Dimezije licnosti i suocavanje sa stresom_2007

POVEZANOST EYSENCKOVIHDIMENZIJA LIČNOSTI,KOGNITIVNIH PROCJENA ISTRATEGIJA SUOČAVANJA SASTRESOM S RASPOLO@ENJEMADOLESCENATABarbara KALEBI] MAGLICAFilozofski fakultet, Rijeka

UDK: 159.922.8159.923-053.6

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 3. 3. 2006.

Cilj je ovog istraìvanja ispitati kako Eysenckove dimenzijeli~nosti, kognitivne procjene i strategije suo~avanja sa stresnimsituacijama vezanima uz {kolu djeluju na raspoloènja.Istraìvanje je provedeno na uzorku od 545 u~enika osnovnih isrednjih {kola. U~enici su u prvom dijelu ispitivanja ispunjavaliupitnik li~nosti, a u drugom su se trebali sjetiti najstresnijesituacije koja im se dogodila u posljednjih mjesec dana. Potomsu trebali procijeniti koliko je ta situacija za njih bila stresna iprijete}a, jesu li je mogli kontrolirati, kako su se suo~ili s njom ikako su se osje}ali nakon nje. Empirijski, istraìvanje pro{irujepostoje}e spoznaje time {to upu}uje na simultano djelovanjeEysenckovih dimenzija li~nosti. Isto tako upu}uje na doprinosvarijabli kognitivnih procjena i njihovu va`nost za strategijesuo~avanja u situacijama vezanima uz {kolu. Teorijski, ovoistraìvanje daje podr{ku Lazarusovu transakcijskom modelustresa i suo~avanja, dok se prakti~ni doprinos ovog istraìvanjaodnosi na mogu}nost provo|enja intervencija u smislumijenjanja, odnosno treniranja efikasnih mehanizamasuo~avanja, kako bi se omogu}ilo bolje funkcioniranjeadolescenata, odnosno njihova prilagodba.

Klju~ne rije~i: crte li~nosti, kognitivne procjene, suo~avanje,raspoloènja, adolescenti

Barbara Kalebi} Maglica, Odsjek za psihologiju,Filozofski fakultet, Sveu~ili{te u Rijeci,Trg Ivana Klobu~ari}a 1, 51000 Rijeka, Hrvatska.E-mail: [email protected]

�

UVODAdolescencija je razdoblje u kojem je pojedinac suo~en s broj-nim razvojnim promjenama. Upravo zbog mnogih promjenas kojima su suo~eni, adolescenti su izloèni i mnogim stres-nim ìvotnim doga|ajima (Goodyer, 1988.). Psihosocijalni stresvaàn je rizi~an faktor psihopatologije u djetinjstvu i adoles-cenciji. Stoga je suo~avanje va`na determinanta uspje{ne a-daptacije adolescenata (Rybski, 1997.; Compas i sur., 2001.).

Jedan od najprisutnijih i najutjecajnijih modela stresa isuo~avanja jest Lazarusov transakcijski model. Suo~avanje jeu Lazarusovu modelu definirano kao konstantno mijenjanjekognitivnih i pona{ajnih napora kako bi se svladali unutra{njii/ili vanjski zahtjevi koji su procijenjeni kao preveliki za poje-dinca. Suo~avanje se promatra u kontekstu, nagla{ava se utje-caj procjene aktualnih i specifi~nih zahtjeva situacije i sposob-nosti osobe da svlada zahtjeve koji proizlaze iz te situacije, kaoi promjene koje se zbivaju u tom vremenu (Lazarus, 1976.;Lazarus i Folkman, 1984.).

Prema zagovornicima ovoga pristupa, najva`nije skupi-ne varijabli koje sudjeluju u procesu suo~avanja i prilagodbena stres konceptualiziraju se kao uzro~ni prethodnici, posredu-ju}i procesi te neposredni i odgo|eni ishodi.

Varijable li~nosti i varijable okoline autori nazivaju uzro~-nim prethodnicima (Lazarus i Folkman, 1984.).

Kognitivna procjena i suo~avanje sredi{nji su konstruktiovogamodela. Kognitivna je procjena proces kojim osoba pro-cjenjuje koliko je neki doga|aj u njezinoj okolini vaàn za nje-zinu dobrobit, i ako jest, na koje na~ine. Razlikuje se primar-na i sekundarna kognitivna procjena, koje se ~esto istodobnojavljaju prilikom stresne transakcije (Folkman i Lazarus, 1990.;Lazarus, 1989., 1990., 1993.).

Primarna procjena odnosi se na percepciju zahtjevnosti iva`nosti doga|aja, odnosno procjenu pozitivnosti/negativno-sti doga|aja. Ako je situacija procijenjena va`nom, onda dalj-nja procjena moè biti dvojaka: moè biti procijenjena pozi-tivnom/ugodnom ili negativnom/optere}uju}om. Ovo poto-nje ~ini procjenu stresnosti situacije, a ona se donosi na temeljustupnja opasnosti, nesigurnosti, ugroàvaju}ih aspekata i po-stojanja konflikata unutar situacije, kao i koli~ine bespomo}-nosti koju ta situacija izaziva. Primarnu procjenu ~ine prijet-nja, gubitak/{teta i izazov. Primarna je procjena u funkciji ka-rakteristika podraàja, psiholo{ke strukture pojedinca i socio-kulturalnih faktora. Navedene procjene nisu me|usobno is-klju~ive (Folkman i Lazarus, 1990.).

Sekundarna je procjena evaluacija raznih mogu}nosti suo-~avanja s percipiranom situacijom. Ona uklju~uje procjenu re-sursa, koji mogu biti socijalni, materijalni ili osobni. Postojanje918

ovih resursa omogu}uje izbor mogu}nosti suo~avanja. Manj-kavost bilo kojeg od ovih izvora naziva se ranjivost. U okvirusekundarne procjene va`na je varijabla procjena kontrole nadsituacijom, koja se odnosi na procjenu ili vjerovanje u mogu}-nost kontroliranja specifi~ne stresne situacije. Ova je procjenarezultat procjene zahtjevnosti situacije i izvora suo~avanja,kao i mogu}nosti i/ili sposobnosti da se primijeni potrebnastrategija suo~avanja (Folkman, 1984.). Procjena kontrole nadsituacijom mijenja se prilikom stresne transakcije.

Lazarus i Folkman (1984.) navode da se suo~avanje ja-vlja samo onda kada zahtjevi situacije prelaze okvire uobi-~ajenih napora koji ne zahtijevaju posebne mehanizme prila-godbe. Naj~e{}e se spominju dva osnovna na~ina suo~avanjasa stresom.

Prvi je na~in problemu usmjereno suo~avanje koje se od-nosi na rje{avanje problema ili poduzimanje akcije. Ovaj na-~in suo~avanja prevladava kada ljudi misle da mogu u~initi{to konstruktivno u vezi sa stresnim doga|ajem, odnosno ka-da procjenjuju da mogu kontrolirati ishode stresnoga doìv-ljaja (Folkman, 1984.; Lazarus i Folkman, 1984.). Drugi na~insuo~avanja sa stresom jest emocijama usmjereno suo~avanje.Osnovna funkcija ovoga na~ina suo~avanja jest smanjivanjestresnoga doìvljaja ili promjena interpretacije doga|aja. Ne-ki istraìva~i (npr. Amirkhan, 1990.; Endler i Parker, 1990.) sma-traju da uz ova dva na~ina suo~avanja sa stresom postoji itre}i, a to je izbjegavanje. Izbjegavanje uklju~uje odvra}anjepa`nje od izvora stresa ili nereagiranje na stresor (Kohlmanni sur., 1996.).

Ishodi suo~avanja posljednji su element u Lazarusovojteoriji suo~avanja. Dijele se na neposredne ishode (ugodni ineugodni osje}aji, procjena kvalitete ishoda i fiziolo{ke pro-mjene) i odgo|ene ishode (psiholo{ko i tjelesno zdravlje, soci-jalno funkcioniranje i dobrobit).

Nalazi istraìvanja (Amirkhan, 1994.; Ferguson, 2001.; Schei-er i Carver, 1988.; Shaw, 1999.) pokazuju da su neke dimenzi-je li~nosti va`ni prediktori strategija suo~avanja koje pojedin-ci rabe u stresnim situacijama. Najprisutnije u istraìvanjimasuo~avanja svakako su neuroticizam i ekstraverzija (Bolger,1991.; McCrae i Costa, 1986.).

McCrae i Costa (1986.) nalaze da je neuroticizam zna~aj-no povezan s poja~anim pribjegavanjem fantazijama, bijegu,samookrivljavanju, povla~enjima, ma{tanjima, pasivnosti i ne-odlu~nosti te uzimanjem sedativa i hostilno{}u, odnosno s ne-zrelim ili neurotskim suo~avanjem. Neuroticizam se pokazaokao dobar prediktor sklonosti izlaganju stresnim ìvotnim do-ga|ajima (Bolger i Schilling, 1991.; Fergusson i Horwood, 1987.)i sklonosti interpersonalnim konfliktima (Buss i sur., 1987.).Pokazalo se da neuroticizam pove}ava dosje}anje informaci-919

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 16 (2007),BR. 4-5 (90-91),STR. 917-941

KALEBI] MAGLICA, B.:POVEZANOSTEYSENCKOVIH...

ja negativnog emocionalnog tona (Stone i Costa, 1990.), pa jenjegov utjecaj uo~en i na stresnu reaktivnost (Lishman, 1972.;Lyloyd i Lishman, 1975.; Martin i sur., 1983.), vjerojatno zbogtoga {to neuroti~ari primjenjuju neadaptivnije strategije kadase suo~avaju s problemima (Cimbolic Gunther i sur., 1999.).

Ekstraverzija je zna~ajno povezana s na~inima suo~ava-nja koji uklju~uju racionalnu akciju, pozitivno mi{ljenje, za-mjenu i obuzdavanje suo~avanja, dakle ono {to bismo moglinazvati problemu usmjereno suo~avanje (McCrae i Costa, 1986.).Parkes (1986.) navodi rezultate po kojima ekstraverzija imazna~ajan pozitivan efekt na aktivno, problemu usmjereno su-o~avanje. Nakano (1992.) i Amirkhan (1995.) navode malo dru-ga~ije rezultate, koji pokazuju da je ekstraverzija najvi{e po-vezana s traènjem socijalne podr{ke, tj. da je zna~ajan predik-tor emocijama usmjerenoga suo~avanja.

Kardum i Krapi} (2001.) nalaze da ekstraverzija ima di-rektan, pozitivan u~inak na problemu i emocijama usmjerenosuo~avanje, dok neuroticizam i psihoticizam imaju direktan,pozitivan efekt na suo~avanje izbjegavanjem.

Endler i Parker (1990.) i Rim (1986.) nalaze da je psihoti-cizam povezan s dnevnim ma{tanjem o boljim vremenima iopsjednuto{}u time kako se stresna transakcija moè rije{iti.Ljudi koji postiù visok rezultat na skali psihoticizma manjesu religiozni (Wilde i Joseph, 1997.; prema Ferguson, 2001.),~e{}e konzumiraju alkohol (Conrod i sur., 1997.) i usmjerenijisu prema novotarijama (Ferguson, 2001.).

Neki istraìva~i (npr. Smith i Pope, 1992.) smatraju da sena osnovi odre|enih intrapersonalnih dimenzija (pogotovoneuroticizam i ekstraverzija) moè predvidjeti i procjena stre-snosti situacije.

Tako je Gallagher (1990.) prona{ao pozitivnu vezu izme-|u neuroticizma i procjene prijetnje te izme|u ekstraverzije iprocjene izazova. U istraìvanju Hemenovera i Dienstbiera(1996.) sudionici su ispunjavali upitnik li~nosti na po~etku{kolske godine, a mjesec dana nakon toga procjenjivali suteìnu ispita iz psihologije. Ispitanici koji su postigli visokrezultat na skali neuroticizma procjenjivali su ispit stresnijimi teìm, za razliku od onih koji su postigli niì rezultat na tojskali.

Rusting i Larsen (1998.) nalaze da neuroti~ari uspje{nijerje{avaju kognitivne zadatke kada su podraàji negativnogatona, dok su ekstraverti uspje{niji kada su podraàji pozi-tivnoga tona. Moèmo re}i da kod neuroti~ara dolazi do us-mjeravanja pa`nje prema negativnim sadràjima, a kod eks-traverata prema pozitivnim sadràjima, {to rezultira kognitiv-nim razra|ivanjem informacija. Taj razra|eni sadràj primje-njuje se kod procjene stresnosti.920



U Lazarusovoj (1984.) konceptualizaciji emocija najva`-niju ulogu imaju osobne karakteristike pojedinca koje posre-duju u javljanju emocija i koje su u interakciji s doga|ajima uokolini. Istraìvanja pokazuju da su ekstraverzija i neuroti-cizam povezani s pozitivnim, odnosno negativnim, raspo-loènjem (Costa i McCrae, 1980.). Neuroti~ari izvje{tavaju ove}em stupnju negativnoga raspoloènja, dok ekstraverti ove}em stupnju pozitivnoga raspoloènja.

Na~ini suo~avanja mogu biti sna`ni medijatori emocio-nalnih ishoda. Folkman i Lazarus (1990.) smatraju da svakaemocija odraàva specifi~nu vrstu veze pojedinca s okolinom,pa stoga vrsta, trajanje, intenzitet i uzorak pozitivnih i nega-tivnih emocija daju vi{e informacija o prednostima i nedo-stacima upotrijebljenih na~ina suo~avanja nego stupanj i sa-dràj stresnoga doga|aja (Lazarus, 1990.). Stoga i psiholo{kistres valja razmatrati unutar {irega podru~ja emocija.

Veza izme|u suo~avanja i raspoloènja naj~e{}e je ispiti-vana u kontekstu zdravstvenih problema. Ta istraìvanja po-kazuju dosljednu pozitivnu vezu izme|u izbjegavanja i ne-gativnoga raspoloènja te na negativnu povezanost problemuusmjerenoga suo~avanja i negativnoga raspoloènja (Billingsi sur., 2000.).

Folkman i Lazarus (1990.) nalaze da izbjegavanje ima re-lativno kratkotrajan adaptivan u~inak te da ono naj~e{}e ne-ma povoljnih dugotrajnih emocionalnih posljedica. Rezultatiovih istih autora pokazuju da je suo~avanje distanciranjemod problema negativno povezano s emocionalnim stanjimaradosti i sigurnosti, a pozitivno s ljutnjom. Suo~avanje usmje-reno na problem pozitivno je povezano s emocionalnim sta-njima radosti i sigurnosti, a negativno s ljutnjom. I u istra-ìvanju koje su proveli Kardum i Hudek-Kneèvi} (1994.) iz-bjegavanje je zna~ajno pridonosilo negativnom raspoloènjukod studenata.

Sults i Fletcher (1985.) smatraju da se negativni efekti iz-bjegavanja o~ituju jedino kada se promatraju odgo|eni isho-di suo~avanja, dok izbjegavanja unutar kra}ih perioda ~estodovode do bolje tjelesne adaptacije i povoljnijih efekata nazdravlje u odnosu na neizbjegavanje.

Folkman i Lazarus (1990.) smatraju da je planiranje zna-~ajno povezano s pozitivnim emocijama, ne samo zato {to jeono djelotvoran na~in suo~avanja u situacijama podlo`nimkontroli, nego i zato {to su pojedinci koji se sluè ovom strate-gijom kooperativniji i imaju bolje prijateljske odnose s dru-gim ljudima, {to im osigurava dobivanje raznih tipova po-dr{ke. Planirano rje{avanje problema zna~ajno je povezano semocijama (vi{e pozitivnih i manje negativnih emocija), ba-rem iz dva razloga. Prvo, ljudi se osje}aju bolje samim tim {torje{avaju problem koji je izvor stresa. Drugo, djelotvorno pla-921



nirano rje{avanje problema moè pobolj{ati vezu pojedinca sokolinom, {to dovodi do bolje kognitivne procjene i pozitiv-nijih emocionalnih odgovora.

Folkman i Lazarus (1985.) na uzorku djece nalaze da jesuo~avanje konfrontiranjem dosljedno povezano s pogor{a-njem emocija. Samo izraàvanje ljutnje i hostilnosti vjerojat-no dovodi do ja~ih negativnih emocija. Sli~ne nalaze dobiva-ju i Kardum i Hudek-Kneèvi} (1994.), McCrae i Costa (1986.)te Stone i suradnici (1995.).

Dosada{nja istraìvanja uglavnom su kao ispitanike uzi-mala odrasle osobe, dok su istraìvanja na adolescentima ne-dovoljno zastupljena. Iz navedenoga pregleda moè se vi-djeti i da rezultati ispitivanja odnosa dimenzija li~nosti, kog-nitivnih procjena, suo~avanja i raspoloènja nisu jednozna-~ni. Stoga je cilj ovog istraìvanja ispitati efekte Eysenckovihdimenzija li~nosti, kognitivnih procjena i suo~avanja na ras-poloènja adolescenata.

U skladu s prethodno navedenim istraìvanjima, moguse o~ekivati izravni efekti ulaznih i posreduju}ih varijabli naishod stresne transakcije, pri ~emu }e na pojavu pozitivnogaraspoloènja izravno utjecati ekstraverzija i problemu usmje-reno suo~avanje, a na pojavu negativnoga raspoloènja ne-uroticizam i izbjegavanje. O~ekuju se i posredni u~inci uz-ro~nih prethodnika na ishod, i to preko posreduju}ih varija-bli, pri ~emu }e ekstraverzija djelovati na problemu i emocija-ma usmjereno suo~avanje. O~ekuje se i da }e neuroticizamutjecati na izbjegavanje, procjenu stresnosti i prijetnje, a psi-hoticizam na izbjegavanje.

METODA

SudioniciU istraìvanju je sudjelovalo 545 u~enika osnovnih i srednjih{kola u gradu Rijeci, od toga 356 djevojaka i 189 mladi}a. Is-traìvanjem su obuhva}eni u~enici sedmog i osmog razredaosnovne {kole te prvog i drugog razreda srednje {kole. Prosje-~na je dob sudionika bila 14,42 godine, a standardna devijaci-ja je 1,17 godine. Raspon dobi kretao se od 12 do 18 godina.

InstrumentarijJunior EPQZa mjerenje dimenzija li~nosti rabio se Junior EPQ (Eysenck iEysenck, 1994.), koji se sastoji od ljestvica ekstraverzije (24tvrdnje), neuroticizma (20 tvrdnji), psihoticizma (17 tvrdnji) iskale laì (20 tvrdnji). Pouzdanosti tipa unutarnje konzisten-cije (Cronbach alpha) dobivene na ovom uzorku ispitanika za-dovoljavaju}e su i iznose 0,74 za ekstraverziju, 0,82 za neu-922



roticizam, 0,68 za psihoticizam i 0,80 za skalu laì. Raspon re-zultata za ljestvicu ekstraverzije iznosi od 3 do 24, za neuroti-cizam od 0 do 20, za psihoticizam od 0 do 14, a za skalu laìod 0 do 20.

Ekstraverzija negativno korelira s neuroticizmom (-0,15;p<0.01) i skalom laì (-0,17; p<0.01) i pozitivno s psihoticizmom(0,15; p<0.01). Neuroticizam pozitivno korelira s psihoticizmom(0,17; p<0.01), a negativno sa skalom laì (-0,26; p<0.01).Psihoticizam negativno korelira sa skalom laì (-0,44; p<0.01).

Postoje spolne razlike na dimenziji neuroticizma (t(543)=2,99,p<0.01) i psihoticizma (t(543)=-6,82, p<0.01). Djevojke po-stiù vi{e rezultate na ljestvici neuroticizma (MDjevojke=11,33,SDDjevojke=4,40; MMladi}i=10,15, SDMladi}i=4,36), a mladi}i na lje-stvici psihoticizma (MMladi}i=4,60, SDMladi}i=2,78; MDjevojke=3,12,SDDjevojke=2,21).

Dosje}anje na najstresniju situacijuSudionici istraìvanja trebali su se sjetiti najstresnije situacijevezane uz {kolu koja se dogodila u posljednjih mjesec dana ikratko je opisati. Pitanje je glasilo: "Poku{aj se sjetiti najstres-nije situacije vezane uz {kolu, a koja se dogodila u posljednjihmjesec dana, i ukratko je opi{i".

Stresnost situacijeStresnost situacije procjenjivala se odgovorom na pitanje: "Ukojoj je mjeri situacija koju si opisao/opisala za tebe stresna?"Odgovori su se bodovali na Likertovoj ljestvici od 5 stupnje-va (1 – nimalo stresna, 5 – izrazito stresna). Prosje~ni rezultatna ovoj skali iznosi 3,13, a standardna devijacija 1,10. Procjenastresnosti situacije pokazuje pozitivno asimetri~nu distribuci-ju, pri ~emu ispitanici procjenjuju situaciju iznadprosje~nostresnom (Z=4,07, p<0.01).

Procjena prijetnjeProcjena intenziteta prijetnje i vrste prijetnji ispitane su na 14tvrdnji. Posluìli smo se Lazarusovim (1989.) tvrdnjama koji-ma se mjeri primarna kognitivna procjena, a koje su prila-go|ene adolescentima. Tvrdnje se odnose na procjene pri-jete}ih aspekata stresnoga doga|aja. Visok rezultat na ovojskali upu}uje na ve}u percepciju prijetnje u stresnoj situaciji.Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije Cronbach alphaovog upitnika zadovoljavaju}a je (α=0,86). Minimalan mogu-}i rezultat iznosi 14, a maksimalan 69. Prosje~ni rezultat naovoj skali iznosi 25,80, a standardna devijacija 9,90.

Mogu}nost kontrole stresne situacijeSudionici su na temelju triju pitanja procjenjivali mogu}nostkontrole opisane situacije. Pitanja su glasila: "Jesi li mogao/923



mogla kontrolirati svoje reakcije (pona{anja, misli i/ili osje-}aje) u toj stresnoj situaciji?", "Jesi li mogao/mogla kontroliratireakcije (pona{anja, misli i/ili osje}aje) drugih ljudi u toj stres-noj situaciji?" i posljednje "Jesi li mogao/mogla utjecati na po-sljedice te stresne situacije?" Odgovori su se bodovali na Li-kertovoj ljestvici od 5 stupnjeva (1 – uop}e nisam mogao, 5 –potpuno sam mogao). Upotrijebljena je jedna mjera mogu}-nosti kontrole stresne situacije koja je nastala zbrajanjemprocjena na odgovaraju}im ~esticama. Prosje~ni rezultat naovoj skali iznosi 8,81, a standardna devijacija 2,92. Minimalanmogu} rezultat na ovoj skali iznosi 3, a maksimalan 15. Po-uzdanost tipa unutarnje konzistencije Cronbach alpha o-vog upitnika je 0,55. Procjena mogu}nosti kontrole pokazujenegativno asimetri~nu distribuciju, pri ~emu ispitanici iskazu-ju ispodprosje~ne procjene mogu}nosti kontrole stresne si-tuacije (Z=2,26, p<0.01). Postoje i spolne razlike u procjenimogu}nosti kontrole stresne situacije (t(543)=-3,02, p<0.01), pri~emu mladi}i postiù vi{i rezultat na toj ljestvici (MMladi}i=9,30,SDMladi}i 2,94; MDjevojke=8,51, SDDjevojke=2,87).

Upitnik suo~avanja sa stresnim situacijamaZa potrebe ovog istraìvanja posluìla je skra}ena ljestvica U-pitnika suo~avanja sa specifi~nim stresnim situacijama (Kar-dum i Krapi}, 2001.). U osnovi ovog upitnika nalaze se tri fak-tora, koji se sastoje od 6 ~estica. To su problemu usmjerenosuo~avanje, emocijama usmjereno suo~avanje i izbjegavanje.Minimalan mogu}i rezultat na sve tri skale iznosi 6, a maksi-malan 30. Pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije Cronbachalpha zadovoljavaju}e su i redom iznose: 0,82 za problemu u-smjereno suo~avanje, 0,79 za emocijama usmjereno suo~ava-nje i 0,64 za izbjegavanje.

Navedeni na~ini suo~avanja nisu potpuno nezavisni je-dan od drugog. Tako je problemu usmjereno suo~avanje sta-tisti~ki zna~ajno pozitivno povezano s emocijama usmjere-nim suo~avanjem (r=.22, p<.01), a negativno s izbjegavanjem(r=-.10, p<.05). Jedino su emocijama usmjereno suo~avanje iizbjegavanje ostali me|usobno nezavisni. Takvi nalazi mogunas upozoravati na to da ista stresna situacija, ovisno o fazi,mobilizira razli~ite na~ine suo~avanja sa stresom (Folkman iLazarus, 1985.; Lazarus, 1990.).

Postoje spolne razlike u emocijama usmjerenom suo~a-vanju (t(543)=5,24, p<0.01) i izbjegavanju (t(543)=-2,11, p<0.05).Djevojke se u ve}oj mjeri emocijama usmjereno suo~avaju(MDjevojke=17,39, SDDjevojke=6,07; MMladi}i=14,55, SDMladi}i=5,93),a mladi}i izbjegavaju (MMladi}i=15,13, SDMladi}i=5,28;MDjevojke=14,18, SDDjevojke=4,88).924



Ljestvica raspoloènjaLjestvica raspoloènja (Kardum i Bezinovi}, 1992.) sastoji seod 40 ~estica. U ovom istraìvanju ljestvica se rabila na razinifaktora vi{ega reda; pozitivnog i negativnog raspoloènja.Pripadnost ~estica svakom od faktora odre|ena je na temeljurezultata prethodnih analiza (Kardum i Bezinovi}, 1992.). Ta-ko su i pozitivno i negativno raspoloènje mjereni sa 20 ~esti-ca. Od ispitanika se traìlo da procijene svoje emocionalnostanje nakon doìvljene stresne situacije. Visok rezultat naljestvici pozitivnoga raspoloènja upu}uje na ve}u tendenci-ju doìvljavanja pozitivnih emocionalnih stanja nakon stre-sne situacije, a visok rezultat na ljestvici negativnoga raspo-loènja na ve}u tendenciju doìvljavanja negativnih emo-cionalnih stanja. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije Cron-bach alpha za pozitivno raspoloènje iznosi 0,93, a za nega-tivno 0,92. Korelacija izme|u faktora pozitivno i negativno ra-spoloènje statisti~ki je zna~ajna i negativna (r=-.28, p<0.01).Postoje spolne razlike u pozitivnom (t(543)=-4,08, p<0.01) inegativnom (t(543)=4,12, p<0.01) raspoloènju. Mladi}i se po-zitivnije osje}aju (MMladi}i=38,24, SDMladi}i=17,46;MDjevojke=32,74,SDDjevojke=13,52), a djevojke negativnije (MDjevojke=54,71,SDDjevojke=16,96; MMladi}i=3,12, SDMladi}i=2,21) nakon doìv-ljene stresne situacije.

PostupakIspitivanje je provedeno u dva dijela. U prvom dijelu sudioni-ci ispitivanja ispunili su Junior EPQ, dok su se u drugom di-jelu trebali sjetiti najstresnije situacije vezane uz {kolu, a kojase dogodila u posljednjih mjesec dana. Potom su tu stresnu si-tuaciju morali ukratko opisati na prazan dio upitnika. Nakontoga, imaju}i na umu tu stresnu situaciju, procijenili su kakosu se suo~ili s tom situacijom, koliko je ona bila stresna i pri-jete}a, jesu li je mogli kontrolirati te kako su se osje}ali nakonte stresne situacije.

REZULTATIDa bi se ispitali odnosi izme|u Eysenckovih dimenzija li~-nosti, kognitivnih procjena, strategija suo~avanja i raspolo-ènja, izvedena je analiza traga. Prediktorske varijable u o-vom istraìvanju jesu Eysenckove dimenzije li~nosti, kogni-tivne procjene i strategije suo~avanja sa stresnim situacijama.Kriterijske varijable u analizama bile su pozitivna, odnosno ne-gativna, raspoloènja. U Prilogu 1 nalazi se tablica s korelaci-jama izmjerenih varijabli.

Na Slici 1 prikazani su izravni i neizravni efekti Eysen-ckovih dimenzija li~nosti, kognitivnih procjena i strategija su-o~avanja na pozitivna i negativna raspoloènja na ukupnomuzorku sudionika.925



U dijagramu su prikazani samo zna~ajni koeficijenti.

Ekstraverzija zna~ajno izravno pridonosi pozitivnom raspo-loènju (0,09), dok neuroticizam (0,41) i psihoticizam (-0,09)zna~ajno pridonose negativnom raspoloènju.

[to se kognitivnih procjena ti~e, procjena stresnosti situ-acije (0,48) zna~ajno izravno pridonosi negativnom raspolo-ènju, kao i procjena prijetnje (0,41). Me|utim, procjena pri-jetnje zna~ajno pozitivno utje~e i na pozitivno raspoloènje(0,20).

Od strategija suo~avanja pozitivnom raspoloènju prido-nosi izbjegavanje (0,23), a negativnom raspoloènju proble-mu (0,14) i emocijama usmjereno suo~avanje (0,37).

Ovaj model tako|er pokazuje da ekstraverzija zna~ajnopridonosi problemu (0,09) i emocijama (0,08) usmjerenom su-o~avanju te procjeni mogu}nosti kontrole stresne situacije(-0,08). Neuroticizam utje~e na procjenu stresnosti situacije(0,11) i procjenu prijetnje (0,13). Psihoticizam zna~ajno prido-nosi procjeni prijetnje (0,12).

Procjena mogu}nosti kontrole ima efekt na problemu(0,20) i emocijama (-0,13) usmjereno suo~avanje, kao i na iz-bjegavanje (0,09). Procjena prijetnje ima zna~ajan efekt na iz-bjegavanje (0,10).926

� SLIKA 1Izravni i neizravniefekti Eysenckovihdimenzija li~nosti,kognitivnih procjena istrategija suo~avanjasa stresom naraspoloènja

Koeficijenti traga upu}uju na zna~ajnu negativnu pove-zanost izme|u pozitivnih i negativnih raspoloènja (-0,28).

Provedene su analize traga kojima se ispituju odnosi iz-me|u Eysenckovih dimenzija li~nosti, kognitivnih procjena,strategija suo~avanja i raspoloènja posebno za djevojke i mla-di}e. Naime, dobivene su razli~ite povezanosti me|u varija-blama s obzirom na spol. Tako je korelacija izme|u psihoticiz-ma i procjene stresnosti situacije zna~ajna na uzorku mladi}a(0,21, p<0.01), ali ne i na uzorku djevojaka. Sli~no je i s ko-relacijama izme|u emocijama usmjerenog suo~avanja i pro-cjene prijetnje (0,35, p<0.01).

Prediktorske i kriterijske varijable identi~ne su onima uprethodnom modelu.

Na Slici 2 prikazani su izravni i neizravni efekti Eysenck-ovih dimenzija li~nosti, kognitivnih procjena i strategija su-o~avanja sa stresnim situacijama na pozitivna i negativna ra-spoloènja na poduzorku djevojaka i mladi}a.

U dijagramu su prikazani samo zna~ajni koeficijenti.Legenda:

povezanosti me|u varijablama za djevojkepovezanosti me|u varijablama za mladi}e

Neuroticizam zna~ajno izravno pridonosi negativnomraspoloènju, i to kod djevojaka (0,17) i kod mladi}a (0,34). Odstrategija suo~avanja emocijama usmjereno suo~avanje zna-



� SLIKA 2Izravni i neizravni e-fekti Eysenckovih di-menzija li~nosti, kog-nitivnih procjena istrategija suo~avanjana raspoloènja napoduzorku djevojaka imladi}a

~ajno izravno pridonosi negativnom raspoloènju djevojaka(0,18) i mladi}a (0,21). Izbjegavanje zna~ajno izravno prido-nosi pozitivnom raspoloènju, i to jedino kod mladi}a (0,27).

Procjena stresnosti situacije izravno pridonosi negativ-nom raspoloènju djevojaka (0,28) i mladi}a (0,32), kao i pro-cjena prijetnje (za djevojke 0,27, a za mladi}e 0,14). Me|utim,procjena prijetnje kod mladi}a izravno pridonosi pozitivnimraspoloènjima (0,24).

Iz dobivenih koeficijenata vidi se i da ekstraverzija iz-ravno pridonosi problemu usmjerenom suo~avanju kod mla-di}a (0,15), kao i psihoticizam (-0,17).

Neuroticizam ima zna~ajan efekt na procjenu stresnostisituacije i kod djevojaka (0,29) i kod mladi}a (0,35). Neuro-ticizam tako|er ima pozitivan efekt na procjenu prijetnje ikod djevojaka (0,26) i kodmladi}a (0,24). Psihoticizam kod dje-vojaka zna~ajno pridonosi procjeni stresnosti situacije (-0,13),dok kod mladi}a psihoticizam ima efekt na procjenu mogu}-nosti kontrole (-0,19).

Procjena stresnosti situacije kod djevojaka pridonosi pro-blemu usmjerenom suo~avanju (0,21) i emocijama usmjere-nom suo~avanju (0,13). Procjena stresnosti situacije kod mla-di}a ima efekt jedino na emocijama usmjereno suo~avanje(0,16). Procjena mogu}nosti kontrole kod djevojaka ima efektna problemu usmjereno suo~avanje (0,26) i na emocijama u-smjereno suo~avanje (-0,16). Procjena prijetnje kod mladi}apridonosi i emocijama usmjerenom suo~avanju (0,31) i izbje-gavanju (0,26), dok kod djevojka procjena prijetnje jedino pri-donosi izbjegavanju (0,26).

Koeficijenti traga upu}uju na negativnu povezanost iz-me|u pozitivnoga i negativnoga raspoloènja i kod djevoja-ka (-0,25) i kod mladi}a (-0,20).

Potrebno je napomenuti da visine koeficijenta prili~novariraju. Neki su koeficijenti dosta visoki (za neuroticizam inegativno raspoloènje koeficijent traga iznosi 0,41). Me|u-tim, pojedini koeficijenti dosta su niski (za ekstraverziju i pozi-tivno raspoloènje koeficijent traga iznosi 0,09) i zna~ajni suzbog velikoga broja sudionika uklju~enih u istraìvanje.

RASPRAVADobiveni rezultati pokazuju da neuroticizam ima pozitivanefekt na primarnu kognitivnu procjenu, i to na procjenu stre-snosti situacije i na procjenu prijetnje kod adolescenata i ado-lescentica.

Istraìvanja koja se navode u literaturi pokazuju da je natemelju Eysenckovih dimenzija li~nosti, pogotovo neuroticiz-ma, mogu}e predvidjeti procjenu stresnosti situacije i pro-cjenu prijetnje koja se odnosi na osje}aj ugroènosti, na su-o~enost s nekom vrstom opasnosti ili na zabrinutost kako }e



928

ne{to zavr{iti (Bolger, 1990.; McCrae i Costa, 1986.; Smith i Po-pe, 1992.).

Osobe koje postiù visok rezultat na skali neuroticizmasklonije su negativnim interpretacijama dvosmislenih podra-àja, vide prijetnju i probleme u situacijama kada ih drugiljudi ne vide, lako se uznemire i pretjerano reagiraju na ma-nje stresne doga|aje te doìvljavaju vi{e negativnog afektaod osoba koje postiù nizak rezultat na ovoj skali (Costa i Mc-Crae, 1980.; McCrae, 1989.; Watson i Pennebaker, 1989.).

Povezanost izme|u ekstraverzije i mogu}nosti kontrolestresne situacije na ukupnom je uzorku sudionika zna~ajna inegativna, ali niska. Takvi se nalazi mogu objasniti samomprirodom ove dimenzije. Naime, sr` ekstraverzije jest socija-bilnost. Socijabilne osobe imaju tople i prijateljske osje}aje pre-ma drugima i visoko vrednuju bliske interpersonalne odnose(Eysenck i Eysenck, 1994.). Zbog visokoga vrednovanja dru-gih ljudi, mogu}e je da percepciju kontrole prepu{taju drugi-ma jer imaju u njih povjerenja.

Odnos psihoticizma i kognitivnih procjena ispitivan jeznatno rje|e. Dobiveni rezultati pokazuju da psihoticizam i-ma pozitivni efekt na procjenu prijetnje na ukupnom uzorkusudionika, dok se ta veza gubi kada gledamo subuzorke ado-lescenata i adolescentica. Kod adolescenata psihoticizam imanegativan efekt na procjenu mogu}nosti kontrole, a kod ado-lescentica na procjenu stresnosti situacije. Jedno od mogu}ihobja{njenja dobivenih rezultata krije se u samoj prirodi ovecrte li~nosti. Adolescenti i adolescentice koji postiù visok re-zultat na ovoj skali ~udni su, izolirani, neugodni, hladni i a-gresivni. Oni nedostatak osje}aja poku{avaju nadomjestititraènjem uzbu|enja, ne obaziru}i se na opasnosti. Socijali-ziranost, empatija, osje}aj krivnje, razumijevanje drugih zanjih su nepoznanice (Eysenck i Eysenck, 1994.).

Pretpostavljalo se da }e Eysenckove dimenzije li~nostiizravno utjecati na strategije suo~avanja sa specifi~nim stres-nim situacijama vezanim uz {kolu, pri ~emu }e ekstraverzijabiti povezana s problemu i emocijama usmjerenim suo~ava-njem, a neuroticizam i psihoticizam s izbjegavanjem.

Ekstraverzija ima izravne pozitivne efekte na problemu(na ukupnom uzorku i kod mu{kih sudionika) i emocijama u-smjereno suo~avanje (na ukupnom uzorku), dok psihotici-zam ima negativan efekt na problemu usmjereno suo~avanje,i to kod adolescenata, {to je u skladu s o~ekivanjima. Do-biveni rezultati pokazuju da ne postoji efekt neuroticizma nastrategije suo~avanja sa stresnim situacijama, {to nije u skladus nalazima iz literature. Naime, u literaturi se spominje da jeneuroticizam zna~ajno povezan s poja~anom upotrebom fan-tazija, bijega, samookrivljavanja, povla~enjima, pasivnosti ineodlu~nosti, onim {to McCrae i Costa (1986.) nazivaju nezre-929



lim ili neurotskim suo~avanjem. Jedno od mogu}ih obja{nje-nja dobivenih rezultata jest da neuroticizam ima naj~e{}eefekte na stilove suo~avanja, tj. dispozicije, to ne zna~i da mo-ra imati i efekte u svakoj pojedinoj stresnoj situaciji.

Brojna istraìvanja (npr. Amirkhan, 1995.; Ferguson, 2001.;Kardum i Hudek-Kneèvi}, 1996.; Kardum i Krapi}, 2001.;McCrae i Costa, 1986.; Nakano, 1992.; Parkes, 1986.; Watson iClark, 1992.; Watson i Hubbard, 1996.), provedena uglavnomna uzorcima odraslih ljudi, pokazuju da je ekstraverzija po-vezana s problemu i emocijama usmjerenim suo~avanjem, ada je psihoticizam negativno povezan sa spomenutim strate-gijama (npr. Kardum i Hudek-Kneèvi}, 1994.; Kardum i Kra-pi}, 2001.).

White i suradnici (1995.) nalaze da ekstravertirani ado-lescenti naporno rade, ostaju pozitivni i opu{teni, dobri su sprijateljima i sluè se socijalnom podr{kom kada se suo~avajus problemom, a da su oni s visokim psihoticizmom sklonijiupotrebi strategija namijenjenih smanjenju napetosti, ignori-ranju problema i nesuo~avanju.

Rezultati ovog istraìvanja pokazuju da se ekstravertive} u razdoblju adolescencije sluè aktivnim i efikasnim stra-tegijama kada su suo~eni sa stresnim situacijama vezanim uz{kolu. Osim toga, ekstraverti su motiviraniji za interakcije sdrugim ljudima i na njih tro{e vi{e vremena nego introverti(Watson i Clark, 1992.), pa su ve} pripremljeni za traènje so-cijalne podr{ke, bilo iz emocionalnih ili instrumentalnih raz-loga, {to je uglavnom sadràj ljestvica emocijama usmjerenogsuo~avanja.

Nalaz da adolescenti koji postiù visok rezultat na skalipsihoticizma manje rabe problemu usmjereno suo~avanje neiznena|uje ako uzmemo u obzir samu prirodu ove dimenzi-je, koju karakterizira – kako je ve} spomenuto – impulsivnost,traènje novih podraàja, nedostatak odgovornosti, autono-mije i sl. (Eysenck i Eysenck, 1994.).

[to se raspoloènja ti~e, nalazi dobiveni na ukupnomuzorku sudionika pokazuju da se adolescenti i adolescenticekoji postiù visok rezultat na ljestvici neuroticizma negativni-je osje}aju nakon doìvljene stresne situacije vezane uz {kolute da se svi ekstravertirani sudionici pozitivnije osje}aju na-kon spomenute situacije.

Brojna istraìvanja (Costa i McCrae, 1980.; Hepburn i Ey-senck, 1989.; Kardum, 1993.; Kardum i Hudek-Kneèvi}, 1994.;Meyer i Shack, 1989.; Tellegen, 1985.; Williams, 1989.) upu}ujuna sli~ne rezultate; dimenzija ekstraverzije dobar je prediktorrazine pozitivnih emocionalnih stanja, a neuroticizam nega-tivnih, pri ~emu je efekt ovih dviju dimenzija li~nosti na emo-cionalna stanja kroni~noga i dugotrajnoga karaktera.930



Gilboa i Revelle (1994.) nalaze da neuroticizam nije samodispozicija za doìvljavanje negativnih raspoloènja nego daje zna~ajno povezan i s tendencijom naknadnoga razmi{lja-nja o doga|ajima koji su doveli do negativnoga raspoloènja.To ima zna~ajnih posljedica i na raspoloènja i na kognicije,jer se time pove}ava raspoloìvost negativnih informacija ko-je utje~u na interpretaciju budu}ih doga|aja, ~ime se stvarazatvoreni afektivno-kognitivni krug. Osim toga, neurotici-zam je povezan i s ve}im izlaganjem i reaktivno{}u na svako-dnevne stresne situacije te s doìvljajem stresa ~ak i u odsut-nosti okolinskih stresnih doga|aja (Bolger i Schilling, 1991.).

Uloga psihoticizma u kontekstu emocionalnoga funkcio-niranja ispitivana je znatno manje u odnosu na neuroticizami ekstraverziju. U ovom istraìvanju psihoticizam na ukup-nom uzorku sudionika ima negativan efekt na negativno ra-spoloènje, {to zna~i da se osobe koje postiù visok rezultatna ovoj ljestvici osje}aju manje negativno nakon {to su do-ìvjele stresnu situaciju vezanu uz {kolu.

Na malo druga~ije rezultate upozorava Williams (1981.),koji nalazi nisku povezanost psihoticizma i negativnoga ra-spoloènja, poput agresivnosti, zbunjenosti, depresije, op}edeaktivacije. Nalaze sli~ne Williamsovim (1981.) dobivaju iKardum i Hudek-Kneèvi} (1994.) na uzorku studenata.

Me|utim, u nekim drugim istraìvanjima (npr. Williams,1990.) dobivene su relativno niske i uglavnom statisti~ki ne-zna~ajne korelacije ove osobine li~nosti s brojnim dimenzija-ma raspoloènja, pa se nagla{ava da je ona vi{e povezana sasocijalnim emocijama, kao {to su sram, krivnja i emocionalnaempatija.

Kako smo iz prethodnih rezultata mogli vidjeti adoles-centi s visokim psihoticizmom procjenjuju stresne situacijekao manje stresne. Kako te situacije za njih nisu stresne, nepostoji razlog za{to bi se lo{e osje}ali. Tako|er, za one kojipostiù visok rezultat na ljestvici psihoticizma nije karakte-risti~no da kontroliraju situacije, jer su previ{e impulsivni i br-zopleti, i stoga to {to procjenjuju da nemaju kontrole nadstresnom situacijom za njih nije ni{ta novo i nikakav razlogda se osje}aju lo{e.

Kognitivne procjene imaju efekte na strategije suo~ava-nja sa stresnim situacijama. Stoga moèmo re}i da kognitivneprocjene jesu mobiliziraju}i faktor na suo~avaju}e napore ucjelini, pri ~emu procjena stresnosti u najve}oj mjeri mobili-zira emocijama usmjereno suo~avanje kod adolescenata i a-dolescentica (npr. ako nedovoljnu ocjenu u~enici percipirajustresnom, tada vi{e pitaju za savjet, razgovaraju s drugima otom problemu, dakle traè vi{e podr{ke od drugih). Procjenamogu}nosti kontrole mobilizira problemu usmjereno suo~a-vanje na ukupnom uzorku (npr. ako dobiju nedovoljnu o-931



cjenu, a percipiraju da tu situaciju mogu kontrolirati, tadarade na problemu i rje{avaju ga – npr. u~e, ~itaju, vje`baju, {toje u skladu s nalazima koje navode Lazarus i Folkman (1984.)).Procjena prijetnje u najve}oj mjeri mobilizira izbjegavanje, ito kod sve tri ispitane grupe sudionika (npr. ako u~enici per-cipiraju da u situaciji kada dobiju nedovoljnu ocjenu postojiopasnost da djeluju kao da im nije stalo {to se doga|a ili da }eimati jedinicu na polugodi{tu, izbjegavaju razmi{ljati i pri~atio tome {to se dogodilo, odnosno ~ekaju da se situacija rije{isama od sebe).

Sli~ne nalaze dobiva i Hudek-Kneèvi} (1994.) na uzorkuzaposlenih èna. Rezultati tog istraìvanja pokazuju da jeprocjena mogu}nosti kontrole zna~ajan prediktor za proble-mu i emocijama usmjereno suo~avanje, dok je procjena pri-jetnje zna~ajan prediktor emocijama usmjerenog na~ina suo-~avanja i izbjegavanja.

Rezultati ovog istraìvanja tako|er pokazuju da {to je ve-}a procjena mogu}nosti kontrole stresne situacije to je i izbje-gavanje ve}e, i to kada u analize uklju~imo sve sudionike.Treba naglasiti da ta povezanost nije visoka, ona iznosi samo0,09 i zna~ajna je zbog velikoga broja ispitanika.

Ako uzmemo u obzir da je ovo istraìvanje provedeno nauzorku adolescenata, tada nam ova povezanost moè biti irazumljiva. Naime, adolescenti kada percipiraju da imaju kon-trolu nad nekom situacijom, nu`no je ne rje{avaju odmah,nego si mogu dopustiti da ne razmi{ljaju o njoj ili da ~ineneke druge stvari. Kad se problemi drè pod kontrolom, nijenu`no da se rje{avaju odmah, nego nakon nekoga vremena(npr. ako sam dobio jedinicu i znam da je profesorica dobra ida }e me pitati, onda jo{ imam vremena odgovarati i popra-viti ocjenu).

Lazarus i njegovi suradnici (Folkman i Lazarus, 1990.; La-zarus, 1990., 1993.) smatraju da je emocionalno doìvljavanje~vrsto povezano s na~inima kako organizam procjenjuje svo-ju okolinu. Po njihovu mi{ljenju, emocionalno je doìvljava-nje dijelom rezultanta serije procjena koje pojedinac ~ini o svo-joj okolini. Ustanovljeno je da se uz procjenu gubitka obi~nojavljaju ljutnja, àlost, razo~aranje i zavist, uz procjenu prijet-nje strah, tjeskoba i zbunjenost, a uz procjenu izazova si-gurnost, nada i nestrpljivost.

I u ovom radu kognitivne procjene imaju izravne efektena raspoloènja. Procjena stresnosti situacije pozitivno pri-donosi negativnom raspoloènju na ukupnom uzorku te napoduzorcima adolescenata i adolescentica.

Procjena prijetnje izravno pozitivno pridonosi i pozitiv-nom i negativnom raspoloènju, i to na ukupnom uzorku ikod adolescenata, dok kod adolescentica ona izravno pozi-tivno pridonosi jedino negativnom raspoloènju. Nalaz da932



procjena prijetnje izravno pridonosi i pozitivnom i negati-vnom raspoloènju neo~ekivan je, premda treba naglasiti daje efekt procjene prijetnje na negativna raspoloènja ve}i. Je-dno od mogu}ih obja{njenja zbog ~ega adolescenti kad per-cipiraju prijetnju doìvljavaju i pozitivne i negativne emocijemoè biti taj da oni istodobno stresnu situaciju percipiraju ikao prijete}u i kao izazovnu. Zbog prijetnje se osje}aju lo{e, azbog izazova bolje. Izazov ih dodatno motivira da rije{e stres-nu situaciju i nakon toga se osje}aju bolje. Drugi razlog moèbiti taj da tvrdnje u upitniku nisu bile prava prijetnja za ado-lescente, nego ne{to s ~ime se oni mogu nositi, za razliku odadolescentica, koje su prijetnju percipirale kao ne{to nega-tivno, pa su se tako i osje}ale. Tvrdnje u upitniku uglavnomsu se odnosile na druge ljude (npr. da se vi{e ne svi|a{ dru-gim osobama, da drugima djeluje{ nemoralno, da osobi kojuvoli{ budu povrije|eni osje}aji itd.), {to je va`nije adolescen-ticama nego adolescentima, jer su one emocionalnije i us-mjerenije na druge ljude.

U ovom je istraìvanju utvr|eno da strategije suo~ava-nja imaju zna~ajne efekte i na raspoloènja. Suprotno nalazimabrojnih istraìvanja koja pokazuju da je izbjegavanje pove-zano s negativnim raspoloènjem (npr. Folkman i Lazarus,1990.; Aspinwall i Taylor, 1992.; Kardum i Hudek-Kneèvi},1994.; Billings i sur., 2000.), rezultati ovog istraìvanja pokazu-ju da ono ima zna~ajan efekt na pozitivno raspoloènje, i tona ukupnom uzorku i na subuzorku mu{kih sudionika.

Me|utim, iz literature se vidi da su ti pozitivni efekti iz-bjegavanja na pozitivna raspoloènja kratkoro~ni te da dugo-ro~no izbjegavanje moè imati negativne efekte (Folkman iLazarus, 1990.).

Aspinwall i Taylor (1992.) nalaze da je kroni~na upotrebanekih strategija suo~avanja kod adolescenata, a posebno iz-bjegavanja, rizi~an psiholo{ki faktor koji pridonosi razvoju ne-gativnih simptoma vezanih uz djelovanje stresnoga doga-|aja. Me|utim, ovakvi su efekti izbjegavanja prisutni jedinokada se promatraju odgo|eni ishodi, dok unutar kra}ih peri-oda (trenuta~ni ishodi) ~esto dovode do bolje tjelesne adap-tacije i povoljnih efekata na zdravlje u odnosu na neizbjega-vanje (Suls i Fletcher, 1985.).

Problemu usmjereno suo~avanje ima pozitivan efekt nanegativno raspoloènje, i to kada u analize uklju~imo sve su-dionike. Dakle, kad adolescenti poku{avaju aktivno rje{avatisvoje probleme vezane uz {kolu, negativnije su raspoloèninakon toga. Dobiveni je nalaz u skladu s rezultatima istraì-vanja koje su poduzeli Folkman i Lazarus (1985.) te Stone isuradnici (1995.). Oni pokazuju da je suo~avanje konfrontira-njem, odnosno direktnom akcijom, povezano s pogor{anjemraspoloènja.933



Emocijama usmjereno suo~avanje tako|er ima pozitivanefekt na negativno raspoloènje, i to na ukupnom uzorkusudionika, kao i na poduzorcima adolescenata i adolescenti-ca. Iako literatura donosi rezultate istraìvanja koja ispitujuodnos emocijama usmjerenog suo~avanja i raspoloènja kon-tradiktorna, velika ve}ina istraìva~a nalazi vezu izme|u tra-ènja socijalne podr{ke i negativnoga raspoloènja (npr. Bla-lock i sur., 1995.; Stone i sur., 1995.), {to je u skladu s nalazimadobivenim i u ovom istraìvanju. Izraàvanje emocija, traè-nje pomo}i i savjeta od drugih ljudi u stresnim situacijamavezanim uz {kolu dovodi kod adolescenata do pogor{anjaemocija, odnosno do ja~ega negativnog raspoloènja.

Na kraju ovoga rada treba spomenuti i ograni~enja kojase odnose na nacrt, provedbu, odnosno metodologiju istra-ìvanja, o kojima treba voditi ra~una prilikom dono{enja za-klju~aka.

Kao prvo, ono {to onemogu}uje generalizaciju rezultatajest to {to je upotrijebljen prigodan uzorak i {to su ispitivanispecifi~ni stresni doga|aji, dakle stresne situacije vezane uz{kolu. Stoga nije uputno generalizirati ove rezultate i prenosi-ti ih na neke druge stresne situacije i druge populacije.

Drugo, svi instrumenti zasnovani su na samoiskazu, od-nosno samoprocjenama, uz koje se veù mnogi nedostaci,poput iskrenosti sudionika, kognitivnih distorzija, nepozna-vanja njihovih pravih pona{anja.

Tre}e, sudionici su se trebali sjetiti stresne situacije ve-zane uz {kolu koja se dogodila u posljednjih mjesec dana. Pi-tanje je koliko su se mogli to~no sjetiti kako su se pona{ali, {tosu mislili i osje}ali u toj stresnoj situaciji, a koliko su toga za-boravili. Poznato je da se ljudi sje}aju pozitivnih stvari, a danegativne zaboravljaju. U ovom slu~aju mogli bi se traìti ne-zavisni kriteriji (roditelji, nastavnici, vr{njaci) koji bi mogliprocijeniti kako se obi~no adolescenti pona{aju i osje}aju te{to misle u stresnim situacijama.

Doprinos ovog istraìvanja o~ituje se u uklju~ivanju ne-kih do sada manje ispitivanih varijabli, kao {to su procjenaprijetnje te mogu}nost kontrole stresne situacije. Ispitani su iefekti Eysenckovih dimenzija li~nosti pojedina~no na strate-gije suo~avanja i u interakciji s kognitivnim procjenama. Su-dionici ovog istraìvanja bili su adolescenti, {to je i najva`nijidoprinos, jer je ve}ina drugih istraìvanja provedena na od-raslima. Rezultati ovog istraìvanja idu u prilog Lazarusovumodelu stresa i suo~avanja. Istraìvanje ima i prakti~an do-prinos jer upu}uje na mogu}nost intervencija u smislu mije-njanja, odnosno treniranja efikasnih mehanizama suo~ava-nja kako bi se omogu}ilo bolje funkcioniranje adolescenata,odnosno njihova prilagodba.934



PRILOG

Matrica korelacija za ukupan uzorak sudionika

935

Ekstraverz.

Neurot.

Psihot.

Izražav.

Potiskiv.

Stresnost

Kontrola

Prijetnja

Problem

Emocija

Izbjegav.Neg.rasp.

Poz.rasp.

Ekstraverzija

1-0,15**

0,15**

0,19**

-0,27**

-0,01

-0,06

-0,02

0,09*

0,08

-0,00

-0,02

0,10*

00

00

0,75

0,15

0,63

0,04

0,06

0,95

0,58

0,02

Neuroticizam

-0,15**

10,17**

-0,07

0,30**

0,31**

-0,20**

0,33**

-0,02

0,10*

0,05

0,39**

-0,09*

00

0,12

00

00

0,71

0,02

0,26

00,04

Psihoticizam

0,15**

0,17**

1-0,19**

0,05

0,03

-0,06

0,16**

-0,04

-0,09*

0,03

-0,01

0,08

0,00

00

0,30

0,43

0,15

00,36

0,05

0,51

0,80

0,07

Izražavanje

0,19**

-0,07

-0,19**

1-0,51**

0,01

-0,09*

-0,10*

0,03

0,31**

-0,10*

0,07

-0,08

00,12

00

0,91

0,04

0,02

0,47

00,02

0,13

0,07

Potiskivanje

-0,27**

0,30**

0,05

-0,51**

10,14**

-0,01

0,28**

0,08

-0,04

0,09**

0,13**

0,04

00

0,30

00

0,90

00,06

0,33

0,03

00,40

Stresnost

-0,01

0,31**

0,03

0,01

0,14**

1-0,44**

0,34**

0,08

0,26**

-0,03

0,54**

-0,14**

0,75

00,43

0,91

00

00,06

00,49

00

Kontrola

-0,06

-0,20**

-0,06

-0,09*

-0,01

-0,44**

1-0,19**

0,12**

-0,22**

0,09*

-0,33**

0,12**

0,15

00,15

0,04

0,90

00

0,01

00,04

00,01

Prijetnja

-0,02

0,33**

0,16**

-0,10*

0,28**

0,34**

-0,19**

10,03

0,14**

0,15**

0,45**

0,09*

0,63

00

0,02

00

00,52

00

00,04

Problem

0,09*

-0,02

-0,04

0,03

0,08

0,08

0,12**

0,03

10,22**

-0,10*

0,10*

0,03

0,04

0,71

0,36

0,47

0,06

0,06

0,01

0,52

00,02

0,02

0,55

Emocija

0,08

0,10*

-0,09*

0,31**

-0,04

0,26**

-0,22**

0,14**

0,22**

1-0,56

0,37**

-0,05

0,06

0,02

0,05

00,33

00

00

0,19

00,25

Izbjegavanje

-0,00

0,05

0,03

-0,1*

0,09*

-0,03

0,09*

0,15**

-0,10*

-0,06

1-0,00

0,20**

0,95

0,26

0,51

0,02

0,03

0,49

0,04

00,02

0,19

0,93

0Neg.rasp.

-0,02

0,39**

-0,01

0,07

0,13**

0,54**

-0,33**

0,45**

0,10*

0,37**

-0,00

1-0,28**

0,58

00,80

0,13

00

00

0,02

00,93

0Poz.rasp.

0,10*

-0,09*

0,08

-0,08

0,04

-0,14**

0,12**

0,09*

0,03

-0,05

0,20**

-0,28**

10,02

0,04

0,07

0,07

0,40

00

0,04

0,55

0,25

00

**p<0.01;*p<0.05

LITERATURAAmirkhan, J. H. (1990.), A factor analytically derived measure of cop-ing: The coping strategy indicator, Journal of Personality and Social Psy-chology, 5: 1066-1074.

Amirkhan, J. H. (1994.), Seeking person-related predictors of coping:Exploratory analyses, European Journal of Personality, 8: 13-30.

Amirkhan, J. H. (1995.), Extraversion: a "hidden" personality factor incoping?, Journal of Personality, 63: 189-212.

Aspinwall, L. G. i Taylor, S. E. (1992.), Modeling cognitive adaptation:A longitudinal investigation of the impact of individual differencesand coping on college adjustment and performance, Journal of Perso-nality and Social Psychology, 63: 989-1003.

Billings, D. W., Folkman, S., Acree, M. i Tedlie Moskowitz, J. (2000.),Coping and physical health during caregiving: The roles of positiveand negative affect, Journal of Personality and Social Psychology, 7: 131-142.

Blalock, S. J., DeVellis, B. M. i Giorgino, K. B. (1995.), The relationshipbetween coping and psychological well-being among people withosteoarthritis: A problem-specific approach, Annals of Behavioral Me-dicine, 1: 107-115.

Bolger, N. (1990.), Coping as a personality process: A prospectivestudy, Journal of Personality and Social Psychology, 59: 525-537.

Bolger, N. (1991.), Personality and the problems of everyday life: Therole of neuroticism in exposure and reactivity to daily stressors, Jour-nal of Personality, 1-44.

Bolger, N. i Schilling, E. A. (1991.), Personality and the problems of e-veryday life: The role of neuroticism in exposure and reactivity todaily stressors, Journal of Personality, 59: 355-386.

Buss, D. M., Gomes, M., Higgins, D. S. i Lauterbach, K. (1987.), Tactics ofmanipulation, Journal of Personality and Social Psychology, 52: 1219-1229.

Cimbolic Gunther, K., Cohen, L. H. i Armeli, S. (1999.), The role ofneuroticism in daily stress and coping, Journal of Personality and SocialPsychology, 77: 1087-1100.

Compas, B. E., Connor-Smith, J. K., Saltzman, H., Harding Thomsen,A. i Wadsworth, M. E. (2001.), Coping with stress during childhoodand adolescence: Problems, progress, and potential theory and re-search, Psychological Bulletin, 127: 87-127.

Conrod, P., Peterson, J. i Pihl, R. (1997.), Disinhibited personality andsensitivity to alcohol reinforcement: Independent correlates of drin-king behavior in sons of alcoholics, Alcoholic: Clinical and ExperimentalResearch, 21: 1320-1332.

Costa, P. T. i McCrae, R. R. (1980.), Influence of extraversion and neu-roticism on subjective well-being: Happy and unhappy people, Jour-nal of Personality and Social Psychology, 38: 668-678.

Endler, N. S. i Parker, J. D. A. (1990.), Multidimensional assessment ofcoping: A critical evaluation, Journal of Personality and Social Psycho-logy, 58: 844-854.

Eysenck, H. J. i Eysenck, S. B. G. (1994.), Priru~nik za Eysenckov upit-nik li~nosti (EPQ – djeca i odrasli), Jastrebarsko, Naklada Slap.936

Ferguson, E. (2001.), Personality and coping traits: A joint factor a-nalysis, British Journal of Health Psychology, 6: 311-325.Fergusson, D. M. i Horwood, L. J. (1987.), Vulnerability to life eventsexposure, Psychological Medicine, 17: 739-749.Folkman, S. (1984.), Personal Control and Stress and Coping Process:A Theoretical Analysis, Journal of Personality and Social Psychology, 46:839-852.Folkman, S. i Lazarus, R. S. (1985.), If it changes it must be a process:Study of emotion and coping during three stages of a college exam-ination, Journal of Personality and Social Psychology, 48: 150-170.Folkman, S. i Lazarus, R. S. (1990.), Coping and emotion. U: N. L.Stein, B. Leventhal, T. Trabasso (ur.), Psychological and biological appro-aches to emotion (str. 313-332), Hillsdale, Lawrence Erlbaum Asso-ciates.Gallagher, D. J. (1990.), Extraversion, neuroticism, and appraisal ofstressful academic events, Personality and Individual Differences, 11:1053-1057.Gilboa, E. i Revelle, W. (1994.), Personality and the structure of affec-tive responses. U: S. H. M. Van Goozen, N. E. Van de Poll i J. A. Ser-geant (ur.), Emotions: Essays on emotion theory (str. 135-159), Hillsdale,New Jersey, Lawrence Erlbaum Associates.Goodyer, I. (1988.), Stress and Adolescence. U: S. Fisher i J. Reason(ur.), Handbook of life stress cognition and health (str. 26-27), New York,John Wiley and Sons.Hemenover, S. H. i Dienstbier, R. A. (1996.), Prediction of stress ap-praisals from mastery, extraversion, neuroticism, and general ap-praisal tendencies, Motivation and Emotion, 20: 299-318.Hepburn, L. i Eysenck, M. W. (1989.), Personality, average mood andmood variability, Personality and Individual Differences, 10: 975-983.Hudek-Kneèvi}, J. (1994.), Prikaz modela suo~avanja s konfliktimaizme|u profesionalne i obiteljske uloge: strukturalna analiza, Go-di{njak Odsjeka za psihologiju, 3: 29-46.Kardum, I. (1993.), Mjerenje i struktura raspoloènja, Godi{njak Za-voda za psihologiju, 2: 63-80.

Kardum, I. i Bezinovi}, P. (1992.), Metodolo{ke i teorijske implikacijepri konstrukciji skale za mjerenje dimenzija emocionalnog doìvlja-vanja, Godi{njak Zavoda za psihologiju, Pedago{ki fakultet Sveu~ili{ta uRijeci, 1: 53-62.

Kardum, I. i Hudek-Kneèvi}, J. (1994.), Odnos izme|u Eysenckovihcrta li~nosti, stilova suo~avanja i raspoloènja, Godi{njak Odsjeka zapsihologiju, 3: 97-106.

Kardum, I. i Hudek-Kneèvi}, J. (1996.), The relationship betweenEysenck’s personality traits, coping styles and moods, Personality andIndividual Differences, 20: 341-350.

Kardum, I. i Krapi}, N. (2001.), Traits, stressful events and coping inearly adolescence, Personality and Individual Differences, 30: 503-515.

Kohlmann, C. W., Weidner, G. i Messina, C. R. (1996.), Avoidant cop-ing style and verbal-cardiovascular response dissociation, Psychologyand Health, 11: 371-384.937



Lazarus, R. S. (1976.), Patterns of Adjustment, New York, McGraw-Hill.Lazarus, R. S. (1984.), Puzzles in the study if daily hassles, Journal ofBehavioral Medicine, 7: 375-389.Lazarus, R. S. (1989.), Constructs of mind in mental health and psy-chotherapy. U: A. Freeman, K. M. Simon, L. E. Beutler i H. Arkowitz(ur.), Comprehensive handbook of cognitive therapy (str. 99-121), NewYork, Plenum Press.Lazarus, R. S. (1990.), Stress, coping and illness. U: H. S. Friedman(ur.), Personality and desease (str. 97-120), New York, Wiley.Lazarus, R. S. (1993.), From psychological stress to the emotions. Ahistory of changing outlooks, Annual Review of Psychology, 44: 1-21.Lazarus, R. S. i Folkman S. (1984.), Stress, appraisal, and coping, NewYork, Springer Publishing Company.Lishman, W. A. (1972.), Selective factors in memory. Part 1: Age, sex,and personality attributes, Psychological Medicine, 2: 121-138.Lloyd, G. G. i Lishman, W. A. (1975.), Effect of depression on thespeed of recall of pleasant and unpleasant experiences, PsychologicalMedicine, 5: 173-180.Martin, M., Ward, J. C. i Clark, D. M. (1983.), Neuroticism and recallof positive and negative personality information, Behavior Researchand Therapy, 21: 495-503.McCrae, R. R. (1989.), Age differences and changes in the use of copingmechanisms, Journal of Gerontology: Psychological Science, 44: 161-169.McCrae, R. R. i Costa, P. T. (1986.), Personality, coping, and copingeffectiveness in an adult sample, Journal of Personality, 54: 385-406.Meyer, G. J. i Shack, J. R. (1989.), Structural convergence of moodand personality: Evidence for old and new directions, Journal of Per-sonality and Social Psychology, 57: 491-706.Nakano, K. (1992.), Role of personality characteristics in coping be-haviors, Psychological Reports, 71: 687-690.Parkes, K. P. (1986.), Coping with stressful episodes: The role of indi-vidual differences, environmental factors, and situational characteri-stics, Journal of Personality and Social Psychology, 51: 1277-1292.Rim, Y. (1986.), Ways of coping, personality, age, sex, and familystructural variables, Personality and Individual Differences, 7: 113-116.Rusting, C. L. i Larsen, R. J. (1998.), Personality and cognitive processing ofaffective information, Personality and Social Psychology Bulletin, 24: 200-213.Rybski, B. (1997.), The role of emotion in children's selection of strate-gies for copingwith daily stresses,Merriel-Palmer Quarterly, 43: 129-146.Scheier, M. F. i Carver, C. S. (1988.), Effects of optimism on psycho-logical and physical well-being: Theoretical overview and empiricalupdate, Cognitive Therapy and Research, 16: 201-228.Shaw, C. (1999.), A framework for the study of coping, illness behav-iour and outcomes, Journal of Advanced Nursing, 29: 1246-1255.Smith, C. A. i Pope, L. K. (1992.), Appraisal and emotion: The inter-actional contributions of dispositional and situational factors. U: M.S. Clark (ur.), Review of personality and social psychology, Vol. 14. Emo-tion and social behavior (str. 32-62), Newbury Park, Sage.938



Stone, A. A., Kennedy-Moore, E. i Neale, J. M. (1995.), Association be-tween daily coping and end-of-daymood,Health Psychology, 14: 341-349.Stone, S. V. i Costa, P. T. (1990.), Disease-prone personality or distress-prone personality? The role of neuroticism in coronary heart dis-ease. U: H. S. Friedman (ur.), Personality and disease (str. 178-200), NewYork, Wiley.Suls, J. i Fletcher, B. (1985.), The relative efficacy of avoidant and non-avoidant coping strategies: Ameta-analysis,Health Psychology, 4: 249-288.Tellegen, A. (1985.), Structures of mood and personality and their rel-evance to assessing anxiety, with an emphasis on self-report. U: A.H. Tuma, J. D. Maser (ur.), Anxiety and anxiety disorders (681-716),Hillsdale, Lawrence Erlbaum Associates.Watson, D. i Clark, L. A. (1992.), On traits and temperament: Generaland specific factors of emotional experience and their relation to thefive-factor model, Journal of Personality, 60: 441-476.Watson, D. i Hubbard, B. (1996.), Adaptational style and disposition-al structure: Coping in the context of the Five factor model, Journalof Personality, 64: 737-774.Watson, D. i Pennebaker, J. W. (1989.), Health complaints, stress, anddistress: Exploring the central role of negative affectivity, Psycholo-gical Review, 96: 234-254.White, V., Hill, D., Hooper, J. i Frydenberg, E. (1995.), Personality andcoping: A longitudinal study of the association between personality and cop-ing among a sample of Australian adolescent twins, Australian Psycho-logical Society Conference, Perth, Australia.Williams, D. G. (1981.), Personality and mood: State-trait relation-ships, Personality and Individual Differences, 2: 303-309.Williams, D. G. (1989.), Neuroticism and extraversion in different fac-tors of the Affect Intensity Measure, Personality and Individual Diffe-rences, 10: 1095-1100.Williams, D. G. (1990.), Effects of psychoticism, extraversion, and neu-roticism in current mood. A statistical review of six studies, Personali-ty and Individual Differences, 11: 615-630.

The Relationship betweenEysenck Personality Traits, CognitiveAppraisals and Coping Strategieswith Adolescents' MoodBarbara KALEBI] MAGLICAFaculty of Philosophy, Rijeka

The purpose of this research is to find out how charactertraits, cognitive appraisals, and strategies of coping withschool-related stressful situations affect mood. The researchwas conducted on a sample of 545 elementary and high--school students. In the first part of the research, studentswere asked to fill out a personality survey and in the second939



part they were asked to remember the most stressful situationthey experienced during the past month. Then they evaluatedhow stressful and threatening the situation was, whether theywere able to control it, how they dealt with it and how theyfelt after it was over. Empirically, the research widens currentknowledge by referring to the simultaneous influence ofEysenck personality traits. It also refers to a variablecontribution of cognitive appraisals and the importance for acoping strategy in situations connected to school.Theoretically, this research supports the Lazarus transactionalmodel of stress and coping, while the practical contributionof this research applies to the possibility of conductingchange, i.e. training effective mechanisms of coping tofacilitate better functioning – adaptation of students to theirenvironment.

Key words: personality traits, cognitive appraisals, coping,mood, adolescents

Persönlichkeitsdimensionennach Eysenck, kognitive Urteileund Stressbewältigungs-Strategienund ihr Bezug zur Stimmungslagebei AdoleszentenBarbara KALEBIĆ MAGLICAPhilosophische Fakultät, Rijeka

Diese Untersuchung sollte ermitteln, welche Auswirkungendie Persönlichkeitsdimensionen nach Eysenck, kognitiveBeurteilungen und Schulstressbewältigungs-Strategien auf dieStimmungslage haben. An der Untersuchung nahmen 545Schüler aus Haupt- und Mittelschulen teil.* Im ersten Teil derUntersuchung füllten die Befragten einen Fragebogen zurErmittlung der Persönlichkeitsstruktur aus; im zweiten Teilsollte die schwerste Stresssituation des letzten Monatsangeführt werden. Die Schüler sollten einschätzen, wieanstrengend und bedrohlich die genannte Situation für siewar, ob sie sie kontrollieren konnten, wie sie den Stressbewältigten und welches Gefühl ihnen das hinterhervermittelte. In empirischer Hinsicht gewährt dieseUntersuchung zusätzliche Einsichten und verweist auf diesimultane Wirkung der Eysenck'schen Persönlichkeits-dimensionen. Ebenso verweist sie auf die Variable kognitiverEinschätzungen und ihre Bedeutung für die Ausbildung vonStrategien zur Bewältigung von Schulstress. In theoretischerHinsicht wird durch diese Studie die Richtigkeit des Lazarus-Transaktionsmodells von Stress und Stressbewältigungbestätigt. Wiederum in praktischer Hinsicht ist die Durch-



* Die Hauptschulein Kroatien umfasstdie Klassen 1–8, diedaran anschließendeMittelschule nocheinmal 4 Klassen(Anm. d. Üb.)

führung von Interventionsprogrammen für Adoleszentendenkbar, um ihnen erfolgreiche Bewältigungsstrategien zuvermitteln und ein besseres Funktionieren bzw. eine bessereAnpassung zu ermöglichen.

Schlüsselwörter: Persönlichkeitsmerkmale, kognitiveEinschätzungen, Stressbewältigung, Stimmungen,Adoleszenten

941



Documents

Dimezije licnosti i suocavanje sa stresom_2007