8. Djela Tadejeva. I taj je spis tijekom stoljea bio u nekim crkvenimkrugovima veoma cijenjen, zbog svoga na neki nain bizarnog sadraja. PoznajeDJELA TADEJEVA I FILIPOVA 197ga ve Euzebije. Kralj Abgar Ukama iz Edese (povijesno zajameno da jevladao od g. 4. prije Kr. do 7. p. Kr. i ponovno od 13. p. Kr. do 50) saznaoje da Isus propovijeda u Palestini i da ini udesa; alje mu stoga pismo u kojemuga moli neka doe i ozdravi ga od teke bolesti. Isus mu je pismenoodgovorio da ne moe doi, jer mora prije izvriti ono za to je poslan, alikad bude uzvien, poslat e mu svoga uenika da ga izlijei. Kurir koji jenosio pisma zvao se Ananija. Poslije uskrsnua poslao je apostol Toma kraljuAbgaru u Edesu jednoga od 72 uenika imenom Tadeja koji je kralja izlijeioi svu Edesu obratio na kranstvo. Euzebije tvrdi da se pismo Abgarovo iIsusov odgovor nalaze u arhivu u Edesi; on je ta pisma preveo sa sirskog nagrki i donio u Hist. eccl. 1, 13. Na Zapadu je tekst tih pisama bio poznatpreko Rufinova latinskog prijevoda Euzebijeve povijesti. Hodoasnica Eterija(Peregrinatio, 19), opisujui svoj boravak u Edesi (to je moralo biti negdjekrajem IV st.), pripovijeda da su Isusovo pismo sveano iznosili i itali navratima grada kad god je kakav neprijatelj gradu zaprijetio: uvijek su neprijateljinapustili opsadu. Prvi je to uinio sam Abgar protiv Perzijanaca: u po bijeladana nastala je izvan grada i oko grada takva gusta tama, da su sePerzijanci preplaili. Eterija pripovijeda da se vrata kroz koja je Ananija uaos Isusovim pismom odonda brino uvaju, ne quis immundus, ne quis lugubrisper ipsam portam transeat, sed nec corpus alicuius mortui eiciatur peripsam portam (20, 17). Eterija je zamolila edekog biskupa da joj dade primjerketih pisama, premda je ve kod kue imala te primjerke (licet in patriaexemplaria ipsarum haberem: 20, 19), da ne bi ono to je dolo do njezinedomovine (June Galije?) bilo neto manjkavo. Ona kae da je ono to sujoj dali u Edesi bilo vere amplius. Sv. Augustin (Contra Faust. 28, 4; Consens.Ev. 1, 7, 11) nijee postojanje bilo kakvog Isusovog pisma. Decretum Gelasianumsvrstava ta pisma meu apokrife. Danas se openito smatra da su DjelaTadejeva legendarna, i da su nastala u III st.Postoji i druga redakcija toga spisa na sirskom jeziku pod naslovomNauk Adejev (Doctrina Addaei; Adej je drugo ime za Tadeja). Po toj verzijiIsus nije napisao nikakvog pisma Abgaru, nego mu je poslao samo usmeniodgovor preko Ananije. Meutim, ta verzija donosi drugi kuriozan podatak:Ananija je naslikao Isusov portret i donio ga Abgaru, koji je portret stavio napoasno mjesto u svojoj palai. Eterija u svome putopisu ne govori nita oslici Isusovoj: ona je u Abgarovoj palai vidjela samo likove Abgara i njegovasina Magna, kojima se vrlo divila. Ta bi redakcija, po miljenju strunjaka,bila nainjena oko g. 400. Sirski je tekst tiskan g. 1876. Postoji armenski igrki prijevod. Izd. G. PHILLIPS, The Doctrine of Addai, the Apostle, London1876