor pri čemu brine i o arhitekturi prostora, rasvjeti, dekoracijama te svim ostalim vizualnim elementima pozornice. Cjelokupno likovno oblikovanje scenskog prostora nazivamo scenografija

.

Kostimograf

bi trebao biti vrstan poznavatelj stilova i načina oblačenja u različitim vremenskim razdobljima.

On crta kostime za kazalište ili film te nadgleda njihovu izradu.

Crtanje i kreiranje kostima za potrebe scenske umjetnosti naziva se kostimografija.

Kazališno tehničko osoblje inspicijentkazališni šaptačkazališni električarscenski radnikrekviziterkazališni šminkeršef rasvjetekazališni ton majstor

Inspicijentje osoba koja se brine da

pokus ili predstava teku bez zastoja, nadzire i upravlja svim poslovima iza kulisa.

On daje glumcima znak kad trebaju izaći na pozornicu, tehničkom osoblju daje znakove za promjene scene, svjetla, muzike i ostalih scenskih elemenata. Pri tom se služi inspicijentskom knjigom u koju su uneseni znakovi i brojevi svih promjena unutar jedne kazališne predstave. Za inspicijenta se ponekad koristi i naziv voditelj predstave.

Kazališni šaptač je osoba koja glumcima šapće,

"dobacuje" tekst njihovih uloga na pokusima i na predstavama. Prvotni naziv za tu funkciju, sufler, koristio se tijekom 19. stoljeća. Kazališni šaptač kao ispomoć koristi tkz. šaptačevu knjigu u kojoj se nalazi kompletan tekst predstave kao i njegove zabilješke i oznaka za stanke u glumčevoj interpretaciji.

Neke pozornice su na svom prosceniju zadržale tkz. šaptačevu školjku unutar kojeg bi šaptač bio skriven od oka publike te bi mogao šaptati glumcima no u suvremenom kazalištu običaj je da se šaptač smjesti sa strane pozornice, iza kulisa.

Rekviziter • je kazališni radnik koji se

brine o predmetima koje glumci koriste na pozornici, a potrebni su im za probu ili predstavu. Za te predmete koristimo pojam rekviziti, a skup svih tih predmeta unutar jedne predstave zove se rekvizita.

• Kazališni se rekviziter koji brine isključivo o oružju koje se upotrebljava u predstavi ponekad naziva oružar.

Kazališno administrativno osoblje (kazališna uprava)

• intendant – voditelj kazališta• impresario – organizator

glumaca i ostalih kazališnih djelatnika

• kazališni blagajnik• biljeter

Dijelovi kazališne zgrade

Kazališna dvoranaPozornicaGledalištePomoćna pozornica (komorna

pozornica)GarderobaPredvorjeRadionice

Gledalište - prostor za gledatelje

Dijelovi:

Parter (parket)

Lože

Mezanin – prizemlje

Balkon

Pozornica -scenski prostor tj. mjesto na kojem se odigrava predstava.

Drugi nazivi za pozornicu su: scena, bina, prizorište

Danas su kazališne pozornice uglavnom sličnih oblika i razlikujemo ih po površini i po tehničkoj opremljenosti, ovisno o namjeni. Različite vrste pozornica su:

• arena• komorna pozornica• pozornica-podij• pozornica-kutija• šekspirijanska pozornica• kružna pozornica• kabuki staza

Arena

označava scenski

prostor kružnog,

polukružnog ili ovalnog

tipa, pretežno na

otvorenom prostoru.

Dosta često se za isti

prostor rabi i termin

amfiteatar. Najpoznatiji

i najbolje očuvani takav

scenski prostor kod nas

je Pulska arena.

Pozornica-kutija

je tip pozornice kakav je nastao u baroknom kazalištu, a još je i poznat po nazivima talijanska pozornica i pozornica škatulja.

Ima oblik kutije koja nema jednu stranicu i to onu okrenutu prema publici. To je ujedno i najčešći tip pozornice.

Lutkarsko kazališteVrste lutaka

Ginjol – lutka na ruci

Javajka – lutka na štapu

Marioneta – lutka na koncu

HRVATSKA KAZALIŠTA

HNK u Splitu HNK u Zagrebu

HNK u Rijeci HNK u Osijeku