APULEJ,rimski pisac;zivio u II vijeku.Istakao se kao vrstan govornik u Kartagi.Vaznija djela:Metamorfoze XI knj. Ili Zlatni magarac,fantasticno-satiricni roman u kojem je I bajka o Amoru I Psihi;Apologija,odbrana na sudu od optuzbe zbog magije, I Florida,antologija govora I predavanja.Sacuvana su nam I neka njegova filozofska djela,iz kojih se vidi da je Apulej jedan od mnogih predstavnika tzv. Srednjeg misticnog platonizma.ADAMOV Arthur, franc. Dramaticar; r. 1908, u. 1970.S Ionescuom nastavljao je put A. Jarryja.Jedan je od istaknutnih predstavnika danasnje franc. pozorisne garde,cije koncepcije dopustaju usporedbu s linijom Brechtova teatra.Svoje komade lisava tradicionalnih pozorisnih efekata;odbacuje svaku retoriku,dekor,zaplet,kult dijaloga.Djela:Invazija,Svi protiv sviju;Profesor Taranne;Ping-pong;Paolo Paoli.ARISTOFAN,najveci grcki komediograf; r. oko 446 p.n.e.,u 389.Gradjanin Atene.Glavni predstavnik “stare komedije” koja je ostro kritikovala javni zivot,osobito politicki.A. zestoko napada tadasnju atensku ratobornu politiku i njena predstavnika Kleona.U Oblacima ismijava sofiste i Sokrata,a u Zabama daje prvenstvo Eshilu nad Euripidom,karakterizirajuci oba tragicara.To je najstariji primjer ant. Kjnizevne kritike.A. je pjesnik zive fantazije i velike komicke snage.Napisao je oko 40 komedija,od kojih je sacuvano 11 (Aharnjani;Vitezovi ;Oblaci;Ose;Mir;Ptice;Lizistrata;Zenska skupstina u Tezmoforiju;Zabe;Zene u narodnoj skupstini;Pluto).THE BEATLES,engl. Vokalno-instrumentalni kvartet u ovom sastavu:John Lenon,ritam gitara,klavir,orgulje,pjevanje;Paul McCartney, bas-gitara,klavir,trublja,pjevanje,George Harrison, melodijska gitara,sitar,klavir,pjevanje I Ringo Star (pravo ime Richard Starkey),udaraljke,pjevanje.- Glavni predstavnici tvz beat muzike.Bitlsi su nakon svoje prve ploce 1962 (Love me do) ubrzo stekli svjetku slavu svojim posebnim stilom nove pop muzike,koji se zasniva na karaktersticnoj beat-ritmici I na mijesanju elektronskih zvukova,raznovrsnih instrumenata I sumova te na tekstovima protestnog karaktera.Vecinu njihovih kompozicija I tekstova napisali su Lennon I Mccartney.Najpoznatije su Yesterday,She loves you;Twist and shout;Please,please me.Beatlesi su snimili zajednicki I nekoliko filmova (Help!; A Hard Day's Night).God. 1970 razisli su se kao sastav,ali su pojedinacno i dalje nastupali.BEAUMARCHAIS ,pravo ime Pierre-Augistin Caron de, franc. Knjizevnik ; r. 1732. u Parizu, u. 1799 u Parizu.Nestalna i pustolovna priroda,promijenio vise zvanja,izucio nekoliko zanata,bio dvorski casovnicar,ucitelj muzike kcerkama Luja XV,osoba kraljeva povjerenja,knjizar stampar,trgovac,ratni dobavljac,krijumcar i brodovlasnik.B. je pisao stihove i pozorisne komade,brinuo se za zastitu autorskog prava (1777 osnovao drustvo Dramskih autora),raspravljao o gospodarskim pitanjima,sudjelovao u financijskim spekulacijama.Njegovi prvi dramski pokusaji (Eugenie ;Dva prijatelja)ostali su nezapazeni.Priznanje i slavu stekao je dvjema drustvenim komedijama :Seviljski brijac (1775) i Figarov pir (1784).Predstava Figarova pira najveci je pozorisno-politicki dogadjaj XVIII st.Socijalne optuzbe koje slobodno i bez okolisanja iznosi uhoviti i promucurni pucanin odjekuju snaznije od svih polit. Rasprava.Figaro je porte-parole duhovitog,superiornog komediografa koji svojim salama probada kao floretom.I sam Napoleon vidio je u Figarovu piru « revoluciju u akciji »,a po Dantonu ta je drama dotukla aristokrate.Karakteristicno je da je kralj osjecao potencijalnu opasnost od B. tesktova u vrijeme kad ni pisac ni aristokratska publika nisu uzimali Figarove nestasluke ozbiljno.B. je bio covjek starog rezima,monarhist,koji je revoluciju docekao s negodovanjem,jedno vrijeme bio uhapsen,i u emigraciji ostao do 1796 godine.Ne znajuci koliko podupire revoluciju, B. je svojim djelom bio izraz sve jace samosvjesti i poduzetnosti mlade gradj. Klase.Likovi kao Figaro,grof Almaviva,Bartolo I Don Basilio postali su simbol vremena,a njihov tvorac inspirirao je svojim djelima I dvojicu muzicara :Mozarta (Figarov pir) i Rossinija (Seviljski brijac).

1

BECKETT Samuel, irski knjizevnik; r. 1906 u Dublinu.Zavrsivsi studij na Trinity Colegge u Dublinu,bio je lektor za engleski jezik u Parizu I za francuski jezik u Dublinu.Prijateljovao sa J. Joycem,kojemu je jedno vrijeme bio sekretar.Od 1938 zivi u Francuskoj.Pisao na engl. Jeziku,a od 1945. uglavnom na francuskom jeziku.God. 1969. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za knjizevnost.Autor pjesama,pripovjedaka,romana I radio drama;najznacajniji kao pisac pozorisnih komada,te je uz Ionescoa I Geneta glavni predstavnik “pozorista apsurda”.Iako se knjizevno razvijao pod utjecajem Joycea,Prousta I fran. Nadrealista,utjecaj Kafkine vizije I koncepcije mozda je jos najodlucniji.Odatle potice tipicno beketovska sinteza pesimizma,apsurdizma I nihilizma.Njegovi junaci,bilo u prozi bilo u drami,javljaju se pod ralicitim imenima,ali uvijek kao jedno bice liseno svake psih. Karakterizacije,upravo kao sto se I radnja djela lisava svake odredbe mjesta ili prostora.Popriste je hladni I ravnodusni,neodredjeni svijet,a junak je izgubljen,nemocan,depersonalizirani covjek.I kao sto svemir nema smisla ni odredjene svrhe,tako je nemoguca svaka komunikacija,bilo izmedju covjeka I svijeta bilo medju samim ljudima.zajeno sa realizmom opisa nestaje I koncepcija stila;unutarnji monolog I dijalog u obliku sloobodnih,nasumicnih asocijacija zamjenjuje sistematiziran,dramski govor.Pisac pripovjeda ispraznost spoznaje I strasti I rada I ljubavi,ali isto tako I mrznje,sukoba,destrukcije.Ostaje puko vegetiranje,apsurdni odnos covjecije egzistencije I esencije.Filozofski nihilizam udruzuje se s negacijom tradicionalne dramske forme,te se I Backketov teatar otkriva kao svojevrstan antiteatar.Lisivsi u krajnjem slucaju (Kraj igre) svog junaka I govora I gibanja,reducira ga na “zivog mrtvaca”.Njegov izraz je mjesavina parabole,farse I verbalne dosjetke.Od 50-ih do 70-ih godina XX stoljeca njegova se djela prevode na mnoge jezike I izvode na mnogobrojnim pozornicama.B. je izvrsio neizbrisiv utjecaj na razvoj modernog evr. Posorisnog izraza.Djela:Kurvozor;Muphy;Malone umire;Watt;Bezimeni;Cekajuci Godota;Svrsetak igre;Svi koji padaju;Posljednja vrpca;Divni dani;Cascando.BECKMANN, Max, njem. Slikar I graficar; r1884, u. 1950.Djelovao u Njemackoj do 1937,kada emigrira;od 1947. zivi u SAD.Istaknuti je predstavnik ekspresionizma u njemackom slikarstvu.Radi pretezno figuralne kompozicije na temu cirkusa,karnevala,mitol. I biblijskih dogadjaja pune sarkazma I ironije.Zbijene grupe ljudskih likova prikazuje u grotesknim izoblicenjima I modelira ostrim I tvrdim koloristickim kontrastima.Oko 1926. boje mu postaju svjetlije I cisce,a crtez slobodniji.U grafici stvorio osebujan izraz dajuci kritiku negaativnih pojava gradjanskog drustva (mape Pakao;Lica;Sajam;Apokalipsa)Djela:Autoportret sa zenom (1909)Krist I gresnica (1917)Karneval (1920);Triptisi Odlazak (1933);Pocetak (1949).CONGREVE William, engl. Dramatik; r 1670, u. 1729. Studirao je pravo,ali ga je rano privukla knjizevnost,te u sedamnaestoj godini pise knjiz. Prvenac,a u dvadesetitrecoj postaje slavn dramom dramom Stari nezenja.Vrlo mlad dobija visok i unosan polozaj,postavsi miljenik dvora.Iako njegova dramatska djela dozivljavaju uspjeh kod gledalaca,on vec u svoj tridesetojgodini prestaje s dramskim radom.Najbolji pisac komedija u doba restauracije (prijatelj Swifta,Drydena,Popea i Stelea),ali je prije svega majstor dijaloga i stiha,vjestak elegantnog i duhovitog izraza.Ostala djela:Ljubav za ljubav;Ozaloscena nevjesta;Takav je svijet.Cup sa zlatom je komedija Tita Makcija Plauta u kojoj se (Aulularia) obraduje pricu o starom tvrdici Euklionu koji pronalazi cup sa zlatom i otada neprestano bdi nad njim. Ovaj se motiv preplice s motivom ljubavi: Euklionovu kcerku na nekoj je proslavi obljubio mladi Likonid, koji se sad kaje i želi da se oženi djevojkom. Medutim, od Eukliona ruku njegove kcerke zatraži Likonidov ujak Megador, na što Euklion pomisli da je Megador namirisao bogati miraz pa cup sa zlatom iznosi iz kuce i stane da ga sakriva na razlicitim mjestima stalno se plašeci i sjenke. U jednom ga trenutku, dok je selio cup, vidi Likonidov rob koji zlato i uzme.

2

Kraj komedije je izgubljen, ali je najvjerojatnije imao sretan kraj: Likonid vraca cup sa zlatom Euklionu, a ovaj mu zauzvrat daje svoju kcerku za ženu.DAUMIER Honore, franc crtac,slikar I kipar; r. 1808 u Marsellieu, u. 1879 u Valmondoisu.U Parizu je od 1830 saradnik casopisa La Silhouette,zatim La Caricature i Le Charivari ;izdaje mape litografija,radi drvoreze za casopise i knjige te plastiku u glini.Genijalan,politicki tendenciozan, D. je citava zivota ostao neodvojivo vezani za drustveni medij iz kojeg je potekao.Umjetnik s izvanredno razvijenim darom za likovno izrazavanje polit. Demokr. Plebejske upravo klasne svijesti udara u karikaturi ogorceno na tiraniju reakcionarnih rezima.Vise od pedeeset godina fran. Istorije naslo je u D. svog hronicara i bezpostednog analiticara drustvenih i moralnih negativnosti.On je “burevejesnik” triju revolucija (1830,1848,1871),a ,mnoga njegova prorocanstva cine ga suvremenikom kasnijih gledanja I stremljenja.Njegove karikature radjene perom,kistom,olovkom ili modelirane u glini,u kojima je ovjekovjecio galeriju polit. Pustolova,krvnika,arlekina I mnoge litografije kojima su za sva vremena zahvaceni supljoglavi monarsi,korumpirani politicari,pohlepni kapitalisti,podmitljiva pravda,lazan sjaj pozorisnog svijeta,divljanje reakcije I hipokrizija malogradjana,cine impozantan umj. Opus koji pokazuje kakve se sve mogucnosti otvaraju kada je rijec o tome da umjetnost bude politicki tendenciozna.Bio je zatvaran,njegovi su radovi cenzurirani I zabranjivani,ali on nikada nije popustao niti je ulazio u kompromise.D. nije samo satiricar epohe;on nije bio iskljucivo polit. Karikaturist ni narodni tribun,kome je parola o demokratiji jedna od praznih fraza.Analizator I moralist,trajno inspiriran zivom mastom, D. je bio mislilac I tehnicki novator.Crtac koga je vec Baudelaire ocijenio kao genijalnu pojavu.,on je slikar o kome J. Muchelet kaze da je jedini koji stvara dzigericom:”Vi cete biti onaj kroz kojega ce narod progovoriti narodu”.Uvjeren sam da ce se svi likovi vasih cudesnih gravura pojaviti na daskama pozornice.Osim 4000 grafickih radova D. je inspirisan Cervantesom,Molierom I La Fontaineom,stvorio I oko 200 ulja s motivima rada,sudnice,teatra,ulice (Pralje;Bjegunci;Don Quijote)Kao slikar D. nije bio shvacen iz perspektive svoga doba,no slava I znacenje D. rastu od narastaja do narastaja.Trebalo je da dodje do impresionizma,da mu se pravilno ocijeni paleta,do I svj. Rata da se osjeti politicka nota njegova djela I do II svj. Rata da se pokaze kako je njegov artisticki program jos uvijek atraktivan.Evnuh je komedija Terencija Afera koja govori o mladicu koji je zaljubljen u heteru. Hetera pak pokušava da isposluje oslobadanje jedne devojke iz ropstva, za koju zna da je rodena kao slobodna. Dogovorila se sa nekim placenikom, jednim od svojih ljubavnika, da joj kupi ovu devojku kao poklon. Mladicev mladji brat ugleda devojku dok je placenik dovodi i odmah se zaljubljuje u nju. Na predlog lukavog roba, mladi brat se predstavlja kao evnuh, cime lako dobija pristup u devojcine privatne odaje u heterinoj kuci. Iskoristi prvu šansu i obljubi devojku. Nakon peripetija, u koje se ukljucuje i devojcin brat, sve se srecno završava, a mladic koji se predstavljao kao evnuh oženio se s devojkom koju je obljubio. FEYDEAU Georges,franc. Komediograf ;r. 1862,u. 1921.Pisac glasovitih vodvilja,komedija i jednocinki.Prvi veliki uspjeh postigao komadom Krojac za dame.Njegovi su vodvilji remek djela toga zanra.Dobar psiholog,s izvanrednim smislom za komicno (usporedjivan s Molierom),F. se i danas ceto izvodi.Poznatiji su mu vodvilji :La Dame Chez Maxim ;Brini se za Ameliju.Gargantua i Pantagruel je roman Fransoa Rablea u pet knjiga.Prve dvije knjige objavio je pod pseudonimom Alcofribas Nasier (anagram od Francois Rablais),trecu i cetvrtu pod svojim pravim imenom,a za petu knjigu koja je izdana posmrtno misli se da nije njegova.Sastavio je neki anonimus,vjerovatno prema skicama iz autorove ostavstine.Prvo je zamisljen kao fanstasticna pripovjest o podvizima jeden porodice divova,cija su imena vec od prije bila popularna u narodnim legendama,roman u toku pricanja postaje sve realisticniji i dobija dimenzije genijalne satire na zivot savremenika.U svojoj kritici drustvenih institucija

3

R. uzima na nisan osobito samostane,sudove i univerzitet.Gadi mu se lijenost i prljavstina redovnika koji mehanicki mrmljaju svoje patrenostre i traju jalovo kao paraziti drustva.Ismijava pravosudje,koje je cesto karikatura pravednosti,advokate i suce,tupoglave teologe i ignorante na sorbonskim katedrama.Istice apsurdnost ratova,osudjuje tiraniju skolastike i vjerski fanatizam hugenota i papista.GOLDONI Carlo, ital. Komediograf; r. 1707. u Veneciji, u. 1793 u Parizu.Radi na reformi ital. Pozorista i razvija veliku umjetnicku aktivnost (osobito u sezoni 1750-51).Nakon afirmacije svojih ideja,ali i ogorcene reakcije protivnika,posebno C. Gozzija napusta Venciju (1762),odlazi u Pariz gdje je upravnik Comedie italienne.Formirajuci se citanjem klas. Pozorisnih djela, Machiavellija i Moliera,a u skladu sa prosvijetiteljskim idejama, G. svojom reformom reagira na povrsnost koemdije dell`arte.Fiksiranim dijalogom i cvrstom dramskom fakturom stvara komediju karaktera i obicaja,u kojoj su protagonisti zivi ljudi njegova vremena, pa i onda kad nastupaju pod imenom i s formalnim karakteristikama tradicionalnih maski kao to su Pantalone,Brighella,Arlecchino ili Pulcinela.U preko stotinu komedija prikazao je gotovo sve drustvene slojeve Venecije s izrazitom simpatijom prema srednjem gradjanstvu i puku.Za razliku od aristokrata,koji afektiraju ishitrenim toskaniziranjem,njegovi trgovci,domacice,krcmarice i ribari govore svojim zivim i socnim venecijanskim dijalektom.Medju njegova najbolja djela ubrajaju se:Kafana;Krcmarica Mirandolina;Mali trg;Lepeza;Ribarske svadje.GOGOLJ Nikolaj Vasiljevic, rus. Knjizevnik; r. 1809. u Sorocincima,Poltavska gubernija, u. 1852 u Moskvi.God. 1829. seli se u Petrograd.Odgojitelj po velikaskim kucama,nizi cinovnik,jedno vrijeme predavac istorije na Petrogradskom univerzitetu.Prvu svoju pricu Bisavrjuk ili Ivanjska noc objavljuje 1830. u casopisu Otecestveni zapiski;Puskin ga zove na saradnju u reviji Savremenik.Iste godine izvodi se i prva premijera Gogoljeve komedije Revizor.Od 1836 do 1849 boravi u Italiji,Njemackoj ,Francuskoj.God. 1842 izlazi prvi dio romana Mrtve duse.Priblizavanje slavjanofilima,nevjerica u vlastitu darovitost,osjecanje krivice i religiozno-misticno raspolozenje obiljezvajau dalji Gogoljev zivot.On hodocasti u Jeruzalem.odrice se ranijeg rada,spaljuje drugi dio Mrtvih dusa,brani crkvu i samodrzavlje u knjizi Odabrana mjesta iz prepiske o prijateljima (1847).Pismo Bjelinskoga i negodovanje napredne javnosti navode ga da objasni svoj stav,da objavi tvz. Autorsku ispovijed.Posljednje godine provodi u Moskvi.Pisac ukr. Sela,idilicna pejzaza,seoskih obicaja,praznovjera i dr., G. je vjesto povezivao zbilju s predajom ,zgode stvarnog zivota prozimao “strasnim pricama”,smijesno mijesao sa zalosnim,realno s fantasticnim.Gogoljeva je Ukrajina vedra,raskalasena,prostodusna,sva u sarenilu,pjesmi i plesu;ljudi su dobrocudni,a Dnjepru nema rijeke “ravne na svijetu”.U prvim pripovjestima iz ukr. Zivota Veceri na majuru kraj Dikanjke dolazi do izrazaja folklor,vedro i romanticno raspolozenje,u drugoj je knjizi Mirgorod dao slikustarinskog junastva (Taras Buljba),progovorio je o strogim obicajima,surovom poimanju casti,pisanim i nepisanim zakonima Zaporozaca.U pripovjetkama Starinski posjednici;Pripovjest o tome kako su posvadili Ivan Ivanovic i Ivan Nikiforovic G. pokazuje svu prazninu vlasteoskog zivota,sitne interese,tmuran,stur i bezbojan svijet u kome se nista ne dogadja.U petrogradski pripovjetkama, G. govori o bijedi cinovnicke egzistencije.U najjacoj pripovjetki ovog ciklusa Kabanica on u liku sitna cinovnika Basmackina zali sve uvrijedjene i nepriznate.U Revizoru razgolicuje pokvarenost cinovnistva,siba lakomisleni provincijski mentalitet,osvijetljuje rus. Prilike onog vremena.G. osjeca potreba “da skupi na gomilu sve sto ne valja u Rusiji.”Stoga stvara sveobuhvatno djelo,koje ce utrti put iz pakla pokvarenosti i egozima,preko “cistilista” i moralnog preobrazaja, u “raj” idealne sutrasnjice.U djelu Mrtve duse Gogoljev glavni junak Cicikov putuje Rusijom,otkupljuje “mrtve duse”,snuje o posjednickim ugodnostima i uvjeren je da nema stvari koju ne bi mogao dobiti za novac.Kritican duh koji vidi mnoge slabosti svojih suvremenika i ruga im se tako da smijehom ne prikriva tugu (gogoljevski humor), G. je

4

stvorio likove koji su u rus. Drustvu postali obrasci za lijenost,glupost,sebicnost,lakoumnost i korupciju (Manilov,Sobakevic,Korobocka,Bopcinski i Dopcinski Hljestakov i dr.)Bjelinski je sudbinu rus. Knizevnosti povezivao sa sudbinom Gogolja,on ga je stavljao iznad Puskina,gledao u njemu socijalnog pjesnika,pjesnika u duhu vremena,pjesnika gradjanina.Dostojevski,zabrinut za usud tzv. Mladih nepriznatih i pregazenih ljudi,istice da je i sam ucio od Gogolja : »Svi smo mi izisli iz njegova sinjela ».GRIBOJEDOV Aleksandar Sergejevic,rus. Knjizevnik;r 1795,u. 1829.Siroka obrazovanja,slobodouman duh,blizak krugu petrogradskih dekabrista.Posao 1812 dobrovoljno u rat protiv Napoleona,1816. clan kolegija za vanjske poslove;na razlicitim diplomatskim duznostima u Perziji I na kavkazu.Uhapsen 1826. pod sumnjom da pripada dekabristima,ali zbog pomanjkanja dokaza oslobodjen.Pregovaraos Perzijancima nakon okoncanja Rusko-perzijskog rata (1826-28) I sklopio za Rusiju povoljan Turkmancajski ugovor o miru.Kao poslanik izazvao rivalitet Engleske.Ubili ga vjerski fanatici.Prozom I stihovima javlja se vec kao vojnik,kasnije prevodi francuske komedije,pise pozorisne komade zajedno sa Sahovskim,Hmeljinckim I dr.Glavno mu je djelo drustvena komedija Tesko pametnom u kojoj izvrgava ruglu staru moskovsku gospodu,osudjuje feudalni mentalitet,daje poraznu sliku o ukusu,moralu,karijerizmu I neprosvijecenosti svojih savremenika.Lik Cackoga izradjen je po modelu dekabrista.;on iznosi slobodno svoja uvjerenja I negoduje protiv feud. Samovolje.Komedija Gribojedova stekla je neobicnu popularnost.Znatno okljastrena od cenzure,stampana je 1833,a u cijelini tek 1862.HASEK Jaroslav, ces. Knjizevnik; r. 1883, u. 1923.Opce poznat po svom humoristicko-satirickom romanu o dobrom vojniku Svejku:Dozivljaji dobrog vojnika Svejka za vrijeme svjetskog rata.Roman je zamisljen u 12 knjiga,no H. je uspio napisati samo cetiri (petu I sestu napisao je kao zavrsetak Karel Vanek)U liku Svejka izrazen je otpor maloga covjeka protiv imperijalistickog rata,a u Svejkovim pricama kapitalisticko drustvo izvrgnuto kritici smijehu.Sluzeci se obilno hiperbolom,groteskom I ironijom,ruseci bespostedno idole staroga svijeta.H. je stvorio djelo koje svojim vedrim narodnim humorom prelazi okvire lokalnog I poznatog I uvrstava se medju najupjelija ostvarenja svjetske humoristicke literature.Roman je preveden na mnoge jezike,po njemu je snimljeno vise filmova,a djelo je preradjeno I za pozornicu.H. je bio plodan pisac humoristickih I satiricnih pripovjedaka,u kojima je ismijavao poredak u Austro-Ugarskoj.Svejk I svejkovstina usli su kao pojmovi u rijecnik nasega vremena.JARRY Alfred, franc. Knjizevnik; r. 1873, u. 1907.Boem,zivio ekstravagantno,umro je od alkoholizma.Proslavio se pozorinim djelom Ubu Roi (Kralj Ubu).Zametak tog komada bila je farsa koju je napisao u petnaestoj godini da bi se narugao jednom profesoru u liceju.Komad je.medjutim,prerastao uski okvir djacke farse I dobio dimenzije izvanredne satire protiv burzoazije.Ubu je komicni lik,koji u najvecoj mjeri sjedinjuje u sebi ljudsku glupost,tastinu I niskost.”Genijalni idiot”,”rodjak Polichinella”,Ubu je postao pojam,simbol (za neke:”olicenje etatizma”)Tom bufonerijom J. je utro put avangardistickom teatru.J. jepisao I poeme.Kao pjesnik pripada grupi dekadenata.Rjecnik mu je krcat neologizama.Na Jarryja su utjecali Borel Lautreamont.Djela:Casovi pjescane ure;Cezar;Antikrist;Apsolutna ljubav;Nadmuzjak;Okovani Ubu.JONSON Benjamin,poznat kao Ben Jonson, engl. Dramaticar; r. 1572, u. 1637. J. trazi realisticku dramu.U komedijama (Volpone;Mucaljiva zena;Alkemicar;Bartolomejski sajam)prokazuje drustvo kome je glavni cilj docepati se prevarom sto vise novca.Skeptik u stvarima vjere,humanist,pun zivotne radosti, J. se podruguje bigotnosti puritanaca,njihovu fanatizmu I ntrpeljivosti.Vrhunac Ben Jonsova satirickog genija nalazimo u komediji Volpone ili lisica (Volpone or the Fox)koja je zadrzala aktualnost sve do naseg doba.U rimskim tragedijama (Sejanus;catilina) J. se izjasnio protiv tiranije.Pjevao je ode,pastorale,ostavio nekoliko lirskih pjesama;istakao se kao autor tzv. Maska,alegoricnih igrokaza za dvorkse

5

priredbe.Prijatelj Backona I Sekspira,kome se divio (Na uspomenu mojem voljenom ucitelju W. Sekspiru, J. je znacajan knjizevnik tog doba.JORDAENS Jacob,flamanski slikar;r. 1593, u. 1678.Uz Rubensa i Van Dycka glavni majstor slikarstva flamanskog baroka u XVII vijeku.Slikao je uglavnom kompozicije s prizorima iz zivota seljaka,koje prikazazuje kod gozba i veselica kao likove pune zivotne snage.Realist,s jakim smislom za humor (Satir u posjeti kod seljaka ;Kralj pije ;Kako su pjevaku stari,tako cvrkucu mladi).KEATON Buster, pravo ime Joseph Francis Keaton, amer. filmski glumac I reziser; r. 1896, u. 1966.Popularni komicar u vrijeme nijemog filma,glumio covjeka cija je melankolicna,turobna I “ledena” fizionomija proturijeci dinamici industr. Civilizacije.Glumac koji se « nikada ne smije »,”najsutljivija pojava nijemoga filma”,u svojim je interpretacijama kriticar svojih suvremenika,sam,zatvoren,neprijemljiv I prekobrojan u svijetu koji se sve vise mehanizira, K. se unatoc neuspjehu u zvucnom filmu,smatra najvecim komicarem poslije Caplina.Najznacajniji nijemi filmovi:Nase gostoprimstvo;Navigator; General;Kamerman. Pedesetih godina dobio epizodne uloge u Wilderovu filmu Bulevar sumraka I Chaplinovu Svijetla pozornice.KLEIST,Heinrich von, njem. Knjizevnik. R. u Frankfurtu na Odri gdje i umro 1811.Nakon privatnog skolovanja stupa kao petnaestogodisnjak u vojsku koju poslije sedam godina sluzbe napusta,da bi studirao filozofiju i prirodne nauke.Luta zatim po Njemackoj,Francuskoj i Svicarskoj.Upoznaje se s Goetheom,Wielandom i Schillerom.Izdaje casopis Phobus u Dresdenu i Berliner Abendblatter u Berlinu.Siromasan,razocaran nacionalnim porazom i osobnim neuspjehom – inace labilne psih. Konstitucije K., zajedno s prijateljicom Henriettom Vogel,zavrsava zivot samoubistvom.Neprestano izmedju zdravlja i bolesti,podvojen i nestalan u osobnom zivotu,K. je i u svom djelu autor izmedju klasike i romantike:majstor odmjerene fraze i zagovornik apsolutne strasti.Njegov se junak bori za pravicu,ljubav,ljubav i domovinu,ali bez racionalisticke vertikale,vec u oscilacijama od slabosti do junastva,od trezvenosti do fantasticnosti.Rascjepljenost pjesnika Kleista i njegova svijeta vise je simbol jednog stanja – prelaza prosvijetiteljstva u romantizam nego sto bi bio iskaz licnog slucaja.Glavninu njegovog rada predstavljaju drame:tragedije s ant. Motivima u znaku brutalne strasti,pateticni patriotski komadi ( s temama iz srednjeg vijeka ili suvremene istorije) i komedija u slobodnim stihovima Razbijeni vrc,jedno od najboljih djela njemacke romantike.Kvaka 22 americki je satiricni ratni roman pisca Josepha Hellera, prvi put objavljen 1961. Roman, smješten tokom Drugog svjetskog rata od 1943. pa nadalje, se cesto spominje kao jedno od velikih djela literature 20. stoljeca. Roman slijedi Yossariana, bombardera ratnog zrakoplovstva, te mnoge druge likove, koji su smješteni na otoku Pianosa kraj Italije i pokušavaju napustiti vojsku prije nego što poginu. Struktura romana se u nekim poglavljima vrti u krug, tako da jedan dogadaj nadopunjuje drugi.Drugi svjetski rat. Kapetan Yossarian, mladic Asirskog podrijetla, je smješten u bolnici i glumi bol u jetrima kako bi što dulje izbjegao povratak na bojišnicu. On je naime bombarder vojnog vazduhoplovstva SAD-a smješten na otoku Pianosi kraj Italije koji se boji da ga svatko želi ubiti. No kada je u bolnicu došao neki Teksašanin, ispraznio je cijelu sobu za 10 dana svojim dosadnim pricama. Yossarianov je najveci problem „kvaka 22“ koja tvrdi da se samo ludaci mogu poslati kuci, no onaj tko je lud ne može zatražiti povratak jer bi to znacilo da je zapravo zdrav. Na Pianosi ima puno sporednih likova: doktor Daneeka koji se boji da ce ga poslati na bojišnicu na Tihom oceanu; Poglavica Bijeli Halfoat koji je slucajno otkrio naftu gdje god je postavio šator; Gladni Joe koji je postao jedino nervozan i imao nocne more kada je trebao ici kuci, ali bio smiren kada se norma za ratno letenje poveca; pilot McWatt koji uvijek ima naviku letjeti tako nisko sa avionom da je tek nekoliko desetaka metara iznad tla; potporucnik Scheisskopf koji jedino želi sudjelovati u paradama i pobijediti u njima; major

6

Major koji lici previše na Henrya Fondu i koji ne želi nikoga primiti u svoj ured te koji se iz dosade poceo krivo potpisivati sa „Washington Irwing“ na službenim spisima, zbog cega je stigao vojni istražitelj kako bi to istražio; šef kantine Milo koji se stalno bavi krijumcarenjem hrane iz raznih zemalja kako bi ih preprodavao i zaradio na tome; mladic Nately koji se zaljubio u jednu prostitutku koja ne mari osobito za njega; general Dreedle i major –de Coverley koga je pogodio neki starac sa ružom u oko kada je bio na trijumfalnoj povorci u Rimu; Yossarianovi kolege Dunbar, Kid Sampson, Clevinger i Orr, te dobrocudni kapelan sa kojim nitko ne želi provoditi vrijeme.Yossariana najviše muci što pukovnik Cathcart stalno povisuje norme za vojne zadatke – prvo je povisio na 50, pa na 60, 70 da bi na kraju stigao i do norme od 80. Yossarian je u Rimu sreo prostitutku Lucianu i duboko se zaljubio u nju. Ona mu je dala svoju adresu, no on je nepromišljeno bacio cedulju. Kasnije mu je bilo žao i cijelu je noc tražio Lucianu po Rimu, no nikada je više nije sreo. Kada su vojnici drugom prilikom otišli u Rim i svratili u bordel, Nately se posvadao se nekim starcem koji je vodio lokal oko toga hoce li prije propasti Amerika ili Italija. Usput je otkrio da je taj starac namjerno pogodio majora –de Coverleya u oko jer je mrzio Amerikance. S vremenom je sve više vojnika pocelo ginuti u zadacima, od Clevingera pa sve do Orra koji je nestao sa avionom. Yossarian se spetljao sa medicinskom sestrom Duckett, no ona je prekinula s njim kada je upoznala nekog doktora. Kid Sampson je poginuo kada nad njim prenisko preletio avion McWatta i prepolovio ga. McWatt se zatim s avionom zaletio u brdo i poginuo – a službenici su na spis mrtvih stavili i doktora Daneeka koji je prema službenim dokumentima bio s njim, iako je ovaj ostao na tlu i preživio. Nately je u jednom pohodu spasio svoju prostitutku od napasnih generala koji su je držali u jednom hotelu, a ona se zauzvrat zaljubila u njega. To ga je ucinilo toliko sretnim da je vec poceo planirati njihov zajednicki život i brak, a bio je spreman udomiti njenu malu sestru. No Nately je takoder ubrzo poginuo u jednom zadatku, a ona je ostala shrvana i za sve okrivila Yossariana, iako ovaj s tim nije imao nikakve veze. S vremenom se otkriva da je Yossarian bio svjedok mucne smrti kolege Snowdena kada je na njih pucano dok su bili u avionu – Snowdenova se utroba rasula na pod i Yossarian ga nije mogao spasiti. Od tada je, radi prosvjeda, bio gol na njegovom sprovodu i na dodjeli priznanja, što je kapelan protumacio kao neki znak. Zbog odbijanja daljnjeg letenja, potpukovnik Korn i Cathcart su mu predložili nagodbu – poslati ce ga kuci sa odlikovanjem, ali jedino ako samo govori dobre stvari o njima. Yossarian prihvati ali ga pri izlazu napadne Natelyjeva prostituka i rani. U bolnici ga posjeti major Danby koji mu savjetuje da prihvati ponudu, no baš tada Yossarian cuje da je Orr zapravo živ jer je samo odglumio smrt te se nekako domogao neutralne Švedske. Yossarian odluci takoder dezertirati i nekamo pobjeci, a Danby i kapelan ga radosno puste da ode.KOMEDIJA,dramska vrsta u kojoj se scenski prikazuju na saljiv ili podrugljiv nacin smijesne ili negativne strane zivota.Razvila se kod Grka iz narodne dorske ili megarske lakrdije.Knjizevni joj je oblik dao Doranin Epiharm na Siciliji,a do najveceg je cvata dosla u Ateni,gdje se prikazivala na Dionizijevim svetkovinama.Stara aticka k. (Kratin,Eupolis,Aristofan),s fanasticnim sastavom horova (oblaci,zabe,ptice I dr.)prostim salama I ostrom porugom kritikuje politicki,drustveni iknjizevni zivot ne zaziruci ni od osobnih napada.Zbog promjena politickih prilika razvija se u prvoj polovini 4 vijeka srednja aticka (Antifan,Anaksadrin),koja napusta hor I politicku satiru.Ona cini prelaz k novoj komediji (Difil,Filemon,Menandar),koja uzima teme iz svakodnevnog zivota iznoseci na sceni intrige I tipicne karaktere (mrzovoljan otac,lakouman sin,lukav I dovitljiv rob,okretna hetera,prozdrljiv parazit I dr.)Novu aticku komediju preradjivali su Rimljani (Plaut,Terencije)pod imenom fabula palliata (lat. Pallium:ogrtac).Rimske komedije koje su zadrzavajuci tehniku palijate,prenosile na scenu italsku sredinu,zvale su se togatae (lat. Toga:gornja rimska haljina)Njihova su podvrsta komedije s narodnim motivima trabeatea (lat. Trabea:plebejska svecana haljina) I tabula tabernariae (lat. Taberna:dascara).S propascu

7

Rima prekida se tradicija anticke komedije.Srednji vijek ne poznaje ovaj knjizevni rad.Terencijeve komedije citaju se u nekim samostanskim skolama zato sto se u njima vidi uzoran obrazac latinskog jezika.Interes za anticku komediju ozivljavaju humanisti.Prevodjenjem rimskih tekstova na italijanski daje se poticaj za stvaranje izvorne italijanske komedije.Ariostova Cassaria (prikazana 1508) oslanja se na latinske uzore I nailazi na veliki uspjeh kod savremenika.Renesansna je komedija I Calandria (1513) djelo Brnarda Dovizija,zvanog Il Bibbiena.Predstave su bile pracene muzikom I ritmickim plesovima izmedju cinova.karakteri su bili tek nagovjesteni,vladao je slucaj ili hir;najcudniji dogadjaji gomila su jedan preko drugog,sirovo bez razvijanja radnje.Machiavelli,tipican predstavnik renesansnog duha,povodeci se za stvarnom istinom,pise komediju Mandragola .I dok je Calandria po svemu slobodna igra slika,k. zapleta, mandragola je komedija karaktera..kritican i pronicljiv duh,Machiavelli je dao djelo koje je dokument o zivotu, obicajima I naravi ljudi njegova vremena.mandragola se moze ocijeniti kao prva moderna komedija.I Cassaria I Calandria I Mandragola idu u red komedija zvanih commedia erudita.Oko XVI vijeka javlja se u italiji nova vrsta pozorisne igre zvana commedia del arte;ona je izvrsila znacajan utjecaj na evropsku komediju.U Spaniji se naziva svaka drama bez obzira na sadrzaj,ako ima tri cina I zasniva se na zapletu.U spanskim komedijama,zu glavnu radnju kojoj su nosioci plemici,nadovezuje se paralelno I komicna igra ciji su protagonisti sluge,seljaci I gradjani.Spanski komediju predstavljaju Tirso de Molina,Lope de Vega I Calderon.Engleska renesansna komedija ima srodnosti sa spanskom,jer u sebi povezuje elemente komicnog I tragicnog.Pisci komedija nadahnjuju se rimskim autorima (Plaut),Shaksperaove komedije San ljetnje noci,Mletacki trgovac,Kako vam drago I dr najvisa su dostignuca engleske komedije uopce.Sheaksperov savremenik Ben Jonson,autor djela Volpone I Alkemicar, majstor u “komediji humora” takodjer siba poroke svoga vremena rugajuci se sujevjerju I pohlepi.Svijet londonskih zanatlija nalazi svoje mjesto u komedijama Thomasa Dekkera (1570 – 1632),a Philip Massinger (1538 – 1648) autor je I danas popularne komedije Novi nacin placanja starih dugova .Razvoj engl. Komedije privremeno prekidaju puritanci zatvarajuci aktom Parlamenta (1642) engleska pozorista.Na tradiciju elizabetanske drame nadovezuje se djelo Williama Congrevea (1670 – 1729).Njegove komedije,narocito Takav je svijet,pune su duhovitih kalambura,doskocica I preciznosti.Znacajni su engleski komediografi I Richard B. Sheridan (1751 – 1816),Oscar Wilde (1854-1900) I George Bernard Shaw (1856-1950).Francuska komedija polazi od grcke I rimske.Kodeks klasicisticke umjetnosti nije dopustao da se tragicne zgode mijesaju s komicnim.Veliki francuski komediograf Moliere (1622 – 1673) ismijao je skrtost,licemjerstvo,pomodarstvo,laznu ucensot.Sjajan posmatrac I psiholog,poklanjao je vise paznje karakterima nego komicnosti situacije.Njegova djela vrse znacajan utjecaj na razvoj evropske komedije.Od Francuza duguju mu narocito Regnard I Lesage,od Engleza Sheridan,od Italijana Goldoni.Medju istaknute francuske komediografe ide Beaumarchais (1732-1799),cija je komedija Figarova zenidba,najveci pozorisno-politicki dogadjaj XVIII vijeka,djelo koje je po Dantonovim rijecima,dotuklo aristokarate.Ruski pisci komedija od Fonvizina preko Gribojedova I Gogolja do komedija poslije Oktobra (Majakovski).izvrgavaju ruglu primitivizam provincijalnog plemstva (Fonvizin,Nedorasli),reakcionarstvo,poltronstvo,karijerizam (Gribojedov Zlo do pameti),korupcija (Gogolj,Revizor),uobrazenost,birokratiju,malogradjanski egoizam (Majakovski,Hladan tus I dr.)U njemackoj knizevnosti znacajni su kao pisci komedija Kleist,Grillparzer,Tieck,Sternheim,Kaiser I dr.U srpskoj knjizevnosti istaknuti su komediografi:J. Sterija Popovic,Branislav Nusic I Dusan Kovacevic.Po vrstama postoje komedija karaktera,komedija intrige,komedija konverzacije i komedija situacije.Kod komedije karaktera radi se obicno o izrugivanju neke mane,kao sto je skrtost,licemjerje.uobrazenost i dr.Ti[icna je komedija karaktera Plautova Tvrdica,prema kojoj je Moliere napisao komediju Skrtac,Drzic Skupa a Sterija Popovic Kir Janju.Komedija

8

intrige zasniva se na spletki,kojom akteri drame zele nadmudriti,nasamariti,izvrgnuti ruglu licemjerje,umisljenike,skrtice.Plaut se npr. Koristi komikom intrige ili spletke da bi se narugao hvalisavom vojniku.Komedija konverzacije bazira se bazira se na duhovitosti replike I zivi na evropskim scenama od Calderona I njegovih duhovitih dijaloga do Wildea I ubojite Shawove dosjetke.Komedija sitauacije pociva na neocekivanim zapletima,koji dovode glavne junake u smijesne nepredvidjene,nemoguce polozaje,iz kojih se oni izvlace cesto na drastican nacin.Na komiku situacije nadovezuje se I tzv qui pro quo-komedija,u kojoj se komican efekat postize tako da dolazi do zamjene lica zbog zamjene odjece,predmeta raspoznavanja,maske,isprava I drugog.

LEHAR Franz, (mad. Lehár Ferenc, nem. Franz Lehár) ( 1870., Komoran, Madarska - 1948. Bad Išl, Austrija) bio je austrijski kompozitor madarskog porekla. Svjetsku slavu stekao je komponovanjem opereta.Franc Lehar važio je još kao dete za uspješnog pijanistu. Sa jedanaest godina komponovao je svoju prvu pjesmu. Kasnije je studirao violinu na praškom konzervatorijumu. Svoju muzicku karijeru poceo je kao dirigent u Vupertalu u Nemackoj. Zatim je postao dirigent u vojsci Austro-Ugarske, da bi se pridružio kapeli svog oca. Sa kapelom svog oca gostovao je u Puli, Trstu, Budimpešti i od 1899. do 1902. u Becu. U Becu je najzad ostao, i nakon prvih kompozicija od kojih je mogao da živi, posvetio se komponovanju opereta.Svoj prvi veliki uspeh postigao je 1905. operetom „Vesela udovica“. Sledile su uspešne operete „Grof od Luksemburga“, „Zemlja smijeha“, „Paganini“, „Carevic“ i druge. Pored opereta komponovao je dve simfonijske pesme, dva koncerta violinom, raznu muziku za film, pjesme, igranke i muziku za marš.Iako oženjen Jevrejkinjom Lehar nije morao da napusti Austriju u toku nacisticke vlasti. Njegov dobar prijatelj i libretista Fric Lener-Beda stradao je u Aušvicu. Lehar je svoju vilu u Bad Išlu zaveštovao gradu sa obavezom da naprave Lehar-muzej. Od svojih prihoda usvojio je Lehar-fond za pomoc starih ljudi, koji su bez sopstvene krivice upali u bedu. Od fonda nisu se smjeli podržavati mladi talenti, jer, tako Lehar, pravi talenti se sami od sebe izbore i on ne želi da se stvara kulturni dilentatizam.Franc Lehar važi zajedno sa Imre Kalman, takode madarski kompozitor, za osnovaca takozvane „srebrne becke operetske ere“.LEWIS Jerry, amer. Filmski glumac;r 1926.Isprva nastupao sa Deanom martinom,a poslije se osamostalio I izgradio svoj osobni tip komike;najcesce tumaci likove malih,neuroticnih,ali I dobrocudnih likova.Znacajniji filmovi:Ludi profesor,Artisti I modeli,Kralj komedije,Arizona Dream.LEWIS Sinclair (Sauk Centre, Minnesota, 7. veljace 1885. - Rim, 10. sijecnja 1951.), americki književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1930. time postavši prvi Amerikanac koji je dobio tu nagradu.Roden je 1885., imao je život ispunjen raznovrsnim iskustvima, korisnim za stvaranje široke vizije americkog društva, ciju ce snažnu sliku dati u svojim romanima. Tako je on prekinuo studije na univerzitetu Yale, i otišao raditi na Panamskom kanalu. A onda se vratio na Yale i diplomirao, 1908. Narednih godina je puno putovao po Americi, radeci kao izvjestitelj mnogih listova i agencija. U pocetku, dok još nije našao svoj pravi put, pisao je bulevarsku prozu, price i romane, sve dok 1920. nije objavio roman „Glavna ulica” i postigao ogroman uspjeh. Za kratko vrijeme bilo je rasprodano pola milijuna primjeraka, a roman je preveden na bezmalo sve europske jezike.Uslijedili su potom romani: „Kraljevska krv”,„Babbitt”, „Elmer Gantry”, „Covjek koji je poznavao Coolidgea”, „Dodsworth”, „Arrowsmith”, „Ann Vickers”, „Umjetnicko djelo”, „To je ovdje nemoguce”. Njima je Lewis izbio u red velikih realistickih pisaca savremene Amerike, s podjednakim poznavanjem opisujuci život razlicitih slojeva i vrlo razlicitih junaka. Snažna satiricka, kriticka nota izazivala je cesto proturjecje

9

reakcije javnosti. Od pohvala kritike i slobodoumnih intelektualaca – do poziva na bojkot, linc, uhicenje. Sinclair Lewis je jedan od najslavnijih pisaca takozvane izgubljene generacije. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1930. godine. Preminuo je 1951. u Rimu od posljedica trajnog alkoholizma.LUBITSCH Ernst, amer. Filmski reziser njem. Porijekla ;r. 1892,u. 1947.Najprije glumac Njemackog posorista u Berlinu pod vodjstvom Maxa Reinhardta.Prvi su mu filmovi izrazite istorijske evokacije;ubrzo prelazi na komediju,a u SAD je izgradio licni stil (nazvan Lubitsch-truch)lagane,krajnje ironicne komedije.Vaznija ostvarenja :Ljubavna parada ;Bracni krug ;Poljubi me jos jednom ;Kad bih imao million ;vesela udovica ;Biti ili ne biti.MAJAKOVSKI Vladimir Vladimirovic Bagdadi pored Kutaisa, 19. jul 1893. - Moskva, 14. april 1930.), je bio ruski književnik.Pošao je u slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije, oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pesnički i slikarski talenat. Pjesnički rad počeo je kao futurista, stojeći ujedno na čelu toga pokreta. Nastojao je da stvori novu poeziju koja bi odgovarala urbanom a zatim i revolucionarnom razdoblju istorije Rusije i čovečanstva. Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske reči, namjerno grube antiestetizme, stvara vlastite kovanice, služi se vrlo često igrom reči, dotada nepoznatim metaforama, a posebno voli hiperbole.Razbija tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu "stepenasti" stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pesnika koji se direktno obraća velikom auditorijumu. Smisao takve poezije odvodi ga direktno na revolucionarnu tribinu, miting. Eksperimentalnu liriku slede velike lirske poeme monološkog tipa "Oblak u pantalonama", "Rat i svet", "Čovek". Stavljajući poeziju svesno u službu revolucije piše agitacijske pesme ("Levi marš"), scensko delo na temu revolucije s biblijskim motivima "Misterija Bufo".Napisao je par satiricnih i grotesknih komedija u kojima ismijava malogradjanstinu (Stjenica) i birokratski drustveni mehanizam (Hladan tus).Svojim delom izvršio je veliki uticaj na razvoj sovjetske poezije, a delovao je i na pesnike izvan SSSR (Aragon, Beher, Vapcarov i dr.)Završio je život samoubistvom.MACHIAVELLI Niccolo, italijanski knjizevnik i politicar;r 1469 u Firenci,gdje je i umro 1527.Humanisticki odgojen,bio je covjek prakse i izvorni mislilac.God. 1498 stupa u sluzbu Firentinske republike kao tajnik Druge kancelarije (za unutrasnje poslove i rat).Iako u politici nikada ne postaje licnost prvog plana,bavljenje timposlovima omogucuje mu da izravno upozna ljude,njihove odnose,probleme rata i mira,u doba kada se Firenca bori za republikanske slobode,a oko nje propadaju ital. Drzavice,dok Apenisnki poluotok postaje bojnim poljem velikih sila.M. sudjeluje u ratu protiv Pise,putuje u Francusku i Tirol,slijedi pokrete i uspon Cezara Borgije.Povjerena mu je i organizacija nove vojske iz naroda,koja je trebala iskljuciti pogubnu praksu placenickih druzina,no u tome nije postigao upjeha.God. 1512 u Firenci su Medici ponovo na vlasti,pa M. gubi sluzbu,konfiniran je,zatvoren i mucen.Otada se posvecuje uglavnom knjizevnom radu.Novi gospodari povjeravaju mu pisanje firentinske istorije,sto mu je otudjilo republikanske prijatelje,pa se druga republika ne koristi njegovim uslugama.Za prisilne neaktivnosti (1512-20) M. pise glavna djela.Poput mnogih savremenika i on poseze za antickim uzorima,ali kao genijalan predstavnik renesanse epohe nadahnjuje se u prvom redu “efektivnom istinom o stvarima”,a ne teoloskim i etickim konstrukcijama.U polit. Zbilji M. tazi unutrasnju zakonitost i tako uspostavlja politiku kao autonomnu disciplinu utemeljenu na promatranju,iskustvu i osobnoj interpretaciji.U istoriji otkriva pojedinca sa njegovom krepkom vrlinom,ali i strastima i egoizmom;drz. Organizam (republikanski ili monarhijski)kao autonoman sistem usmjeren dobru vecine;politicku praksu kojoj je visi cilj – interes drzave,i kojem je podvrgnuto sve,pa i religija,Svoje nove misli najbriljantnije izlaze u raspravi Vladar (Il Principe,1513) u kojoj govori o potrebi cvrste apsolutne monarhije,savjetuje novog kneza i zalaze se za jedinstvo Italijana protiv zavojevaca.Opseznija su Razmatranja o prvoj dekadi Tita Livija,gdje raspravlja o razlicitim

10

oblicima drzave i kritikuje rimsku Kuriju sto sprecava ujedinjenje Italije,a nema snage da taj istorisjki zadtak obavi sama.M je ostavio zanimljiva Pisma,lirske.politicke i satiricne pjesme,nedovrseni spjev Zlatni magarac;Dijalog o jeziku,jednu novelu (Belfagor) i Mandragolu,najbolju italijansku koemdiju u XVI stoljecu u kojoj je dao izvrstan lik hipokritskog redovnika i opisao trijumf inteligencije bez skrupula.MARIVAUX Pierre Carlet de Chambrlan de, franc. Komediograf i romanopisac ; r. 1688 u Parizu, u. 1763 u Parizu.nakon neuspjeha tragedije hanibal (1720),poceo pisati komedije (ukupno ostavio oko 40),koje su mu donijele uspjeh i popularnost.Romani Marijanin zivot i Seljak skorojevic zanimljivi su po svojim realistickim odlikama i po opisima ljudi dalekih aristokratskoj sredini onoga vremena.U njegovim komeijam ogleda se elegantni zivot XVIII st.Njegovi se junaci natjecu u dosjetkama,govore zivo,duhovito,ponekad i preciozno,pa se ta njegova manira,osebujna i puna dovitljivosti i galanterije,po njemu nazvala marivaudage.Nastavljajuci tradiciju ljubavnih dijaloga commedie dellàrte i stavljajuci u srediste radnje zene,cijim je prohtjevima i zeljama sve drugo podrijedjeno, M. slika svijet idealiziranih heroina.vaznije komedije :Igra ljubavi i slucaja i Lazne ispovijesti.MENANDAR, atenski pjesnik ; r. oko 342 p.n.e., u. oko 292 .Glavni predstavnik nove aticke komedije.Odbio laskave pozive iz Aleksandrije i Pele i citav zivot proveo u rodnom gradu.Teme za komedije sa stereotipnim likovima i zapletima uzimao je iz dnevnog zivota,a bio je majstor u crtanju karaktera.Napisao je 105 (ili 109) komedija,od kojih su,uz krace fragmente sacuvani dulji odlomci samo iz cetiri,najvise iz djela Parnicari.Godine 1956. na papirusu je pronadjena citava njegova komedija Mrzovoljica.Njegove su komedije preradjivali Plaut,Terencije i mnogi drugi rim. Knjizevnici,pa jepreko njihovih djela M. utjecao na razvoj kasnije evr. Komedije (Shakspeare,Lessing,Moliere).MILNE Alan Aleksandar,rodjen 1882,London,Engleska – umro 31. januara 1956,Hartfild,Saseks.Engleski pisac.Pridruzio se osoblju lista Panc 1906 i pravio je uspjesne lagane komedije i znamenit detektivski roman Misterije crvene kuce (1922).Stihovi koje je pisao za svoga sina Kristofera Robina prerasli su u kolekciju Kad smo bili veoma mladi i Sada imamo sest godina koje su postale omiljena klasika.price o avanturama Kristofera Robina i igracaka u obliku zivotinja Pu.Piglet,Kanga,Ru,Tigar,Zec,Sova,Ijora opisane su u nevjerovatno popularnim knjigama Vini Pu i Kuca na uglu Pu.MOLIERE, pravo ime Jean Baptiste Poquelin, franc. Komediograf i glumac ; r. 1622 u Parizu, u. 1673 u Parizu.Ucenik filozofa Gasendija.Svrsava licej i pravo,ali se odrice pravnicke karijere i postaje glumac.U Parizu osniva pozorisnu druzinu L`Illustre Theatre,uskoro dozivljava nocani slom te je zbog dugova odudjen na zatvor.S druzinom zatim obilazi provinciju (12 godina lutanja).U pocetku pise vecinom farse.Prve su mu komedije u stihovima Lakomislenik (1655) i Ljubavna srdzba (1656).proslavivsi se u provinciji ,prikazuje u Parizu (1659) Kaciperke,jednocinku u kojojismijava precioznu modu i njezin utjecaj na malogradjane .M. je napisao niz poz. Komada u prozi i stihu (ukupno 33).Remek-djela su :Skola za zene ;Tartuffe ;Don Juan ;Mizantrop ;Skrtac ;Gradjanin plemic ;Ucene zene ;Umisljeni bolesnik.Prvom velikom komedijom Skola za zene M. siba bogatog starog nezenju koji misli da novcem moze prisiliti svoju sticenicu da se za nj uda.Komedija je dozivjela veliki uspjeh.U formalnom pogledu njome se M. najvise priblizioestetskim zahtjevima klasicizma.Komedija je izazvala zivu polemiku,u kojoj se zavist knjizevnika i glamaca pomijesala sa ideoloskom borbom koju je protiv Moliera vodila reakcionarna aristokracija.No,najzesce napade M. je dozivio nakon prikazivanja Tartuffea,u kojem ce razgolititi licemjereje kat. svecenstva.Tartuffe se mogao ponovo prikazivati tek posto ga je M. vise puta preradio i Tartuffea napravio svjetovnim licem.U medjuvremenu M. prikazuje Don Juana (1665).Molierov Don Juan je amoralan,beskrupulozan plemic.M. kroz rijeci svoga porocnog junaka razgolicuje vijet kome ovaj pripada.U Mizantropu, koji je tipican primjer klas. Komedije visokog stila ,gdje komika situacije ustupa mjesto intelektualnoj, filoz. Komici

11

,te se dodiruje s tragicnoscu,glavni junak Alceste otkriva i optuzuje niska moralna svojstva tzv. Viseg drustva.Komicnost toga lika proizilazi iz cinjenice sto on hoce da nametne aristokratskom drustvu moral koji bi znacio njegovo unistenje.Umisljeni bolesnik (1673) posljednja je Molierova komedija.U njoj je obradio svoju omiljenu temu o lijecnicima sarlatanima i bolesnicima koji im vjeruju.Kao nasljednik tradicije renesansnog humanizma, M. je genijalno ismijavao ondasnje drustvo sibajuci staleske predrasude,pokvarenost aristokracije i poglepu burzoazije.NESTROY Johann Nepomuk,austrijski komediograf I glumac; r. 1801,u.1862.Jedno je vrijeme pjevac,a poslije glumi komicne uloge.Napisao je niz popularnih komada komedija I lakrdija.Njegove drame najcesce su skepticne,a izraz im pociva na bazi verbalne dosjetke I klas. Beckog vica.Usprkos lakoc svog stila ostro se narugao slabostima i nedostacima svojih savremenika.Najpoznatije mu je djelo Zli duh Lumpazivagabundus ili lakoumni trolist.Izvodjen je i na nasim pozornicama.PLAUT, Tit Makcije, lat. Titus Maccius Plautus, rim. Pjesnik-komediograf; r. oko 254 p. n.e. u Sarsini (Umbrija), u. 184 u Rimu.Najveci rim. Pisac komedija.sacuvani podaci o njegovom zivotu nisu pouzdani.Prema njima,rano je dosao u dodir sa pozorisnim ambijentom.Obogativsi se,dao se na trg, spekulacije.Kad mu je citav imetak propao,vratio se pozoristu.Slobodno je preradjivao grc. Komedije Aleksisa demofila,Menandra,Difila i Filemona.Zadrzavaju grck. Sadrzaj i likove, P. ipak unosi neke elemente iz rim. Zivota.Pjevani djelovi (cantica),kojih nema u grckim originalima,daju njegovoj komediji operetni karakter.Od 130 komedija,koje su muposlije pripisivali,rim. Filolog Varon smtra autenticnim samo 21.Te su se jedine i sacuvale.Osim komedije Ampithruo, koja je travestija mita ,sve ostale iznose stereotipne fabule iz gradjanskog zivota .Tu se najcesce susrecu naivni ocevi,lakoumni,ali posteni sinovi,lukavi robovi,cestite hetere,prljavi svodnici,bijedni paraziti i smijesni kuhari.Njuspjelije su komedije :Zarica (Aulularia),u kojoj j obradjen motiv skrtca,Blizanci,Hvalisavi vojnik,Rob varalica,Konopac,Miraz i Robovi.Kod Plauta preovladava komedija intrige,u kojoj beznadne situacije dovode do sretna zavrsetkaNjegova je komika snazna i drasticna,cesto s trivijalnim dosjetkama prema ukusu ondasnje publike.P. je majstor jezika.Unosi mnogo elemenata narodnog govora i sam stvara nove ekspresivne rijeci.Znatno je utjecao na evr. Komediografiju (Sheakspere,Moliere,Holberg,Lessing,Kleist.Drzic je za svoju komediju:Skup imao uzor u Plautovoj Aululariji.RABLE Fransoa , (Chinon, Indre-et-Loire, oko 1494. - Pariz, 9. april 1553.) - francuski humanist, pripovedac, lekar i monah. Fransoa RablePrvi je veliki francuski prozaista i jedna od najkrupnijih figura francuske renesanse. U mladosti je bio monah (franjevac pa benediktanac). Rano je pokazao interes za anticke jezike (grcki, latinski, hebrejski) i prirodne nauke. Osumnjicen da cita "jereticke" knjige, napušta manastir ("brlog lenjosti i pohote"), studira medicinu i sprijateljuje se s istaknutim humanistima. Rable je imao bezgranicno poverenje u prirodu i nauku. Poklonik je antike, uvijek žedan novih saznanja.Godine 1532. je doktor u Lionu i profesor anatomije. Tu objavljuje u prevodu Hipokratove aforizme i "Medicinska pisma" Ðovannija Manardija, kao i zapažen šaljivi almanah ("La Pantagrueline prognostication"). Životno delo mu je fantasticno - satiricni roman „Gargantua i Pantagruel“ kojim je izrazio ideje pravde, dobrote, covecnosti, kulture i tolerancije. Kao licni doktor kardinala, ambasadora pri Vatikanu, boravi u više navrata u Rimu, gdje proširuje svoje znanje studijem arheologije, botanike i arhitekture.Revizor (Nikolaj Gogolj)Prvi cinZa mjesto radnje uzeta je provincijska sredina i sve drustvene strukture: sudstvo, zdravstvo, obrazovanje. Glavne uloge: nacelnik grada Anton Antonovic, direktor bolnice Zemljanika, sudija Amos Fjodorovic Ljapkin Tjapkin, skolski nadzornik Luka Lukic, postar Ivan Kuzmic,

12

varoske spahije Dopcinski i Bopcinski … Lik koji je iznad njih, koji pokrece radnju jeste Hljestakov, sitni cinovnik iz Petrograda.Nacelnik je pozvao u kancelariju sve glavne ljude u gradu da im saopsti iznenadnu I neprijatnu vijest koja glasi: Dolazi nam revizor. Iz njegovih rijeci saznajemo da u bolnici vlada prljavstina, bolesnici lice na kovace, nema bolesnickih lista i dijagnoza, sve zaudara na kupus, pusi se duvan. U sreskom sudu je opsti nered. Sudija uzima mito- lovacke kucice, nacelnik sve sto mu padne saka- skupocenu bundu, sal ili bilo sta drugo.Dolaze spahije Dopcinski i Bopcinski sa vijescu da je u gradskoj gostionici cinovnik. Da se zove Ivan Aleksandrovic Hljestakov, da je tu vec dvije nedelje. Nastaje dilema sta raditi. Ipak, spremaju se da svi odu u gostionicu i potraze revizora, ali kako kad ne znaju nista o njegovom izgledu.

Drugi cinMesto desavanja je gostionica odnosno soba u kojoj su odseli Hljestakov i njegov momak Osip. Vec je drugi mesec kako je Hljestakov iz Petrograda krenuo na put, a nikako da stigne na cilj- do svojih roditelja. U gradu nista ne placa, gostionicar preti da ce ga prijaviti vlastima i oterati u zatvor.Nastaje izuzetno komicna situacija koja se gradi na zabuni, nesporazumu i uzajamnom strahu.

Treci cinRazgovor nacelnikove zene Ane Andrejevne i kcerke Marije. I one su uzbudjene jurnjavom koja je nastala u gradu. Dopcinski im javlja da ce u njihovu kucu na smestaj doci revizor i da ona, Ana Andrejevna, sve dobro pripremi.Nacelnik dovodi u kucu uglednog gosta. Do izrazaja prvo dolazi provincijski duh nacelnikove zene i kcerke. One su fascinirane prisustvom i pricom Hljestakova o petrogradskom zivotu. Posto u pitanjma prelaze sa teme na temu, to je dokaz njihove neizivljenosti i potrebe za zivotom u velikom gradu i svetu otmenisti.Hljestakov , u pricanju, gubi granicu izmedju istinitog I izmisljenog. Njegova prica ima svoje dejstvo. Nacelnik i svi oko njega drhte od straha, a on, dok prica, zivi zivot o kome je sanjao kao sitan cinovnik.

Cetvrti cinDo kraja se uoblicava motiv korupcije i podmicivanja kao sredstva u ocuvanju polozaja u drustvu. Korupcija i malogradjansko ponasanje malih ljudi u malom mestu spram vaznih licnosti, uveliko su dosli do izrazaja, sto dobija i vanvremensko znacenje.Prvo Hljestakovu dolazi Ljapkin Tjapkin, sudija. Prilazi zaplaseno, iz ruku mu ispada pripremljen novac. Videci povoljnu priliku, Hljastakov ga uzima na zajam. Ali, pored sklonosti da podmicuje, on ima jos jednu crtu: potrebu da svakog od bliznjih podkazuje i jos vise obelezi greskama i nedostacima, kako bi sebe prikazao u sto boljem svetlu.Dolaze i trgovci koji se zale na nacelnika. Njegova gramzivost popsima takve dimenzije da se nicega ne libi- sve nosi, pa cak i suve sljive koje u buretu stoje i po sedam godina. Da bi sto vise dobio, on i po dva rodjendana slavi godisnje. Zatvara ljude i u zatvoru ih hrani slanom ribom, ne dajuci im vodu. Nacelnikovu bahatost i samovolju potvrdjuje i zena jednog podoficira, cijeg je muza nezakonito oterao u vojsku a nju isibao.Hljestakov se naizmenicno udvara nacelnikovoj zeni i kcerci, da bi se na kraju stekao utisak kako on prosi nacelnikovu kcerku. Hljestakov pise pismo prijatelju, novinaru, u Petrograd, ciji ce se sadrzaj otkriti na kraju. Odlazi u kocijama, sa izgovorom da ce to biti nakratko, a nacelnikova porodica ostaje presrecna sto je sve dobilo takav nesluceni obrt.

13

Peti cinOvaj cin donosi resenje, ali na nacin kako je komedija i pocela. Na pocetku ovog cina data je slika malogradjanske porodicne srece. Nacelnik u udaji kcerke vidi izuzetnu sansu za svoje napredovanje u sluzbi. Vjerujuci da se visoko vinuo, izrice pretnje i osvetu svima koji su se zalili na njega.Da bi prikazao mentalitet i licemerje kako cinovnickog tako i trgovackog svijeta, Gogolj i treci put na pozornicu izvodi i sudiju, upravnika bolnice, trgovce i policajce. Svi dolaze da nacelniku cestitaju na udaji kcerke i da sa njim podele “zadovoljstvo” i srecu.A onda- sok za sve njih. Dolazi postar sa pismom Hljestakova koje je upuceno prijatelju u Petrograd. Pocinje citanje pisma u prisustvu svih. U njemu je Hljestakov podsmijeh upucen svima koji su uvjereni da nesto znace u tom provincijskom zivotu.Pismo otkriva da Hljestakov nije nikakav revizor, niti neka vazna licnost, vec slucajni prolaznik i prevarant, te da je nacelnik sa svojom porodicom izigran i kao ostali ismijan.i dok jos traje stanje izazvano brukom koja je dosla sa pismom, stize gromovita vest o dolasku pravog revizora. Ova vijest je pretvorila sve prisutne u skamenjenu grupu. Sve se pretvara u nemu scenu, u kojoj nema ni pokreta ni rijeci.

ROSSINI Gioacchino Antonio (Pesaro, 1792. - Passy pokraj Pariza, 1868.), talijanski kompozitor. Debitirao je 1810. godine u Veneciji komicnom operom "Bracna mjenica", u kojoj slijedi stil kasnonapuljske škole. Postepeno se oslobada te manire i u djelima nastalim 1813. godine vec ima svoj posve izgraden stil, formiran dijelom pod utjecajem Mozarta. U razdoblju do 1823. godine skladao je za talijanska kazališta 30-ak raznovrsnih opera, a u tom periodu nastala je i njegova najpoznatija opera "Seviljski brijac", remek-djelo talijanskog buffo-stila. Od 1824. godine angažiran je u Parizu kao direktor Italijanskog pozorista, a dobiva i zvanje kraljevskog skladatelja i inspektora pjevanja u Francuskoj. U zenitu stvaralackih snaga i na vrhuncu slave prestao je sa komponiranjem opere, a do kraja života dao je i u drugim glazbenim vrstama malo: zbirka arija i dvopjeva "Muzicke veceri", "Stabat Mater", "Malu svecanu misu" i nekoliko prigodnih vokalnih djela.Druga djela :Kradljiva svraka ;Turcin u Italiji ;Pepeljuga.ROSTAND Edmond, franc. Pjesnik i dramaticar ; r. 1868 u Marseilleu, u. 1918. u Parizu.Debitirao zbirkom stihova Les Musardies,u kojima se ogleda utjecaj A. de Musseta.Prvi pozorisni komadi (Crvena rukavica) nisu mu donijeli nikakav uspjeh.Poceo zatim pisati « poetski teatar » :komad primljen je sa simpatijama.Za glumicu Sarah Bernardt napisao dva igrokaza u stihovima :Daleka princeza (sadrzaj uzet iz jedne srednjevjekovne legende) i Samaritanka (jevandjelje u tri slike).God. 1897. dao je svoje najpopularnije djelo Cyrano de Bergereac.Napisao jos dramu Orlic (o Napoleonovom sinu,vojvodi od Reichstada)i scensku basnu Chantecler (o pijetlu Chantechlera,koji simbolizira samog pjesnika).Posmrtno je objavljena knjiga njegovih patriotskih poema Le Vol de la Marseillaise (1919) i drama Posljednja noc Don Juana (1921).R. je potkraj vijeka u jeku natularizma ozivio romanticki teatar i pokusao mu da vrati stari sjaj.Njegov Cyrano de Bergerac osvoji je publiku i odrzao se na repertoaru do danas.Pjesnik zive imaginacije i vjest versifikator,R. je stvorio lak,dopadljiv i spektakl u kojemu je sabran citav romanticki inventar :dueli,zveket maceva i rima,sentimentalne tirade « pjesnika s djecijim srcem ».Rostandov Cyrano bio je za gradj. Slojeve ugodna obmana poslije neugodne obmane koje je iznosila Zolina naturalisticka skola.SATIRA,knjizevni rod koji izvrgava podsmijehu ljudske slabosti,osudjuje poroke,smijesne strane pojedinaca i socijalnih grupa.Za porijeklo samog naziva postoje tri mogucnosti :ili od lat. lanx satura (posuda puna razlicitog voca koje se zrtvuje bogovima) iliod etrurske rijeci satir (govoriti) ili od grckog saturos sto je manje vjerovatno.Porijeklo samog oblika satire treba traziti u grc. Svetkovinama i veselim igrama ;iako se njeni razliciti oblici susrecu kod Biona,Aristofana i Menipa tvorac je satire u danasnjem smislu Gaj Lucije,koji je satiri dao

14

kriticko-polemicki i podrugljiv karakter.Satire je pisao Horacije (Saturae).Satiricki znacaj imaju epigrami Marcijala,Petronijev roman Satirikon, i Apulejev Zlatni magarac.Nalicja rimskog zivota prikazuje u svojim satirama Juvenal.Srednji vijek ne pogoduje satiri,te srednjovjekovna komika nije istovjetna sa podrugljivom rimskom satirom,ali satira ipak izbija u zivotinjskim epovima (Reincke de Vos),i u djelu Pisma nepoznatih ljudi.Renesansa je ozivjela interes za rimskom satirom.Talijanski pjesnik Pjetro aretino bio je autor mnogih satiricnih pjesama.Satiricnim duhom prozeto je djelo holandskog humaniste Erazma Roterdamskog Pohvala ludosti.Francuski pisac F. Rablais dao je u romanima Pantagruel i Gargantua pravu satiricnu encikopediju srednjovjekovnih prilika.U XVII vijeku istaknuti je satiricar engleski pisac J. Swift.U francuskoj knjizevnosti XVIII vijeka satiricnih elemenata ima i u djelima Voltera (Candide),u Beaumarchaisovoj komediji Figarov pir,koja ismijava feudalni mentalitet.U XVIII vijeku istaknutni je poljski satiricar I. Krasicki (Monahomahija ila rat redovnika).U XIX vijeku satiru unosi u francusku poeziju P.J. de Beranger ;satiricnih elemenata ima i u djelima A. Francea.U engleskoj knjizevnosti satiricnih elemenata ima u djelima Byrona (Don Juan),a majstor satire bio je W.M. Thackeray.U ruskoj knjizevnosti A.S. Gribojedov u komediji Tesko pametnom satiricki oblikuje tipove koji predstavljaju drustvene poroke.M.J.saltikov-Scedrin siba bez milosti licemjerje,obiteljsku tiraniju,posjednicki despotizam.U njemackoj satiricnoj knjizevnosti XIX vijeka istice se H. Heine.U XX vijeku njemacki pisac H. Mann u djelu Podanik (Der Untertan) izvrgava ruglu pobjednicki mentaliet i obara idole wilhelmovske Njemacke.Sovjetska knjizevnost ima istaknutog satiricara u V.V. Majakovskom.Medju savremenim engleskim satiricarima Uz B. Shawa poznat je G.Orwel,koji u svojim djelima na satirican nacin tretira staljinisticku praksu i daje apokalipticnu viziju…..WILDER Billy,americki filmski reziser I scenarista austr. Porijekla;r 1906.Scenaristickim radom zapoceo je u Njemackoj (npr. Emil i detektivi G. Lamprechta).Po dolasku nacista na vlast emigrira prvo u Francusku (gdje se pocinje baviti rezijom),a zatim u SAD.Kao reziser snima isprva realisticka djela,a zatim kao stvarni nastavljac E. Lubitscha,seriju briljantnih komedija baziranih na duhovitom dijalogu.Vazniji filmovi:Izgubljeni vikend;Bulevar sumraka (1950);Veliki karneval;Stalag 17;Sabrina;Sedam godina vjernosti;Ljubav poslije podne;Svjedok optuzbe;Neki to vole vruce (1959);Apartman;Slatka Irma;Poljubi me,budalo;Avanti;Naslovna strana;Fedora.SHAW George Bernard,irski knjizevnik,porijeklom Englez;r. 1856 u Dublinu,u. 1956 u Ayot St. Lawrenceu.Njegov otac je bio sudski cinovnik,a mati nadarena pjevacica.Zbog nesredjenih porodicnih prilika prekida redovno skolovanje u petnaestoj godini,te radi kod nekog dublinskog zemljisnog agenta.God. 1876 prelazi u London majci,koja je mnogo ranije bila napustila oca.Pise romane,kojima ne uspijeva.Izdrzava se kao muzicki i pozorisni kriticar.Zanima se za politicki zivot,jedan od osnivaca Fanijanskog drustva,prihvaca socijalisticki pogled na svijet,uz koji ce cesto mijesati gradjanski liberalizam i anarhoindividualizam.God. 1894 pocinje obkavljivati drame,dramski uspjeh postize oko 1910,a 1925 dobija Nobelovu nagradu za knjizevnost.Od tada pa do smrti ,u 95 godini, Sh neprestano pise i djeluje obuzet ekonomskim i politickim teorijama,stvaralackom evolucijom,reformom pravopisa i vegetarijanstvom isto toliko koliko i knjizevnoscu.Jedan od najduhovitijih ljudi XX st.,a svako jedan od velikih dosjetljivaca engleskog jezika.Sh. je neponovljivo jedinstvo kontradiktornosti;satiricar i mistik,ostar kriticar drustva i nepopravljiv idealist,nestor citave jedne knjizevnosti i veliki cudak.Vjeran sljedbenik Ibsenove dramaturgije ,on nastoji drustvo raskrinkati,pouciti,izmijeniti,te pise sedamdesetak pozorisnih komada ,od kojih je vecina s naglasenom tezom,sto se publici efektno namece bilo preko autorovog nepresusnog humora u dijalozima,bilo snagom pregovora koji je cesto pisao za svoje drame.Po svojoj drustvenoj kritici i prema temeljnom filoz. Nazoru ,njegove su komedije klasicni primjeri realisticke drame.Sh. se bori protiv zabluda svoga doba,raskrinkavajuci konvencionalnu

15

religiju,licemjerje u medjuspolnim odnosima,militaristicko junacenje i obicaje visokog drustva.Nedostaci su njegovih drama mjestimicna prevlast retorike nad dramatikom,prenaglasenost ideje nad unutrasnjom logikom radnje .Pretjerano hvaljen s jedne strane,a napadan s druge (kao puki simulator i zrtva vlastitog talenta),on je svojem vremenu udario podjednako snazan pecat i kao izuzetna osoba i kao samosvojan pisac.Djela:drame Udovicke kuce;Zanat gospodje Warren;Candida;Sveta Ivana;Djavolov ucenik;Pygmalion;Androkolo i lav;Covjek i nadcovjek;Oruzje i covjek;Major Barbara;Cezar i Kleopatra;Predobro da bi bilo istinito.SHERIDAN Richard Brinsley, engl. Dramaticar I politicar irskog porijekla; r. 1751, u. 1816..Komedije su mu nadahnute satirickim duhom I u tradiciji su komedije restauracije.Duhoviti dijalozi,izvrsno ocrtani karakteri I smisao za realnost karakteriziraju Sheridanovo djelo.Osobitu popularnost stekle su komedije Suparnici I Skola skandala.Ova posljednja odrzala se na pozornici sve do nasih dana,a izvodjenja je I u nas.Suvremenici su ga smatrali I velikim polit. Govornikom;kao clan parlamenta S. je pobudio paznju svojim govorom u vezi sa Irskom,te s aferom Warrena Hastingsa.Ostala djela: Kriticar; Pizzaro; Dadilja.TERENCIJE AFER,Publije, lat.Publius Terentius Afer, rim. Komediograf; r. oko 195 p.n.e. u. 159.Rodom iz Kartage (zbog toga nazvan Afer:Afrikanac),kao mlad rob dospio u kucu rim. Senatora Terencija Lukana koji ga je zboga darovitosti dao skolovati i oslobodio.Prijateljovao saScipionom Mladjim i Lelijem gl. Promotorima grc. Kulture.Od 166 do 160 spjevao 6 komedija koje su sacuvane:Braca,Djevojka s otoka Andra;Eunuh;Mucitelj samoga sebe;Svekrva;Formion.Najvise je preradjivao Menandrove komedije.U prolozima polemizira sa knjiz protinicima.Nedokazana je tvrdnja da je pod svojim imenom objavljivao Scipionove I Lelijeve preradbe Menandrovih komedija.U Terencijevim komedijama sa zaokruzenom radnjom I plasticno izradjnim karakterima dolazi do izrazaja humanizam novoaticke komedije,ugladjenost i sentimentalnost.T. izbjegava trivijalne dosjetke i lakrdijske elemente,pa ga rimska publika nije voljela kao Plauta.THACKERAY William Makepeace, engl. Knjizevnik; r. 1811 u Calcuti, u. 1863 u Londonu.Naucivsi mnogo od J. Swifta,L.Sternea I A. Popea.poznavajuci dobro vise krugove engl. Drustva (iz kojih je I sam potekao),Th se razvio u jednog od najistaknutijih satiricara XIX vijeka.Za razliku od Ch. Dickensa,koji je o svijetu svojih junaka pisao I tonom milosrdnog humora,skeptik I ironicar Th. Ne skrtari na satiri I sarkazmu.Dickens se blago smjeska,Th osro ismijava.Svoju privlacnost i vrijednost duguje Thackerayeva proza prirodnoj i uvjerljivoj konverzaciji,jednostavnom jeziku I ostrim portretima I karikaturama likova,u kojima se osjeca jaka veza sa svakidasnjim,zivim ljudima.Kao pisac izvanrednog pamcenja I sirokog zivotnog iskustva,on je unosio u svoja djela toliko od savremene stvarnosti da su mu neki kriticari prebacivali kako mu likovi uzeti iz zivota nisu dovoljno umjetniciki transformisani.No,snaga njegova realizma I jest upravo u tome sto njegovi tekstovi stvaraju neodoljivu iluziju neposrednog I neizmisljenog zivota.Rodjen u Indiji,skolovan u Engleskoj,Th je boravio u Parizu,posjetio Goethea u Weimaru I putovao po Americi drzeci predavanja.Pokusavao je biti pravnik I slikar,izdrzavao se kao novinar I karikaturist.U pocetku je pisao manje prozne sastavke,ali se vec I u njima nazirala teznja k sirim obuhvatnijim formama.Te je radove objavljivao u Timesu I Punchu pod razlicitim pseudonimima.Njegovim najboljim djelom smatra se Vasar tastine.Vaznija djela:The Yellowplush Papers;Knjiga o snobovima;Pendennis;Henry Esmond;Virginijanci;Newcomeovi;Roundabout Papers;Cetiri Georgea.TWAIN Mark,pravo ime Samuel Langhorne Clemens,americki knjizevnik; r. 1835 u Floridi,Missouri, u. u Reddingu,Connecticut.Jedan od najvecih humorista u svjetskoj knjizevnosti,prvi I najveci tipicno americki knjizevnik.U svome opseznom djelu ostvario je siroku ljestvicu osjecaja I misli,od pune zivotne radosti (u pocetku svog rada)do potpune

16

beznadnosti (na kraju).Nakon djetinjstva provedenog na obalama Mississippija (gradic Hanibal),uci za tipografa,radi kao pilot na rijecnom brodu,odlazi u potragu za zlatom u Kaliforniju,putuje po Srednjem Istoku I Evropi.Njegov zivot pun pustolovina,uspjeha I slave pomucuje smrt njegovih zena I kceri,sto vjerovatno uvjetuje teski ocaj I pesimizam njegovih posljednjih radova.Javnost je osvojio poznatom humoreskom.Slavna skocizaba iz Calaveras Countiya,a njegova najvaznija djela su:Pustolovine Toma Sawyera,Zivot na Mississippiju,Pustolovine Huckleberry Finna;ona iznose izvornu I jedinstvenu situaciju zivota I svijeta autenticnim amer.govorom I stilom,koji je “I za Ameriku I za Englesku bio istinska novost,ponovo otkrice engleskog jezika”(T.S.Eliot).Posebno znacenje imaju jos I djela Naivcine u inozemstvu I Yankee na dvoru kralja Arthura,ponesto jednostrana u satiri na “aristokratsku” kulturu Evrope,djeciji roman Kraljevic I prosjak I mracna vizija Tajanstveni stranac.VEGA CARPIO, Lope Felix de, span. Knjizevnik ; r. 1562 u Madridu, u. 1635 u Madridu.Proveo je buran i pustopasan zivot,a napisao je vise nego ikada ijedan pisac:1800 pozorisnih komada (sacuvano 470),zatim veci broj autosa,romana,novela,knjiga stihova i spjevova.najsnazniji je ipak kao lirik,jer je u pjesmama vise nalzio sbe i svoju istinu nego kad je stvarao za pozorisnu publiku koja mu je pljeskala i od koje je zivio,a kojoj je znao podilaziti ne odricuci se ipak svog umjetnickog “ja”.U lirici naci cemo sva njegova licna prozivljavanja,razocarenja,ljubav,mrznju,kajanja i bolna razmisljanja o smislu i svrhi zivota.;sve je to,uz cinjenicu da je bio vjest stihotvorac i majstor jezika,cinilo njegovu poeziju zivotnijom i ljudima bliskijom od poezije njegovih savremenika.Pisao je razne vrste poezije,a samih soneta preko 3000,no najvrjednije su mu mozda pjesme pisane u duhui na nacin narodne poezije.Objavio je knjige stihova Ljudske rime,Svete rime i Rime ljudske i bozanske Tome Burguilossa;najbolji su mu spjevovi Angelikina ljepota,Osvojeni Jeruzalem i Tragicna kruna o Mariji Stjuart,a stihovima je napisao i teorijska djela Nova umjetnost stvaranja komedijei i Apolonov lovor.Lope je medjutim najslavniji kao pisac komedija i drama,a sve su u stihovima.Bio j reformator span. Pozorista (klas. Dramu od 5 cinova sveo je na 3;odbacio je pravilo jedinstva mjesta i vremena radnje;komicno i tragicno nije djelio,vec ispreplitao i mjesao;vaznijima je smatrao zaplet i dinamiku radnje od misaonosti i psiholoskih analiza;uveo je lika graciosa,lakrdijasa i intriganta,uglavnom kao slugu,povjerenika i – kontrapunkt svoga plemenitog gospodara).Obradjivao je istorijske,religiozne i socijalne teme.Dobro je poznavao zakone scene i bio vrlo vjest u vodjenju radnje.Nije bio dubok nego zanimljiv i blistav.Stvorio je narodni tetar i o njemu govorio:”Kad narod placa,treba mu ugoditi”.Mjesao je komicno i tragicno,ples i pjevanje;bio je raznolik i nije se ponavljao.Nije stvorio nijedno remek-djelo,ali u svakoj njegovoj drami ili komediji ima izvrsnih dijelova.Evo samo najpoznatijih naslova:Seviljska zvijezda (neki smatraju da nije Lopeova);Fuentoovejuna;Peribanez i okanjski komendator;Vitez od Olmeda;Budalasta vlastelinka,Vrtlarev pas;Seljak u svom zakutku;Sluzavka;Dosjetljiva djevojka;Madridski celik;Belisine hrabrosti.Kao prozni pisac Lope ni uza svu svoju spisateljsku vjestinu ne dostize umj. Razinu svojih pjesnickih i dramskih djela no ipak valja spomenuti njegove romane Arkadija i Dorotea te pripovjetku Hodocasnik u svojoj domovini.VODVILJ, komedija s pjevanjem.Isprva,tip franc.pucke pjesme saljivog,satiricnog ili lascivnog sadrzaja i jednostavne melodike.Porijeklom iz Normandije (iz doline rijeke Vire,starofranc Vau-de-Vire)gdje je njeguje legendarni pjesnik i pjevac XV vijeka Olivier Basselin.U XVI vj. Se prosirila u obliku galantne dvorske i popularne « ulicne » pjesme (franc. Voix de ville :glas grada).Od sredine XVII vj. Pjesme tog tipa umeci se kao kupleti u improvizirane komedije pariskih sajamskih pozorista koje prethode i pripremaju franc. Komicnu operu,a u XVIII vijeku ulaze i u operu,posebno kao zavrsne pjesme.Istodobno se dalje njeguju i vasarske komedije s pjevanjem i same prozvane vaudevillle,a karakteristicne,popularne melodije koje se podmecu tekstovima njihovih kupleta postepeno se

17

nadomjestaju novokomponiranim napjevima.Razvivsi se u satircko pozorisno djelo,vodvilj cavte na pariskim bulevarskim pozornicama (Theatre de Vaudeville,osnovan 1791) ;pisu ga komediografi E. Scribe,E Labiche,Courteline,H. Meilhac,L. Halevi,G.Feydeau i dr.,a u XX st. Y Mirande,L. Verneuil,A. Birebeau,S. Guitry i dr. Dajuci mu obiljezja francuskog duha i humora s podrugljivim aluzijama na aktuelna zbivanja.Po uzoru na franc. Vodvilj stvaraju se srodna djela i u dr. Zemljama,posebno Rusiji (dramaticari N.J.Hmeljnicki,A.S.Gribojedov,kompozitori A.A.Aljabjev i dr)pa u Engleskoj i SAD gdje v. dobija vise zabavani revijski karakter.ZAPA FRENK

18