PREDSTAVLJAMO: -SašaĆasić -DevisVodopić - Ognjen Kafka

INTERVJU:BlažSkender

CROATIAOPEN fINAL fIghT

gALERIJA fOTOgRAfIJAFotoklub“Brodosplit”uLipiku

DJEVOJKA S NASLOVNICE

KriStinaGaziĆ

2 3

Kraj godine pravo je vrijeme za osvrt na naše ovogodišnje rezultate budući da nismo neka tvrtka i ne možemo reći da je izdavanje novina biznis, pa ne moramo ni čekati prva kvartalna izvješća u 2009. Ovo je druga godina u kojoj izlazi TAKOdobar list, jubilarni je ovo 10. broj i nakon promjena iz prošlogodišnjeg crno-bijelog malog formata u nakladi od 300 primjeraka po cijeni od 5kn, na tisak u boji A4 formata u nakladi od 2000 primjeraka dijeljeno besplatno TAKOdobar list postaje sve više ‘javna stvar’. Javna stvar, jer vidim da nema čovjeka na našem području kojeg nije zapao primjerak novina, a uz sve, ovo je postao popriličan ‘problem’ gdje ljudi imaju svoja očekivanja, a uredništvo dobiva neki osjećaj odgovornosti. Sastavni dio našeg rada, tj. ono što nas neumorno prati cijelo vrijeme su naše fakultetske obveze. One su uzrok dolazaka i odlazaka ljudi kao i intenziteta našeg rada na samim novinama. Tako, lako se može primijetiti koliko su nam novine nekad rastegnute, a koliko nagurane sadržajem. Ovisno o osobi koja ‘grije knjigu’ može se prepoznati koliko novine nekad odišu ozbiljnošću, a nekad su opet pune šale i zabave. Ipak, naš rad su obilježila dva veća odlaska, iako se neki od njih ‘kunu’ da su još tu. Prvo nas je, na početku ove godine, napustila naša prva glavna urednica Martina Lukić nakon završenog fakulteta u potrazi za poslom koji će ipak biti plaćen za razliku od ovoga. Nakon ovog ljeta, zbog fakulteta, manje-više nam odlazi i Ivana Mađaroši, osoba koja je u našim aktivnostima na listu od samog početka i za koju mogu reći da je jedan dobar period držala informacije s područja cijelog Pakraca u listu i na portalu. Takve situacije često predstavljaju znatan organizacijski problem pokrivanja nekih događaja pa smo odlučili pristupiti samoj problematici malo stručnije. Do kraja ove godine održati ćemo nekoliko sastanaka, na kojima ćemo pokušati okupiti još više mladih koji bi se uključili s nama u rad. Na prethodnom seminaru o ‘karijeri, komunikacijskim i drugim vještinama, prepoznali smo da u našoj sredini ima takvih osoba, voljnih za rad, i to je samo jedna od dobrobiti takvih predavanja. Na sam kraj godine, 28. i 29. prosinca održat će se i seminar iz novinarstva, na koji su opet svi pozvani. Svi ti sastanci i seminari pokazat će koji je smisao i da li ga ima – da TAKOdobar list izlazi i sljedeće godine. Ja ne sumnjam da ima, ali teret je već pretežak da ga nosi samo dvoje, troje ljudi, jer onda se događa ono što najmanje želimo. Mijenja se koncepcija novina, i udaljavamo se od neke idejne

zamisli. Siguran sam da je TAKOdobar list svoj uspjeh i prihvaćenost u okolini stekao upravo na onome na čemu smo ga i promišljali – na nesputanosti njegovog sadržaja, na slobodi izražavanja i većim količinama šaljivog sadržaja. Pa poput onog jednog slavnog arhitekta, kojemu se baš sad ne mogu sjetiti imena, a koji nije želio potpisati neko velebno zdanje kao svoje rješenje iako ga je on sam projektirao. Uvjeti i kompromisi pri tom učinjeni bili su daleko odmakli od njegove prvotne ideje i zamisli. Bojim se da i nama nekima ‘izmiče kompas’ iz ruku, što bi značilo da nam je sve teže staviti paraf na ovo ‘djelo mladih’ i pitam se svakim danom gdje je granica kad ću ja ili neki reći dosta. A ipak je to, kako se kaže, dijete koje si odgojio, a djeteta se ne možeš samo tako odreći. Konac djelo krasi! Cijenjeni čitatelji, sljedeći broj TAKOdobrog lista imat ćete prilike čitati tek za Uskrs, a eventualne promjene i novosti čitajte na www.TAKOdobra.com. Želim Vam svima u ime cijelog uredništva TAKOdobrog lista sretan Božić i uspješnu novu 2009. godinu.

UVODNIK

2 3

Izdavač: Udruga Novi Lipik, A. Stepinca 13, 34551 LIPIKE-mail: takodobar.list@gmail.comInternet izdanje: www.TAKOdobra.comGlavni urednik: Marko Barčan / marko.barcan@gmail.comPredsjednik uprave: Dejan Iličić / dejan.ilicic@gmail.comUrednički kolegij: Ivan Pušćenik / ivanp_2001@yahoo.com Morena Mandić / morena.mandic@gmail.com Ivana Mađaroši / madjarosi.ivana@gmail.com Lana Ljevaković / lana.ljevakovic@gmail.com i ostali suradniciTAKOdobar Partner: Igor Strehovac / strehovac@mik2.hrLektura: Morena MandićNaklada: 2000ISSN: 1846-5293Tisak: Arca d.o.o. Nova Gradiška

Ko n a c d j e l o k r a s i

5

10

13

14

24

22

9

4

26

29

38

32

39

str.28

str.34

BožićneporukeGradonačelnikaLipikaiPakraca

INTERVJU:BLaŽSKEnDEr

PULE KOLUMNA

“VrEMEnSKiStrOJ”

STRIP

gALERIJA fOTOgRAfIJA - fOTOKLUB BRODOSPLIT

PrEDStaVLJaMO:SaŠaĆaSiĆ

BOŽiĆnitUrnirULIPIKU

PREDSTAVLJAMO:Ognjen Kafka

BraniSLaVraDanOViĆprest i žna nagrada“Jos ip Lončar”

za i zn imanusp jeh na FEr-u .

ZDRAVIN KUTAK

LIPIK, VIRTUOSO, TILIA

DJEČJiVrtiĆKOCKiCaLiPiK

TAKODOBARShOPCoolproizvodipok

ojenemorate ići

čakdozagrebadabi ihnabavi l i

JEDAN JEDININEPONOVLJIVI

U OVOM BROJU:

naJVEĆiPOSLiJEratniSPOrtSKiDOGaĐaJU

PAKRACU

CRNO BJELI UMJETNIKDEViSVODOPiĆ

30

4 5

PISMO SAVJETA MLADIH GRADA LIPIKA

KOMENTAR JADRANKA ŠIMUNOVIĆ KATUNAR

KOMentar InIcIjatIve Savjeta, OKrugLOg StOLa ODržanOg 3. StuDenOg 2008. te POPratnIh DOgađaja KOjI Su uSLIjeDILI naKOn tOga

Državna ergeLa LIPIK – MIt ILI StvarnOSt ?!LIPIK- centar hrvatSKOg KOnjOgOjStva!!!

Sad kad se sva ‘prašina’ oko premještanja zgrade ambulante malo slegla, kako su se smirile priče u kuloarima pa se može i racionalnije pogledati na stvari i kako mi iz Savjeta mladih Grada Lipika nismo imali priliku javno, ni pismeno, iznijeti svoje stavove i mišljenja nakon Okruglog stola održanog 3. studenog 2008., te o zaključcima Poglavarstva donesenih dva dana nakon, donosimo ih u ovom pisanom obliku. Na početku, koristimo priliku da prije svega zahvalimo svim sudionicima već spomenutog okruglog stola. U prvom redu, svima koji su se pojavili jer su time pokazali da ih zanima budućnost grada i da im nije svejedno kako će on izgledati. Drugo, hvala svima koji su argumentirano sudjelovali u toj jedno i pol satnoj temperamentnoj raspravi, a sve u cilju donošenja kvalitetnog rješenja. Hvala Gradu Lipiku što je uopće omogućio organizaciju Okruglog stola da sasluša mišljenje građana, što, kako smo poslije mogli konstatirati i nije praksa u drugim, pogotovo većim sredinama s kojima neki od nas imaju iskustva. Hvala svim prisutnim udrugama na podršci, planinarima PD „Lipa“ koje je zastupao Josip Šuprina, Udruzi Lijepa Naša koju su zastupale Jadranka Šimunović Katunar, Manuela Papić i Tatjana Benković, Željko Mak ispred ŠRD „Slavonac“ te gospođi Ivančici Šarac koja je nizom kvalitetnih argumenata, bila prije svega glas struke. Također, veliko hvala i Ivanu Pušćeniku koji je našu energičnost usmjerio pravilnom logistikom savjetima što bi sve trebalo napraviti da bi sama inicijativa dobila na snazi i neosporno potrebnu širinu prihvaćanja. Ostalim građanima, Darianu Husku, Milanu Vlajkoviću i drugima. Također, hvala i Poglavarima Grada Lipika, Slobodanu Katunaru, Vidi Iličić i Gradonačelniku Antunu Haramiji s čijom odlukom tek nastupa ono da ništa neće biti kao što je trebalo biti! Potrebno je reći da su se i mišljenja građana na okruglom stolu u nekim dijelovima rasprave razilazila i sukobljavala, pogotovo u dijelu alternativnog rješenja za novu lokaciju zgrade ambulante, gdje su neki bili za „bilo gdje samo ne tamo“, što kad analiziramo i nije baš uredu u usporedbi s argumentima gospođe Šarac o urbanizmu i kako bi prostor kao cjelina trebao ‘disati’. Time bi željeli reći da, iako je većina ondje prisutnih bila upoznata detaljno sa situacijom i već poodmaklim projektom izgradnje Doma zdravlja, nikoga, ama baš nikoga nismo nagovarali i svojatali na našu stranu. Razni ljudi, a i mediji su ovu inicijativu pripisali ‘pobjedom mladih’, no ova inicijativa samo je upućena od strane Savjeta mladih, ali je to prije svega inicijativa građana, gdje su ne malu ulogu upravo odigrali oni stariji građani, Lipičani. Nitko od nas iz Savjeta se ne želi, ima namjeru, niti smije kroz ‘Savjet’ boriti za ostvarenje privatnih interesa. Također, mladi u Lipiku jesu značajan društveni faktor, ali razdvajanje na mlade i stare u ovakvim prilikama, u raspravama oko kapitalnih projekata, uopće ne ide nikome na ruku. Zašto ne bismo svi bili samo građani bez usporedbi koji bi trebali usuglasiti stavove, jer zorno se vidi da Lipik ima razboritu mladost koliko i mudru starost.

Iako se iz raznih medija, ali i iz zadnjih govora gradonačelnika Antuna Haramije može naslutiti da će prostor biti namijenjen za gradski trg, ne postoji službena

odluka koja to jamči, jer su se građani izborili za sad samo da se premjesti lokacija nove zgrade. Službeni zaključak Poglavarstva kaže; „Mijenja se lokacija izgradnje zgrade ambulante u Lipiku sa planirane parcele kod Tržnice (bivša vila Kostlyvi), na parcelu između Vatrogasnog doma i Stare pučke škole u Lipiku.“, te je u nastavku opisan postupak predstojećih radnji. Ipak, Gradonačelnika smo čuli u nekoliko navrata da u svojim javnim govorima najavljuje početak izgradnje trga na proljeće 2009. i to je jedino jamstvo. Nigdje nisu pobrojani razlozi zašto građani žele trg, pa ih donosimo u nastavku. Grad da bi bio grad u pravom smislu te riječi mora imati glavni gradski trg. Lipik nema prostor koji trenutno može zvati Glavnim gradskim trgom, a da ono predstavlja središnje okupljanje društvenog života. Istina, prostor Wandelbahna i Kursalona do Domovinskog rata igrao je ulogu središnjeg okupljališta i nitko ne želi to mijenjati u budućnosti. U krajnjem slučaju niti može jer je cijela povijesna cjelina upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture 1980. godine. Prostor oko Kursalona je privatno vlasništvo i nije pod nadležnosti Gradske uprave tako i Grad svoje planove ne može temeljiti na privatnom vlasništvu. Grad trenutno trg može izgraditi na parceli u svojem vlasništvu, a prostor oko tržnice nameće se kao prirodan prostor za tu namjenu iz više razloga. Prvi; do trga dolaze ili ga omeđuju ulice (Slavonska, Udinska, odvojak Slavonske). Drugi; prostor se već koristi u tu svrhu što vidimo iz raznih manifestacija (Lipanj u Lipiku, Dan Grada, fišijade..). Treći; izgradnjom moderne zgrade narušava se vizura cjeline budući da će planirani Dom zdravlja biti moderna dvokatnica – ‘kocka’ koja će zasigurno biti bez štukatura i drugih osobitosti tradicije. Ipak premještena u ‘potez vila’ (Vatrogasni, Dom zdravlja, Stara pučka škola) bolje će se uklopiti u prostor. Na kraju, postoji tradicija koja nam kaže da je Lipik, kad je imao Kursalon i Wandelbahn imao i prostor uređen poput trga na mjestu današnje tržnice. To se lijepo vidi na karti iz 1901. koju smo koristili u pripremi i realizaciji Okruglog stola, a na kojoj je istina, kako je netko rekao, malo toga kako je danas. No, tradicija je, zapamtite, ono što vam nitko ne može osporiti, pogotovo u ovo vrijeme kad smo razvili potrebnu kulturu dijaloga i postoji kritična masa onih koji su pogledali dugoročnu korist, naspram kratkoročnog gubitka na prolongiranju same investicije. A u ovom trenutku, to smo svi učinili!

Savjet mladih Vam zahvaljuje na podršci!

Vaša reag i ran ja , komentar i , p i tan ja i p r i j ed loz ip i š i t e n a t a k o d o b a r . l i s t @ g m a i l . c o m

4 5

Nakon samo godinu dana od povratka naših lipicanaca, Lipiku je vraćeno važno mjesto na karti, kako Hrvatske tako i Europe. Jedan mali slavonski gradić dobio je priliku postati centrom konjogojstva Republike Hrvatske. Svi koji vjeruju da je pravda spora, ali dostižna imaju itekako pravo. Prazne i hladne štale na ulazu u Lipik otišle su u prošlost, danas u njima žive najplemenitije životinje na svijetu. Danas u njima ponovno stanuje HRVATSKI LIPICANAC!Prije godinu dana svjedočili smo povijesnom događaju, povratku naših izgladnjelih lipicanaca iz Srbije. Točno godinu dana poslije, zapalili smo lampione ispred zgrade Ergele Lipik u znak sjećanja na sve konje koji su se ugušili u štalama ergele ili su poginuli od četničkih granata na lipičkom polju. Te smo se maglovite i prohladne večeri prisjetili i svih onih HRVATSKIH LIPICANACA koji nisu dočekali povratak u Hrvatsku, već su u Srbiji u najtežim mukama uginuli od gladi i bolesti. Nakon svih ovih tragičnih godina u Srbiji te određenih problema koji su se pojavili nakon povratka, danas konačno možemo potvrditi da imamo zakonsku regulativu kojom je definirana sigurna budućnost naših lipicanacaVlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 2. srpnja 2008. godine donijela Uredbu osnivanju ustanove pod nazivom: Hrvatski centar za konjogojstvo – Državna ergela Lipik. Lipik tako postaje centar za uzgoj lipicanske pasmine i centar za provođenje svih uzgojno - selekcijskih radova i genetskog unaprjeđivanja ostalih pasmina kopitara (konja i magaraca) u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski centar za konjogojstvo je jedina ustanova u kojoj će se izdavati i svi identifikacijski dokumenti – putovnice za kopitare. Važno je istaknuti činjenicu da Državna ergela Lipik postaje praktikum za edukaciju svih kadrova potrebnih u konjogojstvu RH. U svjetskim krugovima Ergela Lipik dobila je mjesto pridruženog člana LIF-a (Lipizzan International Federation ), te je tim činom postala i važan subjekt međunarodnog konjogojstva. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da će se Skupština LIF-a 2010. godine održati u Lipiku. Tada će Lipik i zvanično postati centrom okupljanja najvažnijih svjetskih stručnjaka i uzgajivača lipicanske pasmine. Na kraju, Lipiku i HRVATSKOM LIPICANCU treba poželjeti sretnu budućnost u ovim nesigurnim financijskim vremenima. Ovaj grad i njegovi lipicanci zaslužili su svojom teškom poviješću put u neka sigurnija vremena.Neka nas „Vječnost“, prvo ždrijebe Ergele LIPIK, uvede u vječnost postojanja DRŽAVNE ERGELE LIPIK !!!

6 76 7

BOŽiĆnEPOrUKE

G r a d o n a č e l n i k a P a k r a c a

&Drage čitateljice i čitatelji „Tako dobrog lista“,

sa zadovoljstvom Vam se obraćam u vremenu adventa, kada se s veseljem pripremamo za najljepši kršćanski događaj, rođenje malog Isusa. Uvijek s nestrpljenjem i pritajenim nadama iščekujemo kraj tekuće godine i početak jedne nove, uvijek se uzdajući u bolje sutra. Siguran sam da će se veliki broj sugrađana složiti s mojom ocjenom da je za nama jedna dobra godina za grad Pakrac. Godina u kojoj smo završili cijeli niz velikih gradskih projekata, kao što su dogradnja Osnovne škole braće Radića, obnova „Hotela Pakrac“, izgradnja novog Poduzetničkog centra s inkubatorom, godina u kojoj su izgrađene tisuće metara novih nogostupa i cesta, u kojoj su na pakračkim krovovima postavljene tisuće novih crjepova. Pogled na naš grad s Kalvarije, ispred Tri križa, sve je ljepši. Cilj svih gradskih aktivnosti je boljitak naše djece, mladih, ali i odraslih stanovnika, koji zaslužuju uživati u svom gradu. Zbog toga je nastavljeno ulaganje u ljude i to kroz pomoći obiteljima malih, novorođenih sugrađana, financiranjem rada Dječjeg vrtića „Maslačak“ s više od 2,3 milijuna kuna godišnje, pomaganjem u obnovi i razvoju osnovne i srednje škole, izdvajanjem više od 0,5

milijuna kuna za stipendiranje svih redovitih studenata, financiranjem izrade projektne dokumentacije za Visoku medicinsku školu u Pakracu i naravno financiranjem rada mnogobrojnih udruga. Posebna i sjajna priča je institucionalna potpora poduzetnicima kroz djelovanje Poduzetničkog centra Pakrac, za što je i nagrađen kao najbolji Poduzetnički centar u Hrvatskoj u prošloj godini.

Osobe treće životne dobi također zaslužuju posebno mjesto u našim aktivnostima, stoga radimo na završetku uređenja prostora za dnevni boravak starijih osoba, pripremamo projekt obnove prostora za umirovljenike i invalide rada. Najsiromašnijim kućanstvima pružili smo financijsku pomoć za Uskrs, a najugroženijim kategorijama umirovljenika takva će se pomoć pružiti za Božić. O onome što nas čeka iduće godine, bit će više riječi u proljetnim predizbornim aktivnostima, kada će građani, ostvarujući svoje demokratsko pravo da biraju, dati konačnu ocjenu o našem radu i odlučiti o tome tko će voditi naš grad u budućnosti. Osobno sam izuzetno ponosan i sretan što sam bio na čelu jedne sjajne ekipe u protekle 4 godine. Na kraju, svima Vama i vašim obiteljima od sveg srca želim obilje Božjeg blagoslova za Božić, te puno zdravlja i sreće u idućoj godini.

Davor Huška,

gradonačelnik Grada Pakraca

Poštovani sugrađani !

Pri kraju smo 2008. godine s neminovnim pitanjem kakva je bila godina iza nas? Naravno, najbolju ocjenu će dati naši sugrađani. Iza nas je godina za koju imamo razloga biti zadovoljni, prije svega, za jedan izuzetan kapitalni objekt, a to je izgradnja novih jaslica i obnavljanje Dječjeg vrtića u Lipiku. To je mjesto gdje počinje život našega grada, a na neki način to je ujedno i najbolja božićna čestitka, poklon gradu i građanima Lipika. Komunalni standard je unaprijeđen asfaltiranjem nekih ulica koje to do sada nisu bile, te završetak brojnih nogostupa, a posebno bih izdvojio nogostupe u Poljani, Lipik- Dobrovac i M.Terezije u Lipiku. Također, nema više objekata koji nisu doprinosili ljepoti našeg grada, a to je prognaničko naselje Topolik i vila Kostlivy. Odlukom Vlade RH od 2. srpnja ove godine ustrojen je “Hrvatski centar za konjogojstvo -Državna ergela Lipik ” , te je i na taj način Lipiku odano priznanje za 165 godina tradicije konjogojstva u Lipiku. Lipik će time nastaviti uzgoj lipicanske pasmine, ali će biti i središte za obavljanje svih poslova i programa vezanih za konjogojstvo i razvoj te sve značajnije gospodarske grane u Hrvatskoj. Dotaknuo bih se i mjesnih odbora. Završavamo najveća poslijeratna ulaganja u izgradnju vodoopskrbne mreže u naseljima Antunovac, Poljana i Marino Selo. Time smo osigurali pitku vodu za više od 90 % stanovništva na području Grada Lipika. Završili smo i uvođenje plina u naselju Antunovac. No, to je na neki način naše jučer, zato sa puno optimizma želim najaviti naše sutra. Završavaju se dva stambeno poslovna objekta u Lipiku, a to su takozvani Turistički ured i Ankin dvor,

koji će uljepšati grad i dati nove sadržaje, te konačni rad Turističke zajednice Gada Lipika. Radujemo se i završetku najveće investicije u zdravstvu Lipika, a to je nova fizikalna terapija s terapeutskim bazenom, restoranom i ostalim pratećim sadržajima, što će Lipiku osigurati dodatnu kvalitetu u pružanju zdravstvenih usluga po čemu je grad prepoznatljiv. Sa posebnim zadovoljstvom najavljujem da ćemo iduće godine urediti i komunalno opremiti Slavonsku ulicu, te novi trg u Lipiku, o čemu će javnost biti pravovremeno informirana. Grad ne čine samo ulice, zgrade, trgovi, parkovi, grad su prije svega njegovi ljudi i njihove aktivnosti.Ovo je prigoda da igračima i vodstvu NK Lipik čestitam na najvećem uspjehu u njegovoj 88 godišnjoj povijesti. Također tijekom cijele godine, brojne aktivnosti naših sportskih klubova i udruga okupljaju mnogo Lipičana, a ono što u tome posebno veseli je to što su organizatori, a često i inicijatori takvih zbivanja mladi ljudi koji su naš život obogatili raznim sadržajima trošeći pri tom skromna proračunska sredstva. Predbožićno vrijeme je prigoda za promišljanje o svakodnevnom životu, vrijednostima na kojima temeljimo načela za gradnju ljepše budućnosti. Obitelj je mjesto snage i okupljanja, stoga upućujem poruku nade i želju da zajedničkim trudom i predanošću od našeg grada načinimo mjesto prosperiteta. Neka nam Božji blagoslov i ljubav na tom putu budu nadahnuće i poticaj. U ime Poglavarstva, Vijeća Grada Lipika i svoje osobno ime želim Vam sretan i blagoslovljen Božić, te uspješnu i sretnu 2009. godinu.

Antun Haramijagradonačelnika Grada Lipika

G r a d o n a č e l n i k a L i p i k a

8 9

Od 20. do 28. prosinca 2

008. godine

u Lipiku će se, u organiza

ciji udruge

«Mladi Lipika», održati tr

adicionalni

6. Božićni malonogom

etni turnir.

Turnir će se odigravati sv

akodnevno

(sa stankama za Badnja

k 24.12. i

prvi dan Božića 25.12.)

u sportskoj

dvorani Osnovne škole u

Lipiku.

Malonogometni božićn

i turnir u

Lipiku utemeljen je 200

3. godine.

Iz godine u godinu turnir

je nudio

uvijek nešto više, od koncer

ta TBF-a

2004., pa sve do drug

oligaških

i prvoligaških igrača i

odličnog

malog nogometa u

rangu

Novske, Kutine i Daruvar

a. Turnir

je postao nezaobilazan

događaj

odlazeće godine, te uz str

eetball,

internet portal takodob

ra.com

i prve poslijeratne lipičke

novine

TAKOdobar list predstav

lja same

temelje društvenih dog

ađanja

u Lipiku kao izravan

rezultat

djelovanja mladih ljudi.

Dođite i posjetite turnir…

(I.P.)

Neke su stvari neprocjenjive Na prvom turniru 2003. nastupilo je 16 ekipa. Treće mjesto osvojila je ekipa Hrvatski blok, a u finalu 4. peron je bio bolji od naše domaće odlične ekipe Dudovo bure – pionira malog nogometa. Turnir je trajao od 20. do 30. prosinca, a svakodnevno ispunjena dvorana isijavala je dugogodišnju želju građana za malonogometnim turnirom koji je oduvijek imao posebno mjesto kako u društvenom životu Lipika tako i u srcima ljudi.

Drugi turnir održan je od 20. do 28. prosinca 2004. godine. Nastupilo je 16 ekipa, a treće mjesto je osvojila ekipa Sad ili nikad. U finalu je

kutinska ekipa Dagmar pobijedila ‘đibere’ iz Daruvara. Ovaj turnir bio je još bolje organiziran, a dodatnu veličinu dao mu je koncert TBF-a (The Beat Fleet) koji je održan 29. prosinca. Te godine album grupe

TBF «Maxon Universal» proglašen je albumom godine, a upravo izbor njih za izvođače pokazao je da Mladi Lipika, iako djeluju u maloj lokalnoj sredini, prate događanja i trend društva na nacionalnoj razini. Iza koncerta održan je nezaboravan Afterparty s dečkima iz TBF-a u legendarnim svlačionicama.

Treći turnir je označio daljnji rast broja ekipa. Čak 20 ekipa natjecalo se od 19. do 29. prosinca 2005. godine u školskoj sportskoj dvorani u Lipiku. Te godine lipički turnir je vjerojatno kvalitetom bio najjači turnir naše regije. U utakmici za treće mjesto Antikor iz Kutine bio je bolji od naših «burića», a u jednom od najboljih i najuzbudljivijih finala u povijesti turnira Idas iz Garešnice bio je bolji od ekipe Kip Bimota. Tijekom turnira revijalnu utakmicu odigrale su naše rukometašice protiv ŽRK Daruvar. Nakon turnira priređena je večera za sve sudionike koja se pretvorila u rijetko doživljenu feštu, a tijekom noći zapadao je obilan snijeg koji je prouzročio brojne poteškoće kojih se i

danas svi s osmijehom prisjećamo.

Četvrti turnir je privukao čak 23 prijavljene ekipe, a po prvi put je zbog tako velikog broja ekipa morala biti formirana čak i – predskupina. Turnir je trajao od 18. do 28. prosinca 2006. godine. Treće mjesto osvojila je ekipa Termomont, a u velikom finalu Kumal Sirač uvjerljivo je svladao Mladost iz Repušnice. Lipik se je ovim turnirom definitivno «ucrtao» u malonogometnu kartu ovog dijela Hrvatske jer su na ovogodišnjem turniru, uz lipičke i pakračke ekipe, igrale i ekipe iz Nove Gradiške, Okučana, Novske, Kutine i Daruvara.

Peto izdanje malonogometne božićne čarolije u Lipiku trajalo je od 18. do 27. prosinca 2007. godine. Nastupilo je 17 ekipa, a ovo jubilarno izdanje turnira ostat će upamćeno jer ga je po prvi put osvojila domaća ekipa – DBN Šport koja je u odličnom finalu bila bolja od Mladosti iz Repušnice. Dečkima iz Repušnice ovo je bilo drugo izgubljeno finale zaredom stoga vjerujemo da će u Lipiku igrati

dok ne prekinu taj «nesretni» niz. Nakon finala posjetitelji su mogli uživati u koncertu tamburaškog sastava «Sitni sati». Prema ocjenama mnogih ovaj turnir zajedno s onim turnirom iz 2005. godine čini organizacijski vrhunac i malonogometnu poslasticu. Što je još važnije, po peti put zaredom potvrđen je status vrlo jakog dvoranskog turnira u Lipiku, ali i neizostavnog sportskog i zimskog događaja ovog kraja. I sve to u organizaciji mladih ljudi… (I.P.)

BOŽiĆnitUrnirULiPiKU

BOŽiĆnitUrnirKrOzPOViJESt

BOŽiĆniSaJaMUPaKraCUOvogodišnji Božićni sajam u Pakracu održat će se u dvorištu Kompleksa Janković 19. i 20. prosinca 2008. godine na kojem će uz izložbeni prostor, ugostiteljsku ponudu biti postavljena i pozornica na kojoj će se odvijati prigodan program.U petak, 19. prosinca, prijepodnevni program započinje u 9,45 nastupom učenika Osnovne škole braće Radića i učenika Osnovne glazbene škole, a dolazak Djeda Božićnjaka očekuje se oko 10,20 sati.Predstavom za djecu, koju će u 17 sati pripremiti „Šareni svijet“ iz Zagreba i pričaonicom bajki, koja će biti u Muzeju grada Pakraca u 18 sati, bit će održan poslijepodnevni dječji program. Za

one malo starije, glazbeni nastup imat će Davor Pečanić u 19 sati, a od 20 sati nastupa bend „Stare staze“ iz Bjelovara.U subotu, 20. prosinca, prijepodnevni program u 10 sati otvara Udruga „Latica“, nakon kojih će, oko 10,20 biti odigrana predstava za djecu „Dječje čarobne scene“ iz Zagreba. U poslijepodnevnom dijelu, od 16,30 sati u Muzeju grada Pakraca ponovno će za djecu biti održana pričaonica bajki, a KUD „Seljačka sloga“ Prekopakra folklornim nastupom u 17,30 i glazbenim nastupom

tamburaške sekcije od 18 sati, zatvorit će ovogodišnji Veseli sajam.Na ovogodišnjim štandovima svoje

sudjelovanje potvrdili su: Hrvatski pleter, Mladen Škorić, Udruga „Latica“, Osnovna škola braće Radića, OPG Ranković, Drago Krivačić, Hrvatska žena Prekopakra, OPG Nezić, UCIDR-a, Hrvatska žena Badljevina, Udruga „Novi Lipik“, OPG Marter i Saša Ćasić, a ugostiteljsku ponudu pića i hrane priredit će caffe bar „9-K“.

TAKOdobar tulum za kraj sajma! Kao i prošle godine kada je Udruga Novi Lipik u suradnji s OPG Marter priredila TAKOdobar tulum za kraj sajma kad se okupilo tridesetak mladih, i ove godine na

završnoj večeri slijedi najluđa zabava i nastavlja se tradicija! Grijanje uz bure kao u američkim filmovima, besplatna degustacija pića i hrane, kuhano vino i rakija će vas sve ugrijati bez ikakve sumnje! Vidimo se 20. prosinca! (M.B.)

Konjički klub „Dijamant“ za vrijeme trajanja sajma besplatno će omogućiti posjetiteljima vožnju gradskim ulicama u kočiji, a sličnu vožnju u veselom novogodišnjem vlakiću, koji će svoje polazište imati sa prostora Gradske tržnice, zainteresirani će moći cjelodnevno koristiti u razdoblju od 27.-30. prosinca.

LogoUdrugeMladiLipikakojijeosmisliozdenkotica>>>>>

Svi lokalni celebritiji najavili su svoj dolazak na ovogodišnji turnir!...i Mac također

Nije sve u Božićnim poklonima, ima nešto i u Marterovoj rakiji!

10 11

Prosinac je za Lipik više od običnog mjeseca. Naime, 06. prosinca 1991. godine hrvatska vojska je oslobodila Lipik i potjerala agresorske snage prema Okučanima. Povodom toga razgovarali smo s Blažom Skenderom, Blaškom, jednim od posljednjih ratnih zapovjednika obrane Lipika koji je na tu dužnost stupio kada je imao samo 24 godine. Nažalost, tih mjeseci tama je prekrila Lipik i Pakrac, nepovratno promijenila sudbine svih ljudi i obitelji s lipičko – pakračkog područja, ali i cijele regije, bez obzira na nacionalnost i vjeru. Lipik je i prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu, ali na žalost i grad koji je pretrpio ratna razaranja slična onima u Vukovaru i Gospiću. Kada je najviše trebalo oni su ostali, zato prolazniče zastani na trenutak i reci im – hvala!

Anića koji je bio ranjen u lakat i Vladu Adžijevića koji je bio ranjen u oči i glavu. Kada sam se vraćao u Lipik Kukunjevac je već bio blokiran, a u njemu su bili u okruženju moji suborci Marino Zanetti i Milan Vlajković koji su također sanitetom izvlačili ranjenike. Otišao sam kod Merčepa i zamolio ga da mi da 10 dragovoljaca da ih izvučemo. Na putu prema

Dobrovcu upali smo u zasjedu i sat vremena vodili borbu prsa o prsa s četnicima koji su na nas pucali sa svih strana, iz kuća, s krovova kuća, iz dvorišta. Ubili su nam dvojicu merčepovaca, ranili doktoricu i sve ostale osim mene i Mladena Rogića iz Zagreba. Nas dvojica smo pod kišom metaka utrpali sve ranjenike u Dodge – sanitetsko vozilo. Na kraju smo i nas dvojica bili ranjeni, a ja ne znam ni danas kako smo se izvukli jer su na vozilu bili odbijeni zadnji kotači, a Mladen je krvario jer mu je geler odbio nogu u zglobu.Kada ste i kako postali zapovjednik obrane Lipika?

Zapovjednik sam postao 10.12.1991. godine sa 24 godine, formalno pravno zapovjednik 1. satnije 76. samostalnog bataljuna, a zapovijed sam dobio iz Obriježi o osnivanju te satnije. Ali jedan od zapovjednika obrane postao sam već na samom početku rata. Prvi zapovjednik obrane je bio Zdravko Mance, koji je poginuo 6.10.1991. Nakon njega zapovjednik je postao Gadafi, a ja i Pinta Dolić njegovi pomoćnici. Na neki način nije bilo isključivog zapovjednika već se slušalo onoga koji se u to vrijeme bolje snašao u teškoj situaciji. Osobno mislim da je to ključ našeg uspjeha u Domovinskom ratu.

Kako je tada funkcionirala obrana Lipika? Gdje je bila linija razgraničenja?Linija razgraničenja u početku je bila na obroncima oko Lipika. Malo ljudi zna da smo mi do 28.09.1991. godine držali selo Čaglić i lipičke vinograde do Dobrovca tako da su neki zlonamjerno znali reći u šali da smo mi u Lipiku igrali biljar dok se u Pakracu ratovalo. Kasnije je linija povučena do benzinske pumpe u Čagliću koja je bila naš najistureniji punkt. Želim naglasiti da je obrana funkcionirala pomoću više punktova: 2 punkta u Filipovcu s oko 30 dragovoljaca, punkt u lipičkom Mlinu gdje je bilo smješteno naših 6 dragovoljaca s minobacačima, dva punkta u Dakić sokaku sa po 10 dragovoljaca na svakom, dva punkta u Mljekarskoj sa po 15 dragovoljaca, zatim hotel Begovača s 10 dragovoljaca gdje je bilo i zapovjedništvo obrane, Grabik i Šumarija s oko 20 dragovoljaca... Znači, u Lipiku je s vremena na vrijeme bilo više od 100 dragovoljaca, ali se stanje s vremenom mijenjalo. Kada je Lipik pao ostalo je oko 50 dragovoljaca. Lipik je napadalo oko 3.500 četnika s 10 tenkova i isto toliko transportera u direktnom napadu, dok je oko Lipika bilo smješteno još 50 – tak tenkova i transportera. Kada i kako je zapaljen Kursalon?Kursalon je zapaljen napalm bombama početkom 10. mjeseca. Jedna od njih je pogodila tzv. malu Kavanu u djelu Kursalona prema bazenima i Wandelbahnu. Kako je granata pala na krov nije bilo šanse ugasiti taj požar jer nismo imali vode, a svi vatrogasni aparati su bili prazni što mi ni danas nije jasno. Da su ti aparati bili puni mi bi vjerojatno uspjeli ugasiti vatru i Kursalon možda ne bi izgorio. Pod kišom granata Gadafi, Pinta, Anta Ljevaković, Marino Zanetti i ja pokušali smo tada ugasiti Kursalon, a kako nismo uspjeli krenuli smo gasiti bolnicu koja je također bila pogođena napalm bombama i taj požar u bolnici smo nekako uspjeli ugasiti. Koji su, po vama, presudni trenutci obrane LIpika?Presudan trenutak obrane Lipika je bio pad vojarne u Doljanima kod Daruvara kada smo se uspjeli naoružati. Drugi presudan trenutak je bio kada smo srušili mostove na Pakri u Lipiku i Dobrovcu jer bi u protivnom Lipik pao već 5.10.1991. godine kada

Gdje vas je zatekla prva granata ispaljena na Lipik 1991. godine? Kada je počeo rat u Lipiku i kako ste pristupili obrani Lipika?Prva granata me zatekla u Pakracu na području tzv. Petlje gdje sam bio na osiguranju isturenog zapovjednog mjesta Policijske postaje Pakrac. Zajedno sa mnom su bili dragovoljci iz Dobrovca, nas oko 15 branitelja. Prve puške smo dobili u šestom mjesecu od zapovjednika policijske postaje Nemeta i Paurića, te smo štitili policijske ophodnje jer su u to vrijeme bile napadane iz zasjeda. Rat u Lipiku počeo je 19.08.1991. godine s prvim granatama ispaljenim na Lipik. Za rat sam se pripremao već ranije jer sam vidio da se nešto čudno događa na poslu, da fale neki moji prijatelji s radnog mjesta, s bazena i iz diska, pa sam se i ja s ostalim prijateljima uvelike pripremao na ono što će se uskoro dogoditi. Čuvali smo hrvatske zastave na centru i postavljali nove gdje god bi to trebalo. U to vrijeme, negdje u sedmom mjesecu, izbio je i oružani sukob na centru Lipika prilikom pokušaja skidanja i paljenja hrvatske zastave od strane dotadašnjih “susjeda i komšija”. Prije nego što ste postali zapovjednik obrane Lipika bili ste ranjeni? Ranjen sam prilikom izvlačenja ranjenika iz Lipika

11.10.1991. godine u 12,30 sati u selu Kukunjevac. Dan ranije, 10. listopada 1991. godine, zajedno s Bradom Bišćanom i Tomom Plešom, izvukao sam Boru

Prekopakra i Pakrac nisu još bili spremni za obranu do kraja. 9.10.1991. godine Gadafi i ja odlazimo u Dobrovac kod Franje Hađima na sastanak s Merčepom gdje je dogovoreno da Merčep ujutro ulazi u Lipik s oko 400 dragovoljaca. Na žalost, nakon napada četnika s topništvom Merčep se povukao sa svojim ljudima nazad u Poljanu, a nakon dva dana Lipik je pao. Smatram da su to ključni trenuci i da smo mogli obraniti Lipik bez problema da je sve išlo po planu. Što se tiče broja ljudi smatram da je 200 dragovoljaca bilo sasvim dovoljno za obranu Lipika, jer da ih je bilo više samo bi bilo i više mrtvih. U to vrijeme na Lipik je dnevno padalo više od tisuću granata. Prilikom ulaska u Lipik 6.12.1991. što vam je posebno ostalo u sjećanju?4.12.1991. godine zvao me moj kum Pinta i rekao mi da se kreće u oslobađanje Lipika. Tada sam bio u bolnici u Krapinskim toplicama, ležao sam ranjen s otvorenim ranama. Rekao sam mu da odmah dođe po mene što je i učinio. S takvim otvorenim ranama došao sam u Lipik i 6.12.1991. sudjelovao u oslobađanju Mljekarske i Dakić sokaka. Bio sam jako tužan zbog srušenih i izgorjelih kuća, ali sam bio sretan što smo oslobodili Lipik. Takav osjećaj može se opisati samo osjećajem rođenja vlastitog djeteta. Da se možete vratiti natrag u to vrijeme, da li biste nešto

promijenili u borbi i načinu obrane Lipika?Da, promijenio bih puno toga. Morao sam biti stroži i odlučniji u sankcioniranju pojedinih „vojnika“. Sve do 15.10.1992. godine za mene je Lipik bio svetinja i rat oko Lipika, a kasnije sam osjećao sramotu i žalosti kako su se pojedinci ponašali, a što ti pojedinci najbolje znaju. Da li bez obzira na ratne uvjete pamtite neku lijepu priču iz Lipika iz tog ratnog vremena? Bilo je i sretnih trenutaka uz sve patnje koje su nas pratile, naravno oslobađanje Lipika je bila najveća sreća, ali i spoznaja da Lipik niče iz pepela, da su se svi dobronamjerni ljudi udružili i da se ljudi polako vraćaju na svoja zgarišta. Takvo jedinstvo se može doživjeti samo u ratu. Mi smo čak zajedno i jeli jedno vrijeme kod Djure Strage na terasi dugo

nakon 1991. i to svaki dan. Ništa nam nije bilo teško, spavalo se po dva sata na dan, a nekada ni toliko.Kako ocjenjujete današnju suradnju između samih branitelja i odnos društva prema njima?Današnja suradnja branitelja nije na onakvoj

“naJLJEPŠa

SrEĆaJESPOznaJaDaLiPiKniČEizPEPELa”

INTERVJU:BlažSkender,jedanodposljednjihzapovjednikaobraneLipika

Pr ipremio : i vanPušćen ik

ante anta LjevaKOvIć(LIjevO) I BLašKO SKenDer u KurSaLOnu

“Na kraju smo i nas dvojca bili ranjeni, a ja ne znam ni dan danas kako smo se izvukli jer su na vozilu bili odbijeni zadnji kotači...”

“Kada je Lipik pao ostalo je oko 50 dragovoljaca. Lipik je napadalo oko 3500 četnika s 10 tenkova i isto toliko transportera u direktnom napadu, dok je oko Lipika bilo smješteno još 50-tak tenkova i transportera”

Blaško o spašavanju žive glave...

Blaško o odnosu snaga...

gaDafI I BLašKO u zaPOvjeDnIštvu OBrane LIPIKa 4.10.1991.

12 13

razini kao nekada. Država je nekim braniteljima dala mirovine i povlastice, a drugima nije pa tako danas dragovoljci koji su bili odlični borci i heroji Lipika poniženi rade za 100 kuna na dan čisteći Lipik, a oni „sretniji“ koji su došli na zamjenu našim dragovoljcima da se odmore i zaposle u firmama imaju više prava od nas i većinom su u mirovinama. Imaju veći „ratni“ staž i više bodova od nas što je po meni sramotno i nepravedno. Naši dragovoljci se moraju praviti ludi da bi ostvarili svoja prava, a ja mislim da je država trebala svima koji su bili dragovoljci od 1991. do 15.01.1992. godine dati 20 posto invalidnosti i garantiram da bi bilo manje troškova i invalida nego što ih ima sada. Danas svima fali morala i hrabrosti da kažu da ne mogu dobiti mirovine ljudi koji su radili papire u Obriježi 20 kilometara iza linije ili čovjek koji je izdavao cipele, da takav ne može biti bolestan na bazi PTSP-a jer zauzima mjesto pravom branitelju koji je vidio i previše strahota. Udruge branitelja trebaju voditi časni i pošteni ljudi, ali naglašavam da samo oni koji su vodili ljude u ratu to mogu raditi časno i pošteno i u miru, i tada će sve štimati na relaciji država – grad – županija i branitelji. Kako gledate na Lipik danas? Što je dobro, što nije dobro, a što može biti bolje?Lipik danas izgleda bolje nego prije rata, ali nedostaje ono glavno, a to su Kursalon i Wandelbahn – duša i srce Lipika, naravno uz konje na Ergeli. Lipik bez tih objekata nije veći od Okučana. Protivnik sam izgradnje mega hotela i sličnih projekata, već sam zagovornik obnove starih vila u Lipiku kao što su Vila Savić, Osječanka, Cinkarova vila i dr., tako da bi se moglo stvoriti niz mini hotela koji bi mogli raditi po potrebi ovisno o broju aranžmana i gostiju. Nije dobro što su prijašnje gradske vlasti dozvolile da se od Lipika napravi selo, a tiče se ovih malih kućica u centru i oko njega. Prije rata nije bilo dozvoljeno graditi manju kuću već su se morale graditi katnice ili više kuće. Dobro je što imamo dobrog gradonačelnika koji ima energije i volje surađivati sa svima. Mislim da je on ipak napravio vidni pomak naprijed, ali smatram da mora imati bolji tim ljudi oko sebe upravo za obilježavanje obljetnica proslave oslobođenja i drugih datuma, a posebno vezano za polaganje vijenaca tako da mu se ne događa da ne dođe na iste ili ne ponese vijenac. Pošto nam dolaze božićni blagdani, dali se možete sjetiti kako I gdje ste slavili Badnjak I Božić 1991. godine?Taj Božić sam proslavio radno pošto smo pripremali akciju oslobođenja zapadne Slavonije. Zajedno s ostalima iz zapovjedništva detaljno smo planirali akciju koja je trebala otjerati četnike preko Save. Tada smo imali 12.500 vojnika i ogromnu tehniku od tenkova do topništva, no zbog politike sve je zaustavljeno 28.12.1991. godine. Vaša poruka građanima Lipika, braniteljima i mladima? Moja poruka građanima Lipika i okolnih naselja je da sam ponosan na činjenicu što ipak vidim nadu da Lipik ide dobrim putem, da napreduje kako gospodarski

tako i kulturno. Posebno sam ponosan na vas mlade jer vidim da ste vrijedni, radni i pošteni i nadasve puni želje da nastavite ono što smo mi počeli u ratu,

a što vi sada radite u miru. Na kraju, i ja sam onda imao samo 24 godine. Svim braniteljima, invalidima, stradalnicima Domovinskog rata, te svim građanima Lipika i Pakraca želim prije svega mir i svako dobro povodom božićnih i novogodišnjih blagdana, te sretnu i uspješnu Novu

anta I BLašKO POKazuju tOčnO MjeStO gDje je POčeO gOrjetI KurSaLOn, tzv. MaLa Kavana

BILI jedNOm rATNIcI...

MarInKO DjOLIc SISa (LIjevO) I PreDrag MarIc tOcO (DeSnO) na LIPIčKOM grOBLju 1991.

V re m e n s k i s t ro jP U L E KO L U M N A

Gdje ćemo večeras? Ajmo u 1987./1988., znaš onda kada su Zlatni dukati nastupali na Wandelbahnu? E, daj mi pričaj, onaj jaki čovjek koji je stajao tamo sa strane…Kako se zvao…hmm…Mislim da je radio na bazenima….? Kako? – Lule?...Da, da…Lule… Prije rata Lipik je bio prekrasan mali gradić i poznati turistički centar. Oni stariji, rođeni prije rata, sjećaju se uređenog parka ispunjenog klupama i niskim bijelim okruglim lampama, koncerata, kazališnih predstava i seminara u kongresnoj dvorani, modnih revija, proslava i svečanih večera u Kavani, punog hotela u koji je svake nedjelje dolazilo nekoliko autobusa novih gostiju iz cijele ondašnje države, plesnih večeri na Wandelbahnu, ludih provoda u disku, učenja jahanja na Ergeli, onog starog gospodina Vlade koji je čučeći marljivo uređivao perivoje, ljetnih predvečerja na Bazenima gdje se vrijeme između kupanja kratilo partijom tenisa, naših juniora NK “Slavonca” koje je trenirao Daki, a igrali su dečki Prvu ligu i bili jaaaakoooo dobri…Sve je to nestalo u vihoru rata 1991. godine. Danas, 17 godina poslije, te slike sve više blijede. Nestaju. Mi mlađi koji smo u trenutcima napada na Lipik imali 11, 12 ili 13 godina donekle se sjećamo pojedinih detalja jer smo imali tu kratku priliku da se igramo po hotelu, nastupamo u kongresnoj dvorani, treniramo u ondašnjem NK “Slavoncu”. Oni mlađi od nas tek kroz maglu naziru te slike. Oni stariji od nas…eh…oni kada započnu svoju priču tada se upali taj “vremenski stroj” i vratimo se daleko, daleko u neko drugo vrijeme, vrijeme koje danas postoji samo u knjigama i na slikama kao san koji se dugo pamti… To su najljepše priče koje sam ikada čuo, ljepše i od Petra Pana i Trnoružice, Snjeguljice i svih njenih patuljaka, i te trenutke treba srcem dodirnuti, svaku rečenicu negdje u glavi zapisati. Zauvijek. To su najljepše priče. Priče koje nam pričaju naši roditelji, znate onda kad završi večera, a vani pada snijeg pa se prisjete nekog trenutka u parku iz 1988. godine. I tako priča krene... Pa bake i djedovi kada ubace drvo u peć, pa se uz ono pucketanje prisjete nekih svatova u Kursalonu šezdeset-i-neke. Postoji malo mjesta danas gdje taj prijeratni Lipik još uvijek živi, gdje se taj vremenski stroj upali svaki put kada uđemo. To je hotel Lipa u Lipiku kada radi Toco . I tako Toco i ja upalimo stroj pa pogledamo koju utakmicu juniora “Slavonca”. Eno Sile slavi pogodak Dinamu. Majstore! Iza juniora igra prva ekipa, Dudo je opet bio jedan od najboljih. Gotova je utakmica pa idemo do Bazena na koncert Novih fosila. Jedva nekako uspijevamo ući, ali počinje nevrijeme i pljusak se spustio u sekundi. Bježimo kroz park, ali ne možemo naći praznu klupu, sve su zauzete. Prolazimo kraj Jelkinog brijega, odozgo se čuju dvije gitare… Kad odjednom, sa strane nam mašu Leksi i Manči i pozivaju nas da s malonogometašima Dudovog bureta proslavimo osvajanje otvorenog prvenstva Francuske. Na ulazu u hotel g. Franjo Skender upravo nekim novim konobarima objašnjava tajne te gospodske vještine. Prolazimo kraj Kongresne dvorane. Potiho otvaramo ona vrata sa strane kod stolnog tenisa…sve je puno…Na pozornici Zijah Sokolović i Pero Kvrgić. S druge strane dvorane Pemac nam maše da nam je sačuvao dva mjesta. “Zašto ne uđete?” – netko nas s leđa upita. Okrenemo se kad ono moj tata. “Ma ne, ne, samo ćemo malo stajati tu sa strane!”. Nastavljamo dalje prema Kavani kada nas zaustavlja Dado Grafina i pita zašto nismo na treningu karatea. Izvlačimo se da smo malo prehlađeni. Prolazimo “Okrugljak” i napokon ulazimo u Kavanu! Počela je Bijela noć Slavonca, a pripremljena je i kratka modna revija. Nakon pola sata Toco i ja idemo samo malo skočiti van, tamo preko do “Žice” na noćni turnir gdje upravo Kentauri i Noćni šetači igraju polufinalnu utakmicu. Naime, SAMZIC je već izborio finale. Susrećemo dečke iz White Warriorsa koji čuvaju naš park, došli su iz diska i kažu da se ne može ući.

Ipak odemo malo sjesti na Wandelbahn, jedva nekako nađemo prazan stol. Sviraju Zlatni dukati, a dok mi uživamo Blaško i Dario na lipicancima prolaze parkom… …odjednom neki gospodin iz Njemačke ulazi u hotel. Toco ima posla. Vremenski stroj se zaustavlja. Vraćam se u stvarnost, sadašnjost… …prosinac je uvijek nekako najlakši i za mnoge najljepši mjesec u godini. Najlakši je i za naše novčanike, samo što će ovaj prosinac mnogi novčanici biti prazniji nego inače. Prosinac je i mjesec koji je za nas lipičane dosta emotivan. 1991. oslobođen je Lipik, a dvije godine kasnije svečano je otvoren obnovljeni Dječji dom. Jednu stvar sam posebno zapamtio radeći intervju s Blaškom Skenderom. Naime, rekao je kako je posebno ponosan na nas mlade jer se mi za Lipik na neki način borimo u miru, dok su se ti naši dečki borili za Lipik u ratu. To sam posebno zapamtio jer je isto to rekao pukovnik Mark Cook na otvaranju Dječjeg doma 1993. godine. Meni je drago jer ta rečenica možda najbolje opisuje aktivnosti mladih u Lipiku. Mi se baš borimo za Lipik u miru. Borimo se da ga učinimo ljepšim, boljim, kvalitetnijim mjestom za život. I naravno da u tome nismo sami. Još jako puno ljudi i udruga u Lipiku se bori na isti način kao mi i rade jednako dobar posao: ribiči, udruge žena, planinari, mažoretkinje, nogometaši, rukometašice, udruga Tilia, konjički klub, osnovna škola, Lijepa naša, vatrogasci, KUD iz Gaja... Mislim da ovaj grad i građani zaista mogu biti ponosni na sve ono što se radi i organizira u Lipiku. Po povratku u New York Nenad Bach je lijepom reportažom Lipik predstavio svijetu. Posebno je istaknuo: „Slavonija ima dušu i kulturu poduzetništva. Pogledajte što će Slavonija postati u narednih 7 do 10 godina. Hrvati diljem svijeta obratite pozornost i ulažite u Slavoniju“. Stvari se pokreću i dalje. Iduće godine Lipik će biti tema i Hrvatske revije, časopisa Matice hrvatske, koji uz Kolo i Vijenac predstavlja hrvatski identitet u svijetu. Nedavno se javila i jedna televizijska postaja iz Toronta koja će uskoro snimati dokumentarac o lipicancima. Prabaka glavne urednice je 1915. iz Hrvatske emigrirala u „obećanu zemlju“. Zaželio bih svima vama za Božić (i Novu godinu) prvenstveno zdravlja i sreće. Zatim bih zaželio da se u idućoj godini krene s obnovom Kursalona i Wandelbahna. Barem da se krene. Želio bih i da se u parku, barem u onom zaista lijepom bolničkom dijelu, postavi noćna rasvjeta. Zaželio bih i da obnovimo igralište u „žici“, popularni tenis, zatim da se onaj donji prostor nanovo nasipa pijeskom pa da opet u ljetna predvečerja tamo djeca mogu zajahati konje. Kad smo već kod djece, želim da dobiju biciklistički i skate park i još koje dječje igralište. Želim da napokon zaživi lipička Ergela i da bude što više ždrjebadi…i da...tako bih želio da opet na Badnjak počne padati snijeg… A ako počnem gubiti nadu da će jednog dana ipak biti bolje otići ću u Lipu gdje će me Toco opet dočekati na recepciji, nasmiješen i s nekom novom pričom. Sjest ćemo, upaliti vremenski stroj i birati gdje ćemo otputovati…

14 15

naJVEĆiSPOrtSKiPOSLiJEratni

DOGaĐaJUPaKraCU 8.000KiLOMEtarazaPOSJET PAKRACU

15

Pr ip remio : Mar io Barać

KiCKBOxinGtUrnir“CrOatiaOPEnFinaLFiGht”

U pakračkoj Gradskoj sportskoj dvorani održan je 13. prosinca, međunarodni kickboxing turniru “Croatia open final fight”, a po svemu prikazanom, bio je ovo najveći sportski događaj u Pakracu poslije Domovinskog rata.Sudjelovalo je 613 natjecatelja iz 80 klubova iz Turske, Italije, Njemačke, Austrije, Mađarske, Bugarske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Hrvatske. Borci su se natjecali u 80-ak kategorija, od mlađih i starijih kadeta i kadetkinja, preko juniora i juniorki do seniora i seniorki, i to u disciplinama light, semi i full contakt te low kick. Impresivno je bilo na parketu pakračke dvorane vidjeti borbe na pet tatamija, a posebno je bio atraktivan ring na kojem su se borili borci u najatraktivnijim disciplinama, full contaktu i low kicku. Jedine probleme organizatoru ovog natjecanja, Kickboxing klubu Pakrac, zadavao je premali prostor obzirom na broj kategorija. Stoga su borbe na ringu, koje su započele u 10 sati, trajale sve do pola sata iza ponoći. Bez obzira na ove sitne probleme, Predrag Znaor, predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza imao je samo riječi pohvale. “Bio je ovo iznimno uspješan turnir i Pakrac se potvrdio kao odličan organizator. Posebno veseli broj natjecatelja, a organizator je dao sve od sebe pa su gostoljubivost kao i uvjeti borbi bili vrhunski. Stoga pakrački klub može računati na našu podršku i u organizaciji Croatia open final fight i sljedeće godine”, rekao je Znaor. A na godinu će možda parket pakračke dvorane upoznati i borci iz Egipta, Sijera Leonea, Gane, Kenije, Nigerije i Južnoafričke Republike koji, usprkos prijavi za sudjelovanje na turniru, nisu doputovali u Hrvatsku jer nisu pravovremeno uspjeli pribaviti vize. Iako je kickboxing vrlo tvrd i nerijetko grub sport, u Pakracu nije bilo teže ozlijeđenih premda se u kasnim večernjim satima moglo vidjeti natjecatelje s podlijevima ispod oka, s natučenim rebrima, raskrvarenim potkoljenicama, pa ne čudi da je, usprkos bogatoj ugostiteljskoj ponudi, u subotu u dvorani najtraženiji bio led.Najbolji i najuspješniji borci u dobnim

kategorijama osvojili su vrijedne novčane nagrade, dok je najuspješnijim klubom proglašen Kiraly team iz Mađarske, jedan od najboljih svjetskih kickboxing klubova. Tihana Jirasek, svjetska viceprvakinja u semi kontaktu i na ovom je turniru potvrdila svoju klasu. Natjecala se u pet kategorija i u svima uvjerljivo osvojila prva mjesta, uz titulu najbolje kadetkinje i juniorke u full kontaktu. Prvo su mjesto u svojim kategorijama osvojili i preostali domaći natjecatelji Ines Slavujević, Marija Klaić i Ivan Solomun.

Pobijedio je PakracPojedinačnim rezultatima u ovom tekstu nećemo posvećivati previše pažnje, ali moramo konstatirati da je u subotu najveći pobjednik bio Pakrac. Ne samo istoimeni klub, nego stanovnici ovog grada koji je u nedavnoj prošlosti pretrpio strašna razaranja. Stoga je bilo neobično čuti da se dvoranom ori navijanje “Srbija, Srbija”. Tridesetak boraca iz srpskih klubova natjecali su se na pakračkom turniru i zdušno su bodrili svoje sunarodnjake. Zanimljivo je i pohvalno da, bez obzira na to, nije zabilježen ni najmanji incident, pa niti zvižduk s tribina na kojima je bilo i pedesetak naših sugrađana. Možemo reći da je pobijedila demokracija, ali i kultura i civilizirano društvo, što svima služi na čast. Ipak, ne zamisliti da, primjerice, pakrački nogometaši nesmetano skandiraju “Hrvatska, Hrvatska” na nekom malonogometnom turniru u Nišu. I još je zbog jedne stvari pobijedio Pakrac. Zahvaljujući entuzijazmu pojedinih ljudi iz kluba, posebno neumornog Tihomira Jiraseka, ali i nesebičnog truda roditelja djece koja treniraju u klubu, ovaj turnir potvrdio je da je, usprkos kompleksu male sredine koju ima naš grad, u Pakracu moguće organizirati ovako veliku i zahtjevnu sportsku manifestaciju. I nisu novci problem, novca se uvijek nađe. Za to je potrebna volja, rad i entuzijazam koji, ruku na srce, rijetki među nama imaju.

Priča koja je obilježila pakrački turnir, priča je boksača iz Mongolije.Devet članova mongolske kickboxing reprezentacije najavilo je svoj dolazak u Pakrac, ali su po vize morali ići u Peking pa su zakasnili na avion. Značilo je to da neće stići na natjecanje, ali su se ipak uputili u Pakrac. Nakon što su u popodnevnim satima stigli u pakračku dvoranu, razumljivo je, izazvali su oduševljenje, ali i divljenje okupljenih. Vođa reprezentacije Mongolije, Hakhaa Argal Sairhan rekao je da su u Pakrac došli kako bi vidjeli organizaciju ovog zahtjevnog turnira, jer u kolovozu u Ulan Batoru, planiraju organizirati sličnu manifestaciju. Tom su prilikom Jiraseku uručili i poziv da na spomenutom turniru nastupe i borci pakračkog kluba. Sportski duh Mongolaca, koji u Pakracu nisu nastupili ni u jednoj borbi, potvrđuje činjenica da su putovali 12 sati i prevalili više od 8.000 kilometara. U jednom smjeru.

Vjerovali ili ne!

14

16

Prije točno 15 godina, 15. prosinca 1993. godine, svoja je vrata ponovno otvorio obnovljeni Dječji dom nakon što je bio granatiran i spaljen u napadima na Lipik u rujnu i listopadu 1991. godine. Naime, u vrijeme napada na Lipik prve granate su pogodile Dom u pola šest u jutro, dok su unutra još spavala djeca, koja su naposljetku bila evakuirana u Dječji dom Selce gdje su bila smještena sve do povratka u Lipik.1992. godine u posjet Lipiku dolazi pukovnik Mark Cook, zapovjednik britanskih snaga UNPROFOR-a u Hrvatskoj, koji ostaje šokiran tragičnom sudbinom Doma. Obećava djeci da će im obnoviti njihov Dom što mu zaista i uspijeva 18 mjeseci poslije. Obnovu, koju su priveli kraju sam Mark Cook, dr. Marica Topić i ravnatelj Goran Nikles, u najvećem dijelu financirala je Republika Hrvatska, ali znatna pomoć pristigla je i od Velike Britanije, princa Hassana od Jordana, stranih i domaćih donatora, domaćih (lokalnih) tvrtki, pojedinaca iz zemlje i svijeta… Obnovu Doma pratio je BBC, čiji je legendarni ratni izvjestitelj Martin Bell išao u istu školu s Mark Cookom. Zahvaljujući prvenstveno BBC-u, ali i Hrvatskoj radio-televiziji, priča o Dječjem domu u Lipiku obišla je svijet.Malo poznata činjenica je da je Mark Cook usred projekta obnove Doma napustio vojsku i otišao u mirovinu kako bi mogao do kraja zgotoviti projekt za koji se toliko vezao. U trenutku napuštanja vojske trebao je biti predložen za zapovjednika britanskih snaga, u tada profesionalno vrlo zahtjevnoj misiji, u Bosni i Hercegovini. Druga bitna činjenica je da su poslije Lipika Mark i njegova supruga Caroline osnovali organizaciju “Hope and homes for children” koja danas, 15 godina kasnije, skrbi o sličnim domovima za djecu diljem svijeta od Bosne i Hercegovine, Ukrajine preko Eritreje i Bjelorusije pa sve do Ruande i Sudana. Jednostavno, Lipik im je u potpunosti promijenio

život. No, tradicija Dječjeg doma u Lipiku seže daleko dublje od ratnih godina s početka 90-tih. U domu su odgojene generacije i generacije djece koje su danas raspršene po cijelom svijetu. Mnogi od njih su i poznate ličnosti kao npr. kazališni redatelj Damir Zlatar Frey. Dječji dom je oduvijek bio centar događanja u Lipiku, jednim dijelom zbog svoje pozicije u srcu Lipika i prekrasnog ambijenta okruženog sportskim igralištima i drvećem, ali najvećim dijelom upravo zbog te djece koja tamo žive.Godinama poslije odlaska iz Doma djeca se rado vraćaju u Lipik što najbolje potvrđuju posjeti mnogih bivših pitomaca Doma dugogodišnjem prijeratnom ravnatelju Mili Ivanoviću i teti Slavici. Razlog tome je, kako kaže Darinka Grgurević, donedavno najdugovječnija odgajateljica Dječjeg doma, toplina i ljubav odgajatelja i ostalih djelatnika u radu s djecom koja žive u Domu. Da je zaista tako dokaz je svrstavanje lipičkog Doma među vodeće domove u Hrvatskoj, ali i prije rata među najbolje domove u bivšoj državi.Mnoga djeca nakon završetka školovanja nastavljaju živjeti i raditi u Lipiku i Pakracu, no najveći broj njih odlazi u svijet. Upravo među tim bivšim pitomcima, danas odraslim ljudima, može se potražiti ruka prijateljstva. Svima njima ovaj je grad ostao u lijepom sjećanju, stoga bi za Lipik bilo od neprocjenjivog značaja da se ponovno s njima uspostave kontakti. To je ujedno i novi smjer u kojem se pokreću lipičke inicijative.

Lipik su 24. lipnja 2008. godine posjetili Nenad Bach, hrvatski glazbenik iz New Yorka i Frank Westerman, nizozemski istraživački novinar iz Amsterdama kao gosti udruga mladih iz Lipika, ogranka Lijepe naše i Grada Lipika. U gradskoj upravi dobrodošlicu im je zaželio lipički gradonačelnik Antun Haramija.U kratkom posjetu Dječjem domu Nenada Bacha je zanimalo da li se Mark Cook ikada više vratio u Lipik. Pogledala se i unutrašnjost Kursalona i tamo je spomenuta želja da na otvorenje Kursalona dođe jedan svjetski poznati glazbenik. U Bolnici je naše goste dočekala ravnateljica dr. Marica Topić te im pokazala Mramorne kupke. Ipak, najviše pažnje izazvali su lipicanci pa je najduže trajao upravo posjet Ergeli gdje je naše goste pozdravio i direktor Poljoprivrede Željko Butorac. Nenad Bach je tijekom svoje bogate glazbene karijere nastupao s Lucianom Pavarottijem, svirao na Woddstocku 1994. godine, snimao kompilacijske albume s Bruceom Springsteenom i Leonardom Cohenom, ali i glazbu za hollywoodske filmove, surađivao je s hollywoodskim redateljima Milosom Formanom i Martinom Scorceseom, ali i rock legendom Bonom Voxom iz U2-a. Tijekom posjeta Lipiku zanimale su ga mnoge stvari, između ostalog i mogućnost zapošljavanja dodatnih stručnjaka na Ergeli, te je u tom smjeru i ponudio svoju pomoć. Pitao je za minska polja oko Lipika, ali i primijetio razrušeno pročelje Bolnice te istaknuo kako nam može pomoći u prikupljanju raznih

donacija. Frank Westerman, istraživački novinar, koji je prošao mnoga ratišta, od Vukovara u Hrvatskoj i Srebrenice u Bosni, pa sve do Groznog u Čečeniji. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, a zadnja knjiga „Inženjeri duše“ prevedena mu je i na hrvatski. U Lipik je došao obaviti brojne razgovore za svoju najnoviju knjigu koju priprema na temu tragične sudbine lipicanaca, a čiji završetak se očekuje za godinu dana. Potvrdio nam je mogućnost da u Lipiku održi svečanu promociju. U delegaciji za dobrodošlicu, uz lipičkog gradonačelnika, su još bili: ispred mladih Mario Barać, Srećko Belac, Ivana Bukvić, Darian Husko, Dejan Iličić, Anita Major, Goran Pušćenik i Ivan Pušćenik, zatim bivši gradonačelnik Lipika Stjepan Horvat, ravnateljica Osnovne škole Lipik Sanda Ivanović, Jadranka Šimunović – Katunar ispred udruge Lijepa naša i voditelj uzgojnih

programa konjogojstva RH mr.sc. Mato Čačić.

DJEČJi DOMLiPiK -naJtOPLiJaL iPiČKaPriČa

IZ BOgATE PULETOVE šKRINJICEpričeodpovijesnogznačajaPr ip remio : i vanPušćen ik

I Nenad Bach posjetio Lipik

nenaD Bach I DOMaćInI

nenaD Bach

SPALjeNI dOm

GORAN NIKLES , MARK COOK I DR. MARICA TOPIĆ SA PRINCOM HASSANOM OD JORDANA

16

Danas na našem planetu živi šest milijardi ljudi. Dijele nas mnogobrojne razlike: spol, rasa, religija, jezik, običaji i prostor, Imamo i nešto zajedničko: dišemo isti zrak, svi imamo crvenu krv, svi trebamo hranu, odmor i zaklon. I, dakako, svi želimo sreću, to ne-uhvatljivo i nejasno nešto za čim tragamo čitav život. neki je pokušavaju naći u bogatstvu, neki u slavi, neki u moći i zabavama. Svi želimo sreću. Svi čeznemo za njom - baš svi. u svim povijesnim razdobljima ljudi su težili za njom. Sreću ne možemo naći u stvarima, slavi, moći ili zadovoljstvima. Ona se može naći samo u Osobi. vi vjerojatno pogađate tko je ta Osoba. Ova knjiga je njegova priča. Knjiga Isusov život je kraj vaše potrage.

Izrežite ovaj oglas i zajedno s Vašom adresom, pošaljite ga na dolje navedenu adresu

ili ga osobno donesite. Knjigu “Isusov život” dobit ćete potpuno besplatno!

NA 690 STrANIcA mEKOG UVEzA, KNjIGA

“ISUSOV žIVOT” GOVOrIO ISUSU KrISTU, NjEGOVOm

POSLANjU I žIVOTU NA OVOm SVIjETU.

Kršćanska adventistička crkva, A. Starčevića 21, 34 551 LIPIK 17

18 1918

NEBO STPLJIVE VOLI

U subotu, 04. listopada 2008. godine, na svečanoj

sjednici Gradskog vijeća Lipika povodom proslave Dana

Grada Lipika dodijeljena je svečana Povelja – godišnja

nagrada Grada Lipika udruzi Inora za „desetogodišnje

kontinuirano organiziranje košarkaških turnira“. Riječ

je o najvećem priznanju koje dodjeljuje Grad Lipik

zaslužnim pojedincima i udrugama za rad i djelovanje

u interesu Grada Lipika.Dobivena nagrada je najveće priznanje koje se moglo

dobiti za projekt streetballa kao konačna potvrda

jedne ideje i zahvala svima koji su stvarali taj turnir

svih ovih godina. Svečanoj sjednici nazočili su Hrvoje Kovačić, Darian

Husko, Goran Pušćenik i Ivan Pušćenik. Uz Inoru,

Povelje Grada Lipika dobili su i: Športsko ribolovno

društvo Slavonac, Boris Podunavac i prof. Marija

Barčan, a počasnim građaninom Lipika proglašen je

ministar Petar Čobanković.Poslije svečane sjednice otvoren je novoizgrađeni

dječji vrtić „Kockica“ u Lipiku, a navečer je u lipičkoj

Crkvi održan koncert pjevačkih zborova iz Bjelovara, Nove Gradiške, Samobora, Prekopakre i Lipika. Dobiveno priznanje je konačno etabliralo mlade u priznatu sferu lipičkog društva, a za to smo se borili 10 godina. U subotu, 04. listopada 2008. godine, završilo je jedno poglavlje u povijesti mladih Lipika, poglavlje koje je trajalo najduže i bilo najteže u smislu dokazivanja i stvaranja temelja današnjim, postojećim generacijama mladih.Na kraju, još jednom se želim zahvaliti svim mladim ljudima iz Lipika i Pakraca za svaki trenutak, svaki osmijeh i svaku lijepu riječ koju su poklonili ovom Lipiku. Danas, nakon toliko godina, čini se da naposljetku ipak sve

dobije svoj smisao… (I.P.)

gOran PušćenIK, hrOvje KOvačIć (IMa curu), Ivan PušćenIK, DarIan huSKO

U tijeku je stvaranje video arhive prijeratnog Lipika. Naime, polako ističe rok trajanja običnih VHS kazeta, te bi bilo poželjno isti video materijal prebaciti i objediniti na DVD medij kako bi se sačuvao za budući Lipik i generacije koje tek dolaze. U zadnjih mjesec dana prikupljene su originalne VHS snimke prijeratne Kavane i Kongresne dvorane. Snimka iz Kavane prikazuje modnu reviju održanu 14.12.1990. godine uz nastupe Massima Savića i Josipe Lisac, a snimka iz Kongresne dvorane prikazuje možda i posljednji koncert prije rata održan 28.03.1991. godine na kojem su nastupili zborovi OŠ Lipik i OŠ Pakrac, Srednje škole Pakrac, RKUD dr. Nikola Miljanić Ratar, zbor lipičke Adventističke crkve, te gđa. Jadranka Sirovica i dr. Stjepan Šarac.

Ovom prilikom se zahvaljujem svim vlasnicima neprocjenjivih originalnih prijeratnih i ratnih snimki Lipika što su dopustili da se iste presnime: Darianu Husku, Hrvoju Kovačiću, Igoru Strehovcu, Deanu Nagyu, dr. Marici Topić, Dječjem domu Lipik i Gradu Lipiku.Molim sve koji imaju bilo kakve prijeratne snimke Lipika da dopuste da se iste presnime za video arhivu jer negdje u nekakvom ormaru svaka pojedinačna snimka ima svoju vrijednost, ali kada se sve skupe na istom mjestu tada su neprocjenjive. Molim vas, javite se na telefon 098-1610-433.Snimke će, jednom kada se prikupe i obrade, biti prezentirane na video-pultovima ili plazma televizorima u prostorijama zgrade Gradskog poglavarstva i Turističke zajednice Lipik kao živi podsjetnik onog prijeratnog vremena Lipika, vremena za koje smo mislili da će trajati zauvijek. (I.P.)

VIDEO ARhIVA PRIJERATNOg LIPIKA

DOBItnIcI POveLja 2008 . vInKO KaSana (PreDSjeDnIK vIjeća), MarIO fIDer, BOrIS PODunavac, Ivan PuSćenIK, MarIja Barčan, MInIStar Petar čOBanKOvIć, antun haraMIja (graDOnačeLnIK)

izLOŽBaSLiKaSiniŠEnJEGOVanaStarEKaOtvorena je još jedna izložba, 20. studenog 2008. godine, u Muzeju grada Pakraca – izložba slika autora Siniše Njegovana Stareka.Brojna publika okupljena na otvorenju imala je priliku uživati u likovnosti, glazbi (nastup učenika OGŠ Pakrac) te riječi (poeziju autora izvele su učenice Osnovne škole Pakrac).Izložbu je otvorila Jelena Hihlik, koja se osvrnula na izložene radove autora, a okupljenima se obratio i Starek s riječima zahvale te željom da njegove slike budu rječitije od njega.Siniša Njegovan Starek rođen je 1946. godine i najveći dio života proveo je u Prekopakri.Dužnost koja mu je možda najviše obilježila život jest ona saborskog zastupnika češke manjine po kojoj ga najviše prepoznaju u javnosti. Ipak, on je čovjek s mnogobrojnim afinitetima i talentima što se može vidjeti i na ovoj izložbi. U prvom redu zaljubljenik je u svoj rodni kraj, pisac poezije, slikar te izvrstan poznavatelj zavičajne povijesti. U srpnju ove godine promovirana mu je i knjiga „Česi u Pakracu, Prekopakri i Lipiku“ gdje je sažeo povijest doseljavanja čeških obitelji na ove prostore te značajan utjecaj koji su imali na njegov ukupan razvoj.Kao izrazito svestrana i tankoćutna osoba nije čudno što se izražava između ostalog i likovnim

jezikom. Slikarstvom se bavi duže vrijeme, a svoj slikarski put započinje kao ilustrator i karikaturist koji je često na duhovit način kritizirao nekadašnje vrijeme, osobe i događaje.S vremenom okušava se i u drugim likovnim tehnikama pastelu, uljima, akrilu i akvarelu.Sklon je eksperimentiranju i traženju u tehnikama, ali i motivima kojima se bavi, tako da na slikama možemo naći realistične pejzaže, ali i apstrakcije u kojima ispoljava svu širinu svog nemirnog duha.Nakon niza godina bavljenja slikarstvom, te sudjelovanju na više domaćih i međunarodnih izložbi ova u pakračkom muzeju je zasigurno posebna jer se radi o prvoj autorovoj izložbi u njegovom Pakracu, a predstavlja presjek radova zadnjih nekoliko godina mahom ulja na platnu, akrilima i akvarela.Svi koji želite uroniti u poseban svijet umjetnosti i likovnosti pozvani ste u Muzej na razgledavanje izložbe do 20. prosinca ove godine.Preskočite kavu i navratite u Muzej, možda se iznenadite! (Jelena Hihlik)

Krajem siječnja 2009. iz tiska će izaći pomalo jubilarni 5. broj Zbornika Povijesnog društva Pakrac – Lipik. Trenutno je većina tekstova lektorirana te čeka prijelom. U Zborniku ćemo, osim članaka članova udruge, objaviti i nekoliko povijesnih radova vanjskih suradnika.Terezia Horvat je profesorica mađarskog jezika i književnosti te doktor etnografije. Mađarica, koja je trenutno u mirovini, ali je godinama radila u Etnografskom muzeju u Budimpešti. Objavila je oko 130 publikacija iz povijesne i etnografske tematike. Inače je podrijetlom iz malog mađarskog grada Čeprega gdje su „naši“ Jankovići imali veleposjed uz one u Daruvaru, Pakracu, Stražemanu. U posljednje vrijeme proučava povijest Jankovića s ove i one strane Drave. Šalje nam opširan članak Tko je bio Izidor Janković od Daruvara? Helena Bunijevac, ravnateljica Hrvatskog željezničkog muzeja u Zagrebu, piše o povijesti naše

željezničke pruge u članku: Povijest „Parovozne lonjsko-poljske željeznice“ - preobrazba od lokalne do koridorske pruge.Siniša Njegovan Starek ponovno piše o češkoj manjini u članku ˝JIRÍNA REHÁKOVÁ ˝.Objavljuje se i rad povijesne grupe OŠ Lipik pod vodstvom učitelja Stjepana Dumančića o povijesti Dječjeg doma u Lipiku, s kojim su nastupili na županijskom natjecanju iz povijesti u Požegi pod naslovom Dječji dom Lipik.Stjepan Benković napisao je kraću povijest naselja Poljana pod naslovom MOJE SELO POLJANA.Objavljuju se i dvije recenzije: Branka Križana za knjigu Mate Ćurka – Mi smo htjeli, te Gojka Bosanca za knjigu Siniše Njegovana Stareka – Česi u Prekopakri, Pakracu i Lipiku.Objavljuju se i dva putopisa s povijesnim pregledom: Branka Križana – Bijela Stijena i Stjepana Benkovića – Dobrim putem do Dobre Kuće. (Stjepan Benković)

Zbornik Povijesnog društva Pakrac-Lipik

20

Kako se Društveni dom u Badljevini više nije vidio

jer su ga zaklanjali visoki borovi i čempresi rodila se

prekrasna ideja Mjesnog odbora da se to napokon

uredi. I tako se 11. listopada 2008. godine sastalo

nekoliko Badljevčana s ciljem uređenja tog dijela

sela. Osim njih, veliki posao su obavili i pakrački

vatrogasci, koji su pristigli u pomoć da bi se lakše

odrezale grane s visokih stabala. Nekoliko tjedana

kasnije izvadili su se i panjevi koji su (za)ostali

nakon krčenja. U financiranju su pripomogli Grad Pakra

c i Ured

za komunalne djelatnosti. Kako bi okoliš bio što

ljepši ispred Društvenog doma u, nadajmo se, skoroj

budućnosti niknut će prekrasan park. Projekt za

park izradit će gospođa Marija Čar.

Kako se Društveni dom nalazi pokraj crkve, nadamo

se da će se izdvojiti i nešto novca za asfaltiranje

postojećeg puta kojeg koristi većina mještana (bilo

da idu u crkvu ili u Društveni dom). Bilo bi šteta da

se ne dovrši asfaltiranje tog puta, pogotovo sad kad

su navukli metar asfalta na sam most. (M.M.)

Zamislite situaciju u kojoj netko, manje ili više nadležan, kaže građanima Lipika: „Vaš Kursalon je preambiciozan projekt, planovima prevelik i Lipik nema kapaciteta kojima bi na primjeren način popunio tako veliki prostor!“ Mislim da bi se svaki građanin Lipika imalo zainteresiran za svoj grad našao uvrijeđenim. Slična stvar događa se u Pakracu, na trenutno najvećem gradilištu u gradu – zgradi Hrvatskog doma, kojoj su na isti način pridjenuti već gore spomenuti epiteti. Istina, nije svim Pakračanima Hrvatski dom ono što je svim Lipičanima Kursalon, ali ipak zgrada sagrađena tridesetih godina prošlog stoljeća koja je bila poprište raznolikih događanja kao npr. kino, disco, razne priredbe, nemoguće je da ljudima nije prirasla srcu. Zgrada Hrvatskog doma, istina, uvelike je ambiciozan projekt čija je ukupna vrijednost bez malih 20 milijuna kuna, a čija veličina od četiri velike etaže ne odaje takav dojam zbog same konfiguracije tla iznad Spahijskog podruma. Trenutno su u fazi radovi za uređenje pred-prostora Hrvatskog doma za koji je KPD „Sloga“ dobilo potporu od 640.000 kn na PSGO natječaju male komunalne infrastrukture. Ukupna vrijednost projekta čiji je sadržaj popločavanje, rasvjeta, izgradnja amfiteatra, uređenje stabala, prilaznih putova i utvrđivanje potpornih zidova procijenjena je na 755.238,66 kuna. Partneri KPD “Sloga” u ovom projektu su Grad Pakrac, Osnovna škola braće Radića Pakrac te Udruga Novi Lipik. Matija

Kulhavi, glasnogovornik Udruge Novi Lipik, izrazio je zadovoljstvo kod potpisivanja ugovora još u srpnju 2008., a uloga udruge očekuje se kroz rad u odboru za pripremu programa na otvorenom za slijedeću godinu nakon izvršenih građevinskih radova (programi za „nedjeljom po podne“). Kulhavi suradnju s KPD „Sloga“ vidi i kroz medijsku suradnju na promociji njihovih aktivnosti putem TAKOdobrog lista i internet portala www.TAKOdobra.com. „Ovim projektom očekujemo da će nam se još više mladih iz Pakraca pridružiti u radu te pozivamo sve koji su zainteresirani za bilo koji oblik suradnje da nam se priključe i pomognu ukoliko vide svoj potencijal u osmišljavanju programskih aktivnosti oko Hrvatskog doma ili bi željeli sudjelovati u pojedinim sekcijama.“, dodao je Kulhavi. Završetak zgrade Hrvatskog doma očekuje se na ljeto 2009., nakon čega će ustanova odmah početi s radom i događanjima, a i tada će svi zagovornici tmurnih proročanstava vidjeti da li su se ista obistinila ili ne. Ipak, činjenica da na našem području postoje ljudi s velikim vizijama, velikim idejama govori samo dobro – jer svijet nikad na maloj stvari nije napravio korak naprijed! (M.B.)

Osnovna škola Lipik dobila je, 19. listopada 2008. godine, pianino kao vrijednu donaciju Hrvatskog kulturnog društva. Toga dana Lipik su posjetili Šime Šimatović, predsjednik Društva, Otto Reisinger, jedan od najvećih hrvatskih karikaturista, glazbenik Jimmy Stanić, glumac Vanja Drach, Duško Ljuština, član zagrebačkog Gradskog poglavarstva zadužen za područje obrazovanja, kulture i športa, zatim predstavnici židovske zajednice u Hrvatskoj, profesor Darko Žubrinić, ali i još nekolicina eminentnih hrvatskih ličnosti iz kulture. Prijateljstvo koje je urodilo vrijednom donacijom ostvarila je ravnateljica Osnovne škole Lipik Sanda Ivanović koja se zahvalila cijenjenim donatorima, te izrazila želju da se suradnja nastavi i na drugim projektima.Povodom vrijedne donacije solisti Zagrebačke filharmonije su održali koncert u lipičkoj Crkvi, a nakon ručka cijenjeni gosti su posjetili i lipicance. (I.P.)

Udruga Novi Lipik i Poduzetnički centar Pakrac u proteklom razdoblju organizirali su dvije radionice pod nazivima ‘’Kako poboljšati komunikaciju i timski rad?’’ i ‘’Je li karijera stvar sreće ili...?’’. Radionice su bile namijenjene svim mladim osobama Lipika, Pakraca i okolice, a posebni gosti na radionicama su bili Savjeti mladih Grada Lipika i Grada Pakraca. Dvadesetak mladih osoba koji su sudjelovali na radionicama bili su iznimno zadovoljni naučenim, te su najavili sudjelovanje i na sljedećim radionicama

Udruge Novi Lipik. Radionice je vodio mr.sc. Dražen Glavaš dipl.oec, jedan od vodećih poslovnih savjetnika u Hrvatskoj, a mladi su imali priliku naučiti kako da: dodatno razviju svoje potencijale, prepoznaju svoje jake i slabe strane, prepoznaju jake i slabe strane svojih kolega, djelotvorno upravljaju odnosima, uvide nove prednosti i mogućnosti timskog rada, unaprijede svoje prezentacijske i komunikacijske vještine, učvrste svoje samopouzdanje i vještine u javnim nastupima, nauče aktivno slušati, uspješnije i učinkovitije ostvare svoje vizije i ciljeve itd.… Partneri u provedbi ovih radionica bili su: Grad Lipik, Ministarstvo branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i T-HT Grupa. Sljedeće radionice Udruge Novi Lipik na temu novinarstva i marketinga održat će se 29. i 30. prosinca 2008. godine. Molimo sve zainteresirane neka se jave na telefon 098/720-527 ili na e-mail dejan.ilicic@gmail.com kako bi se prijavili za sudjelovanje. (D.I.)

Ljubav čini dvoje – jedno koje pati i drugo koje se nasmrt dosađuje, napisao je jednom jedan mudri cinik. U komediji Ljubav je bol ova je definicija ponešto izmijenjena, ali i složenija. Cijela priča uostalom počinje dvostrukim medenim mjesecom koji i prije nego je konzumiran, završava katastrofom. Edo i Zlatica, često zamjenjuju mjesta u ovom čarobnom krugu, pa naizmjenično pate, ljube, mrze ... Ali jedno je sigurno – nikad se ne dosađuju. Nije u subotu bilo dosadno ni publici u Lipiku. U pregrijanoj atmosferi male dvorane Multikultural-nog centra u koju se publika doslovno natiskala(tražio se je stolac više ...) britke izmjene dija-loga i duhovitih situacija prekidane su salvama smijeha.

Također je bilo veselo i prepuno dječje cike i u holu osnovne škole gdje je izvedena predstava za djecu Pričam ti priču. Izvrsni glumci Virovitičkog kazališta izveli su dvije fantastične predstave i u mjesecu darivanja poklonili Lipičanima lijep kazališni doživljaj.A dvorana je na katu ??? ... Da, dvorana je na katu (kakvo pitanje?), a onda mi je sinulokakvo je to pitanje, kad ugledah što sve oni šefovi i majstori ... tona, pozornice, rasvjete, te garderobijerka, rekviziter i kostimograf moraju odnijeti na kat ... i vratiti natrag u vozilo. Otprilike sve za jednu garsonijeru, uključujući i zidove, vrata, ... vrhunski profesionalizam u našim (ne)kazališnim uvjetima.Sve to i opet potpisuje Udruga Tilia. (D.M.)

Poklanjamo vam dvije knjige pod naslovom: “I tvoj novac

vrijedi”U današnje vrijeme mnogo se ljudi suočava s nagomilanim

dugovima, frustrirajućim radnim mjestima, nemogućnošću

da uštede dovoljno. Nedavna su istraživanja pokazala da

se preko polovice razvoda brakova događa upravo zbog

financijskih problema u obitelji.U knjizi “I tvoj novac vrijedi” naučit ćete da Biblija mnogo govori o novcu; točnije rečeno, na više od 2350 mjesta možete naučiti kako postupati s novcem. Ova knjiga je savršen poklon za Božić, a TAKOdobar list poklanja svojim čitateljima dvije knjige pod naslovom “I tvoj novac vrijedi”. Sve što trebate napraviti je da nam pošaljete e-mail s vašim imenom, prezimenom i adresom na takodobar.list@gmail.com s naznakom “Nagradna igra: I tvoj novac vrijedi”. Izvlačenje sretnih dobitnika bit će 24. prosinca 2008.. Imena sretnih dobitnika objavit ćemo na web portalu takodobra.com, a knjige šaljemo na vašu kućnu adresu. (D.I.)

Pianino za OŠ Lipik

Radovi u Badljevini

U Lipiku gostovalo kazalište

naJVEĆEGraDiLiŠtEUPaKraCU

MLADI SE EDUCIRAJU STO NA SAT

IMATE PROBLEMAS NOVCEM?

21

SOLIStI zagreBačKe fILharMOnIje u LIPIčKOj crKvI

22 2323

Lipik, Virtuoso, Tilia Jadranka Hrastinski

Ništa se ne može napraviti !!?

“Umjesto naricanja kako nema novaca i kako se ništa ne može napraviti, odlučili smo da, takvi kakvi jesmo, zainteresiramo publiku i u kontaktu s njom dotjerujemo svoja znanja. Mladi nisu samo budućnost, već su i sadašnjost ove zemlje, stoga vjerujemo da i mnoge starije zanima kakvi smo, bez obzira na to što nismonajbolji na svijetu. Živimo u uvjetima u kakvim živimo i pokušavamo ih popraviti kako najbolje znamo i umijemo”.

Iz Programske deklaracije Virtuosa

Lipik Sigurna sam da Lipičani znaju (gotovo) sve o svome gradu. Ako i ne znaju svesitne povijesne detalje, važno je da ga vole, osjećaju i žive s njim. Treba li govoriti o povijesti Lipika? Da, malo. Korijeni mu potječu još iz rimskog doba. (Davno se čini). Od srednjeg vijeka nadalje počele su se tu uplitati i motati poznate face - od Matijaša Korvina, Nikole Šubića Zriskog do Franje Trenka i Marije Terezije. (Izgleda da se tu svima dopalo!). No, s pojavom grofova Jankovića, počinje pravi procvat Lika. Gradi se na sve strane, kupališna zgrada s tri kupelji, gostiona, sadi drvored, perivoj, osniva ergela lipicanaca stiže i željeznica... Miriši na turizam?... O, da, jer uskoro će Lipik stati uz bok najpoznatijim europskim termalnim lječilištima. Novi gazda Lipika Atun Knoll došao je u stvari zbog drveta i svojih bačava, ali nakraju on gradi još i više. Niču “Kursalon” i “Vandelbahn”, počinju koncerti, balovi… stiže otmjena klijentela! Prolaze svijetski ratovi, ostaju razaranja, no Lipik se brzo oporavlja i opet napreduje, širi se, bori za život. Domovinski rat. Najgrozniji dotad. Sve što je godinama građeno uništeno je. Bolnica, škola, crkva, bazeni, hotel, perivoj… Većina Lipičana u dubini duše još nosi ružne

slike. Ne samo zbog razrušenog grada… Lipik me neodoljivo podsjeća na pticu feniks; koliko god puta izgarao toliko se puta dizao iz pepela. I nikadne ostaje na onome što je imao, nego želi više i novo ibolje. i ovog je puta htio. Obnoviti domove, izgraditi srušeno, sagraditi crkvu, “dječji dom”, Kursalon i izbrisati sa dna duše one ružne slike i sjećanja. Toliko puta sam slušala priče o šetnici od Vandelbanado bazena i natrag, plesu u kavani, “okrugljaku”, “tropi-kani”, disku.

Osjeća se potreba za druš-tvenim životom, zbivanjem, nečim lijepim i pozitivnim. Međutim, to se ne može napraviti !!! … Nije još vrijeme… jed-nog dana… kad bude malo... E može! Lipičani su našli Virtuso, a Virtuoso je našao njih. Priču o tome, nadam se, dalje znate.

Virtuoso Učiš, vježbaš, piliš ljestvice nebro-

jeno puta, a čuju te samo tvoji starci, možda braća ili sestre i profesori na Akademiji. Ne može to tako... Ta energija mora van, to htijenje, taj trud – to se mora dalje čuti! To mora čutipublika! Ni studenti Muzičke akademije nisu htjeli prihvatiti da se to ne može napraviti, pa kad im je napokon “dokuferilo” uzeli su stvar u svoj ruke. Osmislili su program i poslali prijavu na Natječaj Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. Odobreno im je 20.000 kn – za pet termina u dvorani Hrvatskog Glazbenog Zavoda. Bitka je započeta i dobivena; nastao je ciklus Virtuoso. Adrenalin se povisio, nastupila jepozitivna nervoza. Virtuoso započinje nastupe i u drugim gradovima - Velikoj Gorici, Samoboru, Bjelovaru, Sisku, a od 2007. i Lipiku. Sada već idu i preko “grane”! Polako se proširuje prvobitna skica, uveden je koncert Ad libitum u kojem je klavir u drugom planu tako da su

i drugi studenti, gudači, puhači, udaraljkaši i pjevači, a naposljetku i puhački ansambl dobili priliku za nastup. Dolaze i gosti s akademija iz inozemstvu. Impresivan broj mladih virtuoza ugradio je u dosadašnje koncerte golem trud, ali i svoje nade i ljubav prema glazbi. Za uzvrat je dobio zadivljujuću podršku i motivaciju za daljnje usavršavanje. Zahvalni publici, koja je s tolikim simpatijama pratila dosadašnje koncerte obećali su da ne odustaju od nastojanja da budu još bolji: žele da svaki novi koncert publici bude novo zadovoljstvo - što ste, nadam se, doživjeli i na prošlom koncertu u Lipiku..

Tilia Ovo je, zapravo nastavak priče o Lipiku. O onom nečemu lijepom ipozotivnom, o događanjima. Vinko je proslijedio legendarno “DA, trebanam kulturnih događanja”. I tada su stvari krenule strelovitom brzinom. Uf, da vam je bilo gledati sa strane pripremu i organizaciju tog prvog koncerta… Ma, kakva kazališna predstava?!.. Svi smo bili zaposleni, užur-bani, uzbuđeni, nestrpljivi… Trebalo je prenijeti stari klavir iz osnovne škole u Multikulturalni. Onda strepnje - hoće li klavir ostati stajati na svojim drhtavim nogama? Hoće li se na njemu uopće moći svirati?... Srećom, moglo se, ali tek nakon što smo iz klavira izvadili komadiće krede i puno staniola od hrpe pojedenih čokoladica! (”Klavirštimer” je redovito, za svaki slučaj, ostajao do kraja svakog koncerta - da se ne bi kaj dogodilo). No, dalje, za koncertnu sezonu s tim klavirom nismo mogli računati. Počelo je traženje donatora, pisanje zamolbi, napravljen je čak i elaborat. Našli smo novi klavir, skupili više od pola svote novca... a kad je bilo najpotrebnije uskočio je gradonačelnik i dao garanciju za ostatak. Lipik je dobio novi klavir i nakon dugog niza godina ponovno i koncertnu sezonu (to već jedva možeš ”belivet” – koncertna sezona u Lipiku nakon 70 godina!). Ako netko misli da je za organizirati koncert dovoljno samo dovesti glazbenike (virtuose) iz Zagreba, e ljuto se vara! Ima tu hrpa posla, pisanja ”mailova”, pravljenja plakata, letaka, programa, cvijeće, suveniri i pokloni za mlade glazbenike, pa i slaganje i preslagivanje stolova i stolaca. I tako su Vinko, Jadranka, Davor, Bundi, Mladen, Jelica, Tomislav, Senka i drugi Lipičani osnovali udrugu za promicanje kulture i kulturne baštine, Tilia. Zvuči ozbiljno, zar ne? Još ozbiljnije zvuči da je Lipik postao glabeno središte regije i grad ”visoke kulture”. Svi izvođači koji su do sada nastupili na već održanim koncertima u Lipiku bez iznimke su bili vrlo zadovoljni organizacijom i uvjetima u kojima su koncerti održani. Među hrvatskim glazbenicima proširio se glas o Lipiku kao ‘gradu glazbe’, a ponuda glazbenika za nastup u Lipiku sve je više. A bilo je tu svega; palili smo kriva svila, letjeli su šarafi sa klavirskeklupice, uvijek je nešto kasnilo ili falilo. Usprkos svemu tome započela jei Druga koncertna sezona u Lipiku, a mi sve više opravdavamo onaj laskavi naziv glazbenog središta regije. Imamo mi i svoju viziju – simfonijski koncert u Kursalonu. Ako mislite da možete i ako želite pridružite nam se. Ako ne ... pa dođite barem na koncert da vidite što mi to radimo. Možda vam se svidi pa dođete i na sljedeći. Nije istina da to ne možete napraviti.

24 25

Dogradnja lipičkog vrtića: 2.5 milijuna kunaCijena mjesečnog boravka: od 150 do 450 kunaISKRENA DJEČJA MISAO - NEPROCJENJIVO

Lea Jur jev ić5 god ina

Mat i j a Ko la r5 god ina

MarkoSlako6godina

VanesaVagner5godina

MihaelBortot5god ina

MarijelaBenković6god ina

Barbara horva t5 god ina

Ako je suditi po nasmijanim licima, vedrim pogledima i razigranoj mašti djece iz Dječjeg vrtića “Kockica” u Lipiku, među najmlađima nema krize, ne osjeća se recesija niti se u tim malim glavama naziru brige i problemi. Ni njihovi ionako mali i tanki remeni nisu (niti će biti) stegnuti, pa slobodno možemo zaključiti da su lipički mališani među našim rijetkim sugrađanima koje najavljena kriza uopće ne brine. A zašto bi ih uopće brinula kada je za njima godina koja će ostati u dobrom pamćenju i lijepom sjećanju. Na raspolaganju imaju novi objekt, reprezentativan, uređen, opremljen i po svemu izniman, kakvog se ne bi posramili ni njihovi vršnjaci u puno

bogatijim i većim sredinama od ove naše lipičke. U novouređenu zgradu djelatnici i mališani su uselili 6. listopada pa smo odlučili provjeriti kakvi su njihovi dojmovi nakon dva mjeseca provedena u novoj sredini.

NOVO, NOVO, NOVOU lipičkom dječjem vrtiću sada je 145 djece raspoređenih u četiri odgojne skupine o kojima brine devet odgajateljica. Po prvi puta u jednom objektu su svi polaznici vrtića, pa tako i desetak mališana koji prve godine svog života provode u lipičkim jaslicama. Ukupna površina zgrade vrtića povećana je na 370 četvornih

metara, dvije su nove sobe za dnevni boravak, dva sanitarna čvora, višenamjenska dvorana, dvije garderobe i soba za odgajatelje, no i namještaj i didaktička oprema i ono što je djeci najvažnije, prekrasne nove igračke prilagođene su njihovom uzrastu. Pri samom ulasku u novi objekt osjeti se prekrasna i ugodna atmosfera, komfor i prostranost (posebno ako se prisjetimo uvjeta koji su u vrtiću bili prije početka dogradnje i obnove) i sve je nekako vedrije i svjetlije. Oduševljenje nije krila ni ravnateljica Jasenka Strehovac koja je potvrdila da su reakcije roditelja vrlo pozitivne, djeca su zadovoljnija, a pozitivni pomak se osjeća i u radnoj atmosferi budući da su standardi sada na najvišoj razini,. “Sada se možemo pohvaliti da imamo izvrsne uvjete”, ustvrdila je ravnateljica Strehovac i dodala: “Za nama je po svemu uzbudljiva godina koja je prošla u znaku obnove zgrade pa smo bili prisiljeni improvizirati sa smještajem. Bilo je to naporno i za djecu i za zaposlenike, ali isplatilo se, i sve smo zaboravili kada smo ušli u naš novi, prekrasni dom”. Objekt ima novi krov pa više neće biti problema s vlagom, uređena je i ograđena terasa, a preostalo je urediti dvorište o čemu ravnateljica nije htjela previše govoriti. Tek je “iscijedila”: “Neka to bude malo proljetno iznenađenje”. No možemo očekivati da će u proljeće i dvorište biti uređeno u rangu reprezentativnog unutrašnjeg prostora.

CVJETOVI BUDUĆNOSTI“Ulaganje u ovakve i slične objekte obrazovanja, je više nego opravdano, jer stara izreka kaže: svi su cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti”, rekao je Petar Čobanković, Lipičanima posebno draga celebrity osoba, prilikom otvaranja novoobnovljenog objekta vrtića. A ti cvjetovi zaista rastu u lijepom ambijentu i sudeći po njihovom razmišljanju, Lipik ne treba brinuti za svoju budućnost. Da se radi o bistroj i zanimljivoj dječici, u što smo se uvjerili i sami, potvrdila je i Ivanka Dolić, “teta” srednje i starije odgojne skupine u kojoj je 28 petogodišnjih i šestogodišnjih djevojčica i dječaka. “Novim prostorom i opremom olakšan nam je rad, sve je funkcionalnije, a i djeci puno zanimljivije, posebno nove igračke”, rekla je teta Ivanka koju su tijekom razgovora neprekidno oblijetala dječica tražeći odgovore na svoja zanimljiva pitanja, ili jednostavno tražeći tetin zagrljaj. Ako je suditi po tim malenim ljudima među kojima se kriju doktori, umjetnici, ekonomisti, odvjetnici, prosvjetni radnici, medicinske sestre ili obrtnici, vrijedni zidari i strojari, budućnost Lipika je svijetla. A zadaća svih nas je da im to svjetlo nikada i ničim ne zaklonimo.

taKODOBarDJEČJiVrtiĆ“KOCKiCa”LiPiK

ZA MALIšANE NEMA KRIZE

Što ti je najljepše u novom vrtiću?Najljepše mi je kada se igram sa Sabinom i Tijom i kada se igramo s lutkama i novim igračkama. Ljepši mi je novi vrtić