RU E GRIMIZNE BOJE

Naslov izvornika: STRONG POISON

Copyright by Dorothy L. Sayers All rights reserved

1. Na klupi su leale grimizne rue; izgledale su poput mrlja od

krvi. Sudac je bio star; tako star da se inilo da je ivio dulje i od

samog vremena, promjene i smrti. Njegovo papagajsko lice i papagajski glas bili su suhi, poput njegovih starakih ruku s izraenim venama. Njegov crveni ogrta bio je u neskladu s grimiznom bojom rua. Sjedio je ve tri dana u ovoj zaguljivoj sudnici, ali nije pokazivao nikakvih znakova umora.

Nije gledao u zatvorenicu dok je slagao svoje biljeke na urednu hrpicu i okrenuo se kako bi se obratio poroti. Meutim, zatvorenica je gledala u njega.

Njezine oi, poput tamnih mrlja ispod tekih etvrtastih obrva, doimale su se jednako i bez straha i bez nade. ekale su.

"lanovi porote !" Strpljive stare oi obuhvatile su ih pogledom i paljivo

promatrale. Tri ugledna trgovca - jedan visok i svadljiv, drugi krupan i pomalo zbunjen, s ovjeenim brkom, i trei nesretan i sa stranom prehladom; direktor velike kompanije, koji nije elio gubiti dragocjeno vrijeme; gostioniar, neprimjereno raspoloen; dva mlaahna mukarca, iz radnike klase; teko odredljiv postariji mukarac koji je odavao dojam obrazovanog ovjeka, ali mogao je biti bilo to po zanimanju; umjetnik s crvenom bradicom kojom je nastojao sakriti svoju slabu bradu; tri ene - postarija usidjelica, krupna sposobna ena koja je vodila slastiarnicu, i izmuena ena i majka ije su misli, inilo se, neprestano lutale njenom naputenom srcu.

"lanovi porote, posluali ste s velikom strpljivou i paljivou dokaze iznesene u ovom uznemirujuem sluaju, a sada je na meni red da ukratko izloim injenice i argumente koje je postavio pred vas uvaeni tuilac i jednako tako uvaeni odvjetnik obrane, i ispriam ih

to je jasnije mogue, kako bih vam pomogao da donesete svoju odluku.

Ali, najprije bih moda trebao rei nekoliko rijei o odluci kao takvoj. Znate, siguran sam, da je temeljno naelo na kojem poiva englesko zakonodavstvo postavka da se svaka optuena osoba smatra nedunom dok se ne dokae suprotno.

Nije potrebno da on ili ona dokau nedunost, to je posao Krune, i ako ste posve zadovoljni da je to uinjeno iznad svih sumnji, vaa je dunost da presudu pretvorite u 'nije kriva'. To ne znai nuno daje zatvorenica ustanovila svoju nedunost na temelju dokaza; jednostavno znai da Kruna nije uspjela u vaim umovima proizvesti nesumnjivo uvjerenje u njenu krivnju." Salcombe Hardy je, podiui oi na trenutak sa svog novinarskog bloka, navrljao tri rijei na komadi papira i pogurao ga do Wafflesa Newtona. "Neprijateljski raspoloen sudac." Waffles je kimnuo. Bili su kao psi na krvavom tragu.

Sudac je zakripao. "Moda biste eljeli uti od mene to termin 'izvan svake

sumnje' znai. On se odnosi na onoliko sumnje koliko biste mogli imati u svakodnevnom ivotu o nekoj sasvim obinoj stvari. Ovdje se radi o ubojstvu i prirodno je da pomislite kako, u ovom sluaju, ove rijei znae neto vie. Ali to nije tako. One ne znae da morate traiti fantastina rjeenja za neto to vam se ini posve jasnim i jednostavnim. Niti se radi o onim stranim sumnjama koje nas ponekad mue u etiri sata ujutro i ne daju nam spavati. Ne, traimo dokaz koji biste prihvatili u svakidanjim situacijama prilikom kupovine ili prodaje, ili sline transakcije. U tom smislu, ne smije biti prenagljenih odluka o zatvoreniinoj nedunosti kao ni proglaavanja je krivom prije nego li se pomno proue svi dokazi.

S ovih nekoliko rijei, elio sam smanjiti mogui pritisak teke dunosti koja je postavljena pred vas. No, sada u poeti od poetka i pokuati vam iznijeti priu koju smo uli to je jasnije mogue.

Kruni je sluaj predstavljen ovako: zatvorenica, Harriet Vane, ubila je Philipa Boyesa, trujui ga arsenom. Ne moram vas zamarati raznim dokazima koje su ponudili sir James Lubbock i ostali lijenici nastojei ustanoviti uzrok smrti.

Kruna je utvrdila da je umro od trovanja arsenom i obrana to nije nastojala osporiti. Dokaz je, dakle, da je smrt izazvana arsenom, i to morate prihvatiti kao injenicu. Jedino pitanje koje ostaje za vas jest je li, ustvari, arsen namjerno upotrijebljen od strane zatvorenice s namjerom da ubije.

Preminuli Philip Boyes bio je, kao to ste uli, pisac. Imao je tridest est godina, i objavio je pet romana i velik broj lanaka i eseja. itav njegov literarni rad mogli bismo popularno nazvati vrlo 'naprednim'. Zagovarao je doktrine, koje bi se nekima od nas mogle initi nemoralnim ili revolucionarnim, poput ateizma, anarhije, i takozvane 'slobodne ljubavi'. I svoj je privatni ivot, barem u jednom razdoblju, vodio u skladu s tim idejama.

U svakom sluaju, on je 1927. godine upoznao Harriet Vane. Sreli su se u jednom od onih umjetnikih i knjievnih krugova gdje se raspravljalo o tim 'naprednim' temama, i nakon kratkog vremena postali su vrlo bliski. Zatvorenica je takoer spisateljica po profesiji, i vrlo je vano naznaiti da je pisala takozvane 'misterije', odnosno 'detektivske' prie, koje se i bave razliitim domiljatim metodama poinjavanja ubojstava ili drugih zloina.

uli ste svjedoenjasame zatvorenice, ali i iskaze raznih drugih ljudi koji su posvjedoili o njenom karakteru. Reeno vam je da je rije o mladoj eni velikih sposobnosti, odgojenoj po strogim religioznim principima koja je, ne svojom krivicom, u dobi od dvadeset i tri godine, ostavljena da se sama snae u svijetu. Otad do sada, kada ima dvadeset devet godina, radila je naporno kako bi se uzdravala, i slui joj na veliku ast daje, vlastitim naporima, postigla neovisnost legalnim putem, ne dugujui nikome nita i ne prihvaajui pomo ni od koga.

Sama nam je rekla, prilino otvoreno, kakoje postala duboko privrena Philipu Boyesu i kako se, dosta dugo, odupirala njegovim nastojanjima da ivi s njim u grijehu. Nije bilo, zapravo, nikakvih prepreki zato je ne bi asno oenio; ali, navodno, on se protivio svakom formalnom braku. Imate svjedoenja Sybil Marriot i Eiluned Price da je zatvorenica bila neizmjerno nesretna zbog takvog njegovog stava, a uli ste takoer da je preminuli bio neobino privlaan i zgodan mukarac kojemu su ene teko odolijevale.

U svakom sluaju, u oujku 1928. godine, zatvorenica se, ve umorna, prema vlastitim rijeima, od njegovih neprekidnih molbi, predala i pristala ivjeti s njim, izvan okvira braka. Sada biste moda mogli osjetiti, i sasvim opravdano, kakoje to bilo potpuno pogreno. Mogli biste, nakon prihvaanja i priznanja njene nezatiene pozicije,jo uvijek misliti kakoje rije o osobi nestabilnog i upitnog karaktera. Neka vas ne zavede lani glamur koji pojedini pisci bacaju na pojam 'slobodne ljubavi'zbog kojeg biste pomislili da je rije o neemu to nije obian, vulgaran i potpuno pogrean in. Sir Impey Biggs, vrlo je opravdano, koristei vlastitu rjeitost za dobrobit svoje klijentice, opisao ovaj postupak Harriet Vane pomalo ruiastim rijeima; govorio je, tako, o nesebinoj portvovnosti i podsjetio vas da, u takvoj situaciji, ena uvijek mora platiti vie nego mukarac. Siguran sam da neete obraati previe pozornosti na te njegove rijei. Znam da odlino poznajete razliku izmeu ispravnog i pogrenog u takvim stvarima, i mogli biste vjerovati da bi, ako Harriet Vane nije postala u odreenoj mjeri iskvarena nepoeljnim utjecajima pod kojima je ivjela, pokazala veu hrabrost odbijajui Philipa Boyesa i njegovo drutvo.

Ali, s druge strane, morate biti paljivi i ne pridavati preveliko i pogreno znaenje ovoj stvari. Jedna je stvar za mukarca ili enu ivjeti nemoralnim ivotom, a sasvim neto drugo poiniti ubojstvo. Mogli biste pomisliti da je nakon prvog prekraja mnogo lake napraviti i sljedei, no neka to ne utjee na vaa razmiljanja.

Doputam da to uzmete u obzir, iako ne smijete gledati na to s predrasudama."

Sudac je zastao na trenutak, a Freddy Arbuthnot je laktom udario u rebra lorda Petera Wimseya, koji je izgledao vrlo potiten.

"I nadam se da nee. K vragu, kad bi svaka igrica vodila do ubojstva, trebalo bi nas polovicu objesiti jer inimo to drugoj strani."

"A kojoj bi strani ti pripadao?" zanimao se lord, zurei netremice nekoliko trenutaka u njega svojim hladnim pogledom.

"rtva", ree asni Freddy, "bio bih rtva. Kao le u biblioteci." "Philip Boyes i zatvorenica ivjeli su ovako", nastavio je sudac,

"gotovo itavu jednu godinu. Brojni su prijatelji posvjedoili daje u tom periodu meu njima vladala zajednika naklonost i privrenost. Gospoica Price je rekla, iako je Harriet Vane oito osjeala posljedice svog nesretnog poloaja - udaljavajui se od obiteljskih prijatelja i izbjegavajui svako drutvo u kojem bi mogla doivjeti neugodu zbog naina ivota koji je odabrala - ipak je bila neobino odana svom ljubavniku i bila izrazito sretna i ponosna to je mogla biti njegovom druicom.

Meutim, u veljai 1929. godine izbila je svaa, i par se rastao. Nitko ne porie da je dolo do spomenute svae. Gospodin i gospoa Dyer, koji su ivjeli na katu iznad Boyesova stana, rekli su da su uli glasan i ljutit razgovor, mukarac je psovao, ena plakala, i da je narednog dana Harriet Vane pokupila svoje stvari i zauvijek sagleda stvari na pravi nain, zauvijek u odustati.

"Bit u u gradu 20. lipnja. Obavijesti me kad te mogu doi posjetiti.

Tvoj, P." To je, kao to ste i sami shvatili, vrlo neodreeno pismo. Sir

Impey Biggs je, s izuzetno dobrim argumentima, upozorio na istu stvar i naveo nekoliko primjera kao to su izrazi 'prepustiti se sudbini i otii na zapad', 'ne mogu vie izdrati ovdje', i 'zauvijek odustati'.

Njima je preminuli elio istaknuti kako ne eli vie ostati na ivotu ako nee doi do pomirenja s optuenom. Istie kako je 'otii na zapad' poznata metafora za umiranje, i to vam, naravno, moe zvuati uvjerljivo. Ali gospodin Urquhart je, kad ga je o toj temi ispitivao dravni tuitelj, rekao da se pismo odnosi na projekt, koji je sam predloio preminulom, da ode na put preko Atlantika u Barbados, kako bi promijenio okruenje. I uvaeni dravni tuitelj misli na to kad se u pismu kae 'ne mogu vie izdrati ovdje'. Pretpostavlja da Boyes misli na Britaniju, ili moda samo 'ovdje u Harlechu', a kad bi se fraza odnosila na samoubojstvo jednostavno bi glasila 'ne mogu izdrati vie'.

"Nema sumnje da ste formirali svoje miljenje o toj stvari. Vano je primijetiti da preminuli zahtijeva sastanak 20. lipnja. Odgovor na to pitanje je pred nama; u njemu stoji sljedee:

"Dragi Phil, mo e doi oko 20. lipnja oko 21.30 h ako eli , ali zasigurno me nee uspjeti nagovoriti da promijenim mi ljenje."

M I potpisano je jednostavno kao 'M'. Vrlo hladno pismo, pomislili

biste - gotovo neprijateljski ton. A ipak, sastanak je dogovoren za 21.30 h.

Molim vas, da pripazite samo na jo jedno, osobito - jer ste itavo ovo vrijeme bili vrlo strpljivi i revni - zato to sada stiemo na dan same smrti."

Stari je sudac poloio jednu ruku preko druge na hrpicu papira koji su leali ispred njega i nagnuo se malo naprijed. Imao je sve u svojoj glavi, iako do prije tri dana nije znao nita o tome. Jo nije stigao do faze da trabunja o zelenim poljanama i vremenu svoga djetinjstva; i dalje se vrsto drao u sadanjosti.

"Philip Boyes i gospodin Vaughan vratili su se zajedno u grad uveer 19. lipnja, i ini se da nema nikakve sumnje da je Boyes u to vrijeme bio savrenog zdravlja. Boyes je proveo no u kui gospodina Vaughana, a tamo su i zajedno dorukovali - jaja, tost, marmeladu i kavu. Oko jedanaest sati Boyes je popio i jedno pivo, Guinness, primjeujui daje, prema reklami kojom se oglaavalo, ono bilo 'dobro za vas'. U jedan sat je ruao u svom klubu, a kasnije, tog istog poslijepodneva, odigrao i nekoliko setova tenisa s gospodinom Vaughanom i nekim drugim prijateljima. Tijekom igre, jedan od igraa primijetio je kako je Harlech utjecao pozitivno na Boyesa, koji je, pak, odgovorio da se ve dugo nije osjeao tako dobro.

Negdje iza devetnaest i trideset otiao je do svog roaka gospodina Normana Urquharta na veeru. Nitko nije zamijetio nita neobino u njegovu ponaanju ili izgledu. Veera je posluena tono u osam sati, te mislim da bi bilo dobro kad biste pri-biljeili to vrijeme (ako to ve dosad niste uinili) te takoer listu svega to su tada jeli ili pili.

Dva su roaka veerala sama. Najprije su, kao aperitiv, popili au serija.

Rije je bila o izvrsnom Olerosu iz 1847. koji je slukinja natoila iz nove boce i posluila im ga pred njima dok su sjedili u knjinici. Gospodin Urquhart dri se tradicionalnog, i ve staromodnog naina da slukinja bude prisutna tijekom itave veere, tako da smo time, zapravo, dobili dva svjedoka o tome to se dogaalo u to vrijeme. Vidjeli ste slukinju, Hannah Westlock, svjedoila je ovdje pred vama, i mislim da ste i sami donijeli zakljuak da se radi o' razumnoj i vrlo pronicljivoj svjedokinji.

Dakle, najprije su pili eri. Zatim je na red stigla hladna juha koju je posluila Hannajp Westlock iz zdjele koja je stajala na ormariu za posue.

Rije je bila o jakoj, dobroj juhi koja je trebala proistiti eludac. Oba su je mukarca jela, a poslije veere, juhu su dovrile kuharica i gospoica Westlock u kuhinji.

Nakon juhe, uslijedio je obli s umakom. Porcije su opet najprije izrezane na ormariu koji se nalazio pored stola, zdjelica s umakom dodavana je naizmjenino jednom pa drugom, a jelo je zatim poslano u kuhinju.

Zatim je stigao poulet en casserole - to jest, piletina polako pirjana s povrem u vatrostalnoj posudi. Oba mukarca posluila su se i ovim jelom, koje je naposljetku iznova zavrilo u kuhinji. Slukinje su pojele ostatak.

Posljednji je na redu bio slatki omlet, koji je pripremio sam Philip Boyes. I gospodin Urquhart i njegov roak nastojali su da se omlet pojede im bi izaao iz tave - to je vrlo dobro pravilo, i ja svima vama savjetujem da postupate na jednak nain. Ne dopustite da omlet stoji predugo i tako postane tvrd. Na stol su donesena etiri jaja. Gospodin Urquhart je razbio jedno po jedno u posudu, dodavajui eer. Onda je posudu predao gospodinu Boyesu ovim rijeima, Ti si pravi strunjak s omletima, Philipe - ostavljam tebi da dovri.' Philip Boyes je zatim istukao eer i jaja, te ispekao omlet u posudi i dodao dem koji je donijela Hannah Westlock. Jelo je podijelio u dvije porcije, dajui jedan dio gospodinu Urquhartu, a drugi sebi.

Nastojao sam vas vrlo paljivo podsjetiti na ove stvari, kako biste se uvjerili i primili neporeciv dokaz da je svako jelo, servirano kod veere, kuano od najmanje dviju, a ponekad i etiri osobe. Omlet - jedino jelo koje nije otilo u kuhinju - pripremio je sam Philip Boyes, i kasnije podijelio sa svojim roakom.

Ni gospodin Urquhart ni gospoica Westlock, a ni kuharica, gospoa Pettican, nisu osjetili nikakve loe posljedice ove veere.

Napomenuo bih takoer da postoji neto to je kuao samo gospodin Boyes. Rije je o boci burgundca. Bio je to dobar stari Corton, i na stol je stigao u svojoj originalnoj boci. Gospodin Urquhart je potegnuo ep i zatim bocu, nedirnutu, predao Philipu Boyesu, uz objanjenje da e on propustiti - lijenik mu je, navodno, savjetovao da ne pije izmeu obroka. Philip Boyes popio je dvije ae, ali ostatak

tekuine ostao je sauvan. Kao to ste ve imali prilike uti, vino je poslije dano na analizu kojom je utvreno daje posve u redu.

I tako dolazimo do devet sati naveer. Poslije veere posluena je kava, ali Boyes je odbija rijeima da mu turska kava i ne prija previe, te da e je vjerojatno piti kod Harriet Vane. U 21.15 h Boyes naputa stan gospodina Urquharta na Woburn Squareu, i taksijem odlazi do kue u kojoj je gospoica Vane iznajmila stan - na broju 100 u Doughty Streetu. Udaljenost nije velika, otprilike osamstotinjak metara. Imamo svjedoenja same Harriet Vane, zatim gospoe Bright, stanarke s prizemlja, i policijskog narednika D. 1234, koji je u to vrijeme prolazio ulicom, da je Boyes stajao na pragu i zvonio na zatvoreniina vrata tono u 21.25 h te veeri. Gospoica Vane gaje odmah propustila unutra.

Sada, kako je ipak bila rije o osobnom razgovoru, preostaje nam da vjerujemo onome to je ispriala optuena. Ona nam je ispriala da je Boyesu, neposredno nakon to je uao, ponudila 'alicu kave koja je ve bila pripremljena i ekala na tednjaku'. Kad je uvaeni javni tuitelj uo tu izjavu zatvorenice, odmah ju je upitao u emu je pripremljena kava stajala. Optuena, oigledno ne shvaajui svrhu samog pitanja, odgovorila je 'u limu, kako bi ostala topla'. Kad je pitanje ponovljeno, ovaj put postavljeno mnogo jasnije i razumljivije, gospoica Vane je objasnila da je kavu pripravila u tavi, i da je to ono to je bilo postavljeno na tednjaku u limu. Javni tuitelj je, zatim, skrenuo zatvoreniinu pozornost na izjavu koju je prije dala policiji, a u kojoj je upotrijebila ove rijei: ekala ga je gotova alica kave kad je stigao. Odmah ete uvidjeti vanost ovoga. Ako je kava pripremljena i posluena u alice prije dolaska preminuloga, postojala je, naravno, ogromna mogunost da u jednu od njih optuena ulije otrov i ponudi je Philipu Boyesu; ali ako je kava nalivena iz lonia u prisutnosti gospodina Boyesa, mogunost bi bila svakako manja, iako ne i nemogua - stvar se lako mogla urediti tako to bi se preminulome na trenutak omela panja. Zatvorenica je objasnila da je u svojoj izjavi frazom 'alica kave' zapravo samo mislila na

'odreenu koliinu kave'. Vama preputam da odluite je li to uobiajen i prirodan nain izraavanja. Optuena je rekla da u kavu nije stavila ni mlijeko ni eer, a kako smo uli iz svjedoenja gospodina Urquharta i gospodina Vaughana navika je preminuloga bila da svoju veernju kavu takoer pije crnu i bez eera.

Prema zatvoreniinom svjedoenju razgovor nije proao najbolje. S obje strane je palo dosta tekih rijei, i negdje oko deset sati preminuli je izrazio elju da ode. Rekla je da je izgledao nemirno, i primijetila je da se ne osjea najbolje, dodajui da ga je njeno ponaanje prilino uznemirilo.

U deset i deset - elim da vrlo paljivo upamtite ova vremena - taksistu Burkeu, koji je stajao na uglu Guilford Streeta, priao je Philip Boyes i rekao mu da ga odveze do Woburn Squarea. Izjavio je da je Boyes priao vrlo uurbano i nesuvislo, poput osobe koju ozbiljno mui neto. Kad se taksi zaustavio ispred kue gospodina Urquharta, Boyes nije izaao, stoga je Burke otvorio vrata kako bi vidio to se dogaa. Pronaao je preminuloga stisnutog u kutu kako se rukom dri za trbuh. Lice mu je bilo blijedo i prekriveno znojem. Upitao ga je osjea li se loe, a preminuli je potvrdno odgovorio. Burke mu je pomogao da izae i pozvonio je na vrata, pridravajui ga jednom rukom dok su stajali ispred vrata.

Hannah Westlock je otvorila vrata. Philip Boyes jedva daje mogao hodati; tijelo mu je bilo zgreno, i brzo se sruio u stolac u kutu i zatraio brandy. Donijela mu je au brandyja sa sodom iz blagavaonice, i nakon to je to popio, Boyes se oporavio dovoljno da izvadi novac iz depa i plati taksi.

No, kako je jo uvijek izgledao vrlo bolesno, Hannah Westlock je pozvala gospodina Urquharta iz knjinice. Ovaj je pogledao Boyesa i rekao: 'Zdravo, mome - to nije u redu?' Boyes je odgovorio: 'Sam Bog zna! Grozno se osjeam.

Nije valjda kriva ona piletina koju smo jeli.' Gospodin Urquhart je odvratio da se iskreno nada da nije stvar u tome, on sam nije primijetio nita loe, a Boyes je odgovorio da je vjerojatno rije o

jednom od njegovih napadaja, iako se nikada nije osjeao ovako loe. Pomogli su mu da se uspe gore i ode u krevet. Pozvan je dr. Grainger jer je bio najblii slobodan lijenik.

Prije nego to je doktor stigao, pacijent je snano povraao i nastavio nakon njegova dolaska. Dr. Grainger je dijagnosticirao akutni gastritis, uz povienu temperaturu i ubrzan puls. Pacijentov abdomen je bio bolan na dodir, ali nita nije, prema doktorovu miljenju, ukazivalo na slijepo crijevo ili upalu potr- bunice. Stoga se vratio natrag u svoju ordinaciju, i dao mu lijek koji je trebao smiriti povraanje - mjeavina potaevog bikarbo-nata, naranine tinkture i kloroforma.

Povraanje se nastavilo i sljedei dan; pozvan je dr. Weare da se konzultira s dr. Graingerom. Dr. Weare je bio dobro upoznat s Boyesovom povijesti bolesti."

Ovdje se sudac zaustavio i pogledao na sat. "Vrijeme odmie, i kako jo moramo proi medicinske dokaze,

prekinut emo zasjedanje radi pauze za ruak." "Stari smutljivac", ree Freddy, "prekida u najgroznijem

trenutku, kad je svima nestao apetit. Podigni se, Wimsey, poimo ubaciti neto u gladne eluce! Hej!"

Wimsey se progurao i ne obazirui se na njega, i uputio se prema sredinjem dijelu sudnice gdje je stajao sir Impey Biggs i savjetovao se sa svojim mlaim partnerima.

"ini se da je rije o velikoj zbrci", ree gospodin Arbuthnot, zamiljeno.

"Pitam se zato sam i doao gledati ovu vraju predstavu. Zamorno, zar ne? A djevojka ak i nije neka ljepotica. Mislim da se neu vratiti nakon stanke."

Protegnuo se i naao se licem u lice s vojvotkinjom od Denvera. "Poimo i ruajmo vojvotkinjo", ree Freddy pun nade. Sviala

mu se vojvotkinja. "ekam Petera, ali hvala na pozivu, Freddy. Tako zanimljiv

sluaj i ljudi, takoer, ne misli li, iako ne znam to porota misli o

svemu, s onim njihovim kokojim licima, izuzetak je jedino onaj umjetnik, koji i ne bi bio nita posebno da nije one njegove grozne kravate i brade zbog koje izgleda kao Krist, samo ne poput pravog, ve onakvog kakvim ga prikazuju talijanski slikari - u ruiastoj halji i s krunom na glavi. Nije li ona Peterova gospoica Climpson u poroti? Pitam se to ona radi ondje?" "Smjestio ju je u neku kuu u blizini, pretpostavljam", odvrati joj Freddy, "s uredom da ga vodi i ivi iznad radnje i izvodi svoje komine dobrotvorne podvige. Smijena duica, zar ne? Kao da je izala iz nekog asopisa iz devedesetih. Ali, ini se odgovaraju jedno drugome i da obavlja dobar posao za njega."

"Da - i rije je o tako plemenitoj stvari, odgovarati na sve te sumnjive oglase i zatim zvati te ljude onamo, to je vrlo hrabro jer su neki od njih stvarno odvratni tipovi, ubojice s automatskim pitoljima u depovima, i penicama punim kostiju, poput Landrua. Bio je tako pametan, zar ne? I takvim enama - roenim ubojicama sa svinjskim licima, iako to zapravo i ne zasluuju, a fotografije im nimalo ne pomau, jadnice."

Vojvotkinja je blebetala i vie nego obino, pomislio je Freddy, i dok je govorila, oi su joj lutale do njenog sina s nemirom koji joj nije bio svojstven.

"Sjajno to se Wimsey vratio, zar ne?" ree on obzirno. "Prekrasno to ga toliko zanima sve ovo. im stigne kui, skae veselo poput starog konja iz rata koji se nadisao T.N.T.-a. Stvarno se sav unio u to."

"Pa, radi se o sluaju vieg inspektora Parkera, a oni su tako dobri prijatelji, zna, poput Davida i Beershebe - ili je to Daniel?"

Wimsey im se pridruio u ovom kompliciranom trenutku, i s najveom njenosti uzeo majinu ruku.

"Najdublje se ispriavam to sam te ostavio ekati, majko, ali trebao sam razgovarati s Biggyjem. Ne uiva previe, a taj stari sudac Jeffrey izgleda kao da e svaki as odapeti. Idem kui spaliti svoje knjige. Opasno je znati previe o otrovima, ne misli li tako? Budi ist kao led, bijel kao snijeg, ali nee pobjei starom Baileyu."

"ini se da mlada ena nije iskuala taj recept, zar ne?" primijetio je Freddy.

"Ti bi trebao biti u poroti," odvrati mu Wimsey, s neobinom gorinom u glasu.

"Kladim se da to svi oni govore u ovom trenutku. Uvjeren sam da je predsjednik porote trezvenjak - vidio sam kako unose pivo od umbira u sobu za porotnike, i samo se nadam da e eksplodirati i razletjeti se kroz njegovu lubanju."

"U redu, u redu", uzvratio je gospodin Arbuthnot umirujue, "ono to tebi treba jest pie."

Utiala se bitka za sjedala; porota se vratila; zatvorenica se odjednom pojavila u sudnici, poput lutka koji iskae iz kutije; sudac je takoer zauzeo svoje mjesto. S nekih su cvjetova rua ispale latice. Starije glas nastavio priu tamo gdje je stao.

"lanovi porote - nema potrebe, pretpostavljam, da ulazimo u detalje o tome kako se razvijala bolest Philipa Boyesa. Medicinska je sestra pozvana 21. lipnja, i tijekom tog dana lijenici su triput posjetili pacijenta. Njegovo se stanje neprestano pogoravalo. Povraanje i proljev bili su uestala pojava, i nije nikako mogao zadrati bilo kakvu hranu ili lijek. Sljedeeg dana, 22. lipnja, bilo mu je jo gore - u velikim bolovima, puis je postajao sve slabiji, a koa iznad usta sve sua i poela se ljutiti. Lijenici su mu pruili svu svoju panju, ali nisu mogli uiniti nita za njega. Pozvali su i njegovog oca, a kad je ovaj stigao, zatekao je sina pri svijesti, ali u nemogunosti da se pridigne iz kreveta. Meutim, mogao je govoriti, i u prisutnosti svog oca i sestre Williams ovaj je primijetio, 'Odlazim, oe, i drago mi je da je sve konano gotovo. Harriet e me se sada rijeiti - nisam znao da me je toliko mrzila.'

Dakle, to je vrlo znaajna izjava. uli smo dvije interpretacije ovoga to je reeno. Na vama je da zakljuite je li, po vaem miljenju, mislio: Uspjela me se rijeiti, nisam znao da me mrzila dovoljno da me otruje; ili je mislio neto posve drugo: - Kad sam shvatio da me toliko mrzi, odluio sam da ne elim vie ivjeti. A moda je rije o

neem sasvim treem. Kad su ljudi jako bolesni, ponekad im na pamet padaju fantastine ideje, i esto odlutaju umom. Stoga, ne prihvaajte ovo kao gotovu injenicu. Ipak, te su rijei dio dokaza, i morate ih uzeti u obzir.

Tijekom noi postao je sve slabiji i izgubio je svijest; u tri sata ujutro je umro, bez da je ponovo povratio svijest. To je bilo, dakle, 23. lipnja.

Do tada, meutim, nitko nije posumnjao u okolnosti smrti. I dr. Grainger i dr. Weare zakljuili su da je uzrok smrti akutni gastritis, i ne bismo ih smjeli kriviti zbog toga zato to je to bilo u skladu ne samo sa simptomima navedene bolesti, nego je i odgovaralo povijesti pacijentove bolesti. U novinama je zatim objavljena obavijest o smrti, i pogreb je zakazan za 28. lipnja.

Pa, onda se desilo neto to se obino dogaa u takvim sluajevima. Netko je poeo priati. Ovdje je to bio sluaj sa sestrom Williams. Moda biste pomislili da je to bilo pogreno i vrlo indiskretno od nje, ipak, uinila je dobru stvar, kad sve uzmemo u obzir. Naravno, trebala je o svojim sumnjama rei dr. Graingeru i dr. Weareu u to vrijeme, ali nije to uinila, a nama moe biti jedino drago znati, prema miljenju lijenika, ak da je to i napravila i da su oni otkrili kako je bolest prouzrokovana trovanjem arsenom, ne bi mogli uiniti nita vie da spasu ivot ovog jadnika. U svakom sluaju, sestra Williams je otila njegovati, tijekom posljednjeg vikenda u lipnju, jo jednog pacijenta dr.Graingera, koji je, ini se, pripadao istim umjetnikim i literarnim krugovima poput Philipa Boyesa i Harriet Vane. Dok je bila tamo, priala je o Philipu Boyesu.

Napomenula je da je, prema njenom miljenju, bolest nalikovala onoj prouzrokovanoj trovanjem. Spomenula je ak rije arsen. Pa, znate i sami kako se takve stvari ponu iriti. Jedna osoba pria drugoj, o tome se razgovara uz aj ili - kako to danas popularno nazivaju - na koktel zabavama, i pria se ubrzo proirila, te ljudi jponu spominjati imena i opredjeljivati se za strane. Ubrzo su za to

saznale i gospoice Marriot i Prie, te je dolo i do uha gospodina Vaughana.

Gospodin Vaughan je sada bio prilino uznemiren i iznenaen zbog smrti Philipa Boyesa, osobito nakon to je bio s njim u Walesu, i vidio koliko mu se poboljalo zdravlje, a smatrao je, takoer, da se Harriet Vane ponijela loe u njihovoj ljubavnoj vezi. Gospodin Vaughan je smatrao da se neto mora poduzeti, stoga je i otiao do gospodina Urquharta i iznio mu itavu priu. Gospodin Urquhart je odvjetnik, i kao takav oprezan prema razliitim glasinama i sumnjama. Upozorio je gospodina Vaughana da nije pametno ii okolo i optuivati ljude, zbog mogue optube za klevetu. U isto vrijeme, naravno da se nije osjeao najugodnije zbog toga to je reeno o roaku koji je umro u njegovoj kui. Njegov sljedei korak - vrlo razuman, ako mene pitate - bio je konzultacija s dr. Weareom. Predloio mu je da ako je zaista siguran da je bolest uzrokovana gastritisom, i niim drugim, treba poduzeti korake da ukori sestru Williams i stavi toku na 'i' itavoj stvari. Dr. Weare je bio, naravno, vrlo iznenaen i uznemiren zbog onoga to uje, ali kad je ve to predloeno, nije mogao zanijekati da je - uzimajui u obzir jedino simptome - postojala blijeda mogunost neega slinog, jer su, kao to ste ve uli svjedoenja medicinskih strunjaka, simptomi trovanja arsenom i akutnog gastritisa prilino slini i ne moe ih se precizno razlikovati.

Kad je ovo prenijeto gospodinu Vaughanu, njegove su se sumnje potvrdile pa je napisao pismo starom gospodinu Boyesu predlaui istragu. Gospodin Boyes je, naravno, bio izrazito okiran, i odmah izjavio da se neto mora poduzeti. Znao je za sinovu vezu s Harriet Vane, i primijetio je da se nije ni raspitivala o Philipu Boyesu, niti je prisustvovala pogrebu, i to mu se inilo kao vrlo beutno. Na kraju je obavijetena i policija i dobiven je nalog za ekshumaciju.

uli ste rezultate analize koju su izvrili Sir James Lubbock i gospodin Stephen Fordyce. Bilo je dosta rijei o metodama analize i o tome kako se arsen ponaa u ljudskom tijelu i tako dalje, ali mislim da

se ne moramo mnogo zamarati tim istananim detaljima. No, navest u samo neke glavne dokaze, koje moete i predbiljeiti, ako to elite.

Radi potrebe analize iz tijela su izvaeni odreeni organi - eludac, crijeva, bubrezi, jetra i tako dalje - i u svima su pronaeni tragovi arsena. Izvagali su koliinu u tim razliitim dijelovima, i prema tome je izraunata koliina arsena prisutna u itavom tijelu. Morali su, naravno, oduzeti dio koji je preminuli izbacio iz tijela povraanjem i proljevom, i takoer kroz bubrege, zato to oni igraju veliku ulogu u eliminiranju tog odreenog otrova. Nakon to su temeljito prouili ove stvari, zakljueno je da je velika i smrtonosna doza arsena - vjerojatno etiri ili pet grama - unesena u tijelo otprilike tri dana prije smrti.

Ne znam koliko ste precizno i paljivo slijedili sve tehnike argumente koji se tiu ove stvari. Pokuat u vam iznijeti glavne toke, onako kako sam ih ja razumio. Arsen, naime, vrlo brzo prolazi kroz tijelo, osobito ako je uzet s hranom ili neposredno nakon jela, zato to otrov podrauje rad unutarnjih organa i ubrzava proces eliminacije. Proces je bri ako arsen ue u tijelo u obliku tekuine, nego to je to sluaj ako je u obliku praha. Uzet s hranom, ili odmah nakon obroka, gotovo sav bi nestao iz tijela unutar dvadeset i etiri sata od pojave bolesti. Tako, iako vam se koliina arsena pronaena u tijelu moda ini malom, puka injenica da je uope neto otrova i ostalo, nakon tri dana neprestanog povraanja i proljeva, upuuje na veliku dozu uzetu prije nekog vremena.

Velika je diskusija nastala prilikom pokuaja utvrivanja kad su se simptomi prvi put pojavili. Obrana je predloila da je Philip Boyes moda sam uzeo arsen u periodu izmeu naputanja stana Harriet Vane i pozivanja taksija u Guilford Streetu; kao potvrdu svojih rijei naveli su primjere iz knjiga u kojima stoji da pojava bolesti najee uslijedi nedugo nakon uzimanja arsena - etvrt sata, mislim, bilo je najkrae vrijeme spomenuto kad je otrov unesen u cijelo u tekuem obliku. Zatvoreniina izjava je - druge niti nemamo - da je Philip Boyes otiao od nje u 22 h, a deset minuta kasnije bio je u

Guilford Streetu. Tada je ve izgledao bolesno. Taksiju nije trebalo mnogo, osobito u to doba noi, da ga odveze do Woburn Squarea, i kad je stigao onamo, bol je ve bila otra i jedva da je mogao stajati. Guilford Street je jedva tri minute hoda udaljen od Doughty Streeta - i morate si postaviti pitanje, ako je zatvoreniina izjava tona, to je radio u tih deset minuta. Je li se povukao u neki mirni kutak i uzeo arsen, koji je u tom sluaju morao uzeti sa sobom u oekivanju neuspjenog razgovora s optuenom?

Moram vas podsjetiti ovdje da obrana nije iznijela nijedan dokaz koji bi ukazivao na to da je Philip Boyes ikada uope imao arsen. To ne znai da ga nije mogao nabaviti - sluaj Harriet Vane pokazuje kako zakonski propisi koji se odnose na prodaju otrova nisu uvijek uinkoviti kako bismo mi to eljeli.

Meutim, preostaje injenica da obrana nije uspjela dokazati daje preminuli imao u svom posjedu arsen. I dok smo na toj temi, spomenut u ovo, to je vrlo zanimljivo, da u analizama nisu uspjeli pronai tragove ugljena, indiga, koje dolaze u mjeavini s trgovakim arsenom. Bilo da gaje kupila optuena ili preminuli, oekivali biste tragove sredstva za bojenje, lako moda mislite da bi nestao iz tijela prilikom povraanja ili ienja crijeva.

to se tie prijedloga o samoubojstvu, trebali biste upitati o tih deset minuta - je li Boyes uzeo arsen u tom periodu, ili se, to je takoer mogue, poeo osjeati loe i sjeo negdje kako bi se oporavio, ili je, pak, moda, samo lutao uokolo, neto to svi inimo kad se osjeamo uznemireno ili nesretno. A onda, moete pomisliti da je optuena pogrijeila, ili namjerno lagala o vremenu kad je Boyes otiao iz njenog stana. No, kada se razmatra o tome, dolazi se do zakljuka kako je pitanje pojave simptoma bolesti ostalo prilino nejasno. uli smo razne lijenike koji su priali o svojim iskustvima i sluajevima citiranima od strane medicinskih autoriteta u knjigama, i primijetit ete kako uope ne postoji sigurnost o vremenu kad se oekuje pojava prvih simptoma. Nekad se radi o etvrt sata, pola sata,

dva sata, a ponekad je rije ak o pet ili est sati, a zabiljeen je i sluaj kad su se pojavili tek nakon sedam sati."

Na to ustane javni tuitelj i ree: "U tom sluaju, mislim da sam u pravu kad kaem da je otrov uzet na prazni eludac."

"Zahvaljujem na toj primjedbi. Da, potonji je sluaj kad je otrov uzet na prazan eludac. Te sluajeve spominjem samo kako bih vam ukazao da se bavimo vrlo nesigurnim fenomenom, i iz tog razloga sam vas i elio podsjetiti na sve prilike u kojima je Philip Boyes jeo toga dana - 20. lipnja - jer uvijek postoji vjerojatnost da i to trebate uzeti u obzir.

"Zvijer, prokleta zvijer", promrmljao je lord Peter Wimsey. "Namjerno sam, dosad, izbjegavao spomenuti jojednu stvar

proizalu iz analize, a to je prisutnost arsena u kosi. Preminuli je imao kovravu kosu, koju je nosio prilino dugu. Tragovi arsena su pronaeni blizu korijena kose, a sir James

Lubbock kae da je koliina mnogo vea nego od one prirodne. Ponekad, u ljudi se nau tragovi arsena u kosi i na koi, ali ne u koliini koja je pronaena ovdje.

To je miljenje sir Jamesa. Reeno vam je - i svi se medicinski strunjaci, koje smo uli

ovdje, slau s tim - da ako osoba uzme arsen, odreena koliina ostane na koi, noktima i kosi.

Zadrat e se na korijenu kose, i kako kosa raste, arsen se prenosi zajedno s njom, tako da moete dobiti grubu ideju, iz poloaja arsena u kosi, koliko dugo je ve prisutan na tijelu. Mnogo se diskutiralo o tome, ali mislim da je postignuto razmjerno ope suglasje da, ako uzmete dozu arsena, zasigurno ete pronai tragove u kosi, blizu skalpa, nakon otprilike deset tjedana. Kosa naraste obino za petnaestak centimetara na godinu, istovremeno se pomie i arsen i ostaje na kosi sve dok se ona ne odree. Siguran sam da dame u poroti to vrlo dobro razumiju, zato to se ista stvar dogaa s onim to se zove 'trajna ondulacija'. Val se napravi na jednom dijelu kose,

no nakon to ona izraste blizu tjemena, val se izravna. Prema poloaju kovre moete pretpostaviti kad je 'trajna' stavljena.

Reeno je da prisutnost arsena na i oko tjemena kose Philipa Boyesa ukazuje da je otrov vjerojatno uzeo barem tri mjeseca prije svoje smrti. Shvatit ete vanost toga ako uzmete u obzir kupovinu arsena koje je optuena obavila u travnju i svibnju, te napadaje koje je preminuli pretrpio u oujku, travnju i svibnju. Svaa sa zatvorenicom odigrala se u veljai; bolestan je ve bio u oujku, da bi zatim umro u lipnju. Izmeu svae i smrti prolo je pet mjeseci, etiri izmeu bolesti i smrti, i vjerojatno ete pomisliti da ti datumi imaju svoju vanost.

Sada stiemo do ispitivanja koje je vodila policija. Kad je podignuta sumnja, detektivi su pomno prouili kretanja Harriet Vane i na kraju su otili do njenog stana kako bi uzeli izjavu od nje. Kad su joj rekli da je Boyes umro od trovanja arsenom, inila se poprilino iznenaena i rekla je, 'Arsen? Kako neobino!'Tada se nasmijala i rekla, 'Pa, ja piem knjigu o trovanju arsenom.' Upitali su je o kupovini arsena i drugih otrova, a ona im je posve spremno priznala i dala objanjenje koje ste takoer ve mogli uti u sudnici. Zanimalo ih je to je uinila s otrovima. Odgovorila je da ih je spalila zato to je vrlo opasno imati takve stvari uz sebe. Pretraili su njen stan, ali nikakav otrov ili otrovi nisu pronaeni, osim uobiajenih stvari poput aspirina i nekoliko drugih lijekova.

Apsolutno je zanijekala davanje arsena ili bilo kojeg drugog otrova Philipu Boyesu. Upitali su je je li arsen mogao sluajno dospjeti u kavu; odvratila je da je to prilino nemogue jer je unitila sve otrove jo prije kraja svibnja." Ovdje je sir Impey Biggs upao u rije sucu i ponizno zatraio da njegovo gospodstvo treba podsjetiti porotu na dokaze koje je iznio gospodin Challoner.

"Svakako, sir Impey, zahvaljujem vam na tome. Sjeate se da je gospodin Challoner literarni agent gospoice Harriet Vane. Svjedoio je daje ve prolog prosinca razgovarao sa svojom kli-jenticom na temu njene sljedee knjige za koju mu je ona rekla da e biti o

otrovima, najvjerojatnije o arsenu. Vjerojatno ete zakljuiti kako to govori u prilog optuenoj. Naime, o tome je razmiljala i mnogo prije svoje svae s Philipom Bovesom u veljai. Oito je temi posvetila mnogo panje; pronaene su brojne knjige na njenim policama o forenzinoj medicini i toksikologiji, te takoer izvjetaji s nekoliko poznatih sluajeva koji se bave trovanjem, ukljuujui sluaj Madeleine Smith, sluaj Seddon i Armstrong - svi su bili sluajevi trovanja arsenom.

Pa, ovo je sluaj kakav je predstavljen vama. Ova je ena optuena za ubojstvo svog biveg ljubavnika tako to gaje otro-vala arsenom. On je nesumnjivo uzeo arsen, i ako ste uvjereni da mu ga je ona dala, s namjerom da ga ozlijedi ili ubije, i da je posljedica toga njegova smrt, vaa je dunost da je proglasite krivom za ubojstvo.

Sir lmpey Biggs, u svom vrlo elokventnom govoru, natuknuo vam je da je optuena imala vrlo malo razloga i motiva za takvo ubojstvo, ali moram vam rei da se ubojstva najee i ine zbog, kako se na prvi pogled ini, sasvim neprikladnih motiva - ako, naravno, bilo koji motiv moemo nazvati primjerenim za takav zloin. Osobito ako je rije o muu i eni, ili osobama koje su ivjele kao da su u braku. U takvim sluajevima nisu rijetki vrlo strastveni osjeaji koji mogu dovesti do zloina u osoba neprimjerenog moralnog standarda i neuravnoteenog uma.

Optuena je imala sredstva - arsen, raspolagala je potrebnim strunim znanjem, a takoer je imala i prilike da upotrijebi otrov. Obrana kae da to nije dovoljno.

Tvrde da Kruna mora ii dalje i dokazati da se otrov nije mogao uzeti na bilo koji drugi nain - sluajno, ili s namjerom da se poini samoubojstvo. To morate sami procijeniti. Ako smatrate da postoji opravdana sumnja da je optuena dala otrov Philipu Bovesu namjerno, morate presuditi u njenu korist i osloboditi je optube. Vaa dunost nije da odluite kako je otrov dan, i je li ga uope dala optuena. Prosudite sluaj u cjelini, i recite do kakvog ste zakljuka doli."

Nee biti dugo unutra, pretpostavljam", rekao je Waffles Newton, "oito je kao dan. Sluaj, starija idem baciti ovo na papir. Obavijestit e me to se dogaa?"

"Naravno", ree Salcombe Hardy, "ako ti nije teko ostaviti moj materijal u redakciji. Ne moe mi poslati pie telefonom, zar ne? Usta su mi potpuno suha."

Pogledao je na svoj sat. "Bojim se da emo propustiti izdanje u 18.30 h, osim ako se ne poure. Stari je paljiv, ali je prokleto spor."

"Barem se iz pristojnosti moraju pretvarati da raspravljaju o sluaju", ree Newton. "Dajem im dvadeset minuta. Neki od njih e htjeti i pripaliti cigaretu.

I ja to elim. Vraam se u deset do, ako zatreba." Otkrivudao je van. Cuthbert Logan, koji je izvjetavao za

jutarnje novine, i bio mnogo oputeniji, smjestio se kako bi ukratko iznio injenice o sluaju. Bio je flegmatina i vrlo trezvena osoba koja je mogla jednako udobno pisati u sudnici kao i bilo gdje drugdje. Volio je biti na mjestu dogaaja i zabiljeiti sve poglede, promjene u tonu glasa, boje na licu i sline stvari. Njegovi su izvjetaji uvijek bili zabavni, a ponekad ak i vrlo razliiti od ostalih.

Freddy Arbuthnot, koji ipak nije otiao kui nakon ruka, odlui da je vrijeme da to uini sada. Mekoljio se, i Wimsey ga pogleda ljutito. Vojvotkinja od Dowagera progurala se izmeu klupa i sada se stisnula uz lorda Petera. Sir lmpey Biggs, pazei do posljednjeg na interese svoje klijentice, nestao je avrljajui veselo s javnim tuiteljem, uz pratnju manjih pravnih ribica. Prednji dio sudnice ostao je prazan. Na klupi su ostale samo crvene rue ije su latice nastavile ispadati.

Vii inspektor Parker, odvajajui se od grupe prijatelja, probio se polako uz gomilu i pozdravio Dowagera. "I, to ti misli o tome, Peter?" dodao je, okreui se prema Wimseyu. "Prilino zgodan skup, zar ne?"

"Charles", ree Wimsey, "ne bi smio izai van bez mene. Napravio si pogreku, stari."

"Pogreku?" "Ona to nije uinila." "Oh, molim te." "Ona to nije uinila. Sve je vrlo uvjerljivo i neosporivo, ali

potpuno pogreno." "Ne misli to zaista." "Mislim." Parker je izgledao vrlo uznemireno. Imao je povjerenja u

Wimseyev sud, i, bez obzira na svoju vlastitu sigurnost, doimao se ozbiljno uzdrman.

"Dragi moj prijatelju, u emu je stvar? Pronaao si manu?" "Ne, nikako. Nita ne mogu osporiti, osim da je djevojka

neduna." "Polako se pretvara u kakvog psihologa", ree Parker, nevoljko

se smijeei. "Zar ne, vojvotkinjo?" "Da sam barem poznavala djevojku", odgovori vojvotkinja na

svoj uobiajeno neodreen nain, "tako zanimljiva i doista izvanrednog lica, iako moda nije posve zgodna, no to je ini jo zanimljivijom, jer su zgod/ii ljudi esto potpuni glupani. Proitala sam jednu njenu knjigu, stvarno dobro napisanu, i nisam pogodila ubojicu sve do dvjestote stranice, inae mi je dovoljno nekih petnaestak stranica. Kako je neobino to pie knjige o zloinima, a da zatim i sama bude optuena za jedan. Neki bi ljudi mogli rei da se radi o sudbini. Pitam se, ako sama nije poinila zloin, zna li moda pravog krivca? Pretpostavljam da pisci detektivskih pria ne zamjeuju mnogo toga u stvarnom ivotu, zar ne? Osim Edgara Wallacea, naravno, koji je uvijek, inilo se, bio svugdje i dragog Conana Doylea i onog crnca, kako li se zvao, i naravno onog Slatera. Koji je to bio skandal, iako je to, kad se bolje sjetim, bilo u kotskoj gdje imaju tako udne zakone o svemu, osobito o enidbi. Pa, uskoro emo znati, ne nuno istinu, nego to o svemu tome misli porota."

"Da, zadrali su se dulje nego to sam mislio. Ali, Wimsey, da si mi barem rekao."

"Prekasno, prekasno, ne moe sada ui. Zakljuao sam srce u srebrnu kutijicu i pribio ga zlatnim avliem. Sada vie nije vano niije miljenje osim onog od porote. Pretpostavljam da je gospoica Climpson zapoela sa svojim priama. Kad jednom krene, teko je se moe zaustaviti, barem ne sat ili dva."

"Pa, sad su ve pola sata unutra", ree Parker. "Jo ekate?" upita Salcombe Hardy, vraajui se do stola za

novinare. "Da - to je ono to ti zove dvadeset minuta! Sada ve tri etvrt

sata!" "Nema ih ve sat i pol", ree djevojka svom zaruniku. Par se

nalazio odmah iza Wimseya. "Pa, o emu mogu toliko razgovarati?" "Moda misle da ona to ipak na kraju nije uinila." "Glupost! Naravno da jest. Mogao si to proitati na njenom licu.

Tako kruto. I nijednom nije zaplakala." "Oh, naravno", ree mladi. "Ne eli mi valjda rei da joj se divi, Frank?" "Oh, pa, ne znam. Ali meni nije izgledala poput ubojice." "A ti zna kako izgledaju ubojice? Jesi li ikada sreo ijednog?" "Pa, vidio sam ih kod Madame Tussaud." "Oh, ubojice od voska.

Svatko izgleda kao ubojica kad ga se napravi od voska." "Pa, moda je to istina." "Dva sata i etvrt", ree Waffles Newton, nestrpljivo. "Vjerojatno

su ve i zaspali. Morat e biti specijalno izdanje. to ako itavu no ostanu vijeati o tome?"

"I mi emo sjediti itavu no ovdje, to je sve." "Pa, sada je moj red za pie. Obavijestit e me, zar ne?" "Apsolutno!" "Razgovarao sam s jednim od sudskih slubenika", ree ovjek

Koji Je Znao Sve Smicalice, vano svom prijatelju. "Sudac ga je ba poslao do porote da ih upita moe li im on kako pomoi."

"I, je li? to su oni odgovorili?" "Ne znam." "Sad su ve prola tri i pol sata", proape djevojka iza

Wimseya. "Umirem od gladi." "Doista, draga? Hoemo li krenuti?" "Ne - elim uti presudu. ekali smo tako dugo, moemo valjda

ostati do kraja." "Pa, otii u nam samo po sendvie." "Oh, to bi bilo krasno. Ali, nemoj dugo. Sigurna sam da u

postati histerina kad ujem presudu." "Pourit u se koliko mogu. Budi sretna to nisi u poroti -njima

nije nita doputeno." "to? Nita za jelo ili pie?" "Apsolutno nita. Mislim da ak ne smiju imati upaljeno svjetlo

ili vatru." "Jadnici! Ali, imaju valjda grijanje, zar ne?" "No, ovdje je dovoljno vrue. Godit e mi daak hladnog zraka." Pet sati. "Na ulici je velika guva", ree ovjek Koji Je Znao Sve

Smicalice, vraajui se sa izvianja. "Neki su ve poeli izvikivati neugodne stvari zatvorenici, a hrpa drugih ih je napala. Jedan je ak zavrio u bolnici."

"Doista, kako zabavno! Pogledaj! Eno gospodina Urquharta; vratio se. Tako mi ga je ao. Vjerojatno je strano kad netko umre u tvojoj kui."

"Razgovara s javnim tuiteljem. Svi su oni, naravno, dobro veerali."

"Javni tuitelj nije tako zgodan kao sir Impey Biggs. Je li istina da uzgaja kanarince?"

"Tko? Javni tuitelj?" "Ne, Sir Impey." "Da, istina je. Osvojio je i brojne nagrade s njima." "Boe, kako

smijeno!"

"Izdri, Freddy", ree lord Peter Wimsey. "ini se da dolaze." Svi u sudnici dignu se na noge. Sudac je zauzeo svoje mjesto.

Zatvorenica, koja je izgledala vrlo blijeda pod elektrinim osvjetljenjem, sjela je iznova na optuenikoj klupi. Vrata koja su vodila do sobe za porotnike takoer se otvore.

"Pogledaj im lica", ree zarunica. "Kau da ako namjeravaju optuenika proglasiti krivim porotnici nikad ne gledaju u njegovo lice. Oh, Archie, primi me za ruku!"

Porotnicima se obrati sudski slubenik tonom koji je odavao i formalnost i prijezir.

"lanovi porote, jeste li jednoglasno donijeli presudu?" Predsjednik porote ustane s bolnim i razdraljivim pogledom na

licu. "ao mi je to ovo moram rei, ali nismo uspjeli postii

suglasnost." Sudnicom se pronese otegnut uzdah i mrmljanje. Sudac se

nagne naprijed, vrlo uljudno i nimalo umorno. "Mislite li da bi vam jo malo vremena pomoglo da postignete

suglasnost?" "Bojim se da ne." Predsjednik porote pogleda bijesno prema jednom kutu porotnike klupe gdje je sjedila postarija usidjelica pognute glave i vrsto stisnutih dlanova. "Ne vidim uope mogunost usuglaavanja naih miljenja."

"Mogu li vam ja ikako pomoi?" "Ne, hvala vam. Dokazi su nam prilino jasni i razumljivi, ali

nikako se ne moemo sloiti oko njih." "Tojezaista vrijedno aljenja. Smatram da biste trebali pokuati

jo jednom, a onda, ako i dalje ne moete donijeti odluku, vratite se i izvijestite me o tome.

U meuvremenu, ako vam moje poznavanje zakona ikako moe pomoi, stojim vam, naravno, na raspolaganju."

Porota se smeteno i mrzovoljno pokupi i ode. Sudac je vukao za sobom svoj dugi skarletni ogrta. Mrmljanje okupljene publike pretvori se sada u glasno klepetenje.

"Tako mi svega", ree Freddy Arbuthnot, "mislim daje tvoja gospoica Climpson odgovorna za itavu ovu zbrku, Wimsey. Jesi li vidio kako ju je pogledao predsjednik porote?"

"Dobra je ona", ree Wimsey. "Oh, naprosto sjajna! Strano vrsta savjest, nee tako olako popustiti."

"Pa ti si utjecao na porotu, Wimsey. Jesi li joj signalizirao ili uinio takvo to?"

"Nisam", odvrati Wimsey. "Moe mi, ali i ne mora vjerovati. Nisam ni obrvu podignuo, jedva sam se suspregnuo da to ne uinim."

. "On to ree i tako mora biti", promrmlja Freddy, "odajmo mu priznanje za to.

Alije prokleto drukije i tee za one koji samo ele svoju veeru." est sati. est i pol sati. "Napokon!" Kad se porota po drugi put pojavila, na njima zamijetie oite

znakove umora i suza. Izmuena ena je oigledno plakala. Jo je uvijek jecala u svoj rupi.

Mukarac s gadnom prehladom izgledao je gotovo mrtav. Umjetnikova je kosa bila potpuno razbaruena. Direktor tvrtke i predsjednik porote doimali su se kao da bi najradije zadavili nekoga, a postarija je usidjelica zatvorila oi i samo je micala usnicama kao da se moli.

"lanovi porote, jeste li suglasni oko vae presude?" "Ne, prilino smo sigurni da je potpuno nemogue da se ikada sloimo."

"Prilino ste sigurni?" ree sudac. "Ne bih vas elio pourivati ni na koji nain. Spreman sam ekati ovdje koliko god vi elite."

Rezanje direktora kompanije moglo se uti ak i u galeriji. Predsjednik porote se uspio suzdrati, i odvrati glasom punim gorine i umora: "Nikada se neemo sloiti - ak i ako ostanemo ovdje do Sudnjeg dana."

"Beskrajno alim zbog toga", ree sudac, "ali u tom sluaju, ne preostaje mi nita drugo nego raspustiti porotu i pokrenuti sasvim novo suenje. Siguran sam da ste uinili sve to je bilo u vaoj moi,

da ste upregnuli svoje umne i intelektualne sposobnosti i savjest nakon to ste vrlo paljivo i gorljivo sasluali dokaze. Ovime vas oslobaam vae dunosti porotnika, i imate svako pravo izuzeti se iz svake sudske slube u sljedeih dvanaest godina."

Prije nego to su sve formalnosti bile dovrene, i dok je suev ogrta jo leprao na dovratku njegovih odaja, Wimsey se probio do mjesta gdje su sjedili odvjetnici. Branitelja je dohvatio za halju.

"Biggy, estitam! Dobar poao! Dobio si drugu priliku. Dopusti da napiem priu o tome i sigurno emo uspjeti."

"Misli, Wimsey? Rado priznajem da smo ak proli i bolje nego to sam oekivao."

"Sljedei put e biti jo bolje. Hajde, Biggy, prisegnut u kao slubenik ili neto slino. elim je intervjuirati." "Koga? Moju klijenticu?"

"Da. Imam predosjeaj o ovom sluaju. Moramo je osloboditi, a ja znam da se to moe uiniti."

"Pa, posjeti me sutra. Sada moram razgovarati s njom. Bit u u svom uredu u deset. Laku no."

Wimsey pojuri do pokrajnjih vrata iz kojih je upravo izlazila porota. Posljednja se pojavila postarija usidjelica, s nakrivljenim eirom i ogrtaem koji se udno objesio preko njenih ramena. Wimsey je pohitao do nje i uhvatio je za ruku.

"Gospoice Climpson!" "Oh, lorde Peter. Oh, Boe!. Kakav je ovo straan dan bio. Znate

lija sam ta koja je prouzroila sve te probleme, uglavnom, iako sam imala i hrabru podrku dvoje porotnika. Oh, lorde, nadam se da nisam uinila nita krivo, ali nisam, ne, moja mi savjest nije doputala dS kaem da je to uinila kad sam sigurna da nije. Oh, Boe, oh, Boe!"

"Potpuno ste u pravu. Ona to nije uinila, i hvala Bogu da ste se vi usprotivili i tako joj pruili novu priliku. Dokazat u da nije kriva. A vas u izvesti na veeru, i - gospoice Climpson!"

"Da?"

"Nadam se da vam nee smetati to se od jutra nisam obrijao, ali odvest u vas do sljedeeg mirnog kutka i tamo vas poljubiti."

Sljedei je dan bila nedjelja, ali sir lmpey Biggs je otkazao dogovor za golf (s neto manje aljenja jer je lijevalo kao iz kabla) i odrao neobino ratno savjetovanje.

"Pa, sada, Wimsey", ree odvjetnik, "to ti misli o ovome? Mogu li ti predstaviti gospodina Croftsa, iz Croftsa & Coopera, koji zastupaju optuenu."

"Ja mislim da gospoica Vane to nije uinila", ree Wimsey. "Usuujem se rei da vam je ta ideja ve pala na pamet, ali, s obzirom na snagu uma koji stoji iza nje, nema sumnje da jo snanije djeluje na vau matu."

Gospodin Crofts, koji nije bio siguran je li ovo trebalo ispasti smijeno ili glupo, nasmijeio se pokorno.

"Slaem se", ree Sir lmpey, "ali zanima me koliko je porotnika doivjelo to na taj nain."

"Pa, mogu ti odgovoriti na to pitanje jer, naime, poznajem jednu porotnicu.

Jedna i pol ena i otprilike tri etvrtine jednog mukarca." "to to znai?" "Pa, porotnica, moja poznanica, nije odustajala od ideje da

gospoica Vane nije osoba koja bi mogla poiniti takav zloin. Naravno, poprilino su je gnjavili, jer, naime, nije mogla pronai oslonac svojoj prii u samim dokazima koji su bili prevrsti i bez mana, ali ona je naglasila da je otueniino ponaanje takoer dokaz koji ima pravo uzeti u obzir. Na sreu, ona je jaka, mrava, postarija ena zdrave probave, borbenog kranskog duha i nepokolebljive savjesti. Neobino izdrljiva. Dopustit e da se svi izmore do smrti, a onda i dalje tvrditi da optuena nije kriva za ubojstvo."

"Vrlo koristan podatak", ree sir Impey. "Osoba koja je spremna vjerovati u sve postavke kranske vjere nee oklijevati kad je rije o malenkosti kao to je oprean dokaz. Ali nikada se ne moemo nadati

da emo imati porotu sainjenu od okorjelih nepopustljivaca. to je sa spomenutom drugom enom i mukarcem?"

"Pa, ena je dola prilino neoekivano. Rije je o bogatoj, krupnoj eni koja vodi uspjenu slastiarnicu. Rekla je da misli da sluaj nije u potpunosti dokazan i da je savreno mogue da je Boyes sam uzeo otrov, ili da mu ga je dao njegov roak. Na nju je utjecalo, to je prilino neobino, injenica daje prisustvovala jednom ili dvama suenjima koja su bila zasnovana na trovanju arsenom, i nije bila zadovoljna presudama u nekima od njih -prije svega u sluaju Seddon. Kae da nema neko ope miljenje o mukarcima (pokopala je ve treeg supruga) i, u pravilu, skeptina je prema svim strunim dokazima. Rekla je da, osobno, misli kako je gospoica Vane mogla poiniti ubojstvo, ali da medicinski dokazi nisu dovoljni (za nju) ni da se objesi psa. Najprije je namjeravala glasovati u skladu s veinom, ali predsjednik porote joj se nije svidio, nastojao ju je nadvladati svojim mukim autoritetom, i napokon je rekla da e podrati moju prijateljicu gospoicu Climpson."

Sir Impey se nasmije. "Vrlo zanimljivo. Kad bismo mogli uvijek dobivati ovako iscrpne

informacije o porotnicima. Muimo se paklenski da pripremimo dokaze i sluaj, a onda jedna osoba donese svoju odluku na temelju neega to ak i nije dokaz,,a druga ju podrava iz razloga to se ne moe osloniti i vjerovati dokazima. to je s mukarcem?"

"Rije je o umjetniku, jedinoj osobi koja je doista razumjela ivot kakav ti ljudi ive. Povjerovao je verziji svae vae klijentice i rekao da je, ako je djevojka zaista osjeala tako prema momku, posljednja stvar koju je eljela uiniti bila da ga ubije. Radije bi stajala sa strane i promatrala njegovu bol.

Bio je, takoer, spreman povjerovati u itavu priu o nabavci otrova koja se ostalima, naravno, inila prilino mutna. Rekao je takoer da je Boyes, prema onome to je uo o njemu, bio umiljena budala, i onaj tko ga je ostavio, uinio je drutvu uslugu. Imao je tu nesreu da je proitao neke od njegovih knjiga, i smatrao ga je posve

suvinim smetnjom svijetu. Zapravo, inilo mu se i vie nego vjerojatno da je poinio samoubojstvo i bio je spreman poduprijeti svakoga tko je mislio isto. Osim toga, obavijestio je porotu da je posve navikao na kasne none sate i da nema ni najmanje primjedbe ako e morati ostati budni itavu no. Gospoica Climpson je na to napomenula da, ako je rije o opravdanom razlogu, manja osobna neugodnost je posve zanemariva i beznaajna, i pridodala da ju je njena religija pripremila na post. U tom trenutku, trea je ena doivjela napad histerinosti a mukarac, koji se sljedeeg dana spremao zakljuiti jedan izvanredno vaan posao, gotovo da nije poludio i tako je, kako bi izbjegao nasilje, predsjednik porote rekao da bi bilo najbolje za sve da se sloe da se ne mogu sloiti. Tako se, dakle, sve to odigralo."

"Pa, pruili su nam novu priliku", ree gospodin Crofts, "to je odlino za nas.

Do sljedeeg suenja ostaje nam nekih mjesec dana i vjerojatno emo dobiti Bancrofta koji nije toliko strog sudac kao Crossley. Stvar je u ovome, moemo li uiniti ita kako bismo poboljali izgled svojeg sluaja?"

"Bit u neumoljiv", ree Wimsey. "Negdje mora postojati nekakav dokaz. Znam da ste se svi dobrano namuili radei na ovom sluaju, ali ja u se potruditi jo jae. A imam i jednu prednost koju vi niste imali."

"Vie mozga?" predloi sir Impey, cerei se. "Ne - nisam to ni pomislio, Biggy. Ali ja doista vjerujem u

nedunost gospoice Vane." "K vragu, Wimsey, nije li te moja elokventna zavrna rije

uvjerila da sam i sam pristalica te ideje?" "Naravno da jest. Gotovo da nisam zaplakao. Evo starog

Biggyja, rekao sam sebi, napustit e Komoru i prerezati sebi grlo ako presuda ne bude u njegovu korist, zato to e izgubiti vjeru u britanski pravosudni sustav. Ne - tvoja je zasluga to si postigao ovo

neslaganje meu porotnicima. Vie nego to si oekivao. Tako si rekao. I, ako nije nezgodno pitanje, tko te plaa, Biggy?"

"Crofts & Cooper", odvrati sir Impey prepredeno. "Oni su uli u sluaj iz posve iz zdravstvenih razloga,

pretpostavljam?" "Ne, lorde. Zapravo, trokovi za ovaj sluaj pokriveni su od izdavaa gospoice Vane i odreenim novinama, koje e objaviti njenu novu knjigu u nastavcima.

Oekuju izvanredan uspjeh. Ali, iskreno, ne znam to e rei na spomen trokova za itavo novo suenje. Oekujem da u se danas uti s njima."

"Strvinari", ree Wimsey. "Pa, bolje da ustraju. Ne, ipak ne spomininji moje ime."

"To je vrlo velikoduno." "Uope ne. Ni za to ne bih propustio ovo. Ali zauzvrat mora

uiniti neto za mene. elio bih vidjeti gospoicu Vane. Uredi da me propuste k njoj kao dio tvog osoblja, tako da ujem njenu verziju prie. Ako je mogue da nam bude zajamena makar minimalna privatnost..."

"Mislim da se to moe urediti", ree sir Impey. "U meuvremenu, ima li nam to za predloiti?"

"Jo nisam imao vremena istraivati. Ali, nai u neto, ne brini. Ve sam poeo potkopavati povjerenje policije. Vii inspektor Parker je otiao kui saditi cvijee za vlastiti grob."

"Molim te, budi paljiv", ree mu sir Impey. "Sve to moda otkrijemo bit e mnogo efektivnije ako optuba unaprijed ne zna za to."

"Obeajem ti, hodat u na vrcima prstiju. Ali ako pronaem stvarnog ubojicu, nee imati nita protiv da njega ili nju dam uhititi?"

"Ne, neu se protiviti tome. Ali policija moda hoe. Pa, gospodo, ako je to sve za sada, najbolje da prekinemo na sastanak. Uredit ete sve to je potrebno za lorda Petera, gospodine Crofts?"

Gospodin Crofts je iskoristio svoj silni utjecaj i osigurao lordu Peteru isprave s kojima se sljedeeg jutra pojavio na vratima Holloway Goala.

"Oh, da, gospodine. Prema vama e se postupati na isti nain kao i prema zatvoreniinu odvjetniku. Da, dobili smo odobrenje i od policije, i to je u redu, gospodine. uvar e vas povesti dolje i objasniti vam pravila."

uvar je Wimseya vodio kroz itav niz golih i sivih hodnika dok nisu stigli do malene sobe sa staklenim vratima. Unutra se nalazio dugaak stol i nekoliko stolica.

"Stigli smo, gospodine. Vi ete sjesti na jedan kraj a zatvorenica na drugi. Ne smijete se micati sa svojih sjedala ili predavati jedno drugome bilo kakve predmete preko stola. Ja u biti vani, meutim, promatrat u vas kroz staklo, ali neu moi uti nita od vaeg razgovora. Izvolite zauzeti svoje mjesto, dovest e zatvorenicu."

Wimsey je sjeo i ekao. Za-nekoliko trenutaka zau zvuk koraka i zatvorenica, u pratnji uvarice, ue u sobu. Sjela je nasuprot Wimseyu. uvarica se povukla i zatvorila vrata za sobom. Wimsey ustane i proisti grlo.

"Dobro jutro, gospoice Vane", ree pomalo beutno. Zatvorenica ga pogleda. "Molim vas, sjednite", ree mu zanimljivim, dubokim glasom

koji ga je ve i privukao u sudnici. "Vi ste lord Peter Wimsey, pretpostavljam, i stigli ste od gospodina Crofta."

"Da", ree Wimsey. Njezin miran pogled ga je obeshrabrivao. "Da. Ja - pa - pratio sam sluaj i sve to, i - pa - mislio sam da bih mogao uiniti neto."

"To je vrlo ljubazno od vas", odvrati mu zatvorenica. "Nikako, nikako, do avola! Hou rei, poprilino uivam u

istraivanju, ako znate na to mislim." "Znam. Budui da piem detektivske prie, prouila sam s

velikim zanimanjem vau karijeru." Odjednom mu se nasmijeila i pretvorila njegovo srce u vodu.

"Pa, to je na neki nain dobro, zato to onda razumijete da zapravo nisam takav idiot kao to izgledam u ovom trenutku."

Ovo ju je nasmijalo. "Ne izgledate poput idiota - ne vie nego to bi izgledao bilo koji mukarac u ovom trenutku. itava ova pozadina ba i ne odgovara vaem stilu, ali ipak ste melem za oi. A ja sam vam doista vrlo zahvalna, iako smatram da sam prilino beznadan sluaj."

"Ne govorite to. Ne moe biti beznadno, osim ako doista niste uinili to, a znam da niste."

"Pa, zapravo i nisam. Ali osjeam kao da sam se nala u jednoj od svojih knjiga, u kojoj sam poinila tako savreno neosporiv zloin koji moj detektiv nikako ne moe dokazati, ve prisiljava ubojicu da sam prizna svoje nedjelo."

"Ako je potrebno, i mi emo uiniti isto. Pretpostavljam da ne znate tko je ubojica?"

"Mislim da takav i ne postoji. Doista vjerujem da je Philip sam uzeo otrov.

Znate, bio je poprilino maloduan." "Pretpostavljam da mu je teko pao va raskid?" "Pa, mogu rei da je to djelomino istinito. Ali, mislim da je vie

stvar bila u tome da je osjeao kako nije dovoljno cijenjen. Bio je sklon misliti da su se ljudi urotili protiv njega kako bi mu pokvarili njegove anse."

"I jesu li doista?" "Ne, nikako. Ali, mislim da je uvrijedio velik broj ljudi. esto je

zahtijevao stvari jer je smatrao da na njih ima pravo - a to zna razljutiti ljude, znate."

"Da, shvaam. Je li se dobro slagao sa svojim roakom?" "Oh, da, iako je, naravno, uvijek govorio da je samo po sebi

razumljivo da se gospodin Urquhart brine o njemu, da je to njegova dunost. Gospodin Urquhart je poprilino imuan, i ima mnogo profesionalnih veza, ali Philip zaista nije imao to zahtijevati od njega. To nije bio ni obiteljski novac, niti ita slino.

Njegovo je miljenje bilo da veliki umjetnici zasluuju da ih se uzdrava i hrani na raun obinog ovjeka."

Wimsey je bio dobro upoznat s tom stranom umjetnikog temperamenta. No, pogodio ga je, meutim, ton njena odgovora, pun gorine, ak i prijezira. Sljedee je pitanje postavio blago oklijevajui.

"Oprostite to vas pitam, ali vi ste voljeli Philipa Boyesa?" "Morala sam s obzirom na okolnosti, zar ne?" "Ne nuno", ree Wimsey odvano, "moda vam ga je bilo ao,

ili vas je oarao, ili ak dodijavao nasmrt." "Sve navedeno." Wimsey razmisli na trenutak. "Jeste li bili prijatelji?" "Ne." Rije je izletjela iz nje. Prestraila ga je surovost s kojom

ju je izgovorila. "Philip nije bio tip mukarca koji bi mogao biti prijatelj sa

enom. On je zahtijevao odanost. Ja sam mu je pruila. Jesam, zaista. Ali nisam mogla podnijeti da radi budalu od mene. Da me stavi na svojevrsni probni rok, kao kakvo potrkalo, da vidi jesam li ga zavrijedila. Zaista sam mislila da je iskren kad je rekao da ne vjeruje u brak - a to je naposljetku ispao test za mene, da se uvjeri da je moja odanost dovoljno jaka. Ipak nije bila. Nisam eljela brak kao nagradu za loe ponaanje."

"Ne krivim vas", ree Wimsey. "Zaista?" "Ne. ini mi se da je momak bio prava sitna dua - da ne kaem

hulja. Poput onog stranog ovjeka koji se pretvarao da je slikar, a zatim unesreio onu mladu enu s teretom za koji ona nije bila spremna niti roena. Ne sumnjam da je bio savreno nepodnoljiv sa svim time, sa svojim pradavnim roacima i obiteljskom srebrninom, naklonima i takvim stvarima."

Harriet Vane se jo jednom nasmije. "Da - smijeno je - ali takoer i poniavajue. Pa, eto, rekla sam.

Mislim da je Philip i mene i sebe uinio smijenima, i istog trenutka kad sam to shvatila, prekipjelo mije i odluila sam prekinuti tu

farsu." "Razumijem vas", ree joj Wimsey. "Takvo viktorijansko ponaanje, takoer, za ovjeka s tako naprednim idejama. Pa, drago mi je da mislite o tome na taj nain."

"Doista? U ovoj vam situaciji to i nee biti od velike pomoi." "Ne, gledao sam iznad toga. Ono to sam elio rei je to da kad

sve bude gotovo, elim da se udate za mene, ako ete me moi podnijeti i sve to."

Harriet Vane, koja mu se itavo vrijeme smijeila, sada se namrti i neki neodreeni izraz gnuanja pojavi se u njenim oima.

"Oh, zar ste i vi jedan od njih? To vas ini ukupno etrdeset sedmim."

"etrdeset i sedmim to?" upita Wimsey prilino zapanjeno. "enidbenom ponudom. Neprestano mi stiu potom.

Pretpostavljam da je mnogo ovakvih luaka koji ele oeniti svaku koja je imalo ozloglaena."

"Oh", uzdahne Wimsey. "Da, to je doista udna situacija za vas. Ali, znate, meni nije potrebna niija ozloglaenost. I svojim vlastitim snagama mogu ui u novine. Ne, ne gledam na to na takav nain. Moda je bolje da to vie ne spominjem."

Zvuao je povrijeeno, i djevojka ga pogleda pomalo pokajniki. "ao mi je, ali ovjek drukije gleda na stvari kad se nae u

ovakvoj situaciji. Susrela sam se otad s kojekakvim gnusobama." "Shvaam", ree lord Peter. "Bilo je glupo od mene." "Ne, mislim da sam ja bila glupa. Ali zato?" "Zato? Oh, pa pomislio sam da ste privlana osoba koju bih

rado uinio svojom enom. To je sve. Mislim, poeo sam osjeati neto za vas. Ne mogu vam rei zato. Znate, u tome nema nekih pravila."

"Razumijem. Pa, to je doista lijepo od vas." "Da barem ne zvuite kao da vam je sve ovo toliko smijeno.

Znam da imam pomalo luckasto lice, ali ne mogu nita protiv toga. Zapravo,elio bih nekoga s kim mogu razumno razgovarati, tko bi

uinio ivot zanimljivim. I mogao bih vam pruiti mnoge zaplete za vae knjige, ako je to ikakav motiv za vas."

"Ali, vi ne biste eljeli suprugu koja pie knjige, zar ne?" "Naprotiv, bilo bi to nadasve zabavno. Mnogo zanimljivije od

obine supruge koja misli samo na odjeu i prireivanje zabava. Ne da time mislim da odjea i zabave nisu u redu, ali samo ako je umjereno. I zaista nemam nita protiv odjee."

"A to je s obiteljskom srebrninom i porodinim stablima?" "Oh, ne bih vas gnjavio time. To umjesto mene radi moj brat. Ja

skupljam prva izdanja i inkunabule, to jest malo zamorno, ali vi se ne biste trebali brinuti o tome, osim ako vas doista ne zanima."

"Nisam tako mislila. to bi va otac rekao na to?" "Oh, bitna je samo moja majka, a ona, prema onome to je

vidjela, ima ve visoko miljenje o vama." "Tako, dakle, odluili ste me nadzirati?" "Ne, prokletstvo. Danas nekako uspijevam izgovoriti samo

pogrene stvari. Onaj prvi dan u sudnici, bio sam apsolutno oaran, i pojurio sam k majci, koja je nevjerojatno draga, i osoba koja doista razumije stvari, i rekao sam joj - Sluaj! Rije je o zaista jedinstvenoj eni koja prolazi kroz pravi pakao. Molim te, doi sa mnom i dri me za ruku!' Ne razumijete kako je to nepoteno bilo."

"Da, zvui doista bijedno. ao mi je ako sam bila brutalna. Ali, pretpostavljam da imate na umu da sam imala ljubavnika."

"Oh, da. No, kad smo ve kod toga, i ja sam imao ljubavnicu. Zapravo, nekoliko njih. Rije je o stvari koja se moe svakome dogoditi. Mogu vam ponuditi niz potvrda o svom ponaanju. Rekli su mi da sam prilino dobar ljubavnik - samo to sam trenutno u nezgodnom poloaju. Teko je biti uvjerljiv kad vas s vrata promatra onaj momak."

"Vjerovat u vam na rije. Ali, ini se vjerojatnim da..." "Nastavite." "Da vjerojatno neu preivjeti da iskuamo vau

ponudu."

"Ne budite tako prokleto obeshrabeni", ree joj Wimsey. "Ve sam vam paljivo objasnio da ovaj put ja preuzimam istragu u svoje ruke. Netko bi mogao pomisliti da nemate povjerenja u mene."

"I prije se dogaalo da osude nevine ljude." "Upravo tako, i sve stoga to ja nisam bio tamo." "Nisam razmiljala o tome."

"Razmislite sada. Shvatit ete da je prekrasno i nadasve inspirativno. Moda vam ak pomogne da me razlikujete od one ostale etrdesetestorice, ako sluajno zaboravite moje lice ili neto slino. Oh, ja vam se valjda ne gadim, zar ne? Zato to, ako je to sluaj, odmah u skinuti svoje ime s vae liste ekanja."

"Ne", ree Harriet Vane ljubazno i pomalo tuno. "Ne, nikako mi se ne gadite."

"Ne podsjeam vas na pua sluzavca ili vas ne prolaze marci od pogleda na mene?"

"Nipoto." "Drago mi je zbog toga. Svaka manja preinaka, poput razdjeljka

u kosi, ili uklanjanja naoala, znate, sve u to rado uiniti za vas." "Nemojte", ree gospoica Vane, "molim vas, nemojte se

mijenjati ni u kom pogledu." "Zaista to mislite?" Wimsey se blago zacrvenio. "Nadam se da to

ne znai da to god uinio, neu biti poeljan za vas. Svaki put u doi u drugom odijelu kako biste dobili potpunu sliku o meni. Bunter - moj batler, znate - pobrinut e se za to. Ima savren ukus za kravate, arape i takve stvari. Pa, pretpostavljam da bih morao krenuti. Vi ete razmisliti o prijedlogu, zar ne? Ne morate uriti.

Samo nikako nemojte oklijevati i rei mi da ni u kom sluaju ne biste mogli pristati. Ne elim vas ucjenom uvui u brak, znate. Mislim, istrait u ovo to god da se dogodi, razumijete li me?"

"To je vrlo ljubazno od vas." "Ne, ne, nikako. To je moj hobi. Ne nuditi brak, nisam to mislio,

ve istraivati stvari. Pa, dr'te se. I opet u svratiti, ako mi doputate."

"Rei u slugi da vas svakako primi", ree pomalo sumorno optuenica, "uvijek ete me zatei kod kue."

Wimsey je hodao prljavom ulicom s osjeajem istinske oamuenosti.

Vjerujem da u uspjeti. Ona je, naravno, ranjiva. Nije ni udo, nakon svega to je prola s onom nemani, ali ne osjea gnuanje, ne funkcionira ako ti se taj drugi gadi, koa joj je poput meda, trebala bi nositi arkocrveno i stari nakit, mnotvo prstenja (onog staromodnog). Uzet u kuu, naravno. Jadno dijete, svakako u se truditi nadoknaditi joj sve, ima takoer osjeaj za humor, mozak, barem ne bi bilo dosadno, probudili bismo se ujutro i pred nama bi bio itav dan za raditi zabavne stvari, a onda bismo se vratili kui i otili u krevet; i to bi, takoer, bilo zabavno. I dok bi ona pisala, ja bih istraivao svoje sluajeve, tako da nijednome od nas ne bi bilo dosadno. Pitam se je li Bunter dobro izabrao ovo odijelo - pomalo je tamno, iako su linije dobre - Zaustavio se ispred izloga jedne trgovine kako bi potajice promotrio svoj odraz u staklu. Pogled mu privue natpis:

IZVRSNA PONUDA

SAMO JEDAN MJESEC

"Oh, Boe!" ree tiho, kao da se iznenada otrijeznio. "Jedan

mjesec - etiri tjedna - trideset i jedan dan. Nema mnogo vremena. A ne znam ni odakle da krenem."

"Tako, dakle", ree Wimsey, "zato ljudi ubijaju jedni druge?" Sjedio je u privatnom uredu gospoice Katharine Climpson.

Mjesto je zapravo bilo tipkai ured, i doista tamo su bile tri vrlo uinkovite daktilografkinje koje su, s vremena na vrijeme, obavljale izvrstan posao za pisce i znanstvenike.

Posao je dobro napredovao i bilo gaje mnogo, esto su morali i odbijati brojne ponude jer je osoblje ve i sada radilo pod punim pritiskom. Ali na ostalim katovima zgrade odvijale su se i druge aktivnosti. Svi zaposleni su bile ene - uglavnom postarije, s

nekolicinom ipakjo mladih i privlanijih - no sve su one u drutvu bile oznaene kao "suvine". Tu su bile usidjelice koje su ivjele od malih mjesenih prihoda, ili uope bez prihoda; udovice bez obitelji; ene koje su ostavili njihovi muevi i koje su ivjele od ograniene alimentacije, te koje, prije svog angamana kod gospoice Climpson nisu imale drugog posla osim brida i cjelodnevnih tra-partija. Tu su se nale i razoarane uiteljice; glumice bez posla; hrabre ene kojima su propale njihove trgovine eira i ajane; ak i nekoliko zanosnih mladih ena kojima su bezbrojne zabave i noni klubovi ve pomalo dosadili. One su, ini se, najvie svo vremena provodile odgovarajui na oglase. Neoenjena gospoda koja su eljela upoznati dame; ivahni ezdesetogodinjaci koji su traili domaice; domiljata gospoda s financijskim planovima i u potrazi za kapitalom; pisci u potrazi za enskim suradnicama; dobronamjerna gospoda koja su savjetovala ljude kako mogu zaraditi novac i u svoje slobodno vrijeme - takva su gospoda bila sigurna da e vjerojatno dobiti uslugu od osoblja gospoice Climpson. Moda je bila tek puka sluajnost da su se pojavljivali najee kratko prije nego to bi bili optueni za prijevaru, ucjenu ili svoenje, ali injenica je takoer da se ured gospoice Climpson ponosio privatnom telefonskom linijom sa Scotland Yardom, i da nekoliko dama koje su radile ovdje, nisu bile toliko nezatiene kao to se inilo.

injenica je takoer da je novac kojim se plaao najam i odravanje prostorija potjecao s bankovnog rauna lorda Petera Wimseya. Njegovo je gospodstvo bilo poneto utljivo o tome, ali ponekad, kad bi se zatekao u drutvu vieg inspektora Parkera ili drugih bliskih prijatelja, govorio je o tome kao o "svojoj Cattery".

Gospoica Climpson, prije nego to mu odgovori, stavi ispred njega alicu s ajem. Na ruci je imala mnotvo malih narukvica koje su glasno zveckale pri svakom njenom pokretu.

"Zaista ne znam", ree, oito razmiljajui o problemu s psiholokog gledita, "to je toliko opasno, koliko i nemoralno. Pitam se

kako itko ima drskost upustiti se u takvo to. A najee se toliko malo dobiva time."

"To elim i rei", istakne Wimsey, "to se time namjerava postii? Naravno, neki to ine samo iz za bave, poput one Njemice, kako se zvala, koja je uivala u ubijanju ljudi."

"Kakav neobian ukus", ree gospoica Climpson. "Bez eera, pretpostavljam?

Shvaate li, lorde, bila sam kraj brojnih samrtnikih postelja, i premda su mnoge od njih - kao smrt mog oca - bile vrlo kranske i prekrasne, ne bih ih mogla nazvati zabavnima. Ljudi imaju razliite predodbe o zabavi, naravno, i osobno nikada nisam mnogo marila za Georgea Robeya, iako me Charlie Chaplin uvijek uspije nasmijati. Ipak, mnogo je neugodnih detalja kad se ovjek nae uz neiju samrtnu postelju, shvaate li? Teko da netko vidi uitak u tome."

"Slaem se s vama", ree Wimsey. "Ali vjerojatno je zabavno, u nekom smislu, osjeati da imate kontrolu po pitanjima ivota i smrti. Shvaate li to mislim?"

'To je iskljuiva povlastica Stvoritelja", ree gospoica Climpson. "Ali prilino je krasno uivjeti se u ulogu boanskog, da se

izrazim na taj nain. Priznajem daje to fascinantno. Ali iz praktinih razloga, taje teorija vraja. Ispriavam se, gospoice Climpson, potovanje za svete osobe, mislim, nezadovoljavajue je jer bi odgovaralo kako jednoj tako i drugoj osobi. Ako moramo pronai manijakalnog ubojicu, najbolje da si odmah prereem grlo."

"Ne govorite to", molila je gospoica Climpson, "ak ni u ali. Va rad ovdje, koji je tako dobar i koristan, bio bi vrijedan i unato najtunijim osobnim razoaranjima. Znam za sluajeve kad su se ale takve vrste pretvorile u neto vrlo loe i iznenaujue. Bio je jedan mladi kojeg smo nekad znali, koji se takoer izraavao na takav nemaran nain - bilo je to vrlo davno, dragi lorde Peter, dok ste vi jo bili u pelenama, ali mladii su i tada bili divlji, ak i tada, to god sada govorili o osamdesetima - i on je rekao jednog dana mojoj jadnoj majci, 'Gospoo Climpson, ako danas ne napravim dobar rezultat,

upucat u se' (jer je osobito volio sport), i on je izaao van s pukom, preko nogostupa, okida mu je zapeo za ivicu i puka je opalila i raznijela mu glavu u komadie.

Tada sam bila jo mlada djevojka, i itav me je dogaaj strano uznemirio, zato to je bio vrlo privlaan mladi, sa zalis-cima koji su nam se neobino dopadali, iako bi ih danas vjerojatno ismijali. U eksploziji puke bili su potpuno spaljeni. Nastala je takoer strana rupa u njegovoj lubanji, barem tako kau, jer mi nisu, naravno, dopustili da ga vidim."

"Jadnik", ree lord. Pa, okanimo se za trenutak razmiljanja o ubilakim nagonima. Iz kojeg jo razloga ljudi poine ubojstvo?"

"Tu je, svakako, strast", ree gospoica Climpson, kratko oklijevajui, "koju ne bih eljela pomijeati s ljubavlju."

"To je objanjenje iznijela i optuba", ree Wimsey. "Ja ga, meutim, ne prihvaam."

"Naravno da ne. Ali je mogue da je bilo i drugih nesretnih mladih ena koje su bile povezane s gospodinom Boyesom, i koje su se osjeale osvetniki prema njemu, zar ne?"

"Da, ili mukarac koji je bio ljubomoran. Ali vrijeme predstavlja problem.

Morate imati neki uvjerljiv izgovor kad dajete nekome arsen. Ne moete ga samo uhvatiti na stepenicama pred vratima i rei, 'Hej, popij ovo, hoe li?'"

"Ali, tu je onih deset minuta koje ne moemo objasniti", primijeti gospoica Climpson otroumno. "Nije li mogao ui u neki lokal na osvjeenje i tamo sresti neprijatelja?"

"Svakako, to je mogue." Wimsey je to zabiljeio. Meutim, u nevjerici zavrti glavom. "Ali to je prilina sluajnost. Osim ako nije rije o unaprijed ureenom sastanku. Ipak, vrijedi razmisliti o tome. U svakom sluaju, oito je da kua gospodina Urquharta i stan gospoice Vane nisu jedina mjesta gde je Boyes mogao jesti ili piti izmeu 19 h i 22.10 te veeri.

Dakle, ispod stavke 'strast' nalazimo:

(1) gospoicu Vane (iskljuena kao ex hypothesi); (2) ljubomornog ljubavnika; (3) spomenutog rivala. Mjesto: javni lokal (upitnik). Sada prelazimo na sljedei motiv,

a to je novac. Odlian motiv za ubiti svakoga tko ga ima, ali to ba i nije bio sluaj s Boyesom. Ipak, kaimo, novac. Mogu se sjetiti tri postavke za to:

(1) pljaka (prilino nevjerojatno); (2) novac od osiguranja; (3) nasljedstvo." "Kako jasno razmiljate", ree gospoica Climpson. "Kad umrem, nai ete 'uinkovitost' ispisanu na mom srcu. Ne

znam koji je novac Boyes imao u svom posjedu, ali mislim da nije imao mnogo. Urquhart i Vaughan su to mogli znati; ipak, nije ni vano, zato to arsen ba i nije najloginiji otrov koji koristite kad elite opljakati nekoga. Treba mu dugo vremena da pone djelovati i ne ini rtvu potpuno bespomonom. Osim ako ne pretpostavimo da ga je taksist drogirao i opljakao, nije postojao nitko tko bi mogao profitirati od tog smijenog zloina."

Gospoica Climpson se sloila i namazala maslacem sljedei kolai.

"Onda, osiguranje. Sada stiemo u domenu mogueg. Je li Boyes bio osiguran? ini se da nikome nije palo na pamet da to istrai. Vjerojatno nije bio. Ti umjetniki tipovi slabo razmiljaju o budunosti, i stvari poput premija osiguranja smatraju posve beznaajnima. Ali, trebali bismo doznati. Tko bi mogao profitirati nakon njegove smrti? Njegov otac, roak (mogue), ostala rodbina (ako ju je imao), njegova djeca (ako ju je imao) i - pretpostavljam - gospoica Vane, ako je uzeo policu dok je ivio s njom. Takoer i svatko tko mu je posudio novac na osnovi tog osiguranja. Mnotvo je

mogunosti. Ve se osjeam bolje, gospoice Climpson, jai i pametniji u svakom pogledu. Ili polako ulazim u sr stvari, ili je rije o Vaem aju. Vidim da imate dobar, vrst ajnik. Recite, ima li jo to unutra?"

"Da, naravno", odvrati gospoica Climpson revno. "Moj dragi otac je znao govoriti da ja mogu izvui najvie iz jednog ajnika."

"Nasljedstvo", nastavio je lord Peter. "Je li imao to za ostaviti? Ne mnogo, mislim. Bolje da posjetim njegovog izdavaa. Ili, je li u posljednje vrijeme naslijedio neto? Njegov otac i roak bi mogli znati. Otac je vikar. Ima onaj stari iznoen izgled. Mislim da nije bilo mnogo novca u obitelji. Ipak, nikad ne znate. Moda je netko ostavio Boyesu bogatstvo zbog njegovog dobrog ivota ili divljenja prema njegovim knjigama.

Ako je tako, kome je Boyes ostavio novac? Pitanje: je li sastavio oporuku? Ali, obrana je vjerojatno mislila

na te stvari. Ponovo postajem depresivan." "Uzmite sendvi", ree gospoica Climpson. "Hvala vam", ree Wimsey, "pa time, vie ili manje zavravamo

s motivima koji se tiu novca. Ostaje jedino ucjena." Gospoica Climpson, ije su profesionalne veze s "konjicom"

nauile je neto o ucjenama, prihvati ovo s uzdahom. "Tko je bio taj momak Boyes?" upita Wimsey retoriki. "Ne

znam nita o njemu. Moda je bio podlac najgore vrste. Moda je znao svakojake

stvari, stvari koje se obino ne spominju, o svojim prijateljima. Zato ne? Ili je moda pisao knjigu u kojoj je namjeravao razotkriti nekoga, tako da je morao biti zaustavljen pod svaku cijenu. Do avola, njegov je roak odvjetnik.

Pretpostavimo da je pronevjerio sredstva iz zaklade ili neto slino, a Boyes mu je prijetio da e ga izdati. ivio je u Urquhartovoj kui i lako je mogao doznati za to. Urquhart podmee arsen u njegovu juhu i, ah, eto neprilike.

Stavlja arsen u juhu i sam je jede. To je udno. Bojim se da svjedoenje Hannah Westlock pobija tu tvrdnju. Morat emo se vratiti na tajanstvenog stranca iz puba."

Razmiljao je na trenutak, a onda ree: "A onda je tu i samoubojstvo, naravno, u to sam osobito sklon

vjerovati. Arsen je prilino neuobiajen kad se radi o samoubojstvu, ali ima zabiljeenih sluajeva. Na primjer grof od Praslina - ako je kod njega rije o ubojstvu.

Samo, gdje je boca?" "Boca?" "Pa, zasigurno ga je prenosio u neem. Moda i u papiru, ako je

arsen bio u prahu, iako je to neuobiajeno. Je li itko traio bocu ili papir?"

"Gdje bi ih traili?" upita gospoica Climpson. "U tome je kvaka. Ako ih nije nosio sa sobom, tada se nalaze bilo

gdje oko Doughty Streeta, a sada, nakon est mjeseci, bit e pravi pravi posao pokuati pronai tu bocu ili papir. Zaista prezirem samoubojstva - tako ih je teko dokazati. Sluajte, dakle, gospoice Climpson. Imamo otprilike mjesec dana da ovo rijeimo. etiri tjedna da pronaemo nove dokaze. Hoete li vi i vae osoblje prionuti svim svojim snagama na to? Ne znam jo to u eljeti, ali siguran sam da u htjeti da se neto napravi."

"Naravno, lorde Peter. Znate da mi priinja i preveliko zadovoljstvo uiniti bilo to za vas - ak i da itavo osoblje nije u vaoj slubi, to jest. Samo mi javite, u bilo koje doba dana ili noi, i ja u uiniti sve to je u mojoj moi kako bih vam pomogla."

Wimsey joj zahvali, postavi par pitanja o radu ureda i zatim ode. Pozvao je taksi koji gaje odmah odveo do Scotland Yarda. Vii inspektor Parker se, kao i obino, vrlo obradovao to vidi lorda Petera, ali na njegovom se priprostom, iako vrlo ugodnom licu, mogao opaziti zabrinut izraz dok je pozdravljao svog posjetitelja.

"to te mui, Peter? Sluaj Vane, pretpostavljam?"

"Da. Postao si prilino muan to ste tie ovoga, prijatelju, zaista jesi."

"Pa, nisam siguran. Nama se sluaj inio prilino jasan." "Charles, nikada ne vjeruj sluaju koji je toliko jasan, ovjeku

koji te gleda pravo u oi i savjetu koji dolazi ravno iz konjskih usta. Samo najvjetiji obmanjiva moe si priutiti biti toliko otvoren. ak je i put do raja zavojit - tako nam barem govore. Za ime Boje, uini to moe, prijatelju, prije nego to sluaj doe ponovo pred porotu. Inae ti nikada neu oprostiti. K vragu, ne eli valjda objesiti pogrenu osobu, a ktome i enu?"

"Uzmi cigaretu", ree Parker. "Ima neki divlji pogled u oima. to to ini sebi? ao mi je ako misli da smo uhvatili pogrenu osobu, ali dunost je obrane da dokae gdje smo pogrijeili, a naalost, ne mogu rei da su u tome uspjeli."

"Ne, pusti njih. Biggy je dao sve od sebe, ali ona budala i zvijer Crofts nije mu nimalo olakao. Proklet bio on i one njegove gadne oi! Znam da neman vjeruje da je ona to uinila. Nadam se da e gorjeti u paklu!"

"Kakva rjeitost!" rae Parker, neimpresioniran. "ovjek bi pomislio da si poblesavio zbog te djevojke."

"Zar tako govori prijatelj", ree Wimsey, pomalo ogoreno. "Kad si ti skrenuo zbog moje sestre, moda sam bio malo neljubazan - priznajem da jesam - ali kunem se da se nisam poigravao tvojim najnjenijim osjeajima i tvoju privrenost svojoj sestri opisivao rijeima 'poblesaviti zbog djevojke'. Ne znam otkud ti takvi izrazi, kao to je sveenikova ena rekla papigi. 'Poblesaviti', zaista!

Nikada nisam uo nita tako prosto." "Zaboga", usklikne Parker, "ne misli valjda ozbiljno." "Oh, ne!" odvrati Wimsey, ogoreno. "Od mene se ni ne oekuje

da budem ozbiljan. Lakrdija, to sam ja. Znam tono kako se osjea Jack Point.

Nekad sam mislio da je Yeoman sentimentalno smee, ali sada uviam da je i preistinito. eli li moda vidjeti kako pleem?"

"ao mi je", odvrati Parker, aludirajui to vie tonom glasa nego rijeima. "Ako je tako, prokleto mi je ao. Ali to mogu uiniti?"

"Eto, sada dolazimo na to. Sluaj, najvjerojatnijim se ini da je na momak Boyes poinio samoubojstvo. Obrana nije uspjela pronai ni traka arsena u njegovom vlasnitvu, ali onda, najvjerojatnije ne bi mogli pronai ni stado crne stoke u polju prekrivenom snijegom usred bijelog dana - ak ni da trae mikroskopom. elim da vi to istraite."

"Boyes. Traiti arsen", ree Parker, biljeei to u svoj blok. "Jo neto?" "Da. Otkrij je li Boyes navratio u koji od pubova u susjedstvu

Doughty Streeta izmeu, recimo izmeu 21.50 i 22.10 sati u noi dvadesetog lipnja. Ako se susreo s nekim tamo, to je pio."

"To e biti uinjeno. Boyes. Ispitati u pubu." Parker je napravio jo jednu biljeku.

"I kao tree, ispitaj je li u okrugu pronaena bilo kakva boca ili papir koji je sadravao ostatke arsena."

"Oh, doista? A ne bi li moda elio da pronaem i auto-busnu kartu koju je gospoa Brown bacila ispred Selfridgea u vrijeme prologodinje boine guve? Nema smisla da bude prelako."

"Arsen se vjerojatnije nalazio u boci nego papiru", nastavi Wimsey, ignorirajui ga, "zato to mislim da je uzet u tekuem obliku kako bi njegovo djelovanje bilo bre."

Parker se nije protivio dalje, ali je svejedno zabiljeio "Boyes. Doughty Street. Pronai bocu." I zastao je u iekivanju. "Da?" "To je sve zasad. Noja bih pokuao u vrtu na Mecklenburgh Squareu. Stvar bi vjerojatno mogla leati sve ovo vrijeme ispod onog grmlja tamo."

"U redu. Dat u sve od sebe. A ako ti pronae ita to doista dokazuje da smo bili na krivom putu, javit e nam, zar ne? Ne bismo eljeli napraviti ogromnu greku i tako se osramotiti pred javnou."

"Pa - upravo sam iskreno obeao obrani da neu uiniti takvo to. Ali, ako spazim kriminalca, dopustit u vam da ga uhitite."

"Zahvaljujem ti na tim mrvicama dobrostivosti. Pa, sretno! Smijeno kako smo sada na suprotnim stranama, zar ne?"

"Vrlo", odvrati Wimsey. "ao mi je zbog toga, ali sam si kriv za to."

"Nisi smio biti izvan Engleske. Osim toga ..." "Da?" "Shvaa valjda da je sve to je na mladi prijatelj uinio

tijekom onih deset minuta bilo to da je stajao negdje na Theobalds Roadu i ekao kakav zalutali taksi?"

"Oh, uuti!" dovikne Wimsey ljutito i izae van. Sljedei je dan osvanuo blistav i jasan, i Wimsey je osjeao

odreeno uzbuenje dok se vozio polako prema Tweedling Parvi. Automobil "Gospoa Merdle"(nazvan tako prema slavnoj dami), bio je nesklon "buenju", poskakivao je ivahno na svojih dvanaest cilindara. U zraku se osjeao mraz i hladnoa. Sve je ovo pogodovalo njegovu dobrom raspoloenju.

Wimsey je stigao na svoje odredite oko deset sati. Upuen je na upni dvor, jednu od onih ogromnih, isprekidanih i nepotrebnih graevina koje gutaju prihode sveenika tijekom njegova ivota i ostavljaju njegove nasljednike s ogromnim raunom i trokovima nakon to umre.

Veleasni Arthur Boyes je bio kod kue i sa zadovoljstvom e se sresti s lordom Peterom Wimseyem.

Sveenik je bio visok, blijed mukarac, s duboko izbrazdanim borama zabrinutosti na licu i blagim plavim oima koje su odavale zbunjenost prouzrokovanu sveopim nezadovoljavajuim stanjem stvari. Crni mu je ogrta ve bio star i visio je, pomalo depresivno, u naborima preko njegovih pogrbljenih uskih ramena. Pruio je Wimseyu ruku i zamolio ga da sjedne.

Lordu Peteru inilo se pomalo tekim objasniti svoj posao. Njegovo ime oito nije pobudilo nikakve asocijacije u glavi ovog blagog i nesebinog sveenika.

Odluio je ne spominjati svoj hobi kriminalnog istraitelja, nego se predstaviti, s jednakom tonou i istinitou, kao prijatelj zatvorenice.

To e moda biti