DOGAĐAJNICA ZA LIPANJ

4.6. Međunarodni dan nedužne djece, žrtava nasilja (UNESCO)

5.6. Svjetski dan zaštite čovjekove okoline

7.6. Dragutin Domjanić, 80.god.smrti ( 1933.)

8.6. Svjetski dan oceana

12.6. Svjetski dan protiv dječjeg rada

13.6. Antun Gustav Matoš, 140.god.rođenja (1873.)

17.6. Svjetski dan suzbijanja nestašica vode i suša (UN)

21.6. Svjetski dan glazbe

ZAŠTITA OKOLIŠA

Izvor: Wikipedia

Onečišćenje i zagađenje

Svaki poremećaj količine određenih kemijskih ili bioloških tvari ili fizikalnih osobina od prirodnih vrijednosti, a koja se može određenim kemijskim, fizikalnim ili biološkim putem vratiti u prvobitno stanje naziva se onečišćenje, dok zagađenje predstavlja trajan oblik promjene sastava i osobina okoliša. Onečišćenja su rezultat prije svega ljudske aktivnosti. Onečišćeni mogu biti zrak, voda i obradivo tlo.

Kemijsko onečišćenje i zagađenje

Pod pojmom kemijskog onečišćenja podrazumijeva se ispuštanje u okoliš bilo namjerno ili nenamjerno kemijske tvari koja nije svojstvena okolišu, te svojim djelovanjem mijenja fizikalne, kemijske i biološke karakteristike okoliša. Kemijske tvari koje onečišćuju okoliš su najčešće proizvod ljudske aktivnosti, rjeđe aktivnosti vulkana.

 Biološko onečišćenje i zagađenje

Biološko onečišćenje je posljedica razvoja neke vrste organizama (ili mikroorganizama) na osnovi kemijskog ili biokemijskog onečišćenja. Organizmi (ili mikroorganizmi) se hrane kemijskom tvari (najčešće organskog ili biokemijskog podrijetla)te razmnožavanjem uzrokuju značajnu promjenu u okolišu te mogu utjecati na zdravlje biljaka, životinja i ljudi.

 Radioaktivno onečišćenje

Radioaktivna onečišćenja su posljedica korištenja radioaktivnih tvari, koje uslijed ljudske pogreške dolaze u okoliš. Najčešće su takve pogreške u proizvodnji

električne energije. No postoji i namjerno ispuštanje radioaktivnih tvari kao što su razna nuklearna oružja. Nakon kontaminacije tla radioaktivnim tvarima tlo je dugo godina nemoguće koristiti u prvotne svrhe.

 Otpad

Otpad je skup tvari kemijskog, biološkog ili nuklearnog porijekla. Otpad nastaje isključivo ljudskom djelatnošću. Nepodesan je za dalju upotrebu na klasičan način i zahtjeva nove načine obrade i prerade. Dijelimo ga na plinoviti, tekući i kruti otpad. Otpad može biti inertan, neopasan i opasan otpad.

Pregledajte i sljedeće web stranice:

http://www.ekologija.com.hr

www.mzoip.hr/

Dragutin DomjanićIzvor: Wikipedia

Bista Dragutina Domjanića na Strossmayerovom trgu u Zagrebu

Dragutin Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski  pjesnik.

Životopis Pisac koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. - 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea,Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih".

Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Spomen ploča na kući u Gundulićevoj ulici u Zagrebu u kojoj je umro Dragutin Domjanić.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića kajkavskom narječju. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesme Fala i Popevke sam slagal, je uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. U kajkavskom narječju spjevao je sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce '20-ih godina.

Pregledajte stihove Dragutina Domjanića na navedenoj web stranici:

http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/izvodjac/dragutin-domjanic.html

8. lipnja – Svjetski dan oceanaAutor: Ljerka Čulina

Izvor: www.skole.hr

8. lipnja je Svjetski dan oceana, a obilježava se od 1992. godine kada se održao Samit za Zemlju u Rio de Janeiru.

To je prilika da se svake godine prisjetimo važnosti oceana i njegovih stanovnika te upozorimo na razaranje i pustošenje morskih prostranstava od stranečovjeka. 

Mnogo je razloga zašto bi se trebao slaviti Svjetski dan oceana. Oceani generiraju najveći dio kisika koji dišemo, reguliraju našu klimu, pročišćavaju vodu koju pijemo, nude nam farmakopeju potencijalnih lijekova i još mnoštvo toga. 

Tijekom 1950. godine svjetski su ribari ulovili otprilike 35 milijuna tona ribe. Do 2004. taj broj je porastao na 175 milijuna tona. 

Od tada se brojka smanjuje svake godine, ali  prvenstveno zbog toga što je ostalo malo ribe. I zrak loše utječe na mora. Rast razina ugljičnog dioksida mijenja kemiju oceana, čineći ih kiselijima što može ubiti male životinje koje su ključni dio lanca prehrane u oceanima.Stoga se obilježavanjem ovog dana želi potaknuti pojedince na razmišljanje o očuvanju oceana za sadašnje i buduće generacije.

I za kraj nekoliko činjenica o oceanima: oceani pokrivaju 71% površine Zemlje do 80% poznatih oblika života živi u oceanima 100% svjetskog ribarstva bit će u kolapsu sredinom ovog stoljeća ako se

ništa ne poduzme danas je izlovljeno 90% velikih oceanskih riba.

Izvorihttp://metro-portal.hr/vijesti/ekosfera/danas-je-prvi-sluzbeni-dan-oceana http://www.theoceanproject.org/  

izvor: www.geografija.hr

  

Značenje moraZnačenje mora je mnogostruko i može se promatrati s različitih stajališta. Ponajprije kao izvor života (kisik, životinjski i biljni svijet), jer je more najveći opskrbljivač kisikom (fitoplankton u moru oslobađa dvostruko više kisika od biljaka na kopnu!). Ono je kao «tekući rudnik» suvremenog svijeta (u otopini mora ustanovljeni su gotovo svi kemijski elementi i spojevi) te kao posrednik u povezivanju i organizaciji života na Zemlji. Oko 60 % ljudske populacije živi na obali (u pojasu do 60 km od mora) što ukazuje na upućenost ljudi na more i njegovu povećanu važnost od razdoblja Velikih geografskih otkrića (druga polovica XV. st.), a najviše razvojem suvremenog pomorskog prometa i istraživanja pomorja.

Sl.1. Na karti su crvenom bojom označena područja najvećeg zagađenja mora na Zemlji. 

Glavni oblici i izvori zagađenja te njihov učinak na živi svijet u oceanimaNajvidljivija i najpoznatija vrsta zagađenja mora je ona uzrokovana izlijevanjem nafte iz tankera ili kao posljedica nesreća na naftnim bušotinama. Učinci takvih nesreća su često katastrofalni, višestruki i nažalost dugotrajni. Primjerice, biološke posljedice izlijevanja nafte (oko 42 mil. litara) iz tankera Exxon Valdez koji se nasukao kod obale Aljaske 1989. godine, osjećaju se i danas. Drugi primjer je potonuće teretnog broda The Prestige ispred španjolske obale 2002. godine. Nafta istekla iz broda prouzročila je zagađenje stotinjak plaža na obalama Francuske i Španjolske te dovela do pomora ribe u razmjerima ekološke katastrofe u Biskajskom zaljevu. Što znači nafta u moru zorno ilustriraju slijedeći podaci. Samo 8 grama nafte dovoljno je da se onečisti kubični metar mora. Kubični metar ispuštene nafte iscrpljuje kisik iz 400 000 m3 mora. Unatoč tome, zagađenje te vrste čini samo mali dio ukupnog zagađenja mora koje se svakodnevno odvija. Oko 80 % svog zagađenja u morima i oceanima dolazi od aktivnosti na kopnu. Zapravo, more se koristi kao spremnik svega što nam ne treba. 

Sl.2. More zagađeno naftom

Tu se ubrajaju otpadne vode kućanstava i industrije, posredni unos kemikalija koje se upotrebljavaju u poljoprivredi (tekućicama ili zrakom), prekomjerni unos sedimenata kao posljedica tehničkih zahvata na obali ili plitkom moru, odlaganje nuklearnog otpada u podmorju, testiranje nuklearnog i biološkog oružja, toplinsko zagađenje i zagađenje bukom od brodskih motora ili podmorskih istraživanja. Nekih posljedica nismo uopće svjesni ili se na njih oglušujemo.    Posljedice navedenih izvora onečišćenja su različite, od onih vidljivih i sa trenutnim učinkom do onih koje će se tek očitovati u godinama koje dolaze. Navest ćemo samo neke. Prekomjeran unos hranjivih tvari u more, prvenstveno kroz otpadne vode povećava razmnožavanje algi koje potom mogu značajno smanjiti razinu kisika te uzrokovati pomor drugih organizama. Primjerice, svako ljeto zbog takvog antropogenog unosa rijekom Mississippi u Meksičkom zaljevu dolazi do pojave «mrtve zone» veličine oko 20 000 km2, gdje ispod površine mora nema života. Slična pojava u Baltičkom moru prekriva površinu od preko 70 000 km2. S druge strane otpadne vode sadrže teške metale, različite umjetne, sintetske komponente koje redovnim procesima autopurifikacije (samočišćenja) organizmi u moru ne mogu preraditi. One svojim taloženjem u organizmima dovode do pojave mnogih bolesti i degenerativnih promjena kod morske flore i faune. Najugroženije su obale, posebice zaljevi ili zatvorena mora u kojima su procesi miješanja morske vode usporeni. No zapravo nema dijela oceana koji nije pod izravnim ili neizravnim negativnim utjecajem čovjeka. Primjerice, buka supertankera pod morem čuje se nekoliko tisuća kilometara daleko te utječe ponajviše na morske sisavce, posebice kitove i dupine (2/3 morskih sisavaca su ugrožene vrste). 

 Sl.3. Oceani i mora su stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama (na slici jato dupina)  Briga za oceane povezana je sa brigom i sviješću potrebe očuvanja cijele Zemlje. Možda baš zbog činjenice i predodžbe da je toliko veliko i prostrano svjetsko more postalo je odlagalište svega što ne treba čovječanstvu. Pri tome se zaboravlja da sve što u njega ispustimo, pohranimo ili bacimo ne odlazi nigdje nego ostaje (i vraća nam se u obliku bolesti i prirodnih katastrofa) na jedinoj nam planeti Zemlji.

Ivan ČanjevacViše informacija na internetu:www.greenpeace.org.au/oceanswww.oceanatlas.com/index.jspwww.whoi.eduwww.oceanconservancy.org

12. lipnja – Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada

Autor: Jasminka MaravićIzvor: www.skole.hr

"Moramo raditi tako da svako dijete stekne pravo na obrazovanje kako nijedno dijete ne bi moralo raditi da preživi. Cilj je kvalitetno obrazovanje za djecu i rad u humanim uvjetima za odrasle", poručio je direktor Međunarodne organizacije rada (MOR) Juan Somavia. Više o pročitajte u poruci za 2008. godinu.

U povodu Svjetskog dana protiv izrabljivanja djece, Međunarodni program za iskorjenjivanje rada djece (IPEC), koji djeluje u više od 90 zemalja, objavio je izvješće o radu djece u 34 zemalja. Tijekom cijele godine IPEC provodi kampanju uz geslo "Formula za napredak:

Školujte i djevojčice i dječake".

Međunarodna organizacija rada donijela je 2002. godine odluku da se 12. lipnja obilježava kao Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada. Trenutno, 218 milijuna djece u dobi od 5 do 14 godina širom svijeta prisiljeno je raditi, podaci su koje u svom današnjem priopćenju navodi Nezavisni hrvatski sindikat.

Najviše djece, njih 122 milijuna, radi na području Azije i Tihog oceana, međutim dječji rad je prisutan i u mnogim industrijskim zemljama. Čak 126 milijuna djece radi na opasnim poslovima ili uvjetima koji su opasni. Njih 1,2 milijuna žrtve su prodaje, a oko 300.000 djece sudjeluje kao vojnici u oružanim sukobima širom svijeta, navodi se u priopćenju. Djeca su prisiljena raditi jer njihov opstanak i opstanak njihovih obitelji ovise o njihovu radu. Iako je dječji rad nezakonit u mnogim zemljama, djeca su i dalje prisiljena raditi i najteže fizičke poslove.

Djeca koja sve to prežive i uspiju odrasti, često nakon 30. godine starosti fizički više nisu u stanju raditi jer su potpuno “istrošeni ljudi” pa ih nakon toga izdržavaju njihova djeca, radeći nerijetko isti posao. Ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada posvećen je obrazovanju kao ključnom čimbeniku u borbi protiv dječjeg rada. Školu ne pohađa oko 72 milijuna djece u dobi kad bi trebala krenuti u osnovnu školu. Pristup bilo kakvom obliku obrazovanja toj je djeci gotovo nemoguć pa su, ako odrastu, i zbog toga osuđena na doživotno siromaštvo, najniže, najteže i najslabije plaćene oblike rada.

Prosvjed školaraca u Kambodži

Školarci u Kambodži izašli su na ulice kako bi prosvjednim maršem obilježili 12. lipnja, Svjetski dan protiv dječjeg rada. Djeca prvenstveno apeliraju na roditelje da ih šalju u školu, umjesto da ih prisiljavaju da rade. Petstotinjak djece marširalo je glavnim gradom Pnom Penom noseći transparente sa sloganima "Djeci nije potreban posao, nego školovanje" i "Dječji rad je nepravedan za djecu".

Prosvjed je organizirala Međunarodna radnička organizacija kambodžanske vlade. Svjetska banka procjenjuje da je prošle godine oko milijun i pol kambodžanske djece mlađe od 14 godina bilo prisiljeno na rad, često u opasnim uvjetima.

Izvor: www.stampar.hr

Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada, kao i obljetnica Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 182 - Konvencije o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada, a koju je 2001. godine potvrdio i Hrvatski sabor, obilježavaju se 12. lipnja.

Milijuni djevojčica i dječaka u cijelom svijetu zaposleni su, a više od polovice te djece izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada, kao što su rad u opasnim okruženjima, ropstvo ili drugi oblici prisilnog rada, nezakonite aktivnosti (krijumčarenje droge, prostitucija), kao i sudjelovanje u oružanim sukobima. Toj djeci je uskraćeno adekvatno obrazovanje, zdravlje, slobodno vrijeme uz kršenje njihovih temeljnih prava i sloboda.   Kada se govori o "najgorim oblicima dječjeg rada" podrazumijevaju se:

sve vrste ropstva ili ropstvu slične prakse, kao što je prodaja djece i trgovina djecom, dužničko ropstvo i kmetstvo te prisilni ili obvezni rad, uključujući prisilno ili obvezno novačenje djece za njihovo korištenje u oružanim sukobima;

korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za prostituciju, proizvodnju pornografskog materijala ili pornografske priredbe;

korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za nezakonite djelatnosti, a osobito za proizvodnju droge i trgovinu drogom na način definiran odgovarajućim međunarodnim ugovorima;

rad koji bi, zbog svoje naravi i okolnosti u kojima se obavlja, mogao štetiti zdravlju, sigurnosti i moralu djece.

Konvencija o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada obvezuje članice da, uzimajući u obzir važnost obrazovanja u ukidanju dječjeg rada, poduzimaju djelotvorne i vremenski određene mjere kako bi:

spriječila angažiranje djece na najgorim oblicima dječjeg rada;

osigurala potrebnu i primjerenu izravnu pomoć za udaljavanje djece s najgorih oblika dječjeg rada i njihovu rehabilitaciju i integraciju u društvo;

osigurala pristup besplatnom osnovnom obrazovanju i, gdje god je to moguće i primjereno i profesionalnu izobrazbu svoj djeci udaljenoj s najgorih oblika dječjeg rada;

identificirala posebno ugroženu djecu i stupila u izravan kontakt s njima;

uzela u obzir posebne okolnosti u kojima se nalaze djevojčice.

Porazne statistike:

u dobi od 5 do 14 godina, 218 milijuna djece bavi se dječjim radom širom svijeta, od čega 122 milijuna na području Azije;

132 milijuna djece radi na opasnim poslovima u uvjetima koji su izrazito štetni ili opasni za njih;

1.2 milijuna djece žrtve su prodaje u dječje roblje, uključujući i tek rođene bebe;

300.000 djece nosi oružje i bori se u ratovima diljem svijeta; 73 miljuna zaposlene djece mlađe je od 10 godina; svake godine od posljedica nesreća na radu umre oko 22 000 djece. 

Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen je prvi puta 2002. godine, u organizaciji Međunarodne organizacije rada, s ciljem podizanja svijesti i pokretanja akcija u svijetu protiv dječjeg rada i zapošljavanja djece, tražeći potporu pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva, kao i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece.   

ANTUN GUSTAV MATOŠ

Izvor: www.zivotopis.hr

Antun Gustav Matoš jedna je od najutjecajnijih osoba na području književnosti. Izvršio je velik utjecaj na stvaralaštvo Krleže i Ujevića. Njegova djela se smatraju prijelomnim trenutkom u povijesti hrvatske književnosti.

Smatra se da je Matoš trgnuo hrvatsku književnost iz neke faze mirovanja i uveo ju u maticu svjetske pisane riječi.

Antun Gustav Matoš rodio se 13. lipnja 1873. godine u selu Tovarnik na području zapadnog Srijema. Vrlo brzo nakon rođenja seli sa svojom obitelji u

Zagreb gdje je pohađao pučku školu, nakon koje se upisuje u Gornjogradsku gimnaziju. U ranijoj dobi pokazivao je sklonost glazbi, učio je svirati violončelo.

Već u ranijoj fazi svog školovanja pokazao je kako mu nije do pismene potvrde da je završio visoku školu, stoga je tijekom svog studiranja u Zagrebu zbog loših rezultata bio primoran napustiti školovanje i posvetiti se književnom stvaralaštvu.

Matoš se smatra središnjom ličnosti hrvatske moderne te promjene hrvatske književnosti koja se vrlo brzo modernizirala upivši suvremene struje od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta koji su se uglavnom oslanjali na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa.

U književnost je na velika vrata ušao 1892. godine pripoviješću “Moć savjesti” koja je naznačila početak perioda moderne. U njegova najpoznatija djela možemo nabrojiti djela kao što su “Iverje”, “Novo Iverje”, “Ogledi”, “Vidici i putovi”, “Umorne priče”, “Naši ljudi i kraljevi”, “Tri humoreske”, “Moralist i druge satire”, “Život za milijune”, “Pečalba”.

Ovaj veliki umjetnik i stvaralac umro je od raka grla 17. ožujka 1914. godine. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Danas po njemu ime nose mnoge škole i ulice te brojna kulturna društva. 

Ako ga želite vidjeti slobodno navratite do klupe u starom dijelu grada Zagreba, na kojoj sjedi i gleda u prekrasnu panoramu našeg grada.

Prelistajte stihove A.G.Matoša na navedenoj web stranici:

http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Mato2.htm

17. LIPANJ - SVJETSKI DAN SUZBIJANJA NESTAŠICE VODE I SUŠEizvor: http://www.uppt.hr/

Količina pitke vode kojom raspolaže čovječanstvo nije se povećala. Na mnogim mjestima na zemlji ljudi crpe vodu iz različitih izvora brže nego što se ti izvori mogu obnavljati.Trenutno u svijetu 31 država Afrike i Bliskog istoka ima velike probleme s osiguranjem pitke vode. Ukoliko će se

nastaviti predviđeni rast stanovništva, u sljedećih dvadesetak godina još će se 17 država priključiti onima koje imaju velike probleme s pitkom vodom.  

Konvencija UN-a o suzbijanju dezertifikacije usvojena je u Parizu dana17.lipnja 1994.godine, pa se taj Dan u svijetu prepoznaje kao "Day to Combat Desert" – Dan suzbijanja dezertifikacije".

Prema nekim procjenama do 2025. godine 48 država s ukupno 2.8 milijardi stanovnika (što će biti oko 35 % predviđenog broja ukupne populacije na Zemlji) nalaziti će se u skupini područja bez ili s malim rezervama pitke vode.  Samo u 20. stoljeću broj stanovnika na Zemlji je porastao trostruko u odnosu na početak stoljeća, dok je korištenje vode poraslo šesterostruko.

Danas u razvijenim državama stalno raste iskorištavanje vode (4-8% godišnje). Izvori pitke vode u vrlo skoroj budućnosti će biti glavna zapreka gospodarskom razvoju. 

Uz  nemogućnost korištenja slatke vode, danas se vežu četiri osnovna problema:

1.         manjak obnovljivih izvora,2.         neujednačena distribucija vode,3.         kvaliteta vode i zdravlje ljudi,4.         ekološke posljedice izgradnje brana i akumulacija. 

Sama riječ "dezertifikacija" priziva nam slike beskrajnih pješčanih pustinja i zamisao da bi nedostatak vode mogao Zemlju pretvoriti u jednu veliku beskrajnu pustinju. Do sada su održane već četiri svjetske konferencije (Rim, Dakar, Recife, Bonn), što rječito govori o tome kako se Konvencijom UN osobito naglašavaju mjere i akcije koje bi trebale spriječiti degradaciju zemljišta i ublažavati njegove posljedice. Interesantan je podatak da je najviše kiše za jednu godinu (26.460 mm) zabilježeno je u mjestu Cherrapunji (Indija). Najvlažnije mjesto na svijetu, sudeći po godišnjoj prosječnoj količini oborina od 11.770 mm jest Tutenendo u Kolumbiji. Najmanje kiše je u sjevernom dijelu Čilea. Tamo u nekim mjestima kiše nije bilo već punih 400 godina. 

Prognoze svjetskih stručnjaka su da će do 2015. godine oko 75% populacije živjeti u regijama duž velikih vodenih površina, poput mora i rijeka, što će samo globalno povećati probleme onečišćenja, a isto tako i problem opskrbom vode. 

Pripremila: Uppt, Mirela Vidović

Izvor: http://www.voda.hr/

Svjetski dan suzbijanja nestašice vode i suša

19. prosinca 1994. UN-ova Generalna skupština pozvala je vlade cijelog svijeta da 17. lipanj proglase Svjetskim danom suzbijanja nestašice vode i suša, kako bi se u ljudima probudila svijest o potrebi međunarodne suradnje u borbi protiv suzbijanja nestašice vode i suša. 

Čelnici EU-a objavili su da je nužna hitna edukacija građana o štednji vode, od svakodnevnog pranja posuđa i tuširanja do velikih rashladnih uređaja. Naglašavaju kako se mora stvoriti javno mnijenje u kojem će građani u svojim razmišljanjima biti svjesni opasnosti koje im prijete

kao što je to slučaj s energijom.

Istraživanja su pokazala da od nedostatka vode nije ugrožen samo jug Europe nego se problem brzo širi i na sjeverni dio, ponajviše kao posljedica globalnog zatopljenja, povećanja populacije i jačanja ekonomije.

Europska komisija predviđa da će do 2070. godine suša biti više pravilo nego iznimka u većini zemalja EU-a. S tim jedino ne bi trebale imati problema Irska, Velika Britanija, skandinavske zemlje i sjeverna Njemačka. U posljednjih 30 godina novčana šteta uzrokovana sušom dosegnula je 100 milijardi eura, a na godišnjoj razini prosjek štete se učetverostručio.

Hrvatska se po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku nalazi na petome mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Jedna je od rijetkih zemalja u svijetu koja ima značajne rezerve neonečišćene pitke vode.

Situacija u svijetu je bitno drukčija. Više od 1,2 milijarde ljudi ili petina čovječanstva nema mogućnost stalnoga korištenja zdravstveno ispravne vode. U svijetu zbog zdravstveno neispravne vode na godinu umre u prosjeku 15 milijuna ljudi, poglavito djece. Procjenjuje se da oko 2,5 milijardi ljudi nema

osnovnih uvjeta za higijenske potrebe.