Minijaturna garsonijera na Manhattanu bila bi apsolutno nedostupna kad Nan, stud entica etvrte godine pedagogije na njujor kom sveuili tu ne bi u svoje slobodno vrijem e radila kao dadilja kod bogatih obitelji s Park avenije. Nan je mlada, Amerikanka, obrazovana, iz dobre obitelji, govori francuski, voli djecu, jednom rijeju idealna Nana za etverogodi njeg Qraynora X iji je "radni dan" po punjen svim moguim djejim aktivnostima koje se na Manhattanu mogu kupiti novcem. Njegova majka, Qospoa X, u svojoj pretrpanoj satnici izmeu dobrotvornih domjenaka, bjesomunog shoppinga i tra-partija te ko pronalazi vremena za bilo to osim rafala na redbi brojnoj posluzi. CjOspodin X kao da i ne postoji, osim u svom bestjelesnom izdanju kao glas s dru ge strane telefonske ice, njegovi mu zahtjevni zadaci u stratosferi korporativnog preljubni tva oduzimaju svaku slobodnu sekundu koju bi mo da mogao posvetiti svom s inu ili nedajbo e supruzi. to uope Nan radi u ovakvoj disfunkcionalnoj obitelji, za to mazohistiki dopu ta Cjospoi X da je iz dana u dan maltretira svojim hirovima, za to ne zna rei "Ne" govorenju " Da", hoe li uspjeti uloviti ljepotana s desetog kata, gdje e u ovu ludnicu ubaciti pisanje diplomskog, je U mogue da je odluila poiniti najveu gre ku svih dadilja: za ti iti malog Qraynora od dvoje emocionalnih le ina koji su sluajno njegovi biolo ki rodi telji. Odgovore na sva ova pitanja mo ete nai u Dnevnicima jedne dadilje Nicole Kraus i Em me McLaughlin u prijevodu Bo ice jakovlev. Ilustraciju je izradila arah Qibb. \ Nicola Kraus i Emma McLaughlin DNEVNICI JEDNE DADILJE Nicola Kraus i Emma McLaughlin Dnevnici jedne dadilje Naslov izvornika The Nanny Diaries Copvright 2002 Emma McLaughlin & Nicola Kraus Ali Rights Reserved Prevela s engleskoga Bo ica Jakovlev Ilustracija arah Gibb Urednik Neven Antievi Lektura Marija piranovi /4LGORIT/4NN Zagreb 2005. tree izdanje Nicola i Emma ive u New York Citvju. Vi e nisu dadilje. Na im roditeljima, jer bi nam prije spavanja proitali barem jednu priu (opona ajui govo r likova) ma kako krepani bili. I svim predivnim klincima koji su svojim plesom, hihotom i podrigivanjem na li put do na ih srca. Jo drukamo za vas. BILJE KA ITATELJIMA Autorice su radile u vi e od trideset njujor- kih obitelji. Ova je pria nadahnuta vien im i do ivljenim. No Dnevnici jedne dadilje spadaju u beletristiku i nisu portret nijedne od tih obitelji. Imena i likovi proizvod su ma te autorica. Svaka slinost s a stvarnim dogaajima ili osobama, ivima ili mrtvima, sluajna je. U romanu se dodu e s pominju neke stvarne njujor ke ustanove - kole, robne kue, galerije i slino - no redo vno u izmi ljenom kontekstu. "Trebala si uti mamu na temu guvernanti. Mary i ja smo je slu ali, rekla bih najman je desetak puta na dan; za nju polovica ih je bila prezira vrijedna, ostale kome dija ke, a sve odreda zlodusi, zar ne mama?" "Mila moja, ne spominji mi guvernante; ve me sama rije ini nervoznom. Zbog njihove nesposobnosti i mu iavosti pro la sam kri ni put; zahvaljujem nebesima da sam ih se rij e ila!" JANE EYRE PROLOG Uvodni razgovor Poetni udarac svake sezone moje karijere dadilje bila bi runda uvodnih razgovora tako nestvarno slinih da bih se esto upitala jesu li svim tim majkama na sastanku u Udru enju roditelja1 tutnuli u ruke neki tajni prirunik da im slu i kao vodi. Taj je prvi susret postao rutinski poput vjerskog obreda u tolikoj mjeri da bih trenut ak prije no to bi se irom otvorila ulazna vrata pala u isku enje ili da klec-nem ili da ka em: "Raspali!"

Nijedan drugi dogaaj nije bio toliko znakovit za taj posao, a uvijek bi zapoeo i z avr io u dizalu ljep em od stanova veine Njujorana. Dizalo optoeno orahovinom polako me podi e poput vjedra iz bunara prema potencijaln oj solventnosti. Dok se pribli avam odredi nom katu, duboko udahnem; vrata kliznu i rastvore se u mali foaje s dverima za najvi e dva stana. Priti em zvono. Cveba iz ivot a dadilja: ona uvijek eka da ja pozvonim, premda joj je vratar iz prizemlja njezi ne strogo uvane zgrade zazvrjio daje upozori na moj skora nji dolazak i ona vjeroja tno stoji s druge strane vrata. Zapravo, mo da tamo stoji jo od na eg telefonskog raz govora prije tri dana. U originalu Parents League, neprofitna organizacija roditelja i kola, utemeljena prije 86 godina, koja obiteljima s djecom (od pred kolske dobi do upisa na studij) pru a najnovije informacije o obrazovanju, zabavi i mogunostima za svestrani razvo j. U krto osvijetljenom foajeu, zidova oblo enih skupim tapetama Colefaxa i Fovvlera s umornog cvjetnog uzorka, redovno se nalaz mjedeni stalak za ki obrane, reprodukcij a s konjskim motivom i zrcalo, pred kojim ja posljednji put na brzinu provjerava m svoj izgled. ini se da su za vrijeme vo nje podzemnom od fakulteta na mojoj suknj i izbile mrlje, ali inae izgledam pristojno: kompleti vesta s prslukom, suknja cvj etnog uzorka i nekakve tobo e Guccijeve-sandale kupljene u Villageu. Ona je redovno kr ljava. Kosa joj je uvijek ravna i rijetka. Zrak uvlai u plua, ali kao da ga nikad ne ispu ta. Redovno ima na sebi skupe hlae kaki boje, balerinke Cha nel, prugastu majicu kratkih rukava s francuskim rodoslovljem i bijelu vestu na kopanje. Mo da i nekakve nenametljive perle. U sedam godina i nebrojeno razgovora, ta se odora u stilu "ja sam mama, le erna u kaki hlaama, ali zastra ujua u cipelama od 400 dolara" nikad ne mijenja. I naprosto ju je nemogue zamisliti da ini ne to tako nedostojanstveno poput onoga to je bilo potrebno da uope zatrudni. Pogled joj se istog trenutka spu ta na mrlju na mojoj suknji. Ja crvenim. Nisam ni otvorila usta, a ve sam u nepovoljnom polo aju. Ona me uvodi u atrij, iroki prostor s ljeskavim mramornim podom i zidovima sive b oje gljiva. Na sredini se nalazi okrugli stol s vazom cvijea koje izgleda kao da bi rado uve-nulo, ali se ne usuuje proi kroz fazu sparu enosti. To je moj prvi dojam o stanu koji me podsjea na hotelski apartman: besprijekorno i st i uredan, ali bezlian. ak i samotnjaki djeji crte koji u poslije nai selotejpom z jepljen za hladnjak izgleda kao da je naruen iz kataloga, (marke Sub-Zero, skupi ugraeni hladnjak sa zamrzivaem i ledomatom, zbog drvene oplate u boji po narud bi, n e mo e ni ta privrstiti magnetom.) Predla e da se raskomotim i uzima moju vestu, s gaenjem se zagledav i u dlake koje je na njoj ostavila moja maka kad se oe ala o nju za sreu, pa me ponudi piem. Od mene se oekuje da ka em: "a u vode, molim", ali esto dolazim u napast da zatra im vis i, samo da vidim to bi uinila. Zatim me se poziva u dnevni boravak, koji varira iz meu bur ujske rasko i i praktinosti Ethana Allena, ovisno o tome prije koliko se nara ta ja obitelj opernatila. Rukom mi daje znak da sjednem na kau, gdje ja istog trenut ka po-tonem u metar ukrasnih jastuia, planinskim masivima cica odjednom preobra ena u patuljastu petogodi njakinju. Ona se prijetei uzdi e preda mnom, uspravna kao da je metlu progutala u stolici vrlo neudobna izgleda, prekri enih nogu, krtog osmijeha. Uvodni razgovor sad poinje zaozbiljno. Ja nesigurno od-la em svoju oznojenu a u vode n a podmeta koji izgleda kao da bi mu dobro do ao podmeta. Ona oigledno cvate zbog moje arijev tine. "Pa", zapoinje ona veselo "kako ste do li do Udru enja roditelja?" To je jedini dio uvodnog razgovora koji slii poslovnom razgovoru. Obilazit emo oko stanovitih rijei, primjerice "dadilja" i "uvanje djece", kao maak oko vrue ka e jer b i to bilo neukusno, a nikad - nikad - neemo izrijekom priznati da zapravo razgova ramo o tome da u ja raditi za nju. To je Sveti zavjet odnosa izmeu majke i dadilje : ovo je u itak a ne posao. Mi se naprosto samo "upoznajemo", onako kako zami ljam d a mu terije i kolgerle dogovaraju uvjete poku avajui ne pokvariti ugoaj. Najbli e to se ikad pribli imo mogunosti da bih ja ovo mogla zapravo raditi zbog novca jest tema mog iskustva s uvanjem djece, koje ja opisujem kao strast i hobi, vrlo slino uzgoju pasa-vodia za slijepe osobe. Kako razgovor odmie, ja se pretvaram u s trunjaka za djeji razvoj - uvjeravam obje da udim za ispunjenjem svoga bia kroz odgoj djece i sudjelovanje u svim fazam

a njegova/njezina razvoja; obian odlazak u park ili muzej postaje neprocjenjivo p utovanje u sredi te du e. Prepriavam zabavne zgode iz pro lih ga a, spominjui djecu poime ce: "Jo se ne mogu nauditi Con-stancinu kognitivnom napretku koji se primjeivao sva kog sata koji bismo zajedno provele u pje aniku." Osjeam kako mi oi svjetlucaju i zam i ljam kako vrtim ki obran a la Mary Poppins. Na trenutak sjedimo utei, zami ljajui moju mansardu krcatu uokvirenim djejim crte ima i doktoratima sa Stanforda. Netremice me gleda puna oekivanja, spremna za zavr ni izljev ushita. "Obo avam djecu! Obo avam njihove ruice, cipelice, sendvie s maslacem od kikirikija kao i maslac od kikirikija u svojoj kosi, i Elma2 - obo avam Elma - i pijesak u torbici i sladoled na tapiu - ne mogu ga se zasititi! - i sojino mlijeko, dekice i beskrajnu paljbu pitanja na koja nitko ne zna odgovor, jer zastoje nebo plavo? A tek Disnev! Disn ev mi je drugi jezik!" Obje ujemo A Whole New World3 kako polako buja u pozadini dok ja zdu no poruujem da bih bila vi e nego poa ena da mogu uvati njezino dijete: bila bi to pustolovina. Ona je ozarena, ali jo skriva karte. Sad eli znati za to bih ja, ako sam tako fenome nalna, eljela uvati njezino dijete. Ta ona ga je rodila a ona to ne eli, pa za to bih ja? Poku avam li otplatiti abortus? Financiram li neku ljeviarsku skupinu? Kako to da joj se toliko posreilo? eli znati to studiram, kakvi su mi planovi za budunost, t o mislim o privatnim kolama na Manhattanu, ime mi se bave roditelji. Ja odgovaram fino vezui, najle ernije to mogu, poku avajui pritom malko nagnuti glavu kao Snjeguljic a dok slu a i2 Lik iz Ulice Sezam. 3 Cijeli novi svijet. Pjesma iz cjeloveernjeg Disnevjeva animiranog filma Aladin. votinje. Njoj je, pak, vi e cilj poza a la Diane Sawyer,4 dok tra i odgovore koji e p otvrditi da joj ne elim ukrasti mu a, nakit, prijatelje ili dijete. Tim redom. Cveba iz ivota dadilja: ni u jednom od mojih uvodnih razgovora nitko nikad nije p rovjeravao preporuke. Bjelkinja sam. Govorim francuski. Roditelji su mi fakultet ski obrazovani. Nemam vidljivih tetova a i bila sam u Lincoln Centru u posljednja dva mjeseca. Posao je moj. Ona ustaje s uskrslom nadom. "Dopustite da vam poka em stan..." Premda smo se ve up oznale, vrijeme je da stan odigra svoju ulogu do kraja. Dok prolazimo kroz sobe, one kao da se cifraju i pirlitaju kako bi udarile glanc ionako zas-Ijepljujuim p ovr inama. Ta ovaj je stan stvoren za obilaske. Iz jedne goleme sobe prelazi se u drugu kroz mini predvorja velika tek toliko da u njih stane uokvireni original t oga i toga. Bez obzira na to ima li ona bebu ili tinejd era, tijekom obilaska nikad ni traga d jetetu. Zapravo, nikome ni traga: nigdje se ne mo e vidjeti nijednu obiteljsku fot ografiju. Poslije u otkriti da su one nenametljivo ugurane u srebrne okvire kuplj ene u Tiffanvju i ukusno aran irane u kutu knji nice. Nekako mi je zbog izostanka para razbacanih cipela ili otvorene omotnice te ko pov jerovati da je prizor kroz koji me provode trodimenzionalan: kao da sam u Potemk inovu stanu, razlog zbog kojeg se osjeam nezgrapno, a ne znam ni kako da iska em pr imjerenu zadivljenost koja se od mene oekuje a da uz kniks i s te kim slu inadskim nag laskom ne ka em: "Joj milostiva, ba su si sve krasno sredili." Na svu sreu ona je u stalnom pokretu i ta mi se prilika ne ukazuje. Be umno klizi i spred mene i meni upada u oi kako se krhkom ini njezino tijelo u odnosu na kr no pok ustvo. Zurim u njezina leda dok prelazi iz sobe u sobu; u svakoj se zaustavi samo toliko da je obuhvati kru nim pokre4 Slavna suvoditeljica programa vijesti amerikog ABC-ja Good Morning America. tom ruke i ree kako se odnosna soba zove, na to ja kim-nem glavom potvrujui da je to , doista, blagovaonica. Svrha obilaska je da mi se priope dvije injenice: pod (1) da meni ovdje nije mjest o, i pod (2) da u ja po stanu vr iti ophodnju i poduzimati najstro e mjere sigurnosti da njezino dijete, kojemu ili kojoj takoer ovdje nije mjesto, ne bi sluajno oguli lo, okrhnulo, zamastilo ili na kodilo ma i jednom jedinom elementu ovog stana. ifri rani predlo ak za taj dijalog glasi ovako: ona se okrene kako bi "spomenula" da neu obavljati nikakve kuanske poslove te da se Hutchin-son zaista "najradije" igra u svojoj sobi. Kad bi na svijetu bilo neke pravde, to je trenutak u kojem bi svim dadiljama trebalo dati eljezne je eve i revolvere za omamljivanje. Tim je sobama s ueno da postanu breme mog postojanja. Od sada pa nadalje, devedeset pet posto ovo

ga stana bit e tek mutna pozadina na kojoj e se odvijati jurnjave, nagovaranja i n euvijena moljakanja da dijete ne dira tu mljekaricu od delftske fajanse! A upozn at u se i s vi e vrsta tekuina za i enje no to sam znala da postoji vrsta neistoe. U oj u ostavi - od perilice/su ilice za rublje do stropa krcatoj sredstvima za i enje - o tkriti da ljudi uvoze sredstva za i enje WC koljki iz Europe. Sti emo u kuhinju. Golema je. S nekoliko pregrada u nju bi se lako moglo smjestiti etverolanu obitelj. Zastane da odmori jednu manikiranu ruku na radnoj plohi i zau zme poznatu pozu kapetana za kormilom koji se namjerava obratiti svojoj posadi. No kad bih je upitala gdje dr i bra no, znam da bi uslijedilo polusatno prekapanje p o nikad upotri-jebljenim loncima i tavama. Cveba iz ivota dadilja: mo da u kuhinji toi silne koliine mineralne vode Perrier, ali zapravo ovdje nikad ne jede. Zapravo, sve vrijeme koje u raditi kod nje nikad je neu vidjeti da i ta jede. Premda mi ne mo e rei gdje da naem bra no, vjerojatno povezan h oiju mo e nai laksative u ormariu za lijekove. Hladnjak uvijek samo da ne pukne od tona uredno nasjeckanog svje eg voa, razdijelje nog u zdjelice od Tupper-warea, te najmanje dvaju paketia svje ih tortellina sa sir om koje njezino dijete voli jesti bez umaka. ( to znai da u kui umaka nema ni za men e.) Tu je i neizostavno organsko mlijeko, samotnjaka bocafrancuskog aperitiva Lil let, gurmanski Sarabeth'sov d em, te puno ohlaene ginko bilobe ("za tatino pamenje") . Zamrziva sadr i zalihe mamine prljave male tajne: pilei medaljoni i sladoledi na ta piu. Kad zavirim u hladnjak, shvaam da je hrana za djecu, a umaci za odrasle. Zami l jam obiteljski ruak: roditelji skru eno akalicama nabadaju po staklenci prirodno su eni h rajica, dok se dijete sladi gozbom svje eg voa i smrznutih jela. "Brandford se zaista prilino jednostavno hrani", ka e ona pokazujui smrznutu hranu d ok zatvara vrata zamrziva-a. Prijevod: ona ga mo e mirne savjesti vikendom hraniti tim napojem jer u mu ja radnim danom pripremati makro-biotike veere s etiri vrste je la. Doi e dan kad u ja zavidno piljiti u te arene paketie u zamrzivau dok na pari pod rijavam integralnu ri u iz Kostarike radi maksimalne lakoe probave mog erverogodi njak a. Ona irom otvara vrata ostave (dovoljno velike da poslu i kao vikendica onoj etverolan oj obitelji koja bi mogla ivjeti u kuhinji) i uka e se koliina zaliha kao da predsto ji smak svijeta, ili kao da gradu prijeti trajna opasnost da ga pohara skitajua b anda petogodi njih frikova zdrave hrane: krcata je svim tipovima prirodnih sokova, sojinog mlijeka, ri inog mlijeka, organskih pereca, ploica organske granole i orga nskih gro ica kojih se konzultirani nutricionist uspio sjetiti. Jedina stavka s adi tivima je polica Goldfishove lepeze krekera, ukljuujui one neslane i ne ba popularn e, s okusom crvenog luka. U cijeloj kuhinji nema ni traga hrani koliko bi stalo u dlan odrasle osobe. Uspr kos mitu o "poslu ite se sami", provest u nekoliko gladnih veeri uz gro ice prije no to otkrijem GORNJU POLICU koja izgleda minirana i pokrivena je pra inom, ali sadr i uene gu rmanske darove koje su trule i prepustile ene koje okoladu do ivljavaju kao runu bombu u Pandorinoj kutiji. Rozine iz robne kue Barnevs, tartufi iz Saksa, nugat-kocke i z Martha's Vinevard, sve to poput cracka trpam u sebe u kupaonici kako bih izbje gla da taj zloin snimi potencijalna kamera. Zami ljam kako se ta snimka prikazuje u emisiji Hard Copy: "Dadilja uhvaena na djelu - opijena tlapnjama o ljudskim prav ima - trga celofan-ski omota skupih uskr njih slatki a Godiva iz 1992." U tom trenutku ona poinje s pravilima. To je vrlo ugodan dio veeri za svaku majku jer je to prigoda da poka e koliko je razmi ljanja i truda ulo eno u dosada nji odgoj nj ezina djeteta. Govori s rijetkom mje avinom zanosa, samopouzdanja i silne uvjereno sti - ta ona zna da je ovo istina. Ja, pak, navlaim svoj najusrdniji, no suosjeajn i izraz lica kao da elim rei: "Da, molim vas, ispriajte mi jo -oarana sam" i "Sigurno je u asno biti majka djeteta alerginog na zrak." I tako poinje popis: Alergian na mlijene proizvode. Alergian na kikiriki. Alergian na jagode. Alergian na lakove na bazi propana. Na neku vrstu itarica. Ne jede borovnice. Jede borovnice ali iskljuivo prerezane. Sendvii moraju biti prerezani vodoravno i

imati koricu. Sendvii moraju biti prerezani na etiri dijela i NE smiju imati koric u. Prilikom pripreme sendvia morate biti okrenuti prema istoku. Obo ava ri ino mlijeko! Ne jede ni ta to poinje sa slovom M. Sve porcije moraju se izvagati prije jela - NEM A repeta. Sve se sokove mora razrijediti i piti iznad sudopera ili u kadi (po mo gunosti do djetetove punoljetnosti). Svu se hranu poslu uje na plastinim podmetaima s papirnatim ubrusima ispod dubokog tanjura; upotreba op-r njaka obvezatna. Zapravo, "bilo bi divno kad biste prije jela Lucien skinuli dogola, a poslije je oprali crijevom za zalijevanje vrta." NIKAKVE hrane ili pia dva sata prije spavanja. NIKAKVIH aditiva. NIKAKVIH konzervansa. NIKAKVIH buinih sjemenki. NIKAKVIH ljuski openito. NIKAKVE sirove hrane. NIKAKVE kuhane hrane. NIKAKVE amerike hrane. i... (glas se sti ava do jaine koju jedino uju kitovi) NIKAKVE HRANE IZVAN KUHINJE! Ja ozbiljno kimam glavom da poka em da se sla em. Ovo je sasvim shvatljivo. "Bo e moj, ta naravno", ujem se kako govorim. Ovo je prva faza procesa mog uvoenja u krilo obitelji, stvaranja privida suuesni tva . "U ovome smo suradnice! Mala Elspeth je na zajedniki projekt! A hranit emo je isk ljuivo p eninim klicama!" Kao da sam u devetom mjesecu trudnoe i upravo sam doznala d a moj suprug namjerava dijete odgojiti u krilu neke sekte. No na neki mi nain las ka < da^rafroshbrana kao sudionik tog projekta. Zavr etak dru-g^fize: ffiadlije em priv lanosti perfekcije. *0 Obila)rak se nastavlja do najudaljenije sobe. Udaljenost ^je^Sobe od roditeljs ke redovno ide u rasponu od velike do jako, jako velike. Zapravo, ukoliko postoj i jo jedan kat, ta e se soba nalaziti na njemu. Zami ljam kako se sirota trogodi njaki nja, kojoj ta soba pripada, budi nakon ru nog sna i mora nataknuti kacigu te uzeti bateriju da bi krenula u potragu za roditeljskom sobom, oboru ana jedino kompasom i nepokolebljivom odluno u. Drugi nedvosmisleni znak da zalazimo o Djeju zonu je promjena dekora iz suzdr anog la no azijskog, u mondrija-novsku paletu primarnih boja ili Bonpointovih5 kennedvj ev-ski pastelnih nijansi. U oba sluaja, Martha6 je bila ovdje -glavom. Ali je efe kt udnovato uznemirujui: djeja soba tako oito izgleda onako kako odrasli zami ljaju dj eju sobu, a dokaz je da sve potpisane grafike iz Babarove7 prve serije vise najma nje metar iznad djetetove glave. Nakon to su mi priopena pravila, psihiki sam spremna na susret s djeakom ispod stakl enog zvona. Oekujem da u ugledati cijelu ekipu s odjela intenzivne skrbi, zajedno s nosaem infuzije Louisa Vuittona IV. Zamislite moj ok kad se preko sobe prema nam a strelovito dokotura kugla. Ako je posrijedi djeak, njegovo kretanje podsjea na T as-manijsku neman, dok djevojice naginju pr tavoj Mi ketir-skoj sekvenci, zajedno s d vije piruete i grand jete. Dijete na takvo pona anje natjera neki Pavlovljev uvjet ovani refleks na majin parfem im ona zavije iza ugla. Njihov susret izgleda ovako: (1) Dijete (njegovano do besvijesti) stu ti se pravocrtno prema majinoj nozi. (2) Tono u trenutku kad 5 Bonpoint je robna kua u kojoj se prodaje vrlo skupa djeja odjea. 6 Misli se na Marthu Stewart, popularnu voditeljicu radio i TV emisija, autoricu knjiga, te urednicu asopisa "Martha Stewart Living", u kojima opisuje kulturu mo dernog ivljenja vezanu uz kuhanje, vrtlarenje i voenje domainstva. 7 Poznati djeji posteri o sivom slonicu. joj se djetetove ruke trebaju oviti oko bedra, majka vje to epa dijete za zape a. (3) I stodobno se izmakne djetetovu zagrljaju, i kao da e djetetovim dlanovima pljesnut i ispred njegova nosa, sagne se da ga pozdravi pa skrene djetetov pogled na mene . Voild.To je prva u nizu izvedbi onoga to ja rado nazivam "refleks kuhae". Toliko je savr eno uvje bana, milina je gledati, da mi doe da zaplje em, no umjesto toga i ja podlegnem svom Pavlovljevom uvjetovanom refleksu potaknutim njihovim i ekujuim licim

a: padam na koljena. "A da se vas dvoje malo upoznate..." To je znak da poinje dio audicije pod nazivo m Igra s djetetom. Premda svi znamo da je djetetovo mi ljenje nebitno, svejedno se psiho-tino anga iram. Igram se kao da sam Djed Mraz, pa jo malo, dok dijete ne poma hnita od interakcije, uz dodatni stimulans malokad viene publike: njegove majke. Dijete je odgojeno na Montessoriinu pristupu zabavi: igrake se izvlae iz njihova pr etinca od orahovine iskljuivo jedna po jedna. Ja pretjerujem u nastojanju da komp enziram nedostatak normalnog mete a djetinjstva i pretvaram se u zbor glasova, ple snih koraka i dubinskog razumijevanja Pokemo-na. Za nekoliko trenutaka, dijete m e moli da odemo u zoolo ki vrt, da prespavam kod njih i da se uselim. To je znak m ajci da je vrijeme da se s ruba djetetova kreveta, gdje sjedi unosei bilje ke u svo j mentalni notes i podi ui olimpijske ocjenske tablice, ubaci u razgovor rijeima: "V rijeme je da se oprostimo od Nane. Ne bi li bilo krasno ponovno se igrati s Nano m?" Domaica, koja je cijelo ovo vrijeme sjedila presavijena poput no ia u djejoj stolici za ljuljanje u kutu, nudi odbaenu slikovnicu u mlakom poku aju da uzvrati na moj va tromet i odgodi neizbje ni povratak u sivu stvarnost. U nekoliko sekundi ponovi se ona plesna toka s refleksom kuhae, ovaj put u pone to slo enijoj verziji jer ukljuuje manevar kojim se i mene i majku izbaci iz sobe, uz odluno zatvaranje vrata, a sve to izvedeno jednim glatkim pokretom. Dok me vodi natrag u muk s tana, prolazi rukama kroz kosu i otegnuto dahne: "Daaaakle..." Pru a mi torbicu, a onda stojim s njom u foajeu najmanje pola sata, ekajui da me otp ravi. "Onda, imate li deka?" To je uvodna reenica faze audicije pod nazivom Igra s majko m. Ona ima cijelu veer pred sobom; nema ni spomena o skora njem mu evu dolasku ili o planovima za veeru. Slu am o njezinoj trudnoi, metodi gimnasticiranja Lotte Berk, po sljednjem sastanku Roditeljskog provoda8, o gnjavatorici od domaice (ostavljene d a trune u Djejoj zoni), o zlom strunjaku za ureenje stana, 0 nizu katastrofalnih dadilja prije mene te o ko maru zvanom mala kola. Zavr etak tree faze: uzbuena sam jer ne samo to dobivam predivno dijete s kojim u se igrati, nego 1 novu najbolju prijateljicu! Da ne bih zaostala, zaujem svoj glas. Nastojim se prikazati svjetskom enom: nabacu jem se imenima, nazivima proizvoda, restorana i trgovina. A potom se skru eno omal ova avam humorom kako je ne bih zastra ila. Postajem svjesna da priam puno previ e. Trua m o tome za to sam oti la sa sveuili ta Brown, za to sam ostavila posljednjeg deka: to n nai da ja odustajem lako, to nikako! Kad se neeg uhvatim, u tome ustrajem! I te ka ko! Jesam li vam spomenula svoj diplomski rad? Otkrivam informacije koje e se mje secima izvlaiti na povr inu u nespretnim poku ajima da se zane razgovor. Uskoro kimam glavom kao da mi je na opruzi i govorim: "Dakle, dobro!" dok poku avam napipati ok ruglu kvaku na vratima. Najzad mi ona zahvali na dolasku, otvori vrata i dopu ta m i da pozovem dizalo. 8 Tvrtka koja omoguuje roditeljima veernje izlaske a da za to vrijeme struno osoblj e pazi na djecu. Imaju i ljetne kampove gdje se puno pozornosti posveuje gimnasti ci i sportu, fit-nesu, kreativnosti i zdravoj prehrani. Vrata dizala poinju se zatvarati i prekidaju me usred reenice, pa sam prisiljena g urnuti torbu ispred fotoelije kako bih dovr ila mudru misao o braku svojih roditelj a. Smije imo se jedna drugoj i kimamo glavama poput marioneta sve dok se vrata - B ogu hvala! - ne zatvore. Ja se iznemoglo naslonim na njih i ispustim dah iz plua prvi put u sat vremena. Nakon nekoliko minuta podzemna se valja niz Aveniju Lexington, nosi me prema fak ultetu i vraa u rvanj mog ivota. Iznemoglo se gurim na plastinom sjedalu dok mi slik e iz onog djevianski istog stana prolaze kroz glavu. Te polaroide uskoro ometu nek i mu karac ili ena - katkad oboje - koji se vuku kroz vagon i prose sitni , u ruci vrs to ste ui potrganu vreicu u kojoj nose sve to imaju na ovome svijetu. Podi em ruksak u krilo i kako mi se razina pos-lijenastupnog adrenalina spu ta na normalu, poinju ko lati pitanja. Kako se inteligentna, odrasla ena prometne u nekoga ije se cijelo sterilno kraljev stvo svodi na abecednim redom oznaene ladice skupog donjeg rublja i uvozne francu ske na-domjeske za mlijene proizvode? Gdje je dijete u toj kui? Gdje je ena u toj m ajci?

I kako bih se, tono, ja u to sve trebala uklopiti? Naposljetku bi u svakoj kui u kojoj sam radila do lo do prekretnice kad bi se inilo da smo dijete i ja jedini trodimenzionalni ljudi koji trkaraju po crno-bijelim mr amornim ahovskim ploama tih stanova. Zbog ega bi netko morao dobiti po nosu. Unatrag gledano, bila je to namje taljka od poetka. Oni ele tebe. Ti eli posao. Ali dobro ga obavljati znai izgubiti posao i ivce. Raspali. w A zatim, dugo i glasno mrcnuv i, kao da daje do znanja da se odluila, ona ree: "Prihv aam mjesto." "Gospode Bo e", rekla je poslije gospoda Banks svom suprugu, "kao da nam je uinila a st." MARYPOPPINS PRVO POGLAVLJE Dadilja na prodaju "Bok, ovdje Alexis iz Udru enja roditelja. Zovem radi uputa u vezi s uniformom koj e smo poslali..." Plavu a koja volontira na prijamnom alteru podigne jedan nakieni p rst dajui mi znak da priekam dok ona zavr i telefonski razgovor. "Pa, ove bismo godi ne rado vidjeli sve va e djevojke u du im suknjama, najmanje pedeset centimetara. Jo dobivamo pritu be od majki djece iz obli nje kole za djeake... Izvrsno. Drago mi je to to ujem. Pozdrav." Velianstvenom kretnjom ona prekri i rije Spence sa svog trosta-vano g popisa. Ponovno obrati pozornost na mene. "Oprostite to ste ekali. Poinje nova kolska godina , pa je ovdje prava ludnica." Ona zaokru i drugu stavku sa svog popisa, papirnati runici. "Izvolite?" "Stavila bih oglas za dadilju, ali oglasna ploa kao da se premjestila", ka em ja, p omalo zbunjena budui da se ovdje ogla avam od trinaeste godine. "Morali smo je skinuti dok se foaje liio a jo je nismo stigli vratiti na mjesto. D oite sa mnom." Ona me povede u sredi nju prostoriju, gdje majke na pola guza sjede na skupim Knollovim stolovima i postavljaju upite o privatnim kolama. Preda mnom sjedi itava lepeza varijeteta iz ekskluzivne etvrti Upper East Sidea: polovica pri sutnih ena odjevena je u Chanel kostime i paperjaste cipele Manola Blahnika, a po lovica u farmerske jakne od est stotina dolara; izgledaju kao da bi ih se svakog trenutka moglo zamoliti da postave ator Aqua Scutuma. Alexis poka e na oglasnu plou koja je zamijenila sliku Mary Cassatt, koja stoji nas lonjena na zid. "Trenutano je sve pomalo neorganizirano", ka e ona a neka ena podign e pogled s cvjetnog aran mana koji preslaguje u blizini. "Ali ne brinite se. Na hi ljade prekrasnih djevojaka dolazi ovamo tra iti posao, pa ete lako nai nekoga." Ona dodirne svoju nisku bisera. "Da mo da va sin ne ide na Bucklev? Izgledate mi tako p oznato. Ja sam Alexis " "Bok", ka em. "Ja sam Nan. Zapravo, uvala sam male Gleasonice. Mislim da su vam oni bili prvi susjedi." Ona podigne obrve i promotri me od glave do pete. "O... o, dadilja, pa da", potv rdi ona samoj sebi pa se vrati za prijamni alter. Ja se iskljuim iz prenema ueg, tenog vrgoljenja ena iza sebe i ponem itati oglase dr dadilja takoer u potrazi za poslom. Djevojka bi uvati djeca jako voli djeca usisava uvam va a djeca Dugo radim Nazovite me Oglasna je ploa ve tako krcata oglasima da sam, premda s osjeajem gri nje savjesti, n aposljetku svoj pribola preko neijeg ru iastog papiria ure enog cvjetiima nacrtani-ma m snim bojicama, ali sam utro ila nekoliko minuta da ga namjestim tako da sam pokril a jedino tratinice ali nijednu va nu informaciju. Da barem mogu rei tim enama da tajna oglasa za dadilje nije u ukrasima nego u reenin im znakovima; sve je u uskliniku. Premda je moj oglas minimalistiki papiri veliine o sam sa dvanaest centimetara, ak i bez Smje ka, izda no sam ga zainila usklinicima, pa s vaka moja po eljna osobina zavr ava obeanjem blistavog osmijeha i nepokolebljivog opt imizma. Dadilja spremna za rad! Polaznica Chapina slobodna nekoliko sati radnim danom! I zvrsne preporuke! Studentica djeje psihologije na NYU! Jedino to mi manjka je ki obran da poletim.

Izvr im posljednju provjeru pravopisa, povuem zatvara na ruksaku, po elim Alexis zbogo m, i odskakuem niz mramorne stube na pasju egu. Dok hodam niz Park aveniju, kolovosko je sunce jo dovoljno nisko pa je mimohod dj ejih kolica u punom jeku. Prolazim pokraj uparenih klinaca koji djeluju pomireni s neudobno u svojih ljepljivih sjedalica. Prevrue im je ak i da se dr e za nekog od svo jih uobiajenih suputnika: dekice i medvjedii zataknuti su u stra nje d epove kolica. N asmijem se u sebi djetetu koje je na ponueni sok odmahnulo rukom i zavrtjelo glav om kao da ka e: "Nije mi ni do ega a kamoli do soka." Dok ekam da se upali zeleno svjetlo, pogledam u velike prozore koji predstavljaju oi Park avenije. Sa stajali ta gustoe naseljenosti, ovo je Grenland Manhattana. Izn ad mene se uzdi u sobe - i jo soba. A one su prazne. Ima tu budoa-ra, garderoba, mu zikih salona, gostinskih soba, a negdje iznad mene, ali neu rei gdje, zeko po imenu Arthur ima dvadeset pet kvadrata samo za sebe. Presijeem preko 72. ulice, proem ispod hlada plavih nadstre nica robne kue Polo Mansi on, pa skrenem u Central park. Zastanem ispred igrali ta, gdje nekoliko neumorne d jece daje sve od sebe usprkos zvizdanu, zavuem ruku u ruksak da izvadim boicu vode , kad mi se ne to zaleti u noge. Pogledam i zaustavim predmet koji je skrivio taj nemili dogaaj, starinski drveni hula-hup. "Hej, to je moje!" Djeai od otprilike etiri godine sjuri se niz bre uljak gdje je, sad shvatim, pozirao za portret s roditeljima. U trku mu se mornarski e iri otkotrlja u mjestimice osavu travu. "To je moj hula-hup", objavi on. "Siguran si?" upitam. On me pogleda zbunjeno. "Mogao bi to biti kota nekih kola." Odmaknem ga u stranu. "Ili sve-tokrug?" Podignem ga iznad njegove plavokose gla ve. "Ili jumbo pizza?" Pru im mu hula-hup, pokazujui mu da ga mo e uzeti. On mi se iro ko nasmije i i vrsto uhvati hula--hup ruicama. " a avica!" Odvue ga natrag, pro av i pokraj majke koja je laganim korakom si la podii e "Oprostite", ka e ona otirui pra inu s prugastog oboda dok mi prilazi. "Nadam se da v am nije smetao." Ispru i ruku da zakloni svoje blijedoplave oi od sunca. "Nimalo." "Ali va a suknja " Ona spusti pogled. "Ni ta zato", nasmijem se ja i obri em trag koji je hula--hup ostavio na tkanini. "R adim s djecom, pa sam navikla na bubotke." "Zaista?" Ona stane pod takvim kutom da se leima okrenula prema suprugu i plavu i k oja stoji pokraj fotografa i dr i sok za djeaka. Njegova dadilja, pretpostavim. "U blizini?" "Zapravo, obitelj je oti la u London preko ljeta pa " "Spremni smo!" otac dovikne nestrpljivo. "Dolazim!" ona se veselo odazove. Pogleda u mene, ok-renuv i svoje fine crte lica od njega. Sti a glas. "Zapravo, tra imo nekoga tko bi nam pomogao nekoliko sati dnev no." "Zaista? Nekoliko sati dnevno bi mi izvrsno odgovaralo jer ovaj semestar imam pu ne ruke posla na fakultetu " "Kako se najlak e mo e doi do vas?" Prekopam po ruksaku u potrazi za kemijskom i komadom papira da napi em podatke o s ebi. "Izvolite." Pru im joj papiri a ona ga neprimjetno gurne u d ep svoje vreas-te ha ljine, pa popravi vrpcu u svojoj dugoj, tamnoj kosi. "Krasno." Ljupko se nasmije i. "Bilo mije drago. Javit u se." Ona naini nekoliko kor aka uzbrdo pa se okrene. "Ba sam zaboravna. Ja sam gospoa X." Uzvratim joj smije ak prije no to se vratila zauzeti mjesto u namje tenom tablou. Sun ce prosijava kroz li e i njegova svjetlost ostavlja pjegavi uzorak na tri lika. Nje zin suprug, u bijelom odijelu od pikea, stoji u sredini s obje noge vrsto na zeml ji, ruke polo ene na djeakovu glavu. Ona se ubaci pokraj njih. Ona plavu a priskoi s e ljem a djearac mi uto mahne, pa se plavu a okrene i isprati njeg v pogled. Kad je zaklonila oi da me bolje osmotri, ja se okrenem i produ im svojim putem kroz park. * Baka me pozdravlja u svom ulaznom predvorju u lanenom kostimu a la Mao Tse Tung i bisernoj ogrlici. "Mila moja! Ui. Upravo sam dovr avala tai-chi.9" Poljubi me u o ba obraza i sna no zagrli, da bude dobre vage. "Du o, znojna si. Hoe se istu irati?" Nem

a ni ta bolje od bakina vedskog stola rekreacijskih sadr aja. "Mo da samo runik namoen u hladnu vodu?" "Znam ja to tebi treba." Uhvati me za ruku, provue svoje prste kroz moje, i odvede u gostinski budoar. Uvijek sam se divila tome kako aruljice antiknog kristalnog lustera osvjetljavaju rasko an cic boje breskve. No moj najdra i dio su uokvirene fr ancuske papirnate lutke. Kad sam bila mala, priredila bih salon ispod umivaonika , za koji bi baka skuhala pravi aj i osigurala teme za razgovore koje bih vodila sa svojim ljupkim francuskim go ama. Ona mi stavi ruke ispod slavine i pusti da mi hladna voda curi po zape ima. "Akupre sura za ravnomjerno rasporeivanje topline", ka e ona pa sjedne na spu teni poklopac z ahodske koljke i prekri i noge. U pravu je; odmah se poinjem hladiti. "Jesi li jela?" upita ona. "Dorukovala sam." "A ruak?" "Bako, tek je jedanaest sati." "Zar samo toliko? Ja sam na nogama od etiri. Hvala Bogu da postoji Europa, u prot ivnom ne bih imala s kime razgovarati do osam." Nasmije im se. "Kako si?" "Ve dva mjeseca imam sedamdeset etiri godine, eto kako sam." U ilji no ne prste poput balerine i malko odig-ne rub hlaa. "Lak se zove Sappho; jutros sam si ih dala na' Popularna kineska metoda kretanja i vje banja vezana uz taoizam, vrlo popularna i na Zapadu. lakirati u Arden'su. to ka e ? Pretjerala sam?" Zamigolji no nim prstima koraljno crven ih noktiju. "Predivno, vrlo seksi. Iako bih rado provela ostatak dana ovdje, moram se odvui u grad i prinijeti rtvu na oltar Bogova kolarine." Zavrnem pipac slavine i dramatino otre-sem ruke iznad umivaonika. Ona mi doda runik. "Zna , dok sam ja bila na Vassaru, ne sjeam se da sam ijednom vod ila razgovore kakve mi ti opisuje ." Misli na moju beskrajnu povijest razgovora u e tiri oka s administrativnim osobljem Nevv York Universitvja. Krenem za njom u kuhinju. "Danas sam se dobro pripremila: imam iskaznicu zdravst venog osiguranja, vozaku dozvolu, putovnicu, fotokopiju rodnog lista, svako i naj manje pisamce koje sam primila od NYU te pismo kojim mi javljaju daje moja molba za upis prihvaena. Ovaj put mi nee rei da uope nisam upisana, da nisam polo ila pro li semestar, da nisam platila kolarinu za prethodnu godinu, da nisam platila lanarinu za knji nicu, da nemam ispravan broj studentske iskaznice, da nemam ispravan jedi nstveni matini broj, da nemam potvrdu o mjestu stanovanja, ispravne formulare ili da naprosto ne postojim." "Bo e moj." Ona otvori hladnjak. "Viski?" "Mo e sok od narane." "Oh, djeca ostaju djeca." Ona zakoluta oima i povede me do svog starog klima-ureaj a na podu. "Du o, pozvat u vratara da ti ga pomogne nositi." "Ne, bako, ja u", ka em ja i hrabro poku am podii ureaj, ali ga uskoro uz tresak ponovn o spustim na podne keramike ploice. "No dobro, mislim da u se morati kasnije vratit i s Joshom i uzeti ga." "Joshuom?" upita ona podignute obrve. "Onim svojim plavokosim mr avkom? Ta on moka r te i dvije kile." "Pa, ukoliko ne elimo da tata ponovno istegne lea, to je otprilike sve ime raspola em kad su deki u pitanju." "Du o, svakog jutra izgovorim molitvu dobre karme za tebe", ka e ona i posegne za a om. "Doi. Smiksat u ti finu kremu od jaja." Pogledam u staru Nelsonovu10 zidnu uru. "Da barem imam vremena, ali moram biti u gradu prije no to se red za blagajnu protegne oko cijelog fakulteta." Ona me poljubi u oba obraza. "U redu. Dovedi tog Jos-huu do sedam pa u vas oboje po teno nahraniti - kopni !" Josh zastenje i polako se prevali na lea iz polo aja u kojem se zamalo onesvijestio nakon to je spustio klimu ispred mojih ulaznih vrata. "Lagala si mi", zapi ti on. "Rekla si da je na treem katu." "Zar zaista?" ka em ja razgibavajui podlaktice naslonjena na gornju stubu. On odigne glavu dva centimetra od poda. "Nan, bilo je est nizova stuba. Dva niza

po katu, po emu je to tehniki kao esti kat." "Pomogao si mi se iseliti iz studentskog doma " "Aha, a za to jesam? Ah da, jer je imao 1-i-f-t." "Pa dobra je vijest da se ne namjeravam seliti odavde, nikad. Tu sam gdje sam. M o e me posjetiti ovdje kad ostarim i posijedim." Obri em znoj s ela. "Ni ta od toga. Sjedit u na tvojim ulinim stepenicama zajedno s ostalim poblajhanim starkeljama." Ponovno spusti glavu. Vrlo popularne i skupe ure od metala i drva, karakteristinog oblika, s drvenim ku glicama umjesto brojki. "Ustaj." Ja se popnem uz pomo rukohvata. "eka nas hladno pivo." Otkljuam sve tri br ave i otvorim vrata. U stanu je kao u automobilu koji je stajao na suncu i moram o uzmaknuti korak da omoguimo jari da prohuji pokraj nas u hodnik. "Charlene je sigurno jutros zatvorila prozore prije odlaska", ka em ja. "A ostavila ukljuenu penicu", doda on i zakorai za mnom u maju no predvorje koje ujed no slu i i kao kuhinja. "Dobro do ao u moj vrhunski opremljeni ormar. Da ti prepr im pogaicu?" Bacim kljueve p okraj tednjaka s dva plamenika. "Koliko plaa za ovaj stan?" upita Josh. "Bolje da ne zna ", ka em ja dok malim pomacima zajedno guramo klima-ureaj preko sobe . "I, gdje ti je komad od cimerice?" upita on. "Josh, nisu sve stjuardese komadi. Neke su majinski tipovi." "I ona?" Stane. "Nemoj stati." Nastavimo s guranjem. "Nije. Zaista je komad, ali ne volim to to s i odmah pretpostavio da je komad. Jutros je odletjela u Francusku ili panjolsku i li gdje ve." Sopem dok zaobilazimo iza ugla prema mom kraju garsonijere u obliku s lova L. "George!" Josh srdano pozdravi moga maka koji se sav oajan izvalio na toplom drveno m podu. Ovaj podigne centimetar svoju sivu, dlakavu glavu i tugaljivo mijaukne. Josh se uspravi i obri e elo rubom svoje pamune majice s likom Mr. Bubblea.11 "Gdje hoe da stavim ovo udo?" Poka em vrh prozora. " to? Ludo ensko." Maskota popularne pjene za kupanje. "Taj sam trik nauila u finim kuama, 'da ne bi smetao pogledu'. Ljudi koji nemaju c entralnu klimu ine sva ta da je sakriju, du o", objasnim ja dok sam zbacivala sandale s nogu. "Koji pogled?" "Prignjei li lice o prozor i pogleda ulijevo, vidjet e rijeku." "Hej, ima pravo." On se odlijepi od stakla. "Slu aj Nan, taj plan da e Josh podii te ki ureaj da balansira na komadu stakla, od toga nee biti ni ta. Idem si po pivo. Doi Ge orge." On se vrati u "kuhinju", a George se protegne pa krene za njim. Iskoristim taj t renutak osame da ugrabim isti top iz jedne otvorene kutije i skinem znojni sa seb e. Dok uim iza kutija i presvlaim se, spazim da s poda mahnito miga crvena aruljica t elefonske sekretarice. Poruka "iskori tena memorija" zuri u mene u eglim pogledom. "Ponovno si aktivirala broj 060?" Josh pru i ruku preko kutije da mi doda Coronu. "Praktiki. Danas sam stavila oglas za novi posao i zom-biji od majki su se uzvrpo ljili u svojim grobnicama." Poteg-nem svojski iz pivske boce i spuznem izmeu kuti ja da pritisnem tipku za preslu avanje. enski glas ispuni sobu: "Dobar dan, ja sam Mirni Van Owen. Vidjela sam va oglas u uredu Udru enja. Tra im nekoga da mi pomogne oko sina. Samo nekoliko sati. Mo da dva, tri, etiri dana tjedno, pola dana ili du e, i nekoliko veeri preko vikenda, ili oboj e! Kad god budete imali vremena. Ali samo elim da znate da sam jako dru tveno anga ir ana." "Pa Mirni, to je oito", ka e Josh i spusti se pokraj mene. "DopartanovtjeAnnSrnithtra imnekogdapazinamog pe-togodi njegsinadoparjezaistauna ojkuiv lataopu tenaat-mosfera " "Joj." Josh podigne ruke da se za titi a ja ubrzam na sljedeu poruku. "Dobar dan. Ja sam Betty Potter. Vidjela sam va oglas u Udru enju roditelja. Imam p

etogodi nju djevojicu Stan-ton, trogodi njeg djeaka Tinforda i desetomjesenu bebu Jace i tra im nekoga da mi pomogne budui da sam ponovno trudna. U oglasu niste spomenuli koliko raunate po satu, ali ja sam dosad plaala est." " est amerikih dolara?" upitam telefon ne vjerujui u ima. "Hej Betty, znam jednu kurvu iz Washington Square parka koja je na cracku i koja bi to radila za dvadeset pet centi." Josh cugne pivo. "Dobar dan, ovdje gospoda X. Jutros smo se upoznale u parku. Nazovite me kad vam bude zgodno. Rado bih dodatno porazgovarala o poslu koji tra ite. Imamo jednu dje vojku - Caitlin - ali ona eli smanjiti broj sati koje radi kod nas, a vi ste se s vidjeli na em sinu Graveru. Radujem se na em razgovoru. Dovienja." "Zvui normalno. Nazovi je." "Misli ?" upitam ja a telefon zazvoni, pa se oboje lecne-mo. Podignem slu alicu. "Ha lo", ka em ja u instant dadi-Ijinu modu, poku avajui u dva sloga izazvati dojam krajn je ozbiljnosti. "Halo," moja majka uzvrati istom mjerom na moj duboki, otmjeni nain govora "kako je pro la misija s klimom?" "Hej." Opustim se. "Dobro " "Priekaj malo." Zaujem nekakvo ko kanje. "Moram pomaknuti Sophie, vrsto je odluila sje diti pet centimetara od klima-ureaja." Nasmije im se pri pomisli kako etrnaestogodi njoj kuji koker panijela u i vijore kao Crvenom Ba-ronu. "Mii se, Soph. A sad j e sjela na dokumentaciju za tra enje dotacija." Ja gucnem malo piva. "Kako to napreduje?" "Uh, deprimirajue - reci mi ne to veselo." Nakon to su republikanci do li na vlast, ma jina Koalicija za enska skloni ta dobiva jo manje novca'nego prije. "Dobila sam nekoliko smije nih poruka od ugro enih majki-zombija", poku am ja. "Mislila sam da smo to raspravile." Vrati se njezin odvjetniki glas. "Nan, prihva ti takav posao i za nekoliko dana budi se od brige u tri ujutro pitajui se ima li m ala princeza satove iz stepa ili jam session s Dalai Lamom " "Mama. Maaaama! Jo nisam ni oti la na razgovor. Usto, ove godine neu raditi onoliko puno jer moram pisati diplomski." "Tono! Upravo tako. Mora pisati radnju, ba kao to si pro le godine morala na hospitaci je a pretpro le godine na terensko istra ivanje. Ne shvaam za to i ne eli razmisliti o a ademskom zvanju. Trebala bi upitati profesora kod kojeg pi e radnju mo e li mu biti no vakinja. Ili bi mogla raditi u znanstvenoj knji nici!" "O tome smo razgovarali ve milijun puta." Zakolutam oima prema Joshu. "Ta su radna mjesta tako konkurentna; dr. Clarkson ima novaka, postdiplomca s punom stipendf -jom. Usto, oni plaaju samo est dolara na sat - bruto. Mama, ni ta to mogu raditi odj evena nee biti tako dobro plaeno dok ne diplomiram." Josh zanji e kukovima i skine n epostojei grudnjak. Mojoj se majci izmaklo mjesto znanstvenog novaka koje je dr ala sve etiri godine st udija. No to je bilo u vrijeme kad je smje taj u blizini sveuili ta Columbia ko tao kol iko ja trenutano plaam samo za re ije. "Mama, moram li ti ponovno odr ati govor o cijenama st anova?" "Za Boga miloga, budi onda prodavaica na odjelu kozmetike u Bloomingdale'su. Cvik aj karton na dolasku i odlasku, budi lijepa, smije i se i podi i odrezak od plae." Ne mo e zamisliti da bi se itko budio u tri sata nou okupan hladnim znojem, pitajui se jesu li se proizvoai bezuljnog tekueg pudera sjetili u svoju hitnu po iljku ubaciti i none gaice-pelene. "Mama, ja u ivam raditi s djecom. Slu aj, prevrue je za svae." "Samo mi obeaj da e ovaj put razmisliti prije no to prihvati posao. Ne elim da diplom ra uz pomo Valiuma jer ti je neka ena koja ima novca na bacanje ostavila dijete a o na zbrisala u Cannes." I ja zaista razmi ljam, dok Josh i ja iznova preslu avamo sve poruke i poku avamo nai m ajku koja zvui kao da to recimo nikad ne bi uinila. Idueg ponedjeljka na putu na sastanak s gospodom X, nakratko svratim u svoju najd ra u papirnicu da popunim zalihu samoljepivih papiria za poruke Post-it. U mom roko vniku za dana nji dan imam samo dva takva papiria: maju ni ru iasti koji me preklinje "K UPI JO POST-ITA" i zeleni koji me podsjea da imam zakazanu "Kavu kod gospoe X, 11:1 5". Otrgnem ru iasti i ubacim ga u ko za otpatke putem prema jugu do La Patisserie G

out du Mois, na eg dogovorenog mjesta sastanka. Kad sam presjekla prema parku, poin jem primjeivati ene u ik jesenskim kostimima, koje odreda u svojim nakienim rukama d r e list papira s mono-gramom. Sve hodaju u tandemu s ni om, tamnoputom enom, koja im zdu no potvrdno kima glavom. "Baaa-leeet? Ra-zu-mi-je-te!" ena pokraj mene grubo se obreca na svoju kimajuu dru b enicu dok ekamo da se upali zeleno. "Ponedjeljkom Josephina ima baaa-leeeet!" Ja se suosjeajno nasmije im uniformiranoj eni u znak solidarnosti. Nije tajna, ali u hodavanje je tiha jeza. A stupanj jeze ovisi o tome za koga radi . Tri su bazina tipa dadiljanja. Tip A: nekoliko veeri tjedno osiguravam "brano vrije me" ljudima koji danju rade a nou su roditelji. Tip B: nekoliko popodneva tjedno osiguravam "du evno vrijeme" eni koja je majka veinu dana i noi. Tip C: mene se dovod i kao jednog lana mnogobrojne ekipe koja sedam dana u tjednu, dvadesetetiri sata n a dan, kolektivno osigurava "sebino vrijeme" eni koja ne radi niti se brine o djec i. A iji dani za sve nas ostaju neproniknuta tajna. "Oni iz agencije rekli su da znate kuhati. Znate li? Kuhati?" Majka odjevena u P uccijevu kreaciju strogo ispituje na iduem uglu. Kao zaposlena ena, majka Tipa A odnosit e se prema meni kao strunjaku i s po tovanjem . Ona zna da sam ja do la poslom i nakon temeljitog obilaska stana, predat e mi isc rpan popis telefonskih brojeva u sluaju nu de i odmagliti. To je najbolji prijelaz kojem se dadilja mo e nadati. Dijete mrca najvi e petnaest minuta i dok si rekao keks , igrate se s Play-Doh plastelinom i veliki ste prijatelji. Majka Tipa B mo da ne radi u uredu, ali odradi dovoljno sati sa svojom djecom da z na kakav je to posao i nakon to jedno popodne provede vrzmajui se po stanu zajedno sa mnom, prilikom drugog dolaska djeca su sasvim moja. "Broj kemijske istionice, cvjearnice i kejteringa su tamo." "A djejeg lijenika?" tiho upita Meksikanka pokraj mene. "O. Dat u vam ga idui tjedan." Dovoljno je samo rei da faktor nepredvidivosti naglo raste kako se pomiemo niz spe ktar od A prema C. Jedino to jest predvidivo u uhodavanju s majkom Tipa C jest to da zbog njezine posvema nje nesigurnosti svi moraju najzaobi-laznijim putem do na la enja zajednikog jezika. Gurnem te ka staklena vrata kavane i ugledam gospou X: ve sjedi za stolom i pregleda va svoj spisak. Ustane i ugledam blijedoljubiastu suknju do koljena, koja savr eno pristaje uz vestu svezanu oko njezinih ramena. S obzirom na to da vi e nije u svoj oj mladenakoj bijeloj vreastoj haljini, izgleda starije nego u parku. Usprkos djev ojakom konjskom repu zakljuim daje prevalila etrdesetu. "Dobar dan, Nan, velika vam hvala to ste pristali tako rano nai se sa mnom. elite li kavu?" "Rado bih popila jednu, hvala", ka em ja, sjednem lea priljubljenih uz skupu lamper iju, te zagladim damastni ubrus koji sam ra irila po krilu. "Konobar, jo jednu cafe au lait i donesite nam molim vas ko aricu s pecivom." "Ma niste trebali", ka em ja. "Ali tako je najbolje. Mo ete odabrati to elite." Konobar donese ko aricu Pierrea Deux a koja se prelijeva od peciva i malih staklenki pekmeza. Ponudim se brio em. "Ovdje imaju najbolje pecivo", ka e ona i uzme kroasan. "Kad smo ve kod toga, ne vo lim da Graver jede bijelo bra no." "Naravno", promumljam ja punih usta. "Jeste li proveli ugodan vikend?" Ja brzo progutam. "Sara - moja najbolja prijateljica s Chapina - sino je priredil a malu opro tajnu zabavu prije no to se svi vratimo na fakultet. Sad samo ja i raja iz Kalifornije imamo slobodno do listopada! Recite Graveru da se upi e na Stanford", nasmije m se. Ona se nasmije i. "Za to ste se prebacili s Brovvna?" upita ona i otrgne jedan krak kroasana. "Na njujor kom su sveuili tu imali kvalitetniji program iz djejeg razvoja", odgovorim oprezno ispipavajui teren u sluaju da imam posla sa zadrtom polaznicom Brovvna, od luiv i ne spominjati ljudski izmet u itaonici pokraj moje sobe ni neku od mno tva dra es nih zgoda koje bih mogla ispriati. "Ja sam se silno eljela upisati na Brown", ka e ona. "O?" "Ali sam dobila stipendiju za UConn." Ona odlo i kroa-san kako bi se mogla poigrat

i s dijamantnim srcem koje joj se klatilo na ogrlici. "Super", ka em ja poku avajui zamisliti vrijeme kad je njoj trebala stipendija za bil o to. "Ja sam iz Connecticuta pa..." "O! Divno je u Connecticutu", ka em ja. Ona pogleda u tanjur. "Zapravo sam iz New Londona pa... Kad sam diplomirala, dos elila sam se ovdje da vodim Gagosian - onu umjetniku galeriju." Ponovno se smije i. "Opa - to je jamano bilo fantastino." "Bilo je jako zabavno", ona potvrdno kima glavom, "ali se to ne mo e raditi kad im ate dijete - to je ivot na puno radno vrijeme, domjenci, putovanja, obraivanje kup aca, banenja " Neka se ena u tamnim naoalama a la Jackie O sluajno u prolazu oe e o na stol i na i se rculanski tanjurii opasno nagnu na mramornoj plohi stola. "Binky?" upita gospoda X i dodirne eninu ruku, dok ja lovim alice po stolu. "Bo e. Bok, nisam te ni primijetila", ka e ena i spusti svoje tamne naoale. Oi su joj p odbuhle i vla ne od plaa. "Oprosti to nisam mogla doi na Graverov roendan. Con-suelaje rekla daje bilo famozno." "Namjeravala sam te nazvati", ka e gospoda X. "Mogu li ti kako pomoi?" "Jedino ako zna nekog plaenog ubojicu." Ona iz svoje skupocjene torbice izvadi rupi i usekne se. "Onaj odvjetnik kojeg je preporuila Gina Zukerman nije nimalo mogao pomoi. Ispostavilo se da sva na a imovina zapravo glasi na Markovu tvrtku. On dobiv a stan, jahtu, kuu u East Ham-ptonu. A ja dobivam etiri stotine tisua dolara pau alno - i to je sve." Gospoa X proguta slinu, a Binky nastavi plaljivo. "A moram i podn ositi detaljnu specifikaciju za svaki novi alimentacije koji potro im. Zaista sva ta. Zar bih trebala odlaziti na kozmetike tretmane u Baby Gap12?" "Neuveno." "A zatim mi je sudac imao obraza rei da se vratim na posao! On nema pojma to znai b iti mama." "Nijedan od njih to ne zna", ka e gospoa X i lupne po svom spisku da bi to podcrtal a. Ja za to vrijeme napeto piljim u svoj brio . "Da sam znala da je spreman ii tako daleko, naprosto bih za mirila " Tu Binkyn glas p repukne i ona napui svoja sjajilom premazana usta pa se naka lje. "Zurim. Consue-la ima zakazanu jo jednu 'konzultaciju' u vezi s ugradnjom umjetnog kuka." Izgovori to puna ui. "Kunem se, to je trea ovog mjeseca. Zaista gubim strpljenje s njom. No drago mije da sam te srela." Ona gurne sunane naoale natrag na 12 Lanac djejih duana s odjeom. mjesto i uz poljubac dobaen zraku izgubi se u gomili koja eka slobodan stol. "Dakle..." Gospoa X zagleda se za njom, lica nakratko skamenjenog u grimasi, pa m i ponovno obrati pozornost. "Dakle, da pogledamo tjedni raspored. Sve sam vam na tip-kala, tako da ga mo ete poslije pregledati. Sad emo do vrtia, da bi nas Gravnor vidio zajedno i shvatio da ga ja povjeravam vama. To bi mu trebalo pomoi da se op usti. U jedan i trideset ima zakazano igranje, to znai da ete imati dovoljno vremen a da ruate u parku a da ga ne zamorite. A sutra vi i Caitlin mo ete obje s njim pro vesti popodne da biste se upoznali s njegovim rasporedom te da on vidi da vas dv ije dijelite odgovornost. Molila bih vas da s njom zasad ne raspravljate o trans feru." "Naravno", ka em ja, poku avajui sortirati sve to: brio- e, upute, Binky. "Hvala na dor uku." "Nije vrijedno spomena." Ona ustane, iz Hermesove torbice izvadi plavi fascikl n a kojem pi e "Nana" i gurne ga preko glatke povr ine stola. "Tako mi je drago da se utorak i etvrtak uklapaju u va raspored predavanja. Mislim da e biti jako dobro za Gravera da se igra s nekom mladom i veselom osobom - uvjerena sam da mu dojadi d osadna stara mama!" "Graver je silan", ka em ja prisjetiv i se njegova hihota u parku. "Pa, ima i on svojih mu ica, kao svako dijete pretpostavljam." Dok sam uzimala svoju torbu, spustim pogled i tek tad primijetim njezine svijetl oljubiaste svilene salonke. "Bo e, kako su lijepe! To su Pradine?" upitam prepoznav i srebrnu kopu. "O, hvala." Ona okrene gle anj. "Da, jesu. Zaista vam se sviaju?" Kimnem glavom. "N e mislite da su odve... napadne?"

"Nikako", ka em ja i krenem za njom iz kavane. "Moja najbolja prijateljica nedavno je rodila i noga joj se poveala za cijeli bro j. Dala mi je da odaberem to elim, ali ja... ne znam." Ona zabezeknuto pogleda u s voje cipele dok smo ekale na semaforu. "Vjerojatno jer sam se navikla nositi cipe le bez potpetica." "Ne, divne su. Svakako ih zadr ite." Ona se nasmije i, razdragano, dok natie sunane naoale. Gospoda Butters, Graverova teta iz vrtia, smije i mi se dok se rukuje sa mnom. "Jak o mi je drago." Zaljubljeno pogleda u djeaka. "Zavoljet ete Gravera, on je poseban djeai." Zagladi pregau-haljinu od rebrastog samta koja se ba kari iznad njezine bluze s puf-rukavima. Zbog svojih okruglih, jamiastih obraza i bucmastih, jamiastih ruk u, i ona izgleda kao etverogodi njakinja. "Bok, Graver!" ka em ja svisoka se smije ei tjemenu njegove plavokose glave. Odjeven je u malu bijelu polo majicu s pucetima, izvuenu iz hlaa sa strane, a koja sadr i do kaze o mukotrpnom prijepodnevnom radu: tragovi prsta namoenog u boju, ne to to izgle da kao ljepilo i jedan samotni makaron. "Kako je danas bilo u vrtiu?" "Graver, sjea se Nane? Vas dvoje ruat ete na igrali tu!" suflira mu majka. On se svali na njezinu nogu i bijesno zapilji u mene. "Odlazi." "Du o, mogli bismo zajedno to gricnuti, ali mama ima sastanak. Vas dvoje ete se supe r zabaviti! A sad uskoi u kolica i Nana e ti dati jesti." Putem do igrali ta, i on i ja pozorno slu amo dugi popis onoga to Graver voli i ne vo li: "Obo ava tobogan, ali mu je penjalica dosadna. Ne dajte mu da podi e stvari sa zemlje -to rado ini. I molim vas ne dajte mu ni blizu slavine kod ure." "Hm... A to u ako treba na WC? Gdje da ide?" pitam dok prolazimo ispod pra njavih dr venih lukova igrali ta u 66. ulici. "Ma bilo gdje." Zaustila sam da je zamolim da mi malko pojasni to s pi -pi om kad joj zazvoni mobite l. "Eto, mama mora ii", ka e ona i s praskom zaklopi svoj Startac mobitel. Njezin odla zak slii samoubilakim fitnes vje bama: svaki put kad ona odmakne metar, Graver zaplae i ona se urno vrati, korei ga: "Ma hajde, pa nisi vi e mali." Ali nakon stoje Grave ra spopao histerini napad, ona pogleda na sat, ree: "Mama e zakasniti" i ode. Mi sjednemo na jedinu slobodnu klupu u hladu. On jo mrca. Pojedemo svoje sendvie s nekakvim povrtnim namazom i, mislim, bez kobasa. Kad je podigao rukav da bi obri sao nos, prvi put primijetim da mu se ispod skuta ko ulje klati ne to nalik na posje tnicu privr enu za petljicu remena. Posegnem za tim. "Graver, to ti je " "Hej!" On me pljasne po ruci. "To je moja posjetnica." Prljava je, presavijena, oito je pro la puno toga, ali mi se ini da sam razabrala ime gospodina X-a ispisano izblijedje-lim slovima. "Graver, ija je to posjetnica?" "Ma zna ." Raspali se po elu, sluen mojim neznanjem. "Moja posjetnica. Joj. Zaljulja j me!" Kad smo zavr ili s jelom i ja ga nekoliko puta zaljuljala na ljuljakama, ve je bilo vrijeme da krenemo na sat igranja. Mahnem mu kad je otrao u stan. "U redu, bok, G raver! Vidimo se sutra!" On naglo zakoi cvilei potplatima, okrene se, isplazi mi j ezik pa otri. "Pa... lijepo se zabavi!" Nasmijesim se onoj drugoj dadilji kao da elim rei: "A, to? To je samo na a mala jezina i gra!" Kad sam sjela u podzemnu na putu za faks, izvadim onaj plavi fascikl. Za njega j e zaklamana omotnica s mojom dnevnicom. GOSPODA X 721 PARK AVENIJE, STAN 9B NEW YORK, N.Y. 10021 Draga Nam! Dobro do li! U prifocju ete nai Grayerov raspored pos-lijcvrtikih aktivnosti. Caitlin e vam pokazati gdje to jest, ali sam sigurna da ste vi ve bili na veini tift. mjest a! Javite mi ako bude kakvih pitanja. Hvala. Gospoda X. P.S. Takoer sam prilo ila i popis nekih eventuofitin aktivnosti.

P.P.S. Molila bih vas da Gravera popodne ne stavljate spavati. Preletim pogledom prilo eni raspored i shvatim da je ona u pravu: ja sam veteranka svih aktivnosti s popisa. PONEDJELJAK 14-14:45: Sat glazbe, Diller Quaile, 59. ulica izmeu Madisonove i Park avenije (Roditelji plaaju astronomske iznose za ovu presti nu glazbenu kolu u kojoj etverogod i njaci naje e sjede u mrtvakoj ti ini dok njinove dadilje u krugu pjevaju djeje pj ) 17-17:45: Mama i ja, 92. ulica Y13 u Lexingtonovoj (Kao to ime ka e, oekuje se da dou i majke. No polovicu skupine ine dadilje.) UTORAK 16-17:00: Sat plivanja u Asphalt Greenu, 90. ulica i Avenija East End (jedna anoreksina ena u Chaneliinu kupaem kostimu i pet dadilja u pamunim haljinama n a kopanje preklinju djeicu da uu u vodu.) SRIJEDA 14-15:00: Sat tjelovje be u CATS-u14, Park avenija i 64. ulica (Duboko u utrobi hladne, memljive crkve u kojoj zaudara po smrdljivim nogama, ko reografirane igre za minijaturne sporta e.) 17-17:45: Karate, 92. ulica Y u Lexingtonovoj (Klinci koji se tresu od straha, za zagrijavanje moraju napraviti pedeset skleko va na zglavcima prstiju. Jedina aktivnost kojoj nazoe tati-ce.) ETVRTAK 14-14:45: Sat klavira kod kue s gospoom Schrade ("Glazba" za muenje.) 17-18:00: Sat francuskog, Alliance Francaise. 60. ulica, izmeu avenija Madison i Park (Standardne poslijevrtike aktivnosti samo na drugom jeziku.) 13 Adresa poznatog umjetnikog centra Tisch, poznatog po itanjima umjetnikih djela, predavanjima i koncertima. 14 Kratica od Children's Athletic Training Schools / kole za sportski odgoj djece/ Lanac sportskih dvorana za djecu. PETAK 13-13:40: Sat klizanja, The Ice Studio, Avenija Lexington izmeu 73. i 74. ulice (Jebeno hladno - i vla no. Trideset minuta ivih muka "Pearl Harbo-ra presvlaenja", d ok o tra metalna sjeiva klizaljki sijevaju na sve strane, da bi djeca mogla biti na ledu etrdeset minuta, pa ponovno na presvlaenje.) Javit u vam kad ima zakazano kod: optiara ortodonta ortodontskog tehniara fizioterapeuta ayurvediara U sluaju otkazivanja neke od aktivnosti, dopu teni su sljedei "nestrukturirani" odlasci u: Muzej Frick Met Guggenheim Soho Knji nicu Morgan Francuski kulinarski institut vedski konzulat Dvoranu orhideja u Botanikom vrtu Njujor ku burzu Filmoteku Angelika (po mogunosti tjedan njemakog ekspresionizma ali je dopu teno sve s titlovima.) Slegnem ramenima i otvorim onu omotnicu, ciknuv i u sebi od radosti kad sam shvati la da mi je platila kao da sam radila cijeli dan iako sam radila samo dva sata. Omotnica je jedna od najveih povlastica dadiljanja. Tradicija je da nas se ne provodi kroz poslovne knjige a plaa nam se iskljuivo u gotovini, to me uvijek dr i u nadi da e majka ubaciti koju ekstra novanicu od dvadeset dolara. Jedna moja poz nanica ivjela je u obitelji ija bi joj glava gurnula nekoliko stotina dolara ispod vrata svaki put kad bi njegova supruga previ e popila i "napravila scenu". To je kao konobarenje - nikad ne zna kad bi gosta mogao preplaviti osjeaj zahvalnosti. "Caitlin? Bok, ja sam Nana", ka em ja. Gospoa X mi je rekla da je moja kolegica pla vokosa Australka to mi je, mo ete misliti, silno olak alo da je prepoznam u moru lica onih koji su se ve naradili i lica onih koji upravo sad rade. Prepoznala sam je

iz poziranja X-ovih u parku. Ona podigne pogled. Sjedi na ulaznim stubama Graverova vrtia, sportski pametno od jevena u majicu Izod i traperice; trikota nu je majicu dugih rukava svezala oko st ruka. U desnoj ruci dr i Graverov jabuni sok u koji je ve zataknuta slamica. Impresio nirana sam. Upravo dok je ustajala da mi uzvrati pozdrav, Graverova teta pusti na eg tienika i n jegove kolege i dvori te istog trenutka o ivi. Graver se zaleti kroz gomilu prema Ca itlin, ali naglo zakoi kad ugleda mene. Njegovo odu evljenje vidljivo mu istjee kroz Kedsice. "Graver, Nana e danas popodne poi s nama u park. Ba super, je li?" Po tonu njezina glasa osjeam da nije ba sigurna da nas eka ludilo od smijeha. "Uvijek je malo nam-or ast kad izae iz vrtia, ali doe k sebi nakon gableca." "Ne sumnjam." Oko nas vlada mete : djecu se nutka gablecom i ugovaraju se satovi igranja. Impres ionirana sam spretno u s kojom Caitlin manevrira Graverom izmeu gableca, kolica i po zdravljanja s drugom djecom. On ne prekida urlatorski razgovor s tri svoja vrtika kompia; u meuvremenu mu ona uspijeva navui pulover, otvoriti ruksak, s revera otkv a-iti papiri sa zadaom i svezati ga u kolica. Slii lutkaru koji dr i sve konce u rukama. Razmi ljam da ponem voditi bilje ke. "Desna ruka na ruki kolica , lijeva ruka navlai pulover, dva koraka lijevo i uanj." Krenemo prema parku. Putem oni avrljaju. Ona ga s lakoom gura, premda on jamano nij e lak tovar sa svojim igrakama za pje anik, stvarima za kolu i rezervnim gablecima. "Graver, tko ti je najbolji prijatelj u vrtiu?" upitam ja. "Zaepi, glupao", ka e on ritnuv i se prema mojim go-ljenicama. Ostatak puta prohodam p rilino izvan vidokruga njegovih kolica. Poslije ruka Caitlin me odvede na upoznavanje s ostalim dadiljama na igrali tu, ugl avnom Irkinjama, Jamajan-kama ili Filipinkama. One me odreda na brzinu i hladno o dmjere, i uini mi se da ovdje neu stei puno prijateljica. "Sto radi preko tjedna?" upita me ona sumnjiavo. "etvrta godina na NYU", ka em ja. "Nije mi bilo jasno kako je na la nekoga tko eli raditi samo vikendom." Molim? Kakv i vikendi? Ona ponovno sve e svoj konjski rep pa nastavi. "I ja bih, ali vikendom radim kao k onobarica, a osim toga u petak mi zatreba malo odmora. Mislila sam da imaju curu koja radi vikendom u ladanjskoj kui, ali vjerojatno nije i lo. Hoe li petkom naveer u Connecticut ii njihovim autom ili vlakom?" Gleda me va no a ja gledam u nju zabeze knuto. A tada nam objema postane jasno za to gospoa X ne eli da nas dvije razgovaramo o "tr anziciji": ja nisam rezerva, ja sam zamjena. Na Caitlininu licu zatreperi tuga. Ja poku am promijeniti temu. "Kakva je to fora s posjetnicom?" "O, ta ogavna stvarca." Ona proguta knedlu. "Nosi je posvuda. Tra it e da mu se priv rsti na hlae i pid amu. Gospoa hoe poludjeti zbog toga, ali on odbija i gae navui bez oga." Trepne nekoliko puta pa okrene glavu. Nainimo puni krug do pje anika gdje se igra neka druga obitelj; turisti, sudei po nji hovim uniseks kombinezonima i bezgraninoj ivotnoj radosti. "Kako je sladak! On vam je jedino dijete?" upita majka monotonom stanovnice Sred njeg zapada. Ja imam dvadeset jednu godinu. Graver je etverogodi njak. "Ne, ja sam mu " "Rekao sam ti da se nosi , ti babuskaro!" Graver vrisne iz petnih ila i svom snagom gurne svoja kolica u mene. Krv mi jurne u lice dok uzvraam s la nim samopouzdanjem: "Ti... ludice!" Turistiki k lan netremice pilji u grupni projekt gradnje kule od pijeska. Razmi ljam o provedbi ankete na igrali tu o tome (1) da li da se "odnesem" i (2) ne uinim li to, jesam li zaista "ba-buskara"? Caitlin podigne kolica kao da je to to ih je on gurnuo bilo dio neke divne igre. "ini mi se ini da netko ima vi ak energije i hoe da ga ulovim!" Ganja ga po cijelom i grali tu smijui se grleno. On se spusti niz tobogan a ona ga ulovi. On se sakrije i za penjalice, ona ga ulovi. Openito je puno lovica. Potrim za njom koja je trala za njim, ali odustanem kad me on pogleda preklinjuim pogledom i zastenje: "STAAAnii i." Odem do klupe. Dok ih gledam kako se igraju, moram joj odati priznanje. Usav

r ila je madioniarski trik koji se zove uvanje djece i stvorila privid le ernog odnosa ; mogla bi mu biti majka. Naposljetku ga Caitlin dovue do mene s frizbijem u ruci. "Graver, a da nauimo Nanu kako se igra frizbi?" Stanemo u trokut i ona mi dobaci frizbi. Uhvatim ga i dob acim Graveru koji ga ljupko doeka pla enjem jezika i okretanjem leda i jednoj i dru goj. Podignem frizbi s mjesta gdje je pao pokraj njegovih nogu i ponovno ga baci m Caitlin. Ona ga uhvati i baci njemu. On ga uhvati i ponovno baci njoj. ini se d a traje satima, taj zapinjui strujni krug koji se sasvim prekine svaki put kad tr eba doi do kontakta izmeu njega i mene. Naprosto odbija priznati da postojim i plazi jezik na svaki poku aj da se doka e sup rotno. Igramo unedogled jer ona eli stvari dovesti na pravo mjesto i misli da e ga mo da uspjeti izmoriti toliko da mi barem dobaci frizbi. Ja pak mislim da ni animo previsoko. Tri dana kasnije, kad sam se prignula podii blatnjavu te-nisiicu koju je Graver za vitlao u mramorni foaje ispred stana X-ovih, iza mene se s treskom zalupe ulazna vrata. Ja se trgnem i uspravim, jo dr ei njegovu tenisicu. "Sranje." "uo sam te! Rekla si 'Sranje'. Rekla si!" Prigu eni zvukovi razdraganog Gravera s m ukom se probijaju kroz te ka vrata. Ja snizim glas do duboke, autoritativne oktave. "Graver, otvori vrata." "Neu! Mogu ti pokazivati dugi nos a ti me ne mo e vidjeti. A isplasio sam i jesik." Plazi mi jezik. Da vidimo koje su mi opcije. Opcija broj jedan: pokucati na vrata aknute milostiv e prekoputa. I to onda? Zazvati Gravera? Pozvati ga k njoj na aj? Njegovi prstii me tui provire ispod vrata. "Nana, uhvati me za prste! Hajde! Uhvati! No, hvataj ih!" Ja napnem svaki mi i da m u ih ne priepim nogom. Opcija broj dva: otii do vratara i uzeti rezervne kljueve. Mo e si misliti. Nakon to o n to ispria gospoi X, ni Joan Cravvford15 me vi e nee zaposliti. "Ne eli se igrati! Ja se idem okupati. I da se vi e nisi vratila, jesi me ula? Mama j e rekla da se ne mora vratiti." Joan Cravvford, slavna filmska diva i oskarovka, bila je na zlu glasu kao opaka pomajka i alkoholicarka. Jedna od njezinih pokerki opisala je Crawfordiin maehinski odnos prema svojoj posvojenoj djeci u knjizi "Mommy Dearest", prema kojoj je sn imljen i film s Faye Dunaway u glavnoj ulozi. Glas mu postaje ti i kako se udaljava od vrata. "Idem u kadu." "GRAYER!" vrisnem ja ne do av i do daha. "Ne odlazi od tih vrata. Ovaj... imam iznen aenje za tebe." Opcija broj tri: ekati da gospoa X stigne kui i ispriati joj istinu: sin joj je sociopat. No upravo kad sam se odluila za opciju broj tri, vrata dizal a se be umno razmaknu i izau gospoda X, njezina susjeda i vratar. "Nana? Naaaana, ne elim tvoje iznenaenje. Mo e ii. Stvarno, najstvarnije, idi, nosi se ." Pa barem smo se svi upoznali s najnovijim razvojem situacije. Nekoliko se put a naka ljav i, susjeda ue u svoj stan, a vratar preda paket koji je nosio i ponovno i ez ne u dizalu. Ja podignem Graverovu tenisicu. Kao da se nalazi pred publikom u studiju, gospoda X naglim trzajem izvadi kljueve i pone popravljati situaciju. "Pa, otvorimo ta vrata!" Nasmije se i otkljua vrata . Ali ih je malo prenaglo otvorila, pa Graveru prignjei prst. "Aaaauuuu. Nana mi je slomila ruku! Aaaauuuu - ruka mi je slomljena. Odlazi oood avdeee! Ooodlaziiii!" On se baci na pod, jecajui, utapajui se u tuzi. Gospoa X se sagne, kao da e ga zagrliti, ali se brzo uspravi. "ini se da ste ga zaista izmorili u parku! Mo ete ii. Sigurna sam da imate puno uiti. Onda, vidimo se u ponedjeljak?" Ja oprezno pru im ruku kroz vrata i odlo im njegovu tenisicu u zamjenu za svoj ruksak. Naka ljem se. "Bacio je tenisicu i ja sam " Na zvuk moga glasa Graver iznova zatuli. "OOOODLA-ZIIII! Aaaaaauuuu!" Ona se zag leda u njega kako se koprca po podu, nasmije i se od uha do uha i pantomimom mi da znak da pozovem dizalo. "Nana, C-a-i-t-l-i-n vi e nee dolaziti, ali sam sigurna da ste dosad ve pohvatali sve konce." Ja zatvorim vrata i ponovno ostanem sama u ve poznatom foajeu. Priekam dizalo i sl

u am kako Graver vri ti. Osjeam se kao da mi cijeli svijet plazi jezik. "Ne guraj nos u to, Nana Drevv16." Moj otac posre posljednje kapi juhe s kineskim mesnim okruglicama. "Nikad ne zna . Mo da je ta Caitlin imala u vidu neki drugi pos ao." "Nisam stekla taj osjeaj..." "Svia ti se klinjo?" "Osim onoga to me nije pustio u stan? Mo e proi." "Ne udaje se za te ljude. Samo tamo radi - koliko? -petnaest sati tjedno?" Konobar izmeu nas stavi tanjuri ga-talakih kolaia i uzme raun. "Dvanaest." Uzmem kolai. "Eto vidi . Pa zato nemoj da ti dupe vae gae." "Ali to u s Graverom?" "U poetku im uvijek treba malo vi e da se zagriju", ka e on na temelju osamnaestogodi n jeg iskustva nastavnika engleskog. Ugrabi kolai i uhvati me za ruku. "Poimo u etnju i razgovor. Sophie nee jo dugo moi dr ati prekri ene noge." Provuemo se izmeu stolova renemo prema Aveniji West End. Ja ga uhvatim ispod ruke kad je on zavukao ruke u d epove svog sportskog sakoa. "Primijeni metodu dobre vje tice Glinde", ka e on zami ljeno vaui kolai. "Bi li malo pojasnio?" On me osine pogledom. "Upravo sam vakao posljednji zalogaj. Slu a ?" "Da." Igra rijeima. U izvorniku Nanny Drevv. Nancy Drevv je lik detektivke iz popularne serije djejih kriminalistikih romana amerike spisateljice Carolvn Keene. "Jer je ovo va no to u ti rei." Ja stojim i ekam prekri enih ruku. "U biti si ti Glinda Nosi svjetlost, vedrinu i smijeh. On je ne ivi predmet, toster ispla ena jezika. Ode li ponovno predaleko - pritom mislim na zakljuana vrata, fiziko nasilje ili nekak vu pogibao - BUM! Zla vje tica sa Zapada! U 2,4 sekunde, kao kobac se ustremi na nj ega i sikne mu u lice da to nikad ne smije ponoviti - nikad. To nije u redu. A on da, prije no to trepne, ponovno si Glinda. Ka e mu da ima pravo na osjeaje, ali da po stoje granice. I da e mu jasno dati do znanja kad je pretjerao. Vjeruj mi, laknut e mu. A sad priekaj da odem po Sophstericu." I ezne u predvorju na e zgrade i ja pogledam izmeu zgrada u naranasto nebo. Za nekoliko minuta Sophie izjuri kroz ulazna vrata, zate ui vodicu u njegovoj ruci i ma ui repom prie k meni, smije ei mi se kao i uvijek. Ja u-nem, zagrlim je oko vrata i zarijem gla vu u njezino smee-bijelo krzno. "Ja u je pro etati, tata." Zagrlim ga i preuzmem vodicu. "Godit e mi biti s nekime n i im od metra tko mi bezobrazno ne odgovara." "I tko plazi jezik iskljuivo iz biolo ke nu de!" dovikne on za mnom. Idueg ponedjeljka stojim na ploniku ispred Graverova vrtia. Uranila sam deset minut a, u skladu sa strogim uputama gospoe X, pa listam adresar i planiram rokove za s voja dva idua pismena uratka. Na uglu se uz cvile guma zaustavi taksi i ja pogleda m prema paklenoj larmi trubeih automobila oko njega. Iza pje akog otoka, neka plavu a stoji skamenjena u hladil platnene nadstre nice. Automobili se ponovno pokrenu, a ona i ezne. Ja izvijem vrat poku avajui locirati enu, da provjerim je li to uistinu bila Caitlin . Ali je druga strana Park avenije sad pusta osim domara koji lasti mjedeni hidr ant. "Ne ti!" Graver se vuuuue preko dvori ta kao da stupa prema sigurnoj smrti. "Hej, Graver, kako je bilo u vrtiu?" "Fujavo." "Fujavo? Sto je to bilo fujavo?" Skinem papiri sa zadaom s njegova revera, pru im mu sok. "Ni ta." "Ni ta nije bilo fujavo?" Pritegni kopu kolica, odmotaj kru ke. "Neu priat s tobom." Kleknem ispred kolica i pogledam ga u oi. "Slu aj Graver, znam da ti nisam simpatina ." "MRZIM TE!" Ja nosim svjetlost. Nosim vedrinu. Imam na sebi iroku, ru iastu haljinu. "To je u redu, ne pozna me dovoljno dugo. Ali ti si meni jako simpatian." On se pon e ritati. "Znam da ti nedostaje Caitlin." On se skameni na zvuk njezina imena, a

ja ga vrsto uhvatim za nogu. "To to ti nedostaje Caitlin je u redu. To pokazuje d a je voli . Ali to to si zloest prema meni mene vrijea, a ja znam da Caitlin nikad ne bi eljela da ti nekoga povrijedi . I zato dok smo zajedno, hajde da nam bude lijep o." Oi su mu poput tanjuria. Na izlasku iz dvori ta, ki a koja je prijetila itavo jutro najzad se izlije i moram g urati Gravera natrag do Park avenije 721 kao da sam sudionik Olimpijade djejih ko lica. "Juuuuupiiii!" vie on, a ja opona am zvukove trkaih automobila i cijelim putem do kue naglo zaobilazim lokve. Kad smo stigli u ulaznu aulu, oboje smo pokisli kao mi ev i, i ja molim Boga da gospoda X nije kod kue da vidi kako sam joj dijete izlo ila o pasnosti da zaradi upalu plua. "Ja sam mokra. Nema sumnje. A ti, Graver?" "Jako sam mokar. U to nema sumnje." Smije i se, ali poinje cvokotati. "Odvest emo te gore ravno u vruu kupku. Graver, jesi li ikad ruao u kadi?" Ubacim g a u dizalo. "ekajte! Stanite!" vikne mu ki glas iza ugla. Udarim se kolicima u gle anj u poku aju da ih maknem od vrata. "O, sra m me bilo!" "Hvala", ka e on. Ja podignem pogled s gle nja. Ki a mu je zalijepila smeu poludugu kos u za lice, a iznucanu plavu majicu za tijelo visine metar osamdeset. Bo e koji jes i. Kad su se vrata dizala zatvorila, on une kako bi se obratio putniku u kolicima. "H ej, Graver, to ima?" "Mokra je." Graver poka e iza sebe. "Bok, mokra djevojko. Ti si Graverova cura?" Nasmije i mi se i zatakne vla nu kosu i za uha. "Nije siguran je li spreman za ozbiljnu vezu", ka em ja. "Pa, Graver, nemoj dopustiti da ti pobjegne." Kad bi me ti poku ao uloviti, obeajem da bih trala jako polako. Stigli smo na osmi kat nekako odve brzo. "Lijepo se provedite, narode", ka e nam on dok izlazimo. "I vi!" viknem ja dok se vrata zatvaraju. Tko si ti? "Graver, tko je to?" Odve i kolica, skini mokru majicu. " ivi iznad nas. Ide u kolu za velike deke." Skini cipele, skini hlae, dohvati vreicu s rukom. "Zar? A u koju?" Kreni za golom guzom u kupaonicu, odvrni pipac na slavini. On se zamisli na trenutak. "Kompjuteri. Za igrice." Dooobro. Dva sloga, zvui kao. .. "Hardver?" propitujem se ja. "Aha, ide na Hardvard." Narode, ja mogu bez problema odr avati vezu s nekim u Bost onu, osobito sad kad postoje esti letovi na toj relaciji. Mo emo se izmjenjivati, svaki vikend putuje drugi... I suse! ZEMUA ZOVE NANU, NANA JAVI E! "Graver, sad emo te lijepo ubaciti u kadu." Podignem ga preko ruba i na trenutak ostavim na miru svog Harvard-skog Komada. "Graver, ima li nadimak?" "Stoje to nadimak?" "Ime kojim te ljudi zovu a koje nije Graver." "Ja se zovem Graver X. To mi je ime." "Smislimo ti nadimak." Ja ga bunem u vodu, dodam mu sendvi od organskog maslaca od kikirikija i pekmeza od dunja. Migolji prstiima u vodi dok vae sendvi i vidim da mu se to ini predivno neortodoksnim. Osvrnem se po kupaonici i pogled mi padne na n jegovu plavu zubnu etkicu Ulica sezam. " to ka e na Grovera?"17 upitam. On promozga o tome glave nagnute u stranu, Mali Filozof U Akciji, pa kimne glavo m. "Pru imo mu priliku." 17 Jedan od likova iz Ulice Sezam. Bo e, kako mi puca glava! Glava mi ko bundeva! Lea mi na drugoj strani - ajoj, moja leda! Prokleta da si ti i srce tvoje to me alje Da bolest navuem trkaraju gore-dolje DADILJA, ROMEO 1 JULU A DRUGO POGLAVLJE Rad na vi e kolosijeka

CDok ste danas na satu tg^anja kod J(km, moftm fas da upitate Jkktotiu majku tko joj je o/tganigiJtao kejtening na posljednjoj i/ee/a - ecite joj da je k/ieofeki t ih u agijskoj h/tani bio b/adjan-tan poteg. QTek to&ko da gnate. ftodite^i se ^ Jk % ^ Jkko biste cikCu, keCj i koCe/iabu roogCi na dvanaest minuta staviti, u fetis-onac. blda bili vam ganvadna, afi mofcm vas poku ajte ne smetati onima i g kejte/iinga. Q,wye/iu bi mogda t/iebafo veee/iu dati u njegovoj sobi. ^>apwivo, mogda u t/teba ti ui u njegovu sobu dok gostima budem pokagiVa-Ca stan. pa bi vjerojatno biCo na jboCje da oboje odnesete tanju/ie u njegovu kupaonicu dok jedete - u sftiaju da s e ne to p/tospe. -P. 2. Raunam na vas da ete ostati dok Qftayeft ne gaspi i pobrinuti se da ne ometa goste ga ve e/tom.

^P. CP. 2. fiutfta vas modim da podignete Q/iaye/iov kostim ga cAfo vje tica. "Martini, bez iega - ni maslinu." Nakon to sam uparila Graverovu veeru u neprepozna tljivu ka u, pritom si opekla ruku i nekoliko puta zamalo ofurila Gravera, a onda morala jesti sjedei na zahodskoj koljci, zaista sam spremna da se "otkravim". Me kol jim se na barskoj stolici i razmi ljam o tome da bih se mogla zaposliti kod one cr venokose iz Chi-caga, preseliti se u Illinois, oku ati se u ulagakom bankarstvu i p rovoditi dane ma ui joj na kruh maslac od kikirikija i pekmez. Zavuem ruku u torbu, izvuem omotnicu s plaom pa i eprkam novanicu od dvadeset dolara z barmena. Omotnica je ovoga tjedna deblja i ja izbrojim vi e od tri stotke u gotov ini. Premda sam iscrpljena i vjerojatno na putu da postanem ovisnik o neemu nedop u tenom, dobra strana toga to radim triput vi e sati no to je bilo dogovoreno jest ta da zaraujem i triput vi e novca. Tek je drugi tjedan u mjesecu a stanarina je ve pok rivena. A tu je i onaj par crnih ko nih hlaa koje su mi zapele za oko.... Potrebno mi je samo pola sata mira prije no to se odva im krenuti natrag kui Charlen i i njezinu dlakavom pilotu. Ne elim razgovarati, ne elim slu ati, a najmanje od sve ga elim kuhati. Hou rei, mili Bo e, dovesti dlakavog deka da spava kod tebe, a ivi u gar ijeri s cimericom. To nije u redu. Nimalo. Brojim dane do njezina odlaska u Azij u. "Narode, bacite look na ovo!" Plavu an u kompletu Brooks Brothersa rukom da znak s vojoj " kvadri" da pogledaju njegova PalmPilota za stolom u uglu. Klasika. U normalnim okolnostima izbjegavam kafi Dorrian's i njegovu klijentelu polaznika privatnih kola poput tripera. Ali se nalazi tono na mojoj povratnoj ruti, a usto b armen spravlja izvrstan martini. A zaista se moram "otkraviti". Osim toga, u pos tsezoni je situacija bolja, nakon to se svi oni vrate na faks. Prebrojim pet bijelih bejzbolskih kapica zgurenih nad novom igrakom njihova prija telja. Iako samo studenti, svima s njihovih trendovskih crnih opasaa visi nekakav ureaj mobilne telefonije. Godine prolaze, sakoi od kordsamta iz sedamdesetih god ina ustupili su mjesto zavrnutim ovratnicima osamdesetih, pa kockastim ko uljama d evedesetih godina, i Gore-Texu22 novog tisuljea, ali im je mentalni sklop bezvreme n ba kao i crveni kockasti stolnjaci. Tako sam opinjena da automatski ispratim njihov pogled kad su se okrenuli prema v ratima. Sto drugo i oekivati od dana njeg dana nego da ue tko drugi nego moj "Har-va rdski Komad", bez chapeau blanc. On ih pozna. Bah. Po-tegnem svojski, a prizor, koji sam s u itkom zami ljala, kako on lijei djecu u Tibetu prometne se u prizor kako on u odijelu stoji u glavnoj dvorani njujor ke burze. "Je li dobro? Prija ti?" Jao Bo e, ta jedan od njih stoji pokraj mene. Djeco, kupi mo krpice i bri imo odavde. 22 Vrsta nepromoivog materijala koji titi od vjetra i vode, ali dopu ta ko i da di e. " to to?" upitam, zapaziv i njegovu bejzbolsku kapicu sveuili ta Ju ne Karoline, koja spr ijeda grimizno crvenim desetcentimetarskim slovima ponosno objavljuje COCKS.23 "Maar-tiii-niiiji. Prilino estoko, ha?" ka e on malo preblizu mome licu, a onda drek ne iznad moje glave: "Hej! Dovucite dupe i pomozite mi da donesem pia, lijene maz -ge!" Hi.Ki. (od Harvardski Komad) doe pomoi u transportu piva. "Hej, Graverova cura, je li tako?" On se veselo nasmije i. Sjetio se! Joj ne, Nana, fuj to. Burza, burza. Ali ne mogu ne primijetiti relati vnu nesta icu tehnikih drangulija na njegovim levisicama. "S rado u objavljujem daje nokautiran nakon jednog itanja Zbogom Mjesecu." Uzvratim mu smije ak protiv volje. "Nadam se da ti se Jones ve nije uvalio." Jones se razvali od smijeha na ovu nena mjernu dvosmislenost. "On zna biti udav", ka e on srdito piljei u Jonesa preko mog ramena. "Hej, pridru i nam se." "Mo e si misliti. Umorna sam ko pas." "Molim te, samo jedno pie na brzaka." Ja podozrivo promotrim grupu, ali se dam na govoriti jer mu je kosa pala na oi kad je uzimao krigle. Poem za njim do njihova stola i oni mi naine mjesta. Uslijedi runda hvalisavih pre dstavljanja i prisiljena sam prodrmati svaku znojnu ruku za stolom. "Odakle zna ovog na eg deka?" upita jedna kapica. '"Jer se mi svi znamo jo od "' "Kad je Bog po zemlji hodao." Kimaju glavama poput pilia i ponove "po zemlji hoda

o" otprilike tisuu puta. Skraeno od Gamecocks (Borbeni pijetlovi). Naziv robne kue za prodaju sportske odjee i suvenira u Ju noj Karolini, slu bene robne kue Sveuili ta Ju ne Karoline. Odreeni pos ak od prodaje odlazi tom sveuili tu. Cocks u slangu znai i "kurevi". "Ini zaista misle daje postojalo to vrijeme" tiho e Hi.Ki. i okrene se k meni. "I , kako ide posao?" "Posao!" U i ispod jedne kapice se naule. "Gdje radi ?" "U analitikom si?" "Ne " "Manekenka?" "Ne, ja sam dadilja." Zauje se glasno kome anje. "Faco!" ka e jedan od njih i udari ak om Hi.Ki.-ja po ramenu. "ovjee, nikad nam nisi rekao da pozna neku da-di-lju." Po njihovim rastresenim osmijesima shvatim da su mi upravo dodijelili ulogu u sv im porniima na temu dadilja ikad prikazanim u podrumima njihovih bratov tina. "Dakle", pone najpijaniji, "je li tata pohotljiv?" "Je li ti se nabacivao?" "Hm, ne. Nisam ga jo ni upoznala." "Je li mama pohotljiva?" upita trei. "Ne bih rekla " "A klinac? Je li on pohotljiv? Nabacuje li ti se on?" Svi govore istodobno. "Ima etiri godine, pa " U njihovu tonu ima neeg oporog to razbija svaku iluziju da je posrijedi dobronamjerna zafrkancija. Okrenem se d entlmenu koji me doveo za ovaj stol, ali on kao da je odrvenio, crveni se i gleda u pod. "Je li ijedan tata pohotljiv?" "Mislim da ete me sad morati ispriati " Ustanem. "Ma daj" - Jones pilji u mene - " eli rei da se nikad nisi po evila s nekim taticom?" Popusti mi i posljednji ivac. "Ah kako si originalan. eli znati tko su tate? Oni su ti za otprilike dvije godine . I oni ne eve dadilje. Oni ne eve svoje ene. Oni ne eve nikoga. Jer se udebljaju, oe lave, izgube apetite i piju, puno, i to jer moraju a ne jer ele. I zato u ivajte deki. Jer e vam se kad je Bog po zemlji hodao initi zaista dobro. Ne morate ustajati." Srce m i muklo tue dok navlaim vestu, pose em za torbom i izlazim. "Hej, stani!" Hi.Ki. me sustigne dok ja grabim preko ulice. Okrenem se, ekajui da mi ka e da svi njegovi kompe umiru od raka i da im je posljednja elja vladavina ter ora. "Slu aj, nisu ni ta lo e mislili." to nije uinio. "O." Kimnem mu glavom. "Znai, tako razgovaraju sa svakom curom? Ili samo s onima koje rade u njihovim zgradama?" On prekri i svoje gole ruke i stisne se da se ugrije. "To su mi frendovi iz srednj e kole. Hou rei, jedva da se vi e dru im s nj i " Zla vje tica izleti iz mene. "Stidi se." On zamuca: "Samo su tre teni pijani " "Ne. Samo su guzice." Piljimo jedno u drugo i ja ekam da on ka e ne to, ali on kao da je oduzet. "Danas sam imala naporan dan", ka em ja naposljetku. Najedanput nemam ni trunke sn age, a u opeklini na ruci intenzivno osjeam kuckanje bola. Dok se udaljavam svim se snagama opirem elji da se okrenem. Mami domjenak je pro ao u najbodjem redu. ^uno vam nvafo na pomoi. 'Te su eipe(!e gaista (nenapadne ga mene, a gospodinu QC-u se ne svia boja. Ako su va broj, sfobodno ik u gmite, u protivnom id modim vas odnesite u trgovinu ga preprodaju fineore na ugd u Avenije ^Aladison i 84. uftee. cfamo imam otvoren roeun. QXsput, jeste dl vidjedi Ladiqueov ohm koji je stajao na /tadnom stodu gospodiha 9L-a? naj sa sdlkom Q/taye/ta i njegova oca ig ^spena? ini se da ga nema. ^ da nag ovete kejte/ting i upitate id jesu dl ga gabunom onijedi? ^Blt u u ^Bdissu24 da doa*em k sebi. pa e ml moblfed biti iskdju-een ostatak popone fa. PRADA! P-R-A-D-A. Kao u Madonna. Kao u Vogue. Kao u gledajte me kako koraam sa st ilom, vi bahati govnari u lanenim hlaama, sa svojim kico ki okrenutim bijelim kapic

ama, s pejd erima, palicama za golf, s Wall Street Jour-nalom pod mi kom, poklonici Gangsta-Hip-Hopa i obo avatelji Howarda Sterna. Jebite se! Skupi kozmetiki salon za njegu ko e. Nana je zabrinjavala g. Darlinga jo zbog neeg. Katkad bi imao osjeaj da mu se ona n e divi. PETAR PAN TREE POGLAVLJE No bankarskih zombija Nakon to smo na povratku iz male kole kupili nekoliko bundevica za rezbarenje, Gra ver i ja se vratimo u stan ba na vrijeme da potpi em sprovodnicu za vi e od etiri tisue dolara. Graver i ja sa strahopo tovanjem hodamo za dostavljaem koji na kolicima kr oz kuhinju gura nekoliko drvenih sanduka du ine metar osamdeset i istovaruje ih u ulaznom atriju. Poslije objeda igramo se Pogodi to je u sanduku. Graver pretposta vlja da su posrijedi pas, gorila, leper i mali braco. Ja nagaam da je rije o starin ama, novim slavinama za kupaonicu i kaveziu za Gravera (premda ovo posljednje zad r avam za sebe). U 16:15 ostavljam Gravera u vje tim rukama njegove uiteljice glasovira i vraam se, k ako mi je nalo eno, u pet sati. Odjevena sam kao odrasla osoba za proslavu Noi vje ti ca u uredu gospodina X-a u svoje nove ko ne hlae i rabljene Pradine cipele. U av i u st an, naem se oi u oi sa sandukom i sa sluenom gospodom X, koja poku ava otvoriti jedan od sanduka kuhinjskim no em i gumom za odepljiva-nje zahoda. "Da pozovem domara?" upitam ja pa ljivo se provlaei pokraj nje. "Mo da ima pajser." "Ako vam nije te ko", sope ona s mjesta na kojem ui na podu. Odem u kuhinju i na portafon pozovem domara, koji obea da e poslati majstora. "Sti e. Pa to je unutra?" Ona pu e i uzdi e obraujui sanduk. "Dala sam uh sa iti uh kopije kostima Mufase i Sarabi vraga! - iz brodvejske produkcije Kralja lavova." Sve je crvenija u licu. "Za tu glupu proslavu, aaah." "Divno! Gdje je Graver?" upitam oprezno. "eka da se oboje obuete! Moramo se po uriti svi se moramo presvui i biti spremni za pol azak do est sati." Svi? Kad je zazvonio majstor na sporednim vratima, okrenem se i polako krenem niz dug aki hodnik do Graverove sobe, kamo se on, pametna glavica, sakrio od svoje majke koja vitla gumom za odepljivanje odvoda. Oprezno otvorim vrata i ugledam ne jedan , nego dva kostima Teletubbiesa u polusje-deem stavu na Graverovu krevetu, poput djelomice ispuhanih balona na paradi robne kue Macv's za Dan zahvalnosti. Dobri Bo e. Jamano se ali. "Nana, imat emo sparene kostime!" Da se elim odijevati u bizarne kostime, mogla bi h zaraditi puno vi e novca nego ovako. Duboko uzdahnuv i, ponem hrvakim zahvatima ubacivati Gravera u njegov uti kostim, pok u avajui ga uvjeriti da je to ba kao da navlai pid amu s gegama, samo okrug-lije. ujem ako gospoa X tri po stanu. "Imamo li klije ta? Nana, jeste li vidjeli klije ta? Kostim i su icom privr eni za sanduk!" "Zao mi je, nisam!" viknem u smjeru njezina glasa, koji se stalno mijenja, poput prolazee sirene. Tup. Nakon nekoliko trenutaka ona grune u sobu. Izgleda kao koliba od blata, a na gla vi ima nahereni ukras. "Ide li uz ovo minka? Treba li uz ovo minka?" "Hm... mo da malko neutralnih tonova? Mo da onaj lijepi ru od prije neki dan kad ste i li na onaj ruak?" "Ne, mislim na ne to, znate...plemenski?" Graver pogleda u majku zabezeknut, razro gaenih oiju. "Mama, je li to tvoj kostim?" "Mama jo nije gotova, du o. Neka Nana na minka tebe, pa e pomoi meni." Ona istri iz sob . Gospoda X kupila nam je kremu za lice Cray-Pas kako bi nas preobrazila u In-ky ja Blinkyja i Tiggvja Wiggyja ili kako se ve dovraga zovu. No im sam poela mazati G raverovo lice, njega uhvati napad e anj a. "Laa-Laa, Nana. Ja sam Laa-Laa." Podigne obje ruke dopola pokrivenih prstiju u v isinu nosa. "Ti si Tinky Win-ky-" "Grov, molim te ne diraj si lice. Poku avam te uiniti slinim Teletubbvju."

Koliba od blata ponovno uleti u sobu. "Bo e, izgleda u asno! to to radite?" "Stalno je razmazuje", poku am ja objasniti. Ona pogleda u njega. Slama kojom je pokrivena podrhtava. "GRA YER ADDISON X, DA NISI DIRAO LICE!" I ponovno izjuri. Bradica mu pone drhtati - mo da si vi e nikad nee dotaknuti lice. "Izgleda super, Grove", ka em blago. "Daj da svr imo s tim, mo e?" On kimne glavom i nagne mi obraz da dovr im mazanje. "Ka e li se naguma matoto?" dre kne ona iz hodnika. "Hakuna matata!"25 dreknemo mi njoj. "Tako je! Hvala!" odgovori ona. "Hakuna mat ata, hakuna matata." Telefon zazvoni i ujem je kako razgovara na aparatu u predvorju, svim se silama t rudei da govori smireno. "Halo? Zdravo, mili. Skoro smo spremni... Ali ja ...Tako je, ali sam nabavila kostime koje si elio... Ne, ja... Da, razumijem, samo to... D obro, ne, odmah silazimo." Spori koraci na mramornom podu prilaze Graverovu krilu, a onda onaj ukras za gla vu ponovno proviri kroz vrata. "Tata malo kasni pa e samo svratiti do zgrade za d eset minuta a mi emo sii u prizemlje, u redu? Za devet minuta da su svi u atriju." Devet minuta (zmijskog uvlaenja u taj smrdljivi, nespretni ljubiasti kamen oko vr ata i mazanja ko e bijelom masti) poslije mi se nezgrapno ponovno okupimo oko sand uka u atriju: mali uti Laa-Laa, veliki ljubiasti kreten i gospoda X u dostojanstve nom kostimu Jill Sander. "Je li pretopio za moj nerc?" upita ona i popravi mi kapuljau kako bi ljubiasti tr okut, veliine kutije za cipele, stajao "ravno". Bile su potrebne obje ruke vratara u zgradi X-ovih na mojim stegnima da me se ug ura u limuzinu pod noge X-ovi-ma. Ja se uspentram na sjedi te a ofer pokrene auto. "Gdje mi je posjetnica?" upita Graver u trenutku kad smo se otisnuli od ruba plon ika. Ne mogu odrediti je li to zbog sloja neoprena na mojim u ima ili sam naprosto u oku , ali Graverov glas kao da dolazi iz velike daljine. Poznati izraz iz Disneyjeva Kralja lavova, a znai otprilike "nema brige". "Moja posjetnica. Gdje je? Gdjeeeee!" Pone se poput jopca klatiti naprijed-natrag na sjedi tu limuzine na kojem sjedimo zajedno prekoputa njegovih roditelja. "Nana!" Trgnem se od tona gospoe X. "Graver, reci Nani to osjea ." Nagnem tijelo na ko noj presvlaci prema Graveru, budui da mi ljubiasti mjehur oko gl ave posve zaklanja periferiju vidokruga. Ovaj... da? Ispod minke je crven u licu kao paprika i ne mo e doi do daha. Za miri i zaurla: "NANA! NEMAM SVOJU POSJETNICU." Isuse. "Nana, znate da uvijek mora imati tu posjetnicu privr enu za odjeu " "Zaista mije ao." Nagnem prema njemu svoj pozama ni struk. "Graver, oprosti." "Moja poooosjeTNIIIIcaaaa!" urla Graver. "Hej", zapovjedi dubok, bestjelesan glas. "Sad bi bilo dosta." Gospooodiiiineee Iiiiikssss, najzad smo se sreli. Cijela limuzina zadr i dah. Taj tajanstveni ovjek, koji je protekla dva mjeseca ugl avnom bio neuhvatljiv za mene ali, usudila bih se rei, i za moje ostale suputnike , zaslu u