2017 · Dio poduzeća je prošao kroz razdoblje usporavanja rasta prihoda i pada kapitala zbog produljene recesije te restrukturiranja gubitaka, nakon čega slijedi porast prihoda

2 0 1 7

2

Impressum

Naslov: Bijela knjiga 2017

Glavni urednik: Hrvoje Stojić

Suradnici: Rahul Anand, Emanuel Kovačić, Stanko Krslović, Maja Mandić, Zrinka Živković-Matijević, Bojan Poljičak, Paul Suchar, Mihaela Koren Šola, Filip Vučagić i Igor Zgrabljić

Copyright © Foreign Investors Council (FIC)

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se reproducirati, distribuirati ili prenositi u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, uključujući fotokopiranje, snimanje ili drugim elektronskim ili mehaničkim metodama, bez prethodnog pismenog dopuštenja izdavača, osim u slučaju kratkih citata kao dijelova kritičkih osvrta ili za neke druge nekomercijalne svrhe dopuštenih Zakonom o autorskim pravima.

Peto izdanje, Zagreb, 2017.

Nakladnik: Udruženje stranih ulagača u Hrvatskoj (FIC)Hondlova 2/10, 10000 Zagreb, HrvatskaE: [email protected] W: www.ficc.hr

Za nakladnika: Igor Zgrabljić, Glavni tajnik FIC-a

Tisak: Znanje d.o.o.

ISSN 1849-195

3

Sadržaj

5 U vo d

7 S a že ta k

1 0 1 . Pre g l e d i nve s ti cija

1 8 2 . M a k ro e ko n o m s ki p re g l e d

31 3. I za zovi ko d i nve s ti cija i p o s l ov n e k l i m e u H r va t s koj

37 4. F I C p rij e d l ozi

5 0 5. S e k to rs ki p ro f i l i i p re p o r u ke

62 Li te ra t u ra

63 Rj e č n i k

65 U d r u že nj e s t ra n i h u l a g a ča u H r va t s koj (F I C)

6 6 U p rav lja č ka s t r u k t u ra

71 F I C č l a n ovi

4

5

Uvod

Udruženje stranih ulagača (FIC) osnovano je 2012. godine od strane jedanaest trgovačkih društava koja su imala namjeru započeti konstruktivni dijalog s Vladom i drugim dionicima u Hrvatskoj o tome kako poboljšati trenutnu nepovoljnu poslovnu klimu u Hrvatskoj, koja loše utječe na domaća i strana društva. Iako postoje i druge poslovne organizacije koje zastupaju sličan pristup kao i FIC, vjerujemo da međunarodna društva koja posluju u Hrvatskoj, sa svojim pogledom iz inozemstva mogu pozitivno utjecati na političke rasprave s ciljem postizanja brzog i održivog gospodarskog rasta.

Kao poslovno udruženje, FIC je odlučan pridonijeti stvaranju povoljnije investicijske i poslovne klime u Hrvatskoj. Vjerujemo da FIC ima pravu strukturu i snagu koja proizlazi iz veličine, važnosti, znanja i vještina najvećih dru-štava koja posluju u Hrvatskoj. Konkretno, to znači fokusiranje na osiguranje pravne predvidljivosti, učinkovite administracije, transparentnosti te podršku na nacionalnoj i lokalnoj razini – sve što je potrebno da Hrvatska krene naprijed i omogući poslovno okruženje koje će pružiti povoljnu klimu za društva koja već posluju na tom području, kao i da dokaže da je nudi pravu priliku za druga strana i domaća društva.

FIC vjeruje da su privlačenje stranih investicija i poticanje već prisutnih investitora na razvitak svog poslovanja ključni za rast hrvatskog gospodarstva na dugi rok. Strani investitori mogu igrati važnu ulogu u gospodarskom oporavku Hrvatske donoseći svježi kapital, visoku kvalitetu i standarde zaštite okoliša kao i know-how, inovativne tehnologije, otvaranje novih radnih mjesta te programe razvoja za zaposlenike.

Stoga, FIC promiče zajedničke stavove svojih članova kako bi izrazili zajednički interes radi rješavanja izazova koji se pojavljuju ili bi se mogli pojaviti pri realizaciji stranih investicija. Isto tako, FIC je uspostavio komunikaciju s drugim stranim udruženjima ulagača kako bi izmijenili uobičajene prakse te pridonijeli jačanju gospodarstva u Hrvatskoj, kao i u regiji.

Kao najnovija članica Europske unije, Hrvatska je postala dio jednog od najkonkurentnijih tržišta u svijetu. Stoga, imperativ je usredotočiti se na povećanje vlastite konkurentnosti osiguravanjem stabilnog regulatornog okruženja za investicije i poslovanje općenito, poticanjem inovacija, istraživanjem i razvojem te investiranjem u ljudski kapital. FIC je uvjeren da je jedini održivi način da se to postigne suradnja i kontinuirani dijalog između poslovnog sektora i nosioca politike.

Nakon povećanja aktivnosti i objavljivanja četiri izdanja Bijele knjige od 2013. do 2016. godine, FIC je prepoznat od strane hrvatske Vlade, međunarodnih organizacija, opće javnosti i medija kao važan savjetodavni forum. Broj hrvatskih tvrtki u stranom vlasništvu koje se priključuju FIC-u kontinuirano raste te udruženje sada broji 38 tvrtki članica koje se ubrajaju u 100 najboljih hrvatskih tvrtki.

U lipnju 2017. FIC je u suradnji s Deloittom organizirao drugi u nizu međunarodni forum o stranim investicijama “The best FDI practices in Central and South Eastern Europe” koji se održao Zagrebu pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Forum je okupio vodeće stručnjake iz zemalja srednje

6

i jugoistočne Europe (Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka) koji su prezentirali iskustva tih zemalja u privlačenju stranih investicija. Njihovim izlaganjima pridružila se potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske dr.sc. Martina Dalić i vodeći hrvatski gospodarstvenici koji su raspravljali o izazovima u daljnjem razvoju Hrvatske kao atraktivne destinacije za ulaganja.

U listopadu 2017. u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Republici Hrvatskoj organizirana je konferencija o ljudskom kapitalu pod nazivom «Investing in Human Capital for Economic Growth» uz sudjelovanje zamjenika glavnog direktora u Glavnom tajništvu Europske komisije Jean Eric-Paqueta, ministra rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske mr.sc. Marka Pavića i ministrice znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prof.dr. Blaženke Divjak. Konferencija je prva u nizu koje će se organizirati radi rješavanja problema usklađenosti ljudskog kapitala i potrebe tržišta rada u Republici Hrvatskoj.

Ovogodišnje izdanje Bijele knjige predstavljamo u trenutku kada Hrvatska bilježi značajne uspjehe u području turizma i nakon što je diljem svijeta prepoznata kao jedna od najljepših destinacija za odmor. Vjerujemo da će takvi uspjesi biti daljnji poticaj Vladi Republike Hrvatske da Hrvatsku pretvori u jednu od najprivlačnijih destinacija za strane ulagače čiji interes za Hrvatskom neprestano raste.

Uvod

7

Sažetak

S.1. Da bi uhvatila priključak sa zemljama EU, te ubrzala realnu konvergenciju na putu uvođenja eura, Hrvatska se zbog vrlo visoke zadužnosti mora koristiti i financiranjem izravnim stranim ulaganjima. Studije pokazuju da se FDI priljevi snažnije slijevaju u ekonomije koje postižu financijsku stabilnost, niski rizik, visoki BDP po glavi stanovnika i sl.. Također, istraživanja pokazuju da povećanje izravnih stranih ulaganja od 1% povećava ukupne investicije za 0,5 – 1,3%, a rast BDP-a za 0,5 – 1,0%. S.2. Strana ulaganja u Hrvatsku došla su u valovima. Prvi dio FDI priljeva datira u prvu polovicu 1990-ih u prvu fazu priva-tizacije i prvenstveno dolazi iz Njemačke, Austrije i Italije kroz povezanost sa podružnicama. Druga faza od 1997. do 2002. tijekom masovne kuponske privatizacije kombinira nekoliko prodaja velikih banaka (Zagrebačka, Privredna), Telekom i prvi dio INA-e. U ‘zlatnim’ godinama od 2004. – 2009. provedena je druga faza prodaje INA-e i telekomunikacija u kombinaciji sa portfeljnim investitorima, te tvrtki koje žele poslovati u Hrvatskoj i susjednim zemljama.S.3. Ulogu izravnih stranih ulaganja u rastu i razvoju zemlje domaćina potvrdila su mnoga empirijska istraživanja – što također vrijedi za FDI poduzeća u Hrvatskoj. Ne-financijska poduzeća u stranom vlasništvu bilježe brži rast prihoda, posebno u izvozu, te investicija nego domaće tvrtke. Dio poduzeća je prošao kroz razdoblje usporavanja rasta prihoda i pada kapitala zbog produljene recesije te restrukturiranja gubitaka, nakon čega slijedi porast prihoda i kapitala. Produktivnost je rasla brže u FDI tvrtkama, uključujući i novoosnovane. Najveći dio FDI tvrtki zadržanu dobit reinvestira (oko dvije trećine), što potvrđuje trajni interes investitora za poslovanje tvrtke u koju je ulaganje izvršeno.S.4. FDI poduzeća predstavljaju značajan dio hrvatskog gospodarstva, bilo kroz ukupan prihod od prodaje, izvoz, zaposlenost ili investicije. FDI poduzeća zaslužne su za gotovo trećinu ukupnih investicija ne-financijskih poduzeća u Hrvatskoj, dok je udio izvoza FDI poduzeća blizu 40%.

Značaj FDI tvrtki, ne-financijskih poduzeća u stranom vlasništvu za hrvatsku ekonomiju mjereno postotnim udjelom u ukupnom sektoru ne-financijskih poduzeća

8

S.5. Uz priljeve, zadržana dobit te tokovi iz/-i prema maticama zasebno čine 15% svih FDI priljeva u Hrvatsku. Može se reći da FDI društva reinvestiraju u stečene tvrtke da bi ih razvijala, koristeći veze s maticom za kreditne linije za obrtni kapital. Zadržane zarade bilježe snažan pad u 2015. u izostanku dobiti banaka zbog gotovo milijardu eura gubitka na konverziji kredita u švicarskim francima, da bi potom višestruko rasle u 2016. potaknute oporavkom dobiti banaka te sektora nekretnina. Na lanjskoj razini (4,2% BDP-a), FDI priljevi su 1 do 2 postotnih bodova niži u odnosu na zemlje CEE regije.

S.6. U cilju privlačenja investicija, Hrvatska se mora fokusirati na trošak poslovanja te poslovnu klimu. Prema rangu poslovne klime u anketi Svjetske Banke Doing Business 2017., Hrvatska je po lakoći poslovanja na 43. mjestu, što je pogoršanje u odnosu na 2016. za 4 mjesta. Hrvatska je pritom u donjoj trećini zemalja EU sa Rumunjskom, Bugarskom i Mađarskom te ponešto bolje rangirana od većine mediteranskih zemalja. Iako Hrvatska ne povećava zaostatak u odnosu na najbolje (u prosjeku smo na 70%), usporedive ekonomije ga smanjuju. Između ostalih, pretekle su nas Srbija, Crna Gora i Kosovo.

S.7. Unatoč čvrstom opredjeljenju Vlade za privlačenje stranih ulaganja na dobrobit ekonomije, još uvijek postoje izazovi vezani za rad na hrvatskom regulatornom sustavu koji dugoročno blokiraju izravna strana ulaganja. FIC je stoga identificirao nepredvidljiv i nestabilan regulatorni okvir, nedostatak transparentnosti upravnih postupaka, nedovoljan kapacitet te nekonzistentnost na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i korupciju kao ključne prepreke za strana ulaganja u Hrvatskoj.

S.8. Najteže probleme u poslovnoj klimi u Hrvatskoj saželi bismo u sljedeće kategorije:

1. Pravnanesigurnost – promjene u pravnom okruženju, mijenjanje pravila ‘unatrag’, neodgovarajuće provedbe propisa EU, prekratki rokovi za zakonske prilagodbe

2. Poreznapitanja – porezni klin i dalje među višima u EU i nakon porezne reforme, povlačenje poreza na nekretnine, neujednačena rješenja poreznih vlasti, (pre)dugi porezni sporovi

3. Parafiskalninameti – velik broj dodatnih troškova bez jasne povezanosti s poslovanjem (9,3 milijardi kuna), premalo političke podrške u suzbijanju istih

4. Javnaupravaipravosuđe – (pre)dugo trajanje sudskih postupaka, previše sudskih zaostataka, različit tretman na nacionalnim razinama, prevelika disperzija administrativnih nadležnosti, građevinske dozvole

5. Pitanjarada – krut i neodgovarajuć zakon o radu6. Uvjetifinanciranja – visoka bankocentričnost, premalo korištenje financijskih instrumenata, manjak platformi za

dokapitalizacije te dijeljenje rizika, nepoticajan proces otpisa loših kreditaS.9. U pogledu smanjenja pravne nesigurnosti, predlažemo:

1. opsežnu procjenu učinka propisa na svakom novom zakonu ili podzakonskom aktu, te mjerenje administrativnih troškova propisa kroz metodologiju Standard cost Model (SCM)

2. uvođenje sustavnog praćenja i informiranja o zakonima te inicijativama na razini EU 3. organiziranu komunikaciju s poslovnim udruženjima gdje tvrtke prijave prepreke poslovanju4. suzdržavanje od regulatornih promjena ‘unatrag’ (s retroaktivnim učinkom)5. posebno tijelo za izvansudsku nagodbu uz promociju posredovanja u poreznim sporovima

S.10. Iako porezna reforma kojom su poduzeća i građani rasterećeni za oko 2,5 milijarde kuna ide u prilog jačanju konkuren-tnosti, i dalje treba intenzivno raditi na novim poreznim mjerama koje će rasteretiti porezne obveznike, a bez uvođenja novog poreznog opterećenja. U tom smislu predlažemo:

1. nastavak reforme kroz smanjenje direktnih poreza te zdravstvenog i mirovinskog doprinosa (u prosjeku za 2 postotna boda godišnje dok opterećenje ne padne ispod 25%), djelomičnu supstituciju indirektnim porezima (npr. porez na nekretnine, ‘zeleni’ porezi) te širenje porezne baze kroz uravnoteženje stopa PDV-a, smanjivanje baze izuzetih iz fiskalizacije računa te otklanjanje ‘poticaja’ za poreznu evaziju kroz daljnje smanjenje poreznih izuzeća

2. zakonski onemogućiti neujednačeno i nedorečeno tumačenje i postupanje istih i različitih ustrojstvenih jedinica Porezne uprave na razini države

3. snažniju promociju i provođenje instituta obvezujućih poreznih mišljenja u praksi4. jačanje kapaciteta Porezne uprave kroz stjecanje znanja o specifičnim industrijama (energetika, farmaceutika, ICT)

te kompleksnim poreznim pitanjima branši.5. skraćenje poreznog nadzora te odgodu naplate neplaćenih poreza te bilo kojih kazni do konačne odluke suda, uz

promociju sporazuma o dobrovoljnom ispunjavanju poreznih obveza

Sažetak

9

S.11. U pogledu smanjenja i/ili ukidanja parafiskalnih nameta, predlažemo:

1. jačanje ovlasti Povjerenstva za smanjenje i ukidanje neporeznih davanja u provedbi ukidanja i smanjenja parafiskalnih davanja, te sužavanje manevarskog prostora u izbjegavanju odgovornosti za provedbu mjera smanjenja ili ukidanja parafiskalnih nameta od strane relevantnih resora, davanjem podrške na najvišoj političkoj razini

2. smanjenje svih troškova pokretanja poslovanja, stečaja poduzeća, registracije vlasništva, upravnih i sudskih pristojbi, pristupa električnoj energiji i sl.

3. ukidanje obveznog članstva i ispita u određenim komorskim udruženjima te nepotrebnog licenciranja u profesional-nim uslugama izloženih međunarodnoj konkurenciji (računovođe, revizori) koja se već licencira i provodi najbolju svjetsku praksu

4. smanjivanje i/ukidanje horizontalnih naknada koje zauzvrat ne daju odgovarajuću protuuslugu (npr. naknada za šume, HTZ, spomeničku rentu, itd.)

5. ukidanje diskriminacije u plaćanju cestovne naknade i naknade za korištenje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne i regionalne samouprave u koristi javnih subjekata odnosno pravnih osoba u vlasništvu RH, jedinica lokalne i regionalne samouprave

S.12. U pogledu povećanja efikasnosti javne uprave i pravosuđa, predlažemo:1. smanjenje rascjepkanosti, poboljšanje funkcionalne raspodjele nadležnosti u lokalnim vlastima kao i nejednakosti

u pružanju javnih usluga kroz konsolidaciju atomiziranih, financijski te operativno neodrživih lokalnig jedinica, te objedinjavanje pozadinskih poslova

2. uređivanje sustava plaća u državnoj službi na temelju kompleksnosti te ispunjavanju ciljeva3. racionalizaciju mreže pravosudnih tijela kroz unapređenje upravljanja pravosudnim tijelima, informatizaciju, ubrzanje

procesa te optimalno korištenje ljudskih resursa. Poboljšanje kvalitete sudaca i sudskih savjetnika kroz pravičniji postupak ocjenjivanja i izbora te donošnje norme za uspješno rješavanje sudskih predmeta.

4. uvođenje administrativnih rokova za niže sudove da procesuiraju predmet za maksimalno godinu dana, te sa viši sud za makismalno šest mjeseci. Sukladno tome, viši sud mora završiti postupak, odnosno nema pravo vratiti presudu na niži sud. Zakonska uredba po kojoj strane u postupku polažu 50% akontacije očekivanih sudskih i odvjetničkih troškova na račun suda.

5. uvođenje registra poduzetničke biografije kroz financijsko izvješće Porezne uprave o svim poslovima i transakcijama šest mjeseci prije pokretanja zahtjeva za predstečajnu nagodbu i/ili stečaj da se vidje sve transakcije otuđivanja, opterećivanja i pogodovanja.

6. promjena strukture odvjetničkih naknada koja trenutno podržava produljenje parnicaS.13. U pogledu povećanja fleksibilnosti tržišta rada, predlažemo:

1. daljbje smanjenje ukupnog poreznog opterećenja rada, doprinosa i ostalih naknada 2. f leksibilizaciju radnog prava za mala i srednje velika poduzeća 3. skraćivanje razdoblja za ponovno zapošljavanje nakon provedbe programa zbrinjavanja4. pojedostavljenje otpuštanja temeljem neispunjavanja ciljeva i/ili skrivljenog ponašanja.5. definiranje samostalne odgovornosti edukacijom i podizanjem svijesti radnika u radnom odnosu da se izbjegne

postupanje in favorem radniku u radno-pravnim sporovima.S.14. U pogledu poboljšanja uvjeta financiranja, predlažemo:

1. razvoj platformi za dokapitalizaciju malih i srednjih poduzeća na principima dijeljenja rizika, poreznog rasterećenja te regulatornih poticaja za uključivanje ne-bankarskih financijera

2. uvođenje novih financijskih instrumenta (poput EFIF mikro i malih zajmova te jamstava) koji će pokriti rizike kreditiranja malih i mikro poduzetnika

3. analizu otpisa kreditnih institucija u 2017. radi procjene učinka propisa o jednokratnom otpisu uz predočenje rezultata analize s preporukama radnoj skupini za izmjene Zakona o porezu na dobit, dohodak i dr. u cilju trajnog, jasnog i efikasnog postupka porezno priznatih otpisa.

4. uvođenje nedvosmisleneih kriterija za automatski otpis duga unaprijed jasne svim stranama, da se odnose na sve vrste plasmana i na sve izvansudske okvire nagodbe vjerovnika i dužnika

5. izbjegavanje bilo kakve zakonske odredbe koja se može tumačiti kao pritisak na vjerovnika da pristane na otpis duga. Otpisi trebaju biti bezuvjetni i neopozivi, kao da je sporazum postignut u sudskom postupku.

Sažetak

1 0

1.Pregledinvesticija

1.1. Uvod

Izravna inozemna ulaganja (FDI) i međunarodna trgovina glavni su generatori svjetskog napretka. Nominalni svjetski BDP je šesterostruko veći nego 1980., robna razmjena je povećana osam puta, a FDI je 35 puta veći.

Osim što predstavlja svježi dotok kapitala, FDI nije dio vanjskog duga, a obično donosi prijenos tehnologije, međuna-rodna menadžerska znanja, te povećavaju produktivnost i efikasnost. Studije koje su usporedile FDI u BDP-u, odnos FDI prema vanjskom dugu te stopu rasta BDP-a među zemljama Latinske Amerike i azijskih ekonomija ‘tigrova’, pokazuju da su azijski tigrovi bili otvoreniji i privukli više inozemnih ulaganja, povećavajući udio FDI u BDP-u, FDI u vanjskom dugu i zbog toga, čini se, imali veći rast i više otvorenih radnih mjesta. Prema tim studijama, povećanje od 1% u FDI-u povećava ukupne investicije za 0,5-1,3%, a stopu rasta BDP-a za 0,5-1,0%.

U proteklom dugoročnom razdoblju, hrvatsko gospodarstvo je raslo i razvijalo se na paradigmi rasta temeljenoj na unutarnjem tržištu, no financiranog inozemnom štednjom. Nakon šestogodišnje recesije, započeo je ekonomski oporavak, no razina BDP-a iz pretkrizne 2008. još uvijek nije dosegnuta. Također, razina javnog duga visoka je prema mnogim standardima, iako je 2016. započeo trend smanjenja duga u odnosu na BDP, dok je deficit proračuna dostigao najnižu razinu u novijoj hrvatskoj povijesti. Hrvatska je izgubila investicijski rejting od strane ključnih rejting agencija u 2013. u jeku dužničke krize u euro zoni. Zahvaljujući boljim no očekivanim ekonomskih i fiskalnim pokazateljima te oporavku konkurentnosti, procjena izgleda za kretanje rejtinga u posljednje je vrijeme stabilizirana, no potrebna je strukturna prilagodba da bi se vratili u ‘investicijski razred’. U tom kontekstu, potrebno je usmmjeravanje rasta na model ‘’otvorenog rasta’’ s naglaskom na: izvoz, razvoj malog i srednjeg poduzetništva, ulaganja te regionalni razvoj. Vjerujemo da su poteškoće privatnih tvrtki - posebice relativno niska konkurentnost i produktivnost u središtu izazova s kojima se Hrvatska u sferi javnih financija i strukturnih pokazatelja treba tek suočiti. U tom smislu, važno je nastaviti s unutarnjom devalvacijom preko daljnjeg smanjenja direktnih poreza (na rad, dobit itd.) koji imaju direktni utjecaj na konkurentnost, reformi javnog sektora, jednostavnijeg postupka rezolucije loših kredita, itd. Konačni rezultat bi trebala biti povećana fleksibilnost ekonomije koja bi omogućila alokaciju kapitala u izvozno-orijentirane djelatnosti, što zahtijeva uklanjanje prepreka za ulazak, rast i izlaz, povećanje fleksibilnosti tržišta proizvoda i usluga, te pametnu industrijsku specijalizaciju na principima konkurentske prednosti.

Kako je Hrvatska zemlja srednjeg dohotka koja se nalazi u prijelazu prema visoko dohodovnim zemljama (prema standardima Svjetske banke), pred ekonomijom je kontinuirani imperativ rasta i razvoja. Budući da njezina vlastita akumulacija nacionalne štednje nije dovoljna za financiranje investicija, trebala bi se okrenuti prema međunarodnoj štednji, od koje su izravna inozemna ulaganja (FDI) najbolji oblik u odnosu na dostupnost i ograničenja portfeljnih i drugih investicija – redoviti vanjski dug.

Pregledinvesticija

11

1.2.Investicijeusvijetu

Nakon snažnog rasta u 2015. (+34% godišnje), globalni FDI tokovi u 2016. bilježe neznatni pad (-1,6%) na 1,75 bilijuna dolara uslijed sporijeg globalnog ekonomskog rasta. Pritom je pad priljeva investicija u zemljama u razvoju nadomješten snažnim rastom investicija u tranzicijske zemlje te razvijene zemlje. Lanjski pad FDI tokova u zemljama u razvoju rezultat je recesije u Latinskoj Americi te pada cijena sirovina. Istovremeno, FDI tokovi u razvijene zemlje bilježe rast od 4,9% na 1 bilijun dolara, pri čemu udio razvijenih zemalja u ukupnim FDI tokovima raste na 59%. Rast je pritom dominantno potaknut prekograničnim spajanjima i preuzimanjima, među kojima je najveće preuzimanje SABMiller PLC-a od strane Anheuser-Busch Inb-eva vrijednos 101 milijardu dolara. Rast investicija u tranzicijske zemlje (+81,0%) prvenstveno odražava privatizacije u Rusiji te rudarska istraživanja u Kazahstanu. SAD pritom ostaju najveći svjetski primatelj stranih ulaganja, a među 10 najvećih čak je šest zemalja u razvoju ili tranzicijskih zemalja. SAD su ujedno i najveći investitor, dok Kina po prvi put zauzima drugo mjesto uz rast inozemnih ulaganja od 44% na 183 milijardi dolara.

U proteklom dugoročnom razdoblju, EU je izgubila je svoju poziciju najvećeg primatelja ulaganja u sviejtu uslijed pogoršanja konkurentnosti. Dok su zemlje EU u ranim 2000.im još uvijek privlačile oko 50% globalnih FDI tokova, njihov udio pao je na oko 30% u 2016. S druge strane, BRIC zemlje su od 2007. više nego udvostručile svoj udio u svjetskim FDI tokovima, pri čemu Kina sama privuče gotovo 8% globalnih FDI tokova. Iako je udio FDI tokova porijeklom izvan EU u porastu, FDI tokovi između članica EU još uvijek čine gotovo dvije trećine ukupnih FDI tokova unutar EU.

U 2016., prekogranična spajanja i preuzimanja porasla su 18,1% na 867 milijardi dolara - najvišu razinu od 2007. - zahvaljujući dinamici u razvijenim zemljama. Priljevi u prekogranična spajanja i preuzimanja glavni su pokretač povećanja FDI tokova u razvijenim gospodarstvima. Vrijednost preuzimanja posebno je izražena u SAD, gdje je neto prodaja porasla na 361 milijardu sa 304 milijarde dolara u 2015. Snažan porast (+25,2%) zabilježen je i unutar EU. Iako FDI tokovi kroz spajanja i preuzimanja potiču produktivnija ulaganja, rast aktivnosti zadnjim godinama djelomično odražava i korporativne preustroje, uključujući i porezne inverzije. Takve rekonfiguracije često uključuju velike promjene u bilanci plaćanja, ali malo promjena u stvarnim operacijama multinacionalnih kompanija.

U 2016., ‘greenfield’ investicije porasle su 7% na 828 milijardi dolara na krilima velikih projekata u nekoliko zemalja u razvoju te tranzicijskih zemalja. Gledajući strukturu ‘greenfiled’ ulaganja, udio primarnog sektora pao je na 7%, dok je udio ulaganja u sektor usluga dostigao 63%, dvostruko više u odnosu na prerađivačku industriju.

UNCTAD predviđa umjeren rast globalnih FDI tokova u 2017. od 5% na 1,8 bilijuna dolara temeljem ubrzanja rasta svjetske ekonomije, svjetske trgovine te dioničkih tržišta. Očekivani rast investicija u ovoj godini već je podržan lanjskim najavama ‘greenfield’ investicijama te najavljenim prekograničnim spajanjima i preuzimanjima početkom 2017. Geopolitičke tenzije i politički rizici predstavljaju pritom silazne rizike po ostavrenje investicija u ovoj godini. UNCTAD očekuje rast investicija u zemlje u razvoju od oko 10%, dok bi FDI tokovi u razvijenim zemljama trebali stagnirati. Srednjoročno, predviđa se daljnji rast investicija na 1,85 bilijuna dolara, što je i dalje ispod rekordne razine iz 2007.

Pregledinvesticija

12

Slika 1.2.1. Globalni trendovi FDI, milijuni američkih dolara

Izvor: UNCTAD, World Investment Report 2017

1.3.Regionalnitrendovi

Relativno niski troškovi rada, jednostavan pristup jedinstvenom tržištu EU, privatizacija državnih tvrtki te očekivana realna konvergencija kroz produbljivanje integracije u EU daju poticaj FDI tokovima u široj CEE regiji. Promatrano po tržištima, Rumunjska, Bugarska i Srbija predvode u priljevu izravnih stranih investicija u Jugoistočnoj Europi, i to posebno u izvozno-orijentirane kapacitete prerađivačke industrije. Najsvijetliji primjeri su strane investicije automo-bilsku industriju (Renault Nissan u Rumunjskoj, FIAT u Srbiji), nedavni procvat inozemnih investicija u informatički sektor u Rumunjskoj (i djelomično u Bugarskoj) zahvaljujući snažnim regulatornim poticajima te raznolike kineske investicije u Srbiju. U proteklom dugoročnom razdoblju, osjetljivost FDI tokova u regiji neposredno nakon izbijanja dužničke djelomično je povezana s velikim udjelom unutarnjih FDI-a od strane EU, tamošnjim gospodarskim poteškoćama posebno u razdoblju od 2009. do 2013. te smanjenjem apetita za investicije u inozemstvo pa tako i u SEE regiju kad su brojni projekti otkazani ili odgođeni. Kao zemlja koju je taj pad najviše pogodio, Hrvatska bilježi pad FDI tokova sa 3,2 milijarde eura u 2007. na 800-tinjak milijuna eura u 2010. Nakon višegodišnje stagnacije na svega milijardu eura, FDI tokovi napokon bilježe osjetan oporavak u 2016. zahvaljujući snažnom oporavku profita banaka te oporavku investicija u nekretnine. Određenu kolebljivost FDI prilejav u SEE regiju u 2016. prouzročio je pad ruskih investicija u turistički sektor Buagrske te Crne Gore.

Veliki globalni investitori izvan EU, kao što su SAD i Japan, ne pojavljuju se kao značajni investitori u SEE regiji. S druge pak strane, snažno raste utjecaj Kine u regiji kroz izravna strana ulaganja, ali i kroz druge oblike investiranja. Kineske kompanije pokazale su značajan interes za izgradnju autocesta (Crna Gora i Srbija) te enrgetskih kapaciteta (Srbija, Bosna i Hercegovina), pristup prirodnim resursima (Albanija), te dobivanje koncesije za međunarodnu zračnu luku u Tirani. Interes kineskih investitora najznačajniji je u Srbiji gdje je, među ostalim, kineska kompanija u državnom vlasništvu kupila Zelezaru Smederovo. Struktura investicija u Jugoistočnoj Europi također je lošija u odnosu na zemlje CEE regije koje su u proteklom dugoročnom razdoblju privukle relativno puno više investicija u izvozno-orijentirane prerađivačke industrije.

Pregledinvesticija

13

Slika 1.3.1. FDI trendovi u Jugoistočnoj Europi, u milijunima američkih dolara

Izvor: UNCTAD, World Investment Report 2017

1.4.Studije

Uloga FDI-a u rastu i razvoju zemlje domaćina je potvrđena kroz više istraživanja, pogotovo u nedovoljno razvijenim gospodarstvima. U zadnjih 20 godina, FDI tokovi imaju bitnu ulogu u rastu produktivnosti, proizvodnje, zaposlenosti i izvoza tranzicijskih gospodarstva CEE regije. Osim što predstavlja stabilan i dugoročan izvor kapitala, FDI služi kao kanal za prijenos moderne tehnologije te upravljačkih i organizacijskih znanja. Štoviše, putem inozemnih izravnih ulaganja, domaća gospodarstva su integrirana u tokove međunarodnog kapitala i trgovine. Studije pokazuju da se FDI priljevi snažnije slijevaju u ekonomije koje postižu financijsku stabilnost, niski rizik, visoki BDP po glavi stanovnika i sl. Osim toga, aglomeracija FDI-a predstavlja važnu odrednica trenutnih FDI tokova. Pozitivni učinci inozemnih izravnih ulaganja nisu samo posljedica samo ‘greenfield’ investicija. Prekogranična spajanja i spajanja u naknadnim investicijama u nove tehnologije i restrukturiranje mogu proizvesti jednako željene učinke na duge staze, posebno u tranzicijskim gospodarstvima koja moraju kontinuirano obnavljati proizvodne kapacitete. Uloga inozemnih ulaganja kao kanala za prijenos tehnologije te upravljačkih i organizacijskih znanja posebno je naglašena u novijoj literaturi, kao i njihov utjecaj na konkurentnost, produktivnost i ulagačku aktivnost kroz tzv. efekt prelijevanja. Ovi učinci su značajniji za transfer tehnologije i produktivnosti za gospodarstvo nego formalni dogovori o transferu tehnologije. Iskustva srednjoeuropskih tranzicijskih zemalja pokazuju da bi kretanje prihoda (proizvodnje/prodaje), zaposlenosti i kapitala FDI kompanija trebalo formirati J-krivulju – inicijalni pad aktivnosti nakon stjecanja, nakon čega slijedi oporavak uz dostizanje puno viših razina aktivnosti u odnosu na razdoblje prije stjecanja. U srednjoeuropskim tran-zicijskim ekonomijama, inozemna ulaganja igrala su važnu ulogu u restrukturiranju domaće industrijekroz povećanje produktivnosti te konkurentnosti ključnih grana ekonomije. Uspješno restrukturiranje tvrtki rezultira povećanjem proizvodnosti rada kao što je, primjerice, viđeno u Mađarskoj kao inicijalnoj predvodnici u priljevu inozemnih ulaganja. Samo u razdoblju od 1992. do 1997., proizvodnost rada se više nego udvostručila, a profitabilnost utrostručila. Slično se dogodilo u Češkoj i Poljskoj sa manjim vremenskim zaostatkom u privlačenju inozemnih ulaganja. Čak i nakon spomenutog razdoblja, FDI društva su imala iznimno važnu ulogu u gospodarstvima tih zemalja. Osim velikog udjela u kapitalu, prodaji i izvozu, treba napomenuti da je, u svim promatranim zemkjama, udio u ključnim poslovnim pokazateljima veći od udjela u zaposlenosti, što ukazuje na višu razinu produktivnosti FDI društva u odnosu na ostatak gospodarstva.

Pregledinvesticija

14

Kao što pokazuje Škudar (2004.), slični rezultati vrijede za FDI društva u Hrvatskoj. Sve skupine stečenih FDI društava pokazuju brži rast prihoda i kapitala nego skupina drugih domaćih proizvodnih društava. Dio promatranih društava prošao je kroz razdoblje usporavanja rasta prihoda i kapitala zbog restrukturiranja, nakon čega slijedi oporavak prihoda i rast kapitala. Produktivnost je, također, brže rasla. Isto vrijedi i za novoosnovana društva. Oko dvije trećine profita FDI društava se zadržava, što potvrđuje trajni interes investitora u stečenim društvima.

1.5.FDIuHrvatskoj

FDI tokovi u Hrvatsku dolaze u valovima, počevši u prvoj polovici 1990-ih u prvoj fazi privatizacije i rata te uz dominantnu ulogu zemalja poput Njemačke, Austrije i Italije. Druga faza od 1997. do 2002. tijekom masovne ku-ponske privatizacije kombinira nekoliko prodaja velikih banaka (Zagrebačka, Privredna), Telekom i prvi dio INA-e. U ‘zlatnim’ godinama od 2004.-2009. provedena je druga faza prodaje INA-e i telekomunikacija u kombinaciji sa portfeljnim investitorima, te tvrtki koje žele poslovati u Hrvatskoj i susjednim zemljama.

Pored izravnim priljeva, zadržana dobit i tokovi iz/-i prema maticama investitora čine svaki po 15% od ukupnih FDI tokova u Hrvatsku. Naime, pristigla FDI društva reinvestiraju u stečena poduzeća kako bi ih razvijala, koristeći veze s matičnim društvom za kreditne linije za obrtni kapital poduzeća. U tom kontekstu vrijedi napomenuti kako je zadržana dobit zabilježila snažan pad u 2015. s obzirom da velike banke nisu isplaćivale dividende nakon što su zabilježile snažne gubitke uslijed konverzije kredita u švicarskim francima. Kao što smo već napomenuli, inozemna strana ulaganja višestruko su porasla u 2016. su snažno porasla potaknuta financijskim sektorom te sektorom nekretnina.

Slika 1.5.1. FDI u Hrvatskoj, u milijunima eura

Izvor: HNB

Pregledinvesticija

15

Slika 1.5.2. FDI u Srednjoj i istočnoj Europi, kumulativni FDI, eura po stanovniku

Izvor: UNCTAD.

Najveće FDI investicije čine manje od polovice svih FDI tokova; Telekom sa dominantnom pozicijom u fiksnim i mobilnim mrežama, najveće banke koje zajedno drže više od 55% bankovnog tržišta i naftna kompanija INA sa dominantom pozicijom u maloprodaji derivata. Financijska industrija akumulirala je najveći iznos FDI investicija do 2016. - čak 9,5 milijardi eura - što čini gotovo trećinu ukupnih FDI tokova u Hrvatskoj. Zatim slijedi trgovina na veliko gdje je investirano 2,8 milijardi eura i glavni je čimbenik razvoja maloprodajnih lanaca i niza trgovačkih centara diljem Hrvatske. Osim toga, u industrijama poput proizvodnje kemikalija i farmaceutike, proizvodnje nemetalnih minerala i cementa, hotela i restorana, proizvodnje hrane i pića, građevinarstva te proizvodnje metalnih proizvoda, Hrvatska je iskoritila komparativnu prednost za privlačenje FDI tokova te povećanje izvoza.

Pregledinvesticija

16

Slika 1.5.3. FDI u Hrvatskoj po sektoru, top 20 sektora, u milijunima eura

Izvor: HNB.

Strani investitori pretežito dolaze iz susjednih zemalja ujedno glavnih vanjskotrgovinskih poput Austrije (investi-rala 3,8 milijardi eura), Italije (3,3 milijarde eura), Njemačke (3,0 milijardi eura), Mađarska (2,6 milijarde eura), i Slovenija (1,4 milijarde eura). No, tu je Nizozemska sa 6 milijardi eura, Luksemburg s 2,3 milijarde eura, Francuska s gotovo milijardu eura, te Švicarska, Švedska i Belgija (svaka po 700 milijuna FDI-a), koje nisu među prvih 10 vanjskotrgovinskih partnera.

Slika 1.5.4. FDI u Hrvatskoj po zemlji podrijetla investitora, top 20 zemalja, milijuni eura

Izvor: HNB.

Pregledinvesticija

17

FDI poduzeća su značajan dio hrvatske ekonomije, bilo kroz kapital, prihode od prodaje, posebno izvoz, zapošljavanje te investicije. FDI poduzeća zaslužna su za gotovo trećinu svih investicija ne-financijskih poduzeća u Hrvatskoj, dok je udio izvoza FDI poduzeća blizu 40%, otprilike 6 postotnih bodova više u odnosu na 2007..

Tijekom produljene recesije, FDI poduzeća su poboljšala ključne poslovne pokaaztelje zato što su ostala povezana sa svjetskim financijskim, trgovinskim i poslovnim vezama putem matica.

Također, ako bi se FDI društva koja su već tu konzultirala i potaknula u povećanju svog poslovanja u Hrvatskoj, to bi bio najlakši i najbrži način da se povećju FDI tokovi u Hrvatsku.

Značaj FDI tvrtki, ne-financijskih poduzeća u stranom vlasništvu za hrvatsku ekonomiju mjereno postotnim udjelom u ukupnom sektoru ne-financijskih poduzeća

Slika 1.5.5. Važnost FDI društava u Hrvatskoj

Izvor: HNB.

Pregledinvesticija

18

2.Makroekonomskipregled

Među gospodarskim politikama Vlade Republike Hrvatske, makroekonomska stabilnost se najviše naglašavala, još od hiperinflacije s početka 1990-ih godina i uspješno provedenog Anti-inflacijskog programa iz 1993. i 1994. godine. Makroekonomska stabilnost ostala je u fokusu svake hrvatske Vlade, a što ide u prilog privlačenju investicija.

2.1.Realnisektor

Tijekom razdoblja od 2000. do 2008. godine, BDP je rastao sve dok recesija nije teško pogodila i otkrila strukturalne nedostatke hrvatskog gospodarstva, kao i činjenicu da ozbiljne strukturalne reforme nisu poduzete od 2002. godine, kada je započela Mirovinska reforma. Mirovinska reforma je završila u 2004. godini, kad su se već prevalili tran-zicijski troškovi reforme. Reforma socijalnog sektora, zdravstvenog sektora, javne uprave, javnih društava, reforma državne potpore i subvencije i druge reforme su planirane u suradnji sa Svjetskom bankom i drugim međunarodnim institucijama još 2000., ali nisu nikada provedene do kraja. Usprkos tome, Hrvatska je uspjela izaći iz recesije u 2015. godini te je ekonomski rast u 2016. zasigurno nadmašio očekivanja i onih najoptimističnijih. Hrvatska je konačno uhvatila dinamiku oporavka Srednje i Istočne Europe s dobrim izgledima da se nastavi i tijekom narednih godine. Nakon šest recesijskih godina i pozitivne stope rasta gospodarstva u 2015.(+1,6%) u godini iza nas realni BDP je ubrzao rast na 2,9% prvenstveno potaknut odličnim ostvarenjima u turističkoj sezoni dok je i oporavak osobne potrošnje ubrzan. Pozitivan doprinos rastu BDP-a došao je od domaće potražnje (3,0pp) prvenstveno potaknute rastom najveće komponente, osobne potrošnje koja je realno porasla za 3,3%. Iako je najveći pozitivan doprinos povećanju obujma BDP-a u 2016. ostvaren većim izvozom roba i usluga (rastući po stopi od 6,7% godišnje) doprinos neto-inozemne potražnje bio je blago negativan ukazujući na i dalje visoku uvoznu ovisnost izvoza (ali i cjelokupnog hrvatskog gospodarstva). Državna potrošnja je u 2016. godini porasla za 1,7% dok je s druge strane ohrabrujući rast investicija koje su nakon rasta u 2015. (1,6%) u prošloj godini ubrzale rast na 4,6%. Na rast investicija ukazivali su podaci iz realnog sektora, ali i bolja iskoristivost sredstava iz EU fondova. U 2017. očekujemo zadržavanje stope rasta na istoj razini.

Sastav hrvatskog BDP-a je više poput onoga u SAD-u i velikim tržištima u smislu da osobna potrošnja čini oko 60% BDP-a. Osobna potrošnja je u razdoblju do 2015. bilježila negativne realne godišnje stope rasta uslijed snižavanja raspoloživog dohotka (prvenstveno plaća i mirovina radi mjera štednje i otpuštanja u javnom i privatnom sektoru). Do preokretanja trenda i ponovnog rasta osobne potršnje došlo je u 2015. godini, a očekujemo da se umjerene stope rasta nastave i u razdoblju pred nama. Državna potrošnja je imala faze konsolidacije početkom 2000-ih i tijekom nedavne recesije. Ulaganja su se smanjila u realnim uvjetima) samo u recesiji, a kao što smo pokazali prema inoze-mnim izravnim ulaganjima to se dogodilo jedino u 2010. godini kada je samo 317.8 milijuna eura izravnih stranih ulaganja ušlo u Hrvatsku. Inozemna izravna ulaganja bi trebala biti glavni stup promijenjene paradigme održivog razvoja Hrvatske u godinama koje dolaze, pogotovo gledajući izvedbu izvoza i zaposlenosti od strane izravnih stranih

Makroekonomskipregled

19

ulaganja u Hrvatskoj, a imajući u vidu da javne investicije mogu zahtijevati više vremena, posebice u razdoblju kada postoje mjere štednje u fiskalnoj politici.

Tablica 2.1.1. Rast BDP-a, Jugoistočna Europa

Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, Eastern Europe Consensus Forecast, RBI / Raiffeisen istraživanja, Addiko izračuni i projekcije*podaci za zemlje članice EU dobiveni su korištenjem ESA 2010 metodologije i nisu usporedivi s podacima za zemlje koje nisu članice EU

Graf 2.1.1. Realni BDP (2008=100)

Izvor: Eurostat, Raiffeisen istraživanja

Nezaposlenost je usko povezana s ekonomskom aktivnošću u realnom sektoru. Hrvatska je znatno smanjila svoju stopu nezaposlenosti u posljednjih nekoliko godina sa 18,3% na kraju 2014. godine na 11% u drugom tromjesečju 2017 (prema ILO metodologiji).

Stopa nezaposlenosti je nešto viša i iznosila je 11,9% u drugom tromjesečju 2017. Premda je u 2016. i treću godinu


20

zaredom zabilježen pad prosječne stope nezaposlenosti, ipak ona u potpunosti ne odražava strukturna poboljšanja na tržištu rada koje i dalje obilježava niska zaposlenost te kontinuirani pad radno sposobnog stanovništva. Osim toga, u prošloj godini je zamijećen i nastavak dinamiziranja ekonomske migracije zbog zapošljavanja u inozemstvu.

Graf 2.2.2. Stopazaposlenosti(20-64god.),%*

*postotak u ukupnoj populacijiIzvori: Eurostat, DZS, Raiffeisen istraživanja

Ako pogledamo sektorsku sliku sastava realnog BDP-a, ili točnije realnu Bruto dodanu vrijednost u tekućim cijenama klasificiranu po NKD-u za razdoblje 2000.-2016., možemo vidjeti da:

• Poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo imali su u 2000. godini udio od 6,4% BDV-a koji je do 2016. pao na 4,1%.

• Prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje zabilježili su pad s 24,4% u 2000. na 21,2% 2016., od čega je prera-đivačka industrija zabilježila smanjenje s 17,8% na 15,3%. Navedeno je posljedica restrukturiranja u navedenom sektoru, ali bi udio opskrbe energijom mogao povećati rezultat cijele grupe.

• Graditeljstvo je dosegnulo vrhunac u razdoblju od 2005. do 2008. godine kada je činilo 7% od ukupnog realnog BDV-a (zbog velikih građevinskih projekata i autocesta), ali je u krizi zabilježilo snažan pad. U 2016. udio graditeljstva iznosio je 5,2, čime se približio razini iz 2000. od 5%.

• Kategorija trgovina na veliko i malo, prijevoz i skladištenje, smještaj i priprema i usluživanje hrane imala je stabilan udio oko 20% BDV-a s udjelom trgovine u opadanju pri kraju razdoblja, dok je prijevoz počeo rasti krajem razdoblja što bi se trebalo nastaviti i u budućnosti.

• Informacije i telekomunikacije izdvojeni su kao zasebna industrija s udjelom od 4,8% na početku razdoblja. Udio se tih djelatnosti u razdoblju do 2010. kretao oko 5%, da bi krajem razdoblja te djelatnosti doživjele pad na 4,4%. Financijska industrija je povećala svoj udio s 4,4% u 2000. na 6,3% u 2016. godini.

• Poslovanje nekretninama je u vrijeme jačanja graditeljstva bilježilo pad udjela s 9,6% u 2000. na 8,8% u 2006. Do kraja 2016. ova kategorija zabilježila je porast udjela na 10,10%, dok je graditeljstvo istovremeno bilježilo snažan pad.

21

• Stručne znanstvene, tehničke, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti zabilježile su snažniji porast udjela s 4,6% 2000. na 8% u 2016.

• Ostale usluge (osobne usluge) napredovale su s udjela od razmjerno niskih 2,1% na početku razdoblja na 2,6% krajem razdoblja.

• Kategorija javne uprave i obrane, obrazovanja te djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi smanjila je udio od početka razdoblja s 18,5% na 14,9% na kraju razdoblja kao posljedica mjera štednje.

Slika 2.1.3. StrukturaBDV-a

Izvor: DZS, Raiffeisen istraživanja

Kratkoročno gledano, premošćivanje problema Agrokora s likvidnošću omogućilo je predah cijelom gospodarstvu bez značajnijeg utjecaja na osobnu potrošnju, ali uz odgodu određenih investicija. Međutim, “slučaj Agrokor” upozorio je ponovno na već dugo prisutne manjkavosti unutar ekonomije kroz aktualizaciju problema naplate potraživanja. Upravo navedeni problem isticali su tijekom niza godina svi tržišni sudionici kao jednu od glavnih prepreka uspješnog poslovanja i konkurentnosti.

Ove godine očekujemo nastavak umjerenog rasta realne državne potrošnje. Na strani ponude očekujemo nastavak rasta osobito u djelatnostima usko po-vezanima s turizmom, trgovinom i IT industrijom. Umjereno pozitivan oporavak bilježit će i građevinarstvo. Prerađivačka industrija kao jedna od najznačajnijih djelatnosti gospodarstva (s udjelom oko 13%) usporit će oporavak.

2.2.Monetarnisektor

Monetarna politika je u 2016. i 2017. godini zadržala ekspanzivni karakter. HNB je nastavio s redovitim repo operacijama na tjednoj razini te je za osiguranje dugoročnije kunske likvidnosti održao četiri strukturne operacije u ukupnom iznosu od približno 1 mlrd. kuna u 2016. te jednu strukturnu operaciju od 530 mln. kuna u 2017.


22

U uvjetima poboljšanih makroekonomskih fundamenata, došlo je do izvjesnih aprecijacijskih pritisaka na kunu te je tako u 2017. HNB u četiri navrata održao i devizne intervencije, u kojima je od banaka otkupljeno ukupno 600 milijuna eura. Osim smanjenih fiskalnih rizika te značajnih priljeva deviza od turizma, podrška domaćoj valuti došla je i od solidnog viška na tekućem računu bilance plaćanja, pozitivne neto-inozemne pozicije banaka, ali i od rastuće potražnje za kunskim kreditima. U posljednjem su tromjesečju 2017. nastupili i uobičajeni polagani deprecijacijski pritisci na kunu koji su karakteristični za posljednje mjesece u godini. U 2018. ne očekujemo značajnije odstupanje kretanja tečaja EUR/HRK u odnosu na dinamiku viđenu u 2017.

Unatoč očekivanom povlačenju Programa kvalitativnog labavljenja Europske centralne banke kroz 2018., očekujemo da će HNB nastaviti provoditi ekspanzivnu monetarnu politiku kroz održavanje značajnog viška likvidnosti od oko 7% BDP-a (od toga oko 4% BDP-a u kunama, oko 3% u devizama), a s ciljem podupiranja kreditne aktivnosti. Nakon kreiranja 4,46 milijardi kuna putem deviznih intervencija u 2017., očekujemo dakako će se dokazana HNB-ova sposobnost u obaranju kunske krivulje prinosa te adresiranju pitanja dugoročnih kunskih izvora nastaviti kroz širenje dometa ročnosti strukturnih REPO operacija (po pitanju ročnosti te kvalificiranog kolaterala), devizne transakcije, smanjenje obvezne rezerve, dugoročne valutne swapove i slično.

I dok bi se smanjenje obvezne pričuve uklopilo u ranu strategiju ulaska u Europsku monetarnu uniju, rasprava se polako mijenja od potrebe za održavanjem relaksirajuće monetarne politike do pitanja kako ju ostvariti. Ključno za promociju popularnih kunskih kredita sa fiksnom stopom je prava vrsta platforme za osiguranje dugoročnog kunskog financiranja banaka, bilo kroz dugoročne FX swapove/intervencije, NDF instrumente, duži REPO ili ka-matne swapove, što većina banaka preferira. Povećanje opsega uključenosti kolaterala povećava manevarski prostor i f leksibilnost za prilagodnom razine monetarne releksacije, ako i kada bude bilo potrebno u bilo kojem smjeru. Ovo je u skladu s našim dugoročnim pogledom laganog izlaska iz relaksirajuće monetarne politike te dugoročno nižim kamatnim stopama. Sa stajališta percepcije rizika u ukupnom financijskom sustavu, monetarna relaksacija opravdana je snažnom inozemnom pozicijom banaka, stabilnim tečajnim izgledima te smanjenim fiskalnim rizi-kom. Monetarna transmisija ujedno bi mogla biti ojačana fiskalnim poticajima za prodaju loših plasmana banaka te labavljenjem standarda kvalifikacije rizičnosti sukladno Međunarodnim računovodstvenim standardima (IFRS), što omogućuje osjetnije smanjenje troška rizika te naplate, daljnje restrukturiranje izvora financiranja banaka te u konačnici jeftinije kreditiranje.

Slika 2.2.1. Monetarni indikatori, godina-na-godinu, kraj razdoblja, %

Izvor: HNB, Raiffeisen istraživanja


23

Iako su kamatne stope značajnije pale u proteklom razdoblju one su i dalje na višim razinama nego u EU, i to iz nekoliko razloga: omjer obveznih rezervi koje poslovne banke moraju držati kod središnje banke (HNB) je viši nego u drugim zemljama EU. Dodatno, gubitak investicijskog rejtinga u 2013. godini materijalizirao je zabrinutost u vezi rizika zemlje, gurajući kamatnjake prema višim razinama. Posljednji dio slagalice priče o višim kamatnim stopama je veliki angažman državnih i javnih poduzeća na tržištu duga, zbog čega su također kamatne stope više u Hrvatskoj nego u drugim EU zemljama zbog jednostavnog istiskivanja privatnog sektora od strane javnog sektora – banke su više sklone plasirati kredite državnim i javnim društvima jer ona mogu posegnuti prema rastućim porezima i kvazi-porezima kako bi vratila kredit. I dalje postoji više od 2 postotna boda razlike između hrvatskih i EU stopa na zajmove, a što je znatno niže u odnosu na period recesije kada je razlika bila u jednom trenu oko 6pb kada je EU znatno snizila kamatne stope ubrizgavajući dodatnu likvidnost kako bi poduprijela ekonomsku aktivnost.

Slika 2.2.2. Prosječni dnevni višak kunske likvidnosti i 3.-mj. ZIBOR

Izvori: HNB, Bloomberg, Raiffeisen istraživanja

Slika 2.2.3. Kamatnjaci u Hrvatskoj i EU, godišnji prosjeci

Izvor: HNB, Addiko izračuni i projekcije.


24

Inflacija je uvijek bila jednoznamenkasta i nije bila stvarni problem od Anti-inflacijskog programa iz 1993.-1994. godine. Zbog razdoblja hiperinflacije ranih 1990-ih godina, inflacija je bila glavna briga HNB-a još od Anti-inflacij-skog programa iz 1993.-1994. godine. Naime, Hrvatska je postavila nisku inflaciju kao jedini cilj monetarne politike u 1998. godini (Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci), u skladu s formiranjem ECB-a i europskog raspoloženja u to vrijeme koje podrazumijeva inflaciju kao jedini legitimni cilj monetarne politike. Inflacija u Hrvatskoj se kretala između 1 i 3% (osim u 2008. godini) i padala je od 2013. godine da bi ekonomija ušla u period deflacije sredinom 2015. godine u kontekstu snažnog pada svjetskih cijena energenata, ali i preslabe domaće potražnje da bi podržala rast cijena. U 2016. je i treću uzastopnu godinu zabilježena negativna stopa inflacije (-1,1%) što je ujedno i najniža razina od provođenja Stabilizacijskog programa iz 1993. Pad potrošačkih cijena u najvećoj mjeri je posljedica uvezenih deflatornih pritisaka, a izostanak pozitivnih stopa inflacije imao je pozitivan utjecaj na povećanje realnog dohotka i potrošnju. Iako, već u prosincu, godišnja stopa inflacije vratila se u pozitivan teritorij prvenstveno kao rezultat jačanja uvoznih inflacijskih pritisaka, prije svega s robnih tržišta sirove nafte i prehrambenih sirovina. Inflacija je ostala na pozitivnom teritoriju kroz prvih devet mjeseci 2017. i u prosjeku je iznosila 1,1%.

Nakon tri godine deflacije, prosječna inflacija potrošačkih cijena za 2017. mogao bi iznositi oko 1%. Skromne stope inflacije s laganom tendencijom prema 2% trebale bi se zadržati sve do 2019. i u Hrvatskoj i u eurozoni. Posljedica je to očekivanja o vrlo umjerenom rastu cijena na svjetskim robnim tržištima (primarno sirove nafte) te izostanka značajnog utjecaja inflacije potražnje unatoč nominalnom i realnom rastu plaća te posljedičnom rastu potrošnje.

Umjerena inflacija (i stabilnost tečaja) omogućuju nastavak izrazito ekspanzivne monetarne politike koja je usmjerena k osiguranju niskih kamatnih stopa kroz izrazito visoku likvidnost u sustavu.

Tablica 2.2.1. Inflacija, porast potrošačkih cijena godina-na-godinu

Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, Addiko CID, Eastern Europe Consensus Forecast, RBI / Raiffeisen istraživanja, Addiko izračuni i projekcije

2.3.Fiskalnisektor

Veličina središnjeg državnog proračuna je u razdoblju 2000.-2017. pokazala tendenciju rasta. Tako je proračun povećan sa 70 mlrd. kuna u 2002. godini na razinu od 108 mlrd. kuna u 2007., a na razini oko 120 mlrd. kuna proračun se kretao sve do danas. Ono što se pokazalo kao izazov za javne financije Hrvatske nije sama po sebi bila veličina proračuna, već neusklađenost prihodovne i rashodovne strane. Deficit proračuna dosegnuo je vrhunac 2011. godine kada je povećan na 7,5% BDP-a, da bi se u naredne tri godine stabilizirao na razini od 5,5% BDP-a. Posljedično, javni dug je s razine od 37,7% BDP-a u 2007. porastao na 86,6% u 2014. Ovakav je razvoj pratilo i snižavanje kreditnog rejtinga Hrvatske koji je krajem 2012. pao ispod investicijskog. Radi kontinuiranih deficita proračuna i snažnog


25

rasta javnog duga, Hrvatska je 2014. ušla u Proceduru prekomjernog deficita koja propisuje izradu održivog plana smanjenja pretjerane potrošnje i deficita prema 3% BDP-a u 2016. godini. Godinu dana nakon, u 2015., deficit je zabilježio snažan pad na 3,2% BDP-a. Fiskalna se konsolidacija nastavila i u 2016. podržana solidnim stopama rasta BDP-a te višim poreznim prihodima, čemu je pomogla i uspješna turistička sezona. Tako su u 2016. prihodi državnog proračuna rasli 6,5% u odnosu na godinu prije, dok su rashodi rasli zamjetno nižih 1,6%. Posljedica je bila znatno niži deficit proračuna u odnosu na prijašnje godine. Deficit je iznosio 0,8% BDP-a, što je predstavljalo velik korak prema uravnoteženju proračuna i izlasku iz Procedure prekomjernog deficita. Izlazak iz Procedure službeno je potvrđen sredinom ovogodišnjeg lipnja, a u 2017. Hrvatska je nastavila putem uravnoteženja javnih financija. Naime, prema posljednjim navodima Ministarstva financija, izvješće o izvršenju državnog proračuna pokazuje da je u prvih šest mjeseci 2017. na razini opće države ostvaren suficit od 35 milijuna kuna.

Tablica 2.3.1. Saldo opće države, Jugoistočna Europa, %BDP-a


Tablica 2.3.2. Dug opće države, Jugoistočna Europa, %BDP-a


2.4.Vanjskisektor

U razdoblju od 2000. – 2012. godine Hrvatska je konstantno bilježila deficit na tekućem računu bilance plaćanja. Posljedica je to kretanja robne razmjene Hrvatske s inozemstvom, odnosno činjenice da Hrvatska kontinuirano


26

uvozi više roba u odnosu na vrijednost robe koju izvozi. Tako je saldo roba u cijelom promatranom razdoblju bio negativan, što je glavni uzrok deficita koje je tekući račun bilance plaćanja bilježio od 2000. sve do 2012. Negativan doprinos robne razmjene tekućem računu bilance plaćanja u cijelom su promatranom razdoblju umanjivala suprotna kretanja na računu usluga, koji je podržan prvenstveno turističkom djelatnošću kontinuirano bilježio suficite.

Deficit tekućeg računa bilance plaćanja svoj je vrhunac dosegao 2008. kada je iznosio 4,2 milijarde eura. Dolaskom recesije došlo je i do snažnje kontrakcije uvoza roba. Iako je i izvoz roba zabilježio pad, pad uvoza bio je znatno veći od pada izvoza što je dovelo do smanjenja velikih deficita koji su prije recesije bilježeni na saldu roba. Tako je 2013. prvi put u više od deset godina ostvaren suficit tekućeg računa platne bilance. U 2016. godini Hrvatska je i četvrtu godinu zaredom zaključila s viškom na tekućem računu platne bilance (2,6% BDP-a) velikim dijelom zahvaljujući i rekordnim priljevima deviza po osnovi dobre turističke sezone.

Iako je nakon recesije uvoz roba doživio oporavak i porast na razinu gotovo identičnu onoj prije recesije, u tom je razdoblju došlo do snažnog rasta izvoza roba koji se danas nalazi na najvišim razinama u razdoblju 2000. – 2017. godine, Posljedica je to repozicioniranja hrvatskih poduzeća koja su krizu uspjela iskoristiti za povećanje svoje konkurentnosti na međunarodnim tržištima. Povrh toga, prihodi od usluga, odnosno turizma bilježe kontinuirani rast pa je tako 2017. postala nova rekordna turistička sezona.

Tablica 2.4.1. Saldo tekućeg računa bilance plaćanja, Jugoistočna Europa, %BDPa


Tečajni režim koji provodi HNB je upravljano f luktuirajući, što znači da kuna nije fiksno vezana uz euro već odražava kretanja na deviznom tržištu, ali je nominalni tečaj kune prema euru stabilan zbog povremenih deviznih intervencija HNB-a. Kretanja tečaja EUR/HRK u prošlosti odraz su uspješnog provođenja takve tečajne politike.

Tablica 2.4.2. Tečajevi prema euru, Jugoistočna Europa

Izvor: Središnje banke, Ministarstva financija, Consensus Forecast, RBI / Raiffeisen istraživanja


27

Tablica 2.4.3. Tečajevi prema američkom dolaru, Jugoistočna Europa

Izvor: Središnje banke, Ministarstva financija, Consensus Forecast, RBI / Raiffeisen istraživanja

2.5.EUpitanja

U fokusu daljnje integracije Hrvatske u EU je napuštanje kune kao nacionalne valute i uvođenje eura. Naime, Vlada i HNB krajem listopada 2017. objavile su strategiju za ulazak u eurozonu prema kojoj se uvođenje eura predviđa 2022. U prilog uvođenju eura govori snažna integriranost hrvatskog gospodarstva s europodručjem, što se odražava u visokoj usklađenosti poslovnih ciklusa. K tome, hrvatsko je gospodarstvo visoko eurizirano – 75% domaće štednje i 67% ukupnih dužničkih obveza vezano je uz euro. Od glavnih se koristi dobivenih uvođenjem eura trebaju istaknuti uklanjanje valutnog rizika, kojem je hrvatsko gospodarstvo izrazito izloženo (ukupna zaduženost u devizama iznosi oko 150% BDP-a) te smanjenje kamatnih stopa na dugove svih sektora gospodarstva zbog smanjenja premije na rizik i regulatornih troškova. Pozitivni učinci na izvoz i investicije manifestirat će se kroz smanjenje transakcijskih troškova i troškova konverzije valuta te uklanjanje neizvjesnosti oko budućih kretanja tečaja, što će olakšati planiranje i omogućiti veću transparentnost i lakšu usporedivost cijena.

S druge strane, uvođenje eura značilo bi napuštanje suverene monetarne politike, što znači da središnja banka više ne bi imala niti potencijalnu mogućnost depreciranja domaće valute u svrhu povećanja konkurentnosti na među-narodnim tržištima, kao ni mogućnost upravljanja novčanom ponudom. Isto tako, otvoreno je i pitanje porasta cijena, odnosno rasta inflacije nakon uvođenja eura, kao i potencijalnog zaokruživanja cijena na više prilikom preračunavanja kunskih vrijednosti u one u eurima.

Uvođenje eura složen je proces i Hrvatska prije toga mora proći kroz ERM 2, europski tečajni mehanizam. Svrha je boravka u europskom tečajnom mehanizmu provjera da li Hrvatska zadovoljava propisane konvergencijske kriterije koji se odnose na ekonomsku i pravnu konvergenciju, odnosno približavanje članicama eurozone. Kriteriji ekonomske konvergencije odnose se na kretanje razine cijena (inflacije), stabilnost tečaja u odnosu na euro, kretanja dugoročnih kamatnih stopa te fiskalna kretanja koja se temelje na stanju i dinamici kretanja javnoga i proračunskih deficita. Pravna se konvergencija odnosi na usklađenost nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.

Hrvatska trenutno udovoljava većini Maastriških kriterija za uvođenje eura osim u pogledu visine i kretanja javnog duga. Ako želi uvesti euro 2022., Hrvatska mora prije svega povećati fiskalne kriterije, što znači da javni dug i u narednim godinama mora padati za jednu dvadestinu razlike između prekomjerne i referentne vrijednsoti (60% BDP-a) godišnje u razdoblju od minimalno tri godine.

Nadalje, u specifičnim preporukama (Country Specific Recommendation) iz svibnja 2017. Europska komisija pre-poruča nužne aktivnosti za 2017. i 2018. godinu u pet specifičnih točaka:

1. Vođenje fiskalne politike u skladu sa zahtjevima Pakta o stabilnosti i rastu. Poboljšati proces planiranja državnog budžeta i poduzeti potrebne korake za uvođenje poreza na imovinu.


28

2. Poduzeti mjere kako bi se obeshrabrio prijevremeni odlazak u mirovinu, podići dobnu granicu za odlazak u mirovinu i uskladiti uvjete i visine mirovina u pojedinim kategorijama s pravilima općeg sustava

3. Poboljšati obrazovanje odraslih, prvenstveno obrazovanje starijih, niskokvalificiranih i dugoročno neza-poslenih radnika te ubrzati reformu obrazovnog sustava

4. Smanjiti fragmentaciju i preklapanje između središnje i lokalne razine vlasti te poboljšati kvalitetu javnih usluga, kao i smanjiti razlike u kvaliteti javnih usluga u različitim geografskim područjima RH. Proces određivanja plaća u javnom i privatnom sektoru treba uskladiti

5. Ubrzati proces privatizacije poduzeća u državnom vlasništvu i poboljšati upravljanje državnom imovinom te smanjiti administrativne i regulatorne troškove koje snose poduzeća, kao i poboljšati kvalitetu i efikasnost pravnog sustava, što se prvenstveno odnosi na trajanje sudskih postupaka

Fondovi EU

Prema procjenama Europske komisije, u slučaju korištenja punog potencijala fondova EU, u državama srednje i istočne Europe rast BDP-a mogao bi se uvećati i do tri postotna boda godišnje. Polazeći od takve premise, a u kon-tekstu stanja i razvoja pozicije hrvatskoga gospodarstva u EU, osobito u usporedbi sa zemljama EU10, intenzivnije korištenje sredstva fondova EU Hrvatskoj nameće se kao razvojni prioritet.

Hrvatska je, promatrajući u razdoblju od 2013. do 2016. godine značajno povećala svoju iskorištenost sredstava iz fondova EU.

Unatoč takvom napretku, sve države EU krajem 2016. godine imale su veću stopu iskorištenosti od Hrvatske. To znači da je Hrvatska ujedno bila lošija i od svih zemalja EU10, s kojima je relevantno uspoređivati Hrvatsku pri stupnjevanju apsorpcije fondova, budući da su to manje razvijene članice EU kojima je zajedničko to da koriste sve fondove kohezijske (regionalne) politike (uključujući Kohezijski fond). Hrvatska ne samo da je imala najmanju iskorištenost, nego je i bila daleko od prosjeka, i na razini EU10 (94,4%), i EU28 (94,1%). Grčka je jedina dosegnula 100%, a samo Malta i Hrvatska su ostale ispod 90% iskorištenosti.

Slika 2.5.1 Postotak isplaćenih sredstava fondova EU iz proračunskog razdoblja 2007.-2013.

Izvor: EK, obrada HGK


29

Razlozi dosadašnjega slabijega korištenja sredstava iz fondova EU uglavnom su posljedica neuravnoteženosti velikog broja projektnih prijedloga, ali i nedostatka osoblja u nadležnim tijelima te učestale izmjene natječajne dokumentacije. Intenziviranje intenziviranje iskorištenosti EU sredstava u 2016. godini ponajprije je posljedica rasta broja objavljenih natječaja, jačanja administrativnih kapaciteta u sustavu upravljanja i kontrole fondovima EU te informiranja potencijalnih korisnika.

Napore za postizanje učinkovitijega korištenja nužno treba intenzivirati u aktualnom proračunskom razdoblju EU 2014.-2020., kada je Hrvatskoj na raspolaganju mnogo više sredstava: 12,68 milijardi eura (sredstva fondova EU plus nacionalno sufinanciranje), što je trinaesta najveća alokacija među svim članicama EU.

Prema podatcima Europske komisije, u protekle tri godine ovoga proračunskog razdoblja, točnije do studenoga 2016. godine, Hrvatska je iskoristila, odnosno isplaćeno joj je za projekte, tek 0,4%, što Hrvatsku svrstava na 22. mjesto među članicama EU28 kada se gleda uspješnost povlačenja sredstava. U usporedbi s članicama EU10, samo su Slovenija i Rumunjska bile neuspješnije od Hrvatske.

Slika 2.5.2. Isplaćeno/alocirano, u %

Izvor: EK, obrada HGK


30

Zaostajanje razvijenosti Hrvatske za prosjekom EU28, a osobito za prosjekom tranzicijskih i posttranzicijskih članica EU, nameće potrebu ostvarivanja dinamičnijih stopa gospodarskog rasta u srednjoročnom razdoblju. U tom smislu treba nužno iskoristiti svaki dodatni impuls koji može potencirati tu dinamiku. Jedan od njih, a koji nam je na raspolaganju svakako je financiranje sredstvima iz EU fondova.

Naime, sredstvima iz fondova mogle bi se unaprijediti mnoge slabe točke hrvatskoga gospodarstva poput struktur-nih problema tržišta rada zbog kojih Hrvatska ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti i participacije na tržištu rada ili potenciranja inovativnosti prema kojoj je Hrvatska daleko najlošija od svih zemalja EU10. Indeksi globalne konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma ili Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke koje obrađujemo i sljedećem poglavlju, zapravo najzornije prikazuju odmak (zaostajanje) od razine prosjeka zemalja EU10 odnosno dobro prikazuju relativnu razinu strukturnih slabosti hrvatskoga gospodarstva.

31

3.IzazovikodinvesticijaiposlovneklimeuHrvatskoj

Ulaskom u EU Hrvatska se našla u krugu zemalja srednje i istočne Europe (sadašnjih članica EU koje se zbog procesa tranzicije mogu uspoređivati s Hrvatskom*) u usporedbi s kojima je imala najdublju i najdužu recesiju nakon 2008. godine.

Produbljivanje zaostajanja u razvoju Hrvatske u odnosu na skupinu zemalja EU10 u posljednjem desetljeću poka-zuje i podatak da je 2005. Hrvatska bila razvijenija od prosjeka EU10, 2008 g. je njena razvijenost bila 2% niža od prosjeka EU10, a 2015. čak 17% niža, odnosno 42% ispod prosjeka EU28. Razloge različitog reagiranja Hrvatske i usporedivih zemalja na gospodarski krizu (koja je pogodila gotovo cijeli svijet 2009. godine) treba tražiti među strukturnim karakteristikama ekonomije, odnosno kroz konkurentnost i sustavnu efikasnost. S tog stajališta, danas možemo govoriti o fazistagnacijekonkurentnostinacionalneekonomije što posljednjih godina utječe na zaostajanje Hrvatske u odnosu na prosjek razvijenosti zemalja EU28 i EU10.

Kako bismo pružili što objektivniji prikaz poslovnog i investicijskog okruženja koristili smo analize Svjetske Banke (anketu Doing Business) te Svjetskog gospodarskog foruma.

3.1.AnketaSvjetskeBankeDoingBusiness

Svjetska banka već petnaest godina (od 2002.), između ostalog kroz anketu Doing Business, provodi opsežno istra-živanje poslovne klime u 190 zemalja, pružajući objektivne mjere poslovnih propisa i njihovu provedbu. Pritom je fokus na domaćim malim i srednjim tvrtkama uz mjerenje propisa koji utječu na poslovanje istih kroz životni ciklus.

Prikupljanjem i analizom sveobuhvatnih kvantitativnih podataka za usporedbu okruženja poslovanja s gospodar-stvom i vremenom, Doing Business potiče gospodarstva da se natječu za učinkovitiji regulatorni okvir, nudi mjerljive usporedbe za reformu i služi kao izvor za akademike, novinare, istraživače privatnog sektora i druge zainteresirane za poslovnu klimu svakog gospodarstva.

Iako je standardizacija kroz pravnu stečevinu dovela do konvergencije u uvjetima poslovanja u EU još uvijek postoje razlike u poslovnoj klimi između zemalja EU, starih i novih, koje proizlaze iz različitih pravnih, poreznih i drugih okolnosti u svakoj zemlji. U anketi Doing Business 2018., Svjetska Banka izrađuje rangove na temelju 10 područja. Neadvno objavljene rezultate ovogodišnjeg istraživanja prilažemo u tablici 3.1.1.

* Bugarska, Rumunjska, Poljska, Češka, Slovačka, Litva, Latvija, Madžarska, Estonija i Slovenija

IzazovikodinvesticijaiposlovneklimeuHrvatskoj

32

Tablica 3.1.1. Rang Ease-of-doing-business Svjetske Banke za 2018.

Izvor: www.doingbusiness.org


33

Ukupni poredak 190 zemalja u anketi Svjetske Banke Ease of Doing Business nastao je kao ponderirani prosjek gore navedenih kategorija. U priloženoj tablici jasno se vidi kako sjeverne i zapadne zemlje EU predvode po lakoći poslovanja na svim promatranim područjima. S druge strane, mediteranske zemlje i ‘nove članice EU imaju najmanji prosječni rang. Hrvatska je prema kriteriju ukupne lakoće poslovanja u 2017. na 43. mjestu, što je pogoršanje u odnosu na godinu ranije za 4 mjesta, pri čemu je i dalje smještena u donju trećinu zemalja EU zajedno sa Rumunjskom, Bugarskom i Mađarskom te ponešto bolje rangirana od većine mediteranskih zemalja. Iako Hrvatska nije povećala zaostatak u odnosu na najbolje (uprosjeku smo na 70%), druge, usporedive ekonomije su ga smanjile. Između ostalih, pretekle su nas Srbija, Crna Gora i Kosovo. Rang Hrvatske pritom varira po mnogim područjima: 126. po izdavanju građevinskih dozvola, 95. po plaćanju poreza, 87. po lakoći otvaranja tvrtke i pokretanju poslovanja, 79. po dostu-pnosti električne energije, 77. po dostupnosti kredita, 60. po rješavanju nelikvidnosti, 59. po uknjižbi imovine, 29. po zaštiti malih ulagača, 23. po izvršavanju (poštivanju) ugovora i odlična (1.) po međunarodnoj trgovini. Hrvatska je napredovala u uknjižbi imovine, a nazadovala u izdavanju građevinskih dozvola gdje i dalje postoji razmjerno veliki broj potrebnih dokumenata te dugotrajnost i skupoća postupak.

Prema kriteriju pokretanja poslovanja, Hrvatska se nalazi pri samom dnu zemalja EU, na 95. mjestu, te je bolje rangirana tek u odnosu na Poljsku, Austriju, Njemačku i Maltu. Makedonija ovdje zauzima visoko 4. mjesto, dok su na samom vrhu ljestvice (kad promatramo sve zemlje koje su uključene u analizu) Novi Zeland i Kanada. Bosna i Hercegovina, koja od zemalja Cefte ima najveći udio u robnoj razmjeni s Hrvatskom, u Započinjanja posla zauzima 174. mjesto. Od ostalih zemalja članica Cefte, Moldavija je na 44. mjestu, dok Albanija, Srbija i Slovenija zauzimaju redom 46., 47. i 49. mjesto.

U dobivanju građevinskih dozvola, gdje se vrednuje broj postupaka, trajanje i troškovi građevinskih dozvola, Hrvatska je na niskom 128. mjestu na začelju zemalja EU28. Također, Hrvatska je lošije rangirana u odnosu na većinu zemalja članica Cefte. Po dobivanju električne energije, kategorija u kojoj se vrednuje manji broj postupaka, kraće trajanje i niža naknada za povezivanje, Njemačka i Švedska se nalaze pri vrhu ljestvice. Hrvatska je zauzela 68. Mjesto, dok je među zemljama u okruženju jedino Makedonija bolje rangirana (29. mjesto). U Registraciji vlasništva gdje se prati broj postupaka, kraće trajanje i trošak upisa, Njemačka i Finska vode među zemljama EU28. Tradicionalno, u ovoj kategoriji Hrvatska je loša i trenutno u donjoj polovici u EU28 te u prosjeku susjednih zemalja. Dobivanje kredita u Hrvatskoj je ispod prosjeka EU28 zemalja te se Hrvatska u ovoj kategoriji nalazi na 75. mjestu, dok je u kategoriji zaštite manjinskih prava investitora Hrvatska u 2017. zauzela relativno dobro 27. mjesto, što je u gornjem dijelu prosjeka EU28 zemalja te zemalja članica Cefte.

U kategoriji plaćanja poreza uzimaju se u obzir visina poreznih stopa, kao što su PDV, porez na dobit i porez na dohodak i doprinosi za socijalno osiguranja, kao i troškovi prikupljanja i učestalost plaćanja poreza. Prema ovom pokazatelju, Hrvatska se nalazi neposredno iza najboljih zemalja iz EU28 te je s izuzetkom Makedonije, najbolje rangirana od susjednih zemalja.

Trgovanje preko granica gdje se promatra broj dokumenata potrebnih za izvoz, vrijeme potrebno za izvoz pošiljke i trošak po izvoznoj pošiljci, te broj dokumenata potrebnih za uvoz, vrijeme potrebno za uvoz pošiljke i trošak po uvoznoj pošiljci, Hrvatska dijeli prvo mjesto sa petnaestak zemalja EU.

Prema kategoriji izvršenje ugovora u kojoj se kao pokazatelj promatra prosječno vrijeme potrebno za izvršenje ugovora, prosječni trošak potraživanja i broj instanci koje treba prijeći u finaliziranju tužbe Hrvatska je u vrhu ljestvice unutar zemalja EU28 kao i unutar susjednih zemalja.

Konačno, pokazatelj rješavanja insolventnosti uzima u obzir donje prosječno vrijeme stečaja, niži trošak stečaja, najčešći ishod stečaja i postotak preostale vrijednosti u stečaju. Hrvatska je među najlošije rangiranim zemljama EU te u sredini ljestvice kad gledamo susjedne zemlje, na 54. mjestu.


34

3.2.Rangglobalnekonkurentnosti–WEF

Prema zadnjem izvješću Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) – Globalni izvještaj o konkurentnosti, Hrvatska je zadržala visoko 74. mjesto (od 137 zemlje uključene u izvještaj).

Tablica 3.2.1. Globalni rang konkurentnosti WEFa

Unutar EU, samo Grčka (87.) je rangirana lošije, dok je u širem istočnoeuropskom kontekstu Hrvatska bolje rangi-rana jedino u odnosu na Albaniju (75.), Crnu Goru (77.) i Srbiju (78.). Sve tri zemlje ostvarile su, međutim, osjetan pomak u odnosu na lanjsku anketu. Hrvatska je poboljšala percepciju u svega 4 od 12 područja: makroekonomsko okruženje, zdravstvo i primarno obrazovanje, tehnološka spremnost i veličina tržišta. Dok je percepcija razvijenosti finacijskog tržišta nepromijenjena, Hrvatska bilježi pogoršanu percepciju u područjima ključnim za srednjoročni


35

potencijal rasta – institucija, visokog obrazovanja, efikasnosti tržišta rada i dobara, inovacijama, poslovnoj sofisti-ciranosti te infrastrukturi.

Tablica 3.2.2. Usporedba Hrvatske i ključnih benchmarka na ljestvici WEF-a

0 20 40 60 80

100 120

Global Competitiveness Indeks

Institucije

Infrastrukstura

Makroekonomsko okruženje

Zravstvo i osnovno obrazovanje

Visoko obrazovanje

Učinkovitost tržišta roba Učinkovitost tržišta rada

Razvijenost financijskog sektora

Tehnološka spremnost

Veličina tržišta

Sofisticiranost poslovanja

Inovacije

INDEKS GLOBALNE KONKURENTNOSTI

Hrvatska CEE zemlje EU mediteran EU

Izvor: World Economic Forum, Global Competitiveness Report 2017.-2018.

Prema zadnjem izvješću jasno se vide područja u kojima su potrebne intenzivnije reforme, prije svega u području Institucija u kojem je ove godine zabilježen pad za 13 mjesta na 102. poziciju. Navedeno jasno odražava i odgovor gospo-darstvenika na pitanje o najznačajnijoj prepreci poslovanju u Hrvatskoj pri čemu je, već tradicionalno, na vrhu ljestvice neefikasnost državne birokracije, a slijede politička nestabilnost te nestabilnost poreznog sustava. Daljnjim pogledom u subindekse uočava se da Subindeks A (osnovni zahtjevi – 68.) jedini bilježi oporavak u područjima makroekonomskog okruženja (60.) te zdravstva i primarnog obrazovanja (44.), gdje se rang pojedinih komponenti makroekonomskog okruženja izraženo poboljšao (saldo državnog proračuna, javni dug). Subindeks B (pokretači efikasnosti – 69.) je pod pritiskom visokog obrazovanja i dodatne edukacije (60.), efikasnosti tržišta rada (107.), te efikasnosti tržišta dobara (99.). U okviru visokog obrazovanja posebno brine percepcija kvalitete visokog obrazovanja (112.) i to posebno matematike i prirodoslovnog obrazovanja (57.) te pritup Internetu u školama (109.). U okviru efiakasnosti tržišta rada, posebno brine percepcija odnosa plaće i produktivnosti (101.), suradnja između sindikata i poslodavca (135.) te prakse zapošljavanja i otkaza (131.) Subindeks C (Inovacije i sofisticiranost) bilježi najološiji rezultat (99.) gdje oba područja negativno doprinose u finalnom rangiranju (poslovna sofisticiransot – 82., inovacije 106.).

U odnosu na prije deset godina Hrvatska je rangirana 17 mjesta niže (sa 57. na 74. mjesto), čak i nešto lošije u odnosu na jedine dvije susjedne zemlje koje bilježe pogoršanje (Slovenija sa 48. na 39. mjesto, Mađarska sa 60. na 47. mjesto). Bugarska i Makedonija izvedbom su nadmašile mnoge zemlje regije pri čemu potonja bilježi poboljšanje sa 94. na 68. mjesto, a prethodna sa 76. na 49. mjesto.

Najkonkurentnija zemlja i ove je godine Švicarska, a slijede SAD, Singapur, Nizozemska, Njemačka, Hong Kong, Švedska, Ujedinjeno kraljevstvo, Japan i Finska. Od usporedivih zemalja napredak bilježe Slovenija, Slovačka,


36

Bugarska, Srbija, Mađarska, Crna Gora i Albanija, dok Poljska, Rumunjska, Grčka bilježe pogoršanje. Hrvatska i Češka ostale su na istoj poziciji.

Izvješće o konkurentnosti WEF-a potvrđujenužnostnastavkaiubrzavanjaprovođenjaključnihreformi s ciljem poboljšanja investicijske klime i poticajnog investicijskog okruženja. Spore reforme u ključnim područjima obra-zovanja, infrastrukture i financiranja inovacija ograničavaju konkurentnost Hrvatske na globalnoj razini te rast hrvatske ekonomije. Osim sposobnosti i prilagodljivosti privatnog sektora, promjene u ključnim područjima ovise o mjerama države u otklanjanju barijera poslovanju. One se mahom odnose na niskuučinkovitostjavneuprave,poreznoopterećenje,nestabilnostpolitika,poreznuregulativu,korupcijuitd. Država kroz olakšanje administrativnih procedura, jačanje vladavine prava te stabilan porezni sustav može poboljšati konkurentnost.

Pozitivnipomacinaljestvicamakonkurentnosti i lakoćeposlovanjapribližilibiHrvatskuprosječnimrazinamakonkurentnostidržavasrednjeiistočneEurope.Potencijalnapoboljšanjazasigurnobiprivukla investicije, potaknula izvoz, teutjecalana podizanje ekonomskog rasta.


37

4.FICprijedlozi

Po mišljenju FIC-a, ključni čimbenik zaokreta u hrvatskoj ekonomiji mora biti pozitivan šok u proizvodnosti rada u sektoru privatnih ne-financijskih poduzeća, što zahtijeva rezultate u najmanje četri područja. Prvo, unutarnju devalvaciju treba nastaviti, kroz nastavak porezne reforme i rezanje parafiskalnih nameta, uz pojednostavljenje poreznog sustava te širenje porezne baze, te modela za ‘financijske kompenzacije’ poreznih rezova. Drugo, reforme na ponudbenoj strani ekonomije moraju biti u rasponu od daljnje fleksibilnosti tržišta rada i tržišta proizvoda i usluga, restrukturiranja državnih poduzeća, državne administracije te olakšavanja uvjeta poslovanja. Treće, dok novi stečajni zakon skraćuje proceduru prijave tražbina, važne promjene kako bi se automatizirala te pojednostavila rezolucija loših kredita još uvijek su u tijeku, poput olakšanja uvjeta za priznavanje poreznog odbitka za otpis loših kredita te povećanja nadoknadivost neplaćenih potraživanja. Četvrto, vlasti bi trebale pružiti institucionalnu potporu olakšanju uvjeta financiranja malog i srednjeg poduzetništva, uključivanje istog u šira ekonomska kretanja, ‘masovne’ dokapitalizaciju te ostalih ne-bankovne instrumenata financiranja. Ekonomske politike moraju biti izabrane razumno s minimalnim deflacijskim učincima, te da ne stvaraju neizvjesnost koja bi mogla prolongirati investicijske odluke i nepovoljno utjecati na potencijalnu stopu rasta, procijenjenu na oko 2% za održivo kreiranje radnih mjesta.

FIC, međutim, još uvijek identificira nepredvidljivi inestabilniregulatorniokvir,nedostataktransparentnostiadministrativnihprocedura,nedovoljniinstitucionalnikapacitetnanacionalnojilokalnojrazini te korupciju kao ključne prepreke za investiranje u Hrvatskoj.

FIC smatra da se naglasak u formuliranju te implementaciji politika s ciljem poboljšanja poslovne klime i poticanja doprinosa privatnih investicija gospodarstvu, zapošljavanju i rastu prihoda, treba staviti u sljedećim područjima:

1. Razvoj održive strategije poticanja investicija i privlačenja inozemnih investicija.2. Održavanje stabilnog i predvidljivog regulatornog okruženja kako bi se smanjila neizvjesnost i potakle

investicije, s posebnim naglaskom na stabilnost poreznog sustava i predvidiv rad Porezne uprave te ukidanje akata koji nepovoljno utječu na konkurentnost

3. Ubrzati poslovne postupke kako bi se smanjili regulatorni i administrativni troškovi poslovanjaa) pojednostaviti administrativnu proceduru za registraciju poduzeća i druge potrebne dozvole;b) uspostaviti učinkoviti administrativni ‘top-down’ sustav koji bi bio u stanju provesti reforme i ispuniti

očekivanja investitora u vezi administrativnih pojednostavljenja;c) razviti elektronički registar (pogotovo zemljišnih knjiga i drugih registara) na lokalnim i municipalnim

razinama.4. Poboljšati konzistentnu primjenu zakona u cijelom gospodarstvu, unaprijediti kvalitetu i vjerodostojnost

inspekcijskih aktivnosti kako bi se zaštitili interesi poduzeća u skladu s njihovim obvezama i generirati pozitivno ozračje prema vlasti

FICprijedlozi

38

5. Promicati dobre odnose sa zainteresiranim stakeholderima:a) kod pripremanja Procjena Učinaka Propisa za novo zakonodavstvo koje utječe na poslovanje uključiti

adekvatno poslovni sektor u proces;b) poboljšati vremenski okvir za komunikaciju sa zainteresiranim stranama;c) organizirati česte konzultacije s investitorima (odnosno, Udruženja stranih ulagača s Vladom Republike

Hrvatske).Najteže probleme u poslovnoj klimi u Hrvatskoj saželi bismo u sljedeće kategorije:

7. Pravnanesigurnost – promjene u pravnom okruženju, mijenjanje pravila ‘unatrag’, neodgovarajuće provedbe propisa EU, prekratki rokovi za zakonske prilagodbe

8. Poreznapitanja – porezni klin i dalje među višima u EU i nakon porezne reforme, povlačenje poreza na nekretnine, neujednačena rješenja poreznih vlasti, (pre)dugi porezni sporovi

9. Parafiskalninameti – velik broj dodatnih troškova bez jasne povezanosti s poslovanjem (9,3 milijardi kuna), premalo političke podrške u suzbijanju istih

10. Javnauprava ipravosuđe – (pre)dugo trajanje sudskih postupaka, previše sudskih zaostataka, različit tretman na nacionalnim razinama, prevelika disperzija administrativnih nadležnosti, građevinske dozvole

11. Pitanjarada – krut i neodgovarajuć zakon o radu12. Uvjeti financiranja – visoka bankocentričnost, premalo korištenje financijskih instrumenata, manjak

platformi za dokapitalizacije te dijeljenje rizika, nepoticajan proces automatskih otpisa loših kredita

Slika 4.1. TOP 10 problema za poslovnu i investicijsku klimu (WEF anketa, 2017-2018.)

Izvor: WEC, Nacionalno vijeće za konkurentnost

FICprijedlozi

39

4.1.Pravnanesigurnost

Uoči ulaska Hrvatske u EU, pojačan je pritisak na zakonodavca da dovrši usklađivanje pravnog sustava s pravnom stečevinom EU, te da u kratkom roku donese sve relevantne zakone i podzakonske akte. Cilj je bio ispuniti sve obveze koje je Hrvatska preuzela prema EU, prenijeti EU zakonodavstvo u hrvatski pravni sustav kako bi se osigurala pravna sigurnost i transparentnost te izbjegla pravna konfuzija. Nastavno na usvajanje EU zakonodavstva odgovarajući zakoni su trebali biti implementirani u praksi – hrvatsko gospodarstvo trebalo se pravno integrirati u unutarnje EU tržište, dok su hrvatski gospodarstvenici trebali uskladiti svoje poslovanje s relevantnim EU propisima. Nažalost, vremenski pritisak i nedostatak komunikacije ili nepostojanje primjenjivih podzakonskih akata kao i nedostatak relevantnog iskustva u kvalitetnom regulatornom savjetovanju ključnih dionika često dovode do kašnjenja i/ili regulatornih rješenja koja se ne mogu provoditi u praksi.

FICpreporuke:

1. Opsežna procjena učinka propisa na svakom novom zakonu ili podzakonskom aktu, te mjerenje admini-strativnih troškova propisa kroz već primjenjivanu metodologiju Standard cost Model (SCM)

2. Uvođenje sustavnog praćenja i informiranja o inicijativama na razini EU u cilju olakšanja transponiranja zakonodavnih rješenja u nacionalno zakonodavstvo te smanjenja otpora (neiformirane) javnosti zbog percepcije nedovoljne uključenosti u proces

3. Uspostaviti organiziranu komunikaciju (npr. putem internetskog portala) s poslovnim udruženjima gdje bi kompanije prijavljivale prepreke poslovanju

4. Suzdržavanje od regulatornih promjena “unatrag” (s retroaktivnim učinkom)5. Ostaviti dovoljno vremena prije provedbe, za usklađivanje s novim zakonom ili aktom6. Uspostaviti posebno tijelo za izvansudske nagodbe te snažno promovirati korištenje insituta posredovanja

u poreznim sporovima7. Otkloniti neizvjesnosti u pogledu raspolaganja i iskorištavanja vlasništva kroz digitalizaciju informacija

o prenamjeni šumsko-gospodarske osnove, prava naturalnog povrata (u Zakonu o naknadi imovine) te registra prava za naknadu oduzete imovine

FIC je spreman ponuditi široku stručnu potporu kako bi pridonio učinkovitijem regulatornom procesu konzultacija, kao i jačanju kapaciteta za procjenu učinka zakona – na korist svih dionika u ovom izazovnom zadatku.

4.2.Poreznisustav

Nema dileme da porez, porezni sustav te kvaliteta porezne administracije utječu na atraktivnost investicijske destinacije. Na visinu investicija i investicijske aktivnosti izravno utječe visina poreznog opterećenja, jednostavnost poreznog sustava, stabilnost poreznih propisa, predvidivost poreznih promjena te kvaliteta administriranja poreza i poreznih pitanja.

Tijekom višegodišnje recesije nakon 2008., Hrvatska je dosegla maksimum u visini poreznog pritiska, što je pogo-dovalo rastu sive ekonomije iznad 27% BDP-a. Ne samo da smo na toj razini pri vrhu novih članica EU, nego se ista reflektira i u nepodmirenim obvezama poreznog duga ili utaji poreza. Stoga bi svaki daljnji rast opterećenja imao nepovoljan utjecaj na rast proračunskih prihoda unatoč pozitivnom utjecaju ekonomskog ciklusa. U Hrvatskoj se često i ponekad nedovoljno transparentno provode izmjene u poreznim propisima, uz relativno složeno admini-striranje poreznim sustavom.

FICprijedlozi

40

Slika 4.2.1.

Izvor: Rogers,J. i Philippe, C. (2017) The Tax Burden of Typical Workers in the EU 28 – 2017. Paris-Bruxelles: Institut Économique Molinari.

FICprijedlozi

41

Slika 4.2.2

Izvor: Rogers,J. i Philippe, C. (2017) The Tax Burden of Typical Workers in the EU 28 – 2017. Paris-Bruxelles: Institut Économique Molinari.

Stoga je namjera porezne reforme početkom 2017. bila pronaći prostor za smanjenje oporezivanja rada, (indirektno) potaknuti potrošnju te ojačati treći stup oporezivanja imovine – u sklopu čega su poduzete brojne izmjene u sustavu poreza na dohodak, poreza na dobit, PDV-a te lokalnih poreza. Ista je imala za cilj smanjiti ukupno porezno optere-ćenje gospodarstva, pojednostaviti porezni sustav te proširiti poreznu bazu (ukidanjem poreznih izuzeća), otkloniti zapreke razvoju poduzetništva i pozitivno utjecati na konkurentnost ekonomije i uslijed toga te na rast investicija.

Unatoč nedostatku službenih procjena o učincima reforme, procijenjeno rasterećenje gospodarstvenika i građana je blizu 2,5 milijarde kuna, pri čemu je prosječno porezno opterećenje dohotka smanjeno sa 7,6% u 2016. na 6,3% u 2017. Prema različitim simulacijama Ministarstva Financija, viši raspoloživi dohodak pretočen u snažniju osobnu potrošnju te niža realna stopa poreza za gospodarstvenike pozitivno utječe na prihodnu stranu proračuna za pola do jedne milijarde kuna u prvoj godini porezne reforme. To je u skladu s općenitim pravilom da porezno rasterećenje od jednog postotnog boda BDPa podiže potencijalnu stopu rasta od 0,25 do jednog postotnog boda – to može biti pravi smjer kojim treba naprijed. S obzirom na ukupno porezno rasterećenje ekonomije na razini od oko 0,6 posto BDP-a, očekuje se da je potencijalna stopa rasta hrvatske ekonomije povećana na 2-2,5 posto.

FICprijedlozi

42

Unatoč snižavanju stopa poreza na dohodak te uvođenju tzv. konačnih poreza (pa dohodak od kamata i dividendi više ne ulazi u godišnji obračun poreza) te uvećanom osobnom odbitku, porez na dohodak međutim i dalje predstavlja značajan teret zbog visoke stope od 36% i širokog raspona oporezivanja. Osnovni problem poreznog opterećenaj dohotka je i dalje niska razina dohotka (210.000,00 kuna godišnje) koja se oporezuje stopom od 36%, što smanjuje atraktivnost zapošljavanja menadžera, naročito u djelatnostima koje ostvaruju veću dodanu vrijednost. Isto se odnosi na primanja stranih zaposlenika u hrvatskim podružnicama i/ili povezanim društvima (granična porezna stopa od 42,48% za osobu s prebivalištem u Zagrebu, oporezivanje smještaja i troškova preseljenja), mahom visoko stručnih i specijaliziranih, čime se ne stimulira prisutnost ino-eksperate te stranih tvrtki u Hrvatskoj.

Iako je opća stopa poreza na dobit snižena sa 20% na 18%, a još značajniji efekt postignut smanjenjem poreza na dobit za tvrtke sa godišnjim prihodima do 3 milijuna kuna (više od 80% svih poduzetnika u Hrvatskoj) sa 20% na 12%, stvarno porezno opterećenje je i dalje među višima u EU s obzirom na 12% poreza po odbitku pri ispalti dividende ili udjela u dobiti.

U 2017., omogućen je i jednokratni otpis potraživanja, teško naplativih i nenaplativih potraživanja kreditnih insti-tucija na 31.12.2015. Propisane su izmjene o načinu priznavanja rashoda s osnove otpisa nenaplaćenih potraživanja za sve porezne obveznike ukoliko je riječ o dugovima male vrijednosti te u slučajevima gdje se može dokazati da je poduzimanje naplate bilo nerazmjerno. Promatrajući ukupnost mjera u poreznoj reformi kao što je smanjenej poreza an dobit uz širenje baze poreznih obveznika, ukinuta je olakšica za reinvestiranu dobit radi omogućavanja fiskalne održivosti.

Planirana postepena implementacija poreza na nekretnine od 1.1.2018. pala je zbog pritiska (neinformirane) javnosti, čime se onemogućava ispunjavanje nekih temeljnih ciljeva porezne reforme – od stvaranja uvjeta za daljnje porezno rasterećenje osobnog dohotka, protucikličke stabilizacije proračunskih prihoda u vrijeme recesije te kvalitetnije preraspodjele dohotka i poreznog tereta između poduzetnika i radno-aktivnih (s jedne strane) te rentijera s druge strane. Europska Komisija te MMF fond, međutim, preporučuju uvođenje poreza na nekretnine kako bi se nastavila tranzicija porezne presije sa direktnih poreza (na rad, dobit) na indirektne (potrošni porezi, porez na nekretnine) u sklopu koordiniranih mjera u sklopu ciljane unutarnje devalvacije, odnosno jačanja konkurentnosti. Stoga ubuduće treba stvoriti potrebne preduvjete za uvođenje poreza na nekretnine, uključujući pravno uređenje zemljišnih knjiga i katastra te ažuriranje i usuglašavanje sa stvarnim stanjem.

Porezna uprava je uvela mišljenja od strane Središnjeg ureda Porezne uprave. Međutim, ne postoji propisani vremenski okvir za Poreznu upravu da izda službena mišljenja ili da ih donese uopće. Iako su ta mišljenja ‘’obvezujuća’’, lokalne ispostave Porezne uprave ponekad daju različita mišljenja od onih Središnjeg ureda.

Institut obvezujućih mišljenja Porezne uprave nije postigao učinke kojim bi se investitorima i poreznim obveznicima olakšalo poslovanje kada se radi o kompleksnim poreznim pitanjima koja imaju izravan učinak na planiranje inve-sticija te tekuće. FIC smatra da bi trebalo dodatno poraditi na snažnijoj promociji i provođenju uvedenog instituta obvezujućih poreznih mišljenja u praksi.

Porezni sporovi traju iznimno dugo, naročito u domeni rada drugostupanjskog tijela Ministarstva financija koje u prosjeku rješava predmete više od 2 godine. Iako porezni obveznici nisu dužni platiti spornu poreznu obvezu do donošenja drugostupanjskog rješenja, zatezne kamate koje teku za cijelo vrijeme žalbenog postupka su iznimno visoke.

Iako je nesporno da porezna reforma ide u prilog jačanju konkurentnosti ekonomije te poboljšanju poslovne klime i dalje je potrebno intenzivno raditi na novim poreznim mjerama koje će rasteretiti postojeće i buduće porezne obveznike, a bez uvođenja novog poreznog opterećenja.

FICprijedlozi

43

Slika 4.2.3.

Izvor: KPMG, Izračun autora

Slika4.2.4.

Izvor: KPMG, Izračun autora

FICpreporuke:

1. Uspostaviti transparentnu komunikaciju s poslovnim udrugama u izradi (pod)zakonskih prijedloga, ograničavanju naglih i nepredvidivih zaokreta u poreznoj politici, te otklanjanju nedosljednosti i nejasnoća različitih razina poreznih propisa

2. Nastaviti poreznu reformu kroz daljnje smanjenje direktnih poreza (jer izravno utječu na konkurentnost) te zdravstvenog i mirovinskog doprinosa (u prosjeku za 2 postotna boda godišnje dok opterećenje ne padne ispod 25%), djelomičnu supstituciju indirektnim porezima neutralnim po konkurentnost (npr. porez na nekretnine, ‘zeleni’ porezi) te širenje porezne baze kroz uravnoteženje poreznih stopa (npr. PDV-a), smanjivanje baze izuzetih od obveze fiskalizacije računa te otklanjanje ‘poticaja’ za poreznu evaziju kroz dodatno smanjenje poreznih izuzeća

FICprijedlozi

44

3. Zakonski onemogućiti neujednačeno i nedorečeno tumačenje i postupanje istih i različitih ustrojstvenih jedinica Porezne uprave na razini države

4. Reforma rada Službe za drugostupanjski porezni postupak i zastupanje unutar Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija koja bi omogućila efikasniji rad i rješavanje upravnih postupaka (koji sada traju u prosjeku 2 godine) kroz kontinuirano usavršavanje i specijalizaciju voditelja postupaka za određena porezna područja te davanje prednosti u rješavanju predmeta prema visini utvrđene porezne obveze.

5. Snažnija promocija i provođenje instituta obvezujućih poreznih mišljenja u praksi. Korisno je uvesti zakonski rok za izdavanje službenog mišljenja (npr. 60 dana od podnošenja zahtjeva) Porezne uprave, kako bi se onemogućilo diskrecijsko postupanje i šutnja administracije.

6. Postupke poreznih sporova treba rješavati brže na svim razinama (poreznog tijela, tijela drugog stupnja i dalje žalbeni sudovi). Upravna tijela trebaju se pridržavati postojećih rokova .

7. Jačati kapacitet Porezne uprava kroz stjecanje znanja o specifičnim industrijama (energetika, farmaceutika, ICT) te kompleksnim poreznim pitanjima branši.

8. Širiti mrežu sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s važnim i velikim vanjsko-trgovinskim partnerima te mogućim investitorima (npr. SAD, zemlje Bliskog Istoka).

9. Skratiti vremensko trajanje poreznog nadzora te odgoditi naplatu utvrđenih neplaćenih poreza te bilo kojih kazni do donošenja konačne odluke suda. Jačati načela upozorenja od strane Porezne uprave umjesto penaliziranja.

10. Promovirati prednosti sklapanja Prethodnog Sporazuma o transfernim cijenama između povezanih osoba (transferne cijene) i Porezne uprave

11. Omogućiti ispravak PDV-a po osnovi nenaplaćenih potraživanja kako vjerovnici ne bi bili dvostruko penalizirani i snosili trošak PDV-a za potraživanja koje nisu uspjeli naplatiti

12. Promovirati prednosti sklapanja Sporazuma o dobrovoljnom ispunjavanju poreznih obveza čime bi se pro-rijedili nadzori Porezne uprave kod urednih poreznih obveznika i Porezna uprava bi oslobodila kapacitete za ostale poslove iz svoje nadležnosti

4.3.Parafiskalninameti

Administrativno opterećenje i regulacija te visoki parafiskalni nameti među ključnim su preprekama jačanju konkurentnosti domaće ekonomije te općenito u investicijskim odlukama. Stoga je nužno ubrzati postupke racio-nalizacije neporeznih davanja kako bi se smanjili administrativni troškovi društava, uključujući i pojednostavljenje administrativnog postupka za registraciju društva i ishođenje drugih dozvola za poslovanje. Zadnjih godina bilo je više pokušaja identifiakcije parafiskalnih nameta i njihovog smanjenja u cilju rasterećenja gospodarstvenika i građana. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta u okviru Nacionalnog programa reformi 2017. donijelo je akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva kojim je u osam (8) izmjerenih područja utvrđeno 5 milijardi kuna nepotrebnih administrativnih troškova.

Početkom 2017. osnovano je Povjerenstvo za smanjenje i ukidanje neporeznih davanja te je objavljen sveobuhvatni Registar neporeznih davanja sa ukupno 547 nameta. Ukupno parafiskalno opterećenje gospodarstva i građana u 2016. iznosilo je 9,3 milijardi kuna (2,8% BDP-a), od toga 5,2 milijardi kuna (1,6% BDP-a) za gospodarstvo. Iako je manji broj identificiranih administrativnih prepreka poslovanju početkom godine ukinut, voljeli bismo vidjeti veći zahvat u njihovo smanjenje, odnosno potpuno ukidanje onih nameta koji zauzvrat ne daju odgovarajuću protuuslugu, odnosno nisu transparentni te opterećuju gospodarstvo i svakodnevno poslovanje.

FICprijedlozi

45

FICpreporuke:

13. Ojačati ovlasti Povjerenstva za smanjenje i ukidanje neporeznih davanja u provedbi ukidanja i smanjenja parafiskalnih davanja, te sužavanje manevarskog prostora u izbjegavanju odgovornosti za provedbu mjera smanjenja ili ukuidanja parafiskalnih nameta od strane relevantnih resora, davanjem podrške na najvišoj političkoj razini

14. Smanjiti sve troškove pokretanja poslovanja, stečaja poduzeća, registracije vlasništva, upravnih i sudskih pristojbi, naknade javnim bilježnicima, pristupa električnoj energiji i sl. – sve mjereno postotkom dohotka po stanovniku

15. Pokrenuti ukidanje obveznog članstva i ispita u određenim komorskim udruženjima te nepotrebnog licenciranja u profesionalnim uslugama koje su ionako izložene međunarodnoj konkurenciji (računovođe, revizori) koja se već licencira i provodi najbolju svjetsku praksu

16. Ukinuti i/ili smanjiti horizontalne nakande koji zauzvrat ne daju odgovarajuću protuuslugu (npr. naknadu za šume, HTZ, spomeničku rentu,naknadu za doregistraciju djelatnsoti poduzetnik u NKD, naknade javnim bilježnicima itd.)

17. Ukinuti diskriminaciju u plaćanju cestovne naknade i naknade za korištenje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne i regionalne samouprave u koristi javnih subjekata odnosno pravnih osoba u vlasništvu RH, jedinica lokalne i regionalne samouprave

18. Smanjiti trošak ishođenja građevinske dozvole vladinim ograničavanjem lokalnih iznosa komunalnog i vodnog doprinosa te objedinjavanjem vodnih naknada

19. Uputiti zakone i podzakonske akte kojima su uvedene parafiskalne naknade na procjenu utjecaja propisa

4.4.Javnaupravaipravosuđe

U cilju poticanja ulaganja bitno je uspostaviti brze postupke racionalizacije poslovanja kako bi se smanjili regulatorni administrativni troškovi društava uključujući i pojednostavljenje administrativnog postupka za registraciju društva i drugih potrebnih dozvola. I dalje se izraženi problemi pravovremenog izdavanja građevinskih i ostalih dozvola te brojne odredbe Zakona o planiranju, što odugovlači projekte i investicije. Predlažemo uspostavu učinkovitog administrativnog ‘top-down’ sustava koji bi bio u stanju provesti reforme.

Hrvatska ima vrlo decentraliziranu administrativnu strukturu sastavljenu od 555 jedinica lokalne samouprave (20 županija, 127 gradova i 429 općina). Disperzija nadležnosti između administrativnih razina je komplicirana, te je često nejasno treba li određena administrativna funkcija biti poduzeta od strane nacionalnih ili regionalnih vlasti. Poseban je problem složenost lokalne samouprave, tj. financiranje njenog rada s obzirom na broj stanovnika, veličinu države i njenu ekonomsku snagu.

Iako pravni okvir i regulatorni sustav pružaju nacionalni tretman za strane investitore, hrvatski neučinkoviti pravni sustav i nedostatak transparentnosti unutar i privatnog i javnog sektora predstavljaju najveći izazov za investitore. Donošenje i poboljšanje zakona i propisa često koče neučinkovita javna uprava i nedostatak među-resorne koor-dinacije. Birokracija je, također, veliki izazov za strane investitore, iako Vlada kontinuirano ostvaruje napredak u ovom području, posebno kroz razvoj svojih e-vlada inicijativa. Vladin portal ima online komponentu registracije poslovanja koja smanjuje vrijeme potrebno za registriranje tvrtke na 4 dana.

Napokon, jedan od najvećih problema za društva je značajan broj sudskih zaostataka, koja djeluju kao zapreka ula-ganjima. Mnogi sudski slučajevi traju godinama, čineći tako rješavanje sporova putem sudova nepoželjnom opcijom za društva. Iako su vlasti aktivno radile na smanjenju sudskih zaostataka te uanpređenju fizičke infrastrukture i informatizaciji sudova, Hrvatska na kraju 2016. Bilježi zaostatak od 511.909 sudskih predmeta. Postupci mirenja i arbitraža su dobrovoljno dostupni, ali se koriste rijetko te u iznimnim slučajevima. Alternativno rješenje sporova se

FICprijedlozi

46

provodi kod Visokog trgovačkog suda, Županijskog suda u Zagrebu, pet trgovačkih sudova i osam općinskih sudova u cijeloj zemlji. Postoji Stalni arbitražni sud unutar HGK, dok se postupci mirenja provode pred sudovima ili kroz centre za mirenje poput Hrvatske udruge za mirenje. Pored sudskih zaostataka, dodatan je problem neujednačenost sudovanja, slaba koordinacija sudova iste vrste i razine, suprotstavljene sudske prakse što stvara pravnu nesigurnost.

Ključne novosti Zakona o stečaju iz 2015. bile su automatsko pokretanje stečajnog postupka nakon 120 dana blokade dužnika, dok se ovršni postupci pokrenuti prije otvaranja stečaja prekidaju i nastavljaju pred stečajnim sudom. Sve to pozitivno utječe na bržu prodaju kolaterala pred stečajnim sudom. Štoviše, nedavnim izmjenama u 2017. dozvoljeno je novo zaduženje problematične pravne osobe radi privremenog financiranja (tzv. Roll-up model) za što je potrebno dvije trećine glasova po utvrđenim tražbinama. Vjerovnici u novom financiranju i dalje nemaju prednost u odnosu na druge vjerovnike, ovisno o odluci za koju su glaovali, no zato imaju prednost u stečaju. Korak unazad, međutim, predstavljaju dulji rokovi za postupak provođenja Predstečajne nagodbe na 300 + dodatnih 60 dana, u odnsou na prethodnih 120 + dodatnih 90 dana. Korak u pravom smjeru je i prebacivanja postupka predstečajni nagodbi na sudove sa Fine koja je kao institucija s relativno slabijim ekspertnim kapacitetom donedavno provodila neke od ključnih koraka poput provođenja plana glasovanja u predstečajnim nagodbama.

FICpreporuke:

20. Smanjiti rascjepkanost, poboljšati funkcionalnu raspodjelu nadležnosti u lokalnim vlastima te smanjiti nejednakosti u pružanju javnih usluga kroz konsolidaciju atomiziranih i financijski te operativno neodrživih administrativnih jedinica te objedinjavanje pozadinskih poslova (računovodstvo, upravljanje resursima, održavanje, itd.) na razini više teritorijalnih jedinica

21. Reforma javne uprave na principima digitalizacije javnih servisa te poslovno- i klijentno- orijentiranom poslovanju

22. Urediti sustav plaća u državnoj službi tako da plaća službenika odražava kompleksnost posla te ispunjavanje postavljenih godišnjih ciljeva

23. Racionalizacija mreže pravosudnih tijela kroz unapređenje organizacije rada, upravljanje pravosudnim tijelima, informatizaciju, sustavno ubrzanje procesa te u konačnici optimalno korištenje ljudskih resursa. Poboljšati kvalitetu stručnosti sudaca i sudskih savjetnika kroz pravičniji postupak ocjenjivanja i izbora sudaca i sudskih savjetnika te donošnje norme za uspješno rješavanje sudskih predmeta koja kontrolira pozitivan trend rješavanja više slučajeva nego što ih se primi u jednoj godini. Jednako tako, profesionalizirati izbor stečajnih upravitelja na principima uspješnosti egzekucije u stečajnom postupku.

24. Pojačati zaštitu vjerovnika u sudskom procesu na način da se sukladno vrijednosti procesa uvedu admi-nistrativni rokovi za niže sudove da procesuiraju predmet za maksimalno godinu dana, te sa viši sud za makismalno šest mjeseci. Promijeniti zakone na način da viši sud mora završiti postupak, odnosno nema pravo vratiti presudu na niži sud

25. Staviti pravne osobe u drugi režim zaštite u kojem obje strane u postupku polažu 50% akontacije očekivanih sudskih i odvjetničkih troškova na račun suda.

26. Uvesti registar poduzetničke biografije kroz financijsko izvješće Porezne uprave o svim poslovima i transakcijama šest (6) mjeseci prije pokretanja zahtjeva za predstečajnu nagodbu i/ili stečaj da se vidje sve transakcije otuđivanja, opterećivanja i pogodovanja (“pospremanje” prije pokretanja stečaja). Time bi se djelomično zaustavilo skretanje prihoda te povećala nadoknadivost neplaćenih potraživanja te financijskih plasmana u problematično poduzeće.

27. Administrativno urediti da ako kupac sam sebi odbije PDV da nema pravo voditi parnicu kao dužnik.28. Smanjiti broj godina za stečaj poduzeća, podržano odredbom o izuzeću iz zastoja stečajnog postupka.

Smanjiti troškove stečaja poduzeća, počevši sa paušalnim troškom od 5%+5%

FICprijedlozi

47

29. Vratiti elektronske dražbe za prodaju imovine iz stečajne mase sa Fine na kapacitetiranije sudove, odnosno ako ostaje an Fini skratiti iste na jedan dan uz otklanjanje vremenskog ograničenja na zadnju ponudu

30. Reformske mjere kojima bi se ubrzalo rješavanje sporova male vrijednosti i korištenje alternativnog rješavanja predmeta (mirenje/arbitraža) te opterećenost smanjila izmjenom propisa koji se tiču predmeta procesne i administrativne naravi

31. Preusmjeriti zakonske poticaje za žalbu u sudskom sporu kada su šanse za uspjeh minimalne. Smanjiti broj žalbenih razloga Zakonom o parničnom postupku.

32. Promijeniti strukturu odvjetničkih naknada koja trenutno podržava produljenje parnica. Smanjiti odvjet-ničke tarife uz promociju nagrade za uspjeh (’success fee), npr. kroz porezno rasterećenje nagrade za uspjeh, što bi omogućilo postepenu migraciju ka modelu nagrađivanja odvjetnika po učinku. Dozvoliti ugovaranje odvjetničkih naknada pored odvjetničkih tarifa, no na način da se na početku postupka odvjetnici obavežu na procjenu troška parnice, bilo u slučaju uspjeha ili neuspjeha.

4.5.Pitanjatržištarada

Hrvatska ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti u EU od svega 61.4% (u populaciji od 20 do 64 godine), što je desetak postotnih bodova niže u odnosu na projek CEE regije, pa je značajno povećanje iste jedan od glavnih faktora za povećanje potencijalne stope ekonomskog rasta. Privlačenje inozemnih izravnih investicija u proizvodnju i centre poslovnih usluga je jedna je od glavnih poluga na kojoj su usporedive zemlje centralne i istočne Europe ostvarile ciljeve rasta i zapošljavanja. Hrvatska treba pokušati na isti način iskoristiti postojeće prilike.

Nakon revizije Zakona o radu u 2014. sa minimalnim fleksibilizacijom, znatnijih promjena zakonskog okvira u cilju fleksibilnosti tržišta rada (npr. pojednostavljenje otpuštanja radnika i smanjenje otpremnine) nije bilo. Hrvatska i dalje ima jedan od najrigidnijih zakona o radu u pogledu zaštite zaposlenika, ‘’sprječavajući’’ poslodavce da budu u mogućnosti poduzeti potrebne mjere protiv loših zaposlenika zbog neispunjavanja dogovorenih radnih ciljeva ili skrivljenog ponašanja. Dosadašnje inicijative u radnom zakonodavstvu ostvarile su premali napredak na uvođenju pojednostvljenih zahtjeva za rad izvan ureda, pojednostavljenju otpuštanja radnika uslijed nepovoljnih poslovnih okolnosti, odnosno prilagodbe novom poslovnom okruženju, sličnijem izračunu otpremnina u usporedivim ekonomijama, vođenju računa o posebnom položaju malih i srednjih poduzeća, raščišćavanju tema kolektivnog pregovaranja, itd.

FICpreporuke:

33. Smanjiti ukupno porezno opterećenje rada, doprinose i ostale naknade, prvenstveno najvišu stopa poreza na dohodak od 36% koja Hrvatsku čini neatraktivnom u privlačenju većeg broja propulzivnih, dobro plaćenih sektora te menadžerskih funkcija.

34. Uvesti jasnu definiciju pojma plaće i svih povezanih financijskih isplata i naknada35. Utvrditi poseban položaj malih i srednjih poduzeća prema kriterijima godišnjeg prihoda i broju radnika

te za ove kategorije fleksibilizirati primjenu pojedinih instituta radnoga prava, npr. kroz fleksibilizacije radnog vremena bez kolektivnih ugovora, otkazivanje radnog odnosa i sl.

36. Uvesti jednostvne regulatorne zahtjeve za rad od kuće.37. Propisati minimalni broj radnika za sindikalno organiziranje kod poslodavca38. Skratiti razdoblje za ponovno zapošljavanje nakon provedbe programa zbrinjavanja39. Pojednostaviti otpuštanja temeljem neispunjavanja s poslodavcem dogovorenih ciljeva i/ili skrivljenog

ponašanja.40. Skratiti vrijeme arbitraže u slučaju otpuštanja članova sindikata

FICprijedlozi

48

41. Ukinuti obvezu navođenja točnog naziv i opisa poslova i kvalifikacija kako bi se olakšalo premještanje radnika unutar tvrtke u skladu s promijenjenom dinamikom poslovanja.

42. Definirati veću samostalnu odgovornost edukacijom i podizanjem razine svijesti radnika prilikom stupanja u radno-pravni odnos s poslodavcem i kasnije tijekom trajanja i otkazivanja kako bi se izbjeglo postupanje in favorem radniku u skoro svim radno-pravnim sporovima.

43. Ukiniti neograničenu mogućnost određivanja tzv. proširene primjene kolektivnih ugovora administrativnom odlukom ministra nadležnog za rad.

44. Jasno definirati ‘otkaz radnog ugovora zbog poslovnih uvjeta’ u zakonu.

4.6.Uvjetifinanciranja

S obzirom na visoku bankocentričnost financijskog sustava od 70%, visok stupanj zaduženosti općenito nisko-pro-fitabilnih ne-financijskih poduzeća (70% BDP-a, značajno iznad prosjeka CEE regije), pred Hrvatskom je imperativ jačanja dostupnosti financiranja, odnosno poboljšanja uvjeta financiranja kroz ne-bankarske financijske kanale. Zbog prezaduženosti, potrebe poduzeća za obrtnim kapitalom su veće od prosjeka u zemljama EU, što istiskuje financiranje investicijskih projekata. Istovremeno, razvojne financijske institucije ne posjeduju dovoljan kapital, ponuda njihovih proizvoda je rascjepkana i moraju sufinancirati svoje aktivnosti sredstvima poslovnih banaka, što umanjuje učinkovitost njihovih strategija i sposobnost prilagodljivosti promjenama. Stoga, fokus mora biti na aktivnijoj upotrebi novih financijskih instrumenata, jačanje platformi za dokapitalizaciju ne-financijskih poduzeća, posebno u segmentu malih i srednje velikih poduzeća, te poreznoj liberalizaciji s ciljem poticanja investicija. Neke članice EU su, primjerice Italija, olabavile kriterije za izdavanje obveznica od strane malih i srednje velikih poduzeća te istodobno intervenirale u regualtivu (primjerice, relaksacijom investicijskih kriterija za matematičku pričuvu osiguravatelja) kako bi poticale povećanje tržišne likvidnosti u toj novoj platformi za financiranje.

Sljedeće važno pitanje u pogledu uvjeta financiranja su mehanizmi za sistematsko smanjenje premije na rizik. Teme-ljem Nacionalnog programa reformi 2016. te u sklopu izmjena Zakona o porezu na dobit omogućeno je kreditnim institucijama da u 2017. jednokratno otpišu sve nenaplative plasmane, prethodno rezervirane na dan 31.12.2015. U primjeni se, međutim, zahtijeva pristanak dužnika, sukladno tumačenju Zakona o obveznim odnosima, bez obzira na vrijednost otpisa i troška poslovnog procesa. Za sada nije poznato koliko će neprihodujućih plasmana biti otpisano na ovaj način, no prema sudionicima u procesu otpisi po ovoj osnovi neće biti značajni zbog troškova i još uvijek prisutnih dvojbi u pogledu poreznih tumačenja. Temeljitiji tretman ovih pitanja podrazumijevao bi pronalaženje ravnoteže između porezne discipline, prevencije strateškog ponašanja, socijalnih ciljeva i motiva vjerovnika. Zna-čajna redukcija loših kredita bila bi moguća unutar 12 mjeseci (s ciljem smanjenja omjera loših kredita ispod 10% do 2019. godine).

FICpreporuke:

45. Razvijati nove platforme za dokapitalizaciju malih i srednjih poduzetnika na principima dijeljenja rizika, poreznog rasterećenja te jačanjem regulatornih poticaja za uključivanje ne-bankarskih financijera (od fondova rizičnog kapitala, mirovinskih fondova do osiguravatelja)

46. Razvijati i uvesti nove financijske instrumente (poput EFIF mikro i malih zajmova te jamstava) koji će pokriti rizike kreditiranja malih i mikro poduzetnika

47. Provesti liberalizaciju poreznog sustava u domeni poreza na dobit, poreza na dividendu te poreza na kapitalnu dobit (za fizičke osobe) u korist investitora u kapital i/ili kvazi-kapital u malih i srednje velikim poduzećima

48. Početkom 2018. provesti analizu otpisa kreditnih institucija izvršenih u 2017. radi procjene učinka

FICprijedlozi

49

privremenog propisa o jednokratnom otpisu pa rezultate analize s preporukama radnoj skupini za izmjene Zakona o porezu na dobit, dohodak i pripadajućih pravilnika u cilju uspostave trajnog, jasnog i efikasnog postupka porezno priznatih otpisa koji uravnotežuje interese vjerovnika i dužnika.

49. Predložiti jasne, nedvosmislene kriterije za otpis duga (npr. za neplaćeni dug najmanje 180 dana, bez značajnih vrijednosnih kolaterala, do određenog postotka procijenjene vrijednosti zaloga ako isti postoji, odluku potvrđuje Uprava kreditne institucije, itd.) unaprijed jasne svim stranama, da se odnose na sve vrste plasmana i na sve izvansudske okvire nagodbe vjerovnika i dužnika, uključujući i bilateralne kada je riječ o nepovezanim osobama.

50. Finalno rješenje treba izbjeći bilo kakvu zakonsku odredbu koja se može tumačiti kao pritisak na vjerovnika da pristane na otpis duga. Štoviše, pravila za rezoluciju loših potraživanja treba maksiamlno pojasniti, jer inače ne proizvode automatski učinak. Sve anvedeno je od velike važnosti, jer se tako izbjegava moralni hazard, ali i nepotrebni ex-post sudski procesi. Otpisi trebaju biti bezuvjetni i neopozivi, kao da je sporazum postignut u sudskom postupku.

FICprijedlozi

50

5.Sektorskiprofiliipreporuke

5.1.Poljoprivreda,Šumarstvo,Ribarstvo,prehrambenaiduhanskaindustrija(A,C10,C11iC12)

Ovaj sektor podrazumijeva poljoprivrednu proizvodnju te industrijsku proizvodnju hrane, pića i duhanskih proizvo-da. Što se tiče poljoprivrede, poljoprivredni sektor još se uvijek suočava s rascjepkanom zemljišnom strukturom koja sputava ekonomiju razmjera te veoma slabom tehnološkom intenzivnošću. S druge pak strane, sektor proizvodnje hrane i pića jedan je od najznačajnijih industrijskih sektora u Hrvatskoj pri čemu udio proizvodnje hrane i pića u BDP-u iznosi oko 4,0%. Također, sektor zapošljava jednu petinu svih zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Generalno, sektor poljoprivrede i proizvodnje hrane i pića bio je zaštićen tijekom zadnjih 20 + godina: Poljoprivreda (potpore); Ribolov (subvencije); Šumarstvo (monopol Hrvatskih šuma); Prehrambena industrija (carina); Duhanska industrija (carina / pravila); a trgovina tim proizvodima prije 1. srpnja 2013. godine imala je i dodatna ograničenja putem fitosanitarnih pravila.

*Podaci za 2015. i 2016. su dobiveni obradom podataka iz obrasca JOPPD i nisu usporedivi s prijašnjim godinama

Sektorskiprofiliipreporuke

51

Izvor: DZS, FINA; Addiko bank istraživanja

Nakon ulaska Hrvatske u EU izvoz poljoprivrednih proizvoda te hrane, piće i duhana značajno je porastao te je samo u 2016. godini poljoprivredni je izvoz porastao 9,7% godišnje, dok je izvoz hrane, pića i duhana porastao 13,1% godišnje. Ulaskom u EU sektor proizvodnje hrane ima priliku diferencirati svoje tržište te se jače integrirati u europske trgovačke lance. S druge pak strane, trenutni problemi vezani uz Agrokor potiču borbu maloprodajnih trgovačkih lanaca za tržišnim djelom što stavlja ogroman pritisak na pregovaračku moć proizvođače hrane i po-sljedično na njihove marže.

Što se tiče poljoprivrede, situacija će biti izazovna u narednim godinama – pomak od državnih subvencija prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici trebala bi potaknuti održivu i komercijalnu poljoprivredna proizvodnju, te istovremeno izazvati restrukturiranje dijela sektora koji je ovisan o subvencijama. Također, Hrvatska ima 33mili-juna eura godišnje na raspolaganju iz EU fondova u razdoblju od 2014. – 2020., a s obzirom na trenutno stanje u poljoprivredi, navedena sredstva mogu značajno poboljšati efikasnost i produktivnost.

5.2.Rudarstvo,preradanafte,Energija(B,C19,D)

Energetski sektor djeluje u zahtjevnim okvirima europske i nacionalne legislative, tržišne konkurencije i goruće potrebe investiranja i prilagođavanja kako bi se uskladio sa normativnim zahtjevima, a pritom ostvario financijski pozitivno poslovanje i opstao na tržištu. Geopolitička situacija u EU i svijetu, te odnosi ponude i potražnje energije i energenata u smislu količina, cijena i dobavnih pravaca, dodatno komplicira i otežava odnose i uvjete u okruženju u kojem sektor djeluje.

*Podaci za 2015. i 2016. su dobiveni obradom podataka iz obrasca JOPPD i nisu usporedivi s prijašnjim godinamaIzvor: DZS, FINA; Addiko bank istraživanja

Cijena nafte se kroz 2016 kretala u rasponu od ispod 40$/bbl do preko 50 $/bbl. Ujednačavanje ponude i potražnje osigurava i stabilan blagi rast cijena nafte te se očekuje kako do kraja 2017. godine dostignuti cijenu od 60$/bbl. Blagi porast cijena nafte ali uz stalan rast vraća povjerenje u naftni i energetski sektor. S druge pak strane, pokretanje


52

planiranih investicije i povećana iskorištenost sredstava iz EU fondova, trebali bi učiniti Hrvatsku otvoreniju za strana investiranja.

Energetski sektor bi mogao ponovno postati pokretačem gospodarskog razvoja, a da bi se to omogućilo od presudne važnosti je ispunjenje nekoliko važnih pretpostavki: i) opredijeliti se za energetski mix u dugom roku i odredit putokaz za dalje, ii) u skladu sa ciljem pripremiti integrirani i harmonizirani plan realizacije sa odgovornostima i rokovima, ii) stvoriti nacionalni konsenzus o oblicima, vlasničkom udjelu i načinu očekivanog poslovanja u tvrt-kama energetskog sektora, iv) uskladiti zakonske i podzakonske akte, harmonizirati područja djelovanja i utjecaja zakona, tako da svi zajedno podržavaju i osiguravaju ostvarenje postavljenog energetskog cilja, v) osigurati tijesnu suradnju državne uprave i znanstvenih institucija sa sektorom, vi) osigurati slobodno tržišno natjecanje i ostvarenje istih uvjeta poslovanja svim sudionicima na tržištu energije i energenata, vii) podržati ispunjenje obaveza izgradnje nacionalnih mreža i poveznica sa međunarodnim energetskim mrežama, viii) stvoriti uvijete za sigurno dugoročno poslovanje osigurati pravnu i fiskalnu stabilnost kao preduvjet stvaranja povjerenja u sustav te ix) prilagoditi programe školskih, nastavnih i znanstvenih institucija, sa potrebama i razinama znanja i vještina, koje su potrebne za razvoj i unapređenje energetskog sektora.

Navedene pretpostavke treba oblikovati i uključiti u novu Energetsku strategiju koju RH treba pripremiti u narednom skorom periodu. Istu treba uskladiti sa prijedlogom Niskougljične strategije, koja je u postupku usvajanja. Želimo vjerovati da će te dvije usklađene strategije dati sigurne smjernice i odgovore na prvo pitanje : Kakav energetski sektor Republika Hrvatska želi u dugom roku kako bi podmirila potrebu za energijom i energentima prvenstveno svog gospodarstva i društva, ali i šire u smislu davanja doprinosa energetske sigurnosti i sigurnosti opskrbe.

5.3.Nemetali,Građevinarstvo,Nekretnine(C23,F,L)

Ovaj sektor bio je najteže pogođen recesijom, a jedan od razloga su i veliki ugovori s Vladom (autoceste, itd) koji su kulminirali neposredno prije recesije i gdje su sve tvrtke u sektoru nagomilale su radnu snagu, opremu i sl. Sektor komercijalnih nekretnina promatramo kroz sljedeće segmente: (a) Retail – shopping centri i retail parkovi, (b) Office – poslovni neboderi, (c) Indutrial/Logistic – skladišta i industrijski prostori, te (d) HTL – turistički objekti i sadržaji.

*Podaci za 2015. i 2016. su dobiveni obradom podataka iz obrasca JOPPD i nisu usporedivi s prijašnjim godinama

Izvor: DZS, FINA; Addiko bank istraživanja


53

Tokom 2016 godine najveća aktivnost zabilježena je u Retail sektoru, sa preko 300 milijuna eura volumena. U tom volumenu najveći značaj imala je prodaja Arena Centra južnoafričkom fondu NEPI u iznosu od 218,5 miliona EUR. U tekućoj godini vidljiv je daljnji rast volumena te je do listopada 2017 zabilježeno preko 100 milion EUR investicija. Pri transakcijama prime nekretnina yield se kretao u rasponu od 7-7,50%. U slučaju manje atraktivnih nekretnina yield se kretao i iznad 10%.

U Office sektoru u 2016 zabilježen je volumen od 90 milijuna eura pri čemu je najveći udio imala transakcija Centrice portfelja u iznosu od otprilike 60 milijuna eura. Korigirano, možemo zaključiti da je volumen transakcija u porastu budući da je u prvih devet mjeseci 2017 zabilježeno preko 40 milijuna eura transakcija. Prime yield u office sektoru kretao se iznad 8%, dok je većina ostalih transakcija bila između 9-12%. Kompresija yielda započela je u 2016 zadržavajući iste razine i u 2017. Unatoč tome Hrvatska i dalje ima najviše yield-ove među zemljama EU zbog veće percepcije rizika u usporedbi sa ostalim zemljama EU. Unatoč svemu ugovorene rente u Retail i Office sektoru su trenutno ispod tržišnih što investitorima omogućava rastući potencijal poslovnih prihoda.

Industrial i Logistic sektor, iako najslabije razvijen, nije zabilježio niti jednu transakciju ili novi razvojni projekt. U sektoru logistike još uvijek prevladava veliko nepovjerenje prema novim razvojnim projektima tako da su tržišne rente značajno više nego u zemljama CEE jer postoji raskoraka u kvalitetnoj i modernoj ponudi skladišnih prostora i potražnje.

Tokom 2016 i prve polovice 2017 godine nije zabilježena prodaja nekretninskih projekata u državnom vlasništvu. Za hrvatske porezne obveznike to je izrazito loša vijest s obzirom da su objekti u državnom vlasništvu upravljani izrazito loše, primarno zbog profesionalne (ne)sposobnosti i izostanka većih kapitalnih ulaganja. Iako mnogo puta najavljivani državni projekti i dalje stoje u Katalogu investicijskih prilika koji je nepromijenjen već nekoliko godina, te kao takav šalje zabrinjavajuću i lošu, ali istinitu informaciju investicijskoj zajednici o nesposobnosti i/ili nevoljkosti izvršne vlasti oko procesa aktiviranja nacionalne imovine.

5.4.Ostalaprerađivačkaindustrija(CminusC10,C11,C12,C19iC23)

Ostala prerađivačka industrija predstavlja jezgru prerađivačke industrije, a odnosi se na sve ostale kategorije NKD-a izuzev prehrambene industrije, duhana, prerade nafte i nemetalnih mineralnih koje su analizirane u drugim sektorima. Ova kategorija, koja predstavlja više od 20% BDP-a, smanjila se tijekom recesije, kako u pogledu broja zaposlenih, tako i u pogledu broja tvrtki, a bruto plaće su počele rasti tek u trećoj godini recesije kada je zaposlenost dovoljno smanjena kako bi se dobilo povećanje produktivnosti. Neki od podsektora prerađivačke industrije također su bili zaštićeni više godina prije pristupanja EU: Odjeća, obuća i kožarska industrija (subvencije); Drvna industrija (subvencije); Proizvodnja metala (potpore); Brodogradnja (subvencije).

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj kroz razdoblje krize (2008.-2013.) imala je kontinuirani trend pada nakon čega je uslijedilo razdoblje kontinuiranoga trenda rasta koji je započet 2014.godine i još uvijek traje. Tako je u 2016. godini industrijska proizvodnja bila, prema kalendarski prilagođenim podacima, veća za 5% u odnosu na 2015. godinu (kada je rast iznosio 2,6%), na što su pozitivno djelovali povoljnijitrendovinastranipotražnje,odnosnopovoljnijakretanjainozemnepotražnje(robni izvoz) i domaćepotražnje (osobna i državna potrošnja te investicije). Takva su kretanja, strukturno, rezultat povećane proizvodnje u prerađivačkoj industriji (5,4%) i kod opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije (7%).

Nadalje, prema podacima HZMO-a ukupan broj osiguranika u djelatnosti prerađivačke industrije kontinuirano raste na godišnjoj razini od rujna 2016. U ovoj godini Prerađivačka industrija kao jedna od najznačajnijih djelatnosti gospodarstva (s udjelom oko 13%) usporit će oporavak. Stopa rasta trebala bi se zadržavati na oko 2%.


54


Nadalje, prema FIC upitniku iz 2015. godine, pravna usklađenost, propisi, dozvole i porezne obveze kao i uvjeti na tržištu rada veoma su važni za ovaj sektor. Stoga očekujemo da će se porezno rasterećenje, kao dio sveobuhvatne porezne reforme koja je stupila na snagu početkom 2017. godine, pozitivno odraziti odnosno smanjiti porezno opterećenje na dohodak što bi smanjilo trošak rada i potencijalno povećalo reinvestirane zarade.

5.5.Trgovina(G)

Kretanja u trgovini u velikoj mjeri ovise o ukupnim gospodarskim trendovima te je sektor uvelike bio pogođen ekonomskom krizom koja je započela 2009. godine. U posljednjih par godina svjedočimo oporavku sektora trgovine uslijed boljeg makroekonomskog okruženja, izvrsnih turističkih rezultata, rasta potrošačkog optimizma te oporavka potrošačkog kreditiranja. Prema podacima DZS-a, realna trgovina na malo porasla je 4,0% godišnje u 2016. godini te 5,3% godišnje u prvih osam mjeseci ove godine. Trgovina je radno intenzivan sektor te je važan što se tiče zapo-šljavanja. Naime, u 2016. godini udio zaposlenosti trgovine u gospodarstvu iznosio je čak 15,7 %. Također, trgovina je jedan od najvažnijih sektora u Hrvatskoj u pogledu privlačenja izravnih inozemnih ulaganja.


55


Do ulaska Hrvatske u EU, ovaj sektor je bio obilježen vladajućim položajem najvećeg domaćeg maloprodajnog lanca u sastavu Agrokora. Nedavna eskalacija financijskih problema koja je rezultirala novom izvanrednom upravom te financijskim restrukturiranjem imat će značajne posljedice po ovaj sektor u budućem razdoblju. Iako je teško kvan-tificirati posljedice, vrlo je vjerojatno kako će borba ostalih trgovaca za povećanjem tržišnih udjela stvoriti pritisak na profitne marže trgovaca. Stoga u razdoblju pred nama očekujemo nastavak procesa konsolidacije tržišta. Također, neka istraživanja ističu da će u budućem razdoblju biti izražena daljnja ekspanzija diskontnih malo-prodavača, koja će pojačati konkurenciju na maloprodajnom tržištu s obzirom na cjenovnu osjetljivost potrošača. S druge strane, vidimo veliki potencijal u on-line trgovini i razvoju novih oblika trgovine. Isto tako, bolja informacijska i logistička infrastruktura, kao i smanjenje ovisnosti o imovini kroz ‘sale-and-leaseback’ transakcije mogu značajno smanjiti troškove s kojima se trgovci suočavaju te posljedično imati pozitivan utjecaj na profitne marže.

5.6.Turizam(I)

U 2016. godini, turizam je je zadržao status pojedinačno najveće gospodarske u Hrvatskoj sa 8,6 milijardi eura deviznog prihoda, dok se ove godine očekuje skok na oko 9,5 milijardi eura ili 20% BDP-a. Mjereno udjelom de-viznog prihoda od turizma u BDP-u, Hrvatska zauzima visoko treće mjesto u svijetu. Broj noćenja stranih turista porastao je za 9,6% godišnje u 2016. godine, dok je u prvih osam mjeseci ove godine zabilježen rast od 12,4% godišnje. Turističkim sektorom uvelike dominiraju velika poduzeća u domaćem (privatnom ili javnom) vlasništvu uz relativno slab utjecaj velikih inozemnih hotelskih franšiza. Recesijska kretanja od 2008 do 2014. gotovo da i nisu imala utjecaj na turistički sektor gdje je broj zaposlenika kontinuirano rastao. Investicije u turizmu proteklih godina podržane su vrlo jeftinim kapitalom (uključujući HBOR-ove kredite po 2%), značajnim poboljšanjem profitabilnosti hotelskih lanca (EBITDA marža izand mediteranskog prosjeka), povećanjem popunjenosti hotela na vrhuncu sezone, ali i u pred-sezoni te post-sezoni, te povećanom dostupnošću vlasničkog kapitala. Spomenute investicije uglavnom se odnose na obnovu postojećih kapaciteta s ciljem podizanja kvalitete usluge hotelskog smještaja te kampova, pri čemu su potonji i dalje najprofitabilniji segment poslovanja u turizmu.


56


U nadolazećem razdoblju, očekuje se daljnji rast turističkog sektora s obzirom na (i) stabilnu geopolitičku situaciju u regiji, ii) povećanje kapaciteta i kvalitete smještaja koji privlači turiste s većom platežnom moći, iii) očekivan nastavak privatizacije hotelskih kompanija u državnom vlasništvu, iv) uspostavljanje svijesti o brandu, v) poboljšanje ICT kanala koji omogućuje bolji marketing, vi) sve veći broj zrakoplovnih linija te vii) bolja iskorištenost fondova EU koji omogućuju unaprjeđenje kvalitete privatnog smještaja. Također, u srednjem roku očekujemo uzlazne pritiske po cijene turističkih usluga zahvaljujući bržem rast potražnje od ponude, preusmjeravanju prodajnih kanala prema individualnim paketima te već navedenim investicijama u poboljšanje kvalitete smještaja. Ekonomski oporavak u zemlji i najvažnijim emitivnim tržištima pozitivnu utječu i na razvoj MICE turizma (meetings, incentives, confe-rencing, exhibitions).

Potencijalni rizici za turizam proizlaze iz relativno nestabilnog institucionalnog okvira s čestim izmjenama poreza. Iako udio hotelskog smještaja kontinuirano raste, on trenutno čini svega jednu trećinu ukupnog smještaja, što je značajno ispod mnogih razvijenih mediteranskih zemljama gdje se kreće oko 50%. Iako je već u 2017. ostvareno 100 milijuna noćenja planiranih u 2020., ukupni devizni prihod i dalje će se kretati daleko ispod planiranih 13 milijardi eura u 2020., što je djelomično posljedica pada prosječne potrošnje po turistu zadnje dvije-tri godine. S obzirom na vrlo visoke stope popunjenosti smještaja na vrhuncu sezone u usporedbi s drugim mediteranskim zemljama, potencijal rasta dolazaka i noćenja turista na vrhuncu sezoni je ograničen u izostanku značajnijih inve-sticija u smještajne kapaciteta te jačanje potreben infrastrukture (od opskrbe električnom energijom, obogaćivanja izvansmještajnog sadržaja, itd.).


57

5.7.Transport(H)


Potaknuto recesijom, očekivano restrukturiranje započelo je i u ovom sektoru. Uz energetski sektor, sektor transporta jedan od onih sa značajnim mogućnostima povlačenja sredstava iz fondova EU.

U 2016. godini ukupno je prevezeno 2,3% manje u odnosu na 2015. godinu te je tim padom nastavljen je silazni trend koji kontinuirano traje već osam godina. Tako je razina u 2016. bila 41,2% manja u odnosu na onu iz 2008. godine (značajnim dijelom rezultat i promjene metodologije u 2011. godini kojom su isključene subvencionirane karte u željezničkom prijevozu u Gradu Zagrebu). Negativna kretanja broja ukupno prevezenih putnika u prošloj godini (i prethodne dvije godine) strukturno su rezultat pada u cestovnom i željezničkom prijevozu, koji su ujedno i najzastupljeniji vidovi prijevoza putnika. Što se tiče putničkog prijevoza, vidimo značajan potencijal imajući na umu veći rast dolazaka domaćih turista kao i rast popularnosti city-break turizma.

S druge strane, kod količine transportirane robe bilježi se drugačiji trend u odnosu na prijevoz putnika. U 2016. godini ukupno je transportirano gotovo 113,1 milijun tona robe, što je 6,2% više u odnosu na 2015. godinu. Tim porastom nastavljen je pozitivan trend koji je počeo 2015. godine.

5.8.ICT(J)

U 2016. godini ICT sektor je zadržao ključnu ulogu u razvoju gospodarstva RH i društva u cjelini.

Gledajući po broju kompanija, broju zaposlenih i kretanju plaća, ICT sektor nastavio je rastući trend iz prethodnih godina te trenutno zapošljava oko 33 tisuće ljudi. U ovom sektoru u kojem se ostvaruju najviše prosječne plaće u RH, samo u 2016. godini otvoreno je 1.300 novi radnih mjesta. ICT sektor je u 2016. godini ostvario prihod od 32 milijarde kuna. Rast sektora najvećim djelom proizlazi iz izvoznih aktivnosti. U strukturi ukupnih prihoda, izvoz čini 19 posto, odnosno 6 milijardi kuna. Na domaćem tržištu prihod je narastao za skromnih 3,2 posto, iz čega proizlazi da bi, iako postoji pozitivan trend rasta, proces digitalizacije u RH stagnira te bi ga trebalo znatno ubrzati.


58

Važno je naglasiti da ICT sektor raste puno brže od ukupnog gospodarstva RH zbog čega bi fokus države upravo i trebao biti na ovom i sličnim sektorima. ICT industrija godišnje raste po dianmici od oko 4 posto, što je otprilike duplo brže u odnosu na potencijalnu stopu rasta ekonomije. Razina ulaganja u ICT infrastrukturu povećala se u 2016. godini, te pokazuje da postoji prostor i mogućnosti za još i veća ulaganja no uvjet za to je politička i pravna stabilnost države, što je iznimno važno jer predstavlja osnovu za daljnji rast i razvoj industrije.

U segmentu ICT proizvodnje ostvareni su značajni prihodi od 3,9 milijardi kuna, broj zaposlenih je i u ovom dijelu narastao te je izvoz činio više od 60 posto ukupno ostvarenih prihoda u tom specifičnom dijelu ICT sektora.

U segmentu softvera i usluga ostvareno je preko 8 milijardi kuna ukupnog prihoda, izvoz raste strelovito, čak 31 posto ukupnog prihoda se ostvaruje na izvoznim tržištima. Izvoz po zaposlenom također raste, što znači da se usluge mogu bolje naplatiti vani nego kod nas. Računalno programiranje je segment koji je iznimno ovisan o ljudskom kapitalu te rast tog sektora direktno ovisi o raspoloživom broju ljudi. Stoga nužno je napraviti reviziju industrijske strategije i Strategije pametnih specijalizacija. U periodu od 2008. do 2016. ICT sektor je generirao 6.000 novih radnih mjesta te 42 milijardi kn izvoza i stvorio 66 milijardi kuna dodatne vrijednosti za državu.

Ukidanje roaminga 2016. negativno se odrazilo na telekomunikacije (kao segment ICT sektora), ali su se i tom u dijelu dogodili pozitivni pomaci. Nadalje, cjenovna konkurentnost bi u kratkom roku mogla bi imati negativne efekte na prihode i marže kompanija u sektoru. S druge strane, široka baza klijenata može koristiti kompanijama da prošire paket usluga koje nude i na pružanje usluga platnog prometa, maloprodaju električne energije, itd. U konačnici, kombinacija telekomunikacijske infrastrukture i pametnih tehnologija omogućuje održiv rast s obzirom da podatkovne usluge postaju sve više integrirane u svakodnevnicu.

U slijedećem razdoblju potrebno je rasteretiti ovaj sektor od prekomjernih neporeznih davanja i drugih administra-tivnih troškova te dodatno povećati korištenje raspoloživih EU sredstava za daljnju izgradnju temeljne infrastrukture nužne za razvoj digitalnog društva.



59

5.9.Financijskeusluge(K)

Financijski sektor u Hrvatskoj karakterizira relativno visoka bankocentričnost s obzirom da banke čine 70% udjela u ukupnoj imovini financijskog sektora. Pritom je bankarski sektor visoko koncentriran te je gotovo u potpunosti u stranom vlasništvu. U 2016. imovina banaka smanjila se za 1,2%, čime je petu godinu zaredom nastavljen trend njezina blagog opadanja uslijed provođenja konverzije kredita u švicarskim francima te prigušene kreditne aktivnosti. Trend razduživanja privatnog sektora nastavio se i u prvih osam mjeseci 2017., iako sporijim tempom u usporedbi sa 2016. kada konverzija kredita u švicarskim francima te smanjenje glavnice dovodi do snažnog pada kredita stanovništvu. Pritom vrijedi istaknuti kako je razduživanje tvrtki usporilo sa -2,6% u 2016. na -0,6% uslijed jačanja potražnje za financiranjem zbog jačanja investicijske aktivnosti, financiranja iz sredstava EU fondova, rekordnih profita firmi te snažnijeg poslovnog optimizma. Istodobno, usporilo je i razduživanje stanovništva i to sa -5,5% u 2016. na -0,4% uslijed jačanja osobne potrošnje, boljih uvjeta na tržištu rada te pada stope štednje građana.

Unatoč navedenom, profitabilnost banaka se oporavila u 2016. godini te su banke ostvarile 6,2 milijardi kuna dobiti prije poreza. Istovremeno, nastavilo se jačanje kunskog kreditiranja te poboljšala kvaliteta kredita. Bankarski sektor karakterizira i visoka likvidnost (oko 7% BDP-a) te visoka kapitaliziranost (23,2% krajem lipnja 2017.).


Prodaja te otpis potraživanja koja su usko povezana sa financijskim problemima u Agrokoru imat će negativan utjecaj na kreditnu aktivnost u ovoj godini te stoga očekujemo tek blago povećanje kreditne aktivnosti. S obzirom na ubrzanje ekonomske aktivnosti, pozitivna kretanja na tržištu rada te intenziviranje investicija, očekujemo kako će kreditna aktivnost ubrzati u sljedećoj godini. Također, izdašna potpora likvidnosti od strane HNB-a omogućava daljnji pad aktivnih kamatnih stopa. Već navedeno povećanje rezervacija u ovoj godini utjecat će na smanjenje dobiti banaka prije oporezivanja, dok bi se profitabilnost u sljedećoj godini trebala oporaviti. Napokon, omjer neprihodujućih loših kredita u ukupnim kreditima je pao na 13,2% u lipnju 2017. sa 13,8% potkraj 2016. Očekujemo daljnje smanjenje u nastavku godine kako volumen smanjenja neprihodujućih kredita po osnovi prodaja i otpisa nadmašuje rast istih po osnovi restrukturiranja Agrokora.


60

5.10.Profesionalne,osobneiostaleusluge(M,N)

Profesionalne, osobne i ostale usluge su još jedan sektor u kojem Hrvatska od 2013. godine bilježi porast broja zaposlenih. Isto tako, nakon smanjivanja broja trgovačkih društava koje je trajalo do 2011. godine, od 2012. godine taj broj bilježi stalan rast.


*Podaci za 2015. i 2016. su dobiveni obradom podataka iz obrasca JOPPD i nisu usporedivi s prijašnjim godinamaIzvor: DZS, RBA istraživanja


61

U okviru profesionalnih, osobnih i ostalih usluga razlikujemo sljedeće segmente:

• stručne, znanstvene i tehničke usluge (djelatnost M NKD-a)• administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (djelatnost N NKD-a),

Promatrano ukupno sektor profesionalnih, osobnih i ostalih usluga tako čini oko 8% realne BDV dok je istovremeno zaposleno nešto manje od 100 tisuća osoba što ujedno čini više od 8% od ukupno zaposlenih. Naime, sektor se u proteklih nekoliko desetljeća razvio kroz specijalizaciju aktivnosti koje su u prijašnjem razdoblju uglavnom postojale unutar velikih organizacija. Tzv. outsourcing pridonio je traženju i poslovnom razvoju kreativnih ideja i otvorio mogućnost snažnijeg razvoja ponude profesionalnih i poslovnih usluga odnosno ovog segmenta tržišta.

Sektor profesionalnih i poslovnih usluga koji podrazumijeva znanje, kreativnost i profesionalizam potencijalno ima značajan učinak na jačanje konkurentnosti i ekonomski razvoj, jer pružaju podršku poboljšanju produktivnosti i efikasnosti poslovanja poduzetnika u svim gospodarskim sektorima. Doprinose stvaranju i implementaciji inovacija i izvoznoj orijentaciji. Potonje se ocrtava u nekoliko kriterija a prvenstveno u činjenici da poticaji kreativnosti i pro-izvodnji znanja su dio gotovo svih djelatnosti u sektoru; od istraživanja i poslovnih usluga preko usluga arhitekata, inženjera, istraživača tržišta, do obrazovanja. Nadalje, poticaji procesnoj efikasnosti također su sadržani u mnogim djelatnostima u sektoru; od tradicionalnih usluga koje su podložne outsourcingu (npr. čišćenje, upravljanje zgradama, pozivni centri) do posredovanja (npr. posredovanje pri zapošljavanju).

Produljena je kriza pokazala da se u ovom sektoru kriju neki od najvažnijih generatora rasta proizvodnje koji zapošljavaju sve veći broj ljudi unatoč nepovoljnom makroekonomskom okruženju. Za očekivati je još i brži razvoj takvih djelatnosti u povoljnijim makroekonomskim okolnostima. Nadalje, učinkovita provedba strategije industrij-skog razvoja također nije moguća bez potpornog djelovanja sektora profesionalnih i poslovnih usluga koji je jednim dijelom najuže povezan s prerađivačkom industrijom.


62

Literatura

1. RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE Ocjena nacionalnog programa reformi i programa konvergencije za HRVATSKU SWD(2014)311

2. Priopćenje Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o glavnim nalazima Sveobuhvatnog izvješća o praćenju pripremljenosti Hrvatske za članstvo u EU-u, 2013.

3. Nacionalni program reformi u Hrvatskoj (Travanj, 2014)

4. Hrvatska Narodna Banka, Bilten, razna izdanja, Zagreb

5. Preporuke Vijeća o Nacionalnom programu reformi 2014. za Hrvatsku i davanju mišljenja Vijeća o Programu konvergencije Hrvatske za 2014.. godinu COM(2014)412

6. Preporuke Vijeća o Nacionalnom programu reformi 2015. za Hrvatsku i davanju mišljenja Vijeća o Programu konvergencije Hrvatske za 2015.. godinu (2015)412

7. FIC, “White Book – Bijela knjiga 2013”, Zagreb, 2013.




11. UNCTAD, “Trade and Development Report”, various years, Geneva.

12. UNCTAD, “World Investment Report”, various years, Geneva.

13. Škudar, Alen, “ Pregled i analiza izravnih ulaganja u Republiku Hrvatsku ”, (2004), HNB Anketa S-9, http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/s-009.pdf , Hrvatska Narodna Banka, Zagreb

14. Svjetska Banka, “World Development Report”, razne godine, Washington D.C.,

15. Svjetska Banka, „Doing Business“, razne godine, Washington D.C., www.doingbusiness.org

16. Svjetski Ekonomski Forum, “Global Competitiveness Ranking“, razne godine, WEF, Davos

17. Svjetski Ekonomski Forum, “Foreign Direct Investment as a Key Driver for Trade, Growth and Prosperity: The Case for a Multilateral Agreement on Investment”, Global Agenda Council on Global Trade and FDI, 2013, WEF, Davos

18. Addiko Ekonomska istraživanja, SEE Quarterly Outlook; razna izdanja, Zagreb

Literatura

63

Rječnik

BDP – Bruto domaći proizvod; mjera ekonomske ektivnosti.

CIS – Zajednica neovisnih država – trgovinska zajednica bivših sovjetskih republika (od 1990–tih neovisnih država) oko Rusije.

HNB – Hrvatska narodna banka.

DZS – Državni zavod za statistiku

CSR – Posebne preporuke za zemlju kojima Europska Komisija u okviru Europskog semestra upozorava zemlju na akcije koje bi trebalo učiniti da makrekonomska kretanja krajem godine završe u planiranom području, izdaju se u svibnju

DnB – Dunn and Bradstreet – međunarodna rejting agencija,

ECB – Europska središnja banka sa sjedištem u Frankfurtu, upravlja zajedničkom valutom , eurom.

EDP – (Excessive Deficit Procedure) –Procedura Prekomjernog deficit – procedura korektivnih ekonomskih politika za EU zemlje koje imaju prilagođeni deficit veći od 3% BDPa.

EU,EU28 – Europska unija, EU28 (označen aktualni broj članica)

EUR,€ – oznaka za euro, europsku jedinstvenu valutu.

FIC – Foreign Investors Council – Udruga stranih ulagača

Fitch –međunarodna rejting agencija,

FDI – Foreign Direct Investment – strane direktne investicije; obično se definiraju kad strani vlasnik kupi 10% ili više udjela u nekoj tvrtki.

GCI (Global Competitiveness Index) – GCI Globalni indeks konkurentnosti koji objavljuje WEF (Svjetski Ekonomski Forum iz Davosa)

BDViliBrutododanavrijednost – mjera ekonomske aktivnosti slična BDPu.

ICT – Information and Communication Technologies – Informacijske i komunikacijske tehnologije.

ILO – International Labor Organization, Međunarodna Organizacija Rada, odnosno međunarodna institucija koja se bavi radnim odnosima.

MMF – Međunarodni Monetarni Fond, međunarodna institucija za stabilnost međunarodnih plaćanja i međunarodnu likvidnosti sa sjedištem u Washingtonu.

M&A – Mergers and Acquisitions – Spajanja i akvizicije; izraz koji objedinjuje kupnju i kosolidaciju tvrtki u sustav tvrtke koja započinje akviziciju ili spajanje.

Moody’s –međunarodna rejting agencija

OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, međunarodna organizacija sa sjedištem u Parizu.

S&P – Standard and Poor’s – međunarodna rejting agencija,

Rječnik

64

R&D –research and development – istraživanje i razvoj

PUP – Procjena učinaka propisa

SME – Small and Medium Enterprises – mala i srednja poduzeća; često se uzimaju kao grupa za fokus ekonomskih politika.

StabilityandGrowthPact(SGP) – Pakt o Stabilnosti i Rastu, program koji zemlje članice EU trebaju poštivati kako bi se osigurala stabilnost i rast u EU

UNCTAD – UN-ova konferencija za trgovinu i razvoj – dio UNa koji se bavi međunarodnom trgovinom i razvojem, ima službene podatke o međunarodnim investicijama u obliku World Investment Report-a (WIR).

US$,USD – oznaka za američki dolar

WEF (Svjetski Ekonomski Forum) – organizacija za razvoj i konkurentnost s sjedištem u Davosu, Švicarska

SvjetskaBanka – Svjetska banka; popularni naziv za IBRD međunarodnu banku za obnovu i razvoj sa sjedištem u Washingtonu.

Rječnik

65

UdruženjestranihulagačauHrvatskoj(FIC)

O Nama

Udruženje stranih ulagača u Hrvatskoj je poslovno udruženje osnovano je 2012. godine s ciljem unaprjeđenja općeg raspoloženja u Republici Hrvatskoj vezanog uz ulaganje i poslovanje.

Udruženje predstavlja strane ulagače putem suradnje i dijaloga s vladinim institucijama, poslovnim udruženjima u Hrvatskoj i inozemstvu te kreirajući snažne veze među stranim ulagačima u Hrvatskoj, kao i onima koji žele ulagati u Hrvatsku. Kao poslovno udruženje, USU je odlučan doprinijeti stvaranju jačeg prijateljskog okruženja za ulagače u Hrvatskoj kao i povoljniju klimu za poslovanje u cjelini. Točnije, usmjeriti se na osiguranje pravne predvidljivosti, učinkovite administracije, transparentnost i potporu na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Ciljevi

Udruženje stranih ulagača u Hrvatskoj postavilo je sljedeće ciljeve kojima želi poboljšati investicijsku klimu u Hrvatskoj te stvoriti povoljnije poslovno okruženje:

• Unaprijediti opće raspoloženje u Republici Hrvatskoj vezano za ulaganje i poslovanje.• Predstavljati, zastupati i popularizirati zajednička mišljenja i stavove svojih članova, s ciljem da se unaprijedi

zajednički interes i potaknu strana ulaganja.• Poboljšati komunikaciju, suradnju i stalni dijalog između Udruženja i nadležnih tijela Republike Hrvatske.• Surađivati s nadležnim tijelima Republike Hrvatske na prevladavanju poteškoća i prepreka koje mogu

nastati u odnosima sa stranim ulagačima i u gospodarskim odnosima s drugim zemljama.• Promicati interese međunarodne poslovne zajednice u Hrvatskoj.• Obavještavati svoje članove i druge zainteresirane strane o ulagačkoj klimi u Hrvatskoj.• Komunicirati s drugim udrugama stranih ulagača u regiji kako bi sve strane imale koristi od razmjene

iskustava s ciljem unaprjeđenja gospodarstva u regiji.Od svog osnutka Udruženje stranih ulagača u Hrvatskoj redovito u obliku Bijele knjige objavljuje svoje prijedloge vezane za poboljšanje u raznim industrijama, sa svrhom povećanja atraktivnosti Hrvatske kao zemlja za ulaganje.

Bijela knjiga o stranim ulaganjima u Hrvatsku i njihovih učinaka na gospodarstvo i društvo prvi je dokument takve vrste, te daje pregled trenutnog stanja u vezi sa stranim ulaganjima, kao i preporuke za poticanje promjene u hrvatskom poslovnom okruženju što posljedično potiče strana ulaganja u zemlji.

UdruženjestranihulagačauHrvatskoj(FIC)

66

Upravljačkastruktura

Skupština

Najviše tijelo Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj je Skupština koju čine predstavnici svih redovnih članova Udruženja. Skupština se sastaje najmanje jednom godišnje kako bi raspravljala i donijela odluke vezane uz ostvarenje ciljeva Udruženja.

Upravniodbor

Upravni odbor je izvršno tijelo Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj i odgovoran je za strateško usmjeravanje i djelovanje Udruženja. Čini ga najmanje pet, a najviše devet članova, i to predsjednik, dva potpredsjednika te dva do šest članova. Pred-sjednika i članove Upravnog odbora bira Skupština na mandat od dvije godine.

MladenFogecPredsjednik

Mladen Fogec, predsjednik Uprave Siemens d.d. Hrvatska

Mladen Fogec rođen je 1959. godine u Zagrebu gdje je završio studij Elektrotehnike i računarstva te stekao zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Nakon studija zapošljava se u tvrtci ATM Inženjering, koja je kasnije prešla u vlasništvo Siemensa, na poslovnima projektiranja

automatizacije industrijskih postrojenja i procesa. Nakon dvije godine prelazi u Banex, tadašnjeg distributera i Sie-mensova predstavnika za područje bivše Jugoslavije, gdje preuzima mjesto prodajnog inženjera odakle po osnivanju Siemensa u Hrvatskoj prelazi na mjesto prodajnog menadžera. Krajem osamdesetih, u sklopu tadašnjeg Siemensova predstavništva tvrtke Banex u Zagrebu, Mladen Fogec je pokrenuo poslovanje prodaje i servisa Siemensovih ultra-zvučnih uređaja i elektromedicinske opreme za tržište cijele regije da bi 1997. godine preuzeo funkciju direktora Siemensova odjela za medicinska rješenja i opremu.

Dužnost predsjednika Uprave Siemensa Hrvatska preuzeo je 2009. godine, a na tu je poziciju došao s mjesta direktora Siemensove divizije za medicinska rješenja i opremu. Na mjestu predsjednika Uprave Siemensa Hrvatska zadužen je za rast i razvoj kompanije u području Industrije i Energije kao i za povećanje izvoza i konkurentnosti tvrtke na domaćem tržištu i tržištu susjednih zemalja.

Mladen Fogec predsjednik je Udruženja stranih ulagača u Republici Hrvatskoj, član Uprave Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore te član Upravnog odbora Hrvatsko-austrijske trgovinske komore.


67

ZoltánAldottPotpredsjednik

Zoltán Áldott, predsjednik Uprave INA – Industrija nafte d.d.

Zoltán Áldott predsjednik je Uprave Ine od 2010. godine. Karijeru je započeo 1990. godine kao suradnik u Creditum Financial Consulting. Od 1992. do 1995. obnašao je razne funkcije u kompaniji Eurocorp Financial Consulting. Potom se 1995. godine pridružuje MOL-u gdje vodi Odjel za privatizaciju. Od 1997. do 1999. direktor je Odjela za kapitalna tržišta, a od 1999. do

2000. obnaša dužnost direktora Odjela za strategiju i poslovni razvoj. Od studenog 2000. do lipnja 2001. zamjenik je izvršnog direktora za strategiju i poslovni razvoj MOL-a, a od lipnja 2001. izvršni direktor za strategiju i poslovni razvoj. Od rujna 2004. do lipnja 2011. godine obnašao je funkciju izvršnog direktora za istraživanje i proizvodnju MOL Grupe. Od listopada 2003. godine do travnja 2010. bio je član Nadzornog odbora Ine.

Zoltán Áldott diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Budimpešti.

ViktorPavlinićPotpredsjednik

Viktor Pavlinić, predsjednik Uprave Tele2 Hrvatska

Viktor Pavlinić je trenutno Predsjednik Uprave Tele2 Hrvatska. Osamnaestogodišnje iskustvo u telekomunikacijskoj industriji stekao je na raznim pozicijama u odjelima financija, prodaje i logistike. Viktor je započeo svoju karijeru u HT d.d. 1997. godine u odjelu logistike. 2002. godine priključio se financijskom timu HT d.d., prvo u odjelu računovodstva, a od 2005. godine

u odjelu kontrolinga T-Mobile. 2008. godine, Viktor se pridružio Tele2 kao voditelj odjela kontrolinga, a 2011. godine je imenovan glavnim financijskim direktorom i članom Uprave. Od 1. travnja 2016. godine, Viktor Pavlinić preuzeo je poziciju Predsjednika uprave Tele2 Hrvatska. Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Zagrebu.

MichaelGeorgMullerČlan Upravnog Odbora

Michael Georg Müller, predsjednik Uprave Raiffeisenbank Austria d.d. u Zagrebu

Michael G. Müller doktorirao je na Karl-Franzens-Universität u Grazu 1984. godine, te je završio i Business Administration A stupanj na istomu fakultetu. Dugogodišnje iskustvo stjecao je na menadžerskim pozicijama u poduzećima poput Dataline, Beč, zatim Hoffman Aircraft, Wr. Neustadt te u NMB Bank u Beču.

U sklopu karijere u Raiffeisenu bio je zaposlen u Raiffeisen Zentralbank Österreich AG-u (RZB) u Beču, zatim u predstavništvu RZB-a u Milanu i Parizu te u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao član Uprave. U Hrvatskoj je proveo šest godina karijere. U 2014. godini 14 godina duga karijera u Raiffeisen BANK d.d. Bosna i Hercegovina, od čega je sedam godina bio predsjednik Uprave, je završila. Za vrijeme svojega mandata osnažio je poziciju banke kao lidera na tržištu. Dodatno je, u razdoblju od listopada 2001. do lipnja 2005. godine obnašao i funkciju predsjednika Nadzornog odbora Raiffeisen Osiguranja d.d. Sarajevo. Također, bio je i član, a kasnije i predsjednik Upravnog odbora Udruženja banaka BiH, čime je doprinosio i razvoju bankarskoga tržišta u zemlji.


68

MarijanaBubaloČlan Upravnog Odbora

Marijana Bubalo, direktorica korporativnih poslova i članica Uprave Philip Morrisa Zagreb d.o.o.

Na svoju trenutnu poziciju Marijana Bubalo je imenovana u siječnju 2016. godine. Svoju je karijeru započela 1996. godine u tvrtki Procter & Gamble kao rukovoditeljica Službe za korisnike te kasnije kao rukovoditeljica Logističkog tima za ključne kupce za regiju.

Tvrtki Philip Morris Zagreb d.o.o. pridružila se 2007. godine kao rukovoditeljica opskrbnog lanca odgovorna za šest tržišta regije Središnja Europa – Jug (CES). Tijekom svoje karijere, gospođa Bubalo je bila odgovorna za razna područja u distribuciji, dobavljačkom lancu te korporativnim poslovima.

Marijana Bubalo je diplomirala poslovnu ekonomiju i menadžment te južnoslavenske jezike i književnost na Sve-učilištu u Kansasu.

BurakBaykanČlan Upravnog Odbora

Burak Baykan, regionalni direktor Dogus Holdinga za Hrvatsku i Crnu Goru

Rođen je 1975. godine u Istanbulu, Turskoj. Diplomirao je na Boğaziçi Sveučilištu, Fakultet poslovnog menadžmenta, Odsjek za politiku i međunarodne odnose 1998. godine, i sa Touro Sveučilišta u Moskvi 2001. godine, gdje je završio magisterij poslovnog menadžmenta (speci-

jalizacija Marketing).

Od 1999. do 2009. godine radio je u Rusiji, na više izvršnih pozicija, bio je komercijalni direktor za JVT Dynamic Logistics i regionalni voditelj prodaje u Koleksiyon Mobilyi.

U prosincu 2007. započinje karijeru u Dogus Holdingu (Moskva, Rusija) kao savjetnik direktora. U siječnju 2010. je postao dio Odjela za ulaganje, te počinje raditi kao Regionalni direktor za Hrvatsku i Crnu Goru, gdje je odgovoran za strateško usmjeravanje i za tekuće poslovanje u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Burak Baykan predsjednik je DEIK –a, za Tursko – hrvatsko poslovno vijeće, član odbora DEIK-a za Tursko – crnogorsko poslovno vijeće, član Udruženja stranih ulagača te član Hrvatsko-turske udruge prijateljstva.

IgorZgrabljićGlavni tajnik

Igor Zgrabljić, direktor ELEOS Consulting Ltd.

Igor Zgrabljić stekao je dugogodišnje iskustvo u marketingu i odnosima s javnošću radeći za niz stranih i domaćih kompanija poput Mmd Public Relations, Development Alternatives i Potomac (Croata). U 2010. godini postaje direktor tvrtke ELEOS Consulting – međunarodne tvrtke za odnose s javnošću i investicijsko savjetovanje koja djeluje u osam zemalja širom svijeta. Osnivač

je i glavni tajnik nekoliko lobističkih organizacija, uključujući; Korean Business Network, Hrvatsko-korejski poslovni klub, Indonesian Business Council i Hrvatsko-izraelski poslovni klub (CIBC). Osnivač je i nekoliko neprofitnih i humanitarnih organizacija. 2003. godine bio jedan od osnivača najveće studentske udruge u Hrvatskoj eSTUDENT, a 2015. godine suosnivač i potpredsjednik HUP-PRO Kluba menadžera i poduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. 2015. godine imenovan je glavnim tajnikom Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj (FIC).

Igor Zgrabljić diplomirao je 2004. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a dodatno se usavršavao na pro-gramima Sveučilišta Georgetown iz Washingtona, Sveučilišta Karla Velikog iz Praga i Sveučilišta u Budimpešti.


69

HrvojeStojićGlavni urednik Bijele Knjige 2017

Hrvoje Stojić, direktor Ekonomskih istraživanja Grupe, Addiko bank d.d.

Hrvoje Stojić je financijski stručnjak s više od 15 godina iskustva u bankarskoj industriji i izradi dubinskih analiza bankarskog i drugih gospodarskih sektora, analiza tržišta kapitala, kao i makroekonomskih analiza uključujući implikacije na monetarne i fiskalne politike u Hrvatskoj i Jugoistočnoj Europi. Tijekom svoje karijere, Stojić je primio više uglednih međunarodnih

priznanja za rad svog odjela Ekonomskih istraživanja Addiko Bank (prethodno Hypo-Alpe-Adria-Banke), koji investicijska zajednica, zbog neovisnih, objektivnih, intuitivnih te relativno preciznih analiza danas smatra jednim od najkvalitetnijih regionalnih istraživačkih timova u privatnom sektoru. U lipnju 2015., primio je nagradu za najpreciznije ekonomske prognoze koju je ugledni Consensus Economics po prvi put dodijelio i za Hrvatsku, lani i nagradu za najpreciznije prognoze koju Focus Economics u 2016. i 2017. za Hrvatsku i Srbiju. Jedan je od pokretača Macroeconomic Outlooka, tradicionalne poslovne konferencije koja klijentima Banke osigurava kvalitetnu, dubinsku analizu makroekonomskih trendova koji će oblikovati hrvatsko gospodarstvo i utjecati na poslovnu zajednicu.

Od nedavno je predsjednik Kluba glavnih ekonomista pri Hrvatskoj udruzi banaka, članici Europske bankarske federacije, čest predavač na mnogim stručnim domaćim i regionalnim skupovima i jedan od najcitiranijih ekonom-skih analitičara u regiji, čije komentare na redovnoj bazi prenose i ugledni međunarodni mediji.


Članovi

Članovi

Documents

2017 · Dio poduzeća je prošao kroz razdoblje usporavanja rasta prihoda i pada kapitala zbog produljene recesije te restrukturiranja gubitaka, nakon čega slijedi porast prihoda