DAVOR DIJANOVI

DOGME I MITOVI JUGOSLAVENSKIH ANTIFAISTA

(Objavljeno u: mjeseniku Politiki zatvorenik, god. XIX./2010., br. 217, 21.-23., br. 218, 21.-27., br. 219, 24.-29 .,

br. 220/221, 19.-23., br. 222, 24.-27.)

Tijekom Drugoga svjetskog rata i poslije njega, jugoslavenski komunisti i partizani izgradili su politiko-ideoloku dogmatiku i mitologiju koja se - s obzirom na to da komunisti u Hrvatskoj, osim formalno, zapravo nikada nisu ni sili s vlasti - uvelike namee i dananjim generacijama, bilo putem partizanskih filmova to se prikazuju na HTV-u ili putem pria jugofila i titoista na visokim politikim funkcijama. U tome do savrenstva izgraenom sustavu lai moe se prepoznati nekoliko osnovnih teza: komunisti i partizani pobunili su se protiv mrskog okupatora i njegovih domaih pomagaa te narodima Jugoslavije donijeli slobodu; jugoslavenski antifaizam ist je kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi; Josip Broz Tito neprijeporni je velikan povijesti zasluan za obranu od nacionalsocijalizma / faizma; ako je uope komunizam poinio zloine, ti su zloini devijacija od izvorne komunistike ideje koja je plemenita i prepuna brige i ljubavi za cijeli ljudski rod.

Nabrojane teze u hrvatskom drutvu zapravo predstavljaju dogme. A znademo da se dogme ne preispituju. Onoga tko postavlja sumnjiva pitanja glede tih dogmi, automatski e kriptokomunistiko-kvaziliberalna misaona policija proglasiti heretikom. Danas heretik, dodue, ne e zavriti na Golome otoku ili u kakvoj jami, ali e biti poaen nekom od etiketa iz vrlo bogatoga jugokomunistikog ideolokog vokabulara: faist, klerofaist, ognjitarac, rigidni desniar, nacifaist itd. itd. Meutim, poznato je da se etiketama - koliko god one i dan-danas bile djelotvorne - uvijek slue oni kojima nedostaje argumenata. Ako se, pak, pomnije razmotre spomenute dogme jugoslavenskih komunista, vrlo brzo se moe uvidjeti da nijedna od njih ne moe izdrati ozbiljniju kritiku.

Kao dan antifaistikog ustanka u Hrvatskoj se slubeno - ako ne raunamo obiljeavanje etnikog ustanka, koji se slavi u Srbu 27. srpnja pod pokroviteljstvom hrvatske vlade - obiljeava 22. lipnja. Nikako sluajno, istog je dana Trei Reich pokrenuo vojnu operaciju Barbarossa, tj. napad na SSSR. Jugoslavija je, meutim, napadnuta vie od dva mjeseca ranije - 6. travnja 1941., a borbe su se vodile do 17. travnja. Dakle, ve u travnju 1941. na prostoru razbijene Jugoslavije nalazile su se i njemake i talijanske vojne postrojbe. Postavlja se stoga logino pitanje: zato komunisti i partizani nisu otili u umu i podigli ustanak ve u travnju 1941.?

Odgovor je jednostavan: ekale su se smjernice (direktive) Kominterne odnosno SSSR-a.1 Razlog takvog ponaanja bio je Pakt o nenapadanju, koji su 23. kolovoza 1939. u Moskvi potpisali sovjetski ministar vanjskih poslova Vjaeslav Molotov i njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop.

1 Komunistike partije ulanjene u Kominternu imale su status sekcija sa mnogim ogranienjima i obvezama -

od bezuslovnog prihvatanja programa Kominterne do bezuslovnog izvravanja raznih direktiva i odluka njenog Izvrnog komiteta (Pero MORAA, Duan BILANDI, Stanislav STOJANOVI, Istorija Saveza komunista Jugoslavije - kratak pregled, Rad, Beograd, 1976., 78.).

Iako je u razdoblju nakon sukoba Staljin - Tito (1948.) bilo mogue, a jedno vrijeme i poeljno napadati Moskvu i SSSR,2 jugoslavenski komunisti nisu rado raspravljali o periodu simbioze nacionalsocijalizma i komunizma. Na Petome kongresu KPJ, odranom 21. - 28. srpnja 1948., malo nakon napada Informbiroa na Jugoslaviju, tj. dok se jo vjerovalo da su bratske partije u zabuni, Tito u svome Politikom izvjetaju nije ni spomenuo sovjetsko-njemaki pakt odnosno zaokret u politici SSSR-a, Kominterne i svih komunistikih partija u svijetu, nego je izlaganje zavrio isticanjem nepokolebljive vjernosti nauci Marksa Engelsa Staljina.3

No ni kasnije se o tome nije pisalo bez ustezanja, jer bi u protivnome trebalo temeljito revidirati legendu o komunistikome antifaizmu. Slubeni Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije je zato morao tek nevoljko priznati: Pakt o nenapadanju izmeu Nemake i SSSR doveo je do znaajnih pomeranja u politici Kominterne. Ona je u osnovi napustila antifaistiku platformu koju je formulisao njen VII kongres i prestala je da poziva u borbu protiv faizma i faistikih agresora. To je izazvalo pravu pometnju u komunistikim partijama zapadne Evrope i meu antifaistima uopte.4

Naknadni pokuaji da se ublai i prilagodi tumaenje toga naglog zaokreta u komunistikoj politici nemaju uporita u injenicama. Dokumentacija iz tog razdoblja pokazuje kako je komunistika propaganda i nakon njemako-sovjetskog sporazuma nastavila veliati Staljina, SSSR i Kominternu. Budui da je njemako-sovjetski Pakt o nenapadanju 1940. bio na snazi, nije udno da u komunistikim tiskovinama iz tog vremena moemo itati tekstove u kojima se dodue kritizira i Nijemce, ali se krivcima za rat uz njih smatraju i Britanci (Englezi) i Francuzi. tovie, Engleze i Francuze se smatra u neku ruku i veim krivcima od Nijemaca: Ratu su krivi jednako engleski i francuski kao i njemaki imperijalisti. No nakon obrauna s Poljskom Njemaka je zatraila mir. Engleski i francuski imperijalisti ne pristaju na tu ponudu, jer ele rat za svoje imperijalistike ciljeve sprovesti do kraja. Time su oni postali glavni hukai na daljnje vodjenje i proirenje rata. Glavno arite rata preselilo se iz Berlina u London.5 Istodobno se SSSR-u pripisuje predvoenje svega to je napredno, a u jednu od kljunih zasluga ubraja mu se to da je sprijeio irenje rata.6

2 Objavljivane su ak i zbirke dokumenata o suradnji Hitlera i Staljina. Usp. Alfred SEIDL (ur.), Dokumenti o

suradnji Hitler - Staljin, Izdanje Drutva novinara NR Hrvatske, Zagreb, 1951. 3 Josip BROZ TITO, Politiki izvjetaj, u: V. kongres Komunistike partije Jugoslavije. Izvjetaji i referati,

Kultura, Beograd, 1948., 9. - 166. (166.). 4 Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije (red. Rodoljub OLAKOVI i dr.), Institut za izuavanje

radnikog pokreta, Beograd, 1963., 261. 5 Politiki izvjetaj radnog naroda Hrvatske, prva polovica 1940. g., 1. Prema: Mladen IVEZI, Titova

umjetnost mrnje, vlastita naklada, Zagreb, 2001., 65. - 66. 6 Sovjetski Savez spreio bratoubilaki rat na Balkanu, Proleter, 15. / 1940., br. 9 -10 - 11., 1. - 2., u: Proleter -

organ Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 1929. - 1942. (pretisak), Institut za izuavanje radnikog pokreta, Beograd, 1968., 723.

Sudionici Pete zemaljske konferencije KPJ, odrane u Zagrebu od 19. do 23. listopada 1940. otro osuuju drugi imperijalistiki rat i kliu Staljinu, pozdravljajui u njemu velikog naeg uitelja, (...) slavnu i nepobjedivu partiju boljevika koja je pod Tvojim i Lenjinovim rukovodstvom na jednoj estini zemaljske kugle u paramparad razbila lance kapitalizma, ostvarila diktaturu proletarijata i otvorila put oslobodjenju radnike klase, svih ugnjetenih i izrabljenih cijeloga svijeta. 7 U brzojavima Staljinu i generalnom sekretaru Kominterne Georgiju Dimitrovu, sudionici konferencije zaklinju se na vjernost SSSR-u, tvrdjavi svih trudbenika svijeta, neprolaznoj tvorevini Lenjina i Staljina.8

S obzirom na to da su se komunistike partije, pa tako i KPJ, i formalno nazivale sekcijama Komunistike internacionale logino je da je o ustroju Partije odluivala Kominterna. Ona je tako, primjerice, na VII. Kongresu 1935. rezolucijom najavila predstojee osnivanje KP Hrvatske i KP Slovenije u okviru KPJ. 9 No, apsolutna odanost Kominterni bila je uvjet bilo kakvog napredovanja u partijskoj hijerarhiji. Tako je bilo i u Titovu sluaju: on je na elo KPJ postavljen 1937., nakon to je Kominterna s vodstvom KPJ analizirala stanje u Partiji i donijela odluku o formiranju novoga Politikog biroa CK KPJ.10 Ni Tito nije tajio da je na elo Partije u kolovozu 1937. doao uz suglasnost rukovodstva Kominterne.11 Iz toga se moe jasno zakljuiti da je bio spreman bespogovorno potivati Kominternine naloge. To je i u pismenom obliku potvrdio vie puta. U pismu Dimitrovu on 1938. navodi: Aktiv nae Partije je potpuno odan Komunistikoj internacionali i, zahvaljujui tome, nijedna akcija raznih trockista (...) u Jugoslaviji nije uhvatila korijena.12 Stigavi u Moskvu 24. kolovoza 1938. potvrdio je isto stajalite: Mi imamo dobre i ne tako malobrojne kadrove... Ti su kadrovi apsolutno odani Kominterni.13 U etvrtom od izvjetaja koje je slao Dimitrovu, Tito se jo jednom obvezao na apsolutnu odanost Kominterni: Naa Partija u zemlji ima puno povjerenje prema Komunistikoj internacionali. Ona e rado prihvatiti svaku odluku koju donese Komunistika internacionala.14

Poetkom 1940. Tito se svojim pristaama obratio preko Proletera. Nazivajui Lenjina i Staljina genijalnim i herojskim likovima te napadajui pobjenjelu reakcionarnu buroasku rulju, svoje obraanje zavrio je konstatacijom da za proleterskog revolucionara nema vee asti nego biti istinski lenjinist, istinski staljinist, biti do posljednjeg vjeran pripadnik Lenjina i 7 Proleter 1929. - 1942., 758. - 759.

8 Isto.

9 Ivan JELI, Osnivaki kongres Komunistike partije Hrvatske 1937., Institut za historiju radnikog pokreta

Hrvatske, Zagreb, 1987., 102. 10

I. JELI, Osnivaki kongres Komunistike partije Hrvatske 1937., 28. - 29. 11

Isto, 29. 12

Pero SIMI, Tito Fenomen stoljea, Veernji edicija, Zagreb, 2009., 109. 13

Isto. 14

Isto, 110.

Staljina. I nema vee sree za komunista nego boriti se pod rukovodstvom velikog Staljina.15

Slovenski komunist Ivan Maek Matija ni nakon Titove smrti uope ne dvoji da je Tito celog ivota (...) bio internacionalist, ali je uvijek - i nakon sukoba sa Staljinom - do neke mere priznavao autoritet prve zemlje komunizma.16 Da je I. Maek u pravu, potvruje pisanje komunistikog tiska nakon sukoba Tito - Staljin. U nepotpisanome uvodniku (koji je u pravilu izraavao stav vrha KPJ) Borba 4. listopada 1948. pie kako u sukobu s jugoslavenskim komunistima Staljin nije u pravu, ali ga istodobno naziva najveim ivim autoritetom u demokratskom svijetu, koji nigdje nije vie voljen i potovan, osim u SSSR-u, nego u Jugoslaviji. On je bio, jest i bit e smatran u naoj Partiji kao jedan od najveih korifeja, marksizma. Na njegovim su se djelima uili i danas se ue, a i ubudue e se uiti lanovi nae Partije i radni ljudi nae zemlje.17

Vladimir Velebit opisuje svoj prvi susret s Titom 1940. godine ovako: Govorio je u superlativima o Sovjetskom Savezu. I Tito i Kopini su me na isti nain uveravali da je to jedinstvena oaza raja na zemlji. Proizvodnja toliko napreduje, da je na pomolu opte blagostanje. (...) Ukratko, tvrdili su da su neverovatna srea i darovi s neba, na neobjanjiv nain, pripali sovjetskom narodu.18 Jedan od prvaka komunistikog pokreta u BiH, bosanski Srbin Rato Dugonji na pitanje Kako ste zamiljali socijalizam? odgovara kratko i jasno: Otprilike: Sovjetski Savez.19

Pred odanou SSSR-u uzmicale su i povremene, zapravo vrlo rijetke intimne dvojbe koje su neki lanovi KPJ moda imali. Tako, primjerice, jedan od vodeih intelektualaca u redovima jugoslavenskih komunista i u kasnijem razdoblju lan Agitpropa, hrvatski knjievnik August Cesarec javno pozdravlja sporazum Ribbentrop-Molotov, a u intimnome dnevniku istog dana biljei: ...Branim odluku o paktu nenapadanja s Nj.[emakom], no ipak, elio bih da je to sve samo ogromna demonstracija Rusije protiv Chamberlaina za bolji savez s drugom engleskom garniturom. 20 Ve dva dana kasnije on u dnevniku nasluuje da postoji tajni, moda samo preutan i najvjerojatnije preutan - sporazum o diobi Poljske....21 Ali kod njega to ne izaziva nikakve moralne dvojbe, jer radi se o tome, da imamo povjerenja u strateki talenat St.[aljina]. A [...] poslije rekoh: ne radi se bitno o Poljskoj nego o interesu S.[ovjetske]

15

Proleter, sijeanj - veljaa 1940. Prema: P. SIMI, Tito Fenomen stoljea, 163. 16

Milomir MARI, Deca komunizma, 2. izd., Mladost, Beograd, 1987., 102. 17

P. SIMI, Tito fenomen stoljea, 256. 18

M. MARI, Deca komunizma, 176. 19

Isto, 156. 20

Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, Forum, god. IV., knj. VIII., br. 6, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, lipanj 1965., 178. Usp. Zorica STIPETI, Argumenti za revoluciju August Cesarec, Centar drutvenih djelatnosti SSOH, Zagreb, 1982., 387. 21

Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 179.

U.[nije] kao faktora svjetske revolucije....22 Cesarec je svjestan da je situacija zbunjujua (godinama si mrzio jedno, iznenada ispada drukije),23 ali je za nj, kao za svakoga pravoga komunista, vaan samo SSSR i svjetska komunistika revolucija. Zato on u svoj dnevnik zapisuje svoj ivotni credo koji se apsolutno podudara sa stajalitem Kominterne: ...ne sudjelujem u imper.[ijalistikom] ratu nego radim na proirenju rev.[olucije] svjet.[ske].24

Slijedom toga ni podjela Poljske izmeu Treeg Reicha i SSSR-a za Cesarca nije imperijalistiki in. Naprotiv, on 2. rujna 1939., dan nakon njemakog napada na Poljsku, slutei da postoji njemako-sovjetski sporazum o diobi te zemlje, u dnevniku istie kako treba eljeti poraz Poljske, jer e to u daljnjem slijedu dogaaja pripomoi prodiranju rev.[olucije] u Evropu.25 I kad je petnaestak dana kasnije dolo do sovjetskog napada na Poljsku, a onda i do diobe te zemlje, Cesarec slavodobitno zakljuuje kako je SSSR s time (...) proistio teren za ranije ili kasnije rev.[olucionarno] prodiranje,26 jer: politika S[ovjetske] U[nije] je zbilja genijalna. Tako rei bez kapi krvi su postali i centralno-evropska vlast, dobili vie od polovice terena, i jo im se Nijemci moraju ugibati, da im prepuste osvojen teren....27 Poljaci to ne smiju shvatiti kao okupaciju, nego kao osloboenje, jer ...ako S[ovjetska] U[nija] i uzme nenarodni svoj teritorij, teritorij drugih naroda, koji se jo ne nalaze u njenoj vezi, ona to ne ini kao osvaja, nego kao oslobodilac....28

Ova Cesareva razmiljanja i njegova spremnost da u matuku Sovjetsku Rusiju ode i etveronoke,29 mogu se shvatiti kao potpuno iskrena, jer su zabiljeena u privatnome dnevniku. No, ona su bila u biti zajednika za sve jugoslavenske komuniste: u svojim javnim i propagandnim istupanjima i u svome djelovanju, oni su ostali bezuvjetno odani SSSR-u. Titov govor iz 1942., prigodom obljetnice Crvene armije, prepun je neukusnih hvalospjeva Staljinu, SSSR-u i Crvenoj armiji.30 Jedan od vodeih komunista Koa Popovi ide i korak dalje, pa opravdava staljinistike zloine: ak i kad sam saznavao za strahote staljinizma nisam ih otrije osuivao.31

Partizanski obavjetajac Josip Kotnik u biografskoj knjizi Svi umiru jednako opisuje kako se je razvoj omladine jo u predratnim vremenima na periferiji Zagreba odvijao u duhu Kominterninih direktiva, te dodaje: U to vrijeme Staljin je za nas bio kult kojem smo se klanjali i sve svoje napore 22

Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 180.; Z. STIPETI, Argumenti za revoluciju, 388. 23

Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 181. 24

Isto, 185. 25

Isto, 187. 26

Isto, 197. 27

Isto, 200. 28

Isto, 200.; Z. STIPETI, Argumenti za revoluciju, 390. 29

Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 201. 30

Josip BROZ TITO, Borba za osloboenje Jugoslavije 1941. - 1944. Drugo, dopunjeno izdanje, Dravni izdavaki zavod Jugoslavije, Beograd, 1945., 33. - 42. 31

Aleksandar NENADOVI, Razgovori s Koom, Zagreb, Globus, 1989., 15.

usmjeravali u pravcu njegovih direktiva i poruka koje je Kominterna prenosila i usaivala u napredne omladinske organizacije. Osnovni zadatak tih organizacija bio je prvenstveno propagiranje tekovina velike oktobarske revolucije.32

Milovan ilas divei se SSSR-u pie: Ljubav naa prema Sovjetskom Savezu neugasiva je, jer ona je kroz krv i oganj postala na ivot, dua, budunost, hljeb na nasuni.33 ilas se, meutim, ne divi samo SSSR-u, ve i sovjetskom komunistikom diktatoru Staljinu, mislima koje su zapravo misli svih komunista njegova doba: Glava Staljinova nije samo prijatna, zbog svoje udno njene tvrdoe, zbog itave svoje narodne izraajnosti, zbog umnih, ivih, nasmijeenih, strogih i brinih tamnoutih oiju, ona je i lijepa svojom harmoninou, svojom jednostavnou, svojom uvijek ivom mirnoom i izraajnou.34

Servilnost prema Staljinu i SSSR-u ogledala se je i u partizanskim borbenim pjesmama prepunima hvalospjeva Staljinu i SSSR-u. Kotnik tako navodi pjesmu omiljenu u njegovoj eti: Uz Tita i Staljina / dva junaka sina / nas nee ni pakao smest / mi kroimo smjelo / i diemo elo / visoko mi stiemo pest!.35 Prema svjedoenju nekadanjega djelatnika OZNA-e, Vojne Kamalia, na Rabu se pjevala pjesma u kojoj je stajalo: Hajd u borbu partizani, / Slobode e stii dani! / Partija nam hrabra mati, / Tito, otac, brat. / Rusija nam mila baka, / Staljin dida drag.36 Partizani pak u Lici pjevali su: Oj, Staljine, ti narodni boe, / Bez tebe se ivjeti ne moe. / Hajde brao, da mjerimo Drinu, / Da gradimo upriju Staljinu. / Drug e Staljin i crvena zvijezda / Unititi faistika gnijezda.37

Tko su partizanima bili uzori svjedoi nam i hrvatski knjievnik i predsjednik Izvrnoga odbora ZAVNOH-a, Vladimir Nazor: Drugovi i drugarice () Vi znate, moramo se ugledati u komuniste u Rusiji. I oni su ispoetka puno diskutirali, a sada oni rade, oni lupaju, a mi se moramo kaniti naih 'hrvatskih govorancija' i jedanput za uvijek neto raskomadati, rastepsti da osiguramo neto novo () Vi, junaki komunisti, borite se i radite sada po komunistikim metodama () elim samo neka mi Bog dade toliko ivota, da mogu vidjeti unitenje neprijatelja.38

Da takvo servilno puzanje pred SSSR-om nije bilo samo prolazne naravi, bjelodano pokazuje drugi hrvatski knjievnik i veliki Titov prijatelj Miroslav Krlea. I nakon sukoba sa SSSR-om on nauava da nam je Moskva u naim 32

Josip KOTNIK, Svi umiru jednako, Globus, Zagreb, 1990., 5. 33

Milovan ILAS, lanci 1941.-1946., Zagreb, Kultura, 1947., 34. 34

Isto, 170. 35

J. KOTNIK, Svi umiru jednako, 100. Autor te poznate partizanske koranice je hrvatski knjievnik V. Nazor. Usp. Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu, Globus, Zagreb, 1990., 23. 36

Tomislav VUKOVI, okantno kazivanje nekadanjega djelatnika OZNE (4). Pali su pod zrnom strojnica pjevajui vjerske pjesme, Podlistak, Glas Koncila, 49./2010., br. 13 (1866), Zagreb, 28. oujka 2010., 25. 37

I. BANAC, Sa Staljinom protiv Tita , 22.-23. Usp. V. DEDIJER, Dnevnik, 3. izd., Beograd, 1:333. 38

Narodna borba, br. 1., mart 1943., 12. - 14. Prema: Mladen IVEZI, Titova umjetnost mrnje, 228.

historijskim kretanjima bila stalnim svjetionikom. Govoriti danas () da smo balon koji se otkinuo te luta noen zapadnim vjetrovima, znai nepoznavanje osnovnih elemenata nae prolosti, nae sadanjosti i nae budunosti.39 Krlea dalje dodaje: Osnovna zamisao politike i socijalne revolucije koju je u ratu i u prvim godinama naega suverenog i slobodnog ivota provela KPJ sa svojim sekretarom drugom Titom, lenjinska je, i od te osnovne zamisli nije od nas odstupio nitko, jer su sva naa moralno-politika uvjerenja od poetka bila i vie od trideset godina ostala: lenjinska.40

Opsjednutost jugoslavenskih komunista i partizana SSSR-om i Staljinom imala je i svoje tragikomine strane. August Cesarec je 1940. u svojoj knjizi Putovanje po Sovjetskom Savezu. Na Uralu i Volgi pripovijedao bajke, po kojima redovi pred trgovinama u SSSR-u nisu posljedica oskudice robe, nego do njih dolazi zbog porasta kupovne moi graana. Sovjetski graani uivaju u blagostanju, cvjeta kultura, a s crkava su uklonjena crkvena obiljeja, krievi i zvona, pa su one pretvorene u kina, antireligiozne muzeje, trgovine, stanove ili domove osloboenih ena. Siroad na sovjetskim ulicama su djeca koju su kulaci napustili da napakoste sovjetskoj vlasti. Radnici imaju vlast i grade najljepi ivot na svijetu; kolhoznici na Uralu puni su ivotne radosti i svi se bez izuzetka mogu smatrati imunima. I dalje: Na Kavkazu sam, kao i svuda drugdje, vidio ve seljake, do juer jo analfabete, kako sami nadziru rad elektrana, rukuju traktorima i drugim strojevima, imaju kunu knjinicu i stalno poveavaju opseg svog znanja. U tome novoroenom svjetlu uz red, napredak i blagostanje zavladalo [je] zadovoljstvo, radost i sposobnost radovanja.41

Simo Dubaji takoer svjedoi o bajkama koje su se pripovijedale o ivotu u SSSR-u, te navodi da je prepriavanje raja zemaljskog iz sovjetske Rusije bilo toliko privlano da nije bilo mesta sumnji u zlatne lice i genijalnost kojom su obdareni svi graani estine zemljine kugle. Pevali smo 'Od Karpata do Kitaja', uvereni da tamo vlada poredak ljubavi i mira, da nema prosjaka, niti sirotinje uopte, kao kod nas. Svi su zaposleni, rade i pevaju. Svi su za mir i itaju 'Ne ubij'. Tolstoja i Dostojevskog zna svako dete....42

injenica pak da su se u SSSR-u u isto vrijeme dogaale najgore povrede elementarnih ljudskih prava, Milovana ilasa nije sprjeavala da zapie: Sovjetski ovek je srdaan, radostan, prostoduan i nesebian. Niko kao on ne zna odgovoriti na ljubav ljubavlju.43 I sam je Josip Broz Tito konfabulirao o ivotu u SSSR-u. U svibanjskome broju Proletera iz 1939. on istie da je boljevika partija pod mudrim Lenjinovim vodstvom i pod mudrim vodstvom 39

Miroslav KRLEA, O kampanji Informacionog biroa, Gdje smo i kako smo: suvremene politike teme, Osloboenje, Sarajevo, 1988., 64. 40

ISTI, Informbirovska hajka traje, Gdje smo i kako smo: suvremene politike teme, 66. 41

August CESAREC, Putovanje po Sovjetskom Savezu, Zora, Zagreb, 1964., passim. 42

Simo . DUBAJI, ivot, greh i kajanje, Ispovedna autobiografska hronika - Knjiga I, Od Kistanja do Koevskog roga, Nidda Verlag GMbH (Bad Vilbel) i Vesti d.o.o., Beograd, 2006., 62. 43

Milomir MARI, Deca komunizma, 29.

druga Staljina svladala sve potekoe pri stvaranju svoga grandioznoga djela te dodaje da su boljevici pod Staljinovim vodstvom stvorili 'najnapredniju dravu na svijetu'. U toj zemlji nema ugnjetenih i izrabljivanih, nema besposlice i bijede, tamo su stvoreni jo nevieni u historiji ovjeanstva uvjeti za kulturni razvoj i blagostanje, boljevika stranka dala je narodima Sovjetskog Saveza najdemokratskiji ustav na svijetu staljinski ustav.44

Svoj prilog tragikominom idealiziranju ivota u SSSR-u jo je ranije dao i hrvatski knjievnik te bard komunistike ljevice Miroslav Krlea. Opisujui svoj put u SSSR 1925. godine on je tako zapisao: U Moskvi vidio sam prosjake gdje dre u ruci buterbrod namazan prst debelo kavijarom, u valjama dimi im se cigareta, te punim ustima melju onaj ruski pravoslavni ciganjski napjev: gradane, budite dobri! Oduvijek sam bio protivnikom bengalske rasvjete, ali kad neko putuje danas Rusijom i osjea fairano meso, gdje ga gogoljevski gui u grlu, on ne moe da se usuglasi s europskom tampom kako Rusija umire od gladi. Izmeu Jaroslava i Jakange vidio sam po stanicama na golemim srebrenim zdjelama tolike mase peenih rjabika, (letarka, Haselhun, Tetrao bonsai) da je to formalno izgledalo, kao da ih je netko izlopatao na hrpu... centar Moskve izgleda kao magazin kruha, krimskog voa, hladetine, ikre, sira, alve, narana, okolade i riba. Badnjeve masti, masla i kavijara, po metar duge tuste ribetine, crveno rasparano riblje meso, riblja slanina, vonj juhe, ulja, suene svinjetine, koe, peceraja, biskvita, rakije, to je centar Moskve. Dakle, samovari se pue, miriu topli masni, gogoljevski pirogi, branene vree i badnjevi masla, tuste ribetine i fairano meso, pak juhe sa zelenjem, zeljem, lukom, govedinom, jajima i prosjaci koji boga radi moljakaju i slijepi i kljasti u kousima iz crvene vune i krzna plaze od jutra do noi po svim cestama.45 Valja napomenuti kako je Krlea ove konfabulacije zapisao u vremenu kad je boljeviki teror u SSSR-u bio ve dobro poznat u zapadnim zemljama i kad su gradovi u toj komunistikoj satrapiji bili prepuni to gladnih to pobijenih i objeenih ljudi. No, revolucionarni zanos fanatinog lenjinista kod Krlee je nadvladao i etinost i istinu, a svakako i zdravi razum.

Takvi zastraujui razmjeri idealiziranja ivota u SSSR-u rezultirali su ne samo bezuvjetnom ideolokom odanou, nego i uvjerenjem da je SSSR nepobjediv. Ivan ibl tako navodi: Naivno smo vjerovali da e Staljin za ciglih nekoliko mjeseci slistiti Hitlera, a to e, kao u Internacionali, biti na 'posljednji ljuti boj'. 46 Milovan ilas i Aleksandar Rankovi su 22. lipnja 1941. bili uvjereni: Za dva meseca Crvena armija e biti u Jugoslaviji.47 ilas je ukorio Kou Popovia to je ovaj negdje nepromiljeno rekao da e rat trajati ak do konca 1941. godine, a Veselin Maslea je partijski kanjen zbog irenja 44

Pero SIMI, Tito Fenomen stoljea, 145. 45

Citirano prema: Ivan BEKAVAC, Krlea - instrumentalizacija knjievnosti u korist ideologije, http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/10846-ivan-bekvac-velika-krleina-la.html, pristup ostvaren 7. oujka 2012. 46

Ivan IBL, Sjeanja I. Iz prijeratnog i ilegalnog Zagreba, Globus, Zagreb, 1986., 40. 47

M. MARI, Deca komunizma, 187.

defetizma, jer je u to doba u Narodnoj borbi napisao da e Njemaka kapitulirati za est mjeseci.48 Neki su internirani komunisti u Kerestincu ostavili svjedoenja kako su hitci koji su se uli u srpnju 1941. u okolici Zagreba zapravo znak da se borbe vode nadomak glavnoga grada Hrvatske, jer mu je Crvena armija na domaku. I tijekom rata se uloga i snaga SSSR-a preuveliavala. Dubaji opisuje kako je to izgledalo: ak i onda, i mnogo kasnije, kad smo znali da sve to nam se baca iz aviona, bacaju Ameri i Englezi, mi smo kao roboti utucavali kroz pamenje izbuenu matricu i vikali: 'To alju Rusi!'.49

S obzirom na tu zaslijepljenost, mogue je shvatiti komunistiku poslunost Moskvi. Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije priznaje da je nakon njemako-sovjetskog sporazuma Partija unekoliko izmenila parole i u svojoj akciji postavljala teite na tu novu opasnost. Mesto ranije osnovne parole - borba protiv faistike opasnosti, Partija istie borbu protiv imperijalistikog rata, protiv uvlaenja Jugoslavije u rat, za oslanjanje na SSSR.50 Titov biograf i lan KPJ Vladimir Dedijer bio je ipak otvoreniji: Rat je bio na pragu. Dolo je do zakljuenja sovjetsko-njemakog pakta. lanovi KPJ primili su taj pakt kao disciplinovani komunisti, smatrajui da je on potreban radi zatite bezbednosti Sovjetskog Saveza, u to vreme jedine socijalistike drave na svetu.51

Dosljedno tomu, u vrijeme napada na Jugoslaviju, dok su Trei Reich i SSSR jo uvijek potivali pakt Ribbentrop-Molotov, jugoslavenski komunisti - kao ekspozitura Kominterne - nisu smjeli ii protiv volje svojih nadreenih. Bez te bezuvjetne odanosti Kominterni, istie jedan od najpoznatijih povjesniara KPJ, nemogue je shvatiti ponaanje komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji: Za razumijevanje poloaja KPJ-KPH 1941. godine svakako je vaan odnos prema Kominterni i obratno. Polazim od konstatacije da rukovodstvo KPJ i Tito nijedan potez nisu poduzimali bez dodira i savjetovanja s vodstvom Kominterne. Bilo je to pitanje odreene obveze i discipline. 52 Njihov je odnos prema Osovini, dakle, odreen politikom SSSR-a odnosno Kominterne prema savezu Njemake i Italije. Ako je Hitler upao u Jugoslaviju, a s Rusima ima pakt o nenapadanju - pita se nakon napada na Jugoslaviju mladi antifaist Dubaji - kakva je sad uloga nas komunista? Da jo branimo taj sporazum ili svoju napadnutu zemlju?.53

Jugoslavenskim je komunistima, dakle, bio vaniji SSSR, tj. njegova obrana od injenice da je napadnuta Jugoslavija. Jedan od prvaka tzv. Sisakoga partizanskog odreda, njegov komesar Marijan Cvetkovi, navodi kako je Josip Kra, lan CK KPH, sredinom svibnja 1941. odrao sastanak s lanovima 48

Isto, 29. 49

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 149. 50

Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, 265. 51

Vladimir DEDIJER, Josip Broz Tito. Prilozi za biografiju, Kultura, Beograd, 1955., 259. 52

Ivan JELI, Hrvatska 1941. Rasprava u povodu 50 obljetnice poetka antifaistike borbe, asopis za suvremenu povijest, Institut za suvremenu povijest, 23. / 1991., br. 1 - 3, Zagreb, 1991., 63. 53

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 78.

sisakoga okrunog komiteta Partije. Tada im je najavio da e uslijediti sukob Njemake i SSSR-a te na tom sastanku dogovoreno je 'da se podigne ustanak u trenutku kada doe do sukoba Njemake sa Sovjetskim Savezom'.54 Cvetkovi ovako opisuje 22. lipanj 1941.: Tog jutra ve negdje oko pet sati ili moda neto kasnije doao je k meni jedan omladinac koji je radio u nonoj smjeni u rafineriji 'Shell'. Saopio mi je da je nona smjena sluala [radio?] i da ve od etiri sata Nijemci govore kako su napali Sovjetski Savez. Ja sam tada odmah otiao do sekretara naeg komiteta Vlade Jania koji je bio u isto vrijeme lan CK KPJ i lan CK KPH. (...) Brzo smo zakljuili to treba da se radi: trebalo je odmah obavijestiti sve organizacije da nitko vie ne smije pasti neprijatelju u ruke, da se komunisti naoruaju i da se ne spava kod kue... Svi kompromitirani, tj. oni koje e policija traiti i oni koji su ve prije bili uhapeni, da se povuku u umu, naoruaju i uspostave veze sa odredom to e se istog dana formirati na odreenom mjestu za koji e znati partijske veze....55

Povjesniarka Gordana Vlaji istie da je 22. lipanj [1941. u Sisku] u izravnoj vezi s globalnom taktikom Komunistike internacionale i Sovjetskog Saveza. I ti komunisti svojim 'izlaskom van' potvrujui kako su ekajui napad na SSSR krenuli u NOB, a time i dokazujui kako Hrvati nisu ekali da ih netko oslobodi. Ali 22. lipnja je direktno sinhroniziran s napadom na SSSR i to je davno bilo dogovoreno. U dokumentima Kominterne se vidi da treba priekati s ustankom i u sluaju napada na SSSR dignuti ustanke i raditi diverzije kako bi usporili napredovanje faistikih i nacistikih snaga na Sovjetski Savez i pridonijeti osloboenju SSSR-a koji je za Kominternu jedina domovina proletarijata.56

Kominternin pouzdanik Josip Kopini u naputku komunistima od 29. lipnja istaknuo je kako je svaki partijac duan braniti SSSR.57

M. ilas, jedan od kljunih ljudi u partizanskome pokretu, o vremenu podizanja ustanka jasno kae: Da, mi smo pozvali narod na ustanak tek kad je Hitler napao Sovjetski Savez. 58 Ni I. ibl nema dvojbi oko toga, za koga su se partizani i komunisti borili: Borili smo se za Sovjetski Savez, prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu meunarodnog proletarijata. To je bio na credo. Ti su nas ciljevi pokretali.59 Ni Tito nije imao problema priznati da su partizani i komunisti pozvali narod na ustanak u samom poetku, im su faistike horde

54

Antun NIKOLI, Hrvati prvi ustanici u Jugoslaviji. Povijesna istina o Sisakom narodnooslobodilakom partizanskom odredu, Podlistak, (1), Vjesnik, Zagreb, 21. i 22. lipnja 1991., 13. 55

A. NIKOLI, Hrvati prvi ustanici u Jugoslaviji, (2), Vjesnik, Zagreb, 24. lipnja 1991., 18. 56

Ivanica KNAPI, Gordana Vlaji: U emu se pogrijeili komunisti, Vjesnik, Zagreb, 21. i 22. lipnja 1991., 16. 57

Ivan JELI, Tragedija u Kerestincu : Zagrebako ljeto 1941., Globus, Zagreb, 1986., 63. 58

Milovan ILAS, lanci 1941. 1946., 81. 59

Ivan IBL, Sjeanja I, 40.

napale Sovjetski Savez.60 Dakle, narod nije pozvan na ustanak kad je napadnuta Jugoslavija, nego kad je napadnut SSSR.

Ve iz navedenih injenica - tj. iz priznanja samih visokih komunistikih i partizanskih dunosnika, kao i samog Tita - jasno proizlazi da je komunistiko-partizanska borba bila primarno motivirana ideolokim razlozima, odnosno obranom SSSR-a kao prave domovine revolucije. Njima je bio vaniji SSSR od obrane same Jugoslavije ili, drugim rijeima, obrana Jugoslavije bila je vana samo u onoj mjeri u kojoj je to odgovaralo stratekim ciljevima Kominterne. Kad to imamo na umu, tada se namee i pitanje koje je samo na prvi pogled hipotetsko: da kojim sluajem Trei Reich nije napao SSSR i da se Pakt o nenapadanju nastavio potovati (premda neka novija historiografska istraivanja pokazuju da je Hitler zapravo preduhitrio Staljina koji je imao plan napasti Trei Reich61), bi li se i kad bi se jugoslavenski komunisti pobunili i odmetnuli se u partizane? Jer, i njihov odnos prema Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH) bio je - unato injenici da su bili protivnici raspada Jugoslavije62 i protivnici Osovine - prvenstveno odreen stajalitima SSSR-a odnosno Kominterne.

Utoliko su i protivnici jugoslavenskih komunista i partizana bili uvjetovani time tko su protivnici SSSR-a, jer se - kako je rekao ilas - od Oktobarske revolucije do dananjeg dana svijet - kako drave i narodi, tako i pojedinci - poeo () odluno dijeliti na prijatelje i neprijatelje Sovjetskog Saveza. I ta podjela, u stvari, oznaava podjelu na napredne i nazadne snage savremenog drutva. () Bez Sovjetskog Saveza nije moguno u svijetu napraviti nijedno ozbiljno djelo, nijedan stvaran in.63 Ni pobjeda u ratu nije bila mogua bez SSSR-a. Zagrebaki Vjesnik je 22. lipnja 1945. pisao kako je njemaki napad na SSSR odnosno ulazak Crvene armije u rat bilo osnovni uslov, koji je omoguio nau borbu za osloboenje, zakljuujui kako bez SSSR-a i Crvene armije mi ne bi mogli osloboditi nau zemlju i pobijediti neprijatelja. 64 To vrijedi i za cijelu Europu, pie isti list nekoliko mjeseci kasnije: Svi porobljeni narodi Evrope vjerovali su, da svoje osloboenje ispod

60

Josip BROZ TITO, Intervjui, August Cesarec, Zagreb, 1980., 309. 61

Cilj Staljina nije bilo unitenje samo Njemake, nego i itava Zapada. U jednome lanku Staljin je taj cilj sasvim jasno precizirao: Zapad je sa svojim imperijalistikim ljudoderima postao centar tmine i ropstva. Na je zadatak da taj centar unitimo na radost i veselje trudbenika svih zemalja (Isaac DEUTSCHER, Staljin. Politika biografija, Zagreb, Globus, 1977., 189.). 62

Ovdje se misli na razdoblje nakon 1933. odnosno 1934. Do Hitlerova dolaska na vlast (1933.) i njemako-poljskog ugovora o nenapadanju te ulaska SSSR-a u Drutvo naroda (1934.) KPJ je monarhistiku Jugoslaviju iz taktikih razloga prozivala kao umjetnu, versaillesku tvorevinu bez budunosti. No, nakon dolaska Hitlera na vlast i sklapanja spomenutog ugovora, SSSR se je osjetio ugroenim te se priklonio antirevizionistikim krugovima i postao zagovornikom europskoga status quoa. KPJ e nakon toga - kao prava i posluna ekspozitura Kominterne - i sama zagovarati opstanak Jugoslavije - versailleske tvorevine (Vidi: T. JONJI, Planovi federalizacije Jugoslavije. Promaeni argument partizanske kvazihistoriografije, Republika Hrvatska, 46. / 1997., br. 196., Zagreb, rujan 1997., 43.). 63

M. ILAS, lanci 1941. - 1946., 80. 64

22. lipnja 1941. poeli smo stvarati krvlju zapeaeno bratstvo sa Sovjetskim Savezom - jamstvo nae slobode i nezavisnosti, Vjesnik, 5. / 1945., br. 54, Zagreb, 22. lipnja 1945., 1.

faistikog jarma mogu postii samo uz pomo herojske armije sovjetskih naroda.65

Nakon to je Trei Reich napao SSSR, situacija se iskristalizirala. Sovjetski savez prisiljen s jedne strane pridobiti zapadne saveznike na svoju stranu, a s druge strane anulirati injenicu postojanja dotadanjeg komunistiko-nacionalsocijalistikog partnerstva olienog u Paktu o nenapadanju,66 odluuje promijeniti taktiku. Umjesto kategorikog zahtijevanja provedbe komunistike revolucije, SSSR od tada naglaava nunost antifaistike borbe, dakle borbe protiv svoga dojueranjeg partnera Treeg Reicha. Dosljedno taktikom zaokretu, Moskva 22. 6. putem radiograma upozorava svoju ekspozituru KPJ da je rije o antifaistikoj borbi, a ne o pokretanju socijalistike revolucije.67 Partizani na poziv Moskve bjee u umu i diu pobunu (ustanak).

No, kako istie dr. Ivo Banac, dok se Staljin u obrani od osovinskog napada iz taktikih razloga poziva na rusku tradiciju i ruske nacionalne simbole, 68 jugoslavenski komunisti na elu s Titom se otvoreno slue ikonografijom meunarodnog komunizma. 69 Ustanak je bio usmjeren primarno protiv NDH. Suprotno mitovima koji se od devedesetih propovijedaju u Hrvatskoj, Hrvati nisu na poetku rata u znatnome broju participirali u partizanskome pokretu. Neto vei priljev Hrvata u partizane uslijedio je tek u drugoj polovici 1942., a osobito nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. U vrijeme poetka pobune protiv NDH u partizanskom je pokretu prevladavao srpski element, dok je udio Hrvata bio od ne osobito velikog znaenja.

Na savjetovanju pretstavnika tabova i komandanata narodno-oslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije u Stolicama 27. rujna 1941. u vezi s razvitkom partizanskoga pokreta u Hrvatskoj Tito je dao sljedeu ocjenu: Slabost partizanskog pokreta u Hrvatskoj je u tome to on uglavnom obuhvata srpsko stanovnitvo na Kordunu, u Lici itd., a meutim vrlo mali broj Hrvata - seljaka. Najsvjesniji dio radnitva odazvao se pozivu Komunistike partije i stupio u partizanske redove. Ali ni ti odredi nemaju dovoljno podpore od hrvatskog stanovnitva ....70

65

ivjela prva godinjica bratskog saveza naroda SSSR-a i Jugoslavije, Vjesnik, 6. / 1946., br. 301, Zagreb, 11. travnja 1946., 1. 66

Francuski povjesniar Franois Furet o Paktu o nenapadanju pie: Rije je o saveznitvu, a ne samo o dogovoru o nenapadanju, kao to se htjelo isprva prikazati, u vrijeme najee poljske krize. Javnu je objavu saveznitva pratio i tajni dogovor, postojanje kojega e Sovjeti dugo poricati budui da tekst otvoreno utanauje veliinu teritorija to ga partneri namjeravaju podijeliti, a sve uoi prodora njemakih trupa na granicu Poljske (Franois FURET, Prolost jedne iluzije, Politika kultura, Zagreb, 1997., 315.). 67

I. JELI, Hrvatska 1941. Rasprava u povodu 50 obljetnice poetka antifaistike borbe, 64. 68

Staljin, naime, nije motivirao narod na obranu internacionalistikim, ve nacionalistikim parolama: zazivajui religiju i vojnu slavu iz caristikog vremena, narod se poticao na obranu borbom za svetu Rusiju (Richard PIPES, Komunizam. Povijest intelektualnog i politikog pokreta, Alfa, Zagreb, 2006., 104.). 69

Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu, 22. 70

J.B. TITO, Borba za osloboenje Jugoslavije 1941. - 1944. 22. Usp. ISTI, Sabrana djela, sv. 7., Beograd, 1982., 137.

S. Dubaji komentirajui stanje u Treoj dalmatinskoj brigadi pie: Preterao je Nitonja kad je napisao da je meu nama partizanima bilo est stotina Hrvata. Toliko ih nije bilo sve do pada Italije. Bilo ih je ukupno stotinjak.71 Dubaji dalje navodi da je sastav njegovih triju bataljona bio sto posto srpski, a samo Drugog pedeset posto hrvatski. 72 Partizanski general Milan Kupreanin navodi kako su 98 % pripadnika njegove partizanske postrojbe u Lici sainjavali Srbi. 73 Josip Kotnik svjedoi da su pobunjenici uglavnom imali potporu u selima naseljenima srpskim stanovnitvom. 74 U sijenju 1942. Tito je Adilu Zulfikarpaiu izjavio: Mi ne moemo voditi protusrpsku politiku, u naoj vojsci nalazi se 95% Srba.75 Izaslanik Vrhovnog taba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar, 17. oujka 1942. javlja Titi o situaciji u Hrvatskoj i Vojvodini, napominjui kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog pokreta sainjavaju jo uvijek Srbi!. 76 Pavle Gregori, lan CK KPH, pokuavajui pridobiti za suradnju zastupnika HSS-a, Tomu Vojkovia, u svibnju 1942. govori o vanosti da u oslobodilakoj borbi sudjeluju i Hrvati, pogotovu zato to se u partizanima nalazi golema veina Srba, a znatno manje Hrvata.77 Dajui ocjenu dotadanjega politikog rada komunista u sjevernoj Hrvatskoj, komunist Ivan Marinkovi je u prosincu 1942., meu ostalim, zakljuio: Nai drugovi nisu uspjeli da uvjere hrvatskoga seljaka da je jedini pravi put pristupanje partizanima, i u tom pravcu treba jo mnogo da se radi.78

Jasno je, dakle, da su u vrijeme poetka pobune protiv NDH glavninu partizanskih postrojbi sainjavali Srbi.79 A znatan dio Srba - kako zakljuuje povjesniar Hrvoje Matkovi - nije se mirio s uspostavom hrvatske drave i nije ju prihvaao bez obzira na ustatvo.80 Da je Matkovi u pravu, potvruje ilas, koji nema dvojbe da Srbi ne bi primili nikakvu tuu, pa ni hrvatsku dravu - tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali.81 tovie, Srbi ne samo da su bili protivnici samostalne hrvatske drave, nego su bili i protivnici hrvatske autonomije unutar Jugoslavije. Primjer koji to u praksi neprijeporno dokazuje bio je odnos Srba prema Banovini Hrvatskoj. Preteit dio srpskih i srbijanskih 71

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 156. 72

Isto, 232. 73

Narodni heroji NOB-a o dravi HDZ-a, Nacional, br. 188, Zagreb, 13. lipnja 1999., 24., 41. 74

Josip KOTNIK, Svi umiru jednako, Globus, 41. 75

Adil ZULFIKARPAI, Put u Fou 25. 1. 1942. godine, u: Bleiburg, uzroci i posljedice, Knjinica Hrvatske revije, Mnchen - Barcelona, 1988., 50. 76

ZNOR, II / 3, dok. 58, 157. - 168. Usp. NOBD, II., dok. 34, 93. - 95. 77

Fikreta JELI BUTI, Hrvatska seljaka stranka, Globus, Zagreb, 1983., 158. 78

Isto, 172. 79

Odnosno - kako navodi T. Jonji - izmeu etnikih pobunjenika i partizanskih odmetnika tijekom 1941., pa i u prvim mjesecima 1942. na vojnopolitikoj i organizacijskoj razini nije bilo jasne razlike (T. JONJI, Komunisti iz Hrvatske i hrvatska drava (XI.). KPH i 1941. ostaje dosljedno na jugoslavenskoj liniji, Politiki zatvorenik, 10. / 2000., br. 98, Zagreb, svibanj 2000., 20.). 80

Hrvoje MATKOVI, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske. Kratak pregled, Naklada Pavii, Zagreb, 1994., 166. 81

Milovan ILAS, Revolucionarni rat, Knjievne novine, Beograd, 1990., 180.

politiara bio je protivnik Banovine Hrvatske, iako je formiranje Banovine Hrvatske imalo za cilj prvenstveno konsolidirati i ouvati Jugoslaviju. 82 Protubanovinsku i protusporazumsku politiku zastupao je i nezanemariv broj srpsko-pravoslavnoga sveenstva. 83 Odnos srpskih politiara i vjerskih poglavara prema Banovini Hrvatskoj, zorni je dokaz da u pobuni protiv NDH glavni razlog nije bio ustaki reim, ve protivljenje hrvatskoj dravi.

Valja ovdje istaknuti jo jednu bitnu injenicu, koju jugoslavenska hagiografija u Hrvatskoj sustavno preuuje: prvi ratni zloini u Drugome svjetskom ratu - kada govorimo o podruju koje je od 1918. do 1941. obuhvaala Kraljevina Jugoslavija - poinjeni su nad hrvatskim seljacima - civilima. Naime, 7. travnja 1941. u bjelovarskom je kraju dolo do pobune protiv Kraljevine Jugoslavije i terora koji se od 1918. sustavno provodio nad nesrpskim stanovnitvom. Pobuna je imala za cilj proglaenje hrvatske drave. Pobunio se je 108. pjeadijski puk, sastavljen od Hrvata toga kraja, pod vodstvom narednika Ivana veka, a pridruio im se je i 40. dopunski puk natporunika Leopolda Supania. Uz pomo graana Bjelovara slomljen je otpor jugoslavenske vojske i andarmerije, te je 8. travnja oko 18 h tadanji gradonaelnik Bjelovara, a kasniji ministar narodne prosvjete NDH, Julije Makanec, s balkona gradske vijenice proglasio uskrsnue Nezavisne Drave Hrvatske, to je okupljeno mnotvo pozdravilo s velikim odobravanjem. Bilo je to dva dana prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske u Zagrebu. Bjelovar je - kako je kasnije konstatirao jugoslavenski orijentirani Vlatko Maek - bio prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezinim dijelom, preuzeli vlast i proglasili svoju dravu.84

Meutim, s obzirom na to da Srbi - kako je to sasvim jasno precizirao ilas - ne bi primili nikakvu tuu, pa ni hrvatsku dravu - tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali, proglaenje hrvatske drave u Bjelovaru - koje je bilo izraz volje tamonjeg hrvatskog stanovnitva, a ne moda diktat Rima ili Berlina - nije nailo na odobravanje jugoslavenske vlasti i Srba toga kraja. Uslijedila je odmazda. etiri pobunjena hrvatska vojnika ubijena su 8. travnja u zasjedi koju su pripravili srboetnici u selu Hrgovljani pokraj Bjelovara. To je bio samo poetak: uslijedio je krvavi pir. Srpski 2. konjaniki puk Car Duan Silni devetog je travnja smaknuo pet nedunih hrvatskih seljaka u selu Peteranca kraj Virovitice, a nakon toga se uputio prema Bjelovaru s ciljem slamanje pobune. Na Veliki etvrtak, 10. travnja, 2. konjaniki puk kreui se prema Bjelovaru u

82

T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., Libar, Zagreb, 2000., 91. - 116. Usp. Ivan GABELICA, Pravno-politiki kontekst nastanka Banovine Hrvatske, u: Hrvatska izmeu slobode i jugoslavenstva, zbornik radova, ur.: T. JONJI - Zlatko MATIJEVI, Naklada Trpimir, Zagreb, 2009., 244. - 247. 83

Vidi: Kreimir REGAN, Djelovanje Srpske pravoslavne crkve na podruju Banovine Hrvatske, u: Hrvatska izmeu slobode i jugoslavenstva, 249. - 278. 84

Zdravko DIZDAR, Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941., asopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, 39. / 2007., br. 3., Zagreb, 2007., 596.

selu Donji Mosti kraj Bjelovara smaknuo je 11 nedunih hrvatskih seljaka.85 Jedina krivnja tih seljaka bila je ta to su bili Hrvati. Nakon toga uslijedili su brojni drugi zloini u bjelovarskome kraju. Sela u okolici Bjelovara - Gornje Zdjelice, Zrinski Topolovac, Rovie, Pavlovac, Kapela i uma Bedenik samo su dio toponimije smrti koju je sijala srpska vojska i etnici. Posebno okrutan bio je zloin u selu Kapela gdje su srpski vojnici 9. travnja seljanki Mandi Filipovi, koja je bila u estomu mjesecu trudnoe, rasporili trbuh te iz njega izvadili muko dijete, zbog ega su i ona i dijete umrli.86 Do kraja travnja srpska vojska i etnici u bjelovarskome su kraju umorili 40 osoba, no istraivanja se nastavljaju stoga bi brojka mogla biti i vea.87

Srpski vojnici i etnici, ponegdje uz sudjelovanje srpskoga civilnog puanstva, tako su samo u travnju 1941. poubijali preko 300 osoba hrvatske i muslimanske pripadnosti.88 Pritom je kljuno to, da su ti zloini poinjeni prije nego to je u NDH pala ijedna srpska rtva! 89 Meutim, ovi se zloini u hrvatskoj historiografiji sustavno preuuju. Kad se odravaju komemoracije u sjeanje na ove rtve, demokratski mediji o tome obino ne kau ni rijei. Cilj preuivanja je potpuno jasan: daljnje nametanje teze da su ustae prvi poeli vriti zloine i teror nad Srbima, i to bez ikakva povoda.

Tko sumnja u tu dogmu, automatski e dobiti etiketu revizionista. Tako, primjerice, dr. Ivo Goldstein i Slavko Goldstein piu: Tijekom posljednjih desetak godina revizionistika je historiografija u Hrvatskoj razvila tezu da su 1941. Srbi digli ustanak protiv hrvatske drave i da su ustake represalije bile izazvane tim ustankom. No, za takve tvrdnje nema dokaza, jer su dogaaji od travnja do poetka kolovoza 1941. tekli upravo obrnutim slijedom. Dijelovi jugoslavenske kraljevske vojske u raspadu izvrili su u Bjelovaru od 9. do 13. travnja 1941. dvadesetak pojedinanih ubojstava vojnika i graana hrvatske nacionalnosti, a na povlaenju iz Mostara ubili su 25 mjetana apljine i okolice, etiri seljaka u selu Cim te spalili vie desetaka kua u selima Cim i Ilii pokraj Mostara. Meutim, to su zloini izoliranih dijelova poraene vojske, a slinih u to vrijeme, pa ni 3,5 sljedea mjeseca vie nema, te se ne moe govoriti o ustanku protiv hrvatske drave. Prvi masovni zloin, sada, pak, etnikih pristaa nad Hrvatima, dogodio se u Lici 28. srpnja 1941. godine, kada

85

Z. DIZDAR, Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941., passsim. Usp. Damir BOROVAK, Voli li Hrvatsku?, vlastita naklada, Zagreb, 2007., 163. - 171. Usp. Ivan GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, vlastita naklada, Zagreb, 2007., 302., 303., 306. 86

I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, 303. 87

Isto. 88

Isto, 311. 89

Prva ubojstva Srba u NDH dogodila su se 28. travnja 1941. u selu Gudovac, nedaleko Bjelovara, gdje je ubijeno oko 200 Srba (eljko KARAULA, Sluaj Gudovac 28. travnja 1941., u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knjiga 39, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2007., 205.). Koliko su za ovaj zloin i sline zloine poetkom rata - kad jo nije bio do kraja uspostavljen upravno-politiki i vojni aparat NDH - odgovorne vlasti NDH i postrojbe hrvatskih oruanih snaga, a koliko skupine tzv. divljih ustaa - koje formalnopravno nisu pripadale Ustakom pokretu - o tome bi se dalo raspravljati.

je u Brotnji pokraj Srba ubijeno 37 Hrvata iz obitelji Ivezi.90 Goldsteini, dakle, priznaju da su prije zloina nad Srbima izvreni zloini nad Hrvatima, no tezu da je bilo rije o ustanku protiv hrvatske drave odbacuju uz obrazloenje da se radilo o zloinima izoliranih dijelova poraene vojske te da slinih zloina u to vrijeme, pa ni 3,5 sljedea mjeseca vie nema.

To, meutim, nije tono. Kao to je ve spomenuto ranije, u travanjskim zloinima sudjelovalo je djelomino i srpsko civilno stanovnitvo, travanjski su zloini nad Hrvatima izvreni u razliitim dijelovima NDH, 91 a izmeu travanjskih zloina i zloina nad obitelji Ivezi 28. srpnja izvreni su brojni zloini nad hrvatskim stanovnitvom. U Hrvatskom Blagaju kod Slunja, u noi izmeu 5. i 6. svibnja, etnici su ubili 5 lanova obitelji Jose Mravunca, meu kojima je bilo i dvoje malodobne djece. U istonoj je Hercegovini 24. lipnja izbio tzv. etniki Vidovdanski ustanak, koji je prema srpskim izvorima za posljedicu imao 123 poginula i 200 ranjenih hrvatskih vojnika. Dan kasnije, 25. lipnja, etnici su ubili 9 hrvatskih orunika u postaji Lukavac kod Nevesinja, dok su 28. lipnja u Avatovcu u istonoj Hercegovini poklali 47 Hrvata te zapalili sve kue u tome mjestu. 92 Prema srpskome publicistu Radovanu Papiu, partizanskom prvoborcu rodom iz Bilee, taj je ustanak bio usmjeren protiv NDH i njezinih institucija.93 Krvavi pir nastavlja se 30. lipnja kad etnici pod vodstvom popa Momile ujia ubijaju vie od stotinu Hrvata u okolici Knina i Zadra, a istoga dana vre pokolje Hrvata u Blauju te u kotarima Derventa, Varcar, Vakuf i Zvornik. Istog dana na Sjetini na Jahorini, pod vodstvom Save Derikonje, zaklali su ezdesetpet civila. U Istonoj Hercegovini buna protiv NDH nastavlja se 17. srpnja kad etnici vre pokolje u kotaru Ljubinje, u selima Dje, Orahovica, Fatnica, Bjelan, Sakotii i Plana. Istoga dana etnici vre pokolje i u kotaru Trebinje, te u selima: Begovii, Gornji Turani, Donji Turani i Staro Slano. Pod ujievim vodstvom etnici 26. srpnja ponovno kolju Hrvate u okolici Knina te u Donjem Erveniku (trideset poklanih Hrvata), Golubiima, Ugarcima i Komitama. Istoga dana, u kotaru Bosansko Grahovo, etnici vre pokolje u selima: Sarii, piranovii, uline i Kardumi te pod vodstvom Zlovoe kolju dvadeset jednoga Hrvata.94

U razdoblju izmeu travanjskih zloina i 28. srpnja, a to je razdoblje u kome - prema Goldsteinima - nije bilo zloina nad Hrvatima, izvren je i brutalni pokolj 350 hrvatskih katolikih hodoasnika koji su se iz Kosova kod 90

Ivo GOLDSTEIN, Slavko GOLDSTEIN, Srbi i Hrvati u narodnooslobodilakoj borbi u Hrvatskoj, Dijalog povjesniara - istoriara 7, Beograd 2002., 252. - 253. 91

O mjestima u kojima su izvreni zloini nad hrvatskim stanovnitvom vidjeti u: Ivica KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (I.), Politiki zatvorenik, 19. / 2009., br. 203., Zagreb, veljaa 2009., 16. - 18. Usp. I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, 302. - 312. Usp. T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939. - 1942., 642. - 644. 92

I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), Politiki zatvorenik, 19. / 2009., br. 204., Zagreb, oujak 2009., 29. Usp. I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, 317. - 318. 93

Radovan PAPI, Hercegovina u revoluciji, Sarajevo, Osloboenje, 1985., 79. 94

I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), 29.

Knina - gdje su svetkovali blagdan sv. Ane - vlakom vraali u Drvar. etnici su presreli vlak, hodoasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjae i bacili ih u jamu. S hodoasnicima je ubijen i drvarski upnik Waldemar Maksimilijan Nestor - prvi ubijeni sveenik u Drugome svjetskom ratu na podruju bive Jugoslavije. 95 O ovom zloinu svjedoi i pripadnik partizanskog pokreta Stevo Babi: Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. eta se ve spremala za pokret prema andarmeriskoj stanici Trubar. Kada je eta stigla u reon itkovca pojavio se putniki voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijeena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na eljeznikoj stanici Vaganj, Damjan eljkovi sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Meu njima se nalazio ustaa Marko piranovi, katoliki sveenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovou Lokmita, iji je sin tada bio lan KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana eljkovia je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjai i sve ih, bez iijeg odobrenja postreljala.96 Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katoliki sveenik, Juraj Gospodneti, upnik u Bosanskom Grahovu, koga su etnici izmasakrirali, a zatim ispekli na ranju.97

Dne 27. srpnja etnici u okviru ope pobune koja je zahvatila cijelu jugozapadnu Bosnu i jugoistonu Liku, diu pobunu i u Donjem Lapcu. U pobuni je masovno sudjelovalo srpsko puanstvo. Organizirali su je etnici i komunisti, pa su na njezinu elu, uz etnike, stajali i istaknuti partizanski dunosnici oko Jovani, Gojko Polovina, Stojan Mati i dr.98 Istodobno se organizira i pobuna u Srbu. Voe pobune su etnici Milo Torbica, Pajica Omikus i Stevo Raenovi koji na dan pobune u Srbu osnivaju oruanu etniku pukovniju (puk odnosno brigadu) s 1000 etnika. Pobunu u Srbu obavjetajno i logistiki pomogli su talijanski faisti. 99 Na tim podrujima zahvaenima pobunom, a to su bila podruja u kojima su kompaktnije ivjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko puanstvo.100

Pobunu u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. organizirali su pripadnici etnika Drae Mihailovia, u ijim su redovima u to vrijeme bili i vodei srpski komunisti iz tog podruja. Svrha pobune bila je stvaranje Velike Srbije prema spisu Homogena Srbija, iji je autor etniki 95

Isto. Usp. Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, prir. Juraj BATELJA, Zagreb, 1999. LIX. Usp. Tomo VUKI, Stradanje crkvenih osoba iz Bosne i Hercegovine za II. Svjetskog rata i u porau (1). Prvi ubijeni sveenik baen u jamu Golubnjau, Podlistak, Glas Koncila, 44. / 2005., br. 28 (1620), Zagreb, 10. srpnja 2005., 26. 96

Stevo BABI, Drvar 1941. - 1945. - Sjeanje uesnika, II. sv., Drvar, 1972., 207. -208. 97

I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), 29.-30. Usp. Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, LIX. 98

I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, 319. 99

Goran JURII, Milorad Pupovac i Zoran Milanovi u Srbu obiljeili etniki ustanak, http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/2971-milorad-pupovac-i-zoran-milanovi-u-srbu-obiljeili-etniki-ustanak.html, pristup ostvaren 4. kolovoza 2008. 100

I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), 30.

ideolog dr. Stevan Moljevi, odvjetnik iz Banja Luke. Spis je datiran 30. lipnja 1941. u Nikiu u Crnoj Gori. U tom se programatskom spisu - koji je korespondirao s ranije objavljenim velikosrpskim radovima Vuka Karadia, Ilije Garaanina i Nikole Stojanovia - zagovara stvaranje etniki iste Velike Srbije. Prema Moljeviu, Srbima je u dananje vrijeme prva i osnovna dunost stvoriti i organizirati homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome Srbi ive (...) Preseljenje i izmena iteljstva, naroito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruja, jedini je put da se izvri razgranienje i stvore bolji odnosi izmeu njih....101 Moljevi je smatrao da su srpske politike vlasti napravile ogromnu pogrjeku to 1918. nisu odredile granice Srbije u okviru Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Tu pogrjeku sada treba ispraviti objedinjavanjem svih teritorija naseljenih Srbima i dobivanjem izlaza na Jadransko more. 102 Velika Srbija bi tako, prema Moljeviu, na istoku i jugoistoku obuhvaala Srbiju i Junu Srbiju (Makedonija i Kosovo), kojima je trebalo prikljuiti bugarske gradove Vidin i ustendil; na jugu - Crnu Goru, Hercegovinu i sjevernu Albaniju; na zapadu - Bosnu, sjevernu Dalmaciju, srpske djelove Like, Korduna i Banije i dio Slavonije. Dalmatinska obala bi od ibenika do Crne Gore pripala Srbiji.103

Jugoslavenski komunisti su poslije rata proglasili 27. srpnja 1941. danom ustanka naroda Hrvatske i BiH. Dakle, kao dan ustanka slavio se je dan kad su etnici (ponegdje uz asistenciju srpskih komunista) izvrili brutalne pokolje nekoliko tisua hrvatskih i muslimanskih civila, a sve s ciljem stvaranja etniki iste Velike Srbije, dosljedno projektu S. Moljevia i njegovih velikosrpskih prethodnika. A sudei po ponaanju hrvatskih vlasti, ovi zloini nad nekoliko tisua hrvatskih civila ni danas ne zasluuju osudu, s obzirom na to da hrvatska Vlada sponzorira obnovu spomenika u Srbu - spomenika etnikim ustanicima koji su ustankom od 27. srpnja poinili brojne i neviene zloine nad hrvatskim stanovnitvom.

Netona je, dakle, teza da su ustae prvi poeli vriti teror nad srpskim stanovnitvom. Prije prvoga ustakog zloina nad Srbima izvreni su brojni zloini nad hrvatskim stanovnitvom, a zloini su se kontinuirano nastavili vriti i u sljedeim mjesecima. Radilo se, naime, o srpskoj pobuni protiv NDH, a zbog toga to - kako je rekao ilas - Srbi ne bi primili nikakvu tuu, pa ni hrvatsku dravu tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali.

Ustaki zloini uslijedili su, naalost, kao odmazda na masovne pokolje koje su vrili etnici. Toga je svjestan i ameriki povjesniar idovskoga porijekla Philip Cohen: Ustaki masakri nad Srbima poeli su kao odmazda. Izmeu invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih makara ustaa nad Srbima (27. 4. 1941.) etnici su izvrili 11 neprovociranih masakra nad 101

Proces Vojislavu eelju: Raskrinkavanje projekta Velika Srbija. Uredila i priredila: Sonja BISERKO, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2009., 129. 102

Isto. 103

Isto.

hrvatskim stanovnitvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustake odmazde poele su pak 27.4. uhienjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara. Ustaki masovni teror znaajno se poveao nakon 22. 06. 1941., kada su se dogodila tri vana dogaaja: njemaka invazija na Rusiju, partizanski ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemakih trupa koje su bile prebaene na Istonu frontu.104 Tomu valja dodati i injenicu da - kao to istie T. Jonji - sve i da u (protivno loginoj tenji da sauvaju mir i tako uvrste svoj poloaj) htjele, hrvatske vlasti u prvo vrijeme nisu mogle poduzimati kakve opsenije progone, jer jo nije postojala izgraena organizacija vlasti, a kamoli izgraena, ustrojena i naoruana vojska. 105 To priznaje i visoki partizanski dunosnik Rade Bulat.106 Jasno je, dakle, da su ustaki zloini predstavljali reakciju na srpske zloine. injenica da su ustakim zloinima nad Srbima prethodili zloini Srba nad Hrvatima, naravno da ne iskljuuje odgovornost vlasti NDH za zloine: jedan se zloin ne moe opravdavati drugim. No, ona objanjava u kakvim su okolnostima ustaki zloini poinjeni i, to je jo vanije, ta injenica rui mit da su se Srbi pobunili radi represije ustakog reima. Srbi su se pobunili protiv hrvatske drave i poklali nekoliko desetaka hrvatskih civila prije nego je pala prva srpska rtva.

Iako se na popisu komunistiko-partizanskih protivnika nalazio i etniki pokret, prema etnicima nikada nije vladalo neprijateljsko raspoloenje kakvo je vladalo prema ustaama. Poznato je da su postojali brojni pokuaji ugovaranja suradnje izmeu partizana i etnika. O tome pie i slubena povijest KPJ / SKJ: Raunajui s onim dijelom naroda koji je jo imao iluzija o monarhiji i bio pod utjecajem tradicija etnitva, a koji je u osnovi bio patriotski orijentisan, ona (KPJ, nap. D. D.) je tu borbu vodila sa najveom moguom gipkou i irinom. Isticala je da nema nikakve prepreke saradnji etnikih i partizanskih odreda u borbi protiv okupatora, koja je bila prvenstveni zadatak svih patriotskih snaga.107

Osim to napominje da su partizani dali 500 puaka etnicima Drae Mihailovia, Josip Broz Tito posve otvoreno priznaje i to da je nudio suradnju Mihailoviu: Sa Draom Mihajloviem (sic!) nisam mogao da postignem sporazum o zajednikoj borbi protiv okupatora. ak sam mu nudio i vrhovnu komandu. No, on nikako nije htio da pristane, znao je da mu ne bismo dozvolili da radi ta hoe.108 Milovan ilas potvruje Titove rijei navodei da je Tito 104

Philip J. COHEN, Desecrating the Holocaust. Serbia's Exploitation of the Holocaust as Propaganda. Prema: T. JONJI, Komunisti iz Hrvatske i hrvatska drava (XIII.). Komunisti su iskoristili hrvatsko-srpski sukob, Politiki zatvorenik, 10./2000., br. 100. / 101., Zagreb, srpanj / kolovoz 2000., 24. 105

T. JONJI, Komunisti iz Hrvatske i hrvatska drava (XIII.). Komunisti su iskoristili hrvatsko-srpski sukob, 23. - 24. 106

Rade BULAT, Vojno-politika situacija na Kordunu u vrijeme donoenja Ostroiinskog pravilnika, u: Ostroinski pravilnik 14. XII. 1941. Materijali s naunog skupa odranog u Vrginmostu, 15. decembra 1989., izd. Historijski arhiv u Karlovcu -Skuptina opine Vrginmost, Karlovac, 1990., 45. 107

Pero MORAA, Duan BILANDI, Stanislav STOJANOVI, Istorija Saveza komunista Jugoslavije - kratak pregled, 113. 108

J. BROZ TITO, Intervjui, 308.

dva puta (na njihova dva sastanka u Struganiku i Brajiima) nudio Mihailoviu funkciju komandanta nad udruenim snagama - svakako za Srbiju i, moda, Bosnu.109 Prelasci pak etnika u partizane bili su uobiajena pojava. Sm Tito, primjerice, navodi kako je u partizane poetkom 1942. kod Foe prelo 10.000 etnika.110 Suvino je pritom napominjati da su prelaskom u partizane etnici samo nastavili izvravati program to ga bolje od svih knjiga, studija i lanaka opisuje jedna pjesma koja se u vrijeme rata mogla uti iz njihovih usta: Oj, Hrvati, al' emo vas klati / kad se Pero iz Londona vrati

Komentirajui odnose izmeu partizana i etnika, Simo Dubaji navodi da osim izuzetaka, veina etnika i partizana je jednako elela biti zajedno.111 Shvatljivo je stoga da je komandant etnikog korpusa Velebit kapetan Vuksanovi u izvetaju komandantu Dinarske etnike oblasti, vojvodi Momilu ujiu 11. kolovoza 1943. zapisao: U Medvii, kod crkve Malo gospojine, sastali smo se sa partizanima Bijanko, Crljenica i ja. Komandant 1. bataljona, Simo Dubaji je pravi Srbin. Izjavio je pred svima da ne moe biti veeg Srbina od njega i da se on bori za srpstvo, Kralja i Otadbinu. Da se nikad nee odrei svog imena i svoje krsne slave, niti e ikada iz svoje kue izbaciti ikonu i kandilo. Njegov je otac bio Srbin i kao takav stradao kao i cijela njegova porodica, te on ne moe biti nita drugo nego Srbin. Mogao bi se lako dobiti za nau nacionalnu borbu. Mislim da je bio sam sa svojim bataljonom, u kome su sami Srbi, da bi ga pridobio i ovom prilikom.112

Kad je NDH bila u pitanju, tada partizanima nije bila posve mrska ni suradnja s talijanskim faistima. Tito je tako 13. kolovoza 1941. izvijestio kominternina agenta Josipa Kopinia da su talijanski mornari u Kotoru povezani s crnogorskim komunistima te im daju oruje. 113 Neke postrojbe pod komunistikim utjecajem pokazivale su sklonost suradnji s Talijanima, a neke od njih isticale su i talijanske zastave.114 Dubaji, primjerice, navodi da je u toku okraja pod Zeevom na stranu partizana preao uzepe de Vana Bepo, kapetan, monarhista, sa svojom mitraljeskom etom iz Ervenika.115 Dubaji dalje dodaje: Postavljanje za komandanta odreda dobio sam im je Bepo de Vana priao meni, a esta i Sedma banda dobrovoljake antikomunistike 109

M. ILAS, Revolucionarni rat, 123. 110

J. B. TITO, Optenarodna odbrana i drutvena samozatita, Svjetlost, Sarajevo, 1980., 250. 111

Simo . DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 216. 112

Isto. 113

Dokumenti centralnih organa KPJ-NOR i revolucija (1941.-1945.), I., prir. Radomir VUJOEVI, Beograd, 1985., 210. - 211. Takoer, gotovo je posve neistraena u historiografiji previana injenica da su se tzv. panski borci - koji su imali vodeu ulogu u podizanju ustanka u Jugoslaviji - iz Njemake vratili u Jugoslaviju s propusnicama Gestapoa, koji ih tamo zasigurno ne bi pustio a da zauzvrat neto ne dobije. Na tu je injenicu, koja ozbiljno dovodi u pitanje antinacistiku orijentaciju vodstva komunistiko-partizanskog pokreta i ije bi detaljnije istraivanje moglo promijeniti ukupnu sliku Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima - barem u prvim godinama rata - lankom u Hrvatskom listu, koji se temelji na iskljuivo partizanskoj literaturi, upozorio Vladimir UMANOVI (Pozadina partizanskog ustanka ili o nainu i okolnostima povratka 'panskih dobrovoljaca', Hrvatski list, br. 357., Zadar, 28. srpnja 2011., 48. - 50.). 114

T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., 696. 115

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 221.

milicije prela na moju stranu.116 U redove partizana nakon kapitulacije Italije stupilo je ukupno oko 40.000 Talijana. 117 O prelasku Talijana u partizane svjedoi i Winston Churchill: Partizanske su snage u roku od nekoliko tjedana razoruale est talijanskih divizija, a dvije su im se divizije pridruile u borbi protiv Nijemaca. 118 vicarski je konzul nakon kapitulacije Italije zapisao sljedee: Tito je moda jedini Hrvat, kojemu Talijani nedostaju. Oni su, naime, nemalo pridonijeli opskrbi njegovih partizana ratnim tvorivom.119 Prema nekim izvorima, sm je talijanski general i zapovjednik talijanske vojske u NDH Mario Roatta priznao da su Talijani podijelili partizanima 25.000 puaka.120

Mjestimina suradnja Talijana s partizanima, a posve otvorena s etnicima,121 protiv NDH, posve je razumljiva. Jer, kako je to saeto formulirao M. Roatta, bilo je pogreno da se stvara drava koja je u osnovi neprijateljska prema Italiji.122 Svoje stavove o NDH i partizanima Roatta je u praksi najbolje pokazao kad nije uinio nita da bi sprijeio prodor partizanskih brigada iz sjeverozapadnoga dijela Crne Gore u NDH, to je za hrvatsku vladu 1942. bio jedan od vanijih vojno-stratekih ciljeva.123 Prema pisanju hrvatskoga tiska iz studenog 1943. Roatta se je pred stanovitim britanskim obavjetajcem pohvalio da se njegova vojska otvoreno borila protiv hrvatskih eta slubene hrvatske vlade. 124 Njemaki diplomat Edmund Veesenmayer, komentirajui odnose NDH i Italije, u jednom je izvjeu zapisao ono to potvruje neprijateljski odnos Italije prema NDH: Italija oito nije zainteresirana za sreenu i nezavisnu Hrvatsku. Svim sredstvima sada pokuava da to je mogue prije stvori stanje koje e NDH trajno onemoguiti ivot.125 Kada je, dakle, NDH bila u pitanju, tada su i ljuti neprijatelji bez veih problema mogli pronai zajedniki jezik.

Jedna od svakako poznatijih komunistikih dogmi je i ona da je jugoslavenski antifaizam ist kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi (formulacija Stjepana Mesia). Ideju jugoslavenskog antifaizma najispravnije je opisao Ivan ibl konstatacijom da su se jugoslavenski antifaisti borili za Sovjetski Savez, prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu meunarodnog 116

Isto, 223. 117

Nada KISI KOLANOVI, NDH i Italija. Politike veze i diplomatski odnosi, Ljevak, Zagreb, 2001., 389. 118

Winston CHURCHILL, Drugi svjetski rat, Svezak drugi, priredio i preveo: Zlatko CRNKOVI, kolska knjiga, Zagreb, 2002., 407. 119

T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939. - 1942., 848. 120

Isto. 121

Talijanski general Giaccomo Zanussi talijansko-etniku suradnju opisao je ovim rijeima: Osim borbe protiv ustanika, etnici su djelovali u nau korist kao protutea u odnosu na ustae i na Nijemce. Imati za svoje prijatelje sve neprijatelje naih lanih prijatelja - 10 do 15 tisua ljudi prekaljenih u naporima i lukavstvima tekoga i surovoga balkanskoga ratovanja - predstavljalo je pion ija se vrijednost nije mogla zanemariti (N. KISI KOLANOVI, NDH i Italija, Politike veze i diplomatski odnosi, 257.). 122

Isto, 218. 123

Isto, 292. 124

Isto, 307. 125

Bogdan KRIZMAN, NDH izmeu Hitlera i Mussolinija, Globus, Zagreb, 1986, Tree izdanje, 305.

proletarijata. Rije je o ideji koja je u praksi - prema piscima Crne knjige komunizma (sve od reda ljeviarima, marksistima i bivim komunistima) - rezultirala sa 100 milijuna rtava,126 premda je stvaran broj rtava zasigurno mnogo vei, jer se u knjizi ne obrauju recimo zloini jugoslavenskih komunista, koji se mogu pohvaliti sa 900 grobita u Hrvatskoj, te izmeu 500 i 600 grobita u Sloveniji.127

Toliki broj grobita u koje su komunisti poslije ubojstava bacali razoruane hrvatske vojnike i civile,128 jasno nam svjedoi da je Bleiburg, kao sinonim za itavu toponimiju smrti nakon Drugoga svjetskog rata, bio jedan pomno osmiljen, paljivo organiziran i ideoloki potkovan zloin. Tijekom cijeloga rata stvaralo se ozraje zloina koji e kulminirati u svibnju 1945. Jasan dokaz toga je taj da su se partizanski borci tijekom cijeloga rata uili patolokoj mrnji prema neprijatelju.

lan KPJ Milija Stanii o tomu pie: Jedan od glavnih ciljeva i zadataka u formiranju politike svesti bio je postupak da se kod boraca i stareina razvija mrnja prema neprijatelju.129 (...) Ali za razvijanje mrnje nisu bila dovoljna samo predavanja. Bilo je nuno da se mrnja razvija i svakodnevnim razgovorima s pojedincem i manjim grupama, govorom stareine pred akciju, analizom prethodnih akcija i pripremom predstojeih.130

Jedino mjerilo veliine ljubavi za narod jeste danas - pie M. ilas - dubina mrnje prema neprijatelju. (...) Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge, tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna due, svakom milju svojom, svakom kapi krvi svoje - to znai biti zadojen plemenitim i velikim osjeanjem osvetnika naroda, to znai ostati vjeran svome narodu, njegovoj istoriji i njegovoj budunosti. (...) Mrnja bez milosti prema njima, to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti ar ideala za koji se bori. To jaa svakog prijatelja naroda, to orua svakog borca najjaim orujem, orujem pobjede, to elii ubojne redove. Sjetite se da je veliki vo naprednog oveanstva drug Staljin rekao: neprijatelj se ne moe pobjediti dok se ne naui - mrzjeti ga....131

Slijedom toga, nije nimalo iznenaujue da se tijekom rata pojavljuje pjesma sljedeeg sadraja, koju potpisuje Ante Despot: U meni plamti gnjev 126

Stephane COURTOIS, Nicolas WERH, Jean-Louis PANNE, Andrzej POCZKOWSKI, Karel BARTOEK, Jean-Louis MARGOLIN, Crna knjiga komunizma. Zloini, teror, represija, Politika kultura, Golden marketing, Zagreb, 1999., 12. 127

Slovenija e traiti ubojice rtava iz masovne grobnice kraj Lakoga, http://www.index.hr/vijesti/clanak/slovenija-ce-traziti-ubojice-zrtava-iz-masovne-grobnice-kraj-las/424177.aspx, pristup ostvaren 6. oujka 2010. 128

Uz Hrvate, dakako, rtve komunistikih zloina bili su i pripadnici drugih naroda, kako razoruani vojnici vojnih postrojbi koje su izgubile rat, tako i civili. Primjerice, prema nekim je podacima po svretku rata u Jugoslaviji strijeljano 5 777 Nijemaca koji nisu pripadali nikakvim vojnim ili poluvojnim formacijama (Vladimir GEIGER, Nestanak Folksdojera, Nova stvarnost, Zagreb, 1997., 32.). 129

Milija STANII, KPJ u izgradnji oruanih snaga revolucije, 1941. - 1945., Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1973., 321. 130

Isto, 323. 131

M. ILAS, lanci 1941.-1946., 30.

strane osvete, jake ko ljubav / spram zaklanog eda. / Smrvit u krvnika, borit se do Pobjede. / U sretniju budunost moje oko gleda....132 Ili pjesma sljedeeg sadraja, iji je autor tefo Pulieli: Na juri / Za psima / Sa svetim natpisom 'Gott mit uns' 'Bog je s nama'- / Na pojasima. / Koljimo i njih / I boga mu krvnika!. 133 Potonja pjesma ilustrativna je jer pokazuje modus operandi partizansko-komunistikih boraca: animaliziraj protivnika kako bi se opravdalo njegovo klanje i fiziko unitenje. Masovni zloni opravdavali su se i etiketiranjem svih onih koji su iz bilo kojih razloga smetali komunistiko-partizanskome pokretu, etiketama kao to su: pijun, narodni izdajnik, suradnik okupatora, ustaki pas i sl.

U jednoj okrunici Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju iz rujna 1944. tako stoji: () ako je netko neprijatelj samo nae Partije, to nije dovoljan razlog za likvidaciju. To moe dati suprotne rezultate. Ukoliko pak dolazi do likvidacije takovih elemenata, treba ih okarakterisati kao suradnike okupatora, ustaa i njihovih pomagaa.134

Pred kraj rata - oito u namjeri da se u zavrnim operacijama likvidira to vei broj protivnika - u Zagrebu je objavljena knjiga Mihaila olohova Nauka mrnje. U njoj se citira Staljinova prvomajska dnevna zapovijed u kojoj stoji: Ne moe se pobijediti neprijatelja ne nauivi se mrziti ga svim snagama due.135

Pjesnici mrnje i njihovi nalogodavci zadojeni ateistikim i protureligijskim stavovima osobito su na meti imali Katoliku crkvu i sveenstvo. Dosljedno tomu, nije nimalo udno da partizani tijekom rata pjevaju: Drue Tito gaaju nas topovi, vigaju (navode) ih fratri i popovi.136 U istom je anticrkvenom i antikranskom duhu pisana i pjesma gdje stoji: Nosim kapu sa tri roga, jer se borim protiv boga, popova i fratara i asnih sestara.137 Na savjetovanju politikih sekretara OK KPH za Dalmaciju, Vladimir Bakari je 6. veljae 1945. Katoliku crkvu posve otvoreno oznaio neprijateljem i najavio borbu protiv nje: Popovi su nam neprijatelji. Katolika crkva je pripremala i odgajala sve to je ustako i nezdravo u narodu. Pristupanje popova pojedinaca u Front je posljedica snage masa. U borbi s njima moramo biti oprezni i vanjska hajka protiv njih nije oportuna. Vatikan je mona snaga. Ali to nikako ne znai, da emo dozvoliti pomirljivost prema njima ili da emo u Fronti trpiti mir, jer to bi bilo ruenje jedinstva. Budno paziti svaki njihov korak i traiti intervenciju 132

Zlata KNEZOVI, Kulturno stvaralatvo u revoluciji, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalistike omladine Zagreba, Zagreb, 1981., 49. 133

Isto, 52. - 53. 134

Mario JAREB, Etiketa 'ustatva' kao izgovor za progon politikih protivnika u poslijeratnoj Hrvatkoj, u: 1945. - razdjelnica hrvatske povijesti, ur. Nada KISI-KOLANOVI, Mario JAREB, Katarina SPEHNJAK, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2006., 300. - 301. 135

Mihail OHOLOV, Nauka mrnje, Zagreb, 1945., 5. 136

Ivica LUI, Komunistiki progoni Katolike crkve u Bosni i Hercegovini 1945. -1990., National Security and the Future, St. George Association, 9. / 2008., br. 3(9), Zagreb, 2008., 42. 137

Aleksa BENIGAR, Alojzije Stepinac: hrvatski kardinal, Glas Koncila, Zagreb, 1993., 459.

Fronte. Neka sam narod, neka svaki na ovjek raskrinkava i udara po njihovim smicalicama, neka ih tjera kad dou da unaaju nemir i rue jedinstvo.138

Uzor komunistikih i partizanskih pjesnika mrnje bio je sovjetski pisac, propagandist i patoloki mrzitelj Nijemaca, Ilja Erenburg, ije su propagandistike radove objavljivale i komunistiko-partizanske tiskovine.139 U jednomu takvome radu objavljenomu u listu KPH Naprijed Erenburg pie: Mrnja kipi u naim srcima, i nitko neka se ne usudi da rui taj osjeaj (...) Sauvajmo taj plamen do kraja. Budimo tvrdi. Naduveni, vodnjikavih oiju i bezduni Nijemac ne smije ivjeti! To je naa zakletva.140 Nema sumnje da su jugoslavenski komunisti posluali ovu Erenburgovu zapovijed, s obzirom na to da je samo u logorima poslije rata od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemake manjine.141

Kako je mrnja dolazila do izraaja u praksi, ilustrira nam ilasov opis klanja dvojice zarobljenih njemakih vojnika u bitci na Sutjesci: Skinuo sam puku i - budui da nisam smeo pucati, jer su Nemci bili na steni iznad nas, visokoj etrdesetak metara, tako da se ulo njihovo dovikivanje - udario iz zamaha Nemca po glavi. Kundak se odlomi, Nemac pao na lea. Izvadio sam no i jednim mahom presekao Nemcu grkljan. Zatim sam dodao no Raji Nedeljkoviu, politikom radniku kojega sam poznavao od pre rata i ije su selo Gronicu, sublizu Kragujevca Nemci izmasakrirali 1941. godine - dodao sam mu no da dokraji drugog Nemca. Nedeljkovi je pritiskao Nemca, Nemac se koprcao, ali se ubrzo smirio.142

Mrnju komunista prema sveenstvu najbolje ilustrira ubojstvo hercegovakoga franjevca Stjepana Naletilia, koga su komunisti u svomu razbojnikome piru 1942. ispekli na ranju.143 Mrnja prema neprijatelju jasno je vidljiva i u partizanskoj zakletvi, u kojoj, meu ostalim, stoji: Zaklinjem se svome narodu, da iz ruku neu ispustiti oruje sve dok posljednji faistiki okupator ne napusti moju zemlju, sve dok posljednji ustaki gad ne bude iskorijenjen. (...) Ako prekrim ovu svetu zakletvu, ako pokaem slabost, malodunost, kukaviluk, nedisciplinovanost ili zlonamjernost i izdam interese svog naroda, neka sramno padnem od ruke svojih drugova.144 U partizanskoj zakletvi stoji, dakle, da partizani ne e ispustiti oruje sve dok posljednji 138

T. JONJI, Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi, u: Alojzije Stepinac. Svjedok vremena i vizionar za tree tisuljee, Stepinev zbornik, Glas Koncila, Zagreb, 2009., 70. 139

Moda i najbolji Erenburgov uenik u partizanskim redovima bio je hrvatski knjievnik Ivan Goran Kovai. Njegova pjesma Mrzimo vas kolski je primjer patoloke mrnje prema neprijatelju. 140

I. ERENBURG, Naa zakletva, Naprijed, 1944., 12. Prema: Mladen IVEZI, Titova umjetnost mrnje, vlastita naklada, Zagreb, 2001., 13. 141

V. GEIGER, Logori za folksdojere u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata 1945. - 1947., asopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, 38. / 2006., br. 3., Zagreb, 2006., 1085. 142

M. ILAS, Revolucionarni rat, 292. 143

Tomo VUKI, Stradanje crkvenih osoba iz Bosne i Hercegovine za II. Svjetskog rata i u porau (3). Fra Stjepana Naletilia su razapinjali na jeli i pekli na ranju, Podlistak, Glas Koncila, 44. / 2005., br. 30. (1622), Zagreb, 24. srpnja 2005., 26. 144

Zbornik dokumenata o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, V. / 1., NOR u Hrvatskoj, travanj - listopad 1941., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1952., 76.

ustaki gad ne bude iskorijenjen. No, komunisti i partizani pojam ustaa tumaili su poprilino ekstenzivno. 145 Za Simu Dubajia su tako svi Hrvati ustae: Od prvog susreta s Generalom Skotom, a posebno u stalnom kontaktu s porunikom Finlijem Lohedom, bio sam opsednut ustaama () Sve naoruane Hrvate predstavljao sam im kao ustae i nikad nisam upotrebio drugi izraz. eleo sam da Englezi o njima tako misle, pa sam isticao: 'To je jedina drava koja ne postoji, a objavila je rat saveznicima'. 'Ustaa' - ponavljali su engleski generali i oficiri, uei to neprijateljsko ime.146

Kasniji dogaaji i Bleiburka tragedija jasno su pokazali da su engleski generali i oficiri vrlo dobro nauili to neprijateljsko ime. U jednome razgovoru s engleskim porunikom Lohedom, Dubaji mu je oito nezadovoljan prigovorio: Neki zarobljenici, pa i ratni zloinci, ustae, otkazuju poslunost! Tvrde da imaju va azil?. Na to mu je porunik Lohed - oito dobro nauen na neprijateljsko ime - odgovorio: Nikada ratni zloinci i sumnjivi tipovi nisu imali na azil. Meu svim tim zarobljenicima za Englesku nema oveka dostojnog panje!.147

Nain postupanja komunista i partizana prema neprijateljima i zarobljenicima M. ilas je u Borbi zapisao jo u veljai 1943. U lanku Njihovi planovi e propasti on je dao vrlo precizne naputke: Ne prevaspitavajte ih, ne troite uzalud vrijeme, ne nadmudrujte se s njima! Oni znaju ta ine. Ubijajte ih kao pse, kako su i zasluili, osvetite nevine rtve, u zgarita pretvorena sela i gradove! Neka svaki od njih zna da e za zloine biti kanjen. Budite bez milosti prema rulji kojoj je jedini cilj ubijanje i pljaka tueg, mukog steenog dobra! Nijesu oni samo sauesnici, oni su zloinci, nema meu njima nijednog koji ne bi bio poprskan nevinom krvlju, koji se ne bi sladio nad poarima i vriskom majki i djece, koji nije derao hljeba koji su s mukom izorali nai ratari iz brazda natopljenih krvlju naih boraca. Napadajte ih to ee munjevitim iznenadnim naletima, istrebljujte ih bez milosti, neka im se ledi krv u ilama od smjelog, iznenadnog partizanskog udara!.148

Kasniji postupci komunista i partizana nisu predstavljali nita drugo nego vjerno izvravanje programa to ga navodi ilas - programa istrebljivanja149 svih onih koji su iz bilo kojih razloga smetali ili mogli potencijalno smetati 145

U tomu, ini se, nisu bili usamljeni. Ruski general Tolbuhin prema nekim je izvorima izrijekom izjavio da su ustae svi Hrvati roeni u Jugoslaviji (Hrvoje HITREC, Hrvate su Britanci izruivali, a Bugari spaavali, http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/zloini/5976-hrvate-su-britanci-izruivali-a-bugari-spaavali.html, pristup ostvaren 25. oujka 2010. ). 146

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje,. 333. 147

Isto, 337. 148

M. ILAS, lanci 1941.-1946., 67. 149

Jo 1942. ilas je u duhu prethodno spomenutih uputa istomiljenicima lankom u Proleteru poruio: Moemo se opravdano nadati da e ih (protivnike partizana - ustae, etnike, nedievce itd., nap. D. D.) Srbi, Hrvati i muslimani izmiriti u zajednikoj grobnici (ISTI, lanci 1941. - 1946., 13.). Dakle, ve 1942. najavljuju se masovne grobnice kojima e antifaisti partizani kasnije napuniti Jugoslaviju od Vardara pa do Triglava. Ova ilasova poruka iz 1942. samo je jedan u itavom nizu pokazatelja kako su poslijeratni zloini bili unaprijed pomno planirani i organizirani.

komunistikoj Partiji u preuzimanju vlasti.150 Sline naputke dao je svretkom rata i visokoistaknuti partijski i dravni dunosnik i naelnik Odjeljenja za agitaciju i propagandu CK KPJ Marko Belini. U svome govoru na velikoj sindikalnoj konferenciji u Zagrebu 18. svibnja 1945. on je najavio brutalan obraun s neistomiljenicima: Ova drava je naa, u njoj imamo pravo mi. Ona e biti onakova kakovu emo je urediti sami. (Povici: Tako je!) Nemamo se, drugovi, ega plaiti. Ja bih vam preporuio, da zgrabite sve faistike elemente sutra ujutro, ili jo sada, ako se neki nalaze ovdje medju vama, za vrat, treba ih maknuti. (Povici: Tako je!) Borili smo se za narodnu demokraciju i treba da na narod osjeti da on iskljuivo ima pravo. (Povici: Dolje izdajice!) Faistike tipove, koji su skriveni po kojekakvim rupama, naa je dunost, radnika dunost, da ih pronadjemo i unitimo. (Povici: tako je!) Svima treba biti jasno, da e u naoj dravi postojati pravda i zakonitost, ali za faiste zakona u naoj dravi nema. (Povici: Tako je!) Jedini zakon koji emo primijeniti na njih jeste - kurum. (Povici: Tako je!) Nema pravde za one, koji su stvarali bezakonje, koji su rezali grudi majki, koji su palili naa sela. Oni nemaju nikakova prava, da se pozivlju na demokraciju. (Povici: tako je!). / Drugarice i drugovi! Hou da vam kaem, da je u vaim rukama sve, da proistite odmah danas, vaa poduzea od faistikih zlotvora. Radnici imaju puno pravo da ih na licu mjesta likvidiraju, bez obzira na to, da li e netko rei da li imaju dozvolu od komande grada. Mi smo tu dozvolu stekli tokom teke i krvave borbe. (Povici: Tako je! Dole faisti!).151

U uputi Treeg odsjeka OZNA-e Prve armije podreenim divizijskim opunomoenicima OZNA-e, od 6. svibnja 1945., kada su se jedinice Jugoslavenske armije pripremale za ulazak u Zagreb, itamo: (...) sve zarobljenike i druga lica koje brigade budu hvatale i upuivale diviziji, uzimati u postupak i preiavati. Ovo ne znai, da brigade treba sve zarobljenike da upuuju vama, nego one iste na licu mesta, a ono to ostane, to se prikupi posle toga, koje brigade usled svojih vojnikih zadataka nee imati vremena da iste, neka alju vama. (...) Stav prema zarobljenim oficirima i zarobljenicima vai prema ranijim uputstvima. Oficire istite sve redom, osim ako za nekoga dobijete od OZN-e ili partije da ga ne treba likvidirati. Uopte u ienju treba biti energian i nemilosrdan....152

150

Tako je, primjerice, stajalite OZNA-e i drugih ustanova u Slavoniji bilo da bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji e sutra biti protiv nas (Zdravko DIZDAR, Prilog istraivanju problema Bleiburga i Krinih putova (U povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, br. 32., Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko drutvo, Senj, prosinac 2005., 129.). 151

Vjesnik, 5. / 1945., br. 19., 2. Prema: T. JONJI, Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi, 71. - 72. 152

Citat prema: Vladimir GEIGER, Ljudski gubitci Hrvata u Drugome svjetskom ratu i u porau, koje su prouzroili etnici - Jugoslovenska vojska u otadbini i partizani - Narodnooslobodilaka vojska i Partizanski odredi Jugoslavije / Jugoslavenska armija i jugoslavenska komunistika vlast, Politiki zatvorenik, 22. / 2012., br. 244. / 245., Zagreb, srpanj / kolovoz 2012., 33.

U drugome pak naputku OZNA-e itamo:Sve ustae i SS-ovce likvidirati, naroito oficire. Takoer likvidirati i domobranske oficire, osim onih koji su prema podacima partijske organizacije ili OZNE suraivali sa NO pokretom.153

Kao ilustraciju - pars pro toto - dovoljno je navesti partizansko-komunistiko postpanje u Dalmaciji. Nakon prvog vala likvidacija stanovnitvo je zahvatila panika, strah i nepovjerenje prema Partiji. Stoga je Oblasni komitet KPH za Dalmaciju izdao okrunicu okrunim i divizijskim komitetima u kojoj stoji da se prekine s praksom likvidacija bez sudskih presuda, a ako je netko neprijatelj nae Partije i ako dolazi do likvidacije takvih elemenata, treba ih okarakterisati kao suradnike okupatora, ustae i njihove pomagae.154 Sasvim je dakle jasno da je sintagma obraun s narodnim neprijateljem i suradnicima okupatora zapravo bila samo komunistika izmiljotina koja je u stvarnosti sluila kao krinka za obraun s politikim neistomiljenicima.

Britanska diplomacija pri Svetoj Stolici tako izvjeuje 11. svibnja 1945. kako su partizani u svakom selu uspostavili strahovitu diktaturu Komunistike partije. Likvidiraju sve neprijatelje ili one koje takvima smatraju. To opravdavaju tobonjom suradnjom s okupatorom, ali je pravi cilj upostavljanje komunistike diktature. Oni jednostvno ele eliminirati sve one predstavnike naroda koji bi ih jednog dana moli sprijeiti u njihovoj tenji da boljeviziraju osloboenu Jugoslaviju.155

Takvi su naputci i postupanja, u biti, bili posve u skladu s proglasom CK KPJ od 22. lipnja 1941., u komu je vrlo jasno stajalo da u borbi nee biti pardona zloinakim faistikim voama i njihovim vernim slugama, u toj borbi nee biti pardona faistikoj finansijskoj oligarhiji i njenim satrapima!.156 Pod pojmom faist, meutim, zapravo se podrazumijevao svaki politiki i ideoloki protivnik komunista (u tomu su komunisti oito slijedili taktiku tzv. lijeve inteligencije koja je sve svoje protivnike bez iznimke nazivala faistima), tako da su se u tu kategoriju mogle svrstati i osobe koje nisu imale nikakve veze sa stvarnim faizmom. Etiketiranjem neprijatelja kao faista, narodnog neprijatelja, 157 izdajice pijuna i sl., uglavnom se, zapravo, stvarala legitimacija za njegovu likvidaciju.

Metode za likvidaciju protivnika pritom se nisu birale. Jedne partizanske novine 1942. tako daju naputak: Trujte bunare iz kojih piju vodu, palite kue gde stanuju, diite u zrak njihove magazine. Svaki ubijeni neprijatelj, svaka kap 153

Isto, 33. - 34. 154

Tomislav ONLI, Politiki okvir i organizacija partijskih tijela u obraunu s dalmatinskim klerom 1944. - 1945. (2), Glas Koncila, br. 4. (2006), LIII., 26. sijenja 2014., 21. 155

Isto. 156

Nikola MILOVANOVI, Draa Mihailovi, http://www.znaci.net/00001/11_1.htm, pristup ostvaren 15. oujka 2010. 157

Pod pojmom narodnog neprijatelja tako su se recimo smatrali ak i oni koji su se svojim pasivnim stavom negativno odnosili prema N.O.P. i na taj nain pomagali neprijatelju (Josip JUREVI, Bleiburg: jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, Dokumentacijsko informacijsko sredite - DIS, Udruga ratnih veterana, Hrvatski domobran, Hrvatsko drutvo politikih zatvorenika, Zagreb, 2005., 298.).

krvi neprijatelja pribliava dan osloboenja. Nemajte milosti prema tlaiteljima. Ubijajte gde god stignete.158 Slino je intoniran i proglas Vrhovnog taba NOV i POJ, od 8. rujna 1944.: Udarajte nemilosrdno po neprijateljskim kolonama i unitavajte njihovu ivu silu. im vie faistikih kostiju ostane u naoj zemlji vie ete se oduiti onim bezbrojnim rtvama koje su pale od zloinake ruke faistikih osvajaa.159

U motiviranju na injenje zloina vanu je ulogu imalo uveliavanje broja ustakih zloina. To se posebno odnosi na logor Jasenovac. Uveliavanjem ustakih zloina htjelo se s jedne strane mobilizirati to vei broj ljudi u partizanski pokret, a s druge strane poticati mrnju koja e stvoriti ozraje zloina koji je kulminirao u svibnju 1945. No, jasenovaki mit nije imao propagandnu i mobilizatorsku funkciju samo u vrijeme rata, nego se je i poslije rata maliciozno rabio na tetu Hrvata. Objektivno istraivanje Drugoga svjetskog rata nije bilo mogue,160 odnosno ono je bilo vie ili manje u slubi povijesti komunistike partije.161 Ideologizirana povijest tako je o Jasenovcu pisala: Jugoslavenski grobovi mogu se danas nai i u Mathauzenu, Dahau, Buhenvaldu, Osvjencimu i drugim hitlerovskim muilitima i fabrikama smrti.