Dragi naši Ëitatelji,

nadamo se da ste zadovoljni svime što se zbilo u prvoj polovici godine te da kao i mi sretni i veseli proživljavate

ove ljetne dane. Škola je završila, poËinju odmori i došlo je vrijeme za novi broj našeg Ëasopisa. Nastojali smo ga

ponovno obogatiti korisnim i zanimljivim sadržajima.

Pozivamo Vas da se aktivnije ukljuËite u naš rad, da podijelite s nama svoja iskustva, primjedbama ukažete na

moguÊe nedostatke i naËin kako da ih zajedno ispravimo te da svojim sugestijama pomognete da se dotaknemo

tema i problematike koja vas zaista zanimaju.

Voljeli bismo otvoriti rubriku najËešÊih pitanja i odgovora stoga nam šaljite svoja pitanja, a mi Êemo pronaÊi

struËnjake koji Êe kompetentno odgovoriti na njih.

Kako nam je cilj da se povežemo i da naš Ëasopis stiže u ruke što veÊeg broja udomitelja, djece i mladih iz udo-

miteljskih obitelji, molimo Vas da ovu informaciju podijelite s onima koje Vi poznajete, kako bi s njima mogli

stupiti u kontakt radi dostave besplatnog Ëasopisa ili radi poziva na razna dogaanja koja organiziramo da bi

udomiteljstvo u Hrvatskoj što kvalitetnije funkcioniralo.

Ovim bi se putem htjeli zahvaliti svim autorima tekstova u ovom broju Ëasopisa koji su svojim promišljanjima i

iskustvima, sasvim volonterski, uËinili srpanjsko/ljetno izdanje zanimljivim i kvalitetnim.

SrdaËno Vas pozdravljamo,

Forum za kvalitetno udomiteljstvo djeceAv. Dubrovnik 10, 10 020 Zagreb

Tel/fax: 01 65 22 011info@udomiteljizadjecu.hr; www.udomiteljizadjecu.hr

mladi@udomiteljizadjecu.hr; www.mladi.udomiteljizadjecu.hr

Projekt: “Za kvalitetno udomiteljstvo djece” 2008.-2010.Projektni tim: Ana ŠimiÊ, Alida Poretti, Rene de Bot, Bep van SlotenUpravni odbor projekta: Eva Husak BaËac, H.U. “Oaza”, Odilia van Manen RojniÊ, H.U. “Nadomak sunca”, Stela NjemeËek, “Put ka sreÊi” Uredništvo Ëasopisa: Ana ŠimiÊ, Alida Poretti, Neda ŠegoviÊ, Emina HorvatTisak: Printera grupa d.o.o.

Jako je lijepo živjeti s puno djece jer mi je zabavno. Najviše volim kad se svi skupa igramo.

Meni je lijepo a najviše mi se svia kad mi teta kupi neku igraËku.

Najviše volim kad svi skupa crtamo i kad se igram sa svima. Volim kad se svi skupa šeÊemo. Ne volim kad se svaamo. Volim još i kad mi dou prijatelji pa se igramo.

Tu mi je jako lijepo jer se mogu voziti s biciklom kojeg mi je teta kupila za roendan. I možemo igrati gumi-gumi.

Udomiteljstvo iz djeËje perspektivecrteži djece iz udruge Zipka, Varaždin

�

Sadržaj broja:Str. 2.-3. 6. konferencija udomitelja djece i 4. susret udomiteljskih obitelji za djecu Hrvatske

Str. 3. Predstavljanje udruge udomitelja djece “IvanËica” iz KoprivniËko-križevaËke županije

Str. 4.-7. Biološka djeca udomitelja - djeca koja udomljavaju

Str. 8.-9. Osvrt na projekt “Podrška razvoja samopouzdanja za udomljenu djecu i biološku djecu udomitelja“

Str. 10.-11. Ohrabrenje srodniËkim udomiteljima

Str. 12.-14. SrodniËki udomitelji, grupe podrške

Str. 15.-16. Mladi za mlade

Str. 17. DjeËji crteži

� �

Šesta konferencija udomitelja djece Hrvatske pod

nazivom “SrodniËko udomiteljstvo i biološka dje-

ca udomitelja” održana je u Puli �8. svibnja �0�0.

u organizaciji Foruma za kvalitetno udomiteljstvo

djece u okviru projekta “Za kvalitetno udomi-

teljstvo djece u RH“ koji se provodi u suradnji s

partnerima iz Nizozemske International Child De-

velopment Initiatives (ICDI).

Program

Konferencija je otvorena pozdravnim rijeËima ge. Sonje GroziÊ-ŽivoliÊ, proËelnice Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Istarske županije; ge. Silvije Hrelja, voditeljice Odsjeka za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Pule; ge. Ines Puhar, ravnateljice Obiteljskog centra Istarske županije, te ge. Eve Hu-sak BaËac, predsjednice Foruma za kvalitetno udomi-teljstvo djece. U središnjem dijelu programa izložena su sljedeÊa pozvana izlaganja:“SrodniËko udomiteljstvo” - Mirjana BartoliÊ, soc. radnik i srodniËki udomitelj; “Biološka djeca udo-mitelja - djeca koja udomljavaju” - Danijela UstiÊ, soc. pedagog, Obiteljski centar Istarske županije; “Iskustvo biološkog djeteta udomitelja” - Marti-na Igrec; “Iskustva iz Nizozemske” - Rene de Bot, Flexus, Rotterdam; “Biti SOS mama i ostati mama” - iskustva SOS djeËjeg sela Hrvatska- Gordana Daniel, pedagoška savjetnica u SOS djeËjem selu, dipl. soc. radnik; predstavljanje programa “Podrška razvoja samopouzdanja za udomljenu djecu i biološku djecu udomitelja” - voditelji pilot programa pri Forumu za kvalitetno udomiteljstvo djece.

ZakljuËak

U radioniËkom dijelu konferencije raspravljalo se u odvojenim grupama o prednostima i nedostaci-ma srodniËkog udomiteljstva, kao i o prednostima i nedostacima na koje nailaze biološka djeca udo-mitelja. Za obje teme usuglašena je od struËnjaka i udomitelja potreba za veÊom podrškom i pomoÊi od strane struËnjaka, kako srodniËkim udomiteljima tako i biološkoj djeci udomitelja (npr. ukljuËenošÊu veÊeg broja struËnjaka koji se bave udomiteljstvom, fleksibilnijim radnim vremenom i sl.). Kako se nedo-statak struËne pomoÊi smatra baziËnim problemom bez kojeg je teško imati neke veÊe pomake, ovim putem, u ime udomitelja i struËnjaka koji su sudje-lovali u raspravi, skreÊemo pozornost na Ëinjenicu da je za kvalitetniju udomiteljsku skrb prijeko potrebno uložiti više energije i resursa kako bi konaËan cilj bio postignut, a to je što kvalitetnija udomiteljska skrb o djeci izdvojenoj iz vlastitih obitelji.

6. konferencija udomitelja djece i 4. susret udomiteljskih obitelji za djecu Hrvatske, Pula �8. i �9.5.�0�0.

SUSRETU subotu �9. svibnja održan je 4. susret udomiteljskih

obitelji za djecu u prostorima i okolici hotela “Brio-

ni”, okruženog šumom i prelijepim plažama. Program

aktivnosti osmislili su i izveli voditelji udruge ‘’Sun-

cokret-OLJIN’’ (“Suncokret - odgoj za ljubav i nena-

silje”). Oko ��7 djece, mladih i udomitelja za djecu iz

razliËitih krajeva Hrvatske okupilo se na cjelodnev-

nom druženju.

Udruga udomitelja djece IvanËica, registrirana u si-jeËnju �0�0. godine, za sada broji oko 7 Ëlanova i �� štiÊenika.Naš cilj je doprinijeti unaprjeenju života naše udo-mljene djece i udomitelja te istovremeno štititi nji-hova prava i interese.Svojim aktivnostima takoer želimo uspostaviti bo-lji odnos i komunikaciju izmeu samih udomitelja, struËnjaka i nadležnih institucija. Želja nam je ostva-riti ciljeve definirane našim statutom: okupljanje udomitelja djece, organiziranje edukacija Ëlanova udruge radi podizanja kvalitete skrbi, te rad na po-boljšanju kvalitete života štiÊenika. Želja nam je sa-mim angažmanom udomitelja, senzibilirati javnost za potrebe djece koja se trenutno ne mogu osloniti na

Predstavljanje udruge udomitelja djece “IvanËica” iz KoprivniËko-križevaËke županije

Prvi dio programa obuhvaÊao je zajedniËke radionice za udomitelje i djecu, kojima je cilj bio bolje meusobno upoznavanje, razvijanje komunikacije, unapreenje obiteljskih odnosa, te poticanje surad-nje meu djecom i udomiteljima u rješavanju svakodnevnih životnih situacija.

Drugi dio programa bio je usmjeren na djecu i mlade, a provodili smo ga putem aktivnosti osnaživanja u prirodi. Aktivnosti su ima-le za cilj poticati sudionike na suradnju i zajedniËka nastojanja ka ostvarivanju cilja, kao i razvijati svijest o važnosti zdravlja i brige za sebe kroz fiziËke aktivnosti i boravak u prirodi.

svoje roditelje, te trebaju pomoÊ udomitelja koji su spremni suoËi-ti se s njihovim problemima i pomagati im kako bi imali što bolju buduÊnost.Ovom prilikom se želimo zahvaliti Forumu za kvalitetno udomitelj-stvo djece na suradnji te njihovoj pomoÊi, podršci, savjetima i pot-pori.

Udomitelj je kao sunce...Topao i grije po najveÊoj zimi...

Kontakt podaci:

Nevenka ŠkrlecKž. Predavec 6748214 Sv. Ivan Žabnonevenka.skrlec@gmail.comtel: 048-851-384, mob: 098-9320554

4 5

Biološka djeca udomitelja - djeca koja udomljavaju

pretvoriti u svoju prednost ili nauËiti s njom se nosi-ti i živjeti što kvalitetnije. Dolazak, posebno prvog, udomljenog djeteta u udomiteljsku obitelj velika je promjena za sve ukljuËene: djecu koja su izdvojena iz svoje vlastite obitelji i ulaze u novo okruženje, djecu koja ih u udomiteljskoj obitelji doËekuju i s njima di-jele svoje roditelje i druge vrijednosti koje su im do juËer uvijek bile dostupne, udomitelje koji su ujedno i roditelji i žele u obje uloge biti uspješni i pružiti i vlastitoj i udomljenoj djeci ono što im je potrebno za zdravo odrastanje. Kao sva djeca, djeca udomitelja imaju potrebu za sta-bilnim i zdravim okruženjem u kojem postoji ravnoteža predvidivosti i fleksibilnosti u kojoj se mogu osjeÊati sigurnima, voljenima i usvajati odreene vještine i vrijednosti. Uloga obitelji je da stvara uvjete u koji-ma dijete može zadovoljiti te potrebe, razvijati svoje potencijale u najveÊoj moguÊoj mjeri, posta(ja)ti od-govorno, samostalno i sigurno u sebe. Udomiteljstvo, koje istinski predstavlja obiteljski “posao“, stvaranje uvjeta za zdrav razvoj djeteta može uËiniti težim ili lakšim zadatkom. Važno je imati na umu da je svaka obitelj jedinstvena, kao i da uËinci udomiteljstva na

dijete udomitelja mogu ovisiti o nizu Ëinitelja kojima se ovdje neÊemo detaljnije baviti, kao što su npr. dob i spol djece, kvaliteta odnosa u obitelji prije poËetka udomiteljstva, kvaliteta pripreme za udomiteljstvo, postupci roditelja-udomitelja, postojanje podrške struËnjaka, itd. Stoga Êe udomiteljstvo u svakoj obi-telji ostaviti specifiËan, jedinstven trag i zahtijevati jednako tako jedinstvene prilagodbe i postupke, pri-je svega roditelja-udomitelja.

Odluka o postajanju udomiteljskom obitelji, dolazak udomljenog djeteta, zajedniËki život u, sada izmije-njenoj, obiteljskoj zajednici, kao i odlazak udomlje-nog djeteta, radi povratka u vlastitu obitelj, odlaska u ustanovu socijalne skrbi ili zbog odrastanja, sa sobom nosi raznolike, ugodne i neugodne putove za dijete udomitelja. Dijete koje sa svojom obitelji udo-mljava može se (na kraÊe ili duže vrijeme) osjeÊati: iskljuËeno ili neshvaÊeno jer nisu uzeti u obzir nje-govi osjeÊaji ili strahovi; zanemareno jer roditelji objektivno imaju manje vremena za njega; zbunjeno ili uplašeno Ëinjenicama o dosadašnjem životu udo-

Kako je o udomljenoj djeci i udomiteljima, njihovim osobitostima i potrebama pisano mnogo, ovdje Êemo više pažnje posvetiti djeci udomitelja, promjenama i izazovima s kojima se ona suoËavaju i prednostima kroz koje se s vremenom i odgovarajuÊim pristupom oni mogu razviti. S obzirom na to da je, u Hrvatskoj i u svijetu, broj istraživanja koja se bave temom (biološke) djece udomitelja izrazito mali, diskusiju Êemo najveÊim dijelom temeljiti na opÊim spoznaja-ma o obiteljskom životu i razvojnim potrebama dje-ce, stavljajuÊi ih u kontekst udomiteljstva. U tekstu Êemo istoznaËno koristiti izraze djeca udomitelja i djeca koja udomljavaju kako bismo obuhvatili i djecu koja ne nose biološko naslijee odraslih koje sma-traju svojim roditeljima (posvojena djeca, biološka djeca partnera ili partnerice iz ranije zajednice, djeca zaËeta heterolognom medicinskom oplodnjom). Isto tako, time želimo istaknuti neminovnu vezu i odnos djece i udomiteljske obitelji, odnosno utjecaje koje djeca udomitelja imaju na udomiteljstvo i koje udo-miteljstvo ima na djecu udomitelja.

Svaka veÊa promjena u bilo kojoj obitelji (npr. roenje djeteta, preseljenje, dolazak ili odlazak jednog Ëlana) mijenja dinamiku obitelji - meusobne odnose, uloge i ponašanja njezinih Ëlanova. Svaka je takva promje-na, radosna ili tužna, u prvo vrijeme stresna i traži odreeno vrijeme i prilagodbe pomoÊu kojih Êemo je

Tko su sve Ëlanovi udomiteljske obitelji? Odgo-

vor se Ëini jasnim: bez previše razmišljanja rekli

bismo da se radi o udomiteljima, udomljenoj dje-

ci i biološkoj djeci udomitelja koja s njima žive.

Meutim, interes i izravna podrška struËnjaka

donedavno su obuhvaÊali samo udomljenu djecu

i odrasle udomitelje koji o njima skrbe u svo-

joj obitelji, izostavljajuÊi djecu udomitelja koja

odrastaju u istoj toj obitelji. U posljednje se vri-

jeme, sa zadovoljstvom primjeÊujemo, više po-

zornosti posveÊuje i (biološkoj) djeci udomitelja.

Za to postoje dva važna razloga: djeca udomitelja

neodvojivi su dio udomiteljske obitelji i znaËajan

Ëinitelj uspješnosti udomiteljstva i, takoer, žive

u neuobiËajenim okolnostima koje za njih mogu

biti izazovne i u kojima im je znaËajna podrška

odraslih.

U socijalnoj skrbi kakva je danas, udomiteljstvo za djecu je nesumnjivo najbolja moguÊnost koju možemo pružiti djeci koja iz raznih razloga ne mogu živjeti sa svojom obitelji. Vodimo li odgovarajuÊu brigu o svim Ëlanovima udomiteljskih obitelji, radimo na podizanju kvalitete i stabilnosti udomiteljstva i omoguÊujemo da ono bude pozitivno iskustvo za sve.

6 7

mljenog djeteta ili njegovim ponašanjem; zabrinuto za dobrobit udomljenog djeteta ili da Êe i samo biti odvojeno od obitelji; pod pritiskom da se ponaša “savršeno“ ili skriva tajne udomljene djece kako ne bi dodatno optereÊivalo roditelje. Takoer, dijete se može ljutiti ili zamjerati svojim roditeljima ili udo-mljenom djetetu i zbog toga osjeÊati krivnju i sram, iskušavati nova, ponekad nerazumljiva, neoËekivana ili neprihvatljiva ponašanja, otežano se nositi s pro-mijenjenim stavovima okoline, suzdržavati se od po-kazivanja ljubavi svojim roditeljima pred udomljenom djecom kako ih ne bi povrijedilo, pokušavati zaštititi svoje roditelje tako da od njih skriva svoje potrebe i osjeÊaje. S odlaskom udomljenog djeteta može se pojaviti i osjeÊaj gubitka i izbjegavanje bliskosti u novim odnosima kako bi se zaštitili od nove boli koja dolazi s gubitkom. Sve nabrojano teško je zamislivo i podnošljivo Ëak i za odraslu osobu. SreÊom, radi se samo o moguÊnostima, od kojih se mnoge neÊe ostvariti kod sve djece i u svakoj obitelji ili Êe trajati samo kratko vrijeme. PodsjeÊamo, na to kako Êe i ko-liko udomiteljstvo utjecati na djecu udomitelja ovisi o brojnim faktorima gdje je jedan od važnijih postupa-nje roditelja-udomitelja.

Neka iskustva djece koja udomljavaju ukazuju na to da pozitivni potencijali ili prilike za osobni rast i razvoj, koje se za njih otvaraju s udomiteljstvom, imaju dugotrajnije posljedice.

Meu iskazanim i pretpostavljenim dobicima djece udomitelja su veÊi osjeÊaj uvažavanja i ukljuËeno-sti u obiteljske odluke, veÊi osjeÊaj razumijevanja i prihvaÊanja od strane roditelja, jaËa povezanost s roditeljima i sigurnost u obitelj, zahvalnost za ono što imaju u svojoj obitelji, bolje razumijevanje svojih i tuih osjeÊaja i postupaka te spremnije prihvaÊanje razliËitosti, kvalitetnija komunikacija i suradnja unu-tar i izvan obitelji, veÊa samostalnost i spremnije prihvaÊanje odgovornosti, više strpljenja, fleksibil-nosti i razumijevanja za druge, bolje nošenje s pro-

mjenama i gubicima, veÊa usmjerenost na rješenja, zadovoljstvo i ponos na sebe i na svoju obitelj, du-gotrajna prijateljstva s udomljenom djecom, lakše dijeljenje, više suosjeÊanja i veÊa spremnost za po-maganje drugima - djeca udomitelja Ëesto u odrasloj dobi odabiru zanimanja profesionalnih pomagaËa i uËitelja ili i sami postaju udomitelji. Ostaje pitanje kako postiÊi to da neugodni uËinci budu što kraÊeg trajanja ili da neke od njih potpuno izbjegnemo, odnosno kako poveÊati vjerojatnost da se za djecu udomitelja, a time i za cijelu udomitelj-sku obitelj, dugoroËno ostvare upravo pozitivni po-tencijali. Svaka Êe obitelj u svakodnevnom životu za to pronalaziti svoje naËine, a mi možemo preporuËiti neka naËela kojima se roditelji-udomitelji u potrazi za specifiËnim postupcima mogu voditi. KljuËno je poznavanje djeteta i njegovih potreba te stvaranje uvjeta u kojima dijete može uspješno zadovoljavati svoje potrebe. To je moguÊe kada provodimo vrijeme zajedno, slušamo i razumijemo dijete, razgovaramo s njim i dogovaramo se, prihvaÊamo njegove osjeÊaje bez procjenjivanja, ukljuËeni smo u njegov život (zna-mo što mu je važno, ohrabrujemo ga i pomažemo mu da u tome bude uspješno, sudjelujemo u tome tako da npr. idemo na predstave ili sportska natjecanja u ko-jima sudjeluje, omoguÊujemo druženje s prijateljima i sl.), pomažemo mu da razvije svoju samostalnost i odgovornost (npr. omoguÊujemo mu da samo brine o svojim stvarima i prostoru, da sudjeluje u obavljanju zadataka važnih za svakodnevnicu obitelji kao što su iznošenje smeÊa, briga o kuÊnom ljubimcu i sl.). Kada se radi o posebnostima življenja djece i roditelja s udomiteljstvom, lakše Êemo održati povezanost sa svojim djetetom i omoguÊiti mu da se zdravo razvija, kada neko vrijeme provodimo zajedno bez udomljene djece i zadržimo svoje privatne rituale (npr. Ëitanje priËa prije spavanja, šetnja ili slastiËarnica nakon sastanka u školi itd.), osiguramo mu privatnost (vla-stitu sobu ili kutak, vrijeme kada može biti samo, o njegovom životu izvan obitelji razgovaramo nasamo itd.), zaštitimo ga od informacija o udomljenoj djeci

ili njihovim roditeljima koje bi ga mogle zabrinuti ili narušiti njegov odnos s udomljenim djetetom, pomo-gnemo mu da razvija prijateljski odnos s udomljenim djetetom (potiËemo ih da surauju umjesto da se nadmeÊu, da provode vrijeme zajedno u raznim aktiv-nostima). U svemu tome valja se sjetiti i sebe i svojih potreba i, radi sebe i drugih, potruditi se ostvarivati osjeÊaj zadovoljstva ostalim dijelovima svoga života u kojima nismo roditelji i udomitelji: onim trenucima kada smo sestre, djeca svojih roditelja, zaposlenici, prijatelji, skupljaËi poštanskih maraka, susjedi.

Biti roditelj važan je i zahtjevan zadatak koji, unatoË moguÊim izazovima, ispunjava bezgraniËnim zado-voljstvom. Biti roditelj i istovremeno udomitelj još je zahtjevnije i, nadamo se, bar jednako radosno isku-stvo. Složena iskustva svih Ëlanova udomiteljskih obitelji - udomljene djece, udomitelja i njihove vla-stite djece, mogu biti ljepša i lakša uz podršku struË-njaka. Poruka svim odraslima, koji žive ili se susreÊu s djecom koja udomljavaju, može biti: povremeno stanite u njihove papuËe, gledajte njihovim oËima, primjetite stvari koje oni primjeÊuju, osjetite što oni osjeÊaju i usklaeno ih podržite u nastojanjima da iz svog iskustva izvuku najbolje.

Danijela UstiÊ, socijalni pedagog

Obiteljski centar Istarske županije

8 9

Osvrt na projekt

“Podrška razvoja samopouzdanja za udomljenu djecu i biološku djecu udomitelja“

Nakon provedene evaluacije Ëlanovi grupe koji su za vrijeme cijelog projekta bili izuzetno aktivni te rado sudjelovali u pripremljenim aktivnostima, iskazali su zadovoljstvo temama na kojima su radili kao i samim naËinom rada. Naveli su kako su se tijekom radionica osjeÊali “dobro“, “sjajno“, “razigrano i šaljivo“.Od novih znanja i vještina kažu da su nauËili naËin kako poštovati grupna pravila i koliko je to važno, kako dati pozitivnu poruku drugima, koliko je važno izgraditi i imati pozitivnu sliku o sebi, kako prepo-znati i izraziti svoje osjeÊaje, kako komunicirati s drugima, kako rješavati (ljubavne) probleme, itd. Na upit kako bi oni poboljšali zajedniËki rad, naveli su da bi bilo dobro unijeti još više igara, kreativno-ekspresivnih aktivnosti te da se na radionicama još više druži, veseli i zabavlja. Iskazali su takoer i želju za nastavkom radionica kao i svoje zadovoljstvo vo-diteljima.

Kao voditelji, mišljenja smo kako su djeca interak-tivnim radionicama, uslijed stjecanja novih znanja i vještina, imala priliku za meusobno upoznavanje, zbližavanje i druženje. Posebno su ih se dojmile ak-tivnosti (Ëesto i neobiËne, nesvakidašnje) u kojima su se mogli kreativno izraziti. Takoer, važno je na-glasiti i istaknuti, kako su voditelji tijekom cijelog projekta osnaživali Ëlanove grupe naglašavajuÊi nji-hove pozitivne osobine te snage i potencijale. Naša je preporuka da i buduÊi rad s djecom i mladima iz udo-miteljskih obitelji treba biti usmjeren prema pruža-nju ovakve vrste podrške. Na taj naËin šalje se poruka o vlastitoj vrijednosti te doprinosi njihovom rastu i

razvoju kao odgovornih, zadovoljnih i samosvjesnih pojedinaca, a vrijeme i pažnja koju posveÊujemo dje-ci Ëini ih tako posebnom, vrijednom i dragocjenom - našom djecom.

Prilog/ izjave Ëlanova grupe

NauËili smo:

- “nije važno kako izgledam,

veÊ kakvu sliku imam o sebi“

- “kako predstavljati svoje osjeÊaje i kontrolirati ih“

- “emocije možemo osjetiti u nogama, glavi,

cijelome tijelu“

- “da bi Ëovjek bio dobro,

treba zadovoljiti svoje potrebe“

- “kako možemo komunicirati s drugima“

- “kako se izvuÊi iz problema“

- “što su moji problemi, kako ih riješiti,

tko mi pomaže oko toga“

Voditelji pilot programa

Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece

…predavanje iz školske psihologije, Renault Clio

na relaciji Zagreb - Bjelovar, tržnica »rnomerec,

tramvaj br.7… - bili su to trenuci u kojima nam

je zazvonio mobitel i prvi put smo Ëuli za pro-

jekt podrške udomljenoj djeci. Ideja nam se od-

mah svidjela te smo se s velikim entuzijazmom i

radošÊu ukljuËili u njegovo provoenje. Bili smo

poËašÊeni što smo dobili priliku sudjelovati te

raditi na tako važnom podruËju kao što je razvoj

djeËjeg samopouzdanja!

Za one koji se još uvijek pitaju zašto je potrebno

raditi s djecom i mladima na razvoju samopouz-

danja, ukratko reËeno, razvijeno samopouzdanje

je jak zaštitni faktor gdje se djeca i mladi koji ga

imaju lakše nose sa životnim preprekama i iza-

zovima, uspješnije stvaraju i održavaju odnose,

osjeÊaju se ispunjeno i zadovoljno te su otvoreniji

u interakciji s drugima.

Stoga je cilj ovog projekta bio usmjeren upravo na

poticanje i podršku razvoja samopouzdanja kod

djevojËica i djeËaka smještenih u udomiteljske

obitelji kao i kod biološke djece udomitelja.

Projekt se provodio u razdoblju od sijeËnja do svib-nja �0�0. godine u Varaždinu (u organizaciji udruge Zipka) i »azmi (u organizaciji Centra za socijalnu skrb »azma) u organizaciji Foruma za kvalitetno udomi-teljstvo djece �. Projekt se sastojao od �� interaktivnih radionica na sljedeÊim podruËjima rada: slika o sebi, emocije, potrebe, komunikacija i rješavanje problema. Prven-stveno su korištene kreativno-ekspresivne tehnike poput likovnog i glazbenog izražavanja (crtanje, sli-kanje, izrada kolaža, slušanje glazbe i sl.), dramskog pokreta i glume (igranje uloga, priprema i izvoenje skeËeva, pantomima i sl.). Na projektu je sudjelova-lo dvadesetero djeËaka i djevojËica u dobi od 9 do �5 godina.

� Voditeljica projekta - Ana ŠimiÊ, edukatorica i supervizorica - Ivana Jeud, voditelji radionica za djecu - Sanja RadiÊ, Ana RakiÊ, Nikolina BorËiÊ i Bojan Krsnik, volonterke - Željka MatiÊ i Martina Igrec.

�0 ��

I sama ohrabrena od malobrojnih srodniËkih udo-

mitelja, ali i od ostalih udomitelja i drugih sudi-

onika 6. konferencije udomitelja djece održane

u Puli �8. svibnja gdje sam održala prezentaciju

na temu ‘’SrodniËko udomiteljstvo’’, odluËila sam

napisati ovaj Ëlanak kao ohrabrenje srodniËkim

udomiteljima.

Udomiteljica sam veÊ �5 godina invalidnom

unuku. Kako sam i sama iskusila institucionalni

smještaj i smještaj u srodniËkoj obitelji, a suprug

je cijelo djetinjstvo proveo u domu, pa i poslije

srednje škole bio pitomac vojne akademije, ni-

smo htjeli da se sve to dogodi našem unuku iako

nam je njegov lijeËnk tada predlagao smještaj u

instituciju zbog teškog zdravstvenog stanja/vi-

skog stupnja invaliditeta našeg unuka. Danas ne

sumnjamo u ispravnost naše odluke!

U nastavku teksta govorit Êu o stvarima bez kojih bi

on odrastao i za koje bi bio zakinut. Bez sumnje, bio bi

zakinut za bezgraniËnu ljubav svoje bake, i svog djeda

koji je stalno uz njega, koji ga je vozio u školu, Ëe-

kao po hodnicima, pratio u uËionice i vraÊao iz škole,

za ljubav njegove majke, polusestre i dva polubrata

koji nisu s njim ali su u dobrim odnosima. Dvoje od

njih završilo je medicinsku školu, na što je vjerojat-

no i utjecala životna priËa njihovog brata. Bi li imao

priliku završiti školu, biti proglašen ‘’najosnovcem’’

zajedno s još �� uËenika u redovnoj školi, završiti sve

razrede s odliËnim da smo ipak odluËili smjestiti ga

u instituciju? Uz pomoÊ ujaka savladao je i kompju-

torske vještine iako mu je motorika iznimno slaba. Uz

pomoÊ moga brata i njegove djece koji su mu vršnjaci,

održava kontakt s generacijom, a povremeno odlazi u

dnevni boravak za djecu sa cerebralnom paralizom,

vozi elektromotorna kolica, te živi relativno sretno.

Naša je kÊi na taj naËin dobila priliku da još jednom

osnuje obitelj, da ima djecu koja Êe joj jednoga dana

biti potpora, jer Êe svojem djetetu s teškoÊama u ra-

zvoju itekako biti potrebna kada mi to više ne bude-

mo mogli biti.

Iz iskustva u radu s udomiteljima u Udruzi udomitelja

Istarske županije, Ëija sam predsjednica, znam da je

svaka priËa priËa za sebe. Svi prolazimo kroz krize,

Ëesto mislimo da ne možemo dalje, ali nam je bez-

graniËna ljubav motivacija da ustrajemo i prevladamo

sve tegobe.

U našoj udruzi imamo zaista mnogo razliËitih sluËaje-

va i priËa, npr. sluËaj bake i djeda koji su zbog bolesti

sada Ëak ovisni o svom invalidnom unuku, koji tu ulo-

gu s ljubavlju prihvaÊa ili samohranu baku udomitelji-

cu, koja sada veÊ skrbi i o svojim praunucima, te uživa

kao da prije toga nije proživljavala trenutke kojih se

ne želi niti prisjeÊati, ali je takoer gledajuÊi da uËini

najbolje što može u interesu svog udomljenog unuka,

morala donijeti odluku da ga smjesti u dom za odgoj i

obrazovanje. Imamo baku i djeda koji skrbe o Ëetvero

svojih unuka, zatim sada veÊ osamdesetogodišnjeg

ponosnog djeda koji skrbi o unuku, a kada nema do-

voljno novaca da prati potrebe svog unuka studenta,

noÊu plete ili popravlja ribarske mreže. Imamo i obi-

telj koja je prije bila srodniËka svome neÊaku, a sada

je nesrodniËka udomiteljska obitelj.

Mnogi su morali prestati raditi i preuzeti skrb, odreÊi

se vlastitog života u želji da pomognu svojoj djeci ili

nekom svom srodniku, da bi se što prije osposobi-

li i eventualno prihvatili nastaviti skrbiti o svojoj

djeci. Kada ih pitam što oËekuju i bi li se ponovno

odluËili biti udomitelji, odgovor je uvijek DA! - ‘’Ta

što bi naša djeca i unuci bez nas? Što bi bilo da za-

vrše u domu? Voljeli bi da nam zajednica prizna taj

doprinos, da nas poštuju i odnose se prema nama

kao suradnicima, da naši susreti budu manje stre-

sni, a ispunjeni zadovoljstvom nas i naše djece.

Jednostavno, da nam pomognu da što bolje i lakše

odgajamo i podižemo djecu - oni su naša i njihova

najbolja investicija.’’

Dragi udomitelji, na kraju Vam želim poruËiti - bu-

dite hrabri, neka Vas ljubav i vjera u to što radite, i

kako radite, vodi i bude Vam stalni saveznik. Vjerujte

u sebe i budite sretni što možete još jednom pružiti

ono što je najdragocjenije - biti zamjenski roditelj,

pružiti toplinu i sigurnost porodiËnog okruženja.

Lijepo Êete se osjeÊati i reÊi kao i ja - SRETNI SMO!

Mirjana BartoliÊ, socijalni radnik i srodniËki udomitelj

Ohrabrenje srodniËkim udomiteljima

�� ��

Tradicionalni sustav udomiteljske skrbi, kao što je

smještaj u proširene obitelji kod srodnika, polazi

od naËela najboljeg interesa djeteta, vodeÊi pri-

tom raËuna o samom konceptu proširene obitelji, te

dajuÊi osobitu pažnju potencijalnim ulogama baka i

djedova u odgajanju i odrastanju djece. Upravo zbog

toga potreban je aktivniji i ozbiljniji pristup ovom

pitanju donošenjem i usvajanjem prikladnih mjera za

pružanje podrške srodniËkim udomiteljima u samom

procesu odgoja, dok nažalost sama praksa pokazuje

nedostatak istih.

U svijetu je srodniËko udomljavanje prepoznato kao

oblik koji se pokušava sustavno promicati. Dobar

primjer u ovoj priËi je Švedska u kojoj je došlo do

promjene zakonske regulative nakon što su se bake

obratile ministru s pitanjem iz kojeg se razloga djeca

smještaju u obitelj koja je za njih strana, te tražeÊi

da budu smještena u srodniËkim obiteljima koje su u

manjoj ili veÊoj mjeri veÊ ukljuËene u život djeteta.

Ova “Pobuna baka“ stvorila je novu praksu po kojoj se

danas najprije istražuje moguÊnost smještaja djece u

krugu rodbine. Trend srodniËkog udomiteljstva danas

je u svijetu u porastu, bez obzira udomljavaju li srod-

nici dijete ili preuzimaju brigu za njega.

U srpnju �007. godine u Hrvatskoj je Zakon o udo-miteljstvu po prvi puta definirao srodniËku udomi-teljsku obitelj kao obitelj Ëiji su Ëlanovi u krvnom i/ili tazbinskom srodstvu sa smještenim korisnikom. Zakonskom regulativom srodniËki udomitelji dobili su drugaËiji status u pogledu dobne granice izmeu udomitelja i udomljenog djeteta, u postupku davanja i obnavljanja dozvole te u pogledu umanjene osobne naknade kada se radi o obveznicima uzdržavanja pre-ma Obiteljskom zakonu.SrodniËko udomiteljstvo Ëesto nastaje kao drugaËiji oblik skrbi za djecu od nesrodniËkog. Srodnici uzi-

maju na skrb djecu u situacijama obiteljske krize, pri tome nemajuÊi dovoljno vremena za pripremu ili pla-niranje pri preuzimanju brige za dijete, te su uglav-nom prepušteni vlastitim odgojnim sposobnostima i životnim vještinama. NajËešÊe nisu spremni na dra-matiËne životne promjene uzrokovane neplaniranim roditeljstvom. SuoËavaju se s obiteljskom krizom, bore s vlastitim osjeÊajima i brigom za dijete, a da pri tome nemaju vremena prebolijevati i odtugovati svoje vlastite gubitke, svoju slobodu i svoje dotad definirane planove. Preuzimanje ove uloge rezultira stresom zbog stigme, osjeÊaja srama i krivnje koju srodnici osjeÊaju zbog toga što se dogodilo, misleÊi kako su situaciju na neki naËin mogli prevenirati. Nesretni su jer njihovi srodnici nisu uspjeli biti dobri roditelji, pitaju se gdje su pogriješili i hoÊe li pogriješiti i s djecom. Skloni su depresiji, što može dovesti do nedosljednog rodi-teljstva povezanog s nekim oblicima neprilagoenog ponašanja kod udomljene djece. Mogu takoer patiti zbog gubitka uobiËajenog odnosa s djetetom, jer više ne mogu biti samo podržavajuÊi, moraju se umiješati i preuzimati odgovornost u odgoju djeteta.SrodniËki udomitelji, bake i djedovi, Ëesto se osjeÊaju umornima i zabrinutima u pogledu svojih sposobno-sti u procesima odgoja koji su zapoËeli. Svijet se pro-mijenio od kada su oni odgajali svoju vlastitu djecu. Ne osjeÊaju se samouvjereno uza sve te kompjutore, mobilne telefone i drugu modernu tehnologiju koja je Ëesto glavna preokupacija djetetova interesa. Osim toga, pojedini naËini discipliniranja djece uvelike se razlikuju od onih nekadašnjih koji su u ovo vrijeme sasvim neprihvatljivi. A mnogi udomitelji kažu da im je upravo discipliniranje djece najteže.Briga o djeci srodnika može dovesti do osiromašenja materijalnog statusa, jer i prije udomljavanja djeteta žive sa skromnim prihodima, malim plaÊama ili mi-rovinama.Kada jedan Ëlan obitelji zapadne u poteškoÊe (npr. postane ovisnik) to može imati ozbiljne i trajne po-sljedice za cijelu obitelj, ukljuËujuÊi braÊu i sestre. Srodnici, bake i djedovi koji vode brigu o unucima, nakon obiteljske krize uviaju da su se odnosi s nji-hovom vlastitom djecom pogoršali. Žele pomoÊi vla-stitoj djeci koja su zapala u poteškoÊe, a u isto vrijeme

žele zaštititi svoju udomljenu unuËad od negativnih utjecaja (droge, nasilja, konflikata). Nekada moraju potrebe unuËadi staviti ispred potreba vlastite djece, ponekad moraju udaljiti svoje vlastito dijete iz kuÊe s ciljem zaštite unuËadi što ponekad kod udomljenog djeteta može razviti “konflikt lojalnosti“.Drugi Ëlanovi obitelji (braÊa i sestre bioloških rodite-lja) ponekad svoju ljutnju usmjeravaju prema biološ-kim roditeljima udomljene djece, jer ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke. Otežavaju im kontakt s djecom, što Ëesto dovodi do toga da se udomitelji srodnici (bake i djedovi) nau u “konfliktu lojalno-sti“ izmeu svoje djece, jer žele zaštititi vlastito di-jete koje je zapalo u teškoÊe.Prilikom kontakta udomljenog djeteta s biološkim roditeljima, kod srodniËkih obitelji, rijetko se može uspostaviti odreeni raspored i utvrditi vrijeme kada su posjete, što može poremetiti uobiËajeni ritam ži-vota djeteta.Odnosi unutar obitelji izmeu srodnika udomitelja i bioloških roditelja mogu se pogoršati zbog sudskog postupka, što izaziva kod njih osjeÊaj bespomoÊnosti s kojim se mogu nositi vrlo teško. Može doÊi do kom-pleksnih legalnih pitanja vezanih uz skrbništvo.SrodniËki udomitelji se puno duže sami trude i ulažu više napora oko nekih problema vezanih uz dijete. Mnogo kasnije odluËuju se zatražiti struËnu pomoÊ, optereÊeni su strahom od oduzimanja djece i smje-štaja djece u instituciju.SrodniËki udomitelji koji su samci, razvedeni ili udovci/udovice te sami skrbe za dijete, osjeÊaju se socijalno izolirano jer nemaju iskustva dijeljenja svo-jih razmišljanja s ljudima koji su u sliËnoj situaciji. Ta stigma utjeËe na ponašanje susjeda, uËenika u razre-du, njihovih roditelja, nekih nastavnika i profesora u školi, odgajateljica u vrtiÊu itd.Mnoge studije ukazuju na važnost podrške drugih udomitelja i njihovih susreta.UvažavajuÊi važnost kontinuirane i pravovreme-ne pomoÊi udomiteljima, u Centru za socijalnu skrb Split organizirano je pet grupa podrške udomiteljima (4 grupe srodniËkih i � grupa nesrodniËkih udomi-telja). ProsjeËno 50 udomitelja se redovito, jednom mjeseËno sastajalo i sudjelovalo u grupama podrške. Rad u grupama se temeljio na voenoj komunikaciji ili tematskim radionicama gdje su udomitelji radili na jaËanju vlastitih kompetencija, suoËavanju sa stre-som, komunikacijskim vještinama, samopoštovanju i sl.

Nakon šest mjeseci rada grupa podrške, na uzorku od 4� udomitelja, napravljena je anketa s ciljem evalua-cije dosadašnjeg rada kao i želje udomitelja za dalj-njim sudjelovanjem u istim grupama, a prema tome i planiranja buduÊeg rada.

Rezultati ankete:

• Mislite li da su grupe podrške udomiteljima potrebne?

• Je li Vam sudjelovanje u grupama podrške pomoglo u rje-šavanju neke Vaše poteškoÊe u obavljanju udomiteljstva ili osobnog problema?

Mnogi srodniËki udomitelji su stava da “ne žele struËne djelatnike optereÊivati nekim sitnim, sva-kodnevnim problemima“. Putem grupe podrške udo-mitelji su dijelili svoja iskustva i Ëuli iskustva drugih, pružali savjete jedni drugima kako i na koji naËin se svakodnevno suoËavati sa zahtjevima odgoja, sta-vovima okoline, teškoÊama u odnosima s roditeljima djece i sl. Za probleme za koje nismo uspijevali iznaÊi rješenje, udomitelji bi dobili smjernice gdje potražiti pomoÊ te podršku grupe za lakše suoËavanje sa ži-votnim teškoÊama.

• Na koji naËin ste se najlakše ukljuËivali u rad grupe?

Udomitelji su se najlakše ukljuËivali u rad grupe meusobnim razgovorima, osobito zbog toga što veÊina njih do sada nije imala iskustva radioniËkog tipa rada u grupi, a posebno za vrijeme aktivnosti koja je podrazumijevala likovno izražavanje. Brzo i lako su prevladali poËetnu nelagodu takvim, za njih neobiËnim naËinima sudjelovanja.

SrodniËko udomiteljstvogrupe podrške

0 Ne

�7 Da

4 Ne znam

�4 Da

7 Ne

�7 Razgovorom

� Crtanjem

� Pisanjem

�8 Slušanjem

0 Nešto drugo

�4

* Što je za Vas znaËilo sudjelovanje u grupama podrške udomiteljima?

Odgovore udomitelja svrstali smo u nekoliko ka-tegorija. To su:• Razmjena iskustava, mišljenja• Razgovor o sliËnim problemima• Doživljaj “nismo sami”• Podrška• UËenje novog, savjetovanje• Potvrda “dobro radim”• Rješavanje problema• Druženje• Iskrenost• Pristup informacijama• Sigurnost• Diskrecija• “Netko misli o nama i našoj djeci”• Mnogo i sl.

* »ime ste u radu grupe podrške udomiteljima bili nezadovoljni?

Kategorije njihovih odgovora:• Nisu bili nezadovoljni• NemoguËnošÊu rješavanja nekog odreenog problema (pravnog, odgovornost struËnog tima djeteta, bioloških roditelja)• NemoguËnošÊu pravnog savjetovanja• “Nismo priËali o niËemu konkretnom”• Nedostatak komunikacijskih vještina• Nedostatak tematskih predavanja• “Vlastitom pasivnošÊu”

* »ime ste u radu grupe podrške udomiteljima bili osobito zadovoljni?

• Suradnja, iskrenost, otvorenost i razumijevanje• Pristup voditeljica (struËnost, predanost, podrška, razumijevanje…)• MoguÊnost rješavanja problema (“svako pitanje je dobilo odgovor”)• Druženje, razgovori, razmjena iskustva• Pristup informacijama• “Kratki testovi koji su nas poticali na razmišljanje o odreenom problemu”• “Svi mogu nešto reÊi”• Želja za meusobnom pomoÊi• Odgovorni odnosi prema drugima i pristupu rada• Dobro raspoloženje, smijeh

* Biste li opet sudjelovali u grupama podrške?

Odgovori na ovo pitanje bili su nam osobito važni kao motivacija i temelj u planiranju našeg buduÊeg rada. Svi udomitelji izrazili su želju za daljnjim sudjelova-njem. Troje udomitelja koji su se izjasnili kako dalje ne žele sudjelovati su udomitelji koji su bili u procesu obustave udomiteljstva te tako nisu uoËavali potrebu daljnjeg sudjelovanja.

SrodniËki udomitelji smatraju da su im grupe podrš-ke potrebne. U grupi podrške reflektiraju ono što se odnosi na njihov privatni život, kako na njihov raniji život prije udomljavanja djeteta, tako i tijekom obav-ljanja udomiteljstva.

U zajedništvu s grupom i voditeljem uËe iz svojih iskustava tražeÊi vlastita rješenja problema s koji-ma se susreÊu, ukljuËujuÊi djelotvornije suoËavanje sa stresom, sagledavaju svoju situaciju i vlastite resurse, svoje misli, osjeÊaje te odnos s djetetom iz razliËitih perspektiva, mogu biti pomagaËi ili oni ko-jima je pomoÊ potrebna, dijele iskustva s kojima se drugi suoËavaju sami.

Neki od njih mogu poveÊati svoje samopouzdanje i izgraditi zajedništvo s djecom. Roditeljske i ži-votne vještine mogu im pomoÊi da se lakše nose s teškoÊama s kojima se susreÊu unutar obitelji.

Briga i skrb za dijete kompleksna je, a potrebe djece složenije te je sve jasniji zahtjev za kontinuiranom podrškom, treningom, supervizijom udomitelja. In-formiranje, struËno voenje, grupna podrška, tre-ning, supervizija udomitelja kod nas još uvijek zao-staje u odnosu na pravne zahtjeve.

PomažuÊi srodnicima, pomažemo i djeci da se razviju i budu uspješni što rezultira boljim ishodom za dije-te.

Katja Đale, dipl. socijalni radnikVedrana RadiÊ Brajnov, prof. psihologijeCentar za socijalnu skrb Split

Power4Youth.eu

— MLADI ZA MLADE U UDOMITELJSKIM OBITELJIMA —

Jeste li se našli u situaciji da imate problem koji vas tišti i ne znate kako ga riješiti, i pritom baš ne bi o njemu priËali s nekom odraslom osobom? Razmišljate li o ponekim promjenama u vašem životu koje biste voljeli unijeti, ali ne znate što i kako?Možda biste odgovore mogli pronaÊi u razgovoru s vršnjacima koji se nalaze u sliËnoj životnoj si-tuaciji; ili barem dobiti informacije gdje potražiti odgovore. A možda biste mogli i nešto poduzeti zajedno. Neke stvari možete nauËiti jedni od drugih, za neke možete dobiti pomoÊ odraslih. Za svaki (taj) sluËaj, želimo vam ponuditi moguÊnost da se povežete, upoznate, družite i nešto napravite zajedno. A ako zatreba, mi Êemo vam se pokušati naÊi pri ruci.

ZATO: Pišite Forumu za kvalitetno udomiteljstvo djece na mail mladi@udomiteljizadjecu.hr ili na adresu Foruma Av. Dubrovnik 10, 10 020 Zagreb ili se javite na telefon 01/65 22 011Posjetite www.mladi.udomiteljizadjecu.hr, ukljuËite se u naš INTERNET-FORUM ZA MLA-DE i pokrenite temu koja Vas zanima ili se pridružite našoj FACEBOOK GRUPI.

A ako ste kreativni i imate nešto za reÊi i pokazati svima - napravite prilog za internet strani-cu ili sljedeÊi broj Ëasopisa!

Uskoro Êe biti dostupne ‘’Smjernice za zadovoljavanje potreba mladih koji su izašli iz sustava skrbi’’

koje su rezultat ‘’Susreta mladih i predstavnika institucija’’ održanih u Zagrebu, Puli, Splitu i Osijeku

koje su organizirale udruga Igra i Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece.

Zahvaljujemo se svim mladima koji su se odazvali te osobnim iskustvom, primjedbama i sugestijama doprinijeli

kvalitetnijem kreiranju smjernica koje se tiËu njih samih i buduÊih generacija koje Ëeka isti životni put.

“U životu nije važno koliko puta padneš, veÊ koliko si se puta spreman dignuti.“

nepoznati autor

»

�6 Da

� Ne

�5

�6

Imala sam 6 godina tada i prvo moje pitanje bilo

je: “Moram li dijeliti igraËke s njima?“. Mama se

nasmijala i rekla: “S njima Êeš dijeliti mnogo više

od igraËaka. Bit Êete baš kao braÊa i sestre.“

“Kako se zoveš?“, upitala me curica znatiželjnih

smeih oËiju. Nije mi bilo do upoznavanja, pa sam

si stavila podsjetnik negdje u glavi da ju ponov-

no upitam kako je rekla da se zove. Dobar poËe-

tak, Mirjam. Sigurno Êe te svi obožavati s tim sta-

vom. Nastavila me promatrati kao da je otkrila

moje zlobne namjere. Sad još imaš i iluzije. Daj joj

jednu barbiku i prestat Êe te ubijati pogledom. Bit

Êemo sestre, da. S tim pogledom mi je dokazala

da Êemo se itekako i svaati kao sestre.

Kad smo veÊ kod sestara...gdje mi je brat? I pri-

je nego sam dovršila misao, vidjela sam ga kako

donosi svoje aute i dijeli ih s deËkima. On ili žudi

za društvom koje ne ukljuËuje sestru koja se igra

samo s lutkama ili su mu se stvarno deËki svidje-

li. Primijetila sam i nekoliko susjeda koji su provi-

rivali preko ograde pokušavajuÊi ne odati Ëeznut-

ljivu želju da saznaju otkud sva ta djeca. Izmeu

razmišljanja o bratu i znatiželjnim susjedima (veÊ

vidim, ovo Êe biti zanimljivo), osjetila sam kako

me netko tapša po ramenu privlaËeÊi moju pozor-

nost. Super, sad Êe me uhvatit za obraze i is-

pitati cijelo moje obiteljsko stablo, te pokuša-

ti izvuÊi iz mene sve moguÊe informacije. Na-

pokon sam se okrenula i susrela se s najtopli-

jim oËima koje se mogu vidjeti kod potpunog

stranca. Ne možeš me potkupiti, možda barbi-

kom, ali ovim pogledom... Zanemarivši moju

nezainteresiranost, upitala me: “Tko je ova

cura do tebe?“ Zemljo, progutaj me. Znala sam

da sam je trebala slušati kad mi je rekla svoje

ime. Možda da se pravim da nisam Ëula. Osje-

tila sam one iste smee oËi kako me gledaju,

no prije nego sam uspjela smoÊi snage i otvo-

riti usta, Ëula sam curicu kako je rekla: “To je

moja nova seka.“ ZaËuenost je mala rijeË koja

bi mogla opisati moj osjeÊaj tog trenutka. Ono

u što sam bila sigurna od tog trena, jest da Êe

sve biti u redu. Pitala sam se hoÊe li se voljeti

igrati s barbikama, raditi kule u pijesku ili samo

sjediti i zamišljati što Êe biti kad odraste. Ne-

kako sam osjeÊala da imamo puno toga zajed-

niËkog i da, iako smo se razlikovale u tome što

ja jesam odrastala s mamom,a ona nije, spajao

nas je ovaj trenutak u kojem smo obje dobile

još jednu sestru.

Mirjam Cesar, biološko dijete udomitelja

Što reÊi mami kad ti kaže da Êeš sutra dobiti puno braÊe i sestara? - iskustvo biološkog djeteta udomitelja

Dragi naši Ëitatelji,

nadamo se da ste zadovoljni svime što se zbilo u prvoj polovici godine te da kao i mi sretni i veseli proživljavate

ove ljetne dane. Škola je završila, poËinju odmori i došlo je vrijeme za novi broj našeg Ëasopisa. Nastojali smo ga

ponovno obogatiti korisnim i zanimljivim sadržajima.

Pozivamo Vas da se aktivnije ukljuËite u naš rad, da podijelite s nama svoja iskustva, primjedbama ukažete na

moguÊe nedostatke i naËin kako da ih zajedno ispravimo te da svojim sugestijama pomognete da se dotaknemo

tema i problematike koja vas zaista zanimaju.

Voljeli bismo otvoriti rubriku najËešÊih pitanja i odgovora stoga nam šaljite svoja pitanja, a mi Êemo pronaÊi

struËnjake koji Êe kompetentno odgovoriti na njih.

Kako nam je cilj da se povežemo i da naš Ëasopis stiže u ruke što veÊeg broja udomitelja, djece i mladih iz udo-

miteljskih obitelji, molimo Vas da ovu informaciju podijelite s onima koje Vi poznajete, kako bi s njima mogli

stupiti u kontakt radi dostave besplatnog Ëasopisa ili radi poziva na razna dogaanja koja organiziramo da bi

udomiteljstvo u Hrvatskoj što kvalitetnije funkcioniralo.

Ovim bi se putem htjeli zahvaliti svim autorima tekstova u ovom broju Ëasopisa koji su svojim promišljanjima i

iskustvima, sasvim volonterski, uËinili srpanjsko/ljetno izdanje zanimljivim i kvalitetnim.

SrdaËno Vas pozdravljamo,

Forum za kvalitetno udomiteljstvo djeceAv. Dubrovnik 10, 10 020 Zagreb

Tel/fax: 01 65 22 011info@udomiteljizadjecu.hr; www.udomiteljizadjecu.hr

mladi@udomiteljizadjecu.hr; www.mladi.udomiteljizadjecu.hr

Projekt: “Za kvalitetno udomiteljstvo djece” 2008.-2010.Projektni tim: Ana ŠimiÊ, Alida Poretti, Rene de Bot, Bep van SlotenUpravni odbor projekta: Eva Husak BaËac, H.U. “Oaza”, Odilia van Manen RojniÊ, H.U. “Nadomak sunca”, Stela NjemeËek, “Put ka sreÊi” Uredništvo Ëasopisa: Ana ŠimiÊ, Alida Poretti, Neda ŠegoviÊ, Emina HorvatTisak: Printera grupa d.o.o.

Jako je lijepo živjeti s puno djece jer mi je zabavno. Najviše volim kad se svi skupa igramo.

Meni je lijepo a najviše mi se svia kad mi teta kupi neku igraËku.

Najviše volim kad svi skupa crtamo i kad se igram sa svima. Volim kad se svi skupa šeÊemo. Ne volim kad se svaamo. Volim još i kad mi dou prijatelji pa se igramo.

Tu mi je jako lijepo jer se mogu voziti s biciklom kojeg mi je teta kupila za roendan. I možemo igrati gumi-gumi.

Udomiteljstvo iz djeËje perspektivecrteži djece iz udruge Zipka, Varaždin