DIJETE SA ASPEKTA NASLJEDSTVA I ODGOJA 2-2-

U IME BOGA

UVODNIK

Cijenjeni čitaoci, odveć prezentirana 1. knjiga, naslovljena je kao ‘Filozofski govori’, a odnosi se na problematiku dječijeg genetskog i moralnog naslijedstva i odgoja. Ovo kompletno djelo prenos je govora velikog savremenog učenjaka Muhammed Taqi Falsofi-ja, koje je štampano u dva svezka. Ovaj drugi svezak sadrži 15 poglavlja. Oni koji su se odveć upoznati sa brilijantnim i tečnim kazivanjem ovog cijenjenog alima, znaju kako je on uspio složenu naučnu građu obrazložiti na lahak, prodoran, razumljiv i prijemčiv način kako za akademski tako i za običan svijet. Tako je svaka osoba u prilici, shodno svome ukusu i nivou razumjevanja, okoristiti se njegovim govorom.

Tema ove knjige, odgoj djeteta, predstavlja jedno od važnih pitanja kojima su se bavili svjetski učenjaci i o kome je napisano mnoštvo knjiga. Islam je također obratio punu pažnju ovoj stvari, tako da je i u časnom Kur'anu i u hadisu doneseno niz zapovijedi, savjeta i preporuka po pitanju odgoja i vaspitanja djece.

U kazivanjima ove knjige autor nam također govori o odgoju sa stanovišta fitreta i genetičkog nasljedstva, kojom prilikom će biti iznešena mišljenja svjetskih učenjaka, koja se sravnjuju s islamskim mišljenjima. Sa korištenjem teorija koje dolaze iz nekih škola mišljenja i upučivanjem kritika istima, omogućit će da se otkriju neke skrivene i zapretane zbilje a da istovremeno pokaže dominantnost vrijednosti riznica Islama nad klasičnim naučnim školama.

U govorima ove knjige, korištenjem nove metodologije, sravnjivani su odgovarajući ajeti i hadisi u razriješenju raznolikih rasprava. Neka pitanja vezana za dijete razmatrana su kroz vjersku perspektivu, kao što su ovome pridodana zapažanja i svjedočenja i nekih uglednih svjetskih naučnika.

Ured za promicanje i štampu islamskih sadržaja, nakon priskrbe autorove dozvole, odlučio se u cilju upoznavanja običnih ljudi sa osnovama Islama da - uz Božiju dozvolu - štampa cjelokupni korpus njegovih djela, i da ista po prihvatljivoj cjeni stavi na raspologanje cijenjenim čitaocima i ljubiteljima knjige.

Jesen 1377 / 2000 Ured za promicanje i štampu islamskih sadržaja

1

Ova knjiga sadrži 15 predavanja cjenjenog alima Felsofija koje je održao u prvoj polovici ramazana 1381. u džamiji Hadži Sejd Azizullah u Teheranu.

16Kaže Uzvišeni Allah u svojoj Knjizi:

� و�ف�وا� �ع�ه�د و�أ ال ن� ب �ع�ه�د� إ �ان� ال � ك ؤ�وال م�س�

...i ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovoarati! (El-Isra, 34)

Jedno od pohvalnih svojstava koje se nalazi u čovjekovoj konstuticiji i koje ima fitretsko utemeljenje jeste pridržavanje ugovorenog i obavezanog. Dijete od vremena kada shvati šta je to data riječ i ugovor, automatski shvaća i fitretsku potrebu za pridržavanje istih. Vješt odgajatelj treba da se okoristi ovim prirodnim nadahnućem u djetetu te da dijete odgaja u duhu jačanja ove osobine čime će dijete usljed odgajanja shvatiti još od samog dijetinstva važnost i bitnost čuvanja i pridržavanja fitretske obaveze i ugovora. Dijete također treba da shvati svoju dužnost pridržavanja zadane riječi i obećanja te da kršenje istih doživljava kao nešto ružno i odvratno.

U Islamu je pridržavanje ugovora označeno kao jedan od znakova imana a njegova osnova treba da se još od samog dijetinstva njeguje. Ovom prilikom ću vam iznijeti određen broj hadisa vezan za ovu tematiku, ali s tog aspekta da odgoj djeteta u duhu lijepog morala i držanja ugovora i obećanja, kao i ostalih moralnih vrlina, spada u stvari prvog reda s kojima se odgajatelji trebaju baviti. Danas ćemo prije ulaska u glavnu raspravu ukratko nešto progovoriti o dužnostima i odgovornostima roditelja.

Obezbjeđenje životnih uvjeta djetetuSvi znaju da djeca egzistiraju pod nužnoj očevoj skrbi. Očevi su

obavezni da djeci obezbijede hranu, odjeću, stan i sve druge neophodne životne potrebštine. Očuvanje dječije časti i dostojanstva toliko je bilo važno za Poslanika, sava, da je u tom pogledu sljedeća anegdota s Poslanikom, sava.

Naime, umro je čovjek iz Ensarija. Imao je nekoliko maloljetne djece, ali je i pored toga pred svoju smrt sav svoj imetak potrošio na ibadet i

2

priskrbu Božijeg zadovoljstva. Upravo istog dana po njegovoj smrti njegova djeca su bila prinuđena da od drugih traže svoju životnu skrb. Tako je vijest o ovome došla do Resulullaha, sava.

On je upitao njegove poznanike: “Šta ste uradili sa njim?” Rekoše: “Obavili smo mu dženazu i pokopalii smo ga.” On reče: “Da sam znao za to, ne bih dozvolio da bude pokopan u muslimanskom mezarju. On je dao sav imetak, a svoju djecu je ostavio da prose od drugih.”

No, odgovornost i dužnost očeva ne može se isključivo svesti na materijalnu skrb i izdržavanje. Duhovni i vjerski odgoj i vaspitanje također spadaju u bitne roditeljske obaveze. I ovo ide dotle da su duhovni i vjerski odgoj i valjano vaspitanje sa stanovišta Islama čak važniji od materijalne skrbi nad djecom.

Očeve dužnosti i odgovornostiImam Ali, as, tako veli: Neće otac ostaviti svome djetetu nikakav dar ni blagodat bolju od

lijepa odgoja. 1 Od njega se također prenosi: Nema boljeg miraza djetetu od lijepa odgoja. 2

Imam Sedžad (Zejnul Abidin), as, kazao je: Pravo i hakk tvoga djeteta u tebe je da znaš da je ono tvoje i da su

njegovo dobro i zlo ovoga svijeta vezani za tebe. Znaj da si zadužen u svom starateljstvu nad njim za njegov lijep odgoj i valjan ahlak. Dužan si ga uputiti prema Uzvišenom Gospodaru i pomoći u valjanom robovanju i iskazivanju poslušnosti Bogu. Budi otac koji je svjestan svoje odgovornosti. Budi kao onaj otac koji zna da ako bude postupao prema svom djetetu odgovorno i valjano, da ga kod Uzvišenog čeka nagrada. A ako se prema njemu bude loše i nedostojno ponašao da ga čeka Božija kazna i odmazda. 3

Odgoj djeteta je vjerska obaveza (farz)Odgoj djeteta nije samo jedna društvena i državna obaveza, već je ova

sveta duhovna dužnost neminovna i stroga vjerska obaveza (farz). U gornjoj predaji Imam Sedžad, as, upozorava očeve na njihovu veliku obavezu u odgoju djece. Imam, as, ih strogo upozorava da izvršenje ovog islamskog farza polučuje Božiju nagradu, a da za njegovo neizvršenje ima tretman napuštanje jednog farza, za šta slijedi Božija kazna i odmazda.

Imam Sadik, as, je kazao:

1 Mustedrekul vesail, sv. 2, str. 625. 2 Gururul hikem, str. 831. 3 Mekarimul ahlak, str. 232.

3

Tri su dužnosti oca u odnosu na svoje dijete: Izbor (dobre) mu majke, nadijevanje mu lijepog imena i izuzetno zalaganje u njegovu odgoju. 4

Imam Sedžad, as, je lično od Uzvišenog Gospodara molio da mu podari blagodat lijepog odgoja vlastite djece:

Bože moj, pomozi mi u odgoju i vaspitanju moje djece. 5 Koliko li je samo majki koje su svoju djecu od najranijeg doba

odgojile u lošem ahlaku i manirima i tako ih unesrećile i upropstile cijeli njihov život.

Koliko li je griješnih i nevjerničkih očeva koji su bili nemarni ka vjerskom i dinskom podučavanju svoje djece, i koji su im umjesto lijepog odgoja priuštili mjesta na kojima se okupljaju griješnici i razvratnici – na kojima je radoznalo dječije oko promatralo griješne i poročne scene i gdje je nevina dječija duša, u atmosferri grijeha – zaprimila griješni i negativni odgoj, a gdje su ga nevjerni očevi svjesno i odlučno gurali u što veći grijeh.

Izdajnički otacPrije nekih petnaestak godina, pred kraj noći, stajao sam na

autobuskoj stanici čekajući auto. Među nekoliko drugih putnika koji su također čekali bio je čovjek koji je u za ruku držao šestogodišnjeg dječaka. Dječaku je pozlilo i potkraj ulice je počeo povraćati. Neki od putnika je upitao: “Od čega ti je dječak bolestan?” On dogovori: “Nije on bolestan, već sam ga noćas vodio na pijanku kod prijatelja pa je i on pio.” Šta može biti gore od toga da otac odvede šestogodišnjeg dječaka na pijančenje i da ga ovako mladog gurne u alkoholiziranje i propast. Zar ovakav otac ne bi trebao biti kažnjen? I zar ga ovo dijete ne treba proklinjati?

Rekao je Pejgamber, sava: O Ali!, prokleo je Allah roditelje koji svoje dijete odgoje prema svojim

nepočudnostima i lošim svojstvima. 6

Roditelji čistih srca i sa imanom, koji se oslanjaju na nebesku potporu, koji djeluju ispravno i pošteno, kadri su svojoj djeci priuštiti valjan odgoj i pretočiti u njih dobru vjeru i nadu u Uzvišenog Gospodara svjetova.

Oslanjanje na Božiju moćPosao majke nije poput umjetnika slikara koji ljepotu pretače na svoje slikarsko platno. Njen posao ne liči ni na posao kamenoresca koji kleše i gravira mermerno kamenje. A ona nije ni poput spisateljice lijepe književnosti koja svoje čiste misli pretače u literaturu. Ona je

4 Tahful 'uqul, str. 322. 5 Sahife Sedžadije, Imamova dova za svoju djecu. 6 Vesail, sv. 5, str. 115.

4

međutim dužnosnica koja treba da, uz pomoć Uzvišenog, u psihi i mentalnom sklopu djeteta pokaže i dočara lik i ozračje Božije. U njenom obraćanju javlja se uzvišeni iskaz, potpomognut od Svete Moći, pun sadržajnosti. Jer majka u trenucima kada uvidi vlastitu nemoć, najvećma osjeća potrebu da se oslani na snagu koja prevazilazi i nadilazi njenu moć. Kumule Su u svojoj knjizi portretiše majku koja odražava pravi uzor i model majčinstva. Ovaj profesor predagogije dao se na istraživanje zarad pripreme materijala za 4. Kongres o problematici bračnih parova. U tome se se susreo sa majkom koja je poslije smrti muža uspjela savršeno odgojiti svojih destero djece. Profesor je sa rečenom ženom izmijenio nekoliko pitanja i odgovora.

Žena je u svojim odgovorima iskazala svoju okrenutost Bogu, dovama i molitvama. I na koncu je iskazala da sav svoj odgojni uspjeh duguje čvrstoj vjeri i nadi u Boga. Na kraju ju je profesor upitao:

Pa šta si ti onda činila za svoju djecu? Ništa drugo nisam učinila...ja sam se oslonila na ovo svoje duševno stanje, a Uzvišeni je sve dalje Sam uradio i učinio. Iz navedenog se vidi da se žena dala na vlastito nutarnje vjersko jačanje i usavršavanje. I to sve u stanju kada se oslonila na Biće koje ju je ponijelo k uzvisinama spoznaje, kada se povezala sa nepogrešivim i moćnim Instruktorom Koji joj je davao potrebnu snagu i bodrenje u izvršenju važne životne zadaće. Ova žena se svojih pohvalnim pregnućem svrstala u osobe koje su bile kadre da sarađuju sa Uzvišenim na fonu Njegova očitovanja u ljudskoj psihi i svijesti. 7 U današnjem svijetu, u svijetu u kojem se više vodi računa o

materijalnim stvarima – po mišljenju istinskih svjetskih naučnika – odgoj uspostavljen na duhovnosti i čistom vjerovanju, veliki je potencijal i kapial sreće i uspjeha. Učenjaci ovakvom odgoju pridaju veliki značaj i važnost.

Vrlo je važno da roditelji svoje mlade upoznaju i usmjere ka njihovim vjerskim dužnostima i obavezama i da odgojem valjanog ahlaka i imana u njihvima srcima te svoje mlade usmjere na ozbiljnost u izvršavanju svojih duđžnosti i obaveza. Istovremeno, roditelji se trebaju postarati da kod svojih mladih ojačaju i tijelo i razum. Da od njih načine osobe sa imanom i čistim i poštenim srcem. Ovakvo šta je lahko izvršivo samo u okrilju učenih i poštenih roditelja i odgajatelja. Odgoj djeteta jedno je od vrlo važnih životnih i naučnih pitanja. Roditelji trebaju svoju dužnost odgoja djece vrlo seriozno shvatiti i trebaju u samom izvršenju odgoja i vaspitanja biti vrlo temeljiti i prilježni da bi rezultati odgoja bili valjani.

7 Ma we farzandane ma, str. 18.

5

Potrebno je sav vidni i čulni djetetov prirodni instrumentarij, putem kojeg se mozak i um njegov napajaju, staviti pod žestoku kontrolu. Jedan otrovan govor ili jedna vidna poročna scena dovoljni su da dijete skrenu sa pravog puta i da ga zauvijek učine unesrečenim i upropašćenim.

Tehnika podučavanja lijepom moralu (ahlaku) i vjeri uveliko se razlikuje od običnih misaonih podučavanja. To zato što se razaznavanje dobra od zla i razlikovanje ulagivanja od ljubavi prema lijepom, i obožavanje Boga i upoznavanje sa gramatičkim pravilima, historijom i matematikom – uveliko razlikuju. Ovo podučavanje načelima života nije moguće osim u posebnoj odgojnoj atmosferi. A kako se može ova atmsofera izgraditi? U današnjoj dekadentnoj moralnoj atmosferi, ova životna stvar od krucijalnog je značaja. Usklađivanje društvene atmosfere sa nužnošću valjanog odgoja i obrazovanja treba se postaviti na prvu ljestvicu prioriteta. A to, između ostalog, podrazumijeva cenzuru kino predstava, radio i tv. stanica i štampe - koji su dostupni djeci i mladima, kao i zatvaranje mnoštva kafića i barova. Učtelji i roditelji uobičajeno imaju ispravan odnos prema ovome, ali zbog vlastitog neznanja griješe u stvarima metodologije. Upravo sada buduće roditelje i buduće učitelje treba upoznati sa ispravnim načinom življenja i odgajanja djece. Uzgajanje stoke, pilića i ptica neuporedivo je lakše od odgajanja djece. Unatoč tome, neko ko se želi baviti uzgojem stoke ili peradarstvom, taj mora provesti stanovito vrijeme u nekom selu ili na nekoj farmi zarad vlastite obuke. I nijedna razumna osoba ne smatra sebe spremnim za predavanje matematike ili filozofije samo zato što je pročitala neki časopis ili knjigu iz tih disciplina. Imajući ovo u vidu, jasno je da neki ludi ljudi, današnje djevojke preinačuju u sutrašnje majke - i mnogi od njih ništa ne znaju izvan klasične nastave - tako one u potpunom neznanju o dužnostima žene ulaze u brak. Treba znati da ženina tjelesna konstitucija nije ista kao ona od muškarca. Odgajanje dječaka i djevojčica istom metodologijom spada u prevaziđene i zastarjele pedagoške metode, koje potiču iz predhistorije ljudske nauke. 8

Cilj ove kratke rasprave jeste privlačenje roditeljske pažnje prema odgovornosti u odnosu na krucijalni značaj odgoja djece. Nadamo se da će bliski srodnici djece imati obzira prema ovoj svojoj velikoj dužnosti te da će zatrežiti od Uzvišenog Boga da im omogući da odgoje dobru i valjanu generaciju potomaka.

Kršenje dogovorenog

8 Rah we resm zendegi, str. 164.

6

Svi ljudi svjeta bez obzira kojem narodu, naciji ili rasi pripadali, po prirodnom shvaćanju i po fitretskom nadahnutću osjećaju nužnost pridržavanja dogovorenog i osjećaju odvratnost prema kršenju dogovorenog. Svaki čovjek po svojoj fitretskoj savjesti razumjeva kada sa nekim nešto dogovori da je dužan da se drži tog dogovora, i ako prekrši dogovoreno u svom nutarnjem biću osjeća posramljenost. Isto tako, svaki čovjek očekuje od druge strane, koja je sa njim stupila u ugovor, da se drži svoga ugovora, i osjeća ako ta druga stanja prekrši ugovoreno da je učinila nešta loše i da je zastranila sa pravog puta.

Dijete u vremenu ranog djetinjstva, kada razumno ne shvaća, ono i tada po svom prirodnom fitretu razumjeva da se treba držati zadane riječi. Onda kada mu otac nešto obeća, npr. da će mu donijeti igračku kada se vrati kući – dijete prirodno očekuje da se otac drži zadanog obećanja i da će mu stvarno donijeti tu igračku. Dijete je sigurno u ovo fitretsko očekivanje, i sve dok otac ne dođe, ono srećno, s puno nade, očekuje svoju igračku. Kada otac pozvoni na vratima i uđe u kuću, dijete shodno svom fitretskom isčekivanju, prvo gleda u očeve ruke. Ako otac nije ispunio svoju riječ i nije donio rečenu igračku, dijete biva ožaloščeno. Ono osjeća da se dogodilo nešto suprotno njegovim očekivanjima. U očima ostale djece ovo djelo se također tretira kao nešto suprotstavljeno prirodnim očekivnjima.

Dužnost je održanje zadane riječiBožiji Poslanici, as, i odgajatelji ljudi u toku minulih stoljeća,

upozoravali su ljude na valjanost i dobrotu održanja zadate riječi i ugovora i štetnost i ružnoću kršenja dogovorenog. Oni su neprestalno podučavali ljude i podsjećali ih na ovo fitretsko shvaćanje. U najkraćem, ova ljudska osobina, koja počiva u ljudskoj konstituciji, saglasna je sa moralnom i fitretskom savjesću, s jedne strane, i sa odgojnom moralnom savjestću, sa druge strane.

Pridržavanje ugovora i zadane riječi u Islamu se tretira strogom i obaveznom dužnošću svih muslimana, kako u pojedinačnim tako i u društvenim stvarima i poslovima. U ovom pogledu objavljeno je i iskazano mnoštvo ajeta i hadisa, od kojih ćemo neke iznjeti pred vas:

� و�ف�وا� �ع�ه�د و�أ ال ن� ب �ع�ه�د� إ �ان� ال � ك ؤ�وال م�س�

1....i ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovoarati! (El-Isra, 34)

�ذين� هم� ه�م� و�ال �ات م�ان� اع�ون� و�ع�ه�دهم� أل ر�

7

2....i koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu...(El-Mu'minun, 8)

3. Imam Musa ibn Džafer prenosi da je Poslanik, sava, kazao: Nije musliman onaj ko se ne drži ugovorenog i zadane riječi. 9

4. Čuo sam od Imama Husejna kada kaže: Obećanje koje vjernik dadne svome bratu je poput vjerskog zavjeta za

kojeg nema odkupa. 10

5. Rekao je Božiji Poslanik, sava: Onaj ko vjeruje u Boga i Sudnji dan mora biti privržen sporazumu i

ugovoru. 11

6. Rekao je Božiji Poslanik, sava: Najbliži od vas meni sutra na Sudnjem danu biti će onaj ko je

najiskreniji u svome govoru, ko je najpažljivi u vraćanju amaneta, ko je najdoslijedniji u pridržavanju ugovorenog, ko je najboljeg ahlaka i ko je s ljudima najsrčaniji. 12

7. Muslimanu je stroga dušnost pridržavanje ugovora i iskreno postupanje po njemu. 13

8. Imam Ali, as, je kazao: Pridržavanje ugovora ljepota je plemenite ćudi. 14

Da se muslimani ne bi upustili u olahko kršenje i zanemarivanje ugovora, potrebno je da svaki musliman nakon prihvaćanja ugovora svoju snagu koncentriše na njegovo pridržavanje. Ukoliko uvidi da je nemoćan i nesposoban da ga se drži, onda u startu treba da odbije da ulazi u ugovrnu transakciju.

9. Imam Ali, as, je kazao: Ne prihvaćajte ono na čemu nećete moći ustrajati i ne garantujte ono

nad čim nemate moći da to ispoštujete. 15

Nacionalna i ljudska pravaU Islamu je uspostavljen stanoviti broj zakona i pravila koji se tiču

isključivo muslimana. Muslimani na bilo kojoj tačci svijeta su dužni da ih se pridržavaju. Međutim u tim zakonima i pravilima na pravedan su način obuhvaćena i prava svih drugih ljudi. Poštivanjem ovih zakona i pravila društvo biva zaštićeno od bilo kakvih šteta i nevolja. Ovu skupinu zakona i pravila može se imenovati kao nacionalana islmska prava. No, u Islamu postoji i stanoviti broj zakona i pravila koji se ne odnose isključivo na muslimanske zajednice, već imaju opći i svjetski karakter. Muslimani

9 Biharul envar, sv. 16. , str. 144. 10 Kafi, sv. 2. , str. 363. 11 Kafi, sv. 2. , str. 364. 12 Tarih Jakubi, sv. 2, str. 60. 13 Mustdrak, sv. 2, str. 85. 14 Gururul hikem, str. 780. 15 Gururul hikem, str. 801.

8

imaju dužnost da, bez obzira na naciju i vjeru, ista poštuju i da ih primjenjuju u praksi. Ovu skupinu zakona možemo nazvati zakonima ili odredbama ljudskih prava. Jedan važan zakon iz ovih zakona jeste onaj koji zapovijeda pridržavanje ugovorenog i dogovorenog. Muslimani se ovim obavezuju da su dužni poštovati ne samo međusobne dogovore i ugovore, veće se obavezuju na dosljedno poštivanje ugovora sa bilo kojim narodom i pripadnicima bilo koje vjerske skupine. Čime im se naređuje da sa bilo kime moraju praktično i djelatno, bez imalo vrdanja i ustezanja, svoje ugovorene obaveze ispunjavati.

Ugovor muslimana sa kafiromImam Bakir, as, kazao je: Tri su stvari oko kojih Uzvišeni Allah nije dozvolio nikome nikakav

izgovor ili vrdanje: (1) Pridržavanje ugovorenog prema muslimanu ili prema kafiru; (2) dobročinstvo prema roditeljima bili oni muslimani ili kafiri; i (3) vraćanje povjerenog amaneta bilo muslimanu ili kafiru. 16

Rekao je Pejgamber, sava: Tri su stvari oko kojih Uzvišeni Allah nije dozvolio nikome da čini bilo

kakva zastranjenja ili izmicanja: (1) Vraćanje povjerenog amaneta bilo dobročiniocu ili zlom čovjeku; (2) pridržavanje ugovorenog bilo prema dobročiniocu ili zlom čovjeku; i (3) dobročinstvo prema roditeljima bili oni dobročinioci ili zli. 17

Ugovor sa dušmanomImam Ali, as, u svojoj povelji (ahdnami) upućenoj Maliku Aštaru piše: Ako sa svojim dušmanom sačiniš neki ugovor pridržavaj ga se

dosljedno, ili ako si mu garantovao sigurnost ispoštuj to do kraja. Jer nema ništa od Allahovih zapovijedi (farzova) među ljudima, između kojih vladaju raskoli u vjerovanjima i idejama, da je s tolikim poštovanjem i prilježnošću prihvaćeno kao što je pridržavanje ugovora. 18

A to je zato što čovjek prije svega i više od svega cijeni i voli svoju dobrobit i korist. Ondje gdje ugovor i sporazum budu u koliziji sa njegovim ličnim interesima i stremljenjima, čovjek će nastojati da se provuče ispod nekih odredaba sporazuma i da ih ne ispoštuje do kraja. Iako ljudi po svojoj dubinskoj prirodi - fitretu shvaćaju nužnost pridržavanja ugovora, ipak većina njih kada se opasa snagom i moći ne drži se ugovora.

Imam Ali, as, je zato kazao: Istina je najobuhvatnija stvar u govoru, ali je najstisnutija stvar u

primjeni. 19 16 Madžmue verram, sv. 2, str. 121. 17 Kafi, sv. 2, str. 162. 18 Nehdžul belaga, fejd, str. 1018. 19 Nehdžul belaga, str. 672.

9

Dakle, za vrijeme vaza i govora, mejdan se govorniku uveliko proširi te on neštedimice veliča istinu i pravdu. Vaiz je spreman govornu jahalicu tjerati na svaku stranu i s njom je kadar preći svaku udolinu. No kada se isti taj govornik nađe na djelu, mejdan istine se beskrajno stisne i suži i pridržavanje normi istine mu postane izuzetno teška i mučna zadaća.

U aktuelnom svijetu moćnici vlastodržci ubiše se od veličanja istine, pravde i slobode. Njihovi radio i tv. programi puni su fraza istinoljubivosti i pravičnosti, ali u praksi vidimo da je njihova moć i snaga praktično jedini presuditelj i stvarni upravitelj, dočim se pravda i istina jedva i primjećuju. Vladari moćnici bilo u ratnim ili mirnodopskim prilikama uveliko zlorabe svoju moć i krše prava slabijih i olahko prelaze preko onoga na šta su se obavezali. Nemoćne zemlje također su, usljed svoje slabosti, prinuđene upokoriti se jačima i pred njima spustiti krila svoje poniznosti.

Ispunjavanje ugovorenogJedna od dominantnih prednosti pobožnih ljudi jeste to što oni nikada

svoju moć ne zlorabe i što prava drugih ne krše, ma koliko ovi drugi bili slabašni. U početku islamske ere, kada su muslimanski vojnici, s geslom o promicanju istine i slobode i sloma osnove mnogoboštva i širka, napredovali poput munje, i hukom osvajali gradove sve jedan za drugim, održavanje obećanja i ugovora smatrali su jednom od svojih temeljnih dužnosti. Ljudima onog vremena nije bila nepoznata ova vrlina, i znali su da će se muslimani, usprkos svojoj snazi, dosljedno držati ugovora.

Ako bi od strane muslimanske vojske na aktuelnoj bojišnici, neprijateljskim vojnicima bio dat azil i garantovana sigurnost, onda je to značilo da će se odista muslimanska vojska čuvati od bilo kakvog kršenja i remećenja obećanja te da sigurno u naznačenoj zoni neće biti pucano po amnestiranim neprijateljskim vojnicima. Zanimljivo je to da ovo ovlaštenje (davanje azila) nije dato samo muslimanskim vojnim zapovjednicima nego čak i običnim vojnicima. Ako, naprimjer, jedan muslimanski vojnik usmeno ili pismeno dadne amnestiju ili azil nekom neprijateljskom vojniku, onda su se svi muslimanski vojnici i oficiri dužni pridržavati datog obećanja i ugovora. U ovom pogledu imamo mnoštvo hadisa:

1. Imam Ali, as, je kazao: Kada bilo koji musliman dadne znak (ewma') ili pokaže prema bilo kojem mušriku, i ovaj to prihvati – on je u sigurnosti. 20

2. Imam Džafer es-Sadik, as, je kazao: Kada bilo koji musliman dadne nagovještaj ili pokaže prema bilo kojem protivničkom vojniku, taj je u sigurnosti. 21

20 Mustedrekul vesail, sv. 2, str. 250. 21 Ibid.

10

3. Imam Ali prenosi: Zaista je Resulullah, sava, rekao: “Ugovor muslimana je jedan, ustrajavanje ne njemu nešto je najmanje od ugovora.”Smisao ova tri hadisa, ali i mnogih drugih njima sličnih hadisa, je u

tome da se svi muslimani trebaju pridržavati zagarantovane sigurnosti i bezbijednosti date nekom neprijateljskom vojniku od strane samo jednog muslimana.

Ugovor jednog muslimanskog robaFudejl ibn Zejd opkolio je sa svojim vojnicima vrh po imenu

Sihrijadž. Donio je odluku da ga u jednom danu osvoji. Nakon nekoliko sati intenzivne borbe, muslimanski vojnici su otišli da se malo odmore pa da ponovo krenu u napad. Jedan muslimanski vojnik, inače muslimanski rob, je zaostao iz muslimanskih redova (ostao je u blizini položaja neprijatelja). Jedan neprijateljski vojnik je iskoristio ovu priliku i od istog, na lokalnom jeziku, zatražio sigurnost (eman). Ovaj musliman je to prihvatio. Napisao mu je sigurnosno pismo i predao mu ga. Kada se muslimanska vojska spremala za novi napad, dešava se iznenađujuća scena. Neprijateljski vojnik smireno otvara kapiju i izlazi izvan utvrđenja. Držao je u ruci pismo muslimanskog vojnika, zapravo roba, izgovorivši: “Ovo je vaša sigurnosna garancija!” Za muslimansku vojsku je inače davanje sigurnosnih garancija bila uobičajena stvar, ali su se sada našli u dilemi da li muslimanski rob može izdavati sigurnosne garancije. Napisali su zato pismo centralnoj vlasti. Od aktuelnog muslimanskog halife dobijaju sljedeći odgovor:

Zaista je muslimnski rob jedan od muslimana, njegova sigurnosna garancija je poput sigurnosne garancije bilo kojeg muslimana i treba postupati po njoj. 22

Ekonomske transkacijeU muslimanskoj svetoj vjeri je pridržavanje zadane riječi i ugovora, u

svim aspektima života, jedna od neprikosnovenih dužnosti. I bude li ovo pravilo, o poštivanju ugovorenog, primjenjivano u vezi s bilo kojom od ljudskih vrlina u nekoj zajednici, život će u toj zajednici biti upravo toliko lakši, blagodarniji i plodonosniji. A zajednica i narod koji budu privrženiji u držanju dogovorenog, biće na višoj cijeni kod drugih naroda. Robno novčani ugovori spadaju u najvažnije ugovore i predstavljaju jedan od ključnih stubova društvene zajednice svake države svijeta.

U državi u kojoj ljudi ustrajnost na dogovorenom smatraju svojom moralnom i vjerskom dužnošću, te u izvršenje istog budu ulagali trud i nastojanje, u toj će zemlji sve robnonovčane transakcije ići brzo, glatko i bez ikakvih problema. Dužnik, u skladu s islamskim kodeksom, svoju 22 M'adžmuul buldan (Sihrijadž), str. 290.

11

obavezu isplaćuje, a prodavač svoju robu, shodno ugovoru, isporučuje svome kupcu. Riječju, pridržavanje ugovorenog i postupanje po sporazumljenom jeste nešto što je na cijeni i što je predmet poštovanja svih ljudi. I svi ljudi sebe drže odgovornim spram postupanja po ugovorenom. A ondje gdje ugovor proizlazi iz plemenitosti srca i moralnog dostojanstva – to je bolje od bilo kakvog pisanog ugovora i od bilo koje skupocjene robe.

Polog (garancija) od 10 hiljada dirhemaJedan je od oslobođenih robova Imam Sedžada, as, na temelju svog

rada i truda došao je do određenog kapitala. Onda je Imam Sedžad došao u teškoće s novcem te je od svog oslobođenog roba zatražio pozajmicu od 10 hiljada dirhema, uz uslov kada god bude kadar da mu ih vrati. Imam je potom izvukao jedan konac iz svoje abaje i rekao mu: “Ovo je moj zalog, sve dok ti ne vratim dug ovo je kod tebe.” Za zajmodavca prihvatanje ovakvog zaloga je bilo teško, ali obzirom da je u pitanju ličnost imamova i njegova riječ, on mu je dao traženi iznos te je od Imama preuzeo konac iz abaje i isti stavio u malu kutiju. Sticajem okolnosti Imamu se ubrzo našao novac te je donio potražiocu 10 hiljada dirhema kazavši mu:

Evo ti novac, donesi mi polog. On reče: “Izgubio sam konac od abaje.” Imam mu reče: “U tom slučaju svoje potraživanje od mene ne možeš uzeti. Lični ugovor poput onog sa mnom ne možeš tek tako olahko uzimati. Čovjek, neimavši izbora, donese malu kutiju i u njoj konac od abaje kojeg predade Imamu. Imam mu isplati novac, uze konac i udalji se.

Ugovori plemenitih ljudiJedan konac iz abaje sam po sebi nema nikakvu vrijednost, ali kada taj

konac označava zalog i ugovor jednog plemenitog čovjeka, onda isti postaje toliko skup i dragocjen da postaje zalogom spram hiljede dirhema i dinara, tako da zajmodavac s lahkoćom, i u zakazani rok, dobija svoje potraživanje.

Časni Kur'an veli: �ميع�اد� ال �خ�لف� ي � ال *ه� الل ن� إ

...zaista Allah ne krši svoje obećanje...(Er-Rad, 31)Čovjek koji ne krši svoje obećanje zadobija jedan Božiji atribut, a to je

samo po sebi pokazatelj njegove savršenosti i plemenitosti. Nakon bitke na Sifinu pojavila se stranka po imenu ‘Haridžije’. U njih

su se učlanili nepisme i neinformisane osobe o vjeri. To su oni koji će godinama poslije činiti nered i velike zločine. Različite vlasti su se na različite načine sa njima obraćunavale. Tako su u vrijeme Hadžadža uhvatili jednu osobu zbog optužbe da pripada ovom pokretu i doveli su ga

12

pred Hadžadža. Hadžadž bi svakog lično saslušao i kažnjavao. Taman kad je došao red na ovog posljednjeg, zaučio se ezan za namaz. Hadžadž ustade i preporuči ga jednom od svojih službenika po imneu Anbese i reče: “Noćas ga zadrži kod sebe, a sutra ga dovedi kod mene da ga kaznim.” Optuženi reče Anbeseu: “Je li se od tebe mogu nadati dobru?” On mu reče: “Ako imaš šta reći, reci, možda da načinim iskorak na putu dobra.”

Bezgriješni optuženikOptuženi reče: “Tako mi Boga ja ne pripadam Haridžijama. Nikada se

njima nisam ni priključio niti sam se dizao na ustanak protiv bilo koga. Potpuno sam čist od ovoga što mi se pripisuje u optužbi. Iako sam bezgriješan optužen, ipak imam potpuno povjerenje u milost Mudroga Boga. Znam da će se Božija milost spustiti na mene i da bezgrešnik neće biti kažnjen. Moja želja je mi učiniš dobročinstvo te da se noćas vratim svojoj ženi i svojoj djeci. Da se sa njima poalahimanetim, da dadnem svoje oporuke, da otplatim potraživanja i prava drugih ljudi prema meni i da se sutra rano pojavim pred tobom.”

Anbese kaže da se ovome zahtjevu nasmijao, čudeći se da jedan zatvorenik iznosi ovakvu želju. Anbese dalje veli: “Nisam mu odgovorio na ovo. On je ponovo zatražio isto; ovoga puta to je djelovalo na mene te sam odlučio da ukažem povjerenje prema Bogu i da prihvatim njegov zahtjev. Odlučio sam da ga pustim te mu rekoh: “Idi, ali moraš da ispoštuješ riječ i da se sutra rano ovdje pojaviš”.

Sklapanje ugovora sa Božijim svjedočanstvom Potom je zatočeni čovjek kazao: “Obavezao sam se da rano sutra

dođem te da ovaj Božiji ugovor posvjedočim”. Anbese dalje veli: “Otišao je i nestao iz mog vidokruga. Kada sam se

malo pribrao, prepao sam se od svoga podstupka. Rekoh sebi: -Šta si ovo učinio? Zašto si neosnovano sebe doveo u u Hadžadžovu nemilost? Zabrinuto sam otišao kući. Potom sam ovaj događaj ispričao svojoj porodici, oni su me također korili, ali iz ovoga nije bilo povratka nazad.

Te noći nisam uopće spavao do jutra, poput čovjeka kojeg je ujela zmija ili žene kojoj je umro sin, samo sam se previjao. Kada je svanulo, čovjek je održao riječ i vrlo rano se pojavio. Začudio sam se njegovom postupku. Rekoh mu: “Zašto si došao?” On reče: “Osoba koja spozna Boga Uzvišenog i koja upozna Njegovu moć i savršenstvo, kada se obaveže i Njega uzme za svjedoka, mora se držati dogovorenog i nikada neće prekršiti svoj ugovor.”

Spas od pogubljenja

13

U zakazano vrijeme Anbese ga je odveo u ured kod Hadžadža. Odmah je Hadžadžu ispričao cijelu sinošnju anegdotu sa optuženim. Hadžadž se začudio optuženikovoj vjeri i revnosti u pridržavanju ugovora i zadane riječi. Hadžadž reče Anbeseu: “Želiš li da ga tebi prepustim?” Anbese reče: “Ako pokažeš toliku plemenitost, imaćeš kod mene veliki kredit.”

I Hadžadž ga je prepustio Anbeseu. Najzad ga je Anbese izveo iz Hadžadžovog ureda i kazao: “A sada si slobodan, možeš ići!” Čovjek, bez da je ukazao poštovanje i zahvalnost Anbeseu i bez riječi, ode. Ova hladnoća oslobođenog ozlojedi Anbesea, u sebi je promrljao: “Ko zna možda je lud!” No, sutradan nasuprot očekivanju, oslobođeni se ponovo pojavi pred Anbeseom. Ovaj puta mu se puno nazahvaljivao, i na koncu je kazao: “Moj oslobodioc je bio Uzvišeni Bog, a ti si samo bio Njegovo sredstvo. Da sam ti jučer zahvalio, tebe bih smatrao ortakom i sudionikom Božije blagodati, a takvo šta je nedostojno Boga. Jučer i sinoć sam se Bogu nazahvaljivao, čime sam ispunio svoju dužnost, a danas sam došao i tebi izraziti svoju zahvalnost.” Potom on još jednom zahvali Anbeseu, izvini mu se za njegove učinjene napore i zahmete, i ode. 23

Efekti ustrajavanja na zadanoj riječi i ugovoruPridržavanje ugovorenog jedan je od stubova sreće i to je jedna od

najjačih čovječijih moralnih odlika. Održavanje ugovora i zadane riječi nešto je što je kadro ostaviti utisak čak i na jednog krvoloka poput Hadžadža te ga može, makar za malo, odvratiti od proljevanja nevine krvi.

U zemlji u kojoj su ljudi skloni pridržavanju zadane riječi, u toj zemlji svi porodični, društveni i ekonomski procesi idu normalnim i prirodnim tokom. Tamo je život utemeljen na međusobnom povjerenju i sigurnosti, a međusobni kontakti ljudi zasnovani su na ljudskosti, čojstvu i insanijetu.

Nasuprot ovome, ondje gdje ljudi nisu dosljedni u zadanoj riječi i ugovoru, tamo društveni tokovi iskaču iz normalne kolotečine i raznorazni problemi počinju da okupiraju sve društvene sfere. Tamo sudstvo i policija bivaju jedini garanti ispunjavanj ugovora, tako da prefinjeni moral i ahlak ustupaju svoje mjesto sudskim instancama, a kršenja ugovora nalaze svoja mjesta u sudskim i kazneno pravnim fajlovima i arhivama. Na ovaj način se gubi stanovita ljudska energija i privredna snaga zemlje, jer se tu za rješenje svakog problema treba obratiti policiji i sudu i čekati izvršenje sudskih presuda i nečiji zatvor.

Božija i ljudska srdžbaImam Ali, as, u svojoj čuvenoj Poslanici Maliku Aštaru kaže:

23 Dževame hekajat, str. 71.

14

Čuvaj se kršenja ugovora! Jer kršenje ugovora izaziva i Allahovu i ljudsku srdžbu. 24

Nesumnjivo, kršenje ugovora urušava ljudsku ličnost. Kršilac ugovora ma kako bio velik, moćan i poštovan u društvu, na temelju kršenja zadane riječi i sporazuma, doživjeće pad i poniženje u očima ljudi. To zato što svaki čovjek iz bilo kojeg naroda i vjere bio, po svojoj prirodnoj intuiciji zna da je kršenje dogovorenog nešto loše. Bogat i sirimašan, velik i malehan, kada se nađu naspram onoga ko krši obećano i dogovoreno, automatski prema kršiocu zauzimaju kritički i napadački stav. A to je zato što čin kršenja zadane riječi sam po sebi ukazuje da u čovjeku postoji primordijalna svijest - fitret koja voli čuvanje ugovorenog i koja jako dobro shvaća šta je pridržavanje ugovora, a šta njegovo kršenje, i koja zna da je izvrdavanje dogovorenog izlazak sa kolosjeka fitreta.

Odgajanje privrženosti ugovoru kod djetetaDa bi se u društvu oživilo pridržavanje zadane riječi i da bi svi slojevi

društva i sve osobe u zajednici sebe smatrali odgovornim naspram ove zadaće, potrebno je na ovome poraditi s djecom još od najranije njihove dobi, od momenta kada ona počinju shvaćati šta znači obećanje i zadana riječ. Da bi djeca ovu osobinu u sebi čvrsto zaprimila, potrebno ih je od njihove najranije dobi obučavati i navikavati na istinoljubivost i držanje obećanog, i to riječima i djelom – sve dok ovo ne budu shvatili kao svoju neminovnu i neizbježnu dužnost i dok im ova osobina u njihovoj svijesti ne bude usađena kao jedna čvrsta, fiksna i postojana karakterna odlika. I to tako ne samo da djelatno i praktično ne krše zadane ugovore, nego da čak nemaju kršlički naboj ni u svojim umovima i mentalnim sklopovima. Ovakvo šta, međutim, izvodljivo je jedino u mentalno i zdravoj i duhovno čistoj atmosferi. Dakle u miljeu u kojem nema duhovnih nečistoća i poganluka i u kojem je dijete lišeno svakojakih obmana, prevara i kršenja ugovorenog. Dijete kad čuje bilo koji govor, dobar ili loš, i vidi bilo koje djelo, dobro i loše, nastoji da to kopira i slijedi u svojim postupcima.

Naravno, dijete je pod najvećim mogućim uticajem kućne atmosfere i ponašanja svojih roditelja. U porodici u kojoj se roditelji međusobno ne obmanjuju i u kojoj ne obmanjuju svoju djecu – djeca se po automatizmu odgajaju za slijeđenje i držanje zadane riječi i dogovorenog. Obrnuto, u porodičnoj atmosferi u kojoj se roditelji ne drže date riječi, u kojoj se laže – prirodno je, pa i nužno je, da će djeca iz takvog porodičnog miljea izaći kao loši moralni đaci i kao kršioci zadane riječi.

Poslušnost zakonima Kreacije i života, za potpune ljude, treba se javljati kao fitretski nagon. Onaj ko se još od početka života kroz dobar odgoj upozna sa dobrim i lošim, za nj će do kraja života biti lahko rasčlanjenje dobra od zla, zato što su se na to odveć

24 Nehdžul belaga, fejd, str. 1022.

15

naviknuli. On će na isti način kako bježi od vatre bježati od zlih djela. Za njega je činjenje loših djela, obmanjivanje i kršenje obećanja, ne samo nešto zabranjeno za činiti nego i nemoguće. Da bi se u čovječijem nutarnjem biću formirale ovakve reakcije, potrebno je da se to biće odgaja i formira u atmosferri stalno i permanentno prisutnih i dominantnih moralnih normi. Samo postojanje uzora je ono što pokreće primjenu životnih pravila i obrazaca. Čovjek poput majmuna ima nagonski instikt ka slijeđenju nekoga. Ali treba imati u vidu da on lakše slijedi zlo nego dobro. Naročito djeca svoj model mišljenja i djelovanja podređuju osobama koje poznaju, čiji govor slušaju ili čitaju. To se prije svega odnosi na njihove prijetalje, učitelje, roditelje, a naročito na filmske zvijezde i stvarne ili umišljene uzore o kojima čitaju u novinama i časopisima i koje nastoje kopirati. Po mišljenju Fenlona, ako se u ovom vremenu dječijih uspona i padova, djeca prepuste nemoralnim uzorima, to može uzrokovati neograničene moralne mahane. Samo su one osobe dobre za odgajatelje koje djeluju u skladu s onim u šta vjeruju. 25

Prva dječija školaBudući da je porodica prva dječija škola, onda je prevashodni

roditeljski zadatak izgradnja povoljnih uvjeta i atmosfere u domu i porodičnoj atmosferi. Islamske predaje dale su dovoljno upustava i upozorenja roditeljima glede važne porodične dužnosti valjanog odgoja svoje djece. Islam je posebno progovorio o odgoju svake moralne osobine, a napose o osobini pridržavanja dogovorenog, te je zarad valjanog odgoja djece roditeljima i odgajatelju obznanio njihove obaveze.

1. Imam Husejn, as, prenosi da je Resulullah, sava, kazao: Volite svoju djecu i budite im milostivi. Kada im obećate ispunjavajte

svoja obećanja, jer ona ne vide nikakvog skrbnika do vas. 26

2. Kulejb Sidavi prenosi od Imama Alija, as: Kada im obećate ispunjavajte svoja obećanja, jer ona ne vide

nikakvog skrbnika do vas. I neće se Uzvišeni Allah ni na koga i ni na šta rasrditi kao na kršenje ženinih i dječijih prava. 27

3. Imam Ali, as, prenosi da je Resulullah, sava, kazao: Kada neko od vas nešto obeća svome djetetu neka se pridržava toga. 28

Rekao je Imam Ali, as: Nije dobro da bilo ko od vas, ozbiljno ili u šali, obeća nešto svome

djetetu te da to ne ispuni. 29

Odgoj fitreskih osobina (fitrijata) u djetetuStartne fitretske osobine (fitirjat evelije) predstavljaju kapital i polog

koji je Uzvišeni činom stvaranja položio u svako novorođenče. Ukoliko se ove, odveć postojeće fitretske odlike, kod djece intenziviraju valjanim podučavanjem i prevedu se iz stanja potencijalnosti u aktualitet – na

25 Rah we rasm zendegi, str. 162. 26 Vesail, sv. 2, str. 162. 27 Kafi, sv. 6, str. 50. 28 Mustedrek, sv. 2, str. 262. 29 Vesail sv. 3, str. 232.

16

njihovu tragu bićemoguće djetetu trasirati i obezbijediti konačnu sreću koja će ga pratiti do kraja života.

Obrnuto, ukoliko odgajtelj ne bude mario na ove urođene fitretske osobine djeteta i bude ga odgajao pogrešnom i neljudskom metodologijom, ono će se vremenom sve više udaljavati od svojih fitretskih tračnica, sve će se više moralno zagađivati – te će na koncu potpuno zaboraviti na svoj fitretski kapital, a društvo će dobiti jednog pokvarenog i štetnog člana.

Jedan od nužnih čovjekovih fitrijata jeste ustrajavanje na datom obećanju i ugovoru, što je ustvari jedan od temeljnih stubova ljudske sreće. Upravo kao što su želja za vlastitim napredovanjem, sklonost ka upražnjavanju svojih strasti, žeđ za vodom, glad za hranom – nužni i osnovni uvjeti za nastavak čovjekova života – Uzvišeni je u njihovom biću stvorio instikte i sklonosti ka držanju ugovorenog, što je uvjet za njihovo duhovno uzdizanje i ostvarenje društvene sreće.

Odgajatelji kršitelji obećanogFitretsko shvaćanje nužnosti čuvanja i pridržavanja dogovorenog

poput je fitretskog sjemena posijanog u srcu djetetovom od strane Uzvišenog Gospodara. Ispravan roditeljski odgoj djeteta poput je navodnjavanja i okopavanja proklijalog sjemena. Ukoliko u ranom djetinjstvu dijete ne bude obamanjivano ni varano, veće se data obećanja prema njemu budu djelatno ispunjavala, tada će valjano fitretsko sjeme da se razvija i da iz njega izraste stabljika - insanska postojana osobina čuvanja date riječi, tako da mu kasnije ni u primisli neće padati na pamet kršenje ugovorenog.

Ondje pak gdje roditelji budu kršili vlastita obećanja i dijete praktično budu obmanjivali, ili gdje dijete bude svjedokom kako njegovi roditelji drugom daju obećanje pa ga potom krše, dijete će poprimiti istovjetne osobine i samo će se pretvoriti u lažljivca i neće puno mariti za svoja obećanja. Roditelji kršitelji dogovorenog će tako praktično svome djetetu održati lekciju kako je poželjno nešto kazati, a drugačije postupati, ili kako se može ljudima nešto obećati, a u praksi drugačije raditi.

Pogledajte samo kako ne bivamo uspješni kada dijete ne utšavamo prirodnim i normalnim putem – koliko ga samo obmanjujemo. Koliko samo pribjegavamo lažnim obećanjima i prijetnjama? Koliko samo majki, kada žele izaći iz kuće napolje, obmanjuju svoje dijete koje plače iz protesta što mu odlazi majka, obećavajući mu da će mu kupiti igračke - a onda ju dijete, nakon dugog i ćežnjivog iščekivanja, ugleda kako dolazi kući bez obećane igračke. Kakvo razočarenje dijete tada doživi? A koliko li tek majki svoju djecu, kada im žele dati gorki lijek, obmanjuju riječima: “Hajde popi, ovaj lijek je sladak!” Toliko je ovakvih obećanja da bi se, njime, nažalost, mogle popuniti mnogo dugih stranica. Mi toliko djeci lažemo da bi se moglo nabrojati na hiljade primjera. Automobil je spreman, otac želi sa sela krenuti prema gradu. U momentu kada želi krenuti, sinčić dotrčava do auta i insistira da i on krene sa njim. Otac koji ga

17

nije naučio da mu jasno i odrešito kaže ‘ne! ’, a budući da dijete i dalje nastavlja s navaljivanjem, ne nalazi nikakva drugog načina da ga odgovori osim pribjegavanja obmani: “Srce moje drago, ne možeš u toj odjeći u grad, idi obuci novu odjeću pa onda dođi!” Dijete na temelju povjerenja kojeg je do sada imalo u oca, odlazi i oblači novo odijelce, ali kada se vratilo vidi samo prašinu koja se u daljini izvija iza auta njegova oca. Dijete ostaje ukopano i nemoćno na mjestu. Samo mu ostaje da plačući uzvikuje: “Lažove, lažove!”Ono ispravno konstatuje, otac mu je lažov i prava je sreća što je samo ustanovilo izraz ‘lažov’. 30

Obmanjivanje djetetaU svim današnjim zemljama Zapada i Istoka, kao što je to bilo i u

minulim vremenima, puno je roditelja koji ne polažu istinsku pažnju na pravilan odgoj svoje djece. Znajući ili ne znajući, oni ih odgajaju sa nekim nepođudnim moralnim osobinama. Očevi i majke koji su skloni laganju, kršenju datih obećanja, varanju svoje djece i koji ne drže do ugovora – sa svojim lošim postupcima oni daju lošu lekciju svojoj djeci te na taj način nanose veliku i nenadoknadivu štetu samoj djeci, porodici i cijeloj društvenoj zajednici.

Djetetov mozak je poput filmske kamere koja hvata sve vrste govora i postupaka oca i majke i ostalih iz okruženja te na taj način sve što dijete doživi, vidi i upamti predstavlja budući program njegovog individualnog života. Kršenje dogovorenog ne samo da je sama po sebi loša stvar, već to ostavlja jako lošu odgojnu osobinu u djetetovoj naravi. Kršenje obećanja datog djetetu kao i kršenje dogovora je zapravo teret koji se sručuje na djetetova pleća te će ono već sutra pokazivati sklonosti ka laganju, obmanjivanju i varanju. Upravo zato se u islamskim predajama ističe važnost ispunjavanja obećanja djeci i ispunjavanje drugih ugovora i obaveza.

Poželjne i nepoželjne stvari koje dijete preuzme od roditelja predstavljaju izuzetno važnu stvar i vrijednu upozorenja. Ponekada dijete vidjevši ili čuvši jednu stvar, ispravnu ili neispravnu, toliko biva obuzeto tom scenom da mu se u njegovoj svijesti ta stvar ukorijeni i traje do kraja života i ona mu tokom cijelog života polučuje dobre i loše rezultate i ukazuje mu se u različitim likovima, a ponekada mu pravac njegova puta potpuno mijenja i vuče ga u potpuno drugom pravcu.

Nedolične objedeNeki političari u političkim borbama, u hladnim propagandnim

ratovima, skloni su u cilju uništenju protivnika da se služe nečasnim sredstvima i da bezgriješne ljude optužuju za nešto nedolično.

30 Ma we farzandane ma, str. 67.

18

Nažalost, ovakva nevaljala praksa bila je prisutna u prošlosti a ima je i danas, nje čak nije oslobođen islamski ummet koji je nakon smrti Božijeg Poslanika, s. a. v. a, manje više, opterečen ovim nepočudnostima.

Muavija ibn Sufjan zarad zaposjedanja halifatskog prijestolja od ‘nekoliko dana’ učinio je nepopravljivi grijeh te se upustio u antipropagandu protiv Ali ibn Abi Taliba koji je predstavljao vrhunac imana i insanijeta.

Muavija je nasuprot islamskih načela i islamske dobre prakse Imama Alija a. s. optužio za napuštanje farzova i zastranjenje sa pravog puta.

Veliki dio imetka vlasništvo bejtul mala svih muslimana, trošio je na izdajničku propagandu. Obavezao je sve odgovorne ljude u armiji i državi da u svim svojim govorima nakon proučene zahvale Allahu i salavata Poslaniku, Imama Alija spomenu po nečem lošem. Hatibi na mimberima, predavači u medresama i većina ljudi u svim okupljalištima, morali su morali su kao svoju dužnosti prihvatiti klevetanje Alija as, a nažalost ova loša praksa morala je krasiti i sva zaglavlja svih državnih dokumenata i programa.

Širom zemlje bilo je puno časnih ljudi koji su Alija a. s. dobro poznavali i koji su bili upućeni u Muavijno spletkarenje protiv njega, ali su šutili iz straha za vlastiti život i nisu imali hrabrosti otkriti tajne svojih srca. Neki od njih koji su, u ovim specifičnim vremenima i uvjetima, imali hrabrosti potpuno jasno i odrečno iskazati svoju volju i svoj iman te izraziti svoje mišljenje o Imam Aliju, bivali bi na ponižavajući način ubijani od strane Muavije i njegovih službenika.

Zastranjenje u vjerovanjuOva izdajnička novotarija je toliko bila ušla u srca ljudi različitih

društvenih slojeva da su ljudi dugi niz godina i nakon Muavijne smrti imali problema sa ovim zastranjenim vjerovanjem te su proklinjanje Imama Alija na skupovima smatrali svojom vjerskom dužnošću. Tek kada je Omer ibn Abdulaziz došao za halifu i kada je preuzeo vlast u velikoj islamskoj državi podigao se u borbu za iskorijenjivanje ove velike historijske potvore. Prvo je uspio da za svoje mišljenje pridobije svoje ministre i rukovodioce vladinih ureda, za šta je inače uložio puno truda. Napokon je svim vojnim i civilnim zapovjednicima širom zemlje izdao nalog da više niko nema pravo da hazreti Alija spominje po lošem, a svako onaj ko bi to činio ima da se kazni. I napokon je Omer ibn Abdulaziz, r. a., uz puno truda i zalaganja, uspio ukloniti ovu ružnu mrlju sa lica islamske države i islamsko društvo osloboditi od ove zagađenosti i zastranjenja. Upravo zbog ovog čina Omer ibn Abdulaziz je stekao veliku obljubljenost i počasti u narodu. A sada čujmo objašnjenje ovoga iz njegovog vlastitog kazivanja:

19

Uticaj učiteljevog govoraU Medini sam sticao znanje kod Abidullaha ibn Abdullaha ibn Utbea

ibn Mesuda. Njemu je došla obavijest da sam i ja, kao i ostali pripadnici klana Benu umeje proklinjao hazreti Alija, as,.

I tako sam jednog dan ponovo došao kod njega. Zatekao sam ga klanjajući te sam sjeo dok on ne završi namaz. Nakon što je završio, okrenuo se prema meni i upitao: “Odakle znaš da se Bog rasrdio na borce Bedra i ashabe koji su dali prisegu ‘Ridvan’, nakon što je sa njima bio zadovoljan? I šta je to što su me izvjestili o tebi glede hazreti Alija?” Rekoh: “Od Uzvišenog Gospodara i od tebe molim oprost, ali ja sam od tog datuma ostavio proklinjanje hazreti Alija.”

Pitanja i odgovori koji su učitelj i učenik razmijenili u Medini bili su kratki. Niko od ove dvojice nije ni sanjati mogao da će se iz ovih nekoliko kratkih rečenica izroditi velika revolucija u islamskoj državi. Ali, kratki učiteljev govor je toga dana u srcu dječaka ostavio toliko jak otisak da je nakon što je kroz nekoliko godina dječak porastao i nakon što je uvršten u red uglednika zajednice – kada je došao na poziciju, sjeo na halifatski prijesto i zadobio vlast nad milionima muslimana – proizveo je neočekivano velike promjene u cijeloj državi.

Govor njegova učitelja bio je sjeme posijano u njegovo mlado srce. Novi uslovi upravljanja i položaj halife pospješili su klijanje i rast ovog sjemena i na koncu plodnu žetvu – koja je značila oslobađanje miliona muslimana od opake bolesti proklinjanja hazreti Alija.

Sjećanja iz djetinjstvaIz ove dogodovštine i drugih događaja da se zaključiti da su misaoni

dječiji inputi ustvari budući program njihova života. Dobre i loše uspomene koje dijete ponese iz djetinjstva nikada se ne brišu. One se štaviše opredmećuju i aktuelziraju u kasnijim društvenim događajima. Ljudi upravo onako reaguju i djeluju kako su u mladosti odgojeni.

Upravo zato je od izuzetne važnosti da roditelji povedu računa o svom ponašanju pred djecom, da ne bi svojoj djeci stvorili loše uzore. Stoga je važno da od samog starta odgajaju poštenu djecu - djecu čistog srca, da valjano izvrše ovu svetu dužnost te da se tako oduže i Bogu i Njegovim stvorenjima.

Pored toga, jako je važno da predavači i odgajatelji dobro paze na sve svoje riječi i ponašanja u toku izvođenja nastave. Upravo kao što jedan ispravan govor može potaknuti jedno dijete na pozitivne promjene, da ono nakon nekoliko godina izvrši revoluciju u milionima ljudskih srca i da ih izvadi iz zastranjenja, tako isto jedan loš govor može posijati zlo sjeme u dječijem srcu koji će kasnije tu osobu skrenuti s pravog puta i kao rezultat toga izazvati velike nesreće kako za tu osobu tako i za cijelu zajednicu.

20

21

17�ون� �اذب �ك ل �افقين� �م�ن ال ن� إ ه�د� �ش� ي �ه� و�الل �ه� ول س� �ر� ل �ك� ن إ �م� �ع�ل ي �ه� و�الل �ه الل

...I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci...(El-Munafikun, 1)

Istinit govorJedna od pohvaljenih čovječijih odlika koja je u harmoniji sa izvornim

čovječijim nutarnjim bićem jeste sklonost ka istinitom govoru. Svaki čovjek je po svojoj primordijalnoj prirodi - fitretu sklon ispravnom i istinitom govoru, a isto tako voli da od drugih sluša takav govor.

Laž je suprostavljena fitretuUkoliko dijete u toku igre slučajno loptom razbije staklo na prozoru,

te ako poslije ovog čina ono ne bude imalo straha od posljedica ovoga - ukoliko ga potom upitate: Ko je ovo učinio? - ono će odmah priznati da je to njegovo djelo. I ne samo to, nego će s potpunom smirenošću ispričati do u detalje kako je do toga došlo. Ali ako se dijete boji kazne i posljedica ovog djela, ono će biti prinuđeno da u prilog svojoj nevinosti pribjegne lažima. Tada će neuobičajeno dječije stanje i ponašanje doći do izražaja: neusklađeno kretanje očiju, potištenost, osušenost ustiju, oštro hlupanje srca, isjeckan i nepovezan govor – sve su to dokazi djetetovog lažnog govora koji je suprostavljen njegovom fitretu.

Svi Božiji Poslanici, as, imali su osnovnu misiju oživljavanja fitretskih sklonosti u ljudima i njihovo pozivanje ka istinoljubivosti i ispravnom govoru, a obaveznom klonjenju od lošeg govora. Islam je laž naznačio uzročnikom razaranja imana i ubrjio ju je u grijeh veći od mnogih drugih velikih grijeha.

1. Imam Bakir, as, je kazao: Zaista je laž razarač imana. 31

2. Rekao je Imam Ali, as: Niko neće osjetiti slast imana sve dok se ne ostavi laži, bilo u šali ili

zbilji. 32

3. Rekao je čovjek Božijem Poslaniku, sava: “Može li mu'min počiniti blud? On odgovori: “To je moguće.” A može li mu'min ukrasti? On odgovori: “I to je moguće.” Potom upita: “O Božiji Poslaniče, a može li mu'min slagati? On odgovori: “Ne, Uzvišeni je u Kur'anu objavio da oni koji budu (argumentovano) optuženi za laž, to su oni koji nemaju imana.”33

4. Prenosi se od Imam Ride, as, da je Božiji Poslanik, sava, upitan:

31 Kafi, sv. 2, str. 339-340. 32 Ibid. 33 Sefine, Kizb, str. 473.

22

“Može li mu'min biti strašiv?” Odgovrio je: “Da!” “A može li biti lažov?” On reče: “Ne!”34

5. Imam Ali, as, je kazao: Nijedno djelo nije odvratno kao što je odvratna laž. 35 Izgovaranje laži nesumnjivo je suprostavljeno kako moralnoj fitretskoj

savjesti tako i odgojnoj moralnoj savjesti. U svjetonazorima svih naroda i nacija, u svim svetim poslaničkim spisima, laž je nešto pokuđeno i osuđeno.

Nažalost ova moralna bolest nije nešto od čega obolijevaju samo stariji. I mala djeca iz naših porodica sklona su ovome, te se još od malehna uobičavaju laganju. Ponekada su se toliko srodila s ovom bolešću da uživaju u izricanju laži i sa sa svakim zavođenjem drugih svojim lažima bivaju radosna.

Laž boji čovjeka i drugim grijesima. Lažov istovremno sa lažim upada u raznolike druge grijehe. A kada u vezi toga biva upitan, on posve besramno to drži utočištem za svoja zlodjela i zločine.

1. Imam Askeri, as, je kazao: Zaključana su sva zla i grijesi u kući, a njihov ključ je laž. 36

Riječju, čovjek se lažima ofarba i umrlja svim drugim grijesima. Laž je jedna od mahana koja se jasno i očigledno lovi i osuđuje. To zato što laž sa sobom povlači sve druge poniženosti i otvara vrata za sve druge mahane. Naša nemoć i slabost u blagovremnom zaprečavanju kreiranja ove osobine može se izroditi u neoprostivi grijeh. 37

Opijanje i grijehAlkoholiziranje i opijanje izuzetno je jak faktor za vršenje grijeha.

Koliko li je ljudi koji ni slučajno u normalnom stanju ne bi učinili neki grijeh, ali u alkoholisanom stanju, kada im se skine zastor stida i kada im se zamrači oko razuma, upuštaju se u svaku nepočudnost i grijeh.

No, uticaji i efekti laži na um neuporedivo su štetniji od alkohola. Onaj ko se uobičaji u laganju i bez zazora priča šta mu naumpadne, zaigurno je opasniji i beživotniji od pijanice. To zato što on nema distance ni prema jednom grijehu.

Kazao je Imam Bakir, as: Zaista je Uzvišeni Allah stvorio brave za sva zla, alkohol je učinio

ključem za sva ta zla, a laž je gora od alkohola. 38 Upravo kao što laž uvodi čovjeka u predvorje mnogih grijeha, isto

tako istinsko pokajanje (tevba) i uzdržavanje od laži spašavaju čovjeka od mnoštva grijeha.

34 Vesail, sv. 3, str. 232. 35Mustedrek, sv. 2, str. 100. 36 Mustedrek, sv. 2, str. 100. 37 Ma ve farzandane ma, str. 59. 38 Vesail, sv. 3, str. 232.

23

Došao je čovjek Pejgamberu, sava, i kazao mu: “Ja sam čovjek koji ne klanja, a osim toga i bludničim, pa od čega od ovog dvoga prije da se pokajem (dođem tobe)?” Pejgamber mu reče: “Od laži!” Čovjek to s punom skrušenošću prihvati i sebi se zavjetova da će to ispuniti. Pa kada je došao u priliku da počini blud, reče sebi: “Ako ovo učinim, pa me Pejgamber, sava, bude upitao jesam li to počinio, ne mogu mu slagati, a ako kažem da jesam, udariće mi propisanu šerijatsku kaznu za blud.”39

A o namazu je kazao sledeće: Reče čovjek Pejgamberu, sava: “O Božiji Poslaniče posavjetuj me za

posao koji će me približiti Allahu Uzvišenom.” Pa mu reče Pejgamber: “Ostavi se laži!” To je bio razlog da je čovjek ostavio sve grijehe, jer je laž uzrok i povod svih griješenja prema Allahu. Niko se nije upustio u griješenje a da u tome nije našao tragove laži ili ono što ga uvlači u laž! Da se ne bi uvukao u laž čovjek je morao ostaviti sva griješenja.”40

Odgajanje istinosljubivostiJedna od najvećih roditeljskih dužnosti jeste odgajanje kod djece

fitretske sklonosti ka istinosljubivosti i govorenju istine. Roditelji su dužni u porodici se tako ponašati da se djeca naviknu na istinosljubivost i da se ‘iškoluju’ da ne skreću fitretskog kolosjeka na stazu laži. Postići ovu osobinu kod djece teže je od postizanja mnoštva drugih odlika. Za ovakvo šta potrebno je posjedovanje mnogo većih stupnjeva naučnog i djelatnog čuvanja i pažnje.

Stiče se dojam da roditelji skloni laži nemaju moć ni prodornost e da bi se mogli boriti sa neposlušnošću, ljenošću i srdžbom. Riječju, od svih mahana koje nastojimo eliminisati kod svoje djece, laž je ona koja naprije od svih ostalih razljuti. A razlog za to je taj što čovjek teško može steći jasnu i zbiljsku percepciju o laži, a posebno o lažovu. Dječiju laž ne treba smatrati nevažnom i prostom stvari, jer u najmanjem kod djeteta barem u normalnim i prirodnim okolnostima laž ne bi trebala egzistirati. A osnovna naša pogreška i razlog zašto smo nemoćni u iskorijevanju laži leži u tome što joj prilazimo površno, ne ulazeći u razloge, ciljeve, vrstu laži i satnje i uvjete osobe koja laže. 41

Korijen bolesti zvana lažPrvi uvjet uspješne borbe protiv jedne bolesti jeste pronalazak njenog

korjena. Bez sumnje neko posebno stanje laži egzistira u nutrini lažova koje uzrokuje njegovu sklonost ka laganju. I sve dok se ne eliminiše taj uzrok, bolest lažljivosti nećemoći biti izliječena.

Strah, slabost, nemoć, osjećaj inferiornosti, kompleks niže vrijednosti i neka druga slična duševna stanja mogu čovjeka izbaciti s kolosjeka istine i načiniti ga sklonom lažima.

39 Mustedrek, sv. 2, str. 101. 40 Mustedrek, sv. 2, str. 100. 41 Ma we farzandane ma, str. 59.

24

Božiji Poslanik, sava, kazao je: Ne laže lažov osim zbog kompleksa niže vrijednosti kojeg osjeća u

svojoj nutrini. 42

Laž je jedan od djelova nepravednosti. Sa stanovišta psihologije laž je odraz nemoći nasilnika i nepravednika. Onaj ko nevine ljude zlostavlja, ko ih ružnim riječima uznemirava, ko im imovinu otima – unajkraćem, svako onaj ko ispruži svoju ruku prema kršenju tuđeg prava – nesumnjivo je učinio takvo šta zbog osjećaja slabosti u vlastitoj nutrini.

Imam Sedžad as, ovako se obraća Allahu Uzvišenom: Odveć znam da u Tvojoj presudi nema nepravde, niti u Tvojoj kazni

ima požurivanja. Požurivanje je, doista, svojstveno onome ko se plaši smrti. A potrebit je nepravde samo onaj ko osjeća slabost – a Ti, moj Gospodaru, takvo šta nadvisuješ i nadilaziš Svojom uzvišenošću i veličinom. 43

Kompleks niže vrijednosti i lažljivostDužnik koji je nemoćan da isplati dug će u svojoj nemoći kada se na

vratima pojavi zajmodavac svome djetetu kazati: Reci mu da babo nije u kući! Nepismenjak koji se našao u drštvu učenih osjeća se poniženim i nemoćnim sa stanovišta naučne rasprave. On se neće upuštati u naučnu polemiku, već će naći neki lažni izgovor u smislu “danas sam bolestan!”. Uposlenik koji je bez opravdanog razloga zakasnio na posao, u strahu od šefovske kazne naći će lažni izgovor da mu je neko umro u porodici. Ukratko, lažljivci zbog slabosti, nemoći i vlastite niskosti koju osjećaju u svojoj nutrini, pribjegavaju laži da bi se na ovaj način oprali od opasnosti i poniženosti.

Kompenzacija kompleksa niže vrednostiSnaga muslimana u Medini je dostigla zenit. Mu'mini su se na koncu

opasali se snagom i moću te su se nizale njihove pobjede za pobjedom, čime su zadobijali sve veće zakonske i materijalne privilegije. Skupina koja nije vjerovala postala je nepoželjnom i degradiranom u društvu. Ljudi su ih prezirali i držali ništavnim. To su ljudi koji su u duši postali jadni i bijedni. S jedne strane osjećali su u sebi jad i poniženje, a s druge strane nisu željeli prihvatiti vjeru. Izlaz su našli u pribjegavanja lažima te su na osnovu licemjerja lažno izjavljivali da su primili Islam, ne bi li se ovim izbavili iz poniženja i bijede koju su trpili. Časni Kur'an ukazuje na njihove laži i obmane, riječima:

�ه� ول س� �ر� ل �ك� ن إ �م� �ع�ل ي �ه� و�الل �ه الل س�ول� �ر� ل �ك� ن إ ه�د� �ش� ن �وا ق�ال �افق�ون� �م�ن ال ج�اءك� ذ�ا إ�ة� ن ج� �ه�م� �م�ان ي

� أ �خ�ذ�وا ات �ون� �اذب �ك ل �افقين� �م�ن ال ن� إ ه�د� �ش� ي �ه� و�الل

42 Mustedrek, sv. 2, str. 100. 43 Sahife Sedžadije, Du'ahu jewmul duha, džume.

25

Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!” - I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju...(El-Munafikun, 1-2)

Laž se sastoji iz obrnute i drugačije projekcije nutarnjeg kompleksa i straha. Riječju, ovi kompleksi niže vrijednosti i nutarnje slabosti ljudi ispoljavaju se kao laži u različitim samopokazujućim formama. U svakom slučaju, kada god se neka osoba, porodica, nacija osjeća slabom i iskompleksiranom ona više laže. Onaj ko je na političkom ili privrednom planu doživio pad i slom, kojeg ljudi gledaju s prezirom i omalažavanjem – on ima potrebu da više laže. Porodica koja je zbog svoje nemoralnosti i nepoštenja omražena u društvu, i koja zbog toga u svojoj nutrini osjeća ojađenost i poniženost, da bi to kompenzirala odaje se dodadtnom laganju. U zemljama u kojima nema slobode i kojima upravljaju diktatorski i samovoljni režimi, gdje su ljudi stalno izloženi strahu i bojazni od sankcija, tamo se više laže. Narodi koji su godinama i vjekovima bili pod jarmom ovoga i onoga i koji nisu dugo osjetili blagodati slobode i neovisnosti, također su skloni višku laganja. U najkraćem, upravo kao što časni Poslanik kaže: “Lažljivci ne lažu osim zbog poniženja koje u dubinama svojih duša osjećaju.”

Bolest laganjaLaganje je opasna bolest koja se može pojaviti još u djetinstvu i ta

osoba od tada do kraja svog života ostaje njome zaražena. Na nesreću neke porodice ovu bolest drže malehnom i nevažnom i uopće ne razmišljaju o njenom liječenju i zaprečavanju. Takvi roditelji kada vide da im dijete jedne noći iznenada dobije groznicu ili počne kašljati postani uznemireni, ali kada im dijete nešto slaže to na njih ne ostalja nikakav utisak. Naravno, postoje i druge porodice koje manje-više vode računa o opasnosti laganja i koje se uznemire kada kod svoje djece ustanove laž, ali ne znaju put i način liječenja i zaprečavanja te laži. Kao rezultat toga laž ostaje i većina porodica biva zaraženim te većina nacije u državi obolijeva od ove vrste opasne duhovne bolesti. Zato svi direktno i indirektno trpe zbog toga.

Razlozi pojave bolesti laganjaDa bi bliski srodnici obratili pažnju na ovu važnu stvar i da bi svoju

djecu valjano odgojili u skladu s fitretskom istinoljubivošću, danas ću vam iznijeti nekoliko razloga dječije laži koja potiče od neučinkovitog roditeljskog odgoja.

Imam Husejen, as, prenosi sljedeći Poslanikov, sava, govor: Neka se Allah smiluje čovjeku koji pomogne svome djetetu u

dobročinstvu. “A kako da mu pomogne u dobročinstvu?” - upita čovjek.

26

“Da prihvati za dijete ono što mu je olakšano, a odbije ono što mu je otežano (izvan njegove moći), da ga ne zamara i da ga ne zaglupljuje. 44

Očekivanja u skladu sa moći djetetaA) Jedan od razloga laganja djece jesu teške obaveze i očekivanja koje

prevazilaze njihovu (dječiju) moć. Teške zadaće i nerealna očekivanja koje nameću djetetovi bližnji, djecu usmjerava ka laganju i u njima izaziva i podstiče nepoželjne moralne osobine.

Rejmund Bič veli: “Poznajem jednu djevojčicu koja je sada neizlječivi lažov. Kada je imala sedam godina redovno je išla na nastavu u razred koji je brojao 25 učenika. Odgajateljica ju je svaki dan vodila u školu, a na kraju nastave svakodnevno bi išla iza nje, jer je imala dužnost da budno motri djevojčicu kako bi ova smjerno izvršavala sve svoje dužnosti i svoje lekcije dobro spremala. Ukratko, ova žena se brinula za djevojčicin odgoj. Tadašnji sistem obrazovanja i odgoja, koji je inače danas prevaziđen i odbačen, đake je klasificirao u skladu sa svakodnevnim ocjenama iz pismenih ispita. Te su svaki dan isticane liste na osnovu rezultata ispita: prvi, drugi, treći...učenik. Tako bi djevojčica svakog dana, čim bi se sa svojom školskom torbom pojavila na izlaznim vratima škole suočila sa svojom odgajateljicom, koja bi je upitala: “Koja si danas?” Ako bi kazala prva ili druga, nije bilo problema, ali jednom se dogodilo da je ova učenica tri dana uzastopno zauzela treće mjesto među 25 učenika – što je naravno još uvijek za pohvalu. No, ova odgajateljica nije bila od osoba koje su bile kadre shvatiti ovu zbilju te kada je ‘njena učenica’ po treći puta kazala da je treća po ocjenama, nije se mogla suzdržati, nego joj uzviknula: “Uvijek treća, ovo nema kraja! Sutra ima da budeš prva – je li jasno!” Ova prijetnja obuzela je djevojčicin mentalni sklop, ona je samo o tome razmišljala. I sutra kada je došla na nastavu bila je zabrinuta i utučena. Svu svoju pažnju i energiju koncentrisala je na nastavne jedinke i predavanja ne bi li svoj zadatak obavila što bolje. Sve kontrolne radove je dobro uradila, odgovore na sva pitanja je tačno odgovorila. Kada je došlo podne radila je posljednji diktat, no ovdje načila četiri greške. U ukupnom zbiru ponovo je bila treća, što je bilo ravno katastrofi. Odgajateljica je naravno i ovaj puta čekala u zasjedi iza izlaznih školskih vrata. Čim se njena učenica pojavila, ponovo je sijevnulo isto pitanje: “Koja si danas?” Djevojčica koja nije imala hrabrosti kazati istinu, lažno je kazala: “Prva sam!” Na ovaj način je ona otškrinula vrata svoje životne laži. Koliko li je roditelja koji se upravo ovako ponašaju i teški teret grijeha i odgovornosti za kreiranje laži kod svoje djece tovare na vlastita pleća. 45

Jedno od temeljnih islamskih naučavanje jeste srednji put u ibadetima i bogoslužju. Znalci hadisa, u poglavlju koje se tiče ekonomije, prenose predaju o ibadetu:

1. Imam Bakir, as, prenosi da je Resulullah, sava, kazao: Ova vjera Islam je čvrsta i postojana. Uđite u nju smjerno s

umjerenošću i robove Božije silom ne nagonite na njene ibadete. 46

2. Imam Husejn, as, je kazao: 44 Kafi, sv. 5, str. 50. 45 Ma we farzandane ma, str. 61. 46 Kafi sv. 2, str. 86.

27

Ne namećite sebi prinudno bogoslužja i ibadete Bogu. 47 3. Imam Husejn, as, je također je kazao: Puno sam se trudio u ibadetu (dodatnim nafilama), a bio sam mladić,

pa kada me je vidio, otac mi rekao je: “Sine moj umanji to, jer kada Allah nekoga zavoli, On je zadovoljan s njegovom olakšicom.”48

4. Rekao je Pejgamber, sava: O Ali ova vjera je čvrsta, ulazi u nju umjereno i ne pretjeruj, da ti srce ne bi postalo oporo prema bogoslužju. 49

5. Imam Ali, as, je kazao: Zaista srca imaju radost i tekobu, pa kada ti je srce radosno optereti

ga sa dobrovoljnim ibadetima, a kada je odbojno svedi ibadete samo na farzove. 50

Neki neuki roditelji, u pokušaju da svoje dijete učine ekstra pobožnim, nameću mu nepodnošljive obaveze u dobrovoljnim ibadetima (nafilama) te ga dugo noću drže obaveznim u obavljanju nafila, učenju Kur'ana i dova. Tako oni svom djetetu nameću: Nakon sabaha treba proučiti jedan džuz Kur'ana, uoči petka učiti duge dove (Kumejl dovu), dove pojedinih heftičnih dana redovno učiti, taj i taj zikr 1000 puta na dan devamiti...! I sve slično ovome. Majka i otac ne znaju da ne valja ići preko granice njihove moći dječijeg podnošenja, štaviše oni na ovaj način svoje dijete čine pesimističnim u odnosu na svoju vjeru i u njegovom srcu stvaraju osjećaj nepoželjnosti i odbojnosti prema Islamu.

Osim što će se dijete u ovom slučaju se naći u ćorsokaku, s jedne strane, izvršavanje svih ovih dobrovoljnih ibadeta prevazilazi njegovu moć i ono to ne može podnijeti. A s druge strane, ono se plaši kažnjavanja od strane svojih roditelja te ih ne želi izazivati. Ono je prinuđeno da pribježište nađe u laži - pa će tako iako je prespavalo cjelu noć, svojim roditeljima kazati: Sinoć sam do sabaha proveo u ibadetu, klanjao te i te namaze, učio Kur'an i učio te i te dove. Roditelji pak trebaju djelovali po upustvu Poslanikovom, sava, koji kaže: Ne preopterećujte, ne zamarajte i ne zaglupljujte djecu! – jer će djeca postati neraspoložena i odbojna prema vjeri. Osim toga, kada su u pitanju stvari iz oblasti nauke i vjere, roditelji trebaju imati u vidu moć i sposobnost svoje djece te im ne nametati obaveze koje prevazilaze tu moć jer se dijete plaši od roditelja da to prizna. S tog aspekta što odgajatelj dijete imenuje kao lijeno i nesposobno ono će, kada mu se nametne obaveza koja nadilazi njegovu sposobnost, u cilju očuvanja svoje ličnosti, pribjeći laganju. A zbog ponavljanja takvih postupaka ono će na kraju zbiljski postati lažovom. Dakle jedan od razloga dječijeg laganja jeste

47 Kafi sv. 2, str. 86-87. 48 Ibid. 49 Ibid. 50 Gururul hikem, str. 251.

28

nametanje djetetu stvari koje nadilaze njegove moći i sposobnosti od strane nerazumnih roditelja i odgajatelja.

Djetetov kompleks niže vrijednosti B) Drugi razlog zašto dijete pribjegava laži jeste njegov osjećaj

poniženosti ili kompleks niže vrijednosti. Upravo zbog valjanog vjerskog i naučnog naučavanja roditelji su dužni da vode računa o ličnosti djece, a ovo samo je u odgojnim fazama jedna od najvažnijih stvari. Dijete koja ne bude predmet poštovanja i pažnje od strane članova porodice, koji ga ponekada ismijavaju i varaju i koji ga bezrazložno kore i kritikuju. U nakraćem, kao posljedica takvog dužeg postupanja sa njim to dijete u sebi osjeti kompleks niže vrijednosti, osjeti se naspram drugih članova porodice bjednim i bezvrednim. Da bi se osvetilo za to. u njemu se, malo po malo, stvara nepoželjna skrivena osobina na osnovu koje ono na koncu počinje raditi neke nemoralne stvari.

Nutarnji kompleksi i zastranjena nastaju na tragu duševnih udararaca, oštećenja, obmana, ljutnji i mržnji koji svi unose nered u djetetov duševni sklop, bez da je dijete svjesno svega onoga što ga je snašlo. Nekada se pak u djetetu formira drugotni moralni osnov, a koji se pozicionira naspram njegovog prirodnog nutarnjeg bića, kojim čak i zadominira. Dječije srce, na temlju događaja koji mu je nanio duševnu bol, postaje slomljeno i bolesno. Dijete s iskopleksiranim i zastranjenim duhom, znalo ili neznalo, više od bilo koga sebe vidi i osjeća niskim i bijednim. Dijete ili pubertetlija, koji kada se usljed iskopleksiranosti i zastranjenja razjare i razljute – zadobijaju novi karakter i nove manire vladanja. I taj novi karakter i nova ponašanja nisu ništa drugo nego odraz novog duševnog i psihološkog stanja. 51

Kompenzacija kompleksa niže vrijednostiDijete koje je postalo predmetom ponižavanja i omalovažavanja i čija

ličnost je pretrpila udarce, nastojaće i rukama i nogama da pokaže svoju ličnost. Uradiće posao i djelo da će ga morati primjetiti članovi porodice i neki drugi ljudi, te će ga morati uzeti u razmatranje i priznati njegovu ličnost. Ono će koristiti svakojake prilike da bi sebe nametnulo.

Npr. u vrijeme kada nekoliko cijenjenih gostiju dođu kod roditelja i kada roditelji svu svoju pažnju usmjere prema gostima i potpuno zanemare svoje dijete, ono će uraditi nešto neočekivano. U sobi će žestoko hlupati, posudu s voćem će prevrnuti i prosuti voće po podu, vrisnut će, udarit će nekoga, penjat će se nekome na ramena i pleća. Uradit će sve samo da privuće pažnju svojih roditelja na sebe. Ono nema nikakvog drugog cilja osim privljačenje njihove pažnje na sebe. Ono je žedno samopokazivanja i isticanja svoje ličnosti. Ono želi obznaniti - i ja ovdje postojim, obratite pažnju na mene, imajte i mene u vidu!

51 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 51.

29

U prijateljevo srce putem svakog trika put treba naći, Ne bude li se prijatelj osvrtao, grijehu treba pribjeći.

Dijete ima volju da u srcima drugih bude prisutno i da drugi obraćaju pažnju na njega. Kada roditelji sa pogrešnim odgojem ne ispoljavaju punu pažnju prema prirodnoj potrebi djetetove ličnosti, dijete kreće na stranputicu i posredstvom prekršaja i nediscipline ulazi u okvir pažnje drugih s ciljem da ukaže na svoju vrijednost i svoju ličnost.

Slast samopokazivanjaU trenutku kada muž ili žena potrče ka mjestu zijana i belaja, dijete u

takvom ozračju uživa u svom šejtanluku. Uživa zato što je njegov postupak izazvao svu ovu pometnju i na koncu njihovu pažnju. A zadovoljno je i stoga što ih je uspjelo najzad nasamariti i tako se osvetiti za njihova prjašnja zanemarivanja.

Neispravan roditeljski odgojni metod stimulisao je dijete na laž i na šejtanluke. Njihovi glupi postupci proizveli su njegovo zastranjenje. Roditelji koji žele valjano odgojiti svoju djecu i u njima podstaći istinoljubivost, moraju otpočetka krenuti sa ispravnim i mudrim metodom odgoja – cijeneći njihovu ličnost, čuvajući se njihova ponižavanja i zanemarivanja – jer samo tako ih mogu sačuvati od duševnog zastranjenja i iskompleksiranosti. Oni uvijek trebaju imati na umu govor Resulullahov, sava, kojeg je i sam primjenjivao:

Ne podstičite dijete na grijeh i pred njim se ne ponašajte nedolično. Kako rekosmo, dijete će usljed roditeljskog zanemarivanja lijek i

kompenzaciju za svoj kompleks tražiti u laži te će na taj način sebi i drugima prouzrokovati nenadoknadive štete.

Strah od kažnjavanjaC) jedan od razloga dječijeg laganja jeste strah od kazni i sankcija.

Kada dijete oštrim tonom upitamo - jesili ti razbio staklo? Ukoliko dijete zna da će njegovo priznanje značiti žestoku roditeljsku kaznu, onda će njegov urođeni refleks samoodbrane pribjeći laži, te će naspram kaiša i šamara radije izabrati ono lažno: “Nisam to ja uradio!” Jasno je da koliko god su batine i roditejske sankcije žešće da će dijete dublje upadati u laž.

Upravo kao što se u zemljama u kojima vlada diktatura ljudi lakše upuštaju u laži, tako isto i u porodicama gdje se kućni red obdržava na strahu i batinama, količina dječije laži je srazmjerno veća.

Odgoj na temelju ljubaviLiječenje ovih sklonosti ka lažljivosti zasniva se na nježnostima i

blagostima najbližih članova porodice. Kada bi roditelji svoju djecu odgajali na osnovu ljubavi i samilosti i kada se kodeks međusobnog

30

ponašanja članova porodice bude temeljilo na toleranciji i međusobnom poštivanju te kada bližnji budu vodili načelima pravičnosti i budu ispunjavali svoje vjerske dužnosti u pogledu djece, onda djeca pri prekršajima, poput razbijanja stakla, neće lagati i neće se preinačavati u lažove.

Dijete vidi kada neki od roditelja razbije staklo niko ga ne sankioniše, isto tako kada stariji brat razbije šerbetnjak ni njega niko ne kažnjava, ali kada ono razbije staklo ili šerbetnjak onda ga obavezno sljeduju batine ili druge kazne. Ono zato da bi bi se osvetilo i kompenziralo pretrpljeno poniženje pribjegava laganju.

Savjet djetetuUkoliko roditelji prema djetetu ne zauzmu oštar kurs, i ako na nj budu

gledali kao i na sebe, tada će ga u vezi njegove igre u sobi i razbijanja stakla posjavetovati otprilike sljedećim riječima: “Drago dijete, soba nije mjesto za igru, gledaj da ti ovakvo šta više ne ponoviš!” Dijete će se uveliko postidjeti svoga postupka, k tome ništa neće slagati, a ubuduće će se maksimalno truditi da takvo šta ne ponovi.

A sada hoću cijenjenoj gospodi kazati da cilj mog današnjeg izlaganja nije taj da je moguće dijete tako odgojiti da ono nikada u toku cijelog svog života ne izusti nijednu laž. I možda je očekivanje ovakvog nečega za običnog čovjeka nemoguća misija. Međutim, cilj mog današnjeg izlaganja je taj da roditelji ukoliko žele odgojiti istinoljubivi fitret svoga djeteta i žele ga sačuvati od zastranjenja u laž, onda se prevashodno moraju držati vjersko naučnih obaveza i postulata te cijelu porodičnu organizaciju trebaju ustrojiti na duhovno i moralno čistoj i čvrstoj osnovi. Jedino će tako biti kadri svoja vlastita vjerska ubjeđenja prenijeti na svoju djecu i svoju roditeljsku ulogu odigrati kako treba.

Običaj laganjaU svakom slučaju laganje, u velikim ili malim količinama, veliki je

grijeh. No svakako je velika razlika između onoga ko je odgojen u atmosferi laži i poslije smišljeno i notorno laže i onoga koga životni uvjeti i okolnosti natjeraju da povremeno posrne i da mu se omakne nekoliko laži. Velika je opasnost za ove koji pripadaju skupini prvospomenutih. Cilj ispravnog odgoja je taj da se uopće ne ‘proizvode’ djeca sa faličnim karakterom sklonom laganju.

Ova važna odgojno psihološka stvar obznanjena je u časnim predajama i od strane savremnih naučnika. Zarad dodatnih informacija cijenjeni slušaoci, ukratko ću vas informisati o stavovima obje ove skupine.

1. Ibn Mesud prenosi Poslanikove, sava, riječi:

31

Božiji rob nastavlja s lažima i na tom putu se trudi sve dok ga Uzvišeni Bog ne upiše u listu lažova. 52

2. Prenosi se od Abdurrahman Ibnul Hedžadža da je kazao: Upitao sam Imama Husejna, as: “Da li je lažac (kezab) onaj ko nešto

slaže?” reče: “Ne, neko kome se omakne da slaže nije lažac sve dok mu se to ne ukorijeni u srcu i ne postane mu sastvni dio nutarnje biti i karaktera.”53

3. Prenosi Abi Basir da je kazao: Čuo sam Imama Husejna, as, da je kazao: “Zaista će čovjek lagati sve

dok ne bude upisan u lažce (kezabe). 54

Lažov (kazib) i lažac (kezab)Iz navedena tri hadisa jasno se razaznaje razlika između lažova (kazib)

i lažca (kezab). Lažov (kazib) je onaj koji na osnovu nekoliko posrnuća izrekne nekoliko laži. Svi su obični ljudi, manje ili više, podložni ovoj vrsti pokliznuća. No lažac (kezab) je onaj koji u svom mentalnom sklopu ima podignutu ‘tvornicu laži’ i ova nepoželjna moralna bolest našla je svoj korjen u dubini njegove duše.

I moderni svjetski psiholozi u svojim knjigama govore o ovoj zbilji. Evo izvoda iz jednog takvog mišljenja:

Prosta je i očigledna stvar da djeca na temelju slabosti i nemoći naspram odraslih, bez da to radi s nekom nametanju ili računici, pribjegavaju laganju. Djeca lažu zato da bi se sačuvala i zaštitila od direktnih napada. Stoga, da bi neko bio lažovčina i nevaljalac, nužno je da otprije posjeduje neke nečiste planove, da ima namjeru da obmane i da svjesno želi izazvati neki nered. Nije dovoljno da neko ko jednom nešta nekome drugome slaže da ga nužno proglasimo nevaljalcem. Znanje laganja, ili ako hoćete janije kazano umjetnost laganja postiže e sa postupnim usvršavanjem kapaciteta laganjem. Stoga dolazi mo do sljedećeg zaključka da trud i nastojanje roditelja i odgajatelja treba da bude usmjeren na to da djeci što manje pruže prilika i terena koji izazivaju laganje. Prvo moramo raspoznati i razlikovati pravog i zbiljskog lažova, tj. osobu koja laže neizazvana i i zbog vlastite pokvarenosti, od onoga koji s razlogom ponekad slaže. Sporadični lažov to čini da bi izbjegao neke sankcije, za djelo koje i sam drži grijehom, on vrlo nevoljno po prvi puta preko usta prevaljuje laž i nije svjestan posljedica tog čina. Iako većinu vremena provodi u iskrenosti, on ovoga puta izdaje svoju iskonsku prirodu. Glas mu je nesiguran, lice mu je pocrvenilo, oči su mu u strahu od sučeljavanja s drugim očima te bježe čas tamo, čas ovamo – sve to iz bojazni da će mu laž biti otkrivena. U njegovoj nutrini njegova zbiljska savjest zbog riječi koje izgovara vrišti. Usne mu sagorijevaju. On sa svim svojim naporima ne može na svoje stvarno lice nabaciti zastor skrivanja. Iz ponašanja jedne ovakve ličnosti s lahkoćom možemo zaključiti da on nijje postao zbiljski lažac. On još uvijek može izreći samo povremene laži. Ali da bi u ovome postao izverziran i maher, dovoljno je da se nađe u pokvarenoj atmosferi i da ima posla sa bezvijednim i nemoralnim instruktorima.

52 Muhdžetul bejdau, sv. 5, str. 239. 53 Kafi, sv. 2, str. 340, 54 Vesail, isv. 3, str. 232.

32

Da bi jedno dijete spasili sa ivice ovakve provalije potrebno je njegovu savjest usmjeriti na put vriline i hrabrosti. U tom slučaju lažljivost se neće ukorijeniti duboko u njegovoj duši te ono neće oboljeti od ove opasne bolesti. Ali kada je u pitanju osnova i zbilja laganja njegov kriterij razaznavanja ne može se svesti na ovo. Lažljivac, čiji osnovni posao je obmanjivanje i varanje, svoje početne karakterne osobine počeo je sa pričanjem nekih nesuvislosti, gluposti i ubleha, a onda je usrdno nastavio s tim, tako da danas s lahkoćom prosipa laži ali u odjeći iskrenosti i istine. I tako je dogurao do stanja koje izaviva zebnju i zabrinutost. On više ne laže svjesno, laž je sada duboko ukorijenjna u njegov misaoni i mentalni sklop. Zato on sada s lahkoćom, pretvarajući se da govori istinu, činjeničnu zbilju farba pozitivnim ili negativnim koloritom, shodno svojim potrebama i željama. To zato što on dobro zna ako svoju laž ne ukrasi sa nekim činjeničnim podacima, ona bi brzo mogla biti raskrivena. Kad god je situacija po nj opasnija i teža, lažljivac pribjegava prefinjenijim i prefriganijim lažima. Pa ako osjeti da je to nužno kadar je da inscenira začuđujuće scene. Svojim prefriganim i izdajničkim djelovanjem, kojem je inače uvijek bio sklon, olahko druge etiketira, olajava i objeđuje. To zato što on misli da je dvoličnost najbolje sredstvo za eliminisanje i odbijanje šteta od sebe. 55

Povremeno laganje zarad bježanja od nekih djelatnih sankcija. Jusufova braća bili su svjesni i planski lažljivci. Kada su Jusufa bacili

u bunar došli su ocu plačući, suze su lili i još su ocu donijeli košulju umazanu krvlju. Ukratko, napravili su scenu da čovjek povjeruje kako je vuk pojeo Jusufa. Odveć postoji mnogo ovakvih spletkaroških, opasnih i zavodljivih laži. Božiji Poslanik, sava, je ovakve nazvao imenom lažac (kezab).

Rekao je Božiji Poslanik, sava: Nemojte ljude navoditi i stimulisati lažljivca (Kezab) na laž. Zaista

Jakubovi sinovi nisu znali da vuk jede čovjeka, dok nisučuli spominjanje toga od svoga oca Jakuba. 56

Časni roditelji koji odgajaju svoju djecu u ispravnim i valjanim uvjetima i koji ih podučavaju čistoći i vrlinama, mogu sa lijepim i didaktičkim savjetima odvratiti svoju djecu od vjerovatnih posrtaja te ih tako sačuvati od jedne ili više laži u koje bi ona mogla zapasti.

Imam Bakir, as, je kazao da je Imam Sedžad, as, svojoj djeci savjetovao da se klone kako malih tako i velikih laži, kako onih u zbilji tako i onih u šali. To zato kada se čovjek upusti u malu laž dobija ohrabrenje za veliku laž. 57

Životno okruženjeD) Jedan od najvažnih faktora fitretskog odgoja djece i istinoljubivosti

jeste životna porodična atmosfera. Ondje gdje su roditelji istinoljubivi i nikada ne lažu i ne govore neistinu, prirodno je da i dijete ide ispravnim

55 Ma we farzandane ma, str. 62. 56 Safine (kezab), str. 47457 Vesail, sv. 3. , str. 232.

33

putem i da bude istinoljubivo. Ono će na ovaj način sve prepreke koje mu se pojave na putu s lahkoćom ukloniti. Nasuprot ovome, ondje gdje su roditelji i sami skloni laganju i koji su zaraženi ovom nepočudnom osobinom, njihovo dijete će rasti u lošem moralnom miljeu i zatrovanoj mentalnoj atmosferi. U ovakvoj porodici ne postoje nikakvi uvjeti za zaprečavanje djece od laži. Životno okruženje predstavlja najvažni faktor i najveću moć koji izgrađuje dijete. Okruženje je toliko moćan i snažan faktor da ga nikakvi psihološki faktori ne mogu kompenzirati. Dijete se bez svjesne pažnje navikava na atmosferu i okoliš u kojem živi, njemu se prilagođava i liči na nj. Sve što vidi i sve što čuje to ostavlja traga na njegovom karakteru.

Slučajna lažApsolutna atmosfera istinoljubivosti i odvažnosti najvažniji je faktor u borbi protiv laži. Ukoliko se potrefi da istoznačna istinoljubivost vlada i u porodičnoj atmosferi i u školi, to će polučiti velike pozitivne posljedice. Kao prvo, dijete neće lagati, a ako se i dogodi da nekad slaže – to će biti slučajna i sporadična laž koja se nikada neće pretočiti u njegovo karakterno i svjesno laganje i izdajstvo. Osjetljive dječije savjesti poput su ranoproljetne biljčice vrlo podložne oštećenju i lomu, koja neprestano mora biti zaštićena od neugodnih proljetnih vjetrova i drugih vremenskih nepogoda, koji joj vrlo lahko mogu zadati opasan udarac. Ali, unatoč svemu tome, koliko smo puta bili svjedocima kako se ove mlade biljčice u svom okolišu ipak nose i sučeljavaju sa suprostavljenim vjetrovima. Koliko li se samo puta desilo da se između naših djela i naših savjeta pojavi duboka pukotina. To jest, veliko je odstojanje između onoga što dijete u našim postupcima i ponašanjima vidi i onoga što mu naređujemo i zabranjujemo kao ružno i nepoželjno. Mnogi imaju adet da djeci kažu: “Radi ono što ja kažem, jer ti nemaš ništa s tim kako ja postupam.” A ne znaju da u ovakvom odnosu prema djeci leži velika nesreća. Dijete nikada neće poslušati i revnosno primjenjivati ono za šta zna da njegovi roditelji u tome nisu dosljedni. Pa čak i ako bi dijete nekim rezonovanjem došlo do zaključka “pa dobro, dobra djela djece i odraslih se razlikuju” – znajte, prvom prilikom kada se dijete osjeti slobodnim, odbaciće sva moralna naučavanja onih koji su ih jedno učili a sami drugo radili. Tada će početi slijediti ono što su vidjeli kao odgajteljevu praksu i djelo, a ne njegove lijepe savjete. 58

Prva škola odgoja djece jeste porodično okruženje. Ponašanje i govor roditelja i njihov stil života, njihov odnos prema dobru i zlu kao i prema čistom i nečistom određuje porodičnu atmosferu. Jedna osoba, muškarac ili žena, nevezano za to da li su otac ili majka, kada izreknu jednu laž oni tada učine jedan veliki grijeh i za to zazlužuju stanovitu kaznu. Ali kada taj muškarac i žena budu otac i majka, i kada u porodičnoj atmosferi budu nastupali u ulozi šefa i staratelja naspram osjetljivih ušiju i radoznalih očiju svoje djece te nešto slažu, sada se ne može kazati da su počinili jedan grijeh – u ovom slučaju osim učinjenog jednog velikog grijeha, oni su počinili i drugi veliki grijeh, jer sada svoje nasljednike odgajaju u laži.

58 Ma we farzandane ma, str. 65.

34

Zasigurno, ovaj drugi grijeh je mnogo veći. Laž oca i majke, dakle, nije samo njihova individualna laž već oni i druge ovim postupkom navode na laž i na grijeh. Roditelji koji u kući lažu te svojim ružnim postupcima zagađuju porodičnu atmosferu i svoju djecu skreću sa pravog fitretskog puta, čine izdaju prema sebi, svojoj djeci, svom narodu i prema Bogu. Djeca su amanet Božiji, laganje pred njima predstavlja lošu lekciju i izdaju velikog Božijeg amaneta. Bez sumnje jedna od velikih naših društvneih bolešćina jeste laganje, od koje su, manje više, oboljeli većina stanovnika. Ova loša moralna osobina razlogom je dunjalučkog i ahiretskog prokletsva i nesreće. Sve nevaljale čovječije moralne osobine i sa stanovišta nauke predstavljaju duševne i psihološke bolesti, ali laganje je od svih njih gora osobina.

Imam Ali je u svojoj vasijetnami svom sinu Hasanu kazao: “Bolest laganja je gora i opasnija od svih društvenih bolesti.”59

Bolest laganja Laganje podriva moralnu sigurnost, sudsku vlast i ekonomsku

dobrobit porodice i zemlje. Laganje ljude čini sumnjičavim jedne prema drugima i uništava njihovo međusobno povjerenje. Laganje iskorjenjuje insanske osobine i moralne vrline čovjeka.

Imam Bakir, as, prenosi da je Božiji Poslanik kazao: Lažovi su osobe sa najmanjim udjelom u osobinama ljudskosti i

insanijeta. 60

Neki misle da se u nekim situacijama samo pomoću laži može doći do pobjede u životu. Prvaci Islama ovakvo ponašanje drže pogrešnim i ovakav poraz, pri ustrajavanju na istini, drže pobjedom.

Rekao je Božiji Poslanik, sava: Klonite se laganja čak i ako u tome vidite spas jer je u tome propast. 61

Imam Musa Kazim, as, je rekao Hišamu: O Hišame zaista pametan čovjek ne laže, iako mu laž može poslužiti

kao sredstvo priskrbe nagonskih potreba. 62

Istinoljubivost i pobjeda Koliko li je bilo ljudi u opasnim okolnostima i u osjetljivim trenutcima

koji su potpuno hrabro i odlučno govorili istinu i napokon došli do pobjede. Hadždžadžova krvoprolića i zločini nikome nisu skriveni. Jednog dana je skupina Abdurrahmanovih pristalica u ulozi zatočenika dovedena u Hadžadžovu skupštinu. Hadžadž je bio odlučan da ih sve pobije. Jedan od zatočenika je ustao i kazao: “O vladaru ja imam kod tebe potraživanje zato me umjesto toga oslobodi.”59 Mustadrak, sv. 2, str. 100. 60Ibid. 61 Ibid. 62 Tehaful ‘uqul, str. 391.

35

“A kakvo potrživanje (hakk) imaš kod mene?” Upita Hadžadž. “Jednog je dana Abdurrahman na jednom skupu tebe vrijeđao, a ja sam ustao u tvoju odbranu.” Hadžadž upita: “Imaš li za to svjedoka?” Jedan od zatočenika ustade i revnosno posvjedoči istinitost njegova kazivanja. Hadžadž ga oslobodi, a potom se obrati ovom svjedoku: “A zašto me ti na tom skupu nisi branio?” Ovaj odgovori: “Nisam to činio iz tog razloga što te doživljavam svojim dušmanom.” Hadžadž reče: “I njega zbog iskrenosti pustite!”63

Jedanput je Hadžadž odužio svoju hutbu sa minbera, čovjek je iz sredine džamije uzviknuo: “Vrijeme je namazu, skrati to! – niti će vrijeme iz poštovanja prema tvojoj visosti stati, a niti će ti Uzvišeni primiti tvoje pravdanje.” Hadžadž se onespokoji zbog ovakvog govora u masi te dade da se čovjek zatvori. Zatvorenikovi prijatelji dođoše zarad zagovora kod Hadžadža i kazaše mu: “O Hadžadže, taj čovjek iz naše familije je lud, daj ga oslobodi!”

Hadžadž reče: “Ako i sam prizna svoju ludost, oslobodit ću ga.” Ovi posjetiše svog rođaka u zatvoru i rekoše mu: “Samo reci da si lud, bićeš pušten!” Zatočeni odgovori: “Nikada to neću kazati, Bog me je zdravog stvorio, i ja sam zdrav.” Kada je do Hadžadža došao odrešit i iskren zatočenikov odgovor, dao je nalog da ga oslobode. 64

Lažljivost i pokunjenostNa isti onaj način kako je istinoljubivost razlog ponosa i uzdignutost

glave, tako je i lažljivost razlog poniženosti i pokunjenosti. Časni Poslanik, sava, je kazao: Kloni se lažljivosti, zaista laž zacrnjuje lica! 65

Vladaru Mensuru Devaniki kazano je da nešto imetka od klana Beni umeje stavljeno kao amanet kod jednog čovjeka. Rebiju je naređeno: “Pozovi ga!” Rebij veli: “Doveo sam tog čovjeka u skup kod Mensura.” Mensur mu reče: “Imamo obavijest da se kod tebe nalazi neki imetak od Beni umeje, kao amanet. Ima da sve to sada nama predaš.” Čovjek upita:

“A da li je musliimanski halifa (tj. Mensur) nasljednik Benu umeja?” Mensur odgovori: “Da!” Čovjek tada upita: “A na osnovu čega onda od mene imetak Benu umeja potražuješ?”

Mensur se malo zamisli te kaza: “Beni umeje su ljudima učinili nasilje. Ja sam sada muslimanski halifa i zastupnik tih ljudi, moj cilj je da muslimanski imetak izuzmem i da ga stavim u bejtul mal na raspolaganje muslimanima.”

63 Lugatname dehhoda, str. 299. 64 El Mustetaraf, sv. 2, str. 8. 65 Mustadrak, sv. 2, str. 100.

36

Čovjek odgovori: “Beni umeje su imali puno ličnog bogatstva, ti ako hoćeš da izuzmeš ovaj imetak, moraš dovesti svjedoka da je taj njihov imetak zaista otet od naroda.”

Mensur reče: “Pravo zboriš!” Potom se smekša prema čovjeku i smiješeći se reče mu: “Imaš li kakvu želju kod mene?” Čovjek reče: “Da, imam dvije želje: “Prvo, ovo pismo koje sada pišem hitno dostavi mojoj porodici koja je od straha za mnom gotovo svisnula, i drugo, zamolio bih te da pozoveš osobu koja ti je ovaj haber o imetku dostavila da je vidim – jer, tako mi Boga, Beni umeje kod mene nemaju nikakva imetka ni amaneta. A ovako sam se ponašao zato što sam sebi rekao bolje je da ovako što prije okončam. Mensur naredi Rebiju: “Dovedi mi doušnika!” Kada ga je ugledao zatočenik reče: “Pa to je moj sluga! – od mene je uzeo tri hiljade dirhema i pobjegao je.” Tada Mensur pritisnu slugu i ovaj otvoreno priznade: “Da ne bih snosio posljedice zbog duga, ja sam ga lažno optužio.” Kad Mensur vidje jadno stanje sluge, od njegova vlasnika zatraži: “Želim da mu oprostiš.” Čovjek reče: “Oprostio sam mu, a evo mu još tri hiljade dirhema.” Mensur se začudi dobrostivosti ovog čovjeka i kasnije kada god bi ga spomenuo, kazao bi: “Nikada takvog čovjeka nisam vidio.”66

Zasigurno je u istinoljubivosti čast i ugled, a u lažljivosti bijeda i Ovoga i Onoga svijeta.

18Rekao je Uzvišeni Allah u Svoj Knjizi:

ن� �ح�س� أ هي� ي �ت ال � �وا �ق�ول ي �ادي <عب ل و�ق�لReci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi...(El-Isra, 53)

Jedan od od čovječijih nutarnjih fitretskih nagona, koji je mudršću Božijom položen u svakog čovjeka, jeste ljubav prema sebi i svom interesu. Dakle, svaki čovjek, prije svega i prije bilo koga, voli sebe i fitretskim instinktom je naklonjen sebi.

Instikt ljubavi prema sebiNagon ili instikt ljubavi prema sebi nalazi se u svakom djetetu te je

oslanjanje na ovaj instikt upravo najvažniji i najtemeljitiji oslonac odgoja.

66 Semeratul avraq, str. 233.

37

Dobar odgajatelj će se efikasno okoristiti ovim dječijim nagonom te će na fonu ove fitretske sklonosti moći odgojiti u njemu moralne i druge poželjne osobine.

Dječija sklonost ka svom interesu predstavlja važnu dječiju nutarnju snagu, koja ako se njom bude ispravno upravljalo, može postati izvor sreće i prosperiteta. A ako se njom ne bude valjano upravljalo, može dovesti do velikih nesreća.

Jedan od načina zadovoljavanja samoljubljivog dječijeg nagona jeste izražavanje poštivanja prema njemu i iskazivanja respekta ka njegovoj dječijoj ličnosti i to sve na ispravan, uravnotežen i prirodan način s ciljem da se zadovolji njegova nutarnja ličnost. Od ovakvo odgojenog djeteta se može očekivati dobar karakter i uravnoteženo ponašanje. U suprotnom, dijete koje nije doživjelo lijep odnos svojih roditelja i čije nutarnje biće nije doživjelo potpunu satisfakciju, u sebi će osjećati poniženost, kompleks niže vrijednosti, slomljeni duh i povrijeđenost. Ovakvo njegovo nutarnje stanje, nesumnjivo, će se jednom objelodonati i pokazati u nepoželjnom liku. Ono će kasnije biti izloženo brojnim zastranjenjima i u životu će se suočavati sa mnogim opasnostima.

Prema tome, poštivanje dječije ličnosti u porodičnom miljeu predstavlja jedan od temeljnih stubova odgoja djeteta. Štaviše, ova osobina poštivanja drugih predstavlja sami temelj čovječijeg drušvenog života i označava jednu važnu ljudsku naučnu i vjersku obavezu. Da bi se cijenjeni slušaoci bolje upoznali sa odnosom velikana vjere prema ovoj važnoj osobini poštivanja drugih, dio današnje rasprave posvetićemo njihovim iskazima.

Poštivanje drugih, u svim vremenima, bila je jedna od defintivnih životnih odrednica života samog Božijeg Poslanika, sava. Bez imalo pretjerivanja može se reći da je ova osobina bila najvažniji faktor uspjeha našeg Poslanik, sava. Časni Pejgamber, sava, imao je uvida u sve duševne i psihološke suptilnosti ljudi, iskazivao im je respekt i pažnju, i nije se ustručavao ni najmanje sitnice u tom pogledu.

1. Svakome ko bi ušao Pejgamberu, sava, bilo bi ukazano poštovanje i to tako da bi on čak i svoju abaju, umjesto ćilima, stavljao ispod nogu gostiju; a jastuk, kao svoj naslonjač, stavljao bi iza leđa gosta. 67

2. Pejgamber, sava, sam sjeđaše u džamiji, kad uđe čovjek i dođe do nj. Pejgamber se, iz poštovanja, malo pomjeri unazad. Čovjek upita: “Mjesta je puno okolo, zašto si se pomjerio unazad?” Pejgamber, sava, mu reče: “Zaista je pravo muslimana kada vidi muslimana da ga da ga poštuje i da se (iz poštovanja) pomjeri unazad. 68

3. Kada bi ga (Poslanika) posjetio neki ashab, on bi sjedio toliko dugo sa njim sve dok taj ashab sam ne bi otišao. Kada bi se sa njim sastao neki

67 Biharul envar, sv. 6, str. 151. 68 Biharul envar, sv. 6, str. 153.

38

čovjek i on se sanjim rukovao, Poslanik ne bi pustio svoju ruku sve dok taj čovjek to ne bi prvi to uradio. 69

4. Zarad čuvanja poštovanja svih ljudi (na nekom skupu ili sijelu) Pejgamber, sava, bi svoje ljubazne poglede podjednako upućivao svima. 70

5. Kada bi Vjerovjesnik, sava, jašio na jahalici, nije dozvoljavao da neko iza njega ide pješke, nego bi ga posadio iza sebe na jahalicu, a ako bi to ovaj odbio, onda bi mu rekao idi naprijed i sačekaj me na mjestu na kojem želiš. 71

Ponekada u naročitim prilikama se događalo da je ispravno Poslanikovo postupanje koje bi uvažavalo opći interes, izazivalo neočekivane reakcije u srcima nekih ljudi i osoba koje su ovo Poslanikovo ponašanje tretirali ponižavajućim po sebe. Naš cjenjeni predvodnik vjere brzo bi dao objašnjenje ove stvari te bi sumnju otklonjao i svoje poštovanje u vezi ljudske ličnosti otvoreno pokazivao.

Tako je časni Poslanik, zarad općeg interesa, kompletan ratni plijen sa Hunejna podjelio među Kurejšijama a Ensarijama nije ništa dodjelio. Neke ensarije, koje su u napretku Islama imale veliki udio i koji su na tom putu učinili velike usluge, su se naljutili i počeli okolo pričati o navodnoj Poslanikovoj nepravdi. O ovome je došla vijest časnom Poslaniku. Zapovjedio je da se na jednom mjestu saberu svi Ensarije i da na tom mjestu ne bude nikoga osim njih.

Uticaj priznanja tuđih zaslugaPejgamber, sava, u pratnji Alija, as, dolazi na sastanak i sjeda u sredini

skupa, potom se Ensarijama obraća riječima: “Ja vas sada pitam, a vi mi odgovirite.” Potom neko reče: “Pitaj ti.”

On upita: “Zar niste bili u zabludi te vas je Uzvišeni mojim posredstvom uputio?”

Odgovoriše: “Da.” “Niste li se nalazili na ivici provalije pa vas je Uzvišeni posredstvom mene oslobodio?”

Odgovoriše: “Da.” “ A, niste li međusobno bili neprijatelji jedni drugima pa vas je Uzvišeni posredstvom mene učinio međusobno mislotivim?” Odgovoriše: “Da.”

Nakon toga Poslanik ušuti nekoliko trenutaka pa potom reče: “Zašto vi za vaše postupke ne postavljate moja pitanja?”

Rekoše: “Šta da kažemo?” Vaš govor možete iskazati ovakvim riječima: “Istjeran si iz Meke i mi

smo te primili, bojao si se za svoj život pa smo ti mi dali sigurnost, drugi su bili porekli tvoj govor a mi smo ga potvrdili.”

69 Biharul envar, sv. 6, str. 152. 70 Rewdije Kafi, str. 268. 71 Biharul envar, sv. 6, str. 153.

39

Ove napomene i priznanja njihovih dobročinstava od strane Pejgambera, sava, toliko je ostavilo traga na njihovim srcima da su glasno plakali. Potom su prvaci Ensarija poljubili ruku Poslanikovu i iskazali svoje zadovoljstvo sa načinom podjele ratnog plijena te su kazali:

Naši imetci ti stoje na raspolaganju ako želiš i njih raspodjeli među Kurejšijama.

Osobe koje su izrazile svoje nezadovoljstvo nisu imale lošu namjeru i sada su se pokajale zbog toga. A vi također od Uzvišenog Boga tražite oprost za njih.

Zamolio je Božiji Poslanik: Bože moj oprosti Ensarijama i sinovima njihovih sinova. 72

Prenosi se od Imama Husejna da su Božijem Poslaniku donijeli neka dobra pa je dao da se to izdijeli ashabima Sofe. Budući da je količina tog imetka bila mala, svima nije dospjelo. A budući da Božiji Poslanik nikada ne zaboravlja one ojađene i nemoćne, on zbog ovoga jako zabrinuo. Brzo im se izvinuo i kazao: “Izvinjavamo se Allahu Uzvišenom i vama - o pripadnici Sofe - dato nam je nešto i htijeli smo to razdijeliti među vama, ali to ne stiže svima pa sam to dodijelio onima za koje sam se bojao da su najgladniji i najnemoćniji. 73

Za časnog Poslanika, sava, je toliko bilo važno izražavanje poštovanja prema drugima, da bi se Poslanik žestoko suprostavljao onima koji su ovu moralnu dužnost tretirali nevažnom. U jednoj od bitaka Vjerovjesnik, sava, je u svom vojnom logoru obavljao namaz. Nekoliko je muslimana ispred njego prošlo. Stali bi na trenutak i pitali Poslanikove drugove za zdravlje Božijeg Poslanika, sava, te za nj uputili pohvale i dovu. Izvinuli su se što nemaju vremena da sačekaju Poslanika i da se sa njim lično ispitaju. Još jednom su uputili selam Poslaniku i nastavili svojim putem.

Nakon namaza Poslanik se ljutit okrenuo od kible i kazao im: Kakva šteta! Skupina staje pored vas pita vas za moje zdravlje, šalje

mi selame, a vi im niste ni hranu ponudili. 74

Rukovanje kao izraz poštovanja drugihPotom je Vjerovjesnik kazivao o Džaferu ibn abi Talibu, Tajaru, a

onda o stupnjevima duše i načinima i metodama iskazivanja svoga poštovanja prema duši drugih ljudi.

U skladu sa kodeksom svete vjere Islama, iskazvinanje poštovanja ne odnosi se samo i isključivo na međumuslimanske relacije. Ovo se također odnosi i na nemuslimane jer i oni se okorišćuju ovom muslimanskom lijepom osobinom.

72 Iršade mufid, str. 67. 73 Biharul envar, sv. 6, str. 160. 74 Biharul envar, sv. 6, str. 159.

40

Adabi saputništva sa nemuslimanom Imam Ali as, u vrijeme dok je bio muslimanski halifa, našao se na

putu izvan grada Kufe i tu se slučajno sreo i sprijateljio s jednim nemuslimanom. Ovaj nije poznavao Alija, te ga je kao slučajnog prolaznika upitao:

“Gdje si namjerio o Božiji robe?” “U Kufu” – odgovori Ali, as. Tako zajedno stigoše na jednu raskrsnicu, nemusliman se odvoji od

Alija, as, i krenu svojim putem. Nakon nekoliko trenutaka nemusliman primijeti kako je njegov doskorašnji saputnik, koji je bio krenuo prema Kufi, promijenio kurs i sada se ponovo približava njemu. Kada mu se približi, nemusliman ga upita: “Ta zar nisi krenuo prema Kufi?” Reče: “Da, jesam!” Ovaj reče: “Pa put prema Kufi je tamo (kamo si već bio krenuo)!” Ali, as, reče: “Znam!” Ponovo nemusliman upita: “Pa zašto si onda promijenio svoju maršutu?”

Tada mu reče Ali, as: “Da bi prijateljstvo saputika ostalo sačuvano potrebno je da čovjek načini nekoliko koraka uz svoga saputnika, prije nego se rastane sa njim – ovako nam je naredio naš Poslanik.” Ovaj pripupita: “Zar vam je baš tako naredio vaš Poslanik?”Ali reče: “Da!” Tada reče nemusiman: “Nema sumnje da oni koji su se uputili njegovim stopama, uputili su za njim zarad njegove plemenite ćudi i morala.”75

Nakon toga on se okani puta kojim je naumio ići, nego se s Alijem uputi u pravcu Kufe, gdje je sa njim zametnuo priču o Islamu i na koncu je i sam primio Islam.

Metod minulih islamskih velikanaNačin kako su naši dobri prethodnici upražnjavali poštivanje drugih

najviše je doprinio tako intenzivnom širenju vjere Islama. Muslimani su bili obavezni riječju i djelom ukazivati svoje poštovanje prema svim ljudima, i nikada nisu smjeli jedni druge ponižavati.

Kuranski je, također, imperativ: ن� �ح�س� أ هي� ي �ت ال � �وا �ق�ول ي �ادي <عب ل و�ق�ل

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi...(El-Isra, 53)

1. Imam Bakir, as, je o Božijim riječima “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi...” kazao: “Govori o ljudima najljepši govor, upravo onakav kakav bi želio da ljudi o tebi govore.”76

Kazao je Imam Bakir, as: 2. Iskazujte poštovanje prema svojim prijateljima i nemojte jedni

druge napadati i omalovažavati. 77

Imam Husejn je rekao:

75 Sefine (hulq), str. 416. 76 Vesail, sv. 4, str. 93. 77 Kafi, sv. 2, str. 173.

41

3. Kome dođe brat musliman te mu on ukaže poštovanje, zaista je ukazao poštovanje Uzvišenom i Plemenitom Allahu. 78

Kazao je Resulullah, sava: 4. Ko svome bratu muslimanu iskaže pažnju s ljubažnošću i otkloni

njegovu brigu, dokle god se u njemu nalazi ova vrlina, on je u sjeni Božije milosti. 79

Izbjegavanje ponižavanjaTakođer je kazao Resulullah, sava: 5. Ne ponižavajte nijednog muslimana, ta zaista je najniži od njih kod

Allaha velik. 80 Mnoštvo je ajeta i hadisa u časnoj vjeri Islamu o pažnji i susretljivosti

prema ljudima. Da bih vam ukazao na to zadovoljio sam se s navođenjem manjeg broja predaja i ajeta, a sada se, budući da je naša tema odnos prema djeci, ponovo vraćamo na tu raspravu.

Odgoj u vrijeme djetinjstvaCjelokupni program života svih žena i muškaraca nije ništa drugo

nego skup odgojnih navika stečenih odgojem od strane svojih roditelja u porodičnoj atmosferi i odgonih manira stečenih od strane svojih učitelja u školskom okruženju. Sve dobro i loše koje su im oni u toku odgojnog procesa u mladosti usadili, sada se u zrelim godinama očituje i pokazuje na djelu. Riječju, svako duševno i moralno stanje i međusobni odnos i ponašanje odraslih osoba samo je slika njihova odgoja iz mladih dana. Dobro i loše, čistoća i poganost, odvažnost i slabost treba gledati kod današnje djece da bismo vidjeli stanje sutrašnje nacije.

Osoba koja je slobodoumna, sa samopouzdanjem ili osoba koja je jadna i nesamostalna – ustvari je upravo onakvih osobina kakve su joj svojim nasljeđem i odgojem ostavili i trasirali njeni roditelji. Roditelji koji žele da njihovo dijete bude moralno i odvažno, moraće se potruditi da od najranijih doba ove poželjne osobine odgoje i ožive u svojoj djeci. Dijete koje je u roditeljskom domu ponižavano i ojađeno te koje nije smatrano vrijednim članom porodice, od nj se ne može očekivati, kada poraste, da bude bude samostalno i dostojanstveno. Ono će u startu biti suočeno sa nesrećom jer teško da će se kasnije ove njegove odveć trasirane bijedne osobine moći preinačiti u ljudske vrline.

Pravilan odgoj i vaspitanje djeteta jedino su izvodljivi u sjeni dobrog odgojnog vjersko - naučnog programa. Roditelji trebaju odmah preuzeti svoje dijete, pratiti ga korak po korak, i djelatno raditi na njemu. Porodice

78 Vesail, sv. 4, str. 97. 79 Biharul envar, sv. 16, str. 84. 80 Madžmu’e weram, sv. 1, str. 31.

42

koje budu bezvoljne u pogledu odgoja svoje djece, tj. ne budu aktivno radile na svojoj djeci, zasigurno ne mogu polučiti dobar odgojni rezultat.

Psihološko usavršavanje djetetaPsihološko i živčano usavršavanje djeteta nije slučajni proces, već se to odvija kroz vrlo ozakonjenu proceduru. Zato očitovanje duševnog zaostajanja u jedoj osobini ne trebamo olahko uzimati, već moramo psihološke i duševne slabosti, poput bilo koje bolesti, vrlo ozbiljno tretirati. Upravo u onim prvim danima života dijete se podučava kako da se koristi nervno živčanim sistemom. Dijete dojenče ništa ne zna osim nekoliko interakcijskih radnji. Poslije ono, malo pomalo, prohodava, počinje govoriti, shvaćati, skakutati, dolaziti do vidne i čujne spoznaje – i tek tada možemo kazati: Dijete je zbilja došlo na Ovaj svijet. Mnogo je roditelja koje se, nakon što ono prohoda, progovori, svoje ruke više ne blati i ukaže svoje lijepe oči, zadovoljavaju ovim te svoje dijete dalje prepuštaju slučajnom i stihijskom odgoju. Ukratko, prepuštaju ga samom sebi. Riječju, na dijete se gleda kao na navijeni sat: Ako se čuje da otkucava ‘tik – tak’ dobro je, a to gdje su mu kazaljke, uopće nije bitno. 81

Jedna od osnovnih dužnosti roditelja kod svoje djece jeste stvaranje njihova samopouzdanja i dostojanstva odgojnim putem. Za kreiranje ovoga mentalnog stanja potrebno je imati uređeni program djelovanja. Ako se sve ovo ne bude činilo vrlo preciznom metodologijom, onda se ne može ni na kakav način doći do pozitivnog rezultata i ne može se zadobiti dijete sa dostojanstovom i vlastitim dignitetom. Naprotiv, neispravnom metadologijom može se doći samo do iskompleksiranog i obezličenog djeteta.

Iskazivanje poštovanja prema djetetu i lijepo ophođenje njegovih roditelja s njime, jedan je od najvažnih faktora kreiranja valjane dječije ličnosti. Časni Prvak Islama ovaj bitni program odgoja jasno je sumirao u jednoj rečenici i nedvojbeno je zapovjedio svojim sljedbenicima njegovo izvršavanje.

Poštivanje djetetaČasni Poslanik, sava, je rekao: Poštujte svoju djecu i sa njima postupajte na najljepši način. 82 Osobe koje žele odgojiti djecu sa karaktrerom onda zasigurno moraju

proći duboku obuku i uz poznavanje Poslanikove metode trebaju to primenjivati. Roditelji koji ne poštuju svoju djecu, koji ih vrijeđaju i ponižavaju, ne mogu zadobiti samopouzdanu i karaktrernu djecu.

Potrebno je gornji hadis unekoliko pojasniti da bi cijenjeni slušaoci isti bolje razumjeli i da bi očevi put i metod Poslanikovog djelovanja bolje upoznali i cjenili te ga na djeci primjenili. Poštivanje i ukazivanje pažnje ili pak omalovažavanje i vrijeđanje djeteta ne tiče se samo jednog specifičnog stanja. Roditelji mogu na različite načine, riječju i djelom,

81 Če midanim, terbiajte bačehaje dušvar, str. 65. 82 Biharul envar, sv. 23, str. 114.

43

izraziti poštovanje prema djetetu, kao što mogu u različtim vidovima povrijediti njihovu ličnost. U današnjem pojašnjenju pokušat ću vam dati korisne i štetne primjere poštivanja ili omalovažavanja djeteta.

Prvi uvjet ispravnog odgoja i valjanog vaspitanja koje dovodi do dostojanstvene ličnosti djeteta jeste to da roditelji prvo spoznaju svoju djecu, da se ne dogodi da zbiljsku vrijednost svoje djece poznaju tek iz daleka ili površno. Da ne pomisle da je njihovo dijete nešto poput janjeta i pileta kome samo treba hrana, kretanje, spavaonica – i da je time sve zaokruženo. One trebaju biti svjesni da je njihovo dijete jedan insan, ali u malimh dimenzijama. Dakle, dijete je stvarni insan, ali slabašan i nemoćan. Ono je zbiljski čovjek koje u sebi ima položene velike potencijale i moćni kapital insanijeta, kojeg treba postepeno razvijati. Njegove nutarnje kapacitete treba oplemenjivati i iz stanja potencijalnosti prevesti ga u stanje aktualiteta.

Dijete je stvarni insanDijete u svim fazama rasta naspram roditelja pa i cjelog svjeta osjeća stanovitu poniženost. Ovaj osjećaj manjkavosti koji je evidentan u svim aspektima dječijeg života, proizlazi iz nedostatka prvotne moći, nesigurnosti i nesamostalnosti. On proizlazi otuda što dijete osjeća potrebu oslanjanja na nekoga snažnijeg od sebe i zbog potrebe pokoravanja spram svojih roditelja. Upravo ovaj osjećaj poniženosti je faktor koji u djetetu neprestalno potiče stalne aktivnosti i potrebu za bavljenjem nečim te mu stvara želju za izvršenjem neke uloge u kojoj će testirati svoju snagu. Dijete se na fonu svojih postupaka i budućih nadanja, te tjelesne i umne spremnosti, podstiće na kretanje. Potencijal koji omogoćuva djetetovo odgajanje potiče upravo iz ovog osjećaja poniženosti. Jer je njegova budućnost zasnovana na ratobornom usmjeravanju i koncentraciji svih svojih snaga protiv oniženosti. I koliko god ono, korištenjem ovih snaga, uspije umanjiti svoju poniženost, ono pobjednički likuje i doživljava to kao najbolju nagradu. Osim toga, dijete želi, igrajući svoju ulogu, sebe ljudima prestaviti i pokazati. Generator i poticaj svih njegovih akcija jeste želja za uspjehom i dokazivanjem. 83

Duhovni rast djetetaRoditelji koji blago postupaju sa svojom djecom, i koji dječijim

fitretskim aktivnostima otvaraju puteve te koji ih u njihovim dječijim djelatnostima i aktivnostima ne ismijavaju i ne ponižavaju, vrlo rano sazrijevaju kao duhovne i samostalne ličnosti. Obrnuto očevi koji u kući izigravaju diktatora te svojim govorom i postupcima izazivaju strah kod ukzućana, sputavaju i zaprečavaju prirodni fitretski rast i razvoj svoje djece. Ovakva djeca, zbog neizgrađenosti svoje ličnosti i slabosti koju u sebi osjećaju, uvijek ostaju inferiorna i obezličena.

Jedan je osnovni faktor koji u djeci proizvodi osjećaj poniženosti i iskompleksiranosti, to je prekomjerno pokazivanje snage i sile odraslih nad njima. Nijedna stvar u ovolikoj mjeri ne sputava i ne ograničava djetetovo nastajonje i trud da postane samostalno. A to posebno dolazi do izražaja kada mu roditelji,

83 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 106.

44

nakon treniranja sile, još kažu: “Ti to ne možeš uraditi...bolje i ne pokušavaj!” A još gore je to što se ni na ovome ne zaustavljaju te mu kažu: “Glupane jedan, zašto to uopće pokušavaš, zar ne vidiš da za to uopće nemaš talenta!”- te tako nevinu djecu izbezumljuju. Teško je i zamislisti da se ovakvim postupanjem u djetetu neće proizvesti težak kompleks niže vrijednosti. Ovdje nije u pitanju samo grijeh jednog oca tiranina, već je na djelu formiranje jedne trajne prepreke dječijoj uravnoteženosti. 84

Kazao je časni Poslanik, sava: Ne preopterećujte, ne zamarajte i ne zaglupljujte svoju djecu! Dakle, ne govorite svojoj djeci: Ti si blentav, ti si bijednik, ti si

glupan, ti si nevaljalac, ti sve kvariš, ti si lažov – jer svaka od ovih riječi je uvreda i omalovažavanje dječije ličnosti i označava prepreku njegovom duhovnom napretku i usavršavanju.

Nagon za igrom kod djetetaJedan od nagona koji je Uzvišeni usadio u dječiju ličnost jeste nagon i

sklonost ka igri. Nekada trče i skaću, drugi puta se zabavljaju sa svojim igračkama, uživajući u njihovom sklapanju i rasklapanju. Sve ove stvari koje izgledaju kao zgubidancija ustvari izgrađuju dječiju dušu i tijelo. Igra jača dječije mišiće i učvršćuje njegove kosti. Igra, k tome još, jača snagu promišljanja djeteta i izvodi na površinu njegove nutarnje sposobnosti i talente. Jednostavno dio dječijeg života treba da bude proveden u igri, što je naročito apostrofirano i u hadisima:

Kazao je Imam Husejn, as: Dijete se igra sedam godina, izučava knjige sedam godina te halale i

harame izučava još sedam godina. 85

Od nj se također prenosi: Sedam godina pusti dijete da se igra. 86

Jedna od koristi dječije igre je djetetovo sticanje samostalnosti i oživljavanje istrživačkog osjetila. Kada se dijete zabavi u pijesku te iskopa rupu i počne praviti kuću sa spratovima i sobama, tada ono uključi sve svoje umne potencijale poput inženjera i uživa u svojim uspjesima. Ako u sredini ‘posla’ naiđe na prepreku, da se u razmišljanje za alternativnim rješenjem, zatrpava onu rupu, ruši građevinu i ponovo kreće sa izgradnjom. Na ovaj način ono izgrađuje i unapređuje svoj misaoni mehanizam i jača svoju ličnost. Ako ga roditelji zbog ovoga ismiju i nazovu glupanom, nanijeli su mu veliku uvredu i zadali su najveći udarac njegovoj duševnoj ličnosti.

Ukoliko djeca žele za svoj ‘posao’ načiniti vlastiti program, nikada ih u tome ne ometajte. Jer je njihovo igranje neke uloge po određenom programu, bez ikakvog sprečavanja i onemogućavanja, izuzetno važno za jačanje njihove ličnosti.

84 Ma we farzandane ma, str. 57. 85 Kafi, sv. 6, str. 46-47. 86 Ibid.

45

Odrasli, dok obavljaju svoje dnevne poslove, nisu skloni da poštuju tačno utvrđenu proceduru, dok djeca, obrnuto, upravo žele da rade po određenom planu. Sada se postavlja pitanje, da li ih mi puštamo da se slobodno igraju po svom programu? Nikada! Ako već uveliko uživaju u svojoj igri, mi ih prekidamo da bi sa nama krenuli na izlet, ili ako im je već kantica puna pijeska ili upravo oblače haljinicu svojoj lutki, mi ih prekidamo i dovodimo da poselame upravo pristigle goste. Ovakvi postupci dovode dijete do razmišljanja i uvjerenja da ono posjeduje jednu posebnu poniženost i kompleks koji ga gura da bude niže od ostalih. Naravno, dijete pri tome zaključuje da svi njegovi poslovi i aktivnosti besmisleni i da je i ono tek jedno bezvrijedno i nesposobno stvorenje. Kako će u tom slučaju dijete postići odvažnost i samostalnost, koji su neophodni rekviziti za njegovo preuzimanje životnih obaveza na svoja pleća. 87

Uvijek imajte na umu govor časnog Poslanika, sava: Poštujete svoju djecu. Ili sljedeću njegovu preporuku: Ne preopterećujte, ne omalovažavajte i ne zaglupljujte svoju djecu!

Upućivanje djetetaDijete, nesumnjivo, za spoznavanje dobra i zla treba roditeljsku

pomoć. Oni su ti koji dijete trebaju podučiti dobročinstvu i bodriti ga u izvršenju toga. Oni mu trebaju pojasniti zlo i odvratiti ga od nj. Roditelji su dakle oni koji trebaju vršiti tu svoju svetu dužnost nad odobravanjima i zabranama djetetu, ali trebaju paziti da u tome ne pretjeraju i da ta naređenja i zabrane ne prerastu u nepoštivanja i vrijeđanja njegove ličnosti.

Neki roditelji se dobronamjero toliko udubljuju u odgoj djeteta da u tome pretjeraju i pređu uobičajenu granicu upućivanja na dobro i odvraćanja od zla te u djetetu izazivaju neraspoloženje i dijete umjesto da svakog dana bude moralnije ono sve više zastranjuje.

Ukoliko se djete ne ponaša valjano roditelji ga trebaju razumno upućivati bez napadanja na njegovu ličnost. Trebaju mu ukazati ipsravan put i odgovoriti ga od nevaljalog postupanja. Ondje gdje roditelji nastupaju sa korenjima i ustrajavaju u tome te djete počnu umalovažavati i njegovu ličnost vrijeđati, ne samo da neće uspjeti njegovom pozitivnom preporodu već će ga sa ovom sirovošću i tvrdoglavošću obodriti da ono počne oponirati i prkositi roditeljima te će nastaviti sa lošim postupanjem.

Djetetova tvrdoglavost

Imam Ali, as, je kazao:

87 Ma we farzandane ma, str. 56.

46

Pretjerivanje u korenju i kritikovanju potpaljuje plamenove tvrdoglavosti i supodstavljenosti (u djetetu). 88

Roditelji sa stalnim i upornim kritikovanjem žele dijete odvratiti od ružnih postupaka, žele slomiti njegovu volju i odlučnost i hoće mu nametnuti svoju volju. Dijete u ovoj borbi, da ne bi izgubilo svoju ličnost stupa u odlučni otpor roditeljima te nastavak svojih loših postupanja smatra odbranom i pokazivanjem svoje ličnost.

Ako problematično postupanje djeteta bude specifično i ako se ono oda neredu i pijenju onda prema njemu treba primjenjivati posebna pravila. Svaku naredbu u kojoj ima zabrane treba znati da ona neće polučiti uspjeh, jer svaka prepreka provocira čovjeka da je nastoji proći. Hiljadu i jedno “ne radi i ne čini to” iskazano od strane roditelja, proizvodi kod djeteta jedan naročiti svjet pun opravdanja i mogučnosti da se upravo to učini. Dijete sebi tada kaže: “Ja da ovo ne činim? Ja sam to mogao učiniti, a i sada to mogu.” Ovakvo dječije postupanje proizvodi u njemu osjećaj posjedovanja ličnosti i digniteta. Stoga treba se kloniti korenja, kritikovanja i provociranja koje dijete vode u izvršenje nekih nedjela. Ono što za djete treba činiti, treba mu samo put pokazati a ne gnjaviti ga. Ovo naravno ne znači da ga treba prepustiti samome sebi. U njemu treba stvoriti drugu volju i drugi cilj i predložiti mu aktivnosti koje treba učiniti, koje su korisne po njega i koje će pokazati i očitovatni njegovu ličnost. Ako djete s lahkoćom čini nepodobštine, znajte da je razlog za to njegovo stalno sprečavanje i korijenje za to. A on je htio sa izvršenjem nedjela da pokaže svoju snagu i da je u najmanju ruku izjednačen sa svojim protivnicima - dakle roditeljima. U bilo kojem živtnom dobu da smo, mi želimo potvrditi i pobjedički ojačati svoju ličnost, i samo je poštovanje tuđe ličnosti prepreka i granica jačanju naše ličnosti. 89

Nedjela zbog osjećaja poniženosti

Roditelji koji sa omalovažavanjem gledaju na svoju djecu i koji ponižavaju njihovu ličnost, ne samo da će im potaknuti na nedjela u njihovu dijetinstvu, već će otpor ka dobru u njima ostati sve do kraja života njegovih roditelja i taj otpor će se pojavljivati u različitim obličjima, a samoj će porodici donijeti kako vjersku tako i ovosvjetsku sramotu.

Imam Hasan Askeri je kaza:

Nedjela i šejtanluci djeteta prema ocu u djetinstvu prerasti će u otvoreno uživanje u svojim opstrukcijama kada narastu. 90

Roditelji koji iskazuju poštovanje prema svojoj djeci, koji njihovu ličnost drže velikom, koji sa njima postupaju u skladu sa moralnim i odgojnim normama – u stanju su u njima oblikovati lijep ahlak i pohvalne moralne osobine. A ako se u njima jednog dana ipak pojavi nešto nemoralno, to će se lahko moći otkoloniti.

88 Ma we farzandane ma, str. 56. 89 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 77. 90 Tehaful uqul, str. 489.

47

Deječiji interes

Dejca kao i odrasli posjeduju svoje interesdžijstvo i ljubav prema sebi. Kada dijete spozna da neka njegova nepodopština ili nemoralni čin u očima drugih članova porodice izazivaju nelagodu te da umanjuju njegov ugled kod njih, ono će to brzo napustiti i ostaviti.

1. Kazao je Imam Ali, as:

Osobe koje imaju pri sebi plemenitost, požude i nemoralnosti u njihovim očima izgledaju jadno i nisko. 91

2. On je također kazao:

Onaj ko je plemenitog morala neće se zaprljati nemoralnim prohtjevima. 92

3. Imam Ali, as, je kazao: Onaj ko je uvjeren u plemenitost i veličinu svoje duše, neće se

upustiti u griješenje. 93

4. Imam Sedžad, as, je kazao: Onaj ko je shvatio vrijednost svoje duše i svoje ličnosti, profani

materijalni svijet će u njegovim očima biti bezvrijedan. 94

Plemenitost duše i poštenjeIz ovih nekoliko hadisa dolazi se do jednog vrlo važnog odgojnog i

psihološkog zaključka: Veličina, dostojanstvo i plemenitost duše i ličnosti neuskladivi su sa moralnom zaprljanošću i griješnošću. Oni koji znaju i cijene vrijednost i plemenitost svoje duše, uvijek će ovaj dragulj čuvati u riznici svoje nutrine i nikada se neće upuštati u nepodopštine i grijehe. Onaj ko želi da očuva plemenitu ćud i istinoljubivi karakter ne treba da se upušta u laži. Onaj ko je voljan da pri sebi njeguje pravdu i pravičnost neće nikada posegnuti za mitom i korupcijom. Oni koji se u društvu prepoznaju kao pouzdani i koji vole pouzdanost nikada neće izdati nekoga.

Bijedne i iskompleksirane dušeObrnuto, oni koji imaju bijednu ćud i slabašan karakter i koje

zajednica prepoznaje takvim, njihovo bivanje u zajednici osjeća se i doživljava se opasnim. Oni su se bez zazora i moralnog otpora u stanju upustiti u svaki grijeh.

1. Kazao je Imam Ali, as:

91 Sefine str. 726. 92 Gururul hikem, str. 669. 93 Gururul hikem, str. 677. 94 Tehaful ‘uqul, str. 278.

48

Ne nadajte se dobru od onoga ko se vidi bijednim i niskim. 95

2. Imam Hadi, as, veli: Ne budite sigurni od zla onoga ko se vidi bijednim i niskim. 96

3. Kazao je Imam Ali, as: Učinio je sebe bijednim i niskim onaj kome zapovijeda njegov jezik. 97

Sam jezik ljude ponižava kada kažu sve što požele i kada se zbog bedastoće svoje duše ne stide.

Osjećaj neovisnosti i samostalnostiDa bi roditelji uspješno mogli prenijeti svoju vjeru i svoje moalne

navike na svoje dijete, i to bez pritisaka i prijetnji, pa da im dijete teži dobrima i da bude odbojno prema nevaljaštinama, potrebno je da kroz iskazivanje vlastitog poštovanja u njima kreiraju ličnost. Dakle, djecu trebaju tako odgojiti da ona vjeruju da su samostalna bića i da su cijenjene osobe u svojoj porodici.

Za odgajatelje je dovoljno da iskažu poštovanje prema komplikovanom i nepoznatom svijetu zvanom dijete, te da od sebe ne donose paušalne sudove o njmu. Pokrete i pomake djeteta treba očekivati i tražiti iz njegovih vlastitih motiva i pobuda a ne iz svojih (roditeljskih) želja i stremljenja. Dijete će tako steći veću privlačnost prema vjeri putem interaktivnog i međusobnog razumijevanja, u njemu će se javiti ljubav i povjerenje u sebe. Ovo ne znači da će se dijete toliko pustiti i da treba njegovim čudnim željama povlađivati ili da će mu se dopustiti da radi nepoćudne stvari. Ali kada dijete osjeti da su shvatili njegovo stanje i njegove težnje, ono neće pribjegavati zloupotrebi svoje slobode. Kada dijete podučite pravilima i normama lijepog ponašanja i ahlaka, i ako ono u tome ne vidi ništa što se suprostavlja njegovoj slobodi i samostalnosti, ono će sve to lakše prihvatiti. Ono će tada s punom voljom slijediti svoje roditelje. Kada se prema njemu upute zrake poštovanja i ono će uzvratiti istim zrakama respekta. Ukoliko ga, kada vam ono raskrije svoje misli, ne budete omalovažavali i ne budete ga svako malo upozoravali: Ne čiini ovo, ne čini ono! , ono tada neće imati razloga za neposlušnost i odbijanje pokoravanja poželjnim pravilima. Upravo posredstvom ovoga reda i sistema vrijednosti, dijete će iskazivati poštivanje drugih, a i samo će sebe u očima drugih činiti poštovanim, jer će sa svima gajiti dobre odnose, svima će davati njihova prava da bi zadobilo vlastito pravo. 98 Roditelji koji se uvijek drže preporuka ovog hadisa: poštujte svoju

djecu i uljepšajte svoje ponašanje! – i koji ga djelatno u praksi provode, moći će odgojiti plemenitu i dostojanstvenu djecu i doprinijeti da ona imaju ipravan govor i valjano ponašanje.

Uvreda i ponižavanje djeteta

95 Gururul hikem, str. 712. 96 Gururul hikem, str. 712. 97 98 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 51.

49

S velikim žaljenjem treba priznati da u našoj zemlji (Iranu) veliki broj bližnjih, nasuprot Resulullahu, ne poštuju svoju djecu i napadaju na njihovu ličnost i vrijeđaju ih na različite načine. Na ovaj način uzrokuju u njima kompleks niže vrijednosti. Ovo što ću vam reći vidio sam izbliza, a vjerujem da je i većina vas isto to vidjela:

1) Obično se na sijela uglednika pozivaju samo odrasli, ne i djeca. Roditelji obično svoju djecu od 8 do 10 godina, u ulozi maloljtne dječice, povedu sa sobom, na ovaj način se u njima posredno stvara kompleks niže vrijednosti i stavlja im se do znanja: Vi djeco niste vrijedni poziva! Primjetili ste ako pozivnik uputi djetetu od deset godina posebnu pozivnicu koliku radost i pozitivan osjećaj u duši djeteta to izaziva. To djetetu kreira ličnost, ono uzdignute glave i s osjećajem samostalnosti dolazi na sjelo.

2) Na sijelu kod domaćina se da primjetiti da se ispred svakog odraslog gosta nalazi kompletan escajg. Više puta sam vidio kako djeca nemaju kašike i kako s osjećajem poniženosti i poraza gledaju okolo, očekujući da im se otac ili neko od gostiju smiluje i da im da malu kašiku. Ovo je ustvari izkazivanje nepoštovanja prema djetetu i uvreda za njegovu ličnost u prisustvu odraslih gostiju. Ono će zbog ovoga do kraja svoga života nositi u sebi neki kompleks niže vrijednosti. 3) Kada se porodica nađe u gostima, u vrijeme spavanja svima odraslima se odrede njihovi ležajevi a dijete od deset godina se snebiva jer o njemu niko ne misli, kao da ga niko ne računa insanom i niko mu ne dodjeljuje ležaj. Nakon svega, slomljenog duha i s osjećajem poniženosti ono liježe na očev ležaj. 4) Otac u gostinskoj sobi razgovara sa svojim gostima, dijete od deset godina ulazi u sobu i gosti iz poštovanja prema njemu ustaju. U ovim slučajevima potrebno je da otac ušuti te da dijete za poštovanje koje mu je ukazano zahvali gostima, a ako to nije učinilo otac treba vrlo učtivo da mu kaže da im treba zahvaliti, a da u isto vrijeme i on njemu kaže hvala ti. Mnogo puta sam vidio u slučaju kada gosti ustanu iz poštovanja djetetu, otac kao da se dogodilo nešta loše pokazuje osramoćenost i gostima govori: “Ne ustajte, samo vi sjeditite!” Na ovaj način on je učinio najveću uvredu svome djetetu. Ovim on kao otac želi gostima kazati: Samo vi sjedite, moje dijete ionako ne zavređuje poštovanje i pažnju. 5) Mnogo puta je viđeno kao prilikom polaska na putovanje roditelji zarad uštede djetetu ne kupuju kartu i ono stoji u autobusu. Ono tako stoji tokom putovanja i kada se umori ono sjeda u krilo oca ili matere. Dijete tako stiče osjećaj da ono ne zavrijeđuje poštovanje da bi se za njega kupila karta i da bi poput ostalih putnika sjedilo. Ovo posebno pogađa dijete ako ono uoči da neki njegov vršnjak sjedi u autobusu. Tako roditelji spram uštede nekoliko dinara sa ovim nečasnim postupkom zadaju veliki udarac ličnosti svoga djeteta.

50

Dječije reakcijeNekada dijete naspram ovakvog nepoštivanja i obezvrijeđivanja pokazuje hitru reakciju, napne se, upada u šutnju i brižnost ili roni suze. A neka djeca nekim šejtanlukom ili zijanom uzvraćaju na ovo nepoštivanja svoje ličnosti. Često ponavljanje ovih ponižavajućih činova u djetetovom nutatrnjem biću proizvodi kompleks niže vrijednosti, srozava ga i uništava mu samopouzdanje. Ono će tako do kraja života ostati psihološki opterečeno i unesrećno. Iz napisa zapadnih učenjaka da se razumjeti da i neke evropske porodice ne obraćaju pažnju na djetetovu ličnost i tako djelatno proizvode u njima kompleks niže vrijednosti te djeca u svojoj nutrini trpe nesreću i bol zbog ovih uvrijeda.

Uništenje dječije ličnostiSvi mi muškarci znamo neke ljude koji su, u neko vrijeme, opterečeni kompleksom niže vrijednosti. Bezbroj je ovakvih ljudi i osoba. U 90% slučajeva uzroke ovoj pojavi treba tražiti u djetinjstvu tih ljudi. U svakom slučaju, ovaj osjećaj rezultat je svojevrsnih oštećenja i udara koje je dječija ličnost pretrpjela u momentu kada su njegovi skupni nagoni bili u procvatu. Naravno, moguće je da se razviju još jači neki drugi aspekti i dimenzije iz uzročnika ovih kompleksa – a pojava svih njih, nesumnjivo, korespondira sa vremenom djetinjstva. Zamislite majku kojoj je dijete izmjestilo vaznu sa naročitog mjesta, ona se sva unervozi i razljuti samo zbog pomisli da je moglo vaznu razbiti. Da bi se trajno osigurala da dijete neće tu vaznu više dovesti u opasnost, izriče mu žestoku prijetnju da je više nikad ne smije ni dodirivati. A ukoliko bi pak neki gost slučajno razbio istu tu vaznu, ona će na njegov račun iznijeti hiljadu opravdanja kako ta vazna ionako nije ničemu vrijedila i kako nije napravio nikakvu štetu. Ovaj razočaravajući poredak stvari čini dijete beznadežnim i stvara mu osjećaj da je jedino ono opasno stvorenje za vaznu i sav ostali namještaj, a da su svi ostali amnestirani. E prema tome, rezonuje ono, ja sam niže i bezvrednije stvorenje od ostalih. 99 Iz onoga što je dosada kazano barem je donekle jasno da poštivanje

djetetove ličnosti donosi plodonosne rezultate u odgoju, a da nepoštivanje i omalovažavanje djeteta donosi njegov kompleks niže vrijednosti. I dalje trebamo imati u vidu preporuku Božijeg Poslanika, sava:

Poštujte vašu djecu i uljepšajte vaš odnos prema njima.

Osjećaj samostalnosti i intergritetaPoštivanje djeteta kao samostalne ličnosti kod njega izaziva osjećaj

samopoštovanja. Dijete koje od starta shvati svoju vrijednost, onoga dana kada preraste u odraslu ličnost osjeća će se samostalnom ličnošću i neće osjećati u sebi nikakvu niskost niti iskompleksiranost nižom vrijednošću.

99 Ma we farzandane ma, 56.

51

Budući da su naši cijenjeni prvaci vjere ljudima preporučivali pravi način odgoja djeteta, predhodno su i sami na svojoj djeci provodili isti taj program te ih odgojili sa najuzvišenijim odlikama. Da bi vam ova tematika bila jasnija i da bih je zaokružili, ovom prilikom ću vam navesti isječke iz metodologije Poslanikovih imamskih odgajanja svoje djece i njihov način oživljavanja ličnosti i integriteta kod njihove djece.

Imam Ali, as, dok je bio djete odgajan je u krilu i pod skutima Božijeg Poslanika, sava. Pejgamber je prefinjenim odgojem sve uzvišene ljudske vrline i odlike pretočio u ovo dijete zvano Ali. Život vrijedan svake pažnje i ponosa Imama Alija najbolje je svjedočanstvo kvaliteta odgoja koji je on prošao u svome djetinstvu. Jedna od istaknutih odlika Alijeve ličnosti jeste samostalnost u volji i zaključivanju, koju je u njemu mudro odgojio njegov veliki učitelj od samoga starta njegova djetinstva. Iako Ali as, i sa tjelesnog i sa duševnog aspekta, nije bio obično dijete, jer je u samoj strukturi njegove ličnosti odveć bila položena vrlina i podobnost za visoke ciljeve, ali direktni nazor pejgamberov nad njim doprinio je da svi ti njegovi nutarnji potencijali dožive svoj puni izražaj. Onoga dana kada je Muhammed, sava, naimenovan pejgamberom, Ali je bio dijete od deset godina ali dijete koje je imalo ličnost odraslog čovjeka. Pejgamber je tada njemu ponudio Islam, a on je prihvatajući poziv Poslanikov praktično pokazao svoje vrline i snagu svoje ličnosti. Imam Ali je također svojom zbiljskom privržanošću pozivu Božijeg Poslanika odgovorio na sve aspekte njegova poziva.

Otpornost i izdržljivost na tragu dobrog odgojaTeški i gotovo nepodnošljivi događaji života u najvećem broju

slučajeva uzdrmavaju ličnost i duh normalnih ljudi. Oni se osjećaju poraženim, osramoćenim i iskompleksiranim. Nastupajuće vrijeme neposredno prije Hidžre značilo je žestoke i lomeće talase nevolja za sve vjerujuće ljude tog doba. Međutim, svi ti događaji na tijelu i duhu mladog Alija nisu ostavili nikakav negativan trag, niti najmanje posljedice.

Ova njegova čvrstina, otpornost i snaga, čak ako se i zanemari njegova fitretska podobnost za to, posljedica su dubokog i plodnog odgoja njegovog velikog učitelja Pejgambera, sava, koji ga je učinio ovakvo snažnom ličnošću i karakterom. Hasan i Husejn, as, također su skrbnici najboljeg odgoja. U djetinstvu su bili predmet odgajanja svog velikog djeda kao i svojih cijenjenih roditelja.

Snaga ličnosti Poslanikovih unuka Halifa Me'mun je u prisustvu velikana svoje države o ličnosti pune

svih vrlina kazao:

52

Časni Poslanik, sava, uzeo je zavjet od Hasana i Huseina as, iako su oni imali manje od šest godina, a zna se da Poslanik nije uzimao takav zavjet ni od jednog drugog djeteta. 100

Njihova fitretska sposobnost i ispravan odgoj tako rano su ovo dvoje djece uzdigli do njihova zenita da je njihova ličnost već tada pokazivala zrelost, kada su bili mlađi od 6 godina.

Jednog petka za vrijeme džume drugi mulsimanski halifa Omer popeo se na mimber da održi hutbu. Husejn, as, koji je bio malo dijetešce ušao je u džamiju i uzviknuo mu: “ Silazi sa mimbera moga oca!” Omer je zaplakao i kazao: “ Pravo veliš ovaj mimber pripada tvome ocu, a ne mome ocu!”

Moguće je da neko pomisli da je malo dijete Husejn, as, ovakvo nastupilo po nagovoru svoga oca Alija as, te da je njegovu ocu nanijelo političke probleme.

Tada je Ali, as, ustao u sred džamije i visokom tonom uzviknuo: “Tako mi Boga Husejnov govor ne potiče od mene!” Omer je također tada uzviknuo: “ O Ali istinu zboriš, i ja te ne optužujem za takvo šta!” 101

Ovim je Omer htio reći: Ja dobro poznajem malog Husejna, iako je on dijete, on ima izrazito jaku ličnost i samostalnost, i ove njegove riječi izviru iz njegova uma.

Imam Ali, as, je često znao u prisustvu ljudi svoju djecu propitivati o nekim naučnim pitanjima, ili ih je prepuštao da ih ljudi ispituju a oni odgovaraju. Jedan od svijetlih rezultata ovakvo dobre prakse jeste sticanje osjećaja poštovanja kod djece i oživljavanje njihove ličnosti.

Jednoga dana je Ali, as, postavio nekoliko pitanja iz određenih tema svojoj djeci Hasanu i Husejnu. Svaki od njih je dao kratke, mudre i sadržajne odgovore.

Potom se Imam Ali okrenu Harisu el-Averu i kazao mu: “Ovaj mudri govor prenesi svojoj djeci, jer će im to ojačati njihov razum, misli i mentalni sklop.”102

Otac koji postupa ovakvo sa svojom djecom i koji njihove govore, kao zadaću, prenosi drugoj djeci iz okoline, na taj način njihovoj ličnosti i njihovom biću iskazuje najveći stupanj poštovanja.

Nakon smrti Ali ibn Musa Ride, as, halifa Me'mun došao je u Bagdad. Jednoga dana krenuo je na izlet u lov, na putu je prošao pored nekoliko dječaka koji su se igrali.

Hazreti Dževad as, sin Imam Ride as, u to vrijeme imao je oko jedanaest godina. Kada se Me'mun približio na svojoj jahalici druga djeca su se razbježala, ali je dijete zvano Dževad ostalo. Kad je mu je

100 Biharul envar, sv. 12, str. 119. 101 Madžmu’e weram, sv. 2, str. 88. 102

53

halifa prišao pogledao ga je te ga je prijatno lice djeteta privuklo. Stao je i upitao: Šta ti bi pa nisi pobjegao sa ostalom djecom?

Imam Dževad, as, mu brzo odgovori: “Put nije bio uzak e da bih se ja morao skloniti da bi halifa mogao proći, a nisam učinio nikakav prekršaj da bi imao straha od halifine kazne. Osim toga, ja o muslimanskoj halifi imam dobro mišljenje a to znači da on nevine ne kažnjava te sam zato ostao na svom mjestu i nisam pobjegao.”

Me'mun iz čvrstog i logičkog djetetovog odgovora kao i iz njegovog prijatnog lica bi privućen te s čuđenjem upita: “A kako se ti zoveš?” On odgovori: “Muhammed.” Halifa upita: “A čiji si ti?” On odgovori: “Ja sam sin Alija Ride, as.”

Me'mun od Uzvišenog zatraži milost i rahmet njegovom ocu i nastavi svoj put.

Imam Dževad, as, odgojen je pod skutima svoga velikog oca Imam Ride, as. Stoga je bio u prilici da kroz njegovo valjano odgajanje stekne osobine snažne ličnosti, samostalnosti i sve druge visoke moralne vrline.

Kćeri i žene Ehlil bejtaKćeri i žene Ehli bejta dobivale su vrhunski porodični odgoj te su kroz

roditeljska vaspitanja bile u prilici da svoja nutarnja bića popune visokim moralnim i ljudskim odlikama i osobinama. Nakon smrti velikog Poslanika, sava, počele su se događati velika previranja, kada dolaze do izražaja njihove duhovne vrijednosti, samostalnosti i jake ličnosti. Visoko umni govor čiste Fatime, as, u džamiji pejgamberovoj u prisustvu halife i ljudi Medine, kao i visoko dojmljivi i začuđujući govor Fatime as, kao i govor hazreti Sekine, kćeri Husejnove, na Kerbeli jasan je pokazatelj visokog duhovnog položaja i snažne ličnosti ovih žena i kćeri iz Ehli bejta.

Da bi očevi i majke u svojoj djeci formirali snažnu ličnost i uspostavili u njima osobine samostalnosti i neovisnosti, treba ih od početka njihova djetinstva poštivati a izbjegavati njihovo ponižavanje i vrijeđanje.

54

19. Današnju tema povezana je sa jučerašnjom temom ali, prije svega

osjećam potrebu da cijenjene slušaoce podsjetim na dvije važne stvari: Prvo: Naše dosadašnje predavanje ticalo se prirodno zdrave djece a ne

zaostale, djece s posebnim potrebama, lude i glupe djece. Hoće se kazati da neka djeca dođu na Ovaj svjet i ovu mahanu nose u svom biću kao nešto nasljedno. Ona nikada nećemoći biti pametna i razumna te dobar odgajatelj nikakvim dobrim odgojem ne može od njih načiniti vrijedne ljude.

Problematična djecaNeka djeca pak nisu luda ali se neuobičajno i problematično ponašaju.

To su djeca koja imaju neuračunljive pokrete i sklona su šejtanlucima i neredu. Ova vrsta djece nazivaju se djeca sa posebnim potrebama ili problematična djeca.

Naziv problematična djeca ustvari potrebuje šire značenje. Ovaj naziv daje se na prvom mjestu onoj djeci koja prave šejtanluke, to jest na djecu koja se danas odgajaju i vaspitaju sa uzimanjem u obzir njihove iskompleksiranost i čudnog ponašanja. Ova djeca da bi stigla do svojih ciljeva sklona su pravlenju nereda i zijana. Upravo ova sklonost ka nereda za njih predstavljaju igru. 103

103 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 9.

55

Problematično ponašanje i nepoželjno djelovanje ove vrste djece proizlazi iz mnogostukih faktora koje treba s potpunom pažnjom izanalizirati i upoznati te krenuti u otklanjanje tih faktora. Ponekada izvor ovakvog problematičnog i nepoželjnog ponašanja ove djece predstavljaju organske mahane i manjkavosti ili su rezultat oštećenja unutar same strukture njihove ličnosti. U svakom slučaju ovakovo dijete je bolesno i treba ga liječiti.

Bolesno dijeteBaš kao što se bolesno dijete ne šalje u školu, upravo tako ne treba ni pokušavati dijete koje nema normalne sve organske prirodne funkcije - dakle, dijete koje je poremećeno - stavljati na ponovljeni odgojni tretman. Svako falično dijete prije odgoja ili prije ponovnog odgoja treba podvrći testnom razgovoru i propitivanju. Ovo zato da se ne bi odgajatelju oduzimalo dragocjeno odagajetljsko vrijeme, kad već dijete potrebuje samo ljekarski i psihoterapeutski nadzor. Naprimjer, potrebno je provjeriti oči djteteta da nije sklono epilepsiji, ili da nema neki tumor, ili da nije sklono pravljenju problema i nereda usljed živčane zaostalosti ili pak da nema anksioznost usljed moždanih upala, da nije sklono ljenosti usljed neadekvatnog lučenja tiroidne i nadbubrežne žlijezde, da ne pokazuje nastrano moralno ponašanje usljed nasljedne psihološke bolesti – u svim ovim slučajevima ako se prethodno ne ustanove ovi simptomi onda odgoj sam po sebi neće dovesti ni do kakva rezultata. 104

Odgojni program za zdravu djecuNaš program tiče se odgoja prirodno zdrave djece, dakle djece koja su

rođena od zdravih roditelja u normalnim uvjetima. Uprezanje valjanih odgojnih programa za ovu vrstu djece može polučiti vrlo vrijedne i prosvjetljujuće rezultate. Ako roditelji budu svjesni ove svoje dužnosti, ako djeci prirede pogodnu atmosferu za lijep odgoj, te ukoliko u ophođenju i razgovoru sa djecom budu koristili učtiv riječnik i valjan odnos te budu korak po korak budu primjenjivali odgojni program – moći će ličnost svoga djeteta u svakom aspektu dobro odgojiti te stvoriti u njemu teren za izvršenje Božijih zapovijesti. Tako ćemoći izvršiti svoju dužnost kako prema svom djetetu tako i prema zajednici.

Vrijednost odgoja djetetaDrugo: Odgoj djece je u današnjem modernom svijetu jedna od

najvažnijih društvenih tema i to je jedan od najbitnijih stubova sreće čovjeka. Učenjaci su načinli duboka istraživanja djeteta sa aspekta psihe i odgoja. U tom smislu je napisano i mnoštvo knjiga. Velike zemlje su zarad ispravnog tjelesnog i duševnog odgoja djeteta načinile velike organizacije te su djecu stavile pod svaku vrstu naučnog i djelatnog nadzora. U svakom slučaju, dijete u očima modernog svijeta predstavlja veliki i važni kapital koji se mora respektovati. 104Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 17.

56

Prije nekih 14 stoljeća, u mračnom i zaostalom arabijskom krajoliku, pojavio se čovjek, koji je važnosti odgoja djeteta posvetio potpunu pažnju te je u tom pogledu svojim sljedbenicima dao punu poduku. Islam je u potpunosti objelodanio pravila oko izbora bračnog druga, uvjete koje treba zadovoljiti buduća žena i muž, pravila dojenja i proceduru pravilnog tjelesnog i duševnog odgoja bebe i djeteta.

Mnoštvo je smjernica i pravila vezanih za psihu i odgoj djeteta koji su današnji učenjaci svijeta opisali u svojim naučnim knjigama, a i islamski prvaci i evlije su na njih ukazali u minulim vjekovima i nama ih u vidu predaja dostavili. A koliko li je tek stvari koje su ovi velikani duha izrekli o odgoju djeteta, kao i o drugim temama, a koje zbog manjkavosti sredstava bilježenja i prenosa do nas nisu nikad dospjele.

Cilj rasprave o odgoju djeteta na ovom cijenjenom mjestu je dvojak: a) Većina vas, cijenjeni slušaoci, naročito ovi mlađi među vama, su

pismeni te je stoga potrebno da se, prije svega, upoznate sa općim okvirom islamskih programa kao i općom vrijednostima znanja te da sa jačim uvjerenjem i imanom iste slijedite.

b) Nadalje, potrebno je da djetetovi bližnji budu svjesni osjetljive vjerske i nacionalne odgovornosti i dužnosti spram pravilnog odgoja djece, te zato u tom pogledu trebaju načiniti stanoviti napor.

Nesumnjiva je činjenica da jedan značajan dio društvenih nevolja i moralnih zastranjenja mladih potiče iz naših porodica. U pitanju je neispravan odgoj djece koje roditelji i sami zaprljanog duha primjenjuju na djeci u vrijeme njihova djetinjstva. Obzirom na ova roditeljska zastranjenja loš porodični odgoj ima raznolike korijene.

Štete usljed lošeg odgojaNeki roditelji su i sami moralno iskvareni te usljed toga i svoju djecu

odgajaju u lošem moralu i nepoželjnom karakteru. Ova djeca u porodičnom miljeu od svojih roditelja zaprimaju nevaljale moralne odlike i kao takva rastu i razvijaju se u odrasle ličnosti. Jasno je da će ovakva djeca svojim govorom i svojim ponašanjem u društvu sijati samo nered.

Neki roditelji vode brigu samo o snabdijevanju svoje djece hranom, odjećom i stanom, a zbog vlastitog neznanja ne obraćaju pažnju na odgojni i moralni aspekt djeteta. Ukoliko pak pretpostavimo da oni žele da obrate pažnju na ovu svoju veliku dužnost te pokušaju provesti neke aktivnosti i adabe u smislu odgoja djeteta - oni to jednotavno neće znati. Ne znaju šta reći djetetu niti kako da vode svoje djete. To zato što nikada nisu imali volje za sticanjem i dobijanjem nekog odgojnog programa za djecu i što nisu ovu svoju veliku obavezu smatrali važnom ili bitnom.

Nemarnost roditelja prema odgoju djece

57

Neki roditelji donekle shvaćaju smisao i značenje moralnog odgajanja i duševnog vaspitanja kao što u određenoj mjeri znaju i način izvođenja istih, ali kada to sve trebaju provesti u praksi onda ništa ne čine jer ne osjećaju u tom pogledu vlastitu odgovornost.

Ovi kao da duševni i psihoški rast djeteta smatraju svojevrsnim prirodnim i slučajnim događanjem te svoju djecu bez i najmanje pažnje prepuštaju slučjnom odgoju. Drugim riječima prepuštaju ih samima sebi.

Neće proći dugo, a loši rezultati ovoga zanemarivanja i nepažnje će se ubrzo objelodanjiti. Ovakva vrsta djece zbog neposjedovanja moralne i psihološke ličnosti vrlo brzo potpadaju pod uticaj raznoraznih razarajućih i zavodećih faktora te zastranjuju s pravog puta, kada im se otvaraju vrata za činjenje raznovrsnih grijeha i nedjela. U svakom slučaju ovakvi roditelji imaju odgovornost prema djeci premda nisu svjesni toga.

Vrijeme djetinstva sa aspekta trasiranja budućeg puta njegove ličnosti od izuzetne je važnosti. Djetetov valjan ili loš odgoj predstavlja izvorišta njegovog budućeg dobra ili zla. Čovjek u toku vlastitog života djeluje na osnovu svojih moralnih osobina, a osnova i korijen tih osobina uspostavljeni su u vrijeme njegova djetinjstva.

Časni Kur'an veli: Zbilja koja svakodnevno sve više biva bjeolodanom jeste to da dječije misli, percepcije, događaji i iskustva iz vremena njegova djetinstva imaju snažan uticaj na njegovu ličnost i odgovorno se može reči da ove percepcije i iskustva iz djetinstva, ustvari, predstvaljaju zdravlje, bolest, sreću ili nesreću te djece kada odrastu i njihovo stanje sve do kraja njihova života. Dijete prve godine svoga djetinjstva izgrađuje se vlastitim rukama i upravo od tih prvih dana kada napušta bešiku ono kao da izjavljuje: Sve što treba da bude ili ne bude već se dogodilo! U prvim danima dojenja formiraju se osjetila djeteta. Na ovaj način ono će izvanjsku svjet u startu shvatiti kao nešto u čemu se može biti uspješan i što mu pruža nadu, ili će taj izvanjski svijet na prvom koraku doživjeti kao nešto razočaravajuće i beznadležno, ili ćemožda od prvog trenutka, kada se sa plačom i vriskom nađe u zbilji Ovoga svjeta, shvatiti da Ovaj svjet treba pokoriti. Ili će povjerovati da ima neko ko razumijeva njegovo stanje i ko mu uvjete okruženja čini pogodnim. Ove i sve druge zbilje i činjenice i iskustva koji se utiskuju u mozak i duh novorođenčeta ostavljaju takav trag na dijete da će to imati odraza na sva buduća njegova vremena od djetinstva, puberteta do zrelog doba. 105 Nadati se je da će roditelji muslimani s potpunom ljubavlju krenuti u

izvršenje svojih dužnosti u odgoju svoje djece i da će im u tom pogledu pomoći Uzvišeni Gospodar.

Oživljenje dječije ličnostiDa bi djeca postala neovisnim i samostalnim ličnostima, da bistekla

samostalnost te da bi izbjegla osjećaj niskosti i iskompleksiranosti potrebno je da roditelji u samom početku njihova djetinstva povedu

105

58

računa da svojim govorom i postupanjem odnjeguju njihovu ličnost. Da sa njima tako postupaju da djeca shvate i povjeruju da su ona samostalne ličnosti i zbiljski članovi porodice. Jedan od najboljih i najprirodnih načina za oživljavanje dječije ličnosti jeste izražavanje poštovanja djetetu i uzdržavanja od njegova ponižavanja i vrijeđanja.

Klonjenje ponižavanja djetetaOdveć smo kazali hadis Božijeg Poslanika: Poštujte vašu djecu! - s

kojim je Božiji Poslanik izrekao temeljni savjet roditeljima u odgajanju njihove djece. Današnji naučnici u svojim knjigama iz psihologije i pedagogije uveliko pozivaju na pozornost u vezi ove dvije stvari:

Izražavanje poštivanja djeteta i klonjenje ponižavanja djeteta. Roditelji moraju nastojati da prodru do srca svoga djeteta da bi ono vidjelo stvari upravo onakvim kakvim ih vide njegovi roditelji. Djeca ponekada čuju da se o njima govori u negativnom aspektu i da se spominju njihove mahane i greške. Njihova nevinost i naivnost odrasilama pruža priliku da se na njihov račun zabavljaju i da ih zlostavljaju. Sve to ne znajući da njihov sarkazam i zajedljivost ostavlja tragove na dječiju psihu i duh. Nevina djeca ne shvaćaju zašto ih odrasli maltretiraju. Ne shvaćaju zašto ih tjeraju na prihvatanje ponašanja za koje oni nikada ne nalaze valjan i logičan razlog. Upravo zato njihov svijet se odvaja od svijeta odraslih, dok sama po sebi dolaze do zaključka da su ovi odrasli gospodini neka druga bića u odnosu na njih i da se naspram njih trebaju ‘naoružati’ zarad odbrane svog identiteta. U razgovoru s djecom moramo voditi računa da nam glas ne bude glasan onako kako razgovaramo sa jednim radnikom ili gostom. Kada ih hoćemo kritikovati ili davati neka upustva, to treba činiti spuštenim tonom, blagim i dobrostivim glasom da se između nas i djeteta ne bi uspostavila pregrada i zid odbojnosti. Kada se na ovaj način opći sa djecom, ona onda polahko rastu i razvijaju se sa ličnošću, dignitetom i dostojanstvom. Djeci stavite do znanja da su ona aktivni članovi porodice, stavite im do znanja da svako od njih treba da zaprimi neku dužnost i odgovornost koju može izvršavati. 106

Osjećaj djeteta dojenčetaOno što bi roditelji trebali znati u vezi djeteta jeste to da se njegova

ličnost jako rano formira. Praktično od prvih sedmica od dana rođenja, u vremenu dojenja i vremenu provedenom u bešici, počinju da funkcionišu njegova psihološka čula i osjećaji. U vrijeme kada dijete još ne govori, kada nije još prohodalo i kada svojim prstićima još nema snage da nešto uzme - ukratko, kada izgleda poput komadića pokretnog mesa u jednom ćošku - upravo na takvom djetetu svoj puni odraz i refleksiju na njegovoj psihi nalaze naša ljutnja i srdžba, ljubav, tepanje i maženje - sve to na njegovoj nježnoj duši ostavlja trajni utisak.

106 Ma we farzandane ma, str. 31.

59

Roditelji trebaju zato od samog početka povesti brigu da odgoje njegovu psihu i njegovu ličnost na valjan i ispravan način.

Odgajateljeve misli poput vode koja prodire u sitni pjesak prodiru u vlakna, živce i psihu djeteta. Stoga odgajatelj nikada ne treba da se zadovolji korištenjem samo jedne skupine faktora, jer naprimjer kao što u obezbjeđenju snage i otpornosti mišića postoji niz faktora, isto tako poput fizioloških i hemijskih faktora djeluju i moralni faktori na psihu djeteta. Psihološko napredovanje bez posjedovanja svih potrebnih faktora za napredak je nemoguć. Važno je da se ovi faktori u odgoju djeteta, naročito u prvim godinama života, stalno imaju u vidu te da se praktično već sutradan po rođenju dijetata počnu uzimati u obzir. Zbog ovog razloga majka mora biti čak više i od učitelja upoznata sa mehanizmima i načinima odgoja djeteta. Beba vrlo jednostavno razaznaje neke stvari kao što su dobre i vesele aktivnosti oko njega, ono zna kada majka i otac nisu tu, doživljava kritike i pohvale koje joj se izriču - sve to dugoročno utiče na bebu. 107

Časni Poslanik, sava, osim što je o odgoju djece i oživljavanja njihove ličnosti dao dovoljno uputstava svojim sljedbenicima, sve te preporuke i potrebne smjernice do detalja je primjenio na svojoj djeci te je od njih načinio osobe sa samopštovanjem i dignitetom. Naš Vjerovjesnik od dana rođenja, vremena dojenja do godina zrelosti neprestalno je nadgledao svoju djecu i stalno ih je korak po korak upućivao i odgajao ljudskim vrlinama i insanijetu i u svako doba je, shodno stupnju njihova duševnog savršenstva, ukazivao poštovanje i respekt. Važnije od toga je i to da on nije samo obraćao pažnju na metod i valjanost odgajanja svoje djece već je iskazivao stanovitu pažnju prema odgajanju djece drugih ljudi oko sebe. Prema tome, ovaj prvak Islama bio je muslimanskoj djeci kako veliki učitelj i odgajatelj tako je nastojao, koliko god je mogao, i da im ojača njihove mentalne sklopove i karaktere. Ovom prilikom navesću vam nekoliko primjera iz prakse Poslanikovog odgajanja, svoje i tuđe djece:

Poslanikov metod u odgoju djeceUmul Fadl žena Abbasa ibn Abdulmutalib njegovala je i nosala je

malog hazreti Husejna, unuka Poslanikovog. Tako ona kazuje: “Jednoga dana Poslanik, sava, uze ovo dijete iz mojih ruku i prisloni ga sebi na prsa. Dijete dojenče se tom prilikom pomokri na Poslanikovu odjeću. Ja sam oštro povukla dijete iz naručja Poslanika prema sebi, da je ono usljed tog trzaja zaplakalo. Poslanik mi tada reče: ‘O Umul Fadl polahko, moju odijeću ćemo lahko oprati, ali čime ćemo moći ukloniti prašinu stresa i oštećenja koji su se nataložili na srcu Husejnovom. ’”108

Dijete odojče sa svom svojom tjelesnom i duševnom nejakošću razumije ljubav koja mu se poklanja. Ono također shvaća grubost i surovost. U ljubaznom postupku uživa a u grubosti biva onespokojeno.

107 Rah we rasm zendegi, str. 168. 108 Hedije el-ahbab, str. 176.

60

Tamne fleke se formiraju od oštrine i ljutnje instruktora u biću djeteta i bivaju razlog njegove iskompleksiranost i gubitka ličnosti. Uklanjanje ovoga mentalnog stanja je izuzetno teško. Zato je časni Pejgamber, sava, ženi njegovateljici hazreti Husejna kazao: Oprat ćemo moju odjeću lahko, ali čime čemo otkloniti prašinu poniženosti i kompleksa niže vrijednosti sa srca djeteta. Ova odgojna metoda Poslanikova odnosila se također i na dojenčad drugih ljudi i predstavljalo je dužnost i obavezu svih roditelja.

Poslanikov odnos prema djeci drugih ljudiKada bi se donijelo malo djetešce Poslaniku zbog učenja dove ili

nadjevanja imena, Pejgamber bi iz poštovanja prema bližnjima dijete uzimao u svoje naručje i držao bi ga u svom krilu. Dešavalo bi se da se dijete pomokrilo u Poslanikovom krilu. Osobe koje su bile prisutne pokušale bi oštro ukloniti dijete da ne bi upškilo Poslanika. Pejgamber, sava, bi im to zabranjivao i govorio da ne nastupaju žustro naspram mokrenja djeteta, već da puste dijete da se slobodno isprazni. Kada bi se ceremonija oko dove i davanja imena završila, članovi porodice bi sa punim zadovoljstvom preuzimali svoje dijete i na Pejgamberu, sava, ne bi primjećivali nimalo neraspoloženosti ni nelagode. Kada bi ovi otišli Pejgamber bi oprao svoju odjeću. 109

Iz ovog hadisa tri su stvari vrlo važne: 1) Ono prema čemu je Poslanik, sava, kod muslimana izražavao

svoje puno poštovanje i respekt, i za šta je koristio sva sredstva i metode, jesu i njihova djeca - dojenčad koje je toplo i s ljubavlju uzimao u naručje i govorio im nježne riječi. U gornjem hadisu se veli da bi Pejgamber, sava, iskazivao poštovanje prema bližnjima djeteta.

2) Beba na osnovu prirodne i fitretske potrebe mokri, jer na ovom nivou nije upoznato sa poželjnim i nepoželjnjim društvenim običajima i konvencijama.

Časni Poslanik je kazao: Ne nastupajte žustro naspram mokrenja djeteta, već pustite da se

dijete slobodno pomokri. Osim toga nesumnjivo je da žustra i oštra reakcija onemugaćava dijete

da iz sebe isprazni svu mokraću, a ti ostaci su sa higjenskog i medicinskog aspekta štetni po zdravlje djeteta.

3) Oštri roditeljski postupci prema bebi bivaju razlogom poniženja i iskomplesiranosti bebe i predstavljaju osnovu za trajna oštećenja dječije psihe. Psihološki lomovi doživljeni u ranoj dječijoj mladosti donose svoje negativne posljedice u životu koji slijedi. Oni koji su voljni da započnu s lijepim odgojem svoga djeteta, potrebno je da ne dozvole da se na njegovom nutarnjem biću ne nakupljaju prašina ružnih otisaka i psihičkih oštećenja. 109 Biharul envar, sv. 6, str. 153.

61

Pejgamber i hazreti HasanDošao je Pejgamber, sava, na namaz i poveo je sa sobom malog

hazreti Hasana. Posadio ga je pored sebe i zanijetio džem'atski namaz. Jednu od sedždi je puno oduljio.

Prenosilac hadisa veli: Ja sam podigao glavu i ugledao malog Hasana kako sjedi na Poslanikovim ramenima. Kada se namaz završio vjernici rekoše: “O Božiji Poslaniče šta bi pa si toliko oduljio, ovakvu sedždu od tebe još nismo vidjeli, da ti nije stigla objava?” On kaza: “Ne, nije objava, dok sam bio na sedždi moje dijete Hasan mi je zajahao na ramena, nisam htio žustro reagovati pa da dijete padne na zemlju. Sačekao sam toliko da dijete samo siđe na zemlju.”

Ovo je jasan primjer koliko je Pejgamber, sava, imao poštovanja i respekta prema svom malodobnom unuku pred svim džematlijama. Sa dugim otezanjem sedžde zbog svog unuka Pejgamber je svima stavio do znanja kako se odgaja dječija ličnost i kako se postiže njegova samostalnost.

No, Poslanik, sava, je na isti način izražavao punu djelatnu pažnju prema djeci ostalih ljudi kako je to činio prema svojoj djeci.

Kazao je Imam Sadik, as, da je Poslanik predvodio podne namaz u džematu i onda je dva zadnja rekata otklanjao vrlo brzo, izostavljajući mustehabe. Nakon namaza džematlije upitaše: “O Božiji Poslaniče je li se u toku namaza nešto dogodilo? A Poslanik, sava, upita: “A jeste li to vi nešto primijetili?” Odgovoriše: “Pa dva zadnja rekata si klanjao (pre)brzo?” “A zar niste čuli plač i zapomaganje djeteta?” – upita on. 110

Dakle, Božiji Poslanik, sava, jednom zbog djeteta oduljuje sedždu, adrugi puta, isto zbog djeteta, ubrzava namaz i u oba slučaja djelatno demonstrira lekciju poštivanja djetetove ličnosti.

Pejgamber, sava, sjeđaše kad uđoše Hasan i Husejn, iz poštovanja prema njima Pejgamber ustade, a djeca slabašnog hoda odšetaše. Prođe nešto vremena, a oni se ne pojaviše. Pejgamber hitro otiđe ispred njih i stavi ih na svoja ramena, potom im je, vraćajući se, govorio: “Kako vam je samo dobra jahalica, ali i kako ste vi dobri jahači.”111

Na ovj način je Poslanik, sava, u nekoliko slučajeva svojim unucima iskazao poštovanje. Ustajanje njima, njihovo isčekivanje, njihovo prihvatanje i posađivanje na svoja ramena, sa završnom izjavom “dobri jahači” predstavlja vrhunac iskazivanja poštovanja prema djeci. Zanimljivo je da je ovo poštovanje Poslanik, sava, obično iskazivao pred drugim ljudima, tako da je polučivao dva efekta:

110 Kafi, sv. 6, str. 48. 111 Biharul envar, sv. 10, str. 80.

62

a) Prvo, korijen jačanja dječije ličnosti dešava se intenzivnije kada se to pokazuje pred svijetom;

b) Drugo, zahvaljujući ovoj javnoj Poslanikovoj praksi i druga djeca nisu bila lišena pažnje i poštovanja svojih očeva.

Pejgamberovo poštovanje spram djetetaKada bi se Poslanik vraćao s putovanja te kada bi se sreo sa djecom

svoga grada, zaustavio bi se, potom bi naredio da mu ashabi dodaju djecu, onda bi on neku djecu posađivao sprijeda a neku otpozadi svojih prsa, leđa i ramena. Djeca bi se ovim činom osjećala neobično sretnom i klicala bi od sreće i zadovoljstva. Ova lijepa sjećanja nikada ne bi zaboravljala. Poslije bi se nakon dugo godina sastajali i evocirali uspomene o ovim divnim trenucima. Jedan bi govorio: “Mene je Poslanik držao u naručju, a tebe je je na leđima. Drugi bi kazivao: “Poslanik je svojim ashabima zapovijedio da tebe stave na njegova leđa...”112

Veli se da se u današnjem svijetu izuzetna pažnja poklanja djetetu te da je odgoju djece i poštivanju njihove ličnosti u porodici i u društvu posvećena prava pažnja. Da li je moguće da današnje društvo iskaže više poštovanja prema djetetu nego što je to činio časni Poslanik sava?

Veli se da vladari pojedinih zemalja odlaze povremeno u sirotišta i tamo po dva sata žive životom jetima i siročadi. Uzimaju ih u naručje i slike s dječicom prenose u novinama, pišu kolumne o njima te na taj način narodu i jaavnosti pokazuju visoke stupnjeve osobnog pošitivanja prema toj jadnoj djeci i siročadi. Ali, koji se to vladar poput Pejgambera, sava, na tako jednostavan način zadržava sa djecom u sokaku, iskazujući im ljubav i ljubaznost, uzimajući ih u svoje naručje i stavljajućiih na svoja leđa i ramena. U najkraćem, on je prema djeci iskazivao jednu specifičnu i naročitu ljubaznost i samilost.

Nježnost i ljubaznost prema djeci bila je jedna od pohvalinih osobina Božijeg Poslanika, sava. 113

Božiji Poslanik, sava, je svojom prijaznošću, samilošću i poštovanjem prema djeci, uz uobičajene praktične odgojne aspkte djece, zadobijao i druge dvije važne koristi:

a) Uspijevao je od djece formirati snažne i samostalne ljude, a za prvog čovjeka jedne zemlje nema bolje investicije od ozakonjene i slobodne države, iz koje niče odvažna i karakterna cijela nacija.

b) Moralno dobročinstvo i Poslanikova emotivnost razlog su velike ljubavi djece spram njega. Ljubav Poslanikova je vezala za nj njihova srca te su ona od starta zavoljela svog velikog vođu.

Kazao je Imam Husejn, as:

112 Muhadžetul bejda'e, sv. 3, str. 366. 113 Muhdžetul bejda'u, sv. 3, str. 366.

63

Srca ljudska su fitretski ukalupljena u sklonosti ka ljubavi prema onome ko prema njima nastupa dobro i u sklonosti ka mržnji prema onome ko prema njima nastupa na zao način.

On je također kazao: Srca ljudska su prirodno orjentisana ka ljubavi prema onome ko

prema njima nastupa dobro i ka mržnji prema prema onome ko prema njima nastupa sa zlom. 114

Izražavanje poštovanja ljudima najbolje je sredstvo poticanja uzvratne reakcije njihovog bića sklonog ljubavi prema sebi. Djeca, mladi, žene i muškarci svi uživaju u nečijem izražavanju poštovanja prema njima. Vladari putem izražavanja svog poštovanja prema narodu mogu izazvati uzvratnu poslušnost naroda prema njihovim zapovijedima. Isto tako, ukoliko dijete osjeća poštovanje svojih roditelja, ono će manje biti sklono nestašlucima i neposlušnosti. Ukratko, vladarevo iskazivanje poštivanja narodu može biti njegov najači adut u uzvratnoj ljubavi i poslošnosti naroda prema njemu, a njegovo vrijeđanje naroda pak može biti najači razlog odbojnosti i neposlošnosti naroda prema njemu.

Imam Rida, as, je kazao: Potrebno je imaš najljepši odnos i uvažavanje kako prema djeci tako i

prema odraslim. 115 Imam Ali, as, je kazao: Uljepšaj svoje kazivanje drugom da bi čuo njegov lijep i učtiv

odgovor. 116

U aktuelnom svijetu postoji samo jedno sredstvo kojim se neko može pokrenuti na djelovanje. Jeste li ikad o tom sredstvu razmišljali? To jedino srdstvo jeste postojanje volje u čovjeku za djelovanje. Zasigurno vi možete doći do pješačkog puta, usmjeriti cijev vašeg oružja u prolaznika i uzviknuti: “Daj svoj sat!” Radnika s prijetnom otkaza može prisiliti na rad. Ali, sve će to funkcionisati samo donekle. Oni će vam biti poslušni samo dok im ne okrenete leđa ili dok se ne odmaknete od njih. Možete s bičem svoje dijete natjerati na pokornost, ali će ova prinudna poslušnost imati svoje sumorne posljedice. Prema dubokom mišljenju filozofa Džon Dejvija, najači čovječiji podsticaj na pregnuće jeste sticanje osjećaja važnosti. Dobro ovo upamtite: Sve ostalo na stranu, ali biti važan! U ovom izrazu krije se cijeli jedan svijet. Historija je puna svjedočanstva i primjera postignuća velikih ljudi, koji su učinili dodatni napor da pokažu svoju važnost. Dordž Vašington je zahtijevvao da mu se obraćaju sa: Velečasni presjedniče Sjedinjenih država! Kristafor Kolumbo je želio da ga zovu svjetskim moreplovcem ili otkrivačem Indije. Neke osobe se čak razbolijevaju da bi time privukle pažnju ostalih i tako skrenule pažnju na sebe ne bi li istakle svoju važnost.

Kreiranje moralnih odlika

114 Vesail , sv. 4, str 74. 115 Mustedrek, sv. 2. , str. 67. 116 Gururul hikem, str. 139.

64

Pravi instruktor je onaj koji prepozna u djetetu ovaj nagon ka samoisticanju, koji ga na pravilan način vodi, i hrani njegovu nagonsku žeđ, te na osnovu toga kreira u djetetu lijepe mralne osobine, a eventualne opasnosti koje mu stoje na putu od nj otklonja.

Jedan od načina izražavanja poštovanja prema ljudima jeste i ono svakodnevno nazivanje selama. U svim zemljama svijeta koriste se posebne fraze i izrazi kojima se ljudi pozdravljaju i koji pri međusobnom susretu jedni drugima ukazuju poštovanje. Selam je u islamskoj etici posebno naglašena formula kojom se dvojica muslimana trebaju osloviti prije nego započnu bilo kakav razgovor.

Susreo se čovjek sa Imam Husejnom, as, i odmah ga upitao za njegovo zdravlje. Pa mu reče Imam: “Reci selam prije raspitivanja za bilo šta, Bog ti se smilovao!” Da bi mu potom poručio: “Nikom se ne odazivaj prije selama.”117

Dijete u porodičnoj atmosferi na dva načina saznaje ovu Božansku zadaću:

(1) sljeđenjem roditelja i ostalih odraslih članova porodice, (2) posredstvom učitelja koji ga poduče da obavezno treba selamiti

starije. Kako god se u porodici bude ukazivala pažnja i poštovanje prema

djetetu i koliko god ga roditelji budu pazili, shodno tome povečaće se i njegova pažnja, edeb i poslušnost prema njima.

Dijete koje se otpočetka dobro odgoji i s kojim se postupa s ljubavlju i nježnošću, rijetko će zastraniti od onog ponašanja koje se od njega očekuje. 118

Odgovor na djetetov selamUkoliko dijete nazove selam odrasloj osobi, potrebno je da ona

ljubazno odgovori na nj, iskazujući time poštovanje prema djeečijoj ličnosti. Ako mu pak ne odgovori na selam, onda je praktično ponizila dijete i time mu je nedvojbeno iskazala nepoštovanje i u njemu stvorila duševnu ranu.

Prvak Islama, izražavajući osobito poštovanje prema djeci, čak je prevazilazio uobičajene odgovore na dječiji selam, već je, zahvaljujući svom visokom moralnom statusu, u sokacima prvi djeci nazivao selam te neposredno ukazivao čast njihovoj ličnosti. Ovakve Poslanikove aktivnosti ponukale su hadisku ulemu da su u knjigama hadisa pravili posebna poglavlja imenujući ih poput: Istidžabul teslim 'ala el-sibjan, sugerišući odraslima da imaju šerijatsku obavezu odgovoriti na selam mladih.

117 Mustedrek, sv. 2, str. 68. 118 Ma we farzandane ma, str. 30.

65

1. Prenosi se od Enesa ibn Malika da je kazao: “U prolazu se Božiji Poslanik, sava, susreo s nekoliko dječice, poselamio ih je i dao im je hranjive poklone. 119

2. U vrline Božijeg Poslanika, sava, ubraja se i to što je selamio sve i malo i veliko. 120

3. Prenosi se od Džafera ibn Muhammeda (Imam Bakira), as, da je Poslanik, sava, kazao: “Pet je nužnih obaveza muslimanu sve do smrtnog časa,...jedna od njih je nazivanje selama djeci, a to treba ostati sunnet i poslije mene. 121

Nazivanje selama djetetu ima dva psihološka uticaja: a) onaj ko naziva selam djetetu stiče skrušenost, b) a dijete kojem se naziva selam stiče pojačan identitet i karakter.

Dijete na ovaj način počinje u sebi osjećati vrijednost i poštovanost te će u takvom ozračju rasti s uvjerenjem da ga ljudi prepoznaju kao čovjeka i da mu zajednica poklanja pažnju.

One osobe koje žele dosljedno slijediti sunnet Pejgamberov, sava, trebaju prvi pozdravljati i selamiti dijete, čime će u sebi jačati vrlinu skromnosti, a kod djeteta njegovu ličnost i samostalnost.

Pravedno postupanje sa djecomJedna od dužnosti bližnjih djece jeste čuvanje pravde i jednakosti

među njima. Roditelji koji imaju nekoliko djece potrebno je da prilikom svakog svog odnosa ili iskazivanja poštivanja prema nekom od djece, vode računa o očuvanju kvaliteta tog odnosa vodeći računa o ličnosti svakog od njih. Sve njih kao svoju djecu treba tretirati pravedno i ujednačeno.

1. Došao je čovjek kod Božijeg Poslanika, sava, s dvoje djece, jedno je poljubio a na drugo nije obratio pažnju. I kada to vidje Poslanik ga (s prijekorom) upita: “Zašto prema svojoj djeci ne postupaš jednako?”122

Poslanik, sava, je također kazao: 2. Budite pravedni među vašom djecom kao što želite da se prema

vama bude pravedno. 123

Jedina nada, pozitivno očekivanje i svijetla tačka koju dijete očekuje jeste ljubav njegovih roditelja. Ništa ne smiruje dječiju psihu kao ljubav njegovih roditelja i, isto tako, ništa ne može nauditi psihi djeteta kao manjak ljubavi njegovih roditelja.

Zavidnost starijeg djeteta u odnosu na rođenje mlađeg brata sasvim je normalna, jer ono misli da će dio roditeljske ljubavi koji su roditelji gajili prema njemu sada

119 Mustedrek, sv. 2, str. 69. 120 Ibid. 121 Vesail, sv. 2, str. 209. 122 Mekarimul ahlak, str. 113. 123 Biharul envar, sv. 23, str. 113.

66

otići ka mlađem bratu – jer eto sada nije samo ono predmet roditeljske pažnje već se ta pažnja dijeli na još nekoga. 124

Kada roditelji ne vode računa da svoju ljubav i postupanje pravedno razdijele među svoojom djecom događa se da forsirajući jedno dijete svu drugu djecu zanemaruju i ponižuju te njihovoj ličnosti nanose uvredu. Ovi roditelji sa svojim neispravnim i nepravednim ponašanjem stvaljaju ostaloj djeci do znanja: Samo vaš brat valja i jedino on zavređuje naše poštovanje i pažnju jer u vama ne vidimo vrijednost. Nesumnjivo je da će ovakvo postupanje polučiti neučinkovite i štetne dugoročne posljedice.

Osjećaj poniženostiJedna od loših posljedica roditeljske nepravednosti jeste stvaranje

osjećaja kompleksa niže vrijednosti u dječijoj psihi. Kada druga djeca vide naklonjenost roditelja prema samo jednom od njih, postaju djeca slomljenog srca, sebe smatraju niskim i bezvrijednim – i ovaj osjećaj poniženosti se u njihovim mladim srcima još multiplicira – te ostaje postojanim do kraja njihova života, i očituje se kasnije kroz neka njihova nepoćudna djela.

Kompleks niže vrijednosti sadržava sve značajke neposjedovanja samopouzdanja, slomljeosti srca, neposjedovanja vrijednosti i volje. A hiljadu je razloga koji mogu dovesti do pojave kompleksa niže vrijednosti. Dijete može steći takkvu vrstu kompleksa, koji ne samo da ga neće proći sa završetkom doba puberteta, već ga neće proći do kraja života. Kada odraste ovakvo dijete će u odnosu na svoje okruženje stalno gledati da se izoluje ili će u najmanjem osjećati udaljenost i distanciranost prema drugima. Osoba koja se kloni ljudi iz svoga okruženja, znači da osjeća svojevrsni kompleksa niže vrijednosti koji je uzrokovan lošim iskustvom u dijetinstvu. Iz ovoga, na osnovu psiholoških analiza, zaključuje se da svaki ružan događaj i sjećanje slabe ljudsko dostojanstvo i intigritet. To je djelo koje uvečava dječiji kompleks niže vrijednosti. Zapravo to je sredstvo koje ga svrstava u red lišenih i ojađenih članova zajednice. Jedna druga posljedica roditeljske nepravednosti jeste poticanje

osobine zavidnosti kod djece koja su pretrpjela duševni lom u odnosu na dijete koje predstavlja miljenika kod roditelja. Ova djeca koja zadobijaju manje ljubavi i pažnje svojih roditelja bivaju nezadovoljnim i pogođenim.

Jedini razlog ove lišenosti jeste u neprvednom držanju njihovih roditelja te prema njihovom miljeniku pokazuju zavidnost. Gledaju ga s neprijateljskim i mrzovoljnim pogledima u želji da mu se osvete i da svoju lišenost ljubavi tako kopenziraju. Stalno razmišljaju kako da mu naude i gdje god stignu nastoje da ga omalovažavaju i provociraju. Nekada ova posebna ljubav prema jednom djetetu izaziva toliku zavidnost kod ostale djece da ih to navodi na pomisao o žestokoj odmazdi. I n jednom ona se upuštaju u opasnu rabotu koja izaziva

124 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 27.

67

nenadoknadive posljedice. A osnovni izvor njihove reakcije jeste u nepravednosti i neujednačenosti roditeljske pažnje prema djeci.

Nekada se dogodi da jedno od djece strši u porodici po svojoj prirodnoj ljepoti, razboritosti, stupnjevima morala i dobrote, koje mu je Uzvišeni darovao. Tako se ovo dijete među svojom braćom boljim i usavršenim od svih njih, u ovakvim okolnostima koliko god roditelji nastojali biti odmjereni i pravedni među djecom to njih nezadovoljava, to zato što oni neprestalnim motrenjem njegovih izvanjskih i nutarnjih prednosti u sebi stiču osjećaj kompleksa niže vrijednosti i sebe naspram njega vide sitnim te u svojim glavama kreiraju zamisli kako da mu naude i kako da kompenziraju svoju manjkavost u odnosu na njega.

Iskreni Jusuf, as, našao se upravo u ovakvom miljeu među svojom braćom. Bez sumnje Jakub, as, nije bio čovjek koji ne poštuje načela roditeljske pravednosti u odnosu na djecu. Upravo da ne bi izazvao kod Jusufove braće osjećaj zlobne zavidnosti u odnosu na na Jusufa, Jakub, as, bi u nekim situacijama Jusufu davao potrebna upozorenja. Npr, u slučaju sna koji je Jusuf sanjao i koji mu je navješćavao veliki napredak i uspon, Jakub, as, mu je savjetovao da taj san ne kazuje svojoj braći. Ali su braća Jusufova ipak našla izgovor u povećanoj ljubavi Jakubovoj prema Jusufu te su odlučili da ovom malodobnom djetetu nanesu velike životne nevolje.

Kompenzacija kompleksa niže vrijednosti Roditelji koji uoče izrazite vrline kod jednog od svoje djece, počinju

se bojati zavidnosti kod druge svoje djece. U tom slučaju je potrebno da pribjegnu posebnoj taktici te da kod ostale djece ne izazivaju osjećaj poniženosti i kompleksa niže vrijednosti. Zato oni koriste sva pogodna sredstva da izbjegnu ovu situaciju, jedna od tih sredstava jeste pametno vođenje koje je spomenuto u hadisu od Imam Bakira, as:

Umirivanje psiheImam Sadik, as, prenosi da je njegov otac (Imam Bakir as) rekao: Tako mi Allaha nekada se moj odnos prema nekom mom djetetu svodi

na bezvoljnu dužnost. Posadim ga na krilo, obraćam mu se izuzetno ljubazno, nahvalim ga puno, sve to iako je drugo moje dijete zaslužno za ovakve hvalospjeve i izraze poštovanja. Ustrajvam na veličanju njega i braće mu zato da bi sačuvao moje najbolje dijete od njihova zla, da mu ne bi nanijeli ono zlo koje su Jusufova braća nanijela Jusufu. Zato se oni prema mom odabranom djetetu ne ponašaju kao Jusufova braća prema Jusufu. Uzvišeni je i objavio suru ‘Jusuf’ kao primjer i opomenu ljudima da ne bi jedni prema drugima gajili zavidnost. 125

125 Mustedrek, sv. 2, str. 626.

68

Iz ove predaje razumijeva se da je jedno dijete Imam Bakira, as, imalo prednost nad ostalom njegovom djecom. Otac je u ovom slučaju pribjegao taktici smirivanja njihove psihe na način da im je tepao i veličao ih, a sve to samo zato da bi ih sačuvao od nutarnje zlobe i zavidnosti prema njegovom stvarnom miljeniku i da ne bi u nutrinama njihovih bića isprovocirao i izazvao osjećaj niže vrijednosti.

Jedan od načina jačanja ličnosti djece jeste učestvovanje starijih u igrama sa njima. Dijete je zbog svoje slabosti u snazi i moći, a koje vidi kod odraslih, te zbog svoje fitretske ćežnje ka uzdizanju i usavršavanju voljno da slijedi postupke starijih i da sebe vidi sposobnim poput njih. A sam Uzvišeni je u nutrinama djece stvorio ovu težnju ka potpunosti i savršenstvu.

Učešće oca u dječijoj igriKada se odrasli spuštaju na dječiji nivo, sa njima se igraju i pomažu

im u njihovim dječijim ‘poslovima’, onda se njihova (dječija) srca ispune radošću i prijatnim uzbuđenjem. Dijete u nutrini svoga bića, videći da stariji učestvuju u njegovim zabavama, osjeća da radi nešto vrijedno i da se ono uzdiglo ne stepen odrasle osobe. Ovakvi osjećaji jačaju ličnost, integritet i karakter djeteta.

Igranje odraslih sa djecom u modernoj pedagogiji smatra se jednim od važnijih odgojnih metoda. Stoga su moderni učenjaci ovu stvar u svojim knjigama istakli kao obaveznu stvar o kojoj roditelji trebaju da povedu računa prilikom odgoja svoje djece.

Potrebno je da otac učestvuje u igrama i zabavama svoje djece, ovo treba shvatiti kao nešto nužno i obavezno. Na osnovu godina djeteta, mjesta i prilika, otac učestvuje u dječijim igrama. Jasno je da on za ovakvo šta ima vrlo malo vremena, ali samo očevo spuštanje na nivo djeteta – u dječijim očima to izgleda kao njihovo penjanje na nivo oca – polučuje toliko dobra da očevi, u svakom slučaju, pa makar i malo vremena, moraju žrtvovati za ovakvo šta. 126

Moris Tiš u svojoj knjzi Lekcije za roditelje piše: “Budite jarani vaše djece, sa njima radite, sa njima se igrajte, pričajte im priče i sa njivo vodite intimne prijateljske razgovore. Posebno je u ovome potrebno znati govoriti dječijim jezikom.” Ova upoznatost s duhom djece, osim što biva razlogom da nikada nećete donositi brze i defintivne stavove o djeci, daje vam mogućnost i dozvolu da onda kad vam je to podesno možete s lahkoćom riješiti njihove važne probleme. 127

Poželjnost igre sa djecomCijenjeni predvonici Islama imali su ovaj princip potpuno u vidu

mnogo prije i u pogledu njega su muslimanima dali potrebna uputstva. Igranje s djecom spada u vjerske mustehabe (poželjna djela) te su u tom smislu u poglavlju Poželjnost spuštanja na dječiji nivo donijeli predaju:

126 Ma we farzande ma, str. 22. 127 Ma we farzande ma, str. 45.

69

1. Rekao je Pejgamber, sava: Ko imadne malo dijete pa neka se u njegovu odgoju spušta na njegov

nivo. 128 2. Imam Ali, as, je kazao: Onaj ko ima dijete treba se i sam u njegovu odgoju spustiti na nivo

djeteta. 129

3. Rekao je Poslanik, sava: Božija milost spušta se na oca koji svoje dijete pomaže na putu vrline i

dobrog djela, koji mu pomaže u dobročinstvu, koji mu biva jaranom u toku dijetinstva i koji od djeteta učini znanog i učtivog insana. 130

Učiniti sretnim dijeteIgranje roditelja sa djetetom poput je kupovine nove odijeće, lijepih

cipela i igračaka koji čine dijete sretnim i zadovoljnim. Učiniti sretnim dijete tretira sa svojevrsnim ibadetom.

Ibn Abbas prenosi od Božijeg Poslanika, sava, da je rekao: Onaj čovjek koji svoju kćerkicu obraduje poput je onoga čovjeka koji

je djecu Ismailov, as, oslobodio. Onaj čovjek koji učini zadvoljnim svog sinčića i njegove oči učini radosnim poput je onoga čije su oči zasuzile u strahu od Uzvišenog Allaha. 131

Čovjek po imenu Jeala Ameri izašao je iz društva Božijeg Poslanika da bi učestvovao na jednom prijemu na koji je pozvan. Ispred svoje kuće ugledao je Husejna, as, kako se igra sa djecom, ne proteče dugo kada se pojavi Pejgamber, sava, ispraćajući ashabe iz svoje kuće. Kada je ugledao Husejna, as, Posslanik je raširio svoje ruke prema njemu, i odvajajući se od ashaba krenuo prema njemu da ga uzme. Dijete je smiješeći se bježalo tamo amo, a Pejgamber ga je pratio također se smiješeći. Najednom ga je uhvatio, stavljajući jednu svoju ruku ispod njegove brade a drugu iza njegova vrata a potom ga poljubio svojim usnama u njegove usne. 132

Veliki Prvak Islama u prisustvu ljudi ovako postupa sa svojim djetetom da bi osim svoje ljubavi prema njemu i ljudima pokazao način odgoja djece, način igre sa njima i metod njihova obveseljavanja.

Radnja koja djeca izvode u toku igre i govor koji pri tome izgovaraju pripada mislima i duhu te djece, istovremeno su pokazatelji stupnja njihove psihološke ličnosti. Odrasli mogu u toku igre sa djecom proniknuti u nivo oštroumnosti i stupanj duševne valjanosti djece.

128 Vesail, sv. 2, str. 626. 129 Mustedrek, sv. 2, str. 626. 130 Mekaimul ahlak, str. 114. 131 Mustedrek, sv. 2, str. 626. 132 Mustedrek, sv. 2, str. 517.

70

Nekada se odrasli čovjek igra sa djetetom na način da ga dijete jaši te se po dječijim riječima igraju ‘jahalice’. Naravno odrasli čovjek ne zajahuje dijete, ovdje je cilj igra i zabavljanje djeteta.

Ebu Rafi sa Imam Hasanom as, dok je ovaj bio dijete, započeo je jednu ovakvu igru. Kada je došao na red da Ebu Rafi zajaše, tada mu hazreti Hasan reče: “Čudim se tebi da želiš da zajašeš nekoga koga je sam Pejgamber posađivao na svoja pleća.” Kada je došao red da Imam Hasan zajaši Ebu Rafe reče: “Upravo kao što ti meni nisi dao da te zajašem ne dam ni ja tebi da ti mene zajašeš.” Tada mu hazreti Hasan kaza: “A zar ne želiš onaj ko je jahao na Poslaniku da zajaše i na tvoja pleća?” Tada Ebu Rafe najzad prihvati hazreti Hasana na svoja pleća.

Snaga duha i digniteta ličnosti ovoga djeteta (se jasno uočava iz njegova govora i kvaliteta njegove argumentacije. Dijete koje je sam Pejgamber, sava, odgajao pod svojim skutima i čiju je psihičnu ličnost on oživio vjeruje u svoju veličinu i nikada ne govori iz pozicije poniženog i jadnog.

Korištenje prilikeIz cjeline bolesti koje se javljaju danas da se zaključiti da su roditelji

sa vjerskog i naučnog aspekta obavezni u poštivanju djece i oživljavanju njihove ličnosti te korištenju svih prilika koje im se pruže. Oni su se također dužni kloniti direktnih ili indirektnih postupaka kojih ponižavaju i vrijeđaju dijete jer uvrede djece u vrijeme njihova dijetinstva dovode do gubitka ličnosti i njihve samostalnosti kao i do stvaranja u njima kompleksa niže vrijednosti. Nekada ovo psihičko stanje ostaje u njima do kraja života a nekada ih ova bolest dovodi do zastranjenja sa pravog puta, kada oni postaju skloni činjenju loših i nepoćudnih dijela.

Osjećaj kompleksa niže vrijednosti i zastranjenjeImam Ali, as, je u prolazu vidio ženu kako nosi vodenu mješinu na

ramenu. Prišao joj je pomoći te uzeo od nje mješinu s vodom i odnio ga na odredište. Usput ju je pitao za stanje u porodici. Žena mu kaza: “Ali ibn Ebi Talib je mog muža poslao na ratište i on je tamo je ubijen. Ostalo mi je nekoliko djece jetima i nemam moći da ih skrbim. Siromaštvo bijeda me natjerala na ljudima služim kao hizmećar.” Imam Ali, as, se vratio svojoj kući i tu noć je proveo u neraspoloženju. Ujutro je ponio vreću hrane i uputio se u pravcu ženine kuće. Na putu je sreo neke osobe koje su mu tražili da mu ponesu taj vreću. Imam Ali, as, je odbio njihov zahtjev te je rekao: “ Kijametski dan će natovariti sva moja djela na moja ramena.” Potom je došao do kuće one žene i pokucao na njena vrata. Žena je upitala: “Ko je?” “Onaj koji ti je jućer pomogao i donio ti onu miješinu s vodom, sada ti je taj donio hranu za djecu.” Žena je otvorila

71

vrata i kazala: “Neka Bog bude s tobom zadovoljan i nek presudi između mene i Ali ibn Ebi Taliba.”

Potom je Imam Ali ušao i ženi rekao: “ Hoćeš li hljeb ti spremiti ili ćeš čuvati djecu a da ja se pobrinem za hljeb?”

Žena reče: “Ja sam u pravljenju hljeba vještija, a ti se pobrini za djecu.”

Briga za jetimeŽena je pripremila tijesto a Ali je izvadio meso koje je donio i

napravio kebabe i sa hurmama stavljao djeci u usta. Svako je dijete s krajnjom nježnošću i očinskom ljubavlju nahranio i pri tom mu govorio:

O dijete halali Ali ibn Ebi Talibu! Tijesto za hljeb je bilo spremno a Ali je potpalio vatru. Upravo u tom

mementu slučajno je ušla žena koja je otprije poznavala Alija. Čim je vidjela Alija odjurila je do žene vlasnice kuće i kazala:

Teško tebi! Ovo je vođa muslimana i vladar države Ali ibn Ebi Talib. Žena se od ovih riječi postidje i pokaja se te se uznemirena poče ivinjavati: “O vladaru pravovjernih ja se stidim moga postupka. Oprosti mi.” Ali joj reče: “Zbog toga što sam tebi i tvojoj djeci nedovloljno učinio ja se stidim. 133

133 Biharul envar, sv. 9, str. 520

72

20. ان ح�س� و�اإل �ع�د�ل ال ب م�ر�

� �أ ي *ه� الل ن� إAllah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini...(En-Nahl, 16)

Emocionalne sklonostiEmocije i osjećanja predstavljaju jednu od najznaćajnih fitretskih

osobina čovjeka, čije je sjeme posijano u nutrini bića svakoga čovjeka. Emocionalne sklonosti još od prvih sedmica čovjekova života manje-više bivaju primjetne i očigledne i nastavljaju se sve do kraja života. Emocije i osjećaji u toku cijeloga života imaju dominatnu ulogu nad svim aspektima čovječijeg života. Kvalitet i kakvoća osjećaja i emocija svakog naroda pokazatelji su uzvišenosti i uzdignutosti njegovog mentalnog i duševnog stanja ili pak niskosti i degradiranosti duha dotičnog naroda i nacije. Pored velike sile zvane razum koja egzistrira u čovjeku, u njemu također postoji i druga velika dobrobitna moć pod imenom emocije ili eosjećaja koje mogu zasjeniti razum unatoč njegovoj prosvjetlenosti.

Umske aktinosti, premda izgledaju neovisne ipak ovise od duševnih ‘plima i oseka’ i mijenjaju se shodno promjeni naših nutarnjih stanja. Odista, naša emocionalna stanja. Naša patnja i radost te naša ljutnja i mržnja svakog trenutka utiču na naš misaoni sklop. Zarad proučavanja misaonih aktivnosti mi ih vještački izdvajamo iz sklopa onoga čiji su one dio. Ali onaj ko promišlja ili prosuđuje, moguće je da se istodobno nađe pod uticajem svojih valjanih ili nevaljalih, korisnih ili štetnih, smirujućih ili uznemirujućih želja i požuda. Na ovaj način svijet, koji je usklađen sa emocionaalnim i fiziološkim stanjima – koja u našoj dubinu izgrađuju našu promjenjivu svijest – samo ukazuje na svoja različita obličja. Znamo da ljubav i mržnja, srdžba i strah, mogu čak iskrenuti i oštetiti našu logiku. Pojavljivanje ovih emocionalnih stanja iziskuje i produkuje hemijske

73

promjene u tijelu. I ove promjene su utoliko intenzivnije koliko su izraženije promjene emocionalnih stanja. Ovo sve dok se hemijske promjene u tijelu ne događaju u toku misaonih procesa. 134 Razum i emocije međusobno se razlikuju sa mnoštva aspekata i svako

od njih, u svrsi obezbjeđenja ljudske sreće, ima svoju posebnu ulogu i zadaću. Danas ću vam, u kratkoj formi, istaknuti neke od razlika između ovoga dvoga.

Čovječiji razum je poput pravednog sudije ili znalca koji u zatvorenoj sobi u potpunom miru izučava fajlove i datoteke i koji ih s potpunom preciznošću postrojava, sve njihove smjernice vaga i za svaku od njih sa preciznim proračunom donosi sud.

Emocije su poput izvršnog organa sudske uprave. Uloga izvršne sudske uprave nije briga i vođenje računa o ispravnosti argumentacije. U slučajevima kada su emocije pod upravom razuma one izvršavaju naredbe razuma i shodno njegovim naredbama zaodijevaju cijelo djelo.

Razlika između razuma i emocijaRazumski sudovi utemeljeni su na argumetu i dokazu. Razumsko

prihvatanje ili odbijanje, slaganje ili suprostavljanje utemeljuju se na preciznim proračunima i na dokazima, ali emocije nemaju ništa sa preciznim proračunima, one ne razumiju logiku niti shvaćaju argumentaciju. Emocije su čista ljubav, one su svijest i uzbuđenje. Srce majke iz ljubavi djeteta se razgali. Djetetova ljubav prodire do samog dna majčine duše. Ona svoje dijete tretira poput svoje duše i na njegov život gleda kao i na svoj život. Najmanje nezadovoljstvo djetetovo za nju je nesreća. Ali u svim ovima ljubavnim i srčanim sagorijevanjima ne postoji nikakav razumski ili naučni argument i povod za majku. Njena ljubav nije utemeljena na računu i na logici. Ona je jednostavno majka i ona samo na emocijama gradi svoju ljubav prema djetetu. Ljubav i čežnja ašikova nije utemeljena ni na kakvom razumskom argumentu niti proračunu. Ni jedan ašik ni zaljubljenik nije to postao na osnovu računa i kalkulacija. Sa njim na putu ljubavi nema nikakve logike ni znanja, ni govora ni argumenta. I uopće zaljubljenik ne treba nikakav dokaz, on se u ovome ne oslanja na razum i na logiku. On je samo ašik i privrženik koji je svoje tijelo i dušu sagorio u vatri ljubavi. Sa svješću i ljubavi prema svojoj voljenoj osobi ide na spavanje i s nadom u ljubav voljene osobe se budi.

Razum, sa svim svojim vrijednostima i vrlinama koje ima i koje koristi na putu uspona i uzdizanja čovjeka, poput je pravde i znanja – hladan i bezosjećajan – ali emocije su one koje dovode do pokretanja, uzbuđenja, zagrijavanja, prijateljstava, neprijateljstava, ljubavi i mržnje. Čovjek je snagom razuma i promišljanja aktuelni svijet stavio pod kontrolu i ovladao prirodom. On je ovladao morima, pustinjama, zrakom,

134 Insan našenahte, str. 121.

74

rudnicima, biljkama i životinjama posredstvom snage razuma – zahvaljujući kome je on sebi olakšao život. Najveća snaga koja čovjeka izdvaja iznad svih živih bića i stavlja ga na pijadestal najuzvišenijih vrijednsti jeste njegov razum. U mnajkraćem, razum je moćni upućivač i svijetiljka vodilja koja rasčlanjuje dobro od zla i on je onaj koji razaznaje ispravan put od provalije. Ali snaga koja čovjeka potiče da se otisne na putovanje i koja ga pobuđuje na ispravne i neispravne poslove jesu upravo njegove emocije i osjećanja. Čovjekovo životno okruženje biva podgrijavano njegovim toplim emocijama i njegove važne društvene aktivnosti započinju sa izvora nutarnjih emocija. Sve ljubavi i zlobe, ratovi i zločini i sva samopožrtvovanja također potiču iz emocija i osjećanja.

Informacije koje dobija razum posredstvom osjetilnih organa iz izvanjskog svijeta procesuira te nam tako priređuje životna sredstva Ovoga svijeta. Zahvaljujući svojim otkrićima, on razumijeva i uvećava snagu i veličinu naše moći. On je izgradio moćne teleskope u Kaliforniji i na planini Vilson, koji otkrivaju svjetove i galaksije udaljene nekoliko milijardi svjetlosnih godina. A s druge strane je izgradio elektronske mikroskope kojima može pročučavati sitne svjetove molekula. K tome još, priredio nam je takve naprave kojima se možemo baviti sa ogromnim i sićušnim stvarima. U toku samo nekoliko trenutaka ruši i sravnjuje zgrade koje su bile ponos civilizacije, secira izdvojene ćelije i cijepa atome. Razum je kreator znanja i filozofije. Kada je odmjeren biva dobrim vodićem, ali nam ipak ne daje osjećaj i snagu života, jer on nije ništa drugo do jedna od psiholoških i duševnih alatki. Ukoliko bi se samo on u čovjeku razvijao, bez prateće emocionalne infrastrukture, onda bi se ljudi međusobno udaljili i nestalo bi čojstva i insanijeta. Emocije su više proizvod lučnih žlijezda, simpatičkih živaca i srca nego mozga. Žudnja, hrabrost, ljubav i mržnja nas pokreću na obavljanje posla koji je razum isplanirao. Strah, ljutnja, ljubav i hrabrost pojave su koje se iz lučnih žlijezda pokreću posredstvom simpatetičkih živaca čija lučenja i sekrecije nas pokreću na neko djelovanje, na odbranu ili na bježanje. Moguće je da hipofiza, tiroidna žlijezda kao i spolne i nadbubrežne žlijezde potiču ljubav, srdžbu, radost i vjerovanje (iman). Upravo zbog rada i funkcionisanja ovih organa čovječanstvo opstoji. Logika sama po sebi ne može ljude držati ujedinjenim. Ona ne može ispoljavati ljubav niti emitovati mržnju. Izvršavanje dobrih djela, kada su ovi emocionalni orgaani oslabljeni i bolesni, uveliko je otežano. To zato što razum isključivo vodi brigu o izvanjskim aspektima života, a o dešavanjima u nutrini čovjeka je potpuno indiferentan. Po riječima Paskala srce ima dokaze koje razum i logika nemaju. Nerazumske aktivnosti - dakle emocionalne aktivnosti - su one koje nam priređuju energiju i zadovoljstvo, koje nam daju moć da izađemo iz sebe te da sa drugima uspostavimo veze, da ih volimo i da budemo spremni i na žrtvu za njih. 135

Bez sumnje svaka od ove dvije velike snage, razum i emocije, obezbijeđuju sreću i dobrobit čovjku te predstavljaju faktor samopouzdanja i utjecaja. Čovjek preko njih stiže do potrebnog

135 Rah we rasm zendegi, str. 130.

75

savršenstva i to onda kada se bude koristio ovim dvijema snagama u valjanoj mjeri i na pravi način.

ان ح�س� و�اإل �ع�د�ل ال ب م�ر�� �أ ي *ه� الل ن� إ

Allah zahtijeva pravičnost i dobročinstvo...U gornjem časnom ajetu Uzvišeni Bog pravdu i doboročinstvo u

jednoj rečenici stavlja u istu ravan i naređuje ih običnim ljudima. Pravda je novorođenče iz razuma, a emocije se rađaju iz dobročinstva.

Pravda i dobročinstvoUkoliko u društvu bude vladala samo pravda i ništa drugo, tu ne bi

bilo međusobne ljubavi i samilosti, tamo bi životna atmosfera bila hladna, suhoparna i bez osjećaja. Tamo ne bi bilo prijateljstva, jaranstva, praštanja, velikodušnosti, milosrđa i dobrostivosti. Nedostajalo bi finoga ahlaka i emocija. Nikakav miris duševnosti i duhovnosti ne bi se širio među ljudima. Život u ovakvom okruženju bio bi tjeskoban i trpeljiv. Nemoguće je da u ovakvom miljeu cvijetovi nježnosti i suptilnosti procvijetaju, kao što je nemoguće da u ovakvim uvjetima ljudi postignu savršenog pojedinca i savršeno društvo. To zato što jedan značajan udio fitretskih osobina - koji se označavaju kao emocije - zanemaren. Emocije, poput ostalih prirodnih resursa, treba u odgovarajućoj atmosferi odgajati, jačati i uzdizati.

Ako u društvu pak budu vladale samo emocije i osjećaj i ništa drugo, u tom slučaju neće biti nikakva habera o pravdi i zakonu. Tamo bi zavladali anarhija i nesigurnost. I u ovom miljeu život bi bio tjeskoban i nepodnošljiv. Tada bi u ovom okruženju stupili na scenu nagoni i strasti silnika. Život ljudi bi se sveo na život zvjeri i divljih životinja. Moćnici i silnici bi nad slabnicima izigravali silu i ljudi bi zarad osiguranja ciljeva njihovih požuda bili prisiljavani na svako poniženje i nesreću.

Stoga se ljudsko društvo treba uravnoteženo koristiti i razumom i emocijama. Pravada i osjećaji će se na valjan naćin upražnjavati i svako će na svome mjestu igrati odgovarajuću ulogu. U tom smislu vam navodim sljedeći primjer.

Pravda i odmazda nad nasilnikomRazum zabranjuje i sprečava neprijateljsko uzurpiranje tuđeg imetka,

činjenje nepravde i kršenje ljudskih prava. Razum s ciljem čuvanja sigurnosti imetka u državi uspostavlja zakon i kažnjava prekršioce zakona. Sudija je plemenit i pošten samo onda kada na polažaju sudskom vodi računa o primjeni zakona. Samilost, jaranstvo osjećajnost i bilo koja druga emotivna osobina ne smije biti zalog njegov koji će ga skrenuti sa puta pravičnosti.

Emocije i samilost prema nemoćnima i slabima

76

Uzmite u obzir čovjeka bogatog i nasilnog koji zbog sebičnosti nepravedno nasrće na tuđi imetak te siromašnu ženu i njenu djecu jetime, koji na zimskoj studeni, jadni i nemoćni, bez dozvole ulaze u tuđu sobu i nastanjuju se – oni (nasilnik i žena) su sa stanovišta zakona i pravilnika jednaki. Sudija oboje njih tretira uzurpatorima i obadvoje tjera da se ostave uzurpirane imovine. Kada zakon ženu i djecu i jetime istjera napolje na zimsku studen, i kada prolaznici na ulici vide djecu kako se mrznu, to u njima izaziva osjećaj sažaljenja. Oni liju suze, ženu i nezbrinutu djecu vode u svoju kuću i snabdijevaju ih hranom i odjećom. Dakle istjerivanje žene i djece iz nečijeg stana jeste pravda, a davanje im hrane i utočišta jesu emocije i samilost. Prema tome, pravda je hladna, suha i nemilosrdna. Samilost i osjećajnost ne razmišljaju i ne razumiju, dočim je pravda bezosjećajna za jecanja, suze i plač. Pošteni sudija samo gleda na zakon i paragrafe i ni na šta više, dok su emocije i osjećaji puni topline, ljubavi i samilosti. Emocije dijete uzimaju u zagrljaj, ljube ga maze ga, liju suze i služeći mu uživaju.

No, međutim, ukoliko društvo nemadne sudiju i zakon. Ukoliko sudija u provođenju zakona ne bude dosljedan i ozbiljan, nasilnici će ispružiti svoje ruke, pravda i sigurnost biti će žrtvovani. A ako u zajednici ne bude emocionalnosti i samilosti, ne bude nježnosti i blagosti, slabi i nemoćni će biti savladani i potpuno eliminisani. Srećno je i zadovoljno ono društvo koje upregne obadvije ove važne čovječije snage, i razum i emocije, i svaku upotrijebi u odgovarajućem i valjanom omjeru.

Duhovni kapitalZnanje potrebno pravdi proizvod je razuma (aqla). Znanje (ilm) poput

je tvari za varenje koja ističe iz izvora zvanog razum i koje je duhovna supstanca života. Znanje je osnovna supstanca čovječijeg napredovanja i progresa i jedan je od stubova ljudske sreće. Svaka država onoliko je progresivna koliki je stupanj znanja i nauke uspjela polučiti. Svaka zemlja će onoliko biti bogatija i cjenjenija koliko je više uspjela osvojiti znanja i naučnih činjenica. No ne treba zaboraviti na činjenicu da je znanje poput pravde hladno, suhoparno i bezosjećajno. Znanje se oslanja na logiku i argument, a u logici i argumentu nema ni slova od ljubavi i samilosti.

Samo znanje ne može zadovoljiti čovjeka, pa se sva ljudska sreća ne može osigurati posredstvom znanja i nauke. Značajan udio ljudskih fitretskih sklonosti predstavljaju emocionalne sklonosti koje od samog početka treba staviti pod nadzor. Također je bitno da se paralelno sa sticanjem znanja i jačanjem razuma posveti pažnja zovu prirodnih emocija. Prirodne emotivne ljudske težnje trebaju se usmjeriti ispravnim putem te na valjan način trebaju biti zadovoljene. I ovom prilikom navodim vam jedan primjer.

77

Jedan je bolesnik smješten u jednu bolnicu. Svi dooktori različitih struka dali su se na analizu slučaja pri čemu su koristili sva moguća bolnička sredstva i opremu. Obavili su sva snimanja, izvadili i obavili svestranu analizu mokraće i krvi te su na koncu spoznali u čemu je bolest. Zaključuli su da trebaju obaviti hiruški zahvat, prije kojeg su prethodno sterilizovali medicinsku opremu, pacijentu su potom dali sredstvo uspavljivanja, izveli hiruška rezanja, zašili ranu, dali pacijentu antiinfekcijsko sredstvo, odredili pravilan postoperativni režim pacijentu, uključujući potrebne lijekove i pogodnu ishranu, pobrinuli se za pravilnu postoperativnu njegu nad njim. Ukratko, upotrijebili su sva medicinska znanja i sredstva za oporavak pacijenta. I odista, malo po malo pacijentova rana bila je bolja.

Zadovoljenje emocionalnih potreba pacijentaDakle, iako je pacijent pod valjanim svestranim ljekarskim nadzorom i

nema nikakvih problema, ipak nekako paralelno u njegovom nutarnjem biću počinje raditi psiha i izvlačiti plamičke sumnje iz različitih uglova. Najednom, kao da mu se briga vratila.

Svoje pogled je uperio u vrata očekujući i nadajući se da mu se udovolji želji i da mu se srce smiri. Ova njegova želja nije vezana za znanje, lijekove i hranu, on naprosto čezne za zadovoljenjem svojih emocionalnih želja. On je žedan ljubavi i nježnosti. On žudi da ga neko obiđe, da mu donese buket cvijeća, da mu pored njegove bolničke postelje stisne ruku povjerenja i ljubavi te da mu svojim osmijehom tugu preinači u raspoloženje.

Posjećivanje bolesnikaKada ga u bolesničkoj sobi opkoli nekoliko njegovih prijatelja i

iskreno ga upitaju za zdravlje te sa njim stupe u prijatan dijalog, to ostavi toliko pozitvnog traga na njegovom nutarnjem biću da se to ne može opisati. On se razveseli, njegovo blijedo lice zadobija boju, sve mu biva slađe, snagu počinje povraćati – život mu se počinje vraćati. Sva ova njegova radost i veselje pomažu njegovom izlječenju.

Medicinsko znanje je hladno i bezdušno, a posjeta je puna veselja i radosti. Iako su skalpel, makaze, zavoji i lijekovi potrebni za izlječenje pacijenta, ipak svi oni su lišeni emocija. Pacijentu su potrebna obilaženja, propitivanja o njegovu stanju, toplo maženje – kada će istoremeno na jednom mjestu doći do objedinjavanja medicinskog znanja sa pacijentovim emotivnim žudnjama, što tek tada polučuje pravi uspjeh medicinskog tretmana.

U uzvišenim islamskim naučavanjima podstiče se na obraćanje medicinskom znanju koje je osnova izlječenja pacijenta, ali i na obilaženju pacijenta što dovodi do utaženja njegove emotivne žeđi. Islam

78

je svemu ovome poklonio punu pažnju i o svemu tome donio odgovarajuće predaje.

Vrijednost ljekaraImam Dafer es Sadik je o vrijednosti ljekara kazao: Nema nijednog grada čiji stanovnici nisu potrebiti svakog od tri vrste

ljudi, na putu obezbjeđenja svog dunjaluka i svoje vjere. I gdje god ljudi budu lišeni ove tri skupine osoba, njihov život ličiće na život insekata i životinja, a ne na život ljudi. Prvi su to alimi koji posjeduju znanje i bogopokornost (taqvaluk); drugi su dobročinitelji vladari i upravitelji; i treći su ljekari koji su u svom poslu pronicljivi i predmetom su narodnog povjerenja. 136

U ovom hadisu Imam Sadik, as, ljekara ubraja u jedan od stubova urbanosti i života uopće. U pogledu obraćanja ljekaru Imam Ali, as, je kazao:

Ko od ljekara sakrije svoju bolest, izdao je svoje tijelo. 137

O medicini uopće i o liječenju bolesti kazano je mnoštvo predaja. Mi ćemo se ovdje zadovoljiti samo sa ove navedene dvije predaje.

O vrijednosti obilaska i posjećivanja bolesnika također je iskazano mnoštvo predaja, te se ova aktivnost ubraja u jedan od važnih islamskih sunneta.

Prenosi se da da je Imam Ali kazao: Jedan od najboljih ibadeta je posjećivanje bolesnika. 138

Časni Pejgamber, sava, ne samo da je zadovoljavao emocionalne potrebe bolesnih muslimana posjećivanjem, čak su i nemuslimanski bolesnici imali koristi od njegovih posjeta.

Imam Ali, as, je također kazao: Pejgamber, sava, posjećivao bi jevrejske bolesnike. 139

Bez sumnje, ukoliko posjetioci bolesnima u većoj mjeri izraze svoju ljubav i zanimanje za bolesnog, utoliko će to imati bolji uticaj na njegovu psihu i dušu. U hadisima se kao dobra praksa posjetiocima bolesniku spominju sljedeće radnje: Posjetioc će pun ljubavi jednu ruku staviti na čelo pacijentu, ili će mu jednu ruku uzeti svojom rukom, odnijeti mu poklon, ovo se za bolesnika spoznaje kao potpuna posjeta, zato su ovaj metod islamski prvaci preporučivali.

Kazao je također Imam Ali, as: Potpuna je posjeta kada posjetilac uzme jednu ruku bolesnika ili svoju

ruku stavi na njegovo čelo. 140

Časni Poslanik, sava, je kazao:

136 Tehaful ukul, str. 321137 Gururul hikem, str. 663138 Ibid. 139 Mustedrek, sv. 1, str. 83. 140 Mustedrek, sv. 1, str. 83.

79

Potpuna je posjeta kada jedan od vas stavi svoju ruku na glavu bolesnika i upita ga: “Kako si, kako si osvanuo i kako si omrknuo?” I kada se sa njim rukuje. 141

Časni Poslanik, sava, je također kazao: Dio posjete bolesniku je i to da mu staviš ruku na glavu i pitaš ga kako

si osvanuo i kako si omrknuo? 142

Imam Sadik, as, je kazao: Potpuna posjeta bolesniku je da svoju ruku staviš na ruku bolesniku,

nakon nekoliko trenutaka ustaješ i odlaziš. A posjeta glupih, teških i dosadnih ljudi bolesniku su teži od njegove bolesti. 143

Pokloni i hedijeImam Sadik, as, je upitao: Gdje idete? Mi odgovorismo: “Idemo obići tog i tog bolesnika.” “A

jeste li ponijeli voća, mirisa kao i poklon bolesniku?” Mi rekosmo: “Nemamo ništa sa sobom.” On reće: “Zar ne znate da poklon smiruje bolesnika i čini mu psihu rasterećenom.”

Onaj ko obiđe bolesnika te ga upita za njegovo stanje, te bude stajao pored njega, još uvjek nije načinio potpunu posjetu. Potpuna posjeta je onda kada posjetilac stane pored bolesnika te svoju ruku s ljubavlju stavi na njegovu glavi i na njegovo čelo, na njegovu ruku ili mu donese poklon. Te kada mu jasno iskaže svoju privrženost i ljubav, i ispuni mu njegove emocionalne potrebe.

Vrijednost znanja i morala (ahlaka) Vrijednost moralnih osobina i duševnih vrlina ako ne nadilaze

vrijednost znanja po pitanju obezbjeđenja ljudske sreće, onda po vrijednosti nisu manje od znanja. Pravilan odgoj emocija u osiguravanju ljudske sreće nešto je nužno poput odgoja razuma. Greška današnjeg čovjeka je u tome što svu svoju kreativnu energiju troši na naučna istraživanja i spoznavanja skrivnih tajni prirode, dočim moralne vrline i dobre ljudske osobine koje su jedan od osnovnih stubova ljudske sreće praktično stavlja u zaborav. Ljudske emocije se kod većine ljudi danas usmjeravaju uglavnom na nemoralne požude i protumoralna djela. Upravo zato se zločini i kriminali najgore vrste uvećavaju širom svjeta, a mladi naročito u razvijenim zemljama poput poplave jure u razvrat, fesad i moralnu provaliju.

Program ljudskog života treba biti usklađen sa ljudskom prirodom i ljudskim fitretom. U čovječijem fitretu počivaju dvije važne snage: razum

141 Mekarimul ahlak, str. 196. 142 Biharul envar, sv. 18, str. 145. 143 Kafi, sv. 3, str. 118.

80

i emocije. Ove dvije snage označavaju izvor ljudske sreće i trebaju uporedno i zajedno biti nadgledane i valjano odgajane i zajedno uzdizane.

Poznati svjetski učenjak doktor Karl veli: Današnji čovjek označava upliv njegovog okruženja, životnih običaja i misli koje mu društvena zajednica nameće. Ovi običaji udaraju svojevrsni pečat na naše tijelo i dušu. U aktuelnom stanju naša usklađenost sa okruženjem, o kojem smo izgradili svoju predstavu uz pomoć naučnih sredstava, nije moguća bez određene dekadencije. U ovom slučaju ne treba kriviti nauku već samog čovjeka za počinjene greške. Mi smo ti koji nismo znali razlučiti valjano od pogrešnog i dozvoljeno od zabranjenog. Na ovaj način smo okrenuli leđa prirodnim zakonima i svom nutarnjem biću te smo tako počinili veliki grijeh koji nikada ne ostaje bez stanovitog udjela kufra. 144

Ta zar aktuelni (moderni) način života nije doveo do moralne i intelektualne ljudske degradacije? Zašto se svake godine milijarde dolara moraju trošiti na borbu protiv kriminala i nasilja? Zašto se i pored ovih pretjeranih troškova i dalje dešavaju uspješne pljačke banaka, drumska razbojništva, ubijanje čuvara reda i otimanja djece, od kojih neka bivaju ubijena? Gledajući civilizaciju koja ide u recesiju i nazdak ima mjesta pitanju: da slučajno mi i naša organizacija nismo krivi za ovu regresiju i moralni pad? 145

Nauku ne treba pustiti da samo zbog svoje razgranatosti, prosvijetljenosti i ljepote ide po svom nahođenju naprijed. Mi moramo posvetiti dostatnu pažnju emocionalnim pitanjima baš kao što je posvećujemo termodinamičkim i drugim naučnim pitanjima. Riječju, moramo obratiti pozornost na svestranu i cjelovitu sliku zbilje (hakikata). 146

Moralni padOdgoj ljudskih emocija jedan je od najvećih vjerskih imperativa.

Stotine ajeta i hadisa izrečeno je o poželjnim i nepoželjnim osobinama u Islamu. Islam je veliku pozornost poklonio emocionalnim aktivnostima i međusobnoj ljubavi među ljudima. Velikani Islama su ovom pitanju poklonili savršenu pažnju i ljudima su to imperativno preporučili.

Imam Sadik, as, je kazao: “Muslimani su obavezni da se jedni s drugima povezuju i da ulažu trud u međusobnom pomaganju i da se ne ustežu od međusobnih emocionalne srdačnosti i materijalnih davanja. 147

Abulah ibn Jahiha Kaheli veli: “Čuo sam Imam Sadika da kaže: “Međusobno se uvežite i stalno držite čvrstu vezu utemeljenu na ljubavi, međusobno činite jedni drugima dobročinstvo i također međusobno budite milostivi i saosjećajni.”148

Zadovoljavanje nagona

144 Insan našenahte, str. 263. 145 Insan našenahte, str. 265. 146 Insan našenahte, str. 269. 147 Kafi, sv. 2, str. 175. 148 Kafi, sv. 2, str. 175.

81

U čovječijem tijelu i duši položeni su mnogi nagoni od kojih svaki igra određenu ulogu u obezbjeđenju ljudske sreće i dobrobiti. Stoga je potrebno da svi ljudski nagoni u tačnoj mjeri budu zadovoljeni pa da čovjek sa svih aspekata dođe do svog savršenstva. Ne treba se čovjek orjentisati na udovoljavanje samo nekoliko nagona a ostale fitretske nagone zanemariti. U čovjeku postoji prirodni nagon za hranom i njega treba zadovoljiti, ali čovjekova sreća nije samo u zadovoljavanju nagona za hranom. U čovjeku također postoji puteni poriv te je i njega potrebno zadovoljiti, ali cjelog čovjeka se ne može svesti na puteni poriv. Čovjek posjeduje jedan izuzetnu vrijedan kapital i on je razum, a njega treba zadovoljiti putem promišljenja i proučavanja, treba ga odgajati i jačati. No cijeli čovjek nije samo razum (akl) i znanje (ilm). Emocije i osjećaji označavaju čovjekovo značajno fitretsko nasljeđe te njihovo zadovoljenje predstavlja osnovne uvjete ljudske sreće. Međutim, i ovdje vrijedi ono pravilo da ni emocije ni osjećaji nisu cijeli čovjek, već samo jedan njegov segment.

Cilj i smisao života je taj da od svake ljudske jedinke izgradi uzoritog čovjeka. Da bi se izgradio ovako potpun čovjek potrebno je upregnuti i odgojiti sve njegove tjelesne, misaone i duhovne kapacitete. Prema tome, krajnji domet usavršavanja čovjeka je u postizanju njegove sveobuhvatne uzvišenosti. Stoga je krucijalna obaveza i dužnost svakog čovjeka da svojim aktivnim pregnućem preodgoji svoje duhovne i tjelesne osobine. Ovo mora biti program koji će slijediti siromašan i bogat, zdrav i bolestan, muško i žensko, dijete i starac. Svaki član zajednice bez obzira na pol, rasu i društveni status ima svoje stanovite emotivne, intelektualne i tjelesne prohtjeve za čije ispunjenje svako mora uraditi svoje dužnosti i obaveze. 149

Iako svaki pojedinačni fitretski potencijal i sklonost, položen u ljudsku nutrinu, ima neovisni udio u kreiranju ljudske sreće i nesreće, ipak je znakovito da njihovi pojedinačni udjeli i proporcije u kreiranju ljudske sreće ili nesreće nisu jednaki. Njihovi individualni, dobri ili loši učinci, nisu jednaki već se znatno razlikuju.

Emocije i osjećaji pripadaju onim fitretskim odlikama čija pozitivna ili negativna ozračja u čovjekovom životu imaju izuzetan uticaj. Najveći i najsnažniji poticatelj i generator svih čovjekovih aktivnosti, kako individuaalnih tako i društvenih, jesu upravo emocije. Većina događaja koji oblježavaju savremnu civilizaciju potaknuti su upravo emocijama. Krvavi svjetski ratovi, nemilosrdna masovna ubistva i genocidi te druga ljudska zlodjela svoj izvor nalaze u ljudskim emocijama i osjećanjima. Ali, isto tako, nesebičnosti i velika ljudska samopožrtvovanja, ljudske humanosti, služenja kreposnih drugima, sva ljudska dobročinstva koja uključuju pažnju prema djeci, jetimima i bolesnima – većina svega toga uglavnom svoje izvorište nalazi u ljudskim emocijama i osjećanjima.

149 Rah we rasme zendegi, str. 124.

82

Uticaj pravilnog vođenja ljudskih emocijaUkoliko se emocije i osjećanja ljudi jedne zemlje na ispravan način

budu vodili i i u valjanoj dozi i omjeru budu koristili u jednoj zemlji ta će zemlja biti ispunjena srećom i blagostanjem i ličit će na Džennet. To bi bila zemlja u kojoj caruju prijateljstvo i ljubav, gdje vladaju zakoni prisnosti i iskrenosti – ukratko, to je zemlja puna emocija i samilosti.

U suprotnom, ukoliko se emocije i osjećanja ljudi zemlje ne budu vodili na ispravan način i iste se budu zlorabile, ta će zemlja postati mjesto nesreće i stiske. Ustvari, ona će se preinačiti u svojevrsni Džehennem. To bi bila zemlja moralnog posrnuća i nereda, zemlja u kojoj dominiraju zloba i zlovolja, pohlepa i tvrdoglavost. Život u ovakvoj zemlji postaje čemeran i jedva podnošljiv.

Jedna od najvećih naučnih i vjerskih roditeljskih obaveza jeste potpuna pažnja u odnosu na pravilan odgoj dječijeg emotivnog sklopa. Emotivne sklonosti vrlo se brzo i rano bude kod djece. U vrijeme dok je, naprimjer, intelektualni dječiji mehanizam potpuno ugašen i kada dijete nema moć shvaćanja nikakve ragumentacije i kada su dječije tjelesne snage nejake i slabašne, njegova emotivna svijest je budna i ona očekuje odgoj. Roditeljski nemar u ovom osjetljivom dobu može polučiti veoma negativne posljedice u dječijoj psihi i usmjeriti ga u nepoželjnom pravcu.

Razlike u ljudskim emocijamaVrijedno je spomena zapažanje da raznoliki nasljedni faktori utiču na

različitost umnogi emocionalnog sklopa djece. Upravo kao što se ljudi međusobno razlikuju po obliku i boji kose, po jagodicama na vrhovima prstiju, isto tako se razlikuju po emocijama, misaonim sposobnostima i psihološkim stanjima. Ove nasljedne osobine jedan su od mudrih zankova Uzvišenog Stvoritelja, koje potiču od neminovnog zakona nasljedstva.

Kazao je Imam Sadik, as: Ljudi su rudnici poput rudnika zlata i srebra, pa onaj ko je u vrijeme

neznanja (džahilijetu) bio od odličnika i u Islamu je jedan od odličnika. 150

Ovim se hoće reći da nasljedni zakon prenosi osobine i od dobrih i od loših ljudi iz vremena džahilijeta u Islam.

Razlike među djecom jedne porodicePonekada ovaj zakon nasljeđivanja u specifičnim uvjetima i

okolnostima, usljed nepoznatih faktora, uzrokuje žestoke intelektualne i emocionalne razlike među djecom u istoj porodici. Riječju, isti otac i mati u toku svog života donesu nekoliko djece na svijet koja se očigledno uveliko razlikuju u intelektualnom, emontivnom i psihološkom smislu.

150 Rewdeje kafi, str. 177

83

Posve je uočljivo da između djece jedne porodice, koja skrbe iste roditelje isti odgoj i ishranu postoje izrazite razlike u tjelesnom smislu po pitanju konstrukcije i strukture i visine tijela djece, tako postoje razlike i u njihovim misaonim, duhovnim i emotivnim aspektima. Jasno je da je ovdje riječ o prevashodnom uticaju nasljednih faktora na djecu. Čak i ako usporedimo psiće koji zajedno doje jednu majku, ustanovićemo da svaki od njih ima stanovite posebne sklonosti. Naprimjer, kada pored njih odjekne jak puščani pucanj, jedan će leći na zemlju, drugi će se propeti na svoje nožice, a treći će potrčati u pravcu pucnja. Ili kada doje, neki će izabrati najpunije majčine sise, drugi će se opredijeliti za iste sise, a neki će uzeti šta im dopadne, neki će pak na odstojanju kružiti oko majčine postaje, dok će neki uvijek biti uz majku i nikad se od nje neće odvajati. Ili, ako ih se bude diralo neki će stupiti u vlastitu odbranu, a neki drugi neće uopće reagovati. Kada ovi psići u jednakim uvjetima odrastu zadržaće većinu ovih razlika. Oni psići koji su mladosti bili mirni i strašivi, takvi će biti i kada odrastu, a oni koji su mladosti bili agresivni i agilni, iako će nekada gubiti nešto od ovih osobina, ipak će i oni ostati takvi i kad budu veliki.151

Različite emocionalne i moralne osobine djeceEmocionalne osobine poznate su kao one koje su pod izrazitim

uticajem nasljednog faktora. Upravo zbog ovoga se djeca međusobno toliko razlikuju. Neka djeca su od samog starta hrbra i odvažna, a neka su otpočeka slaba i plašljiva. Neka od početka pokazuju znake samostalnosti i liderske ambicije, a neka druga već odmah pokazuju sklonost ka neinventivnosti i slušanju drugih. Neka u startu pokazuju remetilački i zlovoljni karakter, a neka odmah pokažu mirnu i blagu narav. Neka djeca rano pokažu velikodušnost i sklonost davanja, a neka druga iskažu prirodnu sklonost ka škrtosti i stisnutosti. U najkraćem, prirodna konstitucija djece od istih roditelja zna se uveliko razlikovati. Kao što bi to kazao Imam Sadik razlikuju se međusobno u strukturi i konstituciji kao što se prirodno razlikuju rudnici zlata i srebra.

Moralne odlike poput misaonih aktivnosti proizlaze iz svojevrsnim konstituivnih i djelatnih stanja tijela. Ova stanja pak u isto vrijeme ovise od strukture naših tkiva, naše svijesti kao i od naših fizioloških i psihičkih faktora koji su u toku odgoja i rasta podvrgnuti stanovitom uticajima. Šopenhauer u svojim čuvenim spisima poznatim kao Načela morala ističe da su neki ljudi prirodno (fitretski) skloni egoizmu i zlovolji, a da su neki drugi skloni blagosti i dobrostivosti. Po mišljenju Kaluvardina među nama postoje osobe koji su potpuno indiferentne na sreću i nesreću ljudi oko sebe. Postoje također i osobe koje videći jad i patnje drugih u tome uživaju pa su čak i sami skloni proizvoditi takva stanja drugima. Postoje, međutim, i osobe koje su osjećajne koje doista iz nevolja i nesreća drugih i same bivaju ožalošćene. Ovaj dar, sklonost ljubavi prema ljudima, postaje izvorom blagosti i ispomaganja drugih. Oni koji imaju moć shvaćanja nevolja drugih te koji i sami kušaju bol, potom postaju revnosni u umanjivanju bola drugih. Svaki od nas dolazi na Ovaj svijet kao dobar, prosjećan ili fantastičan, međutim moralne odlike poput inteligencije podložne su odgoju posredstvom podučavanja, discipline i snage volje. 152

151 Insan našenahte, str. 242.152 Insan našenahte, str. 122.

84

Neuobičajene dječije emocijeZa proučavanje i razaznavanje fitretskih emotivnih dobrih ili loših

osobina djeteta, potrebno je da njegovi roditelji od samog početka prate njegove (djetetove) pokrete. Ukoliko dijete ima neuobičajene emocije to će se nesumnjivo emitovati i očitovati iz njegova daljnjeg ponašanja. Pametni i pronicljivi roditelji mogu iz pokreta i mirovanja djeteta izvući informacije o njegovim emotivnim sklonostima. Ukoliko ih ocijene nevaljalim i nepoželjnim, oni preventivnim odgojem mogu zapriječiti ispoljavanje njegovih negativnih sklonosti i usmjeriti ga u zadobijanje pravih i valjanjih odlika.

Prije no što dijete i prohoda i prije nego li bude stajalo na svojim nogama, kada ga pozovemo ono treba svoju glavu okrenuti. Kada god vidite da se ono ustručava, to znači ono želi samostalnost i to je očigledan pokazatelj njegove nutarnje prirode i karaktera o kojem se trebamo pobrinuti da bude izliječen. Niti je traženje samostalnosti dobra stvar a niti njegov takav karakter. Dijete bi trebalo glavu okrenuti, ali ako osjećaj traženja samostalnosti u njemu i dalje postoji ono će to kasnije pokazati. Ako dijete udara nogama u zemlju to je znag njegove karakterne ljutitosti. Ukoliko djetetu ništa ne fali - dakle ima dovoljno hrane i dobro jede te dobro spava, budite sigurni da je ovo njegovo udaranje nogama u zemlju pokazatelj njegove karakterne ljutnje i to je osobina koju treba iskorijeniti. U ovakvim slučajevima najćešće je dovoljno ostaviti ga na nekoliko minuta samoće i neobraćanja pažnje na nj. Mi obično velimo da je njegova ljutnja znak njegove početne snage i iskazivanja vlastite ličnosti. Ali to nije tako. Ovu ljutnju treba iz njega eliminisati, a ako dijete ima elemnte snage i ličnosti, vjerujte da će to ono pokazati prije ili kasnije. 153

Ljubav kao zapreka razumuDa ne bismo zaboravili kazati da na putu prepoznavanja emocionalnih

manjkavosti djece postoji velika prepreka ispred roditelja koja ih zaprećava da u većini slučajeva spoznaju istinski karakter svoga djeteta - a ta prepreka je njihova roditeljska ljubav. Većina ljudi i roditelja loše ponašanje svoje male djece shvaćaju kao nešto simpatično, te uglavnom svoju djecu ostavljaju slobodnom bez ikakve prepreke. Oni shvaćaju istinu oko djece ali ispred sebe imaju prepreku zvanu ljubav koja im onemogućava da njihov razum svati stvarnost onakvom kakva ona jest.

Najbolji roditelji su oni koje ljubav prema djeci stave na odvojeni račun od odgoja. Svoje dijete oni iskreno vole ali sa zbiljskim razumskim pogledom oni uočavaju loše osobine svoga djeteta i istinski se zalažu na ispravljanju tih negativnosti u njemu.

Djeca koja dobiju dobre nasljedne i fitretske osobine i koja u svom karakteru i svom biću imaju već povoljne emocionalne sklonosti, njihov

153 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 51.

85

odgoj je lahak i u njima se brzo mogu oformiti dobre moralne i insanske osobine.

Ona djeca koja donesu loše nasljedne osobine i loš emocionalni sklop za njihov odogoj trebat će puno više pažnje i više nadgledanja. Roditelji u ovom slučaju moraju koristiti prema djetetu veliku odgojnu snagu da bi od njega otklonili te negativnosti. S druge strane oni će koristiti pogodna sredstva za razvijanje i poboljšanja njegovih loših emocionalnih osobina kao što će nastojati da njegove nepoćudne emocije uguše u nutrini njegova bića, a da mu za uzvrat prirede poželjne moralne i insanske vrline postupnim odgajanjem. E da bi se na osnovu višekratnog ponavljanja u njemu formirale insanske vrline i njegova drugotna priroda, koje bi se čvrsto ukorjenile u njegovoj nutrini i koje bi postupno gasile njegove nepoželjne emocionalne fitretske osobine i stavljale ih u zaborav.

U svakom slučaju valjan odgoj i usmjeravanje dječijih emocija spada u temeljna načela vaspitanja i u bitne roditeljske dužnosti. Dijete koje nije rođeno umno poremećeno i koje nije došlo na svijet defektno – odgojivo je – i moguće je njegove emocije i osjećanja uputiti na put dobra i time ga koliko toliko opskrbiti insanskim i moralnim osobinama.

Maženje bebeJedan od najboljih načina i sredstava pravilnog odgoja dječijih

emocija ide kroz maženje bebe i iskazivanja joj nježnosti i umiljatosti. Upravo kao što beba ima fitretsku potrebu za hranom, vodom zrakom i spavanjem, ona također ima potrebu i za maženjem i nježnostima. Ljubav je najblagodarnija psihološka hrana za bebu. Beba od umiljavanja, maženja, tepanja, ljubljenja, uzimanja u zagrljaj doživljava radost i užitak.

Vrijednost ljubaviLjubav je temeljni korijen stabla ahlaka i morala i osnovna supstanca

insanskih i ljudskih balgodarnih osobina. Ljubav Božija prema ljudima i ljubav ljudi prema Bogu, potom ljubav Poslanika i Imama prema ummetu i ljubav ummmeta prema njima, kao i međusobna ljubav muslimana – jeste osnovna supstanca vjere.

U časnim kur'anskim ajetima i islamskim rivajetima nalazi se osnovni kapital vjere. U tim kur'anskim ajetima i islamskim rivajetima naglašena je izuzetna vrijednost ljubavi. To čak ide dotle da je Imam Sadika, as, izjavio:

Pa da li je vjera išta drugo do ljubav? 154

Sva pejgamberska nastojanja u promicanju vjere, sva žrtvovanja pravovjernih boraca na bojištima, svi ibadeti i dijeljenja imetka Božijih

154 Biharul envar, sv. 23, str. 122.

86

ljudi – sve to proističe iz jednog izvora, a to je ljubav – ljubav prema Bogu i ljubav prema Njegovoj vjeri.

Ljubavlju gorčine slatke postaju, ljubavlju od bakra zlato nastaje.

Ljubavlju se bolovi umiruju, ljubavlju bolesti nestaju.

Ljubavlju trnje u cvijeće se pretvara, ljubavlju se od sirćeta vino stvara.

Ljubavlju od zatvora bašća nastaje, bez ljubavi bašća staklenik postaje.

Ljubavlju vatra svjetlost postaje, ljubavlju šejtanka hurija nastaje.

Ljubavlju tuga radost postaje, ljubavlju od demona upučivać nastaje.

Ljubavlju ujed radost postaje, ljubavlju se lav u miša preinačuje.

Ljubavlju se neistina u istinu pretvara, ljubavlju se od srdžbe milost stvara.

Iz ljubavi se mrtvo u živo preinačuje, ljubavlju se kralj u roba preimenuje.

Ljubav prema bebi i djeciDijete koje od početka svoga života u dovoljnoj mjeri dobije

roditeljske ljubavi i napoji se iz čistog izvora samilosti, imaće veselu ćud i prijatnu narav. To zato što ono neće u svojoj nutrini osjećati lišenost i neće patiti od kompleksa niže vrijednosti. U njegovu srcu cvijetaće cvijetovi moralne vrline i lahko će se razvijati. I ako se ono u životu ne suoči sa preprekama druge prirode, ono će biti valjan, ugodan, uslužan i prijazan insan.

U islamskim predajama pažnja i ljubav prema malom djetetu je na razne načine preporučena i prvaci Islama su ovome dali naročiti akcenat.

1. Časni Pejgamber, sava, je u svojoj hutbi posvećenoj ljudskim obavezama u mjesecu Ramazanu kazao:

87

Poštujte vaše starije i budite milostivi vašoj dječici. 155 2. Kazao je Božiji Poslanik, sava: Nije od nas ko ne bude milostiv prema djeci i ko ne bude poštovao

starije. 156

3. Vladar pravovjernih, Ali as, na smrtnoj postelji, u svojoj opruci (vasijetu), preporučio je:

Budite milostivi vašoj dječici i poštujte vaše starije. 157 4. Imam Ali, as, je također kazao: Dijete svakako u svojim postupcima treba slijediti starije, a stariji

trebaju biti milostivi prema djeci. Nemojte prema djeci biti poput nasilnika iz vremena džahilijeta. 158

5. kazao je Imam Dafer es Sadik: Zaista je Allah milostiv prema čovjeku koji gaji veliku ljubav prema

svome djetetu. 159

6. Kazao je Pejgamber, sava: Volite djecu i smilujte im se! 160

6. Poslanikov običaj bijaše da svakog jutra pomiluje po glavi svoju djecu. 161

8. Rekao je Imam Sadik, as: Onaj čovjek koji poljubi svoje dijete upiše mu Uzvišeni Allah jedno

dobro djelo, a ko ga obraduje, obradovaće i njega Uzvišeni na Sudnjem danu. 162

9. Rekao je također Imam Sadik, as: Uvećajte poljupce svojoj djeci, jer vam svaki poljubac diže vrijednost

po jedan stepen. 163

10. Ljubio je Resulullah Hasana i Husejna, pa mu reče Iqre' ibn Habis: “Ja imam desetero djece i nikada nijedno od njih nisam poljubio. “ Te mu reče Resulullah: “Šta ja mogu što je Allah izvukao samilost i ljubav iz tvog srca.”164

11. Rekao je Božiji Poslanik, sava: Ljubljenje djeteta je samilost, ljubljenje žene je strast, ljubljenje

roditelja je ibadet, a ljubljenje brata muslimana je vjera. 165

12. Obavljao je Vjerovjesnik, sava, namaz sa skupinom vjernika. I kada god bi Vjerovjesnik, sava, otišao na sedždu, mali Husejn, as, bi mu zajašio na leđa, cupkao bi nogama i uzvikivao: “Hija, hija!” Kada bi se 155 ‘Ujun ahbar Rida, str. 163. 156 Madžmu’e werram, sv. 1, str. 34. 157 Biharul envar, sv. 1, str. 34. 158 Nehdžul belaga, fejd, str. 154. 159 Mekarimul ahlak, str. 113. 160 Vesail, sv. 45, str. 162. 161 Biharul envar, sv. 23, str. 114. 162 Kafi, sv. 6, str. 49. 163 Vesail, sv. 5, str. 126. 164 Mekarimul ahlak, str. 113. 165 Biharul envar, sv. 23, str. 113.

88

Vjerovjesnik, sava, dizao sa sedžde stavljao bi Husejna sa strane. I ta radnja djetetova penjanja na Vjerovjesnikova, sava, leđa se ponavljala sve do kraja namaza. Jedan jevrejin je promatrao ovu scenu te je nakon namaza kazao Vjerovjesniku, sava: “Ti nastupaš prema djetetetu kako mi nikada ne postupamo sa svojom djecom.” Vjerovjesnik, sava, mu odgovori: “Da ste vi (Jevreji) povjerovali u Boga i njegova Vjerovjesnika, sava, i vi bi prema svojoj djeci ispoljavali blagost i samilost.”166

Ova Vjerovjesnikova ljubav i samilost prema djeci toliko je dojmila Jevreja da je ubrzo i sam primio Islam.

Slijeđenje zakona fitretaIz nekoliko navedenih predaja jasno se razviđa velika važnost ljubavi i

samilosti u stvarima odgoja djece. Svi muslimani i muslimanke dužni su ispoljavati tu ljubav i samilost prema svoj djeci općenito, a prema svojoj djeci naročito. Zdrav i prirodan život sastoje se iz ispravnog slijeđenja valjanih fitretskih propisa i čvrstih prirodnih zakona Kreacije. Svako ko skrene u odnosu na fitretske zakone, koji su Božanskog porijekla, nesumnjivo će se suočiti sa odmazdom i sankcijama same prirode. Jedenje hrane je, naprimjer, jedan prirodni zakon i eventualno nečije ustezanje od jedenja hrane dovelo bi do slabljenja njegova tijela i gubitka moći. Ukoliko bi se s tim ustezanjem i dalje nastavilo to bi dovelo do smrti. Riječju zakoni prirode ili Kreacije bi od ‘neposlušnika“ naplatili svoj danak. Ista logika vrijedi i za spavanje – eventualnim odbijanjem dužeg spavanja čovjek be sebe doveo do smrti. Seksulni poriv prirodni je čovjekov nagon. Odbijanjem zakonitog zadovoljavanja ovog nagona dovelo bi njegovog nosioca do raznolikih psiholoških problema i bolesti, a nekada i do ludosti.

Ljubav kao fitretska potrebaJedna od fitretskih potreba koja se javlja u najranijem djetinjstvu jeste

potreba za ljubavi i samilosti. Udovoljavanje ovom nagonu nije ništa drugo do udovoljavanje zakonu kreacije i ljudskom fitretu. Ako dijete u najranijem dobu zadobije dovoljnu dozu ljubavi, pažnje i maženja, ono će u odraslu dob zakoračiti kao duševno normalna i zrela osoba s nadom u život. Ali djeca koja ostanu lišena roditeljskog paženja i maženja ponijet će u kasniji život utučeno nutarnje biće i neoptimističan duh. A beznadežna i psihički nezadovoljena osoba uvijek je potencijal sklon zastranjenju i kršenju zakona.

Nedostatak ljubavi i psihičke traume

166 Biharul envar, sv. 10, str. 83.

89

Ako porodičnu atmosferu ne obasjavaju zrake ljubavi i ako porodično gnijezdo nije u ozračju razumijevanja i međusobne samilosti, onda upravo tamo treba tražiti mnoštvo psihičkih trauma i neuroza koje treba preventivno spračavati ili vidati ranjena srca tih osoba lišenih ljubavi. Djeca iz ovakvih porodica, kada odrastu, budu osobe koje u sebi nose gorka sjećanja iz djetinjstva, bivaju osjetljivi ljudi, brzo se nerviraju i ljute, beznadežni su, nezadovoljni, neuskladivi s drugima, pesimistični su, spremni su na pretjeranu reakciju čak i na samoubistvo, skloni su griješenju i potencijalni su duševni bolesnici i ludaci. 167

Djeca, jetimi, obično se suočavaju sa dvije nesreće: a) materijalno siromaštvo, b) manjak ljubavi. U većini zemalja svijeta materijalne teškoće jetima se uglvanom

kompenziraju, ali se rijetko dešava da oni u svojim domovima dobiju i satisfakciju u ljubavi i nježnosti. Teško je naći slučaj da neka porodica usvojenom jetimu nadoknadi rodieljsku ljubav te da na nj gleda kao na svoje dijete.

U modernim državama postoje dobrotvorne ustanove koje veliku pažnju poklanjaju djeci bez roditelja, obezbjeđuju im hranu odjeću, sredstva za školovanje. I može se reći da djeca lijepo žive. Jedini problem je što su su ova djeca, bivši lišena roditelja, lišena roditeljske ljubavi i pažnje. Ova lišavanja će se kasnije postupno očitovati u vidu mentalnih nedostataka koji će biti uzrokom njihova neuravnoteženog i kriminogenog ponašanja.

Dijete jetim, koje ostane bilo bez oca ili bez majke, biva suočeno s određenim negativnim posljedicama i to ozračje se prenosi i na zajednicu. Pedagoški eksperti i psiholozi, obično su u svojim istraživanjima ustanovljavali da je ostajanje bez roditelja najvažni razlogo dječijeg huliganstva, zaostajanja u školi i u društvu, činjenja grijeha, kriminala i zlodjela. Jedan njemački ekspert koji je istraživao ponašanje djece jetima u jednoj školi, ustanovio je da je 44 % od djece ponavljača u školi bilo bez oca i 33 % djece bez majke. Dakle, čak 77 % neuspješne djece u školi su djeca bez roditelja. Jedno drugo istraživanje obavljeno u Americi, a bavilo se proučavanjem školskog huliganstva i problematične djece u jednoj školi u Njujorku, pokazolo je da je 25 % problematične djece jetimskog porijekla. Jedno drugo njemačko istraživanje je također pokazalo da je od ukupno tretiranih 2704 problematične djece i huligana - njih 1171 pripadalo djeci bez roditelja. Drugo istraživanje obavljeno u Americi među zatvorenicima pokazalo je da je u prosječno 60 % te populacije pripadalo djeci iz nevoljom pogođenih porodica koje su ostale bez jednog roditelja. Njemački eksperti su istraživali uzroke ponašanja maloljetnih delikvenata i huligana. Ustanovili su da cifra onih među maloljetnicama koje su se upustile u krađu dostiže 38 %, a procenat jetimskih maloljetnika onih koji su se upustili u vanbračne seksualne odnose ili seksulne napade i silovanja iznosi 40 %. I napokon u jednom društvenom i psihološkom američkom istraživanju ustanovljava se da 70% djevojaka koje su boravile u popravnim domovima pripadaju jetimskoj populaciji bez jednog ili bez oba roditelja.

167 Ruh bešer, str. 103.

90

Djecu bez roditelja prije nego individualni problemom treba prije svega tretirati velikim društvenim problemom koji može postati izvorištem mnogih grijeha, nepočudnosti, zlodjela, huliganstva delikvencije, ubistava, zaostajanja, seksualnih prekršaja i raznih duševnih bolešćina. 168 Znakovi ljudskosti i insanijetaPrijateljstvo prema ljudima jedna je od najcjenjenijih i najsvjetlijih

emocionalnih osobina. Svaka osoba iz bilo kojeg naroda i rase treba biti tako odgajana da ljudima želi dobro te da u svojoj nutrini ima insanski odnos prema svim narodima i nacijama. Ljubav prema čovjeku jedan je od temeljnih stubova svjetskog mira i ljudske sreće. Ljubav prema čovjeku pokazatelj je insanijeta i znak savršenstva i uzvišenosti čovjekove duše i psihe. Čovjek koji nema osjećaja za ljubav prema čovjeku, znači da i sam ne nalazi ljubav u okruženju koje prema njemu nije insanski naklonjeno.

Sva djeca Ademova jedno tijelo su, koji u svijetu stvaranja iz iste supstance nastaše.

Pa kada u neko vrijeme jedan organ oboli, ni dugi organi netaknuti neće ostati.

Ti koji si neosjetljiv na tuđu tugu, pripazi da ne izgubiš čovječiju krunu.

Imam Ali, as, je kazao: Svi ljudi na zemaljskoj kugli predmet su Božije milosti i rahmeta, kada

i sami djeluju na temelju tri sljedeća naćela: (1) kada vole čovjeka, (2) kada povjerene amanete ne iznevjeracaju i (3) kada djelatno slijede istinu i pravdu. 169

Ljubav prema čovjekuLjubav prema čovjeku treba podučavati djecu od najranijeg doba.

Roditelji koji prema svom djetetu iskažu ljubav i samilost, oni ga mogu usmjeriti i podučiti da druge voli. Dijete koje nikada nije osjetilo ljubav ni od koga. niti je kušalo ičiju samilost, ni samo ne razumije zbilju ove duhovne činjenice koja život znači. Sve što je ono vidjelo u životu jeste hladnoća, neljubaznost, grubost i osorost. Kako ljudi postupaju prema njemu i ono će na isti način postupati prema njima. Od ovakve osobe ne može se očekivati da voli ljude.

Ljubav i samilost u porodici predstvaljaju osnovu ispravnog i emocionalnog odgoja. Na tragu ljubavi moguće je dječije emocije

168 Ruh bešer, str. 93. 169 Madžmu'e weram, sv. 1, str. 12

91

upraviti u dobrom smjeru i uputitit ga na ispravan put sreće, put insanijeta.

Dijete koje bude lišeno ljubavi, samilosti i osjećanja, njegove emocije će biti usmjerene u krivom smjeru. Takvo dijete kada odraste imat imat će loše odlike i ekstremne osobine. Krasit će ga grubost, pesimizam zlovolja, neprijateljstvo i zloba, kao i desetine nepoželjnih drugih osobina.

21رين� ين� و�الص�ادقين� الص�اب ت �ق�ان �م�نفقين� و�ال �غ�فرين� و�ال ت �م�س� ار و�ال ح� �س� األ ب

Oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili...(Ali Imran, 17)

U predhodnom kazivanju rečeno vam je da su razum i emocije dva velika Božija dara i dva velika fitretska zavještenja. Na putu stizanja do sreće i dobrobiti potrebno je svaku od ovih podarenih snaga korsititi upravo u področju za koje je ona i namjenjena. Upravo kao što su, znanje, pravednost, logika, uravnoteženost, promišljanje i razumijevanje nužni uvjeti za čovječije usavršavanje, na isti način čovjek je potrebit morala, dobrostivosti, imana duhovnosti ljubavi i samilosti koji svi zajedno predstavljaju uzvišene emocionalne karakteristike.

Odgoj imana kod djeceRoditelji su u odgoju svoje djece dužni povesti računa o dječijim

emocijama i dječijem razumu te obadvije ove snage trebaju paralelno odgajati i jačati u ispravnim dozama i omjerima.

Jedna od dužnosti roditelja, a koja predstavlja našu današnju temu, jeste odgoj emocionalnih značajki imana i ahlaka u djetetu. U skladu s islamskom predajom, roditelji muslimani su dužni uložiti napor u odgajanju svoga djeteta kako bi u njemu potakli iman i vjerovanje, koji su kao kao dar Božiji položeni u njegovom fitretu. Posredstvom ibadeta potrebno je navoditi dijete na poslužnost Božanskim zapovjestima te na fonu uspostave djetetove veze sa Bogom od njega treba odgojiti moralno i dobro ljudsko stvorenje.

92

Zbilje koje je moguće izmjeritiPotrebno je prije svega istaći jednu stvar koja se tiče osnove odgoja

imana i ljubavi, kao bitnih emocionalnih odlika, te vam mogu kazati slijedeće: Zbilje i stvarnosti u aktuelnom svjetu sa stanovišta nauke dvojakog su karaktera:

a) U prvu grupu se ubrajaju stvorenja kojima su svjetski naučnici, na fonu naučnog progresa i na temelju preciznih i moćnih sredstava i instrumenata, kadri vrlo precizno odrediti mjeru i koji su, putem svojih istraživanja i posredstvom preciznih proračuna, uspjeli doći do ispravnih zaključaka i rezultata o tim bićima i stvorenjima.

b) U drugu grupu spadaju zbilje koje egzistiraju u aktuelnom svjetu, ali koje ljudsko znanje nije uspjelo obujmiti putem naučnih istraživanja i empirijskih pokazatelja. Radi se o zbiljama koje se naprosto ne mogu samjeriti posredstvom uređaja i preciznih instrumenata te su svjetski učenjaci potpuno nemoćni u sagledavanju ovih zbilja. Ove nemjerljive zbilje i činjenice, u koje nauka ne može ni na kakav način steči uvid niti ih odrediti i obujmiti, egzistiraju u svim stvorenjima svijeta, napose u čovječijoj strukturi. Po preciznom sudu učenjaka ove zbilje koje se ne daju naučno samjeriti neuporedivo su važnije od onih činjenica koje se daju izmjeriti.

Nemjerljive zbiljeDoktor Karl, poznati svjetski naučnik je kazao: Iznošenje količina donijelo je u upotrebu precizni matematički jezik, a kvalitet je ostavljen u žbunju zaborava. Izvlačenje i izlučivanje prvotnih osobina stvari jeste logika, dočim je zaboravljanje drugotnih sobina stvari nešto neispravno te smo iz toga izvlačili krive zaključke. A zapravo, sve ono što je u ljudskom biću nemjerljivo vrednije je od onoga što je mjerljivo. Postojanje misli nešto je zbiljsko poput fizičkohemijske ravnoteže stvarnog krvnog seruma. 170 Tuberkoloza i rak su dvije opasne ljudske bolesti, koje čovjeka čine

slabim i nemoćnim, obaraju ga s nogu, tijelo tope i uništavaju mu sam korijen života. Učenjaci su obadvije ove bolesti dobro upoznali i u opremljenim i preciznim laboratorijama odredili su sve karakteristike i njihove karakteristike i parametre. Nauka je egzaktno odredila i izmjerila napredak i tok ovih bolesti, uvjete koji pogoduju bolesti, slabosti koje dovode do bolesti i uopće sve suštinske faktore i parametre bolesti.

Zavidnost je također poput tuberkoloze i raka svojevrsna bolest i u nekim situacijama njene značajke neuporedivo prevazilaze opasnost i štete koje mogu nasztati od tuberkuloze i raka, jer ostavlja na tijelu i duši bolesnika jako negativne posljedice. Ona zamračuje razum, ubija čovječnost, podstiče zločine i izdaju, odstranuje od čovjeka radost i veselje, dokida čovjekov san, tijelo postupno truje i čini ga nemoćnim i 170 Insan našenahte, str. 68.

93

na koncu ga uništava. Ali ova bolest se ne može odvagati u laboratoriji, ona nije uzrokovana nikakvim mikrobima, ne može se uočiti ni pod kakvim mikroskopom. Zavidnost donosi jedan poseban nutaranji osjećaj. Zavidnost je jedna neporeciva zbiljnost koja ostavlja desetine posljedica i tragova na duši i na tijelu bolesnika, ali se ipak ne može izmjeriti nikakvim uređajem i aparaturom.

Porazi, duševni neuspjesi, kompleksi niže vrijednosti strahovi i brige nisu poput bolesti malarije i bruceloze koje slabe tijelo i koje lice čine žutim. Oni su takvi da u sebi sadrže desetine različitih bolesti. Malarija i bruceloza se mogu otkriti pomoću naučnih pokazatelja, ali neuspjesi, porazi, duševni lomovi i kompleksi ne mogu se odrediti i definisati putem naučnih insturmenata i laboratorija.

Ljepota cvijetaGrančica izuzetno lijepog cvijeta se samopokazuje u kutku bašće i

svojom pojavom zadivljuje promatrače. Promatrač uživa i biva opčinjen ljepotom tog cvijeta. No cvijet u svojoj strukturi ima svoju posebnu logiku a u svojoj ljepoti jednu drugu logiku. Cvijet u svojoj strukturi predstavlja naučni predmet iztraživanja a njegova ljepota predstavlja emocionalnu karakteristiku. Naučnici - prirodoslovci mogu cvijet potpuno tehnički izdefinisati: mogu mu laboratoriski odrediti sve mineralne i druge hemijske sastojke, ali njegovu ljepotu i blistavost ne mogu samjeriti nikakvim uređajem. Ova zbilja je privlačnog karaktera za i privlači ljude oko sebe te oni kruže oko cvjetova i uživaju u njima. U najkraćem, ljepota i blistavost cvijeta se ne može samjeriti ni odrediti nikakvom naučnom metodologijom niti bilo kakvim uređajem. Samo ljudske emocije mogu shvatiti i pojmiti ljepotu cvijeta. Ljudske emocije, a ne razum, su one koje shvaćaju finoću cvijeta i ljudske emocije su one koje se ne mogu zatočiti niti staviti u okvir bilo kakvih empirijskih i iskustvenih nauka.

Uživanje u lijepom Ukoliko se jedna vrhunska dragocjena umjetnička slika koja odražava

umjetnikove emocije i osjećanja, proda za milion dolara, ona će okupirati hiljade dragocjenih sati ljudi sklonih umjetnosti i ushićenju koji će uživati u njenom gledanju. Ako bismo tu sliku promatrali sa naučnog aspekta, uočili bismo samo da se ona sastoji iz 10 toplih crvenih boja i 100 toplih zelenih boja te 50 toplih vodenih boja sa specifičnim hemijskim smjesama, komada daske, nešto platna – i sve to ne vrijedi više od nekoliko dolara. Ali na ovoj tabli je nešto što vrijedi preko milion dolara. Ta stvar nije umskog i naučnog karaktera, a nije ni laboratorijskog i hemijskog karaktera. Nju se ne može obujmiti sa naučnim parametrima. Ta stvar je ljepota i i krasota. Vrijednosno polje te stvari je bazar ljudskih

94

ukusa, a njeni kupci su emocije i osjećaji ljudi. Njena ljepota nije u hemijskom sastavu niti se ona da podvrći nekoj egzaktnoj analizi naučnika s fakulteta.

Svijetle zbilje imana, ahlaka i pojedinačnih moralnih vrlina poput ljubavi prema čovjeku, dobrohotnosti, hrabrosti, velikodušnosti kreposti, blagosti i dr., kao i moralne nepočudnosti poput zavidnosti, oholosti, zlobnosti, pohlepe i sl. – pripadaju emocionalnom čovječijem sklopu. Emocionalne dobre ili loše osobine ostavljaju svoje dobre ili loše otiske na čovječijem tijelu i duši. I njih je nemoguće samjeriti i odrediti naučnim mehanizmima i aparaturom. Stoga ove stvari treba gledati i promatrati sa nutarnnjim zbiljskim okom i priznati njihovo zbiljsko postojanje.

Istraživaći ne mogu naučnom metodologijom odretiti i definisati čovjeka, to zato što ljudske tehnike ne dosežu ono što nema odrednice vremena i prostora. Ne postoje uređaji za mjerenje pohlepe, srdžbe, neprijateljstva, ljubavi i ljepote, naučničke gorljivosti i i vjerskog intenziteta nečijeg imana. Ali otuda što se učinci psiholoških i duhovnih aktivnosti u prirodi, u mislima, ponašanju i načinu djelovanja ljudi očituju, onda se s lahkoćom mogu samjeriti konturni i fiziološki efekti ovih psihičkih stanja. I ukoliko mi neku stvar nismo uspjeli definisati, to ne zanči da ta stvar ne postoji. 171

Nije uvijek tako da imamo posla sa jednostavnim i lahko shvatljivim zbiljama, koje bi se u očiglednim i raznolikim likovima pred nama pojavljivale. Svjesno čovječije stanje, kost čovječije ruke i rana na koži – sve su to očigledne zbilje. Ono što nas bodri na izučavanje nekog kvaliteta, ne treba biti to da ćemo jednostavnim tehnikama doći do tog kvaliteta. Beskrajna tuga majke koja je izgubila svoje dijete, nutarnja duhovna revolucija arifa usljed katarzičnog pročišćenja u dubini noći kao i bol pacijenta koga izjeda kancer – bez obzira što nisu samjerljivi, ipak su činjenice koje se ne mogu poreći. 172

Naučne pobjedeNe mali broj je naučnika dali su se na naučna istraživanja i uspjeli su

strgnuti zavjesu sa mnogih prirodnih tajni. Oni su kako sitne subatomske čestice tako i ogromna nebeska tijela stavili u fokus svoga istraživanja te su uspjeli otkriti mnoštvo činjenca koje su u prošlosti bile nepoznate. U novoj civilizaciji znanje je sa imaginativnog i preceptivnog nivoa prešlo na osjetilni i empirijski nivo. Laboratorije su odredile mjeru mnogim prirodnim elementima i na prijašnje dileme dale odgovore u brojkama.

Nova nauka polučila je veliku revoluciju u svim oblastima života i trasirala put novoj velikoj civilizaciji u svim oblastima života. Čovječanstvo je posredstvom moćnog oružja nauke počelo stavljati prirodu pod svoju kontrolu i stalo uklanjati jednu po jednu nejasnoću. Nauka je tako proširila uglove gledanja u mračne prostore prirode te je čovjek sve više postajao obaviješten o skrivenim tajnama prirode. Čovjek se više upoznavao sa sastojcima i elemntima svijeta, određivao im mjeru i

171 Insan našenahte, str. 35-37. 172 Ibid

95

polahko ualzio u sistem uzroka i posljedica te svakom tom elemntu svijeta, živom ili mrtvom, spoznavao uzrok i posljedicu. Zahvaljujući otkrivanju tajni svijeta čovjek je bio kadar da upokori silu zemljine teže te da u svemir pošalje raketu. Danas čovjek već razmišlja o tome kako da pokori i neka druga nebeska tijela, te kako putem snage znanja i njima može zagospodariti.

Do svih ovih pobjeda čovjek je došao posredstvom znanja. A znanje se oslanja na osjetilne informacije, dakle na laboratorijske i izmjerljive činjenice i informacije. Emprijsko znanje sa snažnim iskorakom i progresom ostvalja na ljude snažan dojam. Svijet se okrenuo ovom znanju i fakulteti su se masovno utemeljivali na ovakvoj postavci znanja. I malo po malo svijet se potpuno okreće emprijskom ili mjerljivom znanju, a ono nemjerljivo znanje polahko se prepušta zaboravu. I tako je nagli progres ovog mjerljivog znanja ljude niskog kapaciteta potpuno zaslijepio. Toliko ih je zaslijepio i zagluhio da su postali oholi te su sva ona znanja koja su nemjerljiva potpuno zanegirali. Zanegirali su Boga, vjeru, Božije Poslanike, poštovanje prema duhovnom i psihološkom jezgru čovjeka, koje označava najveću riznicu ljudske sreće, i sve su to prezrivo i podrugljivo bacili niz vjetar.

Nedostatnost naukeUtemeljivači nove civilizacije ipak su jasno priznali da je čovječije

znanje u ovom velikom svijetu i dalje izuzetno malo. Današnji naučnici također prizanju nedostatnost nauke u spoznaji milona skrivenih zbilja i činjenica u čovječijoj egzistenciji kao i u velikom Univerzumu koji ga okružuje.

Tomas Edison je kazao da mi od onih 1% spoznatljivih stvarih znamo tek miloniti dio. A Isak Njutn je kazao: “Svo znanje je kao zaljev iz kojeg smo ja i meni srodni ljudi iz ovog ogromnog prostranstva pokupili samo nekoliko nama zanimljivih zrnaca.”Pretpostavimo li sada da čovječanstvo jednog dana uspije otkriti sve

egzaktne i mjerljive činjenice i znanja ovoga svijeta, ipak se mora priznati da još uvijek postoje činjenice i zbilje svijeta koje su neotkrivene i nesamjerljive. To zato što se sve činjenice i zbilje ne mogu racionalno i logički pojmiti. Odveć postoje emocionalne i neracionalne zbilje koje razum ne može poreći. Jednostovano, razum i mjerljivost im nemaju pristupa. Ukoliko obrazovani i školovani ljudi žele biti realistični i zbilju vidjeti onakvom kakva ona zaista jest, onda je potrebno da oni sebe oslobode od naučne oholosti, da potpuno slobodno, shodno kritrijumima i vrijednostima racija i mjerljivih znanja, priznaju vrijednost svjetlosnih, duhovnih i neproračuljivih zbilja te da se na putu vlastitog i društvenog uzdizanja paralelno okorišćuju dvjema moćnim snagama: snagom razuma i snagom emocija.

96

Neopisive zbiljeU životu učenjaka, šampiona misli i pročišćenih ljudi nalazi se jedna riznica nepotrošive energije. Ovi ljudi su poput planina u ravnici koje nam pokazuju dokle gore možemo da idemo i koliko je visok cilj do kojeg svjesna ljudska priroda može da kroči. Samo ovakvi ljudi nam u cilju definisanja smjernica za naš nutarnji život mogu prireditit duhovnu hranu. U čovječijoj psihi i duši nalaze se faktori koje razum, moralna osjetila i druge ljudske snage nisu kadre upoznati. Ovi faktori, koji se ne mogu opisati riječima, sastoje se iz svjetlosnih zraka, nagonskog nastojanja a ponekada i izvanosjetilnog shvaćanja zbilja. I pojedinac i nacija iz ovoga moćnog duhovnog izvora crpe energiju. Ova duhovna energija je neopisiva za one narode koji sve stvari žele podvrgnuti jasnim i definisanim formulama. Ovakvo šta vrijedi za francusku zato što francuski intelektualac sve one što nije racijonalno pojmljivo odbija i koji zbilje stvari koje se ne mogu riječima opisati stavljaju u zaborav. Osobe koje žele ići do krajnjeg uzvišenog ljudskog cilja moraju ostaviti po strani intelektualnu oholost i kročiti s tim uvjerenjem da snaga logike nije apsolutna. Tek tada će biti kadri početi jačati osjetilo ljepote i osjetilo vjere. Naprosto se ljubav prema ljepoti i ljubav prema stvoritelju ne mogu na isti način steći kao matematičko znanje. Osjetilo ljepote ne može se steći osim posredstvom duha ljepote. Ljubav, ljepota svoje odabranike vode visoko gore. S toga psiha i duša nas dovode do ushićenja i oduševljenja apsolutnom ljepotom i Uzvišenim Bogom. Uzvišena spoznaja samo gore, na mjestu na kojem funkcioniše isključivo ljudska duša (ne i razum) može dosegnuti tu visinu. 173

Islam u svom sveukupnom podučavanju obraća pažnju na sve razumske i emocionalne aspekte čovjeka. Islam, s jedne strane, ljude poziva promišljanju i racionalnoj logici te naučavanju novih naučnih činjenica a, s druge strane, ga poziva pročišćenju duše i njenom uzdizanju u visoke duhovne sfere. Islamski vjerozakon sastoji se iz racionalnih pravila i propisa jasno definisanih i proračunatih. Ali sva vjera Islam ne svodi se na racionalna pitanja i naučne mjerljive činjenice. Duh Islama je ponad razuma, iznad znanja i naučnih proračuna.

Iznadrazumske zbilje Vjerovanje u Boga, koje je osnova Islama, tiče se prolaska dvije

stepenice: a) prolaska kroz prvu stepenicu, dakle razumsku potvrdu Boga, b) i prolaska kroz drugu stapenicu koja podrazumjeva nadrazumsko

stanje koje znači posjedovanje imana i vjerovanja Boga. Na prvoj stepenici časni Kuran se koristi razumom i ljude podstiče na

proučavanje sistema ustrojstva svijeta i proračunatosti elemenata svijeta stvaranja. To zato da se čovjek uvjeri da postoji Mudri Stvoritelj te da posredstvom razumskog i naučnog istraživanja čovjek prizna postojanje Božijeg Bitka. Ali stvarni iman i vjerovanje u Boga nije samo obraćanje

173

97

pažnje na bezprijekorno funkcionisanje Božijih zakona uzroka i posljedica. Čovjek treba nadići i prevazići ovu stepenicu vjerovanja razuma koja je proračunljiva te se treba popeti na stepenicu duše i dubokog duha, čime će suhoparno racionalno zaključivanje i argumentaciju preinačiti u visoku svjest i oduševljenje upravo zahvaljujući gorljivoj ljubavi prema Bogu, koja će prodrijeti u sve njegove pore. Prema tome, čovjek treba nadići logiku argumenta i proračuna i definicije te u svom nutarnjem biću načiniti usavršavajući pomak prema nemjerljivom vjerovanju i sigurnosti koje se ne mogu opisati.

Vjerovanje u BogaNamaz je jedan od važnih farzova i sastoji se od dva aspekta:

razumskog i nadrazumskog. Ovaj razumski aspekt namaza sadržava odredbe koje su uvjerljive i proračunljive. Obredno kupanje (gusul) abdest, čišćenje zuba, ispiranje usta i uvlačenje vode u sebe, sa stanovišta čistoće i higijene su poželjni činovi, pri čemu se podrazumjeva da voda i odjeća i mjesto namaza budu čisti i halal, da dijelovi namaza sa stanovišta izvanjske ispavnosti budu valjani da se Džemat formira na bazi prijateljskih okupljanja, da kijam, ru'ku, sedžde budu praćeni duhovnim sadržajima - kao i slične druge stvari - svaka od njih sa racionalnog aspekta treba biti obuhvatljiva i mjerljiva. Međutim, duh namaza i njegova zbilja ne mogu se razumski i racionalno obuhvatiti. Duh namaza jeste uspostava duhovne veze i kontakta sa svojim Gospodarom. Namaz je miradž vjernika i supstanca njegove nutarnje smirenosti te njegove sigurnosti. Namaz klanjača čini skrušenim i skromnim spram najvećeg duhovnog Utočišta. Visoki domet i duhovno stanje klanjača se ne može razumom objelodaniti niti sa bilo kakvim naučnim prikazom može prikazati. Nemjerljiva zbilja namaza sastoji se u tome da nutarnje biće klanjaća bude svestrano pročišćeno, čime se klanjač odvraća s puta griješenja.

�ر �م�نك و�ال اء �ف�ح�ش� ال ع�ن �ه�ى �ن ت ة� الص�ال� ن� إZaista namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno...(Ankebut, 45)

Uravnoteženje nagonaNemjerljiva snaga namaza jeste neopisiva moć koja se pojavljuje u

nutrini bića klanjača i to u takvom intenzitetu da može sve pobunjeničke nagone ukrotiti te da može zapriječiti klanjača od svih ekstremnih želja i prohtjeva i od njega može načiniti čistog i dobrog čovjeka. Nemjerljiva snaga imana je ta koja čovjeka vjernika u samoći odvraća od zastranjenja i zaprljanja.

Duhovna stanja ljudi čistog srca i onih koji doživljavaju duhovna nutarnja ushićenja u mrklini noći, obračajući se Gospodaru, nemjerljiva

98

su i neopisiva. Ona postaju izvorištem najvećih duševnih promjena i mjestom nastanka vrlina poput: hrabrost, upravljanje i kontrolosinje duše, dobrota srca, dobrostivost, požrtvovanost – ukratko, svi moralni i ljudski kvaliteti stiču se u sjeni imana i na tragu njegove svjetlosti.

Plačno moljenje nemoćnikaOni koji su strpljivi iskreni, koji udjeljuju i koji se kaju u praskozorje.

(Kur'an)To znači potrebno je jasno ispoljiti svoju potrebitost i ovisnost prema svome Gospodaru, potom to treba iskazati jednim plačnim vapajem nemoćnika, uzvikom potraživanja pomoći. To je u stvari svojevrsna melodija ljubavi, to nije samo iskanje posredstvom nekih riječi čije značenje ne razumijemo. Posljedice ovoga (iskrenog jadikovanja i moljenja pred Bogom) su uvijek pozitivne. To je ono stanje kada Uzvišeni sluša svoga roba i daje mu direktan odgovor. Tada se događaju neočekivane stvari. Uspostavlja se divna duhovna ravnoteža. Ovaj svijet svoje nemilosrdno i nasilničko lice preinačuje u blagu i lijepu čehru. Tada neka čudna snaga poteče iz naše nutrine i diže nam glavu gore. Čežnjivo i plačno obraćanje Gospodaru daje čovjeku snagu podnošenja tuge i nesreća, te kada ga nevolje toliko stisnu i kada ne može naći logičkog izvora nade ono mu daje poticaj i bodrenje da ustraje i ostane čvrst naspram velikih mijena i događaja koji inače melju ljude. Svijet znanja razlikuje se od svijeta dove i čežnjivog i plačnog obraćanja Gospodaru. Upravo kao što se nešto vanracionalno ne možemo pojasniti racionalnim, ovaj kvalitet vanracionalnog je očit, ma koliko umski bio nedokaziv, i svako ipak mora priznati njegovu zbiljnost. 174 U časnom Kur'anu su razumom neobuhatljive i nemjerljive zbilje

nazvane jednom riječju - gajb. I vjernici su obavezni da u te zbilje, koje nadilaze ljudski um i racio, vjeruju.

�ب �غ�ي ال ب �ون� �ؤ�من ي �ذين� الOnima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali...(Bekare, 3)

Nesumnjivo je veliki i znatan dio islamskih odredbi, iz oblasti obredosovlja (ibadeta), međusobnih transakcija (me'amulat) i političkih smjernica (sijasijat) razumljiv i racionalno samjerljiv, dok je manji njihov dio nadrealan i neshvatljiv. No vrlo važno je znati da vrijednost shvatljivih, vidljivih i samjerljivih odredbi vjere zapravo potiče iz onih neshvatljivih, nevidljivih i nesamjerljivih (gajb) postavki vjere. Prvi i najvažniji oslonac vjere jeste iman (vjerovanje) u Boga. Sveto Božije Biće kao i vjerovanje u Nj – obadvoje ovo su nemjerljive činjenice i oboje su nadrealni. Isto je tako i poslanstvo (nubuvvet) utemeljeno na objavi (vahju). A i sam vahj je nešto nesamjerljivo i razumom neobuhvatljivo. Sudnji dan jedan je od stubova imana, a i njegova dubina je razumu nedokučiva.

Onaj ko vjeru promatra samo s aspekta razuma i mjerljivih parametara te zaželi sve elemente i propise vjere razumom obujmiti i precizno

174 Rah we rasm zendegi, str. 137.

99

razgraničiti – zasigurno nije razumio zbilju i suštinu Božije vjere niti je shvatio sveti cilj Islama i Kur'ana. To je nešto poput nemogućnosti materijalnog i proračunljivog razumijevanja vrijednosti ljepote slike ako bi se ista razmatrala sa aspkta analize sastava hemijskih elemenata koji ulaze u sliku. Tako isto ljepotu i duhovnu prožetost vjere Božije i prosvijetljenost nekih ljudi Božijim svjetlom ne može se se iskazati jezikom razumljivih činjenica, niti putem nekih proračunljivih parametara.

Prilike koje pruža djetinjstvoDijete prije nego mu proradi aktivni razum i prije nego počne shvaćati

naučne činjenice ima u sebi sklonost ka prirodnom jednoboštvu (fitretskom tevhidu) i aktivno djelovanje moralnih emocija (avatif ahlaki) – te je ono odveć spremno i nagodno za odgojni proces. Jako je bitno da roditelji shvate vrijednost ove prilike te da ovu fitretsku budnost i pripravnost maksimalno iskoriste, da se u psihi djeteta - dok ono još u sebi ima toliku pripravnost i sklonost - ojačaju i potaknu vjerovanje u Boga i moralne osobine. To je bitno učiniti prije nego li djetetov razum proradi i prije nego ono krene u naučavanje životnih zbilja umskim i racinonalnim putem. Dijete se tako izvodi na put s čistom nutrinom sa samopouzdajem, sa vjerom i valjanim ahlakom.

Dakle, čovjek mnogo prije nego li Božiju egzistenciju uspije potvrditi razumom, odveć po fitretu vjeruje u Boga. Da bi se malom djetetu potvrdilo i postojanje Boga i kreirao osjećaj imana, za to ne trebaju naučne činjenice i argumenti. Postojanje u dubini njegova bića fitretske snage i prirodnog osjećaja i sklonosti ka vjerovanju dovoljan je materijal za odgoj imana u njemu. Dovoljno je dijete usmjeriti ka njegovom vlastitom fitretskom pologu i ono će se s lahkoćom okrenuti ka vjeri u Jednog Boga. Isto tako, za odgoj visokomoralnih osobina u djetetu kao što su: ljubav, samilost, pravičnost, velikodušnost, sklonost ispomaganja drugih – za sve to djetetu ne trebaju nikakvi naučni argumenti. Dijete je dakle u startu moguće odgojiti i usmjeriti ka vjerovanju i visokomoralnim osobinama, tako da mu te osobine prerastu u životne navike.

Valjano odgajanje emcoija i osjećanja djeteta predstavlja osnovu za visoke duševne i psihičke domete. Jer, bez ispunjavanja tih preduvjeta, bez daljnjeg odgajanja imana i moralnih vrlina, nemoguće je dosegnuti vrhunsku ljudsku sreću i insansko savršenstvo. A osnova svega toga utemeljuje se još u djetinjstvu.

Prodorna baklja imana Roditelji moraju znati da je vjera prilikom odgoja djeteta njihov najbolji saveznik. Iman i vjerovanje posredstvom baklje imana uklanjaju i prosvjetljavaju najcrnji mrak i puteve kojima se hodi. Iman je taj koji smekšava, čini srce osjetljivim i

100

budi dječiju savjest. Gdje god da bude zastranjenja, iman i vjera dijete s lahkoćom ispravljaju i usmjeravaju na pravi put. 175 Ono što čovjeka vodi do duhovnog zenita su emocije a ne razum. Čovjekova psiha i duša posredstvom patnje i ushićenja više se uzdižu nego posredstvom razuma. Štaviše, položaj vrijedan pažnje razuma stoji u pozadini duševne supstance, koju omeđuje ljubav. Neki ljudi su se danas toliko približili životu životinje da su apsolutno postali prilježni traženju samo materijalnih vrijednosti. Upravo zato se njihov život na vrijednosnoj ljestvici spustio ispod života životinje. To je zato što nematerijalne i duhovne vrijednosti isključivo mogu čovjeku prosvijetliti put i donijeti mu istinsko zadovoljstvo. 176

Prvo načelo odgoja zato se ne svodi na odgajanje razuma (akla), već se to svodi na postavljanje potke i osnove koja je oslonac svih drugih psiholoških faktora. Nužnost posjedovanja osjetila morala (ahlaka) ni u čemu nije manja od posjedovanja ojetila vida i sluha. Trebamo se priviknuti da na isti način kako lahko razaznajemo svjetlo od mrkline i kako zvuk razlikujemo od tišine da na isti način uzrazlikujemo dobro od zla.

Pročišćenje duše Konačni i ciljni rast tijela i duše nije moguć bez pročišćenja duše. Ma koliko se prihvatanje ovog fiziološkog i duševnog stanja danas teško prihvaća od starne podučavatelja i i sociologa, ipak ono predstavlja osnovni stub čovječije ličnosti. Ono (pročišćenje duše) je osnovna pista s koje ljudska psiha uzlijeće i doseže svoj maksimum. 177

U skladu s islamskim naučavanjima, odgoj imana i pohvalnog morala kod djeteta predstavlja jedno od osnovnih prava djece. U tom smislu imamo i puno islamskih predaja.

Imam Sedžad, as, je o pravu djece kazao: Ti ćeš o čovječe biti pitan o svojoj vlasti nad svojim djetetom – da li si

ga odgojio lijepom edebu (odgoju) i vođenju prema njegovu Gospodaru. 178

Rekao je Resulullah, sava: Pravo muškog djeteta kod oca je da poštuje njegovu majku, da mu

nadjene lijepo ime, da ga poduči Božijoj knjizi te da ga lijepo i čedno odgoji. 179

Rekao je također Resulullah, sava: Kada učitelj kaže djetetu - Bismillahi rahman rahim – upisaće Allah

njemu (učitelju), djetetu i djetetovu ocu izbavljenje od vatre. 180

Imam Askeri, as, je kazao da će Allah roditeljima koji valjano odgoje djecu dati veliku nagradu:

175 Ma we farzandane ma, str. 76. 176 Rah we rasm zendegi, str. 64. 177 Rah we rasm zendegi, str. 99. 178 Tehaful 'uqul, str. 263. 179 Kafi, sv. 6, str. 49. 180 Mustedrek, sv. 2, str. 625.

101

Oni će (na Ahiretu) kazati: “Bože naš, odakle ovolika nagrada, pa naša djela ne vrijede ovoliko?”, pa će im se reći: “Ovo vam je sve zato što ste svoju djecu podučili Kur'anu i što ste ih lijepo podučili Islamu (odgojili u duhu islamskih načela). 181

Priznanja učiteljevog trudaAbdurahman Selmi podučio je sina Imama Husejna, as, suru Fatiha

napamet, te ga je također podučio osnovnim načelima Islama. Imam Husejn je kada mu je dijete proučilo Fatihu učitelja ne samo novčano nagradio, nego mu je dao i platno, a k tome još mu je ‘usta’ napunio biserima.

Pa se začudi tome (učitelj), Imam Husejn, as, mu reče: “Gdje ćeš porediti ovo moje materijalno davanje sa učinkom tvog podučavanja.”182

Ovim je Imam Husejn, as, htio poručiti: Naučena sura Hamd moga djeteta neuporedivo je vrednija od bilo kakva imetka.

Osokoliti podučavanjem iman i islamska obilježja kod djece, toliko je akcentirano i podcrtano od strane cijenjenih islamskih prvaka da su se oni otvoreno i jasno distancirali od roditelja koji su nemarni prema ovakvom podučavanju i odgoju svoje djece.

Prenosi se sljedeća anegdota s Božijim Poslanikom savaPogledao je Poslanik, sava, neku djecu te je rekao: “Teško li se djeci

Ahiri zemana od njihovih očeva!” Pa mu se reče: “A je li misliš o Poslaniče na njihove mušričke očeve! ?” “Ne, mislim na njihove roditelje mu'mine koji ih ne uče nikakvim farzovima, a koji su od neznatnih materijalnih vrijednosti njihovih sa njima zadovoljni. Ja se njih odričem a i oni se mene odriču. 183

Nužnost odgoja imanaI zapadni naučnici ozbiljno priznaju i preporučuju potrebu vjerskog

podučavanja u cilju dobrog odgoja i i obezbjeđenja njihove sreće. Bez sumnje je poučavanje ahlaku i vjeri veća obaveza od svih drugih stvari za roditelje, jer ukoliko se dijete ne poduči moralu teško da će od njega biti išta drugo do kriminalac. S druge strane, srce čovječije se ne može okrenuti moralu ako u njemu nema vjere. I ako neko želi podučiti nekoga bez vjerske osnove, to je kao namjeravati načiniti tijelo ali bez duše. Prva slika i poimanje koje dijete u svom umu stekne o Bogu proističe iz njegovih odnosa sa ocem i majkom. Isto tako prva njegova svjetst o poslušnosti velikodušnosti i istinoljubivosti prevashodno ovisi o djelovanju i ponašanju porodice. Sve ove stvari dijete će primati u prvim godinama svoga života, jer upravo u ovim godinama djetetov um bolje od ostalog doba pamti i memoriše ono što shvati. Roditelji ne samo da imaju dobru priliku i šansu da obarate neročitu pažnju na djetetovu svjest i misli u prvim njegovim godinama, već su oni

181 Mustedrek, sv. 1, str. 290. 182 Mustedrek, sv. 1, str. 290. 183 Mustedrek, sv. 2, str. 625.

102

obavezni upoznati dijete sa njegovim Gospodarom - Bogom i svim Njegovim dobročinstvima i moćima te voljom i veličinom Njegovom. Upravo zato se ne može dijete podučavati moralu i moralnim načelima bez vjerske podloge. Stoga se dijete treba podučavati iz dva bogata izvora: jedan je vjera a drugi je priroda. Prva slika koje dijete u svojim mislima i umu kreira o Bogu svodi se na odnose svojih roditelja prema njemu. 184

Uticaj imana na dijeteDijete koje se od samog početka odgaja na temelju imana i vjerovanja

u Boga posjeduje jaku volju i psihu. Ono od početka svoga djetinjstva jako dobro motri i svjedoči valjane rezultate imana i ispravnnog i dobrog govora i ponašanja. Jusuf, as, bio je dijete Jakuba, as. Ovo ljupko dijete prošlo je školu obožavanja kod svog velikog oca te je pod njegovim skutima ostalo dijete opskrbljeno ispravnim vjerovanjem i imanom. Njegova starija braća su mu počela zavidjeti te su donijeli odluku da mu naškode. Odveli su ga u preriju i nakon maltretiranja i ružnog postupanja prema njemu naumiše da ga ubiju. Potom promijeniše misao te su ovo dijete bacili u bunar gdje ga je našla egipatska karavana i koji ga prodaše na bazaru kao roba.

Ebu Hamza upitao je Ali ibn Husejna, as: “Koliko je godina hazreti Jusuf imao kada su ga braća bacili u bunar?” Imam, as, je odgovorio: “Devet.”185

Dijete koje ima devet godina, i koje se zatekne u ovako nepovoljnim uvjetima, od njega se ne može očekivati ništa do strah i strepnja. Ali snaga imana ovoga djeteta ostvarila je snažan i nevjerovatan utisak na ponašanje ovog djeteta.

Kada su Jusufa izvadili iz bunara i kada su ga prodali na pijaci jedan od prisutnih obratio je pažnju na malo i usamljeno dijete te je iz milosti i blagosti kazao: “Budite ovome usamljenom djetetu blagodarni.” Jusuf čuvši ovu rečenicu tiho i smireno reče: “Onaj koji je s Bogom on nije ni sam a ni usamljen.”186

Halima, doilja časnog Poslanika, je kazala: “Kada je hazreti Muhammedu bilo tri godine, jednoga dana me je upitao: ‘Majko, gdje idu svakog dana ova moja braća? ’ Ona odgovori: ‘Oni tjeraju ovce na pašu. ’ ‘A zašto i mene ne povedu? ’ A majka odgovori: ‘A želiš li ići sa njima? ’ On odgovori: ‘Da! ’” Sutradan ujutru ona je hazreti Muhammeda oprala, namazala mu kosu uljem i na oči mu navukla surmu te mu je objesila jednu jemensku krunu o vrat za njegovo čuvanje od zla. Mali hazreti Muhammed je strgnuo tu krunu i rekao: “Majko, moj Bog koji je uvjek sa mnom dovoljan mi je kao čuvar i zaštitnik.”187

184 Ma we farzandane ma, str. 8. 185 Trefsiru Burhan, str. 495. 186 Madžm’ue weram, sv. 1, str. 33. 187 Biharul envar, sv. 6, str. 92.

103

Vjera u Boga koje je dijete od 3 godine imalo učinila je da ono ovakvo bude slobodno, hrabro i snažnog karaktera.

Dječija psiha je pripravna za primanje vjerskog i moralnog podučavanja poput plodne i spremne zemlje, tako da kada god se u nju baci zrno ona ga odgoji i ono proklija. Roditelji su dužni da ojačaju moral svoga djeteta i da to čine što prije moguće i ne bi trebali ni jednu priliku tako olahko propustiti. Potrebno je da oni vrlo rano i u prvim prilikama dijete poduče ljubavi i sklonosti ka Bogu kao i prvacima vjere.

Prenosi se od Imam Sadika, as, da je rekao: Podučite dijete što prije islamskim predajama, prije nego vas

preduhitre vaši protivnici te svojim nevaljalim govorom okupiraju dječiji um. 188

Supstanca čovječije uzvišenostiPročišćenje duše (nefsa) i obraćanje pažnje na svoj duhovni aspekt

predstavlja dnevnu obavezu svih ljudi. Zarad sticanja ljudskog savršenstva, potrebno je da svi ljudi paralelno dok udovoljavaju svojim nagonskim (materijalnim) željama da povedu računa i o svom duhovnom aspektu te da na duhovnom planu načine stanoviti napor.

Imam Ali, as, je kazao: Vjernik svoje vrijeme dijeli na troje: Vrijeme za općenje i obraćanje

(munadžat) svome Gospodaru, vrijeme za sticanje životne skrbi i vrijeme za uživanje u halalu i udovoljavanjenje svojim dozvoljenim nagonima. 189

Obezbjeđenje hrane i upražnjavanje strasti zajedničke su osobine ljudi i životinja. Ono što čovjeka izdvaja i uzdiže u odnosu na životinje jesu čovjekove duhovne veze sa Uzvišenim i njegovo postiznanje umskih i emocionalnih savršenstava..

Kazao je Imam Sadik, as: Prije nego umreš, sačuvaj svoju dušu od onoga što šteti njenom dobru

i sreći. Upravo kako se trudiš u sticanju životne skrbi, tako isto se potrudi u oslobađanja svoje duše i psihe od mentalnih nečistoća, jer zaista tvoja duša u zalogu je djela koja činiš. 190

Svođenje računa sa samim sobomUpravo kao što je za čuvanje života i tjelesnog zdravlja neophodno

neprestano ulagati napore u pravcu ekonomske skrbi te preventivne i higjenske mjere, isto je tako za očuvanje mentalnog i psihičkog zdravlja potrebno stalno bdijenje i ulaganje stanovitih napora. Onaj ko želi da očuva visok nivo mentalnog zdravlja i duhovnu higjenu te očišćenu nutarnju bit, potrebno je da sve svoje govore i ponašanja stavi pod strogu

188 Kafi, sv. 6, str. 47. 189 Kafi, sv. 2, str. 453. 190 Kafi, sv. 2, str. 455.

104

kontrolu, da se kloni svega što vodi grijehu i duševnoj nečistoći te da i svoj jezik sačuva od nevaljalog i zaprljanog govora. Potrebno je da takav čovjek svakog dana sviđa račun sa samim sobom te da sva svoja svakodnevna djela detaljno iznalizira i pretrese.

Rekao je Ebi Hasan Rida, as: Nije od nas ko svaki dan ne napravi obračun sa sobom. 191

Zakon imanaOsnovni i glavni zakon imana svodi se na dubinu čovječije duše i

raznolike aspekte njegove psihe. Istinski vjernik je onaj koji uvjeren u Božanska i poslanička naučavanja u svom nutarnjem biću. Na temelju međusobne spregnutosti i isprepletenosti tijelo i duša interaktivno utiču jedno na drugo, stoga je za vjernika nužna harmonizacija odnosa između ovoga dvoga. Jer, u skladu s islamskim predajama i rivaajetima, iman označava zbir duhovnih uvjernja, očitovanja jezika te tjelesnih i djelatnih manifestacija.

Baš kao što profesorska predavanja ili hiruška operacija počivaju na nekim znanjima i što se ovim aktima jača korijen znanja nosilaca ovih djela, isto tako izvanjski zikrovi iskazani jezikom pobožnih ljudi jačaju njihov nutarnji iman.

Imam Ali, as, je kazao: Prvi znak imana u čovječijem srcu jeste sićušno svjetlo i bjelina te

kada Božiji rob nastavi i uveća činjenje dobrih djela, cijelo srce mu se prosvijetli i pobijli. 192

Nesumnjivo je ustrajavanje u tjelesnim ibadetima, skrušenim dovama naspram Uzvišenog Gospodara veliki zalog za prosvjetljenje duše i jačanje imana. Jedan značajan dio islamskih naučavanja po pitanju duševnog uzdizanja tiče se ibadeta i skrušenog obraćanja Bogu (munadžat). Neki ibadeti i munadžati, kao obavezni ili dobrovoljni čini, izvode se u svom kanonskom zadanom obličju, dočim neki drugi ibadeti, zikrovi i dove, ostavljeni su da se izvode u slobodnoj režiji. Neki ibadeti, zbog obezbjeđenja određenih interesa i dobara, izvode se javno, a značajan dio drugih ibadeta, uključivo i dove, izvode se u samoći i skrovitosti.

Imam Sadik, as, prenio je riječi od Pejgambera, sava: Najveća vrijedost i nagrada dobija se za tajnovite ibadete.

Obraćanja (munadžati) Bogu iza pola noćiU mrkloj noći kada svi ljudi spavaju, i kada je cijelu zemlju obuzela

tišina, izuzetno pobožni ljudi ustaju i skrušeno se moljenjem i dovama obraćaju Bogu.

191 Kafi, sv. 2, str. 455. 192 Mehadžetul Bejdau, sv. 1, str. 277.

105

To su oni koji svoje bokove lišavaju postelja s ciljem obraćanja svome Gospodaru. 193

Vrele suze pobožnosti i prodorni plamen imana izbijaju iz dubina njihovih srca. Sa sviješću i neopisivim ushićenjem oni uzimaju abdest i kroče sa skrušenošću i strahopoštovanjem pred svoga Gospodara. Oni opće i govore sa Njim, upućuju mu dove, rone suze, tresu se pri svijesti pred Kime stoje, onesvješćuju se, sebe zaboravljaju, traže oprost i milost Njegovu, sa svojim Gospodarrem uspostavljaju ugovor o ispravnosti i poštenju, od Nj traže pomoć te iz Njegove nepresušne moći skrbe snagu i ustrajnost.

Duhovni uticajiOna duševna stanja i nutarnja uzbuđenja koje iza pola noći doživi

Božiji čovjek nešto je što se naučnom terminologijom ne da opisati, jer je u pitanju zbilja i nešto što je ponad razuma. Iako je riječ o neopisivom relalitetu i hakikatu, ipak se efekti toga dobra daju primijetiti na svakom djeliću tog Božijeg čovjeka. U njegovom tijelu i duši pokrenut je tornado koji ostavlja traga na svim njegovim snagama i potencijalima. To smiruje njegovo srce, podaruje mu odvažnost, hrabrost i samožrtvovanje, to uhićuje i kroti njegove nagone. Srce njegovo čini dobrostivim i milostivim. On postaje velikodušan čovjek koji lahko prelazi preko tuđih nepodobština. Riječju, ovo stanje od nj pravi savršenog čovjeka sa svim insanskim osobinama i vrlinama.

Upravo to njegovo stanje čistunstva njegove nutrine i ta njegova nebeski prosvijetljena duhovnost jesu zapravo sukus onoga što se jednom riječju zove zbiljski takvaluk i bogopokornost – što i jeste konačni cilj škole Islama.

Vjerska nadahnućaUticaj vjerskih nadahnuća (ilhamat) nadilazi uticaj filozofskih misli čovjeka. U minulim civilizacijama upravo je vjera formirala osnovu i temlj kako individualnog tako i društveng života. Evropsko tlo i sada je pokriveno ostacima obožavališta koja su podigle nekdašnje generacije. Ali danas gotovo da niko ne razumije njihovo pojmovno značenje. Pa ipak ostaci nekih vjerskih obaveza u modernom vremenu ponovo iskrsavaju u liku nužnih aktivnosti kod nekih pojedinaca koji su većeg kulturnog nivoa. Vjerske aktivnosti kao i moralne aktivnosti imaju raznolike aspkte, kolje na najosnovnijem nivou - u liku neodređenih i nejasnih nadahnuća - vuku čovjeka ka nekoj većoj snazi koja nadilazi pojavni, materijalni svijet i ovosvjetske misli, što prerasta u tiho obožavanje i potragu za apsolutnom Ljepotom. Ona ljepota i krasota koja je finalni arifov cilj, ne pojavljuje se ni u kakvom posebnom obliku i na sa kakvim posebnim jezikom se ne može opisati i u srcu našem ljusdkom se nalazi skrovita. Pokrenuti se u pročišćenje nefsa (duše) odveć je težak zadatak, zato je broj osoba koje imaju motiva otisnuti se na ovaj put

193 Qurbul esnad, str. 64.

106

malehan. Onaj ko se pak otisne na ovaj opasni i teški put mora se sam sebe (svog ega) i dunjalučkih stvari odreći i za sve svoje posrtaje tražiti Božiji oprost. Na ovaj način on stiže do duševne slobode, dova za nj postaje duhovni let – jedino što on kasnije ne može opisati ono što vidi. 194

Vježbajući ibadetiDa bi se djeca od početka odgojila u mu'minskom duhu te da kasnije

budu vjernicima u Boga, potrebno je odmah u njima sa imanskog aspekta uspostaviti ravnotežu između duha i tijela. Upravo zato je Islam s jedne strane obavezao roditelje da dijete odmah usmjere i okrenu u pravcu Boga te da ga poduče elementarnom bogoslužju i obredoslovlju, a da se s druge strane djeca utreniraju u obavljanju namaza i ibadeta.

Muavija ibn Vehab je kazao: Upitao sam Imam Sadika, as, u kojoj godini treba dijete natjerati da

počne klanjati namaz? Rekao mi je: “Između šest i sedam godina?”195 Kazao je Božiji Poslanik, sava: Svojoj djeci naređujte da od sedam godina počnu klanjati. 196 Imam Bakir, as, u jednom detaljnom hadisu opisao je dužnosti

djetetovih bližnih po pitanju imanskog odgoja u različitim godinama. Sa tri godine učimo dijete kelime-i tevhidu “la-ilahe- ilellah”. A sa

četri godine dodajemo još “Muhammedu resulallah”. Sa pet godina okrenete dijete prema sebi i onda mu potaknete srce te mu kažete da spusti glavu na sedždu. Sa šest godina dijete ćete podučiti da obavi potpuni ruk'u i ispravnu sedždu. Sa sedam godina djetetu ćete reći: Operi svoje ruke i lice i klanjaj namaz. 197

Bodrenje djetetaVježbanje ibadeta, učenje dova i djetetovo moljenje Boga postavlja svijetle tragove u duši i psihi njegovoj. Moguće je da dijete namazske izraze i rečenice ne razumije, ali njegova usmjerenost ka Bogu, njegovo obraćanje Bogu, traženje pomoći od Boga, upućivanje molbi Bogu – učinit će ga prijemčivim u ovom dobu te će to ono na svoj stanovit način doživljavati. Ono zadobija nadu, njegovo srce biva okrenuto Bogu i zahvaljujućoj Božijoj milosti ono postaje smireno. U svojoj nutrini ono osjeća oslonac za sebe. Taj oslonac jeste nada i sigurnost te usmjerenost ka neograničenoj Božijoj moći - što predstavlja najveći kapital i polog sreće u svim dobima života koji će biti pred njime. Dijete će kasnije u teškim vremenima, za vrijeme nepovoljnih događanja biti kadro da se okoristi ovome nutarnjom snagom, da se osloni na nju, da bude sigurno te

194 Insan našenahte, str. 128. 195 Vesail sv. 2, str. 3. 196 Mustedrek, sv. 2, str. 171197 Mekarimul ahlak, str. 115

107

da u plimama i osekama životnih događaja sa smirenom i spokojnom sviješću sačuva svoju ličnost.

�ذين� � ال �وا نK آم�ن �ط�م�ئ �ه�م و�ت �وب �ر ق�ل ذك *ه ب � الل �ال �ر أ ذك *ه ب نK الل �ط�م�ئ �ق�ل�وب� ت ال

...one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-Ra'd, 28)

Da bi neko postigao visoko duhvno stanje nije potrebno da bude učenjak ili ekspert. Dovoljno je da čovjek svakog jutra i svako popodne odvoji nekoliko minuta samo za sebe te da prizove svoju savjest kao sudiju za suđenje sebi pa da tako spozna svoje greške i da uspostavi plan popravke istih. U isto vrijeme oni koji znaju proceduru moljenja i obračanja Bogu trebaju dove upućivati. Obraćanje i moljenje uvijek donose rezultat, pa čak i onda kada nije onaj rezultat koji smo mi željeli. Upravo zato djecu treba u ranoj mladosti podučiti da kratko vrijeme provedu u šutnji i tišini obračajući se Bogu. Svako onaj koji je jednom uspio, može kada god to poželi da pronađe mir i spokoj u onostranom svijetu, u svijetu koji nadilazi stvari, slike i riječi. Tada će malo po malo mrak njegova neznanja biti uklanjan a u isto vrijeme će svjetlosni izvor zasjati ispred njega. 198

Primjer savršenog čovjekaNajbolji primjer jednog savršenog čovjeka, čovjeka sa potpunim

imanom, jeste primjer Ali ibn Ebi Taliba, as. U pitanju je slobodoumni čovjek koji i danas izaziva puno poštovanje. To je čovjek bez premca, kojeg majka više ne rađa. On je ona historijska ličnost bez presedana u postislamskoj eri. Bio je kadar izdržati sve snažne mijene i vrtnje svijeta događaja, te je nakon više dugih stoljeća svoje časno ime uspio očuvati na stranicama historije i tako je uspio sačuvati svoju ličnost od zaborava. Imam Ali, as, jedna je od najsvjetlijih zvijezda na nebu ljudskosti. Historija života ovoga velikog lidera puna je primjera taqvaluka, ljudskih vrlina, pravičnosti, hrabrosti, požrtvovanosti i velikodušnosti, ustrajnosti i izdržljivosti. U najkraćem, on predstavlja zbir svih moralnih i ljudskih odlika i vrlina. Ali, as, je u sjeni stvarnog i zbiljskog imana uspio prevaliti sve stepenice savršenstva i postići sve vrste ljudskog ponosa i vrijednosti.

Veliki instruktor i učitelj Ali ibn ebi Talib, bio je predvodnik u Islamu iza Pejgambera Muhammeda, sava. On je to postao na sljedeći način. Od početka svog djetinjstva bio je pod stalnom paskom i nadzorom Muhammedovim i odgajan je u krilu njegovom - punom milosti i blagoslova. Sve ono što je potrebno jednom mladom biću, njegovu tijelu i duši, hazreti Ali je dobio od Muhammeda, sava. Resulullah časni je pružio malom Aliju sve aspekte vrline potrebne za njegov svestrani kasniji uzlet.

198 Rah we rasm zendegi, str. 98.

108

Centralna sjemenka IslamaHazreti Ali je imao 10 godina kada je Muhammed, sava, od strane

Uzvišenog naimenovan Vjerovjesnikom. On tada malom dječaku od deset godina prezentira Islam u punom kapacitetu i poziva ga na put Islama. Pametni dječak tada srčano prima Islam te se ovdje zajedno sa Poslanikovom vrijednom ženom Hatidžom, koja je također primila Islam, formira islamski trio koji ustvari prestavlja centralnu sjemenku Islama.

U vrijeme kada glas Islama još uvijek nije bio stigao u uši ljudi i dok ljudi još uvijek nisu imali habera o Muhammedovoj nebeskoj vjeri - Islamu, oni su viđali jednog mladog čovjeka kako, obraćajući se svome Gospoaru, obavlja namaz. S njegovog boka viđali su dječaka a pozadi jednu ženu kako svi zajedno obavljaju namaz. Zajedno su stajali na ruku'u, zajedno su padali na sedždu. Kajs, koji je bio jedan od arapskih prvaka, čudio se ovome te je tada Abbasu, koji se tu našao, rekao:

Neka velika i čudna stvar! A i Abbas reče: Zaista velika i čudna stvar! “A znaš li ti ko je onaj mladi čovjek?”, upita Kajs. “Pa to je

Muhammed ibn Abdullah ibn Abulumutalib, sin moga brata.” “A ko je onaj dječak sa njim?” Abbas reče: “To je Ali ibn ebi Talib sin moga brata.” “A znaš li ko je ona žena?” “Ona je Hatidža bint Huvejlid. Pričao mi je moj bratić (Muhammed) da mu je njegov Gospodar, Gospodar nebesa i Zemlje, naredio da slijedi ovu vjeru u kojoj je sada. A sada na površini ove Zemlje nema nikoga u ovoj vjeri osim ovo troje. 199

Pokretač i generator Ali ibn Ebi Taliba u to vrijeme ne bijaše ništa do snaga imana. Vrela ljubav prem Bogu obuzimala je sve djeliće Alijevog tijela. On je čvrsto vjerovao da je Muhammed, sava, Božiji Izaslanik, zato mu je nesebično pomagao i branio ga. To je u ono vrijeme u otrovnoj atmosferi, među divljim i neciviliziranim Arapima, bila vrlo opasna misija. No hazreti Ali je u svakoj prilici, kada bi Muhammedu, sava, zaprijetila neka opasnost, ustao u njegovu odbranu. I kako je vremenom rastao broj muslimana tako je mušrička zloba bila intenzivnija. U to je pala odluka o ubijanju Muhammeda i zatiranju tragova njegova Islama. Poslanik je bio primoran emigrirati u Medinu. Hazreti Ali se također uputio ka Medini. U najkraćem, on je u svim bitkama prije i poslije Hidžre bio uz Poslanika i svom je svojom snagom branio njega i vjeru Islam.

Tako mi Allaha od djetinjstva pa sve do današnje starosti sam udarao sabljom. 200

Alijeva požrtvovanja i nesebičnosti bile su objedinjene sa hrabrošću i odvažnošću te postojanošću i ustrajnošću.

Nikada nisam osjetio slabost i nemoć. 201

199 Iršad Mufid, str. 13. 200 Iršad Mufid, str. 136. 201 Nehdžul belaga, fejd, str. 102.

109

Onaj ko je od najaranijeg doba formiran kao mu'min, koji je svoju bit povezao sa neograničenom moći Uzvišenog, ni čega se ne boji i ni od čega ne strepi.

Alijeva, as, hrabrostU vrijeme kada se kao halifa nalazio u Kufi, kada su se nadigli zli

vjetrovi smutnje – oličeni u ratobornoj haridžijskoj sekti – koja je odlučila da ga (Alija) likvidira, Ali bi krajevima noći odlazio u osamu i dao bi se na općenje i šaputanja sa Svojim Gospodarem. Kanber, Alijev vrli sluga, sa sabljom bi tajno pratio Imama Alija. Slučajno ga je jedne noći Ali, as, ugledao, te ga upitao:

O Kanber, šta je s tobom? Reče: “Kao što znaš o Vladaru pravovjernih stanje je rovito, pa sam izašao da te štitim.” Ali mu reče: “Stanovnici ove Zemlje ne mogu mi ništa učiniti bez dozvole Uzvišenog Allaha, zato se ti vrati.” I on se vrati. 202

Iman i smireni živciAli ibn Ebi Talib čvrsto je vjerovao u Bit svoga Gospodara. A onaj ko

vjeruje i oslanja se na Boga, njegovo srce postaje sigurno i živci i psiha smireni. Briga, strepnja i stres nemaju pristupa takvom srcu. Ali ibn Ebi Talib se svake noći osamljivao sa svojim Gospodarem. Pa nalazio se u Medini ili Mekki, u Kufi ili Basri, u gradu ili pustinji – on se držao ove iste prakse. Svake noći u praskozorje usamljivao bi se stanovito vrijeme u obraćanju i komuniciranju sa svojim Voljenim. Skrušenošću i smjernosću, sa ljubavlju i čežnjom, pristupao bi svom Gospodaru. Iz dubine svog bića obraćao bi se Bogu i od Njega zadobijao izljev milost (fejd). Srce njegovo bi se prosvjetljavalo i nutarnje biće bilo bi mu još spokojnije.

Nutarnja ushićenja i duhovne revolucije koje bi Ali, as, preživljavao u toku svojih obraćanja i šaputanja (munadžata), ne mogu se racionalno shvatiti niti jezikom opisati. Neki su imali prilike da slučajno zavire u taj Alijev usamljenički kutak da ga vide u tim neobičnim stanjima skrušenosti, dove i munadžata, i iako je to neopisivo ipak su ponešto prenijeli. Jedan od njih prenosi sljedeće:

Pred kraj noći vidio sam Alija kako je ruke ispružio na zid. Izgledao je poput bespomoćnog bića - učeći Kur'an i lijući suze. 203

Drugi je pak kazao: Toliko je pred Gospodarem izgledao skrušen i nemoćan da bi se učeći

o Božijoj kazni onesvijestio i pao na zemlju. Prišao sam mu, a on nepokretan poput oborenog stabla. Pomjerio sam ga, a on se ne mrda. Tada rekoh: “Inna lillahi we inna ilejhi radži'une (svi smo mi Allahovi i

202 Biharul envar, sv. 9, str. 508. 203 Biharul envar, sv. 9, str. 510.

110

njemu se vraćamo). Potom kazah u sebi: “Bogami je umro Ali ibn Ebi Talib.”204

O blagoslovljena noćna ptico, što melodično Božiju pjessmu pjevaš, iz noćnih munadžata Kabe dopire ti glas.

Zemzem izvor roni suze iz duplji očiju čistih tvojih, budi oličenje Ptice radosti gdje god da si.

Sjena Feniksova uklanja sjenu suncobrana tvog, ti si onaj čvrsti oslonac iz kojeg se izbija čvrsti iman.

Pošto si u haremu Kabe kročio prvi put na plećima Poslanika zadnjeg, u veličanju tvoga prašnjavog puta malo je sve što kažem.

Iako je Sunce oko na horizontu i svjetiljka svijeta, svjetlo njegovo spram svjetla tvog tek je pod tvojim nogama prašina.

Upravo iman bijaše onaj veliki kapital koji je Ali ibn Ebi Taliba iz djetinjstva vinuo do zenita insanijeta. Priuštiti sebi Božije zadovoljstvo i upokoriti se Božijim zapovijedima otpočetka je bio njegov cilj. Svi njegovi pokreti i stanke bili su usklađeni sa ovim ciljem. Sve njegove emocije i osjećanja proisticala su iz sjene moćnog imana. Ljubav prema imetku i položaju, naklonost prema bratu i sestri, samilost prema kćerki i sinu, ljubav prema životu, ukratko – ljubav prema svemu i svačemu kod njega je bila omeđena granicama Božijeg zadovoljstva.

Vlast i provođenje istine i pravdeOnoga momenta kada je bio izabran za halifu te kada je postao prvi

čovjek islamske države, njegov cilj ne bijaše slast položaja upraviteljstva, ili slast hrane i odjeće, niti užitak u posjedovanju dobre jahalice – jedini njegov užitak koji je prožimao cijeli njegov upraviteljski položaj bio je zadobijanje Božijeg zadovoljstva. A takvo šta je bilo moguće jedino slijeđenjem istine i provođenjem pravde.

Kazao je Abdullah ibn Abbas: U vrijeme kad je Ali, as, otišao na ratište kod Basre, ušao sam u

njegov kućerak zvani ‘Zi kar’, a kad on šije poderanu sandalu. Upita me on: “Šta misliš koliko vrijedi ova sandala?” Odgovorih: “Ne vrijedi ništa.” On mi na to reče: “Tako mi Allaha ova sandala mi je draža od upravljanja vama, a vama upravljam samo zato da provedem istinu i pravdu te da spriječim neistinu i krivdu. 205

204 Biharul envar, sv. 9, str. 510. 205 Nehdžul belaga, fejd,

111

Da to je moto Alijeve vladavine: provođenje istine i pravde i sprečavanje neistine i krivde. I to bi trebao biti cilj i dužnost svakog čovjeka sa imanom.

Ali ibn Ebi Talib spram svih teških i mučnih događaja stajao je uspravno kao planina. Bio je saburli i ustrajan naspram svih životnih nevolja i nedaća. Jedino su na njega djelovali i činili ga potištenim nedjela nasilnika i cviljenja potlačenih. Kada su ga obavijestili da je Muavijna vojska prodrla u granični irački grad Enbar, da su počinili zločine, da su ubili Hasana ibn Hasana Bekrija te da su poskidali nakit sa nogu muslimanskih i nemuslimanskih žena koje su bile pod zaštitom muslimana, teško se ražalostio pa je tim povodom kazao:

I ukoliko bi nakon ovog nasilničkog čina neki musliman iz tuge i žalosti umro, ne treba ga koriti, jer je za mene smrt spram ovakvog zločina dostojan čin. 206

Oporuka u času smrtiOtrovna sablja teško je ranila Imama Alija, as, i učinila ga je

nemoćnim u smrtnoj postelji. Njegove svijetle oči sve manje sjajile, a njegov prodorni glas sve se manje čuo, ali je njegov snažni duh i dalje raskošno sijao. Ovo je bilo vrijeme kada je on svojoj djeci davao opruku (vasijet). Svaka rrečenica ovog velikana bila je svim muslimanima veliki ders i lekcija od životnog značaja. Jedna njegova rečenica ticala se uspostave pravde i zaštite nemoćnih. Tako je svojoj djeci kazao:

Nasilnicima budite neprijatelji, a unesrećenima pomagači. 207

I prijatelj i neprijatelj priznali su duhovne i insanske vrline Imam Aliju, as. Sva historija ovog čovjeka puna je vrlina i predstavlja stvar ponosa. Slijeđenje ovog savršenog čovjeka i ličnosti jeste supstanca valjanosti naše zemlje i našeg naroda (Irana).

22Uzvišeni je u Svojoj svetoj knjizi kazao:

�ق�اب �ل األ� ب وا �ز� �اب �ن ت و�ال� �م� ك �نف�س� أ وا �مز� �ل ت و�ال�I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! (El-Hudžurat, 11)

Cilj vjerskih i naučnih programa u odgoju djeteta jeste valjano formiranje njegova tijela i duše. Upravo kao što su duša i tijelo djeteta međusobno spregnuti i čine jedan entitet, isto tako tijelo i dušu treba istovremeno, zajedno i uvezano odgajati. Također kako tijelo djeluje na

206 Nehdžul belaga, fejd, str. 86. 207 Nehdžul belaga, fejd, str. 968.

112

dušu i duša na tijelo, isto tako dobar ili loš odgoj interaktivno djeluje – tijela na dušu ili duše na tijelo. Ponekada tijelo djeteta zbog manjkavosti hranjivih sastojaka ili pak zbog viška istih skreće sa svoje linije uravnoteženosti i postaje bolesno, isto tako i duša djeteta zbog manjka ljubavi i poštovanja, ili zbog pretjerane ljubavi i poštovanja, iskače iz svoje ravnotežne orbite i postaje bolesna.

Potrebno je da roditelji koji imaju obavezu odgajanja svoga djeteta, da tokom cijelog procesa odgajanja vode računa o djetetovim tjelesnim i duševnim interesima te da obadvoje ovo skrbe paralelno u valjanim i ispravnim dozama i omjerima.

Osjećaj iskompleksiranostiOsjećaj kompleksa niže vrijednosti jedno je od nepoželjnih i tmurnih

stanja čovječije duše koje ponekada potiče iz ranog djetinjstva. Ukoliko se ovo bolesno duševno stanje pogorša te ako se u nutarnjem biću formira kompleks niže vrijednosti iz toga se mogu izroditi mnoge bolesti tijelosnog i duševnog porijekla i mnogostruke nesreće.

Kada god se pojavi duševna neuravnoteženost, onda se kod čovjeka nastavlja jačanje nutarnjeg kompleksa, koji malo po malo slabi živce i dovodi do živčanog oboljenja čovjeka. Jasno je da je ova živčana slabost ili bolest isključivo produkt duševnih uzbuđenja i akutnih duševnih problema i nikada nije proizvod tjelesne bolesti ili slabosti. To znači da ova bolest nikada ne potiče kao reakcija tijela već se uvjek javlja kao reakcija duše i upravo zato nikakva promjena klime ili korišćenje mnogostrukih lijekova ne mogu izliječiti ovu bolest. Svaka vrsta izlječenja bit će privremena, sve dok se ne promjeni sistem čovjekovih razmišljanja i dok ne dođe do promjene u njegovom mentalnom sklopu. Ovo stanje duševne uznemirenosti i stresnosti može dosegnuti onaj nivo kada kada čovjekov živčani sistem tu patnju ne može više podnositi, kada njegova snaga i otpornost dođu do kraja te kada čovjek doživi slom živaca. Tjelesne bolesti sadrže krizna stanja koja se sastoje od oduzetosti mišića, slaboga apetita, nespavanja i pretjerane slabosti. Ako želimo pronaći vezu uzroka i posljedica ovih pojava onda ćemo ustanoviti da se njihov korijen nalazi ili u dijetinstvu ili u minulim bliskim događajima koji su doveli do bolesti. Naravno otkriće uzroka je vrlo teško, jer je korijen bolesti moguće otkriti samo sa uranjanjem u nutrinu čovjekove duše, dakle dospijevanjem do samog korijena i uzroka te bolesti. Ponekada se korijen bolesti nalazi u mržnji zbog uvrede koju je ta osoba doživljela ili zbog straha koji se zastalno naselio u nutarnjem biću osobe. A moguče je da se korijen bolesti nalazi i u stahu od gubljenja vlastitog digniteta i dostojanstva. 208

Lom ličnostiNepoželjni događaji gorka sjećanja iz prošlosti koji su uzrokom

gubljenja digniteta čovjeka i osjećaja gubljenja ličnosti dovode do samovolje i oholosti u nutrini čovjekova bića, što se odražava na nastanak kompleksa niže vrijednosti. Ponekada ovaj kompleks niže vrijednosti

208 ‘Uqdeje heqarat, str. 31.

113

dolazi u opticaj na temelju uvreda i posebnih uvjeta, kada nakon protoka nekoliko sati ili nekoliko dana dođe do zaborava istih, ali ponekada to biva trajnim i postojanim faktorom i uzročnikom osjećaja kompleksa niže vrijednosti. Kada isti prodre u dubinu čovjekove duše tada se osjećaj kompleksa niže vrijednosti preinačuje u trajni osjećaj kompleksa niže vrijednosti i to je već jedna ozbiljna i dugoročna bolest od koje njen nosilac pati.

Mnogostuki su i različiti faktori koji dovode do ovoga duševnog stanja. To mogu biti prirodne i urođene slabosti u djetetovoj tijelosnoj strukturi kao i manjkavosti u odgoju - i sve to može dovesti do osjećaja kompleksa niže vrijednosti i napokon nastanka trajnog osjećaja kompleksa niže vrijednosti.

Faktori osjećaja niže vrijednostiPo Mišljenju Adlera kompleks niže vrijednosti obično se javlja kod tri skupine ljudi: (1) Kod osoba s urođenom mahanaom - dakle kod onih osoba koje su od starta

svog djetinjstva suočene sa nekim tjelesnim deformitetima, te se one među svojim vršnjacima osjećeju nemoćnima i manje vrijednim. Naprimjer, to su djeca koja imaju deformitet ili paralizu jedne ruke ili noge te se ne mogu sa svojim vršnjacima ravnopravno igrati.

(2) Osobe koje svoje djetinjstvo provode pod paskom i nadzorom ekstremnih roditelja – pri čemu se ova skupina može podijeliti u dvije podskupine:

a. Djeca kojima je poklanjana pretjerana pažnja, koja se paze kao dragulj i koja se na koncu razmaze.

b. Djeca s kojima se postupa okrutno, i koja kada god pokašaju da ukažu na svoje prisustvo od strane odraslih budu ušutkana, onemogućena i natjerana u ćošak.

(3) Neželjena djeca – to su djeca kojima se malo poklanja pažnja, i koja uvijek osjećaju kao da su nepoželjna i suvišna došla na Ovaj svijet. 209

Jedna od najvećih Božijih blagodati jesu zdrava djeca. Dijete koje je rođeno od prirodno zdrave majke, sa normalnim i uravnoteženim udovima i tjelesnom strukturom, odveć je 50% svoga zdravlja obezbijedilo ovakvim rođenjem. Ovakvo normalno i zdravo dijete će najvećma imati smiren i spokojan duh. No dijete koje je rođeno od slijepe, gluhe, degenerične matere ima velike šanse da se rodi s nekim tjelesnim mahanama. Takvo će se dijete tokom godina svoga rasta suočiti sa preprekama, kada će neki njegovi organi biti izvan prirodnog funkcionisanja. Također je moguće da dijete u nekoj nesreći izgubi neki organ – što može biti razlogom njegove unesrećenosti i pojave osjećaja niže vrijednosti – a što se može preinačiti u trajni nutarnji kompleks niže vrijednosti, koji će biti stalnim i nepresušnim izvorom nutarnje boli i patnje.

209 Ruhe bešer, str. 240.

114

Riječju, upravo kao što urođene tjelesne mahane i deformiteti dovode do osjećaja poniženosti, tako isto i sljepilo, gluhost, njemost - proizašli iz neke životne nesreće - mogu proizvesti u čovjeku kompleks niže vrijednosti.

Neuravnoteženi organi i udovi Rekao je Imam Ali, as: Bože moj, od svih velikih njimeta i blagodati koje si mi dao prvo mi

dušu uzmi; i od svih amaneta koje si mi stavio na raspolaganje prvo mi život oduzmi. 210

Imam Husejn, as, u sličnoj dovi moli: Bože moj, daj mi sve moje organe i ekstremitete ispravnim, sve dok me

smrt ne ogluhi i ne oslijepi. Djeca su ona koja trpe i pate zbog tjelesne faličnosti. Tjelesna retardacija uzrok je mnogih nevolja. Te tjelesne faličnosti kreću se od flekice na licu lijepe djevojke, koja joj umanjuje ljepotu, do krivih ruku nogu ili kićme. Sve ove tjelesne manjkavasti i faličnosti mogu u čovjeku uzrokovati kompleks niže vrijednosti sve do kraja života. To ga čak može dovesti do psihičke neuravnoteženosti i ludosti. Dijete koje vuče neku tjelesnu deformaciju prinuđeno je da stalno trpi podsmijehe i omalovažavanja vršnjaka u igri i da upravo zbog te mahane ne bude kadro da se brani. Jedina njegova reakcija na ovo jeste stvaranje nepovjerenja u sebe, samoizjedanje iznutra i pobijanje svog ponosa i nutarnjih osjećanja – što su upravo pripremni uvjeti za nastanak kasnijih loših misli i duševnih nesreća. Ranjene emocije, kada ne nađu smirenja i izlječenja, prodiru u podsvjesno biće, sakuplju oko sebe svu negativnu i kritičku energiju i postaju medij koji razara i uništava mentalni sklop čovjeka. Iskustvo jednog univerziteskog profesora koji se suočio sa kompleksom niže vrijednosti pokazuje da ga je on stekao još u osnovnoj školi. I to zato što je on bio najvisočiji učenik u školi te je u toku igre, odmora ili izleta uvijek prvi upadao u oči nastavnom osoblju. I kada god bi neko napravio neki prekršaj ili belaj u školi, njega bi izvodili ispred, i za primjer ostalima, kažnjavali, iako je on stvarno tek u nekoliko slučajeva bio krivac. Ovo dijete je upravo od tada počelo osjećati fobiju da mu se neprestano čini nepravda i nasilje. A sve to je krenulo samo zbog njegove tjelesne visine. 211

Ponižavanje i ismijavanjeDakle djeca koja se rode sa određenim tjelesnim mahanama pate zbog dva razloga: 1) zbog same tjelesne manjkavosti usljed koje osjećaju svoju nemoć i

slabost, 2) zbog uvreda i ismijavanja drugih. Onaj ko je nijem vidi kako normalni ljudi uživaju u međusobnoj

komunikaciji, a on se osjeća hendikepiranim i nemoćnim u tom pogledu. Ova nemoć pritišće njegovu psihu te on sebe počne osjećati slabim,

210 Nehdžul belaga, fejd, str. 670. 211 ‘Uqdeje heqarat, str. 12.

115

nemoćnim i poniženim. To mu osjećanje nanosi ranu na njegovu psihu. Druga ranu mu nanose oni koji mu se zbog ovog hendikepa izruguju i podsmijavaju te što ta njegova manjkavost i druge navodi na izrugivanje. Vjerovatno je ovo ismijavanje i izrugivanje ljudi teže za njegovo nutarnje biće od samog tereta hendikepiranosti.

Postiđenost i posramljenostDžahiz je bio jedan od školovanih ljudi u 3. hidžretskom stoljeću.

Napisao je znamenita djela čiji tragovi su ostali do danas. Izuzetno je neprijatno i ružno izgledao, ali budući da je napadao Imama Alija, as, branili su ga abasidske halife.

Jednog dana svojim učenicima je kazao: “U toku cijelog mog života niko me nije postidio i posramio kao jedna žena. Jedanput sam se slučajno u prolazu susreo s tom ženom, zamolila me da joj pravim društvo. Dovela me je do prodavnice kipova, pokazala na mene i rekla je dućandžiji: “Hoću ovakvog šejtana!” Ostao sam ukopan i očajan. Kada me je ta žena ostavila i otišla upitao sam dućandžiju šta je po srijedi. On mi je kazao: “Ova žena mi je naručila da joj napravim kipa u liku šejtana.” Rekao sam joj tada: “Ali ja nikada nisam vidio šejtana e da bih ga mogao napraviti.” A danas je ona tebe dovela da šejtana napravim u tvom liku.”212

Sudija naselja MunzerRešid ibn Misri živo je u 6. stoljeću po Hidžri, bio je jedan od visoko

kotirajućih sudija kao i dobar pisac. K tome još bio je učen u fikhu, logici gramatici i historiji. Između ostalog bio je vrlo nizak, crnomanjast, povelikih usana i širokog nosa. Ukratko, vrlo je ružno i nezgrapno izgledao. U mladosti je u Kairu zajedno sa Abdul Azizom Idrisijem i Sulejmanom Dilmijem živio u jednoj kući. Jednog dan izašao je iz kuće i vrlo kasno se vratio. Prijatelji ga upitaše za razlog kašnjenja, a on je izbjegavao da im odgovori. Nakon njihova intenzivnog insistiranja, on se napokon otvori:

“Danas sam prolazio kroz tu i tu ulicu i sretoh vrlo lijepu ženu. Ona me pogledala s prijatnim i zaljubljenim pogledom. Od ushićenja sam zaboravio sebe samog. Dala mi je očima mig i ja sam krenuo za njom. Prolazili smo uličice i sokake dok napokon nismo stigli udo njene kuće. Otvorila je vrata i pozvala me unutra. Skinula je nikab sa lica blistavog poput Mjeseca. Potom je pljesnula rukama i nekoga pozvala. Sa čardaka kuće sišla je djevojčica izuzetne ljepote. Tada žena reće kćerkici: “Ako više budeš na spavanju mokrila daću te ovom sudiji da te pojede.” Potom se okrenu prema meni i reče: “Nadam se da će mi se Uzvišeni smilovati kroz sudijnu visost.”212 Tetimetul Muntehi, str. 370.

116

Ja sam tako sav posramljen i postiđen izletio pognute glave iz kuće. Od siline uvrijeđenosti čak sam se i izgubio na putu prema kući te sam se izgubljen motao okolo po sokacima – eto zašto sam zakasnio. 213

Napredak i progres u nauci mogao je donekle kompenzirati tjelesne manjkavosti. Razrooke oči, nepravilan nos, krive noge i previše razmaknute usne daju ružan izgled čovjeku. Danas ima načina da se operativnim putem otklone neke urođene tijelsne deformacije te da se njihov nosilac oslobodi kompleksa niže vrijednosti. Međutim, današnja tehnologija još uvijek ne može otkloniti sve ove urođne i stečene tjelesne manjkavosti.

Kompenzacija osjećaja niže vrijednostiOsobe koje nisu u stanju tehnički i operativno otkloniti tjelesne

nedostatke, zarad spašavanja od kompleksa niže vrijednosti potrebno je da se daju na maksimalnom korištenju onih potencijala i snaga koje još uvijek pri sebi imaju te da pokušaju da se u nekoj korisnoj društvenoj oblasti, za koju imaju afiniteta, koncentrišu i da svu svoju kreativnu energiju ulože u tu oblast te tako postanu ličnost od ugleda i renomea. Nesumnjivo će njihov uspjeh u nekoj oblasti nauke polučiti takav njihov društveni ugled i poštovanje da će na društvenoj sceni izgledati kao prijatni i privlačni likovi, te će im to prekriti njihove tjelesne mahane, i ljudi te njihove manjkavosti neće ni primjećivati.

Nije malo bilo osoba koje su bile lišene vida, sluha, govora ili nekog drugog vitalnog organa, ali se oni nisu predali, već su svu snagu svoga duha koncentrisali na učenje te su postali u zajednici ugledno lice na čije tjelesne manjkavosti niko nije obraćao pažnju. Stoga su mogli živjeti s ponosom i uzdignute glave. To su dakle oni koji su na fonu vlastitog dodatnog pregnuća bili kadri izbaviti se iz osjećaja kompleksa niže vrijednosti ili su, u najmanjem, uspjeli umanjiti nutarnji psihološki pritisak.

Kazali smo već da je najgori pritisak za hendikepirane osobe izrugivanje i ismijavanje koje trpe u svojoj okolini. Prigovaranja, uvrede, cinične dosjetke, omalovažavanja sve su to otrovne strijele koje probadaju njihova srca, kreiraju u njima osjećaj kompleksa niže vrijednosti, izazivajući u njihovm nutarnjem biću gorčinu i nepodnošljivu stisku. Jedini način za eliminaciju ovih uvredljivih komentara i dobacivanja jeste masovno promicanje morala i etičkih normi u društvu.

U zemlji u kojoj ljudi skrbe lijepe moralne osobine, u državi u kojoj svijet izvršava svoje moralne dužnosti, neće se niko narugati niti podvrgnuti ismijavanju slijepog, gluhog ili nijemog čovjeka – te tako neće ni doći do produbljivanja rana hendikepiranih osoba. Zato što je samo vrijeđanje i ponižavane drugog u tom društvu nešto nepoželjno. 213 Lugatname dehhoda, str. 1224.

117

Civilizirani ljudi ako već nisu u stanju da se ovim nesrećnicima smiluju, barem im nikada neće nabacivati so na njihovu ljutu ranu.

Imam želju ako već cvijet nisam da barem trn ne budem, Ako nečiji teret ne mogu olakšati, barem mu neću otežavati.

Ako nisam tragao za prijateljem srca neprijateljskog? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?

Po naučavanju islamskog ahlaka vrijeđanje, etiketiranje omalovažavanje je nešto strogo zabranjeno te je islamska ulema ljude vrlo ozbiljno upozoravala da se klone takve rabote. U tom smislu su doneseni posebni hadisi i predaje koji se specifično tiču načina postupanja sa urođeno hendikepiranim i retardiranim osobama, koji ako se budu primjenjivali u praksi će dovesti do toga da se hendikepirane osobe uopće ne osjećaju poniženim i u njima se neće javljati klice kompleksa niže vrijednosti.

Rekao je Resulullah, sava: Nemojte dugo gledati u unesrećene, hendikepirane i gubave osobe, da

im to ne bi izazvalo uznemirenost. 214

Imam Sadik, as, je kazao: Nemojte gledati u unesrećene i hendikepirane osobe da im to ne bi

izazvalo uznemirenost. 215

Imam Sadik, as, je kazao: Omogućiti nagluhom da te čuje, bez uzrujavanja, predstavlja sadaku.

216

Također se prenosi da je Imam Sadik, as, je kazao: Ko god se nađe sa unesrećenim i hendikepiranim neka u sebi, ali tako

da ga ovaj ne čuje, kaže: Hvala Bogu kada me je stvorio zdravog i bez manjkavosti. 217

Onaj ko je slijep, onaj čiji nos boluje od lepre, u svojoj nutrini osjeća nelagodu i poniženost. E sada, ukoliko se nađe neko ko dugo i prodorno motri u nepravilni i oboljeli organ ovog čovjeka, jasno je da će se njegovo neraspoloženje i osjećaj poniženosti povećati. Isto tako, ukoliko neko usljed nagluhosti jedva čuje nečiji govor, on će u svojoj nutrini osjećati vlastitu poniženost i prezir. Ako se neko tom nagluhom čovjeku obraća zgrčenog lica i s osjćajem srdžbe, nagluhi čovjek će se još gore osjećati. 214 Biharul envar, sv. 16, str. 122. 215 Biharul envar, sv. 16, str. 123. 216 Biharul envar, sv. 16, str. 209. 217 Vesail, sv. 3, str. 209.

118

No kada mu se govornik obraća visokim tonom, prijatnog i nasmiješenog lica, to zasigrno neće u njemu izazivati nelagodu i neraspoloženje, već može na nj ostaviti poželjne efekte.

Uznemiravanje drugaImam Sadik, as, ovo karakteriše kao poželjnu sadaku: Dosta je čovjeku za potvrdu njegove moralne iskvarenosti da vidi kod

nekoga neku mahanu, a da istu mahanu ne vidi kod sebe, ili da ljude kori za nešto što i sam nije kadar ostaviti, ili da kritikuje svog druga za nešto nevažno od čijeg odricanja se ne dobija neki rezultat. 218

Duboki i uznemirujući pogledi u mahane i sakatosti drugih su neporecivi, ali takvi pogledi uznemiruju i nanose duševnu bol hendikepiranim osobama. Onaj ko svog druga ili saputnika na ovaj način uznemirava, time je samo objelodanio vlastitu moralnu manjkavost.

Na licu Junusa ibn Amara pojavila se bijela fleka, i to ga je počelo uznemiravati, ali otrovna dobacivanja nekih ljudi su povečala njegovu duševnu bol. Govorili su mu: Ti da si kakav Božiji privrženik i da se istinski držiš vjere, nikada te ne bi snašla takva bolest. Junus ibn Amar je zbog ove fleke, a pogotovo zbog ponižavanja i omalovažavanja od strane ljudi, u sebi doživljavao teške patnje i traume. Zato je odlučio da dođe kod Imam Sadika as, kojem je objasnio da mu ljudi ružnodobacuju i prigovaraju zbog bijele fleke na njegovom licu.

Imam, as, mu je rekao: Prsti jednoga vjernika iz porodice faraonove bijahu se slijepili i ostali su nepokretnim. On kada bi se obraćao svom narodu svoju nepokrenu ruku bi ispružio prema njima i kazao bi: O ljudi slijedite Božije Poslanike.

Imam Sadik, as, je s jednom kratkom rečenicom odbio neumjesna dobacivanja i prigovaranja ljudi i istovremeno je Junus ibn Amaru dao dobar savjet: Ti također, poput onog mu'mina iz faraonove porodice, možeš biti dobar Božiji sluga i promicatelj Božije vjere. Na ovaj način je Imam, as, kod nj umanjio posljedice osjećaja poniženosti i prezira, a u srcu ovoga čovjeka je upalio plamen nade služenja Božijoj vjeri.

Iz rečenog slijedi zaključak da mahane i deformiteti koji se ne daju izliječiti proizvode osjećaj iskompleksiranosti kod djece i kod odraslih. Ukoliko su ljudi iz drušvene zajednice u kojoj dotični živi neodgojeni i lošeg ahlaka, dakle skloni ismijavanju i etiketiranju ljudi s tjelesnim mahanama, zasigurno će ovaj osjećaj poniženosti kod njih prerasti u kompleks niže vrijednosti, dakle u bolest čije se posljedice ne mogu kompenzirati,

Istraživanje tuđih mahana

218 Kafi, sv. 2, str. 259 - 459

119

Islam je u svojim visokomoralnim naučavanjima strogo zabranio ljudima istraživanja tuđih manjkavosti i mahana. Kur'an časni jasno naglašava:

Ne istražujte mahane jedni drugih. Osim toga, Islam je zapovjedio da se poštuje lijep odnos i edeb kada

su u pitanju osobe sa mahanom. Istinski musliman neće nikada svojim govorom ili postupkom nikoga poniziti niti omalovažiti.

Imam Sadik, as, je rekao: Vjernik je vjerniku sredstvo smirivanja duše, upravo kao što hladni

izvor utaži žeđ čovjeku i umiri njeovi brigu. 219

Imena i nadimci Jedan drugi razlog osjećaja iskompleksiranosti koji potječe još iz

djetinstva može dovesti do duševne bolesti jeste nadijevanje lošeg imena, posjedovanje ružnog prezimena ili nadimka. Roditelji koji djetetu nadijevaju ime trebaju imati na umu da je to ime njegov pratilac sve do časa smrti. Ako ime bude loše onda će ono uvijek izazivati loše asocijacije i duševnu bol, druga djeca i odrasli će ga zbog toga imena ismijavati i omalovažavati.

Kao što svaki čovjek želi da ima lijep i ugadan izgled, isto tako on želi da cijela njegova pojava bude prijatna i primamljiva. Ako se uslikao i film mu jako lijepo izgleda, onda slikaru nalaže da mu izradi stotinu primjeraka slike. A ako je pak ispao loše, fotografu naređuje da uništi film, i još je gotovo spreman da mu razbije staklo ne bi li sakrio te svoje loše tragove. Spreman je dobro platiti umjetniku da mu ‘skroji’ lijepu i raskošnu vizitku koju može dijeliti drugima. Ukratko, ljepota je tajna prosperiteta i uspjeha.

Ugledah prekrasnog pauna na jednoj slici, Rekoh sebi: ova ljpota moć tvoju nadilazi.

Reče mi: Šuti, svako ima ljepotu, Gdje god da korakneš ruka Njegove blagodati je već tu.

Lijepo ime i prezimeJedan od važnih prezentatora svakog čovjeka je njegovo prezime,

upravo kao što slika svakog čovjeka odražava lik njenog nosioca u umovima ljudi. Ime svakog čovjeka nagovještava nešto o svom nosiocu i kanališe njegovu pojavnost. Kao što čovjek uživa u ljepoti svoje slike i očajava zbog ružne slike, on je isto tako spokojan sa lijepim imenom i prezimenom a nesiguran u sebe zbog lošeg imena i prezimena.

219 Kafi, sv. 2, str. 247.

120

Osobe koje nose lijepa imena, prezimena i nadimke bez imalo ustručavanja i osjećaja poniženja ih iznose na svakom mjestu. A nekada kada slušalac čuje nečije lijepo ime i sam zapadne u optimizam i lijepo raspoloženje. Časni Poslanik Muhammed je izgubio svoju majku u ranom djetinjstvu (dok ju je još dojio) te nije htio dojku nijedne druge žene staviti u usta. Utom se pojavila sejida Halima, dijete je uzelo njenu dojku i počelo sisati njeno mlijeko. Ovo je povratilo raspoloženje i radost malom djetetu Muhammedu ali tek nakon što ju je njegov djed Abdulmutalib upitao:

A iz kojeg si ti plemena?. Ona reče: “Iz Beni Seida.”“A kako ti je ime?” “Ja sam Džemila.” On na to kaza: “Kako lijepe dvije osobine u tvojim imenima: prvo srećna (Seida) i drugo lijepa (Džemila).”

Ružno ime i osjećaj iskompleksiranostiOsobe koje nose ružno prezime ili nadimak uvijek se ustručavaju da

ga spomenu, ako su već primorani da to učine, onda to čine s nelagodom i osjećajem stida. A kada ga jednom promijene i otarase, u sebi osjećaju radost i posve su spremni da im se to ime pojavljuje u novinama i u javnim oglasima.

Među minulim i modernim društvima, na selima i u gradovima, postoje tako ružna prezimena da bi njihovo objelodanjivanje na ovom skupu naprosto bilo neumjesno i moglo bi kod nekih izazvati nelagodu. Neke porodice svom djetetu daju ime po danu rođenja (sešanbe – utorak na per. jez.). ako to njihovo dijete bude od početka do kraja života kao čoban ili poljuprivrednik živjelo na selu, onda to i nije previše sporno. No ako dijete bude u gradu, završi srednju školu i fakultet, dobije neko namještenje na nekoj funkciji – ono će uvijek osjećati nelagodu i kompleks kada ga neko pozove tim imenom. Jedno od prava djeteta kod svoje porodice jeste nadijevanje mu lijepog imena. U islamskim rivajetima i predajama ukazano je na ovo dječije pravo.

Kazao je Pejgamber, sava: Pravo djece kod svojih roditelja je da mu daju lijepo ime i lijep odgoj.

220

Kazao je čovjek Pejgamberu, sava: “Koja prava ima ovo moje dijete?”On reče: “Njegovo pravo je da mu daš lijepo ime, lijep odgoj (edeb) i fino zanimanje. 221

Kazao je časni Pejgamber, sava: Tri su prava djeteta u u oca: da mu da lijepo ime, da ga poduči

pismenosti i da ga oženi (uda) kada odraste. 222

Imam Ali je kazao:

220 Mustdrek, sv. 2, str. 618. 221 Vesail, sv. 5, str. 115. 222 Mekarimul ahlak, str. 114.

121

Prvo dobročinstvo koje otac treba učiniti prema svome djetetu je nadijevanje lijepog imena i zato pripazite da svome djetetu odista date lijepo ime. 223

Resulullah je u svojoj oporuci Imam Aliju, as, poručio: O Ali pravo djeteta kod svojih roditelja je da mu daju lijepo ime i lijep

odgoj. 224

Kazao je časni Pejgamber, sava: Prvi dar koji svako od vas dadne svome djetetu je lijepo ime. 225

Promjena ružnog imena ili prezimenaNelagode i neraspoloženja koja nastanu kao produkt nutarnjeg

kompleksa niže vrijednosti nikada neće prestati sve dok se taj kompleks ne razveže i ne oslobodi. Onaj ko nosi u svojoj duši teret lošeg prezimena, jedini način da se toga oslobodi jeste da da promijeni to ime ili prezime. Kada se osoba oslobodi ružnog imena ili prezimena nutarnji kompleks sam po sebi hlapi i nestaje.

Časni Poslanik, sava, je lično mijenjao ružna imena ljudi pa čak i naselja, s kojima su ovi od prije bili nezadovljni, i na njihova mjesta stavljao lijepa imena te tako nosioce imena ili stanovnike naselja spašavao od zadobijanja kompleksa niže vrijednosti.

Imam Sadik, as, je kazao: Zaista je Poslanik, sava, mijenjao ružna imena ljudi i naselja. 226

Prenosi se od Ibn Omera da je kazao: Omer je imao kćerku po imenu Asije, dakle griješnica, pa joj je

Poslanik promijenio ime u Džemila. 227

Kazao je Ebi Rafi'a: Zejneba bint Ummi Selema prvotno je imala ime Berreta, znači

dobročiniteljka, pa budući da je to ime samo po sebi sadržavalo samoveličanje i uzdizanje, neki su joj počeli prigovarati da ovim imenom želi da reklamira svoje vrline, upravo zato je Poslanik, sava, odlučio ime joj prometnuti u Zejneba. 228

U apaskim porodicama prije Islama bilo je posve uobičajno da se svojoj djeci daju imena zvjeri i gmizavaca. Čak i nakon Islama ova neprilična imena su se u nekim porodicama nadjevala.

Ahmed ibn Hejsam pitao je Imama Ridu, as: “Zašto Arapi daju svojoj djeci imena poput pas, tigar i slična druga imena?” Imam mu je na to odgovorio: “Arapi su bili ljudi rata i borbe, ova imena su svojoj djeci

223 Kafi, sv. 6, str. 18. 224 Vesail, sv. 5, str. 115. 225 Biharul envar sv. 23, str. 122. 226 Qurbul esnad, str. 45. 227 Sahihul Muslim, sv. 6, str. 173. 228 Ibid.

122

nadjevali zato kada ih budu dozivali na bojištu da to u neprijateljskim redovima izazove strah i pometnju.”

Ponižavanje i korenjeTako su ovakva imena među Arapima bila uobičajna, naročito zarad

naonošenja poniženja i uvrede. U vrijeme borbe ona su se intenzivno koristila i svaka strana je onu drugu stranu prozivala po što ružnijem i odvratnijem imenu.

Tako je ime jednoga poglavice jednoga arapskog plemena bilo Džarije - a značenje ove riječi, zapravo, označava jednu vrstu zmije iz vrsta opasnih zmija. Džarije je bio snažan čovjek, odrešitog jezika i istaknutog digniteta. On i njegovi saplemenici bili su nezadovoljni s nasilničkom Muavijnom vladavinom i u svojim srcima su spram njega gajili neprijateljstvo. Muavija je osjećao ovo neraspoloženje i neprijateljstvo od strane Džarije i njegovih ljudi. Zato on donosi odluku da ga pred narodom ponizi i uvrjedi te da ismije i omalovaži njegovo ime. Jednoga dana ispala je prilika da su se Muavije i Džarije sastali:

“Koliko li si samo kod svoga plemena i kod svoga naroda ponižen i bezvrijedan kada su ti dali ime zmije! ?” Reče mu Muavija. Džarije mu hitno odgovor dade: “A koliko li si ti tek kod svoga naroda i plemena bio bijedan i bezvrijedan kada su ti stavili ime Muavija, znači kuja.” Muavija bi težko povrijeđen te uzviknu: “Šuti kopile jedno!” A Džarije mu odgovori: “Ja imam majku koja me je rodila. Tako mi Boga, naša srca gaje srdžbu prema tebi u našim prsima, a i naše sablje s kojima ćemo se protiv tebe boriti, u našim su rukama. Ti nisi sposoban svojim zločinom uništiti nas i ne možeš više nama vladati. Ti si se u vrijeme započinjanja svoje vladavine nama zavjetovao, a i mi smo na osnovu toga zavjeta tebi obećali poslušnost. Ako ti budeš dosljedan u tvom zavjetu i mi ćemo zadržati svoju poslušnost, a ako ti prekršiš svoj ugovor, znaj da se iza nas nalaze snažni i moćni ratnici.

A Muavija, koji je iz odrešitosti govora i slobodarskog Džairinog duha pretrpio težak udarac, reče: “Neka Uzvišeni Bog ne namnoži takve kao što si ti u ovoj državi.”

Ružnoča imena i ružnoća likaČovjek po imenu Šerik ibn Uvur, bio je velikan i prvak svoga plemena

i živio je u vrijeme Muavije. Imao je ružan vanjski izgled i pojavu. Imao je ime Šerik, a ovo ime nije smatrano lijepim imenom. Ime njegova oca je bilo Uvur a Uvur znači jednooki. Jednoga dana kada je Muavija bio na vrhuncu svoje moći Šerik ibn Uvur uđe kod njega. Kada se predstavio sa ružnim imenom i ružnim prezimenom te se ukazao svojom ukupnom ružnom pojavom, Muavija je iskoristio priliku da ga posrami i ponizi.

123

Muavija mu reče: “Tvoje ime je Šerik a Bog nema šerika (saučesnika), ti si sin Uvura, a zdrav je bolji od jednookog. Ružnoga si lica, a lijepo lice je bolje od ružnoga. Nije mi jasno zašto te je tvoje pleme izabralo za poglavara i prvaka.”

Šerik mu u odgovoru reče: “Tako mi Boga ti si Muavija a Muavija po razumijevanju ljudi znači kuja. A to znači da si lajao “av, av!” pa su ti dali takvo ime. Ti si sin Harba (rata) a selm (mir) je bolje od rata. Ti si sin Suhre (pustinje) a plodna zemlja je bolja od pijeska. A kako si onda postao vladarom pravovjernih (halifom)?

Ovo jako ozlojedi Muaviju te mu on reče: “Zaklinjem te da odmah izađeš iz mojih prostorija!”229

Mnogo je u prošlosti i sadašnjosti bilo ovakvih priča. Upravo kao što su neusklađeni ekstremiteti, sakati dijelovi tijela, neugledna vanjska figura čovjeka bili izvorište kompleksa niže vrijednosti, i obično su se završavali u duševnoj bolesti, isto tako loše ime, loše prezime i ružan nadimak bivali su razlogom osjećaja poniženosti. Ako pretpostavimo da su 99 % osoba jednog društva učtivi ljudi – koji se lijepo ponašaju i koji ne bi nikoga uznemirli, i koji se osobama sa tjelesnim mahanama zasigurno ne bi ismijavali – dovoljno bi bilo jedan posto ostatka koji nisu valjano odgojeni da uznemiruju osobe sa tjelesnim poremećajima i da im nanose uvrede.

Kada neka novorođenčad, na osnovu neminovnih zakona kreacije, dođu na svijet falična i sakata tako da se ne mogu izliječiti, njihovo poniženje i osjećaj kompleksa niže vrijednosti bit će neminovni. Takva djeca bit će primorana da do kraja svoga života trpe zbog svojih deformiteta. Roditelji u ovakvim slučajevima osim sabura i izdržljivosti nemaju drugog lijeka. To zato što otklanjanje prirodnih deformiteta nije u njihovim rukama, ali izbor lijepog imena jeste u njihovim rukama i to je pravo njihova djeteta. Oni u nadijevanju imena svoga djetetu mogu ispuniti svoju dužnost kako treba te će davanjem lijepog imena svoje djetetelišiti problema u toku njegova života i nepotrebnih kompleksa.

Djeca koja posredstvom lošeg imena ili prezimena budu ismijavana od strane druge djece, zatvaraju svoj duh i uvijek se osjećaju potištenom, izbjegavaju zajedničku igru sa drugom djecom i plaše se druženja sa njima. U školskoj atmosferi ova djeca bježe u samoizolaciju, u školskom redu nastoje da stanu ondje gdje ih direktor ili nastavnik neće vidjeti. Nikada u prisustvu djece ne vole da se njihovo ime naglas spomene jer tada iznova dožive patnju.

Kompleks niže vrijednosti zadobijaju sve one osobe koje nemaju povjerenja u sebe, koje su slomljene ličnosti i to su oni koji nemaju volje. Dijete koje osjeti samoprezir, kada odraste pribjegava samoizolaciji ili, u najmanjem, osijća prema drugovima iz razreda distanciranost i udaljenost. To zato što je ovakvo dijete još

229 Semeratul avrak, str. 59.

124

ranije iskusilo da mu je približavanje i druženje sa drugima donijelo samo cinična dobacivanja i ismijavanja. Osoba koja se distancira od bliskih drugova i pribjegne izolaciji, jasno je da je, zbog loših iskustava u ranom djetinjstvu, oboljela od sindroma kompleksa niže vrijednosti i da je u patnji. Prema tome, u skladu sa psihološkim kriterijumima, uvijek god se pojavi neki događaj ili prisjećanje koje udaraju na čovjekovu ličnost, njegov ponos i dostojanstvo, upravo u tome leže osnovni faktori za širenje i jačanje kompleksa niže vrijednosti. A to je već sredstvo kojim se iskompleksirane osobe stavljaju na društvenu marginu, kao one koje su slabe i nemoćne. 230

Za razliku od loših i neprikladnih imena - naročito je to običaj na Istoku - djeci se daju Poslanikova imena i nadimci te imena drugih islamskih imama i prvaka. U umovima miliona muslimana spokojno i bez osjećaja poniženosti i prezira počivaju imena poput: Muhammed, Ahmed, Mahmud, Mustafa, Ali, Murteza, Ibrahim, Hasan, Mudžteba, Husejn, Kazim, Rida i slična imena ovima. Svi muslimani koji nose ovakva imena ne osjećaju kompleks niže vrijednosti zbog istih, i ne osjećaju stisku kad se drugima predstavljaju.

Velikani vjere i naukeIslamske evlije preporučivali su svojim sljedbenicima da imena svojoj

djeci nadijevaju po imenima minulih islamskih prvaka: Kazao je Imam Ali, as: Kazao je vjerovjesnik, sava: “U koga se rodi četvero djece i on

nijednom od njih ne nadije moje ime, odveć me je povrijedio.”231

Očuvanje živih sjećanja na imena velikana svijeta predmet je pažnje svih ljudi, kako onih na Istoku tako i onih na Zapadu – i za to se ne štede nikakva sredstva. Mnogi novootkriveni naučni zakoni nazvani su po svojim izumiteljima. To zato da njihovo ime bude očuvano u sjećanjima ljudi svijeta. Učenjaci, profesori, studenti, inženjeri i zanatlije svakodnevno na hiljade puta spomenu njihova imena širom svijeta.

U nekim zemljama su imena velikih gradova nazvali po znamenitim ličnostima, a u nekim gradovima glave trgove imenovali su po imenima svojih slavnih ličnosti. U Iranu je, naprimjer, nekoliko ulica i trgova dobilo ime po slavnim perzijskim pjesnicima i naučnicima: Hafizu, Sadiju, Hajamu, Firdevsiju, Ibn Sinau, Ebu Rejhanu Biruniju – te su na taj način njihova imena ostala živim.

Imena Božijih ljudiJedan od načina očuvanja živim imena Božijeg Poslanika, sava, i

Imama, as, jeste i taj da muslimani svojoj djeci nadijevaju njihova imena. Roditelji koji budi imali osjećaja prema ovoj dužnosti te svojoj djeci budu nadijevali imena ovih Božijih ljudi, s jedne strane su dajući lijepo ime

230 ‘Uqde heqarat, str. 6. 231 Kafi, sv. 6, str. 19.

125

svome djetetetu istog lišili eventualnog kompleksa niže vrijednosti, a s druge strane su prema ovim dinskim prvacima iskazali svoju ljubav i privrženost te će od Uzvišenog za to još biti i nagrađeni.

Rečeno je Imam Sadiku, as: “Mi nadijevamo imena po vašim imenima i imenima vaših očeva i djedova, pa da li nam to koristi?” “Da, tako mi Boga! “ – reče on. 232

Vrijednost lijepog nadimka i prezimena u prošlosti nije manja od istih u našem vremenu. Puno je osoba koje imaju lijepo ime, ali pri sebi nose ružno prezime te tako žive u stalnoj nelagodi. Neke su porodice nekad u prošlosti na brzinu i nepažljivo uzele loše prezime, i onda mnoge generacije iza toga godinama trpe nutarnji bol i kompleks zbog tog nezgrapnog prezimena.

Neke islamske predaje su preporučile istovremno davanje djetetu lijepog imena i nadimka:

Dajite svojoj djeci najljepša imena i nadimke. 233

Islamski prvaci bi se onespokojili kada bi čuli neki neugodan i neprikladan nadimak kod nekoga te bi tom prilikom davali neophodne preporuke zarad očuvanja digniteta tih osoba.

Zarare prenosi od Imam Džafer es Sadika, as, da je kazao: Dolazio je čovjek na susrete sa Imam Sedžadom as, a nosio je

nadimak Ebu Murih, kada bi ispred vrata tražio dozvolu ulaska, predstavljao bi se: “Ebu Murih je na vratima.” Pa mu je rekao Imam Sedžad: “Tako ti Allaha kada dođeš pred naša vrata, ne predstavljaj se (po ružnom nadimku) Ebu Murih. 234

Ebu Murih ustvari je šjtanov nadimak. Onaj ko sebi dadne ovakav nadimak ustvari je sebe predstavio sa šejtanskom osobinom i onim ko nema dobar nijet. Osim toga takva osoba sebe stavlja u ponižen i potcjenjivački položaj, a drugima pruža priliku za vlastito vrijeđanje.

Psihološki uticaji imena i nadimkaNadimak, kao i ime i prezime, na stanovit način predstavljaju svog

nosioca i osatvljaju na njemu psihološke efekte. Ukoliko je nadimak neprikladan može izazvati u svom nosiocu osjećaj ineferiornosti, iskopleksiranosti i duševnu patnju.

U prošlosti su ljudi naše zemlje (Irana) jako vodili računa o svojim nadimcima jer su znali da je nadimak predstavljač čovjeka i obznanjivač njegova statusa u društvu. Veliki ljudi iz polja nauke i politike, vojske i policije – svako od njih je shodno svom dominantnom i upravljačkom položaju – imali su odgovarajući nadimak.

232 Biharul envar, sv. 23, str. 122233 Kafi, sv. 6. , str. 618. 234 Kamel, Ibn Esir, sv. 4, str. 87

126

Iako se naš današnji društveni položaj i stanje uveliko razlikuje od onog nekadašnjeg ipak, manje ili više, još uvijek postoje nadimci koji su ili predmet ponosa ili razlog osjećaja poniženja svojih nosilaca.

Jedan broj nadimaka imaju uobičajene oblike i tiču se, naprimjer, posla, položaja i sl. te svako ko bude raadio nešto specifično zadobija odgovorajući nadimak. Neki ljudi za sebe i za svoju djecu izabiru odgovarajuće nadimke, koji zaprimaju status imena, i vremnom te osobe postaju poznate po tom nadimku.

A nekada se nekim ljudima dogode lijepi ili ružni događaji i u društvu ostavljaju lijepe ili ružne utiske. Ljudi te utiske svedu na jednu rečenicu ili na jednu riječ koji potom postaju prepoznatljivi nadimci tim osobama.

Abidulah ibn Zubejr naimenovan je od strane svoga brata Abdullaha za zapovjednika Medine, te je s punom snagom obavljao svoje dužnosti u svom djelokrugu rada.

Jednog dan obraćao se većoj skupini svijeta sa mimbera i ‘pokliznuo’ se. Tako je u svom vazu spomenuo Salihovu devu i zločin koji je učinjen prema njoj. Da bi potom kazao:

Jeste li vidjeli šta je uradio Allah sa narom u vezi deve čija vrijednost je 50 dirhema.

I potom on bi prozvan procjenjivačem deve. 235

Dakle, osnova njegovg vaza i teme bila je ispravna, ali procjenjivanje vrijednosti deve bila je njegova velika omaška. Zato su mu ljudi dali nadimak procjenjivač deve (muqavvemul naqeh) – a to se u arapskim narodnim običajima preinačilo u: Zapovjedniče reci cijenu deve! I ovaj nadimak su svi počeli da koriste. To je njemu zadalo težak udarac. Najzad ga je Abdulah Zubejr morao ukloniti s tog položaja i umjesto njega naimenovati Musab ibn Zubejra.

Samo zbog jednog jezičkog posrtaja Abidulah ibn Zubejr je morao otići sa mjesta zapovjednika Medine, iako je dobro obavljao svoju dužnost. A sve zato što su mu ljudi dali nadimak - zapovjedniče reci cijenu deve! , te su ga tako izvrgavali ismijavanju i ruglu i u njemu izazvali osjećaj niže vrijednosti i inferiornosti. A zapovjednik koji u sebi osjeća kompleks niže vrijednosti nikada ne može sa njima snažno upravljati.

U ljudskim društvima mnogo je ljudi koji izborom lošeg nadimka sebi priušćuju neugodnosti, ili ljudi koji svoji lošim ponašanjem izazovu da im ljudi pridodaju neki loš nadimak te da ostatak života provedu s psihološkim i drugim kompleksima. U naše aktuelnom društvu postoji mnoštvo različitih nivoa nadimaka. Evo upravo sada dok sa vama razgovaram imam na umu brojne te nadimke. I kada bi izgovorio samo jednu riječ ljudi bi odmah pomislili na odgovarajuću osobu ali islamska

235 Vesail, sv. 5, str. 116.

127

pravila mi ne dozvoljavaju da spomenem ni jedan od tih nadimaka pred vama.

U Islamu se prozivanje ljudi po imenu ili nadimku koji izaziva uvredu ili poniženje, smatra nečim načasnim i nepristojnim. Stoga Islam naučava ljude da se okanu ove rabote koja izaziva srdžbu i ljutnju u zajednici.

Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu kazuje: Ne nazivajte se ružnim nadimcima. Pred Imam Ridom, as, spomenuto je ime pjesnika, i to tako da je jedan

od prisutnih tog pjesnika spomenuo po ružnom nadimku, pa mu Imam reče:

Reci mu samo ime a kloni se njegova nadimka. Uzvišeni vam je naredio da ljude ne spominjete po lošim nadimcima, možda bi pjesnik zbog ovoga bio neraspoložen. 236

U drugom Hadisu se veli: pravo vjernika kod njegova brata muslimana jeste i to da ga spominje sa najljepšim imenom. 237

Klonjenje od ponižavanja ljudiSvi muslimani su dužni da se klone spominjanja nadimka koji bivaju

uzrokom poniženja i omalovažavanja njihovih nosilaca. Oni ne trebaju da ih po tim ružnim nadimcima prozivaju jer to u njima izaziva posramljenost i nelagodu. Ali, na žalost, svi muslimani ne poštuju ovaj propis. Neki muslimani, zbog lošeg ahlaka i nepažnje a neki zbog nerazumjevanja i manjkavosti uma, spominju ljude po njihovim lošim nadimcima te izazivaju u njima poniženje i osjećaj inferiornosti.

U početku trećeg stoljeća po Hidžri u Iraku je živio čovjek po imenu Ebu Hafs kojem su ljudi zbog nekih njegovih sitnih omaški dali nadimak Luti, te su ga u njegovoj odsutnosti prozivali po ovome nadimku. Ovo je njega jako onespokojilo i njegovoj nutarnjoj ličnosti zadalo nenadoknadivi udarac. Vremenom se jedan od njegovih komšija razbolio. Ebu Hafs mu je otišao da ga obiđe. Bolesnik je bio u krajnjoj slabosti i nemoći na postelji. Ebu Hafs ga je poselamio i upitao: “Da li me poznaješ?”

Bolesnik je sa jedva čujnim glasom izgovorio: “Kako da ne znam ti si Ebu Hafs Luti.”

Ebu Hafs bi težko pogođen ovima riječima te mu kaza: “Otišao si dalje od moga prepoznavanja, nadam se da se iz ove postelje nikada nećeš dići.” Ovo reče i hitro ustade i ode iz njegove kuće.”238

Koliko li je samo znanih i obrazovanih ljudi, koji su obavljali velike državne poslove i bili na važnim društvenim položajima, ali koji su zbog lošega nadimka i ružnog spominjanja izgubili ugled kod ljudi – kada su ih

236 Vesail, sv. 5, str. 116237 Madžm’ul bahrejn 238 Lugatname dehhoda, str. 2225.

128

ljudi počeli gladati bijednim i jadnim. Ali ne samo da se tada nisu mogli okoristiti svim svojim kapacitetima, već nisu mogli nastaviti svoj život ni poput običnog čovjeka. Oni su uvijek bili prinuđeni da nose u sebi duševni bol, da se cijeloga života osjećaju lišenim i da neprestalno pate od kompleksa niže vrijednosti.

Ishak ibn Ibrahim bio je poznat kao ibn Nedim. Bio je vrlo školovan i rijetko znan čovjek u svome vremenu. On je u nekoliko vjerskih i naučnih disciplina poput kelama, fikha, gramatike, historije, jezika i pjesništva uložio veliki trud te u svim ovima znanjima postigao vrhunac u svome vremenu. Na naučnim sjedaljkama, na kojima su se vodile naučne rasprave, bio je poznat kao nenadmašni takmac te bi uvijek svoje suparnike pobjeđivao. On je u različitim umjetnostima napisao oko 40 knjiga i još je ostavio niz drugih vrijednih sadržaja iza sebe. Ibn Nedim imao je, k tome još, privlačan i milozvučan glas a volio je i glasno zapjevati. Često bi učestovao na sjedaljkama i banketima s halifom i drugim državnim ličnostima. I sa svojim milozvučnim glasom pobuđivao bi ushićenje i podgrijvao prisutne. Praktikujući ovakve sjedaljke vremenom je njegova učenost zasjenjena pjevanjem, kada je u narodu zadobio nadimak pjevač i frulaš. Ova muzička slava mu je zadala nenadoknadivi udarac. Više nikada nije mogao povratiti ni pokazati svoj naučni ugled i dignitet.

Iako je kod halife i ministara i dalje uživao visok naučni renome, oni mu zbog straha od javnosti nisu smjeli davati naučne položaje koje mu dostoje.

Abasidski halifa Me'mun bi govorio: Da Ibn Nedim nije proslavljen po pjevanju, ja bih ga odmah

naimenovao na položaj vrhovnog suca, jer on sa aspekta znanja i vrlina prednjači u odnosu na sve današnje državne sudije. 239

Može se zaključiti da loše ime, prezime, nadimak ili nepoželjna slava mogu izazvati kod ljudi osjećaj inferiornosti i kompleks niže vrijednosti te mogu ljudima cio njihov život učiniti teškim i gorkim. Loše ime još od samog početka povlači osjećaj poniženosti. Stoga je jedno od dječijih prava kod svojih bližnjih nadijevanje lijpog imena. Roditelji muslimani dužni su povesti računa o ovoj obavezi prema svojoj djeci te im dati lijepa imena i nadimke, kako ona u kasnijem životu ne bi patila i vukla za sobom osjećaj inferiornosti i kompleks niže vrijednosti.

239 Lugatname dehhoda, str. 2225.

129

23

� �ن� ال ب �ح�س� �ذين� ت ح�ون� ال �ف�ر� م�ا ي � ب �وا �ت Kون� أ ب �ح �ن و�ي � أ �ح�م�د�وا م�ا ي �م� ب � ل �وا �ف�ع�ل � ي ف�ال�ه�م� �ن ب �ح�س� ةQ ت م�ف�از� �ع�ذ�اب م<ن� ب �ه�م� ال يمS ع�ذ�ابS و�ل �ل أ

Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili - nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja. (Ali-Imran, 188)

Jedan od razloga kompleksa niže vrijednosti jeste pretjerana ljubav prema djetetu. Djeca kojima se više od potrebe ukazuje ljubav, pažnja i maženje – koja na koncu postanu razmažena i narcisoidna – u toku nastavka života, osobito kada se suoče sa životnim problemima i poteškoćama, upadaju u teški kompleks niže vrijednosti i osjećaj inferiornosti. Bivaju sklona nekim nepoćudnim djelima i u nekim trenucima i vremenima upadaju u psihičke i mentalne krize, koje ih čak mogu dovesti do ludila ili samoubistva.

Kao što sam vam to ranije kazao, ljubav je za dječiju duša poput hrane za jačanje tijela. Baš kao što je jako bitno podesiti količinu, omjer i kvalitet hrane za uravnotežen rast tijela, ista je stvar i sa duševnom hranom, ljubavi, u odnosnu na jačanje i uravnotežen razvoj duše. Upravo kao što su pomanjkanje hrane, pretjerano uzimanje hrane, zatrovanost hrane, faktori koji svaki pojediačno imaju negativan uticaj na tijelo – e, isto tako, duševni faktori poput pomanjkanja ljubavi, pretjerane ljubavi ili ljubavi na nemjestu, utiču negativno na psihu djeteta i dovode ga do stanovite nesreće.

Cilj ispravnog odgoja jeste u tome da se dijete duševno i materijalno hrani tako da se obezbjeđuje njegova krajnja sreća. Jer, najzad, sav život je skopčan sa teškoćama i problemima. U toku života čovjek je neprestano suočen sa padovima i usponima, uspjesima i neuspjesima, pobjedama i porazima. Stoga je dobar odgajatelj kadar valjano odgojiti duh i tijelo djeteta da bi ono bilo kadro boriti se protiv životnih teškoća i nedaća.

Upravo kao što se tijelo djeteta uravnotežuje i jača na temelju odgovarajućih doza i kvaliteta hrane, spavanja, kretanja i igre – tako da bude kadro oduprijeti se vrućini i hladnoći, žeđi, gladi i bolesti – isto tako i duša djetetova, ako se na njoj primijene sve preventivne duhovne mjere, moralna podučavanja, uravnoteženesost u ljubavi, ljutni i srdžbi –biva jačom i otpornijom te tako biva kadra bezbolno se oduprijeti životnim iskušenjima i lišavanjima, neuspjesima i porazima.

Narcisoidna djeca

130

Nasuprot ovome, roditelji bezuslovno padaju pod uticaj djece kojima se pruži prekomjerna ljubav. Oni ispunjavaju sve njihove dobre i loše želje te na taj način od njih proizvode narcisoidne diktatore. To su, međutim, djeca slabog duha i ona koja se brzo naljute. Njihova životna odlika postaje to da već od djetinjstva do kraja života u odnosu na najmanju grubost i najmanji neuspjeh postaju očajna i neraspoložena. Ukratko, u životnim bitkama vrlo rano bivaju poražena. Djeca odgojena u razmaženosti cijelog života su neuspješna i podložna nečijem uticaju. Ona se, suočena sa običnim životnim problemima, kukavički povlače, a u težim iskušenjima pribjegavaju samoubistvu.

Odgojne greškeIako svaki neprikladan roditeljski oblik odgoja sa sobom povlači

odgovarajuće neuspjehe te zlosrećne i negativne posljedice po dijete, ipak pretjerana ljubav i maženje djeteta predstavlja jednu od najvećih odgojnih pogrešaka prema djetetu. Nesreća koju dijete nosi kao posljedicu ovakvog odgoja jedna je od najopasnijih stvari po njegovu budućnost. Svi eksperti za dječiju psihologiju i pedagogiju smatrali su ovu odgojnu problematiku izuzetno važnom. Svi su u tom smislu iskazali svoje odgovarajuće stavove. Primjera radi, ovdje vam iznosim mišljenja neekoliko zapadnih učenjaka iz ove oblasti.

Gilbert Rubin je kazao: Činjenje djedeta razmaženim rezultira u njegovim žestokim ljutnjama i diktatorskim mentalitetom, što dalje vodi u traganje za vlašću i položajem. Dijete s takvim mentalitetom, u kombinaciji surovosti i trikova, ubrzo preuzima u kući vlast. No razmaženost djecu dovodi do duševne slabosti, bezvoljnosti i unesrećenosti. Oni koji su prošlosti s dozom sarkazma majci bez ustručavanja govorili: “Tvoje dijete nije razmaženo, već je upropašteno” – ne samo da nisu pretjerali, već su načinili ispravnu prognozu njegove sudbine. Ponekada gledajući odgojnu nebrigu i nepažnju roditelja spram djece, zadrhtim. To zato što već naslućujem ubijanja nevinih (od strane tako neodgojene djece kad porastu), koja se nisu morala dogoditi. 240

Neumjesna i pretjerana ljubavMek Brajd veli: Začudna i pretjerana ljubav još je jedan pokazatelj kompleksa niže vrijednosti. Korjen iste treba tražiti u pogrešnom metodu odgoja djeteta. Dijete koje sebe smatra epicentrom roditeljske ljubavi i očima njihovim, jednog dana kada odraste i stasa za ženidbu (udaju), čak i tada želi da bude u epicentru pažnje svih ukućana i svijeća oko koje se svi vrte. Kada takva osoba vidi da nije privukla pažnju drugih, tada joj padaju svi ideali, postaje utučena i neraspoložena. Čak je spremna i na samoubistvo ili je pripravna druge etiketirati i omalovažavati. Kompleks niže vrijednosti koji se na ovaj način formira kod nekih osoba može biti velika društvena opasnost. 241

240 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 23241 Uqde heqarat, str. 27

131

A Rejmond Bič veli: Moramo upozoriti na greške koje se javljaju u najranijem dobu odgoja djeteta. Najrasprostranjenija pogreška je činjenje djece razmaženim. Dakle, nezaslužena i neumjesna ljubav odmah na startu djecu čini razmaženom. Roditelji su prirodno skloni dobrobiti svoga djeteta i zato mu poklanjaju preveliku pažnju. Tepaju mu i umiljavaju mu se, nastoje svaku njegovu i najmanju nelagodu otkloniti, i kako dijete odrasta stavlja mu se na raspolaganje sve što ono poželi, tako da je ono sito svih uživanja koja pripadaju njegovu uzrastu. Naravo ova osjećanja izvanjski izgledaju kao podsticaji za dijete, ali iznutra u njegovu nutarnjem biću okončavaju sa strašnim posljedicama. 242

Dijete odgojeno razmaženim u kasnijim životnim olujama i previranjima nema snagu borbe i otpora. Ono, kad odraste, pri najmanjoj stvari koja se suprostavlja njegovoj volji toliko biva utučeno da je u krajnjem spremno i na samoubistvo. Alfred Adler pozanti psiholog i osnivač škole individualne psihologije

iznosi sljedeće iskustvo: Jedna žena je patila od povišenog tona komšijnog radio aparata. Ni nakon višekratnog upozoravanja, komšija nije bio voljan da smanji ton na svom radio aparatu. Izvršila je samoubistvo. Adler je načinio istraživanje o njoj i ustanovio da je u mladosti bila ljubimica i razmaženica kod svojih roditelja. U kući joj se bezuslovno udovaljavalo svim njenim zahtjevima. No, kada se našla u realnom životu iz kojega su na njene zahtjeve počeli stizati negativni odgovori, ona to više nije mogla podnijeti. 243

Pretjeranost u ljubaviČasna vjera Islam u svojim uzvišenim naučavanjima odriče se od

pretjerivanja u ljubavi za vrijeme izvođenja programa odgoja. Oni koji pretjeruju u ljubavi i maženju djeteta i koji ga tako dovode do bolesti naricisoidnosti i samoljublja, izvrgnuti su kritici islamskih prvaka:

Imam Bakir, as, je kazao: Najgori su oni očevi koji u dobročinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci

prelaze granicu, i najgora su ona djeca koja zbog manjka dobročinstva od svojih očeva iskazuju nezadovoljstvo. 244

Zato je vrlo važno uočiti opasnost koja dolazi od pretjeranog dobročinstva i ljubavi prema djeci. Upravo zato Imam, as, roditelje koji su skloni pregonjenju u dobročinstvima i ljubavi prema svojoj djeci smatra najgorim roditeljima.

Dobri odgajteljiDijete fitretski želi biti slobodno i da djeluje slobodno. Ono želi sve

živo dodirnuti i želi da mu niko ne staje u tome na put. Ali ovo nije u interesu djeteta jer ono ne razaznaje sve što je dobro i loše. Dobar instruktor i odgajtelj je onaj ko uravonteži dječije želje i koji prema onim

242 Ma we farzandane ma, str. 39. 243 Ruhe bešer, str. 131. 244 Tarih Jaqubi, sv. 3, str. 53.

132

stvarima u kojima je dječija korist i interes postupa blago i nježno, a spram onoga u čemu je njegova šteta on će mu uputiti samo jedan prijekoran pogled i odvratiti ga od toga.

Neki očevi i majke nemaju nikakva znanja u vezi sa stvarnim interesima djeteta, e da bi ga u duhu odgojnih načela odgajali. Oni su, međutim, neuki i zli prijatelji svoga djeteta. Njihov odgajateljski cilj isključivo se svodi na udovoljavanje svim dječijim željama. Djetetu takvo otvaraju teren na kojem ono postaje zapovjednikom, a oni njegovim slugama i poslušnicima. Ono svakog dana postaje sve sebičnije, čupa korijen porodičnog suživota i sebe nameće kao diktatora ostalima.

Neumjesne emotivnostiOvako neuki roditelji u ime svoje ljubavi i plemenitosti prema svom

djetetu, ustvari kopaju korijen njegove sreće i sa svojim lošim odnosom prema njemu vode ga u zastranjenje i propast.

Djeca koja se na ovaj neprikladan način odgajaju, postaju razmažena i narcisoidna, a to je odveć teška moralna bolest, koja ostavlja tragove i na tijelo i na dušu. Tragovi te bolesti jasno se mogu nazrijeti iz govora i ponašanja takve osobe.

Imam Ali, as, je kazao: Najgora stvar je narcisoidnost i samoljublje. 245

Djeca diktatoriDijete koje je godinama diktatorski vladalo roditeljima i koje ih je svo

to vrijeme držalo svojim bezuslovnim poslušnicima, prirodno je razmaženo i narcisoidno. Ono tako očekuje kada izađe iz kuće da svi muškarci trebaju da mu bezuslovno budu poslušni kao njegov otac i da mu sve žene bespogovorno budu servilne kao što je to bila njegova majka. Naravno da će se ovakva osoba u društvu suočiti sa otporom, odbojnošću, mržnjom i srdžbom ljudi koji će je s prezirom gledati – a to je odviše dovoljno da bude loša kompenzacija za narcisoidnost i sebičnost.

Imam Hadi, as, je kazao: Budeš lii samoljubljiv i narcisoidan navući ćeš na sebe mnoštvo

mržnji. 246

A Imam Ali, as, je kazao: Samoljubljiva i narcisoidna osoba navući će na sebe mnogo mrzitelja.

247

Također je Imam Ali kazao: Ko je samoljubljiv i narcisoidan navući će na sebe mnogo mrzitelja. 248

245 Biharul envar, sv. 17. str. 215. 246 Gururul hikem, str. 147. 247 Gururul hikem, str. 147. 248 Nahdžul belaga, fejd, str. 1081

133

SamospoznajaOnaj ko ima snažan i zdrav intelekt, koji poznaje svoje granice i

mogućnosti neće prekoračivati svoj zbiljski okvir. Samoljublje i narcisoidnost dokaz su nečije umske nezrelosti. Jer da takve osobe imaju slobodan i snažan duh nikada ne bi upale u ovakvu bolešćinu i sebe ne bi cijenile više nego što vrijede.

Kazao je Imam Ali, as: Samoljubljivost i narcisoidnost govore o kratkoći i manjkovosti nečije

pameti. 249

Što će reći da onaj ko ima zdrav i potpun razum nikada neće upasti u bolest zvanu samoljubljivost i narcisoidnost.

SamoljubljeDjeca koja postanu razmažena i samoljubljiva ne mogu sebe kasnije

uskladiti sa neminovnim zakonima života niti mogu biti pobjednicima nad životnim problemima. Oni ostaju do kraja života skopčani s ovom bolešću i trpe njene posljedice.

Naravno, dijete potrebuje mnogo ljubavi, ali ne pretjerane i ekstremne ljubavi koja će izazvati njegove apetite i želje. Postoje nepromjenjivi zakoni koji uvijek i u svakom vremenu imaju uticaja na živote i zajednice ljudi. Jedan od tih zakona je i i onaj koji kaže da svaka osoba na temelju svog pregnuća, truda i izdržljivosti svojim rukama sebi uveliko kreira sudbinu. Razmaženo i šejtanli dijete nemoćnije je od toga da se može hrvati sa životnim poteškoćama. Ono će uvijek biti u jednom prividnom i neuravnoteženom svijetu i sve do zadnjeg časa života vjerovaće da su jedan osmješak, jedna mala naklonost i tračak blgosti dovoljni da da sve ljude pokrenu. Prema riječima dr. Adlera u knjizi Odgoj djece, djeca koja prođu ovakav odgoj prirodno žele da ih svi vole i da im se svi dive. Teško da smo pretjerali ako kažemo da ovo prati dotičnu osobu sve do časa smrti. I zaista ko to još ne vidi odraslu i ostarjelu narcisoidnu ‘djecu’? To su osobe koje ponekada dođu do samog pobjedničkog cilja, pokazujući stanovite sposobnosti, a onda zbog svog nekog dječijeg postupka sve to upropaste. Ta zar i sami ne vidite činjenicu da još uvijek ima žena u šesdestim godinama koje misle da sa srdžbom i omalovažavanjem mogu zadobiti sve što hoće. 250

Nasilni roditeljiMnogi roditelji poklanjajući puno pažnje i ljubavi svome djetetu

vjerovatno nisu ni svjesni koliko naizgled lijepi postupci njihovi, usmjereni ka odobrovoljavanju srca njihova djeteta, su ustvari veliko nasilje prema njemu jer će, s druge strane, dobiti razmaženo i samoljubivo dijete za cijeli njegov život, a sebe će, prema riječima Imama Sadika, uvrstiti u najgore roditelje.

249 Gururul hikem, str. 424250 Ma we farzandane ma, str. 40

134

Da bi ovaj odgojni odjeljak koliko toliko bio jasan te da bi bližnji djce bili upoznati sa šerijatskim i psihičkim dužnostima, današnju temu nastavljamo sa pojašnjavanjem negativnih efekata razmaženosti djece. Ovo sve s nadom da će cijenjena gospoda s pažnjom pratiti moje izlaganje, da će ove smjernice praktično provesti na svojoj djeci te da će istu odgojiti sa zdravim duhom.

Prva stvar koja treba u današnjoj raspravi biti razjašnjena jeste pitanje od kojeg vremena roditelji trebaju da počnu dozirati i mjeriti ljubav koju daju djetetu e da ono ne bi upalo u bolest razmaženosti.

Svi znaju da je hranjenje djeteta i jačanje njegova tijela proces koji počinje od prvog dana njegova života. Dijete je jedno živo stvorenje, a svako živo stvorenje potrebuje hranu kako bi obdržavalo svoju materijalnu egzistenciju. Ali svi roditelji ne znaju da je odgajanje dobrih i loših navika u djetetu, ustvari odgajanje njegovih budućih dobrih ili loših osobina. U sklopu ovoga je i pretjerano poklanjanje ljubavi djetetu što biva razlogom njegove razmaženoti. Dakle, pitanje je sada u kojem dobu počinje ova razmaženost?

Neki ljudi misle da je novorođenče puki komad živog mesa koji samo treba hranu i spavanje te da mu je najmanje potrebna jedna godina života da bi ono počelo postupno razmišljati te da bi tek od tog vremena roditelji trebali početi s odgajanjem lijepih osobina u njemu. U najkraćem, oni misle da tjelesno hranjnje djeteta počinje od prvog dana života djeteta, a da njegovo duševno hrajenje počinje sa jednom godinom vremenske zadrške. Ovakvo rezonovanje je isprazno i potpuno promašeno. Dijete već od prvih sedmica svoga života, zahvalujući razvijenim nagonskim čulima, posjeduje refleksne sposobnosti pa i sposobnost da pamti navike i običaje. Ako su te navike i običaji ružni oni mogu biti preprekom kasnijih zaprimanja lijepih navika.

Novorođenče odmah posjeduje relativno razvijen nagonski i reflektivni sistem u sebi, ali ne pojeduje navike, jer sve navike koje je steklo u majčinoj maternici u vašnjštini su mu beskorisni. Čak ga treba podučiti i nekim respiratornim radnjama. Jedini nagon koji ima dobro razvijen jeste sisanje mlijeka iz majčinih dojki. Kada se upusti u sisanje mlijeka ono se tek upoznaje sa novom atmosferom, dok mu ostatak vremena prođe u svojevrsnom nesvjesnom stanju, a iz ovog stanja izlazi jedino kada spava, što je veći dio od 24 sata. Nakon samo dvije hefte ono u potpunosti mijenja ovo stanje. Ono tada počinje vrlo disciplinovano pamtiti i ponavljati radnje koje su se ponavljale u minule dvije hefte. Možda je njegova memorija tada jača i inenzivnija od hiljade drugih aspekata. Ono tada mrzi svako promjenu koja se u međuvremenu dogodila.

Prve dječije navikeIznenađujuča je brzina kojom dijete novorođenče upija navike iz svog okruženja. Svi loši običaji i navike koje dijete upija, ako su loši, predstavljaju prepreku upijanju kasnijih dobrih navika i običaja. Ako prvotni običaji i navike budu dobri, onda ćemo se u budućnosti suočiti sa mnoštvom pozitvnih podsticaja i bodrenja.

135

K tome još, ukoliko ti običaji i navike u startu budu dobri, poslije nećemo imati nikakvih problema, jer će njegovo kasnije ponašanje ličiti na početne (pozitivne) nagone. Isto tako će početni običaji i navike imati negativan podsticaj na njegovo kasnije ponašanje. Obzirom na rečeno, potrebno je povesti punu pažnju na prvotne dječije običaje i navike. Osim toga, novorođenče mnogo prije nego to odrasli mogu i pojmiti postaje sklono pravljenju smicalica i obmana. Ono kada vidi da mu plač donosi dobar rezultat, ono će odmah krenuti da svoje prohtjeve zahtijeva kroz plač. A kada kasnije uvidi da mu drečanje i suze ne donose plodove, već izazivaju odbojnost, ono stupa u ulogu začudnog promatrača, kada mu okolni svijet izgleda hladan, suh i bezdušan. Dakle pravo vrijeme kada se dijete počne podučavati moralnim navikama jeste upravo momenat njegova rođenja. Jer upravo je ovo vrijeme kada bez ikakve sumnje možemo krenuti s odgajanjem. Ali ako zakasnimo te s odgajanjem krenemo kasnije, onda ćemo se morati mučiti s ispravljanjem suprostavljenih običaja i navika koje je ono odveć pokupilo. Riječju, ko god ne krene s odgojem blagovremeno, suočiće se sa stanovitom mržnjom i odbojnošću. 251

Trasiranje duševnih osobina djetetaDakle, poželjne ili nepoželjne osobine trasiraju se i formiraju se u

dječijem biću još u prvim sedmicama po njegovu rođenju. Odlike i osobine koje dijete u startu prometne u svoje navike, prodiru u dubinu njegove duše i kasnije mijenjanje istih je odveć težak problem.

Baš kao što roditelji od prvog dana vode računa o hrani svog novorođenčeta, koju mu daju u pravim mjerama u pravim vremnskim razmacima, a sve u duhu naučnih standarda, upravo bi isto tako, od prvog dana, trebalo povesti računa o njegovoj duhovnoj hrani te dijete ‘hraniti’ s valjanim navikama i običajima.

S onim što je jučer kazano, odgovoreno je i na ono postavljeno pitanje. Dakle, od prvog dana života novorođenčeta treba početi s odvaganom i odmjerenom ljubavlju, da bi tako spriječili nastanak razmaženosti i samoljublja kod novorođenčeta. Jer kad je dijete napunilo godinu dana života, ono je odveć prevalilo nekoliko odgojnih faza. Ukoliko su roditelji u ovoj prvoj godini života pretjerali s maženjem i ljubavi, ispravljanje rečenih slabosti kasnije će biti vrlo teška zadaća.

Nakon prvih nekoliko mjeseci života novorođenčeta trasiraju se i formiraju prvi temelji ahlaka i morala novorođenčeta, a navršetkom prve godine roditelji su svojim odgojem ili dobili insana koji posjeduje kapacitete i sposobnosti za svaku vrstu discipline i reda, ili dijete koje ni na kakav način ne posjeduje ništa od toga. Naravno, ubrzo će doći vrijeme kada (mi roditelji) više nećemo moći dominirati nad njihovim odlikama i karakterom. To zato što smo odveć bili zaboravili svoju dužnost na prvotnom odgajanju novorođenčeta, i što nam je taj dogoj bio manje važan od svakog drugog posla. 252

Mjera i doza ljubavi251 Dare terbijat, str. 57. 252 Ma we farzandane ma, tr. 39

136

Druga stvar koju treba danas razmotriti jeste pitanje kako odmjeriti i uravnotežiti pravu mjeru i dozu ljubavi. Nesumnljivo je da djeca osim hrane i ostalih prirodnih potreba imaju i fitretsku potrebu za ljubavlju i nježnošću. Potrebno je, međutim, da ovaj prirodni zahtjev i potreba djetetova bude na valjan način upotpunjena te da dijete bude odgojeno u skladu sa fitretskim zakonom stvaranja (sunnete halqat).

Precizna i teška dužnost roditelja u valjanom odgoju djeteta iziskuje stanovitu ljubav, ali je pitanje koliko ljubavi, u određeno vrijeme, i u kojoj dozi je potrebno dati djetetu, vodeći računa da ne dođe do prekoračenja ‘doze’ te da u djetetu dođe do pojave razmaženosti i samoljublja. Ili je u pitanju ljubav na nemjestu ili prekomjerna ljubav.

Za ukazivanje na odgojene greške roditelja kada je u pitanju neumjesna ljubav može se donijeti desetine primjera. Ali ovaj puta ćemo prezentirati tri primjera.

1. Jedan od primjera je taj kada neuki roditelji prema djeci iskažu pretjeranu ljubav, nepotrebnu ili neumjesnu ljubav, tj. kada dijete postaje razmaženo i samoljubljivo, a to se naročito događa u situaciji kada se dijete razboli. U ovome slučaju pametni roditelji nastupaju poput dvaju ozbiljnih liječničkih osoba, nastojeći ga izliječiti svim sredstvima. Oni dovedu ljekara, poštuju liječničke upute u davanju hrane i lijekova te mu u tačno određene sate redovno mjere temperaturu. Roditelji u djetetovim radoznalim očima zaprimaju ulogu, medicinskog personala koji revnoso obavlja svoju dužnost. Oni djetetu stave do znanja naš i tvoj odnos je isti, samo se eto nešto dogodilo, ti se razbolio te si zbog toga lišen trčanja i uobičajene hrane. Mi poštujemo sve liječničke upute u vezi tebe, a i ti u jedenju hrane i lijekova trebaš slušati liječnika. Naravno, tvoje stanje će nakon nekoliko dana biti dobro. Ukoliko su, predpostavimo, roditelji u svojoj nutrini zabrinuti za njegovo stanje oni se pred djetetom ponašaju uobičajno normalno te ne čine nikakve postupke preko kojeg bi dijete shvatilo njihovu zebnju i zabrinutost.

Nepotrebne roditeljske brigeNeki roditelji za vrijeme dječije bolesti promjene svoje uobičajno

stanje. Spram djeteta pokazuju brižnost i strepnju. Sjednu pored djeteta i sa žalosnim pogleda gledaju u nj, liju suze, a ponekada ga miluju po glavi. Pričaju sa njime tepajući mu, a ponekada njegovo vrelo lice motre sa suzama. Što god više mogu maze ga i stavljaju mu do znanja da je njegova bolest nešto važno i opasno. Praktično mu stavljaju do znanja da su svi zbog njegove bolesti utučeni, da su žrtvovali svoj mir i spokoj, da je otac obustavio svoj posao, a majka zaboravila svakodnevne obaveze te da je atmosfera u cijeloj porodici zbog njegove bolesti poremećena.

Ovakvi neuki i primitivni nastupi nemaju ni najmanjeg efekta na izlječenje djeteta, ali ostvaruju negativan uticaj na njegov ahlak i moral.

137

Oni ga ovime čine razmaženim i narcisoidnim. Dijete tada postaje uvjereno da je ono izuzetno vrijedno čim se o njemu toliko svi brinu. Ono kao da u sebi kaže: ja sam taj koji je toliko važan i koji zaslužuje ovoliko pažnje, ja sam taj čija je bolest cijelu porodicu izbacila iz ravnoteže te se svi samo o meni brinu.

Dječija bolest se na koncu izliječi, ali pogrešne misli i navike se formiraju u dubini njegova bića. Ono stalno poslije ovoga očekuje poštovanje i ljubav koju su mu pružili njegovi roditelji, ono očekuje kada se ponovo razboli da ne samo njegova kućna čeljad okrenu pažnju prema njemu već očekuje da svi ljudi povedu brigu o njegovoj bolesti.

Nekada dijete lažno izjavljuje da je bolesno da bi zadobilo roditeljsko maženje i paženje. Kada ovakvo dijete odraste i suoči se sa situacijom da niko ne obraća pažnju na njega te da mu za vrijeme njegove bolesti niko ne iskazuje svoje naručitu pažnju, jasno je koliko će takva osoba osjetiti se sitnom, a tek koliko će u svom nutarnjem biću osjetiti poniženost i kompleks niže vrijednosti.

Dejl Karangi izjavljuje: Mari Roberts bio je poznat romanopisac koji mi je prenio anegdotu o jednoj zdravoj mladoj ženi koja je sebe svjesno oboljeva ne bi li privukla na sebe porodičnu pažnju i ne bi li ukazala na svoju važnost. Vrijeme je prolazilo i ona je počela shvaćati da su šanse za njenu udaju sve manje. Dakle, naspram njenih očiju prostirao se tamni horizont na kojem se nije vidjela nikakva nada koja bi razgalila njeno srce. Dalje romanopisac nastavlja: Ova gospođa je pala na postelju i prepustila se desetogodišnjoj njezi svoje stare majke, koja joj je svakodnevno nekoliko puta posude s hranom snosila odozgo niz stepenice. Najednom se događa da joj majka umire, ona pada u još veći oćaj i nekoliko sedmica plače i očajava. Vidjevši da joj niko više ne dolazi da je utješi, ustaje, oblači odjeću i počinje normalno živjeti prijašnjim životom.

Ljubav na nemjestuSamoljublje i narcisoidnost označavaju jedan od značajnih faktora

nesreće i osjećaja kompleksa niže vrijednosti tokom cijelog života. Ljubav na nemjestu porodice prema djetetu jeste samo po sebi veliki zločin prema djetetu, jer se upravo u tome kriju nepoželjne buduće osobine.

Zato svima vama cijenjeni slušaoci preporučujem da se ozbiljno klonite neumjesne i nepotrebne ljubavi prema djetetu, jer to donosi nepoželjne osobine njegovom nutarnjem biću. Prisjetite se ranije iz rečenih opomena od strane Imama Alija, as, i Imam Bakira, as.

Najgori su oni očevi koji u dobročinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu.

2. Dijete koje je tek prohodalo i igra se u sobi, u ruci drži lopticu, baca je na jednu stranu, potom trči za njome uzima je i ponovo baca te tako više puta ponavlja ovu radnju. Jedanput loptica dolazi na kraj sobe, ono

138

trči za njom saginje se da je uzme te udara čelom u zid. Ovo je za dijete posve novo iskutsvo. Dijete ne zna kako da se postavi u odnosu na ovo što ga je snašlo: da li da plače, da se smije, da ništa ne kaže – ukratko, ono je u nedoumici. Ono najednom gleda u roditelje i očekuje njihovu reakciju. Dijete u ovom stanju nema vlastiti stav, ono samo oponaša reakciju roditelja. Ako se oni nasmiju - ono se smije, ako oni iskazuju zabrinutost - ono plače. Oni ništa ne kažu - ono ništa ne kaže i nastavlja se igrati.

Osjetljivi trenuciOvaj trenutak i trenuci poput ovog izuzetno su osjetljivi. Neispravan

roditeljski postupak u ovom momentu ostavlja loš trag na dječiju psihu u budućnosti.

Pametni roditelji u ovakvim situacijama uopće ne gledaju dijete, ne obraćaju pažnju na dječije očekivanje i ovaj događaj uopće ne tretiraju ozbiljnim. Jednostavno sve životne scene poput ove u dječijem životu lakonski tretiraju.

Neki razboriti roditelji spram ovakve dogodovštine ne ispoljavaju nikakvu reakciju, jedino ovo koriste kao priliku da uozbiljenim licem i tonom koji ne trpi pogovora djetetu izreknu edukativnu rečenicu: “Kada dođeš do zida pažljivo se saginji da više ne udariš glavom u zid.”

Nerazumni i neuki roditelji u ovakvoj situaciji iskazuju djetetu neumjesnu ljubav, uzimaju ga u naručje, njegovo čelo s drugim dijelovima tijela maze svojom rukom, iskazuju svoje žaljenje za ono što ga je snašlo, tepaju mu mnoge nježnosti, ili iz protesta udaraju po zidu u kojeg je dijete udarilo. Dijete spram svega što se u međuvremenu dogodilo pruža svoju reakciju. Pojačano plače, roni suze, sebe smatra zaslužnim spram rečenog događaja uživajući u pojačanom maženju. Naravno, roditelji i u drugim slučajevima poput ovoga postupaju na isti način te tako, malo-pomalo, razmaženost i samoljublje postaju karakterrna crta djeteta. Ono poslije postaje razmaženo i neotporno te na najmanji udes očekuje maženje i tepanje.

Potom ono sa ovom karakternom crtom odrasta, ostavlja za sobom djetinjstvo, u društvu vidi velika previranja i potrese – ali nasuprrot nejgovih očekivanja niko nije spreman da mu pruži ruku utjehe i podrške. Sada kao odrasla osoba biva neraspoložen i očajan. U sebi osjeća poniženost i upada u kompleks inferiornosti. Svoj život provodi u gorčini i u nutarnjim patnjama.

Neumjesna i neprilična roditeljska ljubav su ga uvalili u ovaj mračni prostor i trajnu nesreću.

Najgori su oni očevi koji u dobročinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu.

139

Štetne želje i prohtjevi3. Očigledan nesrazmjer i suprostaavljenost postoji između nefsanskih

i duševnih želja svakog čovjeka, s jedne strane, i individualnih i društvenih interesa, s druge strane. Čovjek sa aspekta težnji svoje (poročne) duše želi biti oslobođen svih stega i bilo kakvih uslovljavanja. On naprosto želi da sve što mu se prohtije kaže, da sve što poželi jede, da svoje strasti upražnjava u neograničenoj količini. No, međutim, njegov osobni i društveni interes mu nalažu da ukoliko misli u toj sredini živjeti normalno, on se mora suspregnuti od svih nepoćudnih i nezakonitih želja. I to je najosnovniji i najtemeljniji uvjet društvenog života za svakog pojedinca i svaki narod na svijetu.

Ljudskio društvo na fonu ova dva velika principa može dosegnuti ovaj sveti cilj i upriličiti sebi srećan život.

Prvo je potrebno da svi ljudi upoznaju sva dobra i sva zla života. Nadalje svaki čovjek treba sobom toliko ovladati da može s lahkoćom sebe osloboditi od nepoćudnih i nepoželjnih postupaka, a to je, uostalom i stav nebeskih vodića i vjerskih prvaka. U kojem god omjeru uspiju u društvu provesti ispravan i valjan odgoj, te uspostaviti među ljudima valjan edeb i moral, upravo u tom omjeru će se smanjiti društvene nepočudnosti i griješnosti. I koliko god ljudi budu nemarniji prema odgojnim vrlinama, utoliko će se zla proširiti u društvenoj zajednici.

Imam Ali, as, je kazao: Kome se propiše i nametne kultura (edeb) i odgoj, smanjiće mu se

grijesi, a kome se umanji kultura i odgoj, uvećaju mu se grijesi. 253

Prijemčivost odgojaIako je čovjek u svim fazama života odgojiv, ali prijmčivost odgoja

mnogo je intenzivnija u vrijeme djetinjstva. Duh i tijelo djeteta otvoreni su za prijem i dobrog i lošeg odgoja. Ono što dijete primi u svom djetinjstvu prodire u dubinu njegove duše i to se veže s njim do kraja njegova života.

Dijete je puno lakše odgojiti nego izdresirati psa iz najpametnije sorte pasa. Ono se može tako odgojiti da će bez osjećaja zamora poput mačke ići četveronoške, da hoda po drvetu, pliva, da na sijelu pazi na svoje sjedenje i ustajanje, da govori nekoliko jezika, da poznaje načine napada i odbrane, da posjeduje usmjerenost ka korisnim poslovima i dr..Moralne osobine se u djetetu utreniraju na isti ovaj način. Psi po automatizmu nauče da ne kradu, ali oni osobinama poput postojanosti, hrabrosti i iskrenosti moraju biti podučeni dok su još mali, tada im to pređe u refleksnost – dakle te stečene osobine oni kasnije ispoljavaju bez povoda, argumnta i pojašnjenja. 254 Prva škola odgoja i terbijeta djeteta odvija se pod skutima oca i u krilu

majke. Roditelji su dužni da u toku djetinjstva dijete odgajaju korak po

253 Gururul hikem, str. 645. 254 Insane našenahte, str. 296.

140

korak, shodno njegovim umskim kapacitetima, da ga podučavaju šta su to dobra a šta zla na ovom svijetu. Dakle, kada mu pojasnimo zla onda ćemo mu objasniti kako da ih se kloni, isto takva stvar je i sa dobrima kojom prilkom ćemo mu objasniti kako da ih dosegne. Sve ovo neće biti izvodljivo sa neumjesnom i nekontrolisanom ljubavlju. Dijete koje sebe smatra neograničeno slobodnim u svakom pogledu, ako za svako dobro ili zlo koje učini još bude i nagrađeno roditeljskom potpunom ljubavlju, ono će postati razmaženo i samoljubljivo. I ne samo da se ono neće kloniti zla, već kada bude činilo zlo očekivati će da ga ljudi bodre u tome, jer je prethodno imalo podršku svojih roditelja u činjenju istog zla.

Nada i strah Dijete u porodici treba da živi stalno između nade i straha. Ono treba

da bude u nadi u ljubav svojih roditelja i treba da se plaši njihove srdžbe. Dijete treba vjerovati da nije slobodno u vršenju zla te da će za to biti kažnjeno. U porodičnoj atmosferi treba da postoje ljubav srdžba, korenje, ali i progledavanje kroz prste, podsticanje i prelaženje preko pogrešaka – svaka ova stavka na svom mjestu. Roditelji trebaju sve ove gore nabrojane atribute u odgojnom smislu primjenjivati u odgovarajućim prilikama. Ovo zato da dijete u svim tim uvjetima osjeti u sebi odgovornost i da ne postane razmaženo i samoljubljivo.

Sve što je potrebno za dobro raspoloženje i zdravlje djeteta – to treba primjenjivati na njemu. Kada hladan vjetar udari dijete te ono dobije temperaturu, treba ga skloniti na stranu i držati ga su suhom i toplom. A ako bez razloga plače, treba ga prepustiti samom sebi pa neka dreči koliko hoće. U suprotnom, ono će se ubrzo pretvoriti u diktarskog vladara. U slučajevima kad mu se treba obraćati pažnja, onda mu treba uputiti nježnosti i blagosti tačno u potrebnoj mjeri, u tome se ne smije pretjerati. Nikada dijete ni u jednoj od njegovih životnih faza ne treba tretirati kao igračku. Štaviše, od samog početka treba se prema njemu ozbiljno odnositi i ponašati, sa stalno prisutnom vizijom: ovo će sutra biti ozbiljajn čovjek. Naravno, nije moguće dijete tretirati kao odraslu osobu, ali moramo sve učiniti da mu uklonimo prepreke koje ga vode ka prihvaćanju navika i običaja odraslih. Osim toga, ne trebamo nikada zaboraviti da pretjerano gajenje kod nj osjećaja važnosti njegove ličnosti, može ga u kasnijim fazama života učiniti ranjivim, a što je ustvari stvaranje u njemu predstave koja nije usklađena sa zbiljom. Ukoliko se ovome ne bude pridavalo dovoljno pažnje, dijete će to na stanovit način osjetiti te će njegov sud o vlastitoj važnosti biti istovjetan sudu i stavu njegovih roditelaj prema njemu. U daljnjem životu, ljudi iz šire društvene zajednice prema njemu se neće odnositi tako prijateljski. A navike samoljublja koje mu traže da on uvijek bude u epicentru pažnje, dovešće ga do očaja i beznadežnosti. 255

Prešutna odobravanja na nemjestuNeumjesne ljubavi i prešutna odobravanja na nemjestu od neukih

roditelja neku djecu toliko čini bestidnom i zlom, razmaženom i 255 Dar terbijat, str. 56.

141

samoljubljivom da samo prepričavanje njihovih bedastoća i šejtanluka izaziva stid. Gledao sam dijete od nekoliko godina kako zbog razmaženosti i narcisoidnosti čini ogavnosti, udara kućnog slugu, dere mu odjeću, baca na druge drvlje i kamenje - izazivajući razbijanje nečije glave i druga tjelesne povrede. Roditelji takvog djeteta u odnosu na njegove šejtanluke i zločudnosti uživaju u tome i umjesto da ga prekore i kazne, oni mu se smiju i sa glupavim osmjesima oni ga podstiću i bodre u nastavljanju s tim ružnim djelima te ga tako vode prema crnim danima i nesreći. Imam Bakir, as, je o neukim odgajateljima kazao:

Najgori su oni očevi koji u dobročinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu.

Glupava očekivanjaDjeca koja su na osnovu roditeljske ljubavi bila pretjerano mažena od

roditelja ali i od ostalog svijeta, u kasnijem životu gaje pretjerana očekivanja. Oni kad odrastu očekuju da će im ljudi kao u njihovoj porodičnoj kući povlađivati te da će na njihove nepočudnosti i loša djela uzvraćati veličanjem i pohvalama. No društvo na njih ne obraća pažnju i na njihova glupa i blesava očekivanja odgovara prezirom i ignorancijom.

Rekao je Imam Ali, as: Traženje pohvale za nezasluženo jeste glupost i ludost. 256

Bolest iskompleksiranostiPoraz koji narcisoidne i razmažene osobe dožive je težak i teško

podnošljiv. To ih vodi u osjećaj poniženja i inferiornosti te u svojoj nutrini vrlo teško podnose ovo ponižene od strane ljudi. Ubrzo se suočavaju sa mentalnom bolešću i ludošću, ili učine neka neuračunjiva ružna djela.

Časni Kur'an ovakvim umišljenim i samoljubljivim osobama vrlo jasno obećava kaznu:

� �ن� ال ب �ح�س� �ذين� ت ح�ون� ال �ف�ر� م�ا ي � ب �وا �ت Kون� أ ب �ح �ن و�ي � أ �ح�م�د�وا م�ا ي �م� ب � ل �وا �ف�ع�ل � ي ف�ال�ه�م� �ن ب �ح�س� ةQ ت م�ف�از� �ع�ذ�اب م<ن� ب �ه�م� ال يمS ع�ذ�ابS و�ل �ل أ

Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili - nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja. (Ali Imran, 188)

A Imam Ali je kazao: Ushićenost Božijeg roba sa sobom, signal je za njegovu blizinu Božijoj

srdžbi. 257

256 Gururul hikem, str. 470. 257 Gururul hikem, str. 424.

142

Klonjenje od ushićenosti sobom i samoljubljaBožanske evlije klonile strogo su se svakog postupka koji bi dovodili i

do najmanje samoushićenosti, a mrzili su one koji su bili skloni ovakvim osobinama. Primjera radi, donosimo vam postupanje hazreti Sedžda, as:

Imam Sadik, as, je kazao: Muhammed ibn Usame nalazio se na smrtnoj postelji. Navratiše kod

nj Imam Sedžad, as, i njegovi Beni Hašimovići. Bolesnik spazi Beni Hašimoviće i kaza im: “Uvijek ste me smatrali bliskim i jednim od sebe, sada kada sam na smrtnj postelji još uvijek imam dug, želio bih da mi dušu rasteretite te moj dug preuzmete. Imam Sedžad bez oklijevanja kaza: “Trećinu duga ja preuzimam!” – i ušuti se. Svi ostali prisutni su šutijeli i niko se nije javljao za preuzimanje ostatka duga. Potom se hazreti Sedžad ponovo javi: “Cijeli tvoj dug je sa mnom”, te dalje kaza, “bio sam odmah voljan da ti preuzmem cijeli tvoj dug, ali nisam htio da se istrčavam da ne bi neko od vas kazao: “Vala, ovaj Ali ibn Husejn (Sedžad) poklopi svo dobročinstvo, i nama ne ostavi ni priliku da učestuvjemo u tom. ’”258

Razmažena djecaRazmaženost i samodopadnost djece u raznolikim okolnostima dolazi

do izražaja. Ova vrsta djece još u mlađem dobu svoje roditelje sa svojim nevaljalim i neispravnim postupcima dovode u tegobu, zahmet i poteškoće.

Kada se dijete u porodici razmazi, te se rodi drugo dijete, to ovom prvom djetetu nanosi veliki duševni udarac. To zato što je njegov dosadašnji odgoj bio pogrešan. Do jučer je ono tako vaspitavano da je radilo šta je htijelo i imalo je kod svojih roditelja tretman roditeljskog nedodirljivog cvijeta. Ono je vodilo glavnu riječ o sebi, a nijedno maženje i paženje ga nije mimoišlo. No, s rođenjem drugog djeteta ono u njemu vidi konkurenta koji ugrožava njegov nedodirljivi primat – dakle, konkurenta koji ga želi svrgnuti, i koji to na koncu i uspijeva. Prvo dijete naspram novonastale situacije nalazi se u nedoumici ne znajući šta da poduzme i kako da reaguje. Najzad je prinuđeno svoje protivljenje progutati u sebe te to povremeno ispoljavati na način da se noću pomokri u postelju, povremeno vrišti, a ponekada psuje i izgovara neke ružne riječi. 259

U nekim porodicama starije dijete postaje razmaženo. Sve njegove kretnje, osmjesi, riječi u očima svojih roditelja izgledaju važni i zbiljski i privlačni. Tako to dijete izrasta u bitni porodični ideal. Vremenom dijete shvata da sva pažnja i poštovanje trebaju isključivo ići na njegov račun. No kada se u porodici rodi i pojavi drugo dijete, počinje velika afera. Ovo starije dijete mora shvatiti da od sada mora dijeliti roditeljsku ljubav i naklonost, te uviđa da zbog ovog mlađeg djeteta njega povremeno i zapostavljaju, što je svakako uzrok njegovu novom bolu. Ukoliko se slučajno ovo dijete slomljenog srca razboli, onda će ono uznastjati da kroz bolest privuće pažnju, samilost i naklonost roditelja. A oni prihvataju ovu ulogu i spuštaju se na djetinji nivo i igraju dječiju ulogu te na ovaj način dijete koje se ponašalo normalno i prirodno i koje je postalo

258 Madžmu’ue veram, sv. 2, str. 45. 259 Madžm’ue veram sv. 2, str. 208

143

pogođeno rođenjem novog djeteta, postaje zasjenjeno, što mu biva nepodnošljivo. Ono će sada izvesti hiljade naizgled blesavih i neočekivanih postupaka e da bi svoje roditelje dovelo u preneraženost i izluđenost. 260

Moralno posrnućeŽivotne nesreće i društvena lišavanja djece koja pate od sindroma

narcisoidnosti i razmaženosti počinju onda kada ona stignu do svoga razmaženičkog zenita, kada napuste djetinstvo, i kada djelatno uđu u društvenu zajednicu. Oni ovdje, sa neispravnim i neodgovarajućim postupanjem, pokazuju svoje loše osobine te u toku društvenih komunikacija i društvenog druženja pokazuju sve nivoe svojeg moralnog posrnuća i neposjedovanja moralnih vrlina.

Razmažene i samoljubljive osobe suočavaju se sa dvije velike nesreće: Očekuju da se ljudi i žene u zajednici prema njima odnose poput oca i matere, da ih tetoše, paze i bez osnova cijene i poštuju te da njihove zapovjedi bezuslovno slušaju. Kada uvide da ljudi ne samo da ih ne poštuju, nago ih, nasuprot tome, čak ismijavaju – bivaju teško razočarani i u sebi osjete jako poniženje i inferiornost. S druge strane nutarnji porazi i psihičke traume postaju materijal za nastanak žešćeg kompleksa niže vrijednosti. Jedna ovakva osoba biva ljuta, impulsivna, po druge agresivna, teška i nepodnošljiva. Ljudi je gledaju s prezirom te s ružnim riječima i odbojnim postupcima čine tu osobu srditu i nezadovoljnu. Zato je ona uvijek skopčana sa sljedeća dva stanja nesreće.

Život u dvadesetom stoljeću više od svega potrebuje hrabrost i postojanost te je borba sa problemima i teškoćama u ovome vremenu bez ovih osobina nemoguća misija. Upravo dijete koje se loše vaspita i odgoji biva lišeno ove dvije značajne osobine, i to zato što su ga u djetinjstvu puštali da slobodno čini šta hoćete ono u svojoj porodici prerasta u maloga diktatora. Kao rezultat svega ovoga, ovo dijete u svom djetinstvu nije shvatilo da u životu postoje problemi, teškoće, prereke, loši ljudi itd. Dijete koje je loše vaspitano kada odraste, a ako uz to naslijedi bogatstvo, htijelo-nehtijelo, morat će se družiti i uspostaviti kontakte s ljudima, a pošto će ljude iz svoje okoline vidjeti sa drugačijim navikama od onih koje je vidjelo u svojoj porodičnoj okolini u mladosti – dakle sada se prema njima ne može odnositi kao sa ljudima koji nemaju kriterija, koji su blagi, koji prelaze preko njegovih nepodopština – onda mu ništa ne preostaje nego da sve njih izvrgne ponižavanju, omalovažavanju i tretira kao osobe nedostojne druženja. A upravo takvim odnosom će tek tada sebi zagorčati život. A ako ne imadne bogatog nasljeđa od roditelja, onda će biti prinuđeno da nastavi život stićući samostalnu nafaku. Tada će se, zbog nedostatka one dvije bitne odgojne osobine - hrabrosti i samostalnosti, suočiti sa velikom životnom nesrećom i beznadežnošću. Ubrzo će shvatiti da ono nije sposobno za život u svjetu naticanja, prepirki i problema, a da s druge strane nije kadro opstati na svojim nogama samostalno. Biti će prinuđeno da se nađe u skupini društveno

260 Ma we farzandane ma, str. 45

144

marginalizovanih osoba koje zapravo predstavljaju društvene parazite poput kockara, gatara i džeparoša, itd. 261 Loše osobine koje proizlaze iz samoljublja donose svojim

posjednicima mnoštvo životnih nevolja. Osobe koje pate od ovih moralnih bolešćina uglavnom imaju zagađen riječnik i ponašanje. Iz njihova prijateljstva ili neprijateljstva, potvrđivanja ili negiranja, slaganja ili neslaganja uvjek izviruje i izbija samoljublje i razumsko zastranjenje. Oni sa neispravnim postupcima i neumjesnim govorom sami sebe osramoćuju i pokazuju svoju samodopadnost i hvalisavost.

Imam Ali, as, je kazao: Nepoželjna odlika samohvaljenja i samoljublja jeste u tome što je ona sredstvo za pokazivanje čovječijih slabosti i manjkavosti. 262

On je također kazao: Onaj ko se divi sebi pokazuje mnoge svoje mahane. 263

Jedna od posljedica samozadovoljstva i narcisoidnosti jeste slabost duše. Djeca koja postanu razmažena, tj. ona koju roditelji bezuslovno slušaju i ona koja bez ikakva truda dolaze do svega što požele, zaprimaju slabu dušu i nejaku psihu te postaju ona koja se brzo iznerviraju i razljute. Takva djeca u životnim previranjima, u životnim bitkama - u situacijama kada naiđu na prepreku i kada ih snađu nevolje i bolesti - nemaju otpornosti, odmah se predaju i u potpunoj nesreći i poniženju se povlače. Ona se povlače u polje inferiornosti, izolacije ili čak samoubistva te drugim sličnim bedastoćama, koje se sve svode na puteve povlačenja sa bojišta života.

Šta je to pokretač samoubistva? I koji su to faktori koji čovjeka navode na samoubistvo? Ako isključimo iz ovoga kruga poludjele, alkohočare i drogeraše i slične tipove, onda ćemo vidjeti da od normalnih ljudi činu samoubistva pribjegavaju one osobe koje nastoje da pobjegnu od životnih tegoba, bolova i iskušnja. U činu samoubistva ne može se nači nimalo hrabrosti niti ičega junačkog, već je to stvar koja proizlazi iz nemotivisanosti i bezvoljnosti da se bori sa životnim teškoćama. Jer upravo s ovim činom osoba pokazuje da ne može da se hrve sa nevoljama i životnim obmanama s kojim se suočava, te da ne želi dalje da na svojim plećima nosi teret vlastite odgovornosti. Samoubistvo je svojevrsni zločin kojim se objelodanjuje osjećaj samoobožavanja. 264

Lekcija izdržljivostiDijete treba od početka učiti da bude snažno i da bude jake volje. U

njemu neprestano, riječju i djelom, treba jačati snagu otpornosti, izdrživljosti i postojanosti u borbi sa životnim teškoćama.

261 Uqde heqarat, str. 14262 Gururul hikem, str. 338. 263 Gururul hikem, str. 338. 264 Če midanim?Dženajat, str. 24.

145

Čovjek u borbama i previranjima vremena, postaje kamen temeljac mlina.

Omogučavanje djetetu da postane razmaženo i samoljubljivo znači njegovo onemogučavanje i slabljenje njegove volje i izdržljivosti na bojišnici života.

Pretjerana ljubav prema djeci jedan je od tamnih pokrivača njihova razuma, i ima ulogu stvaranja zastora neznanja i neshvaćanja svojih dužnosti, čime neuki roditelji za vrijeme odgajanja svoje djece istu skreću sa pravog puta, jer ne obraćaju pažnju na vjerske i naučne programe čime svoju djecu neumjesnom i pretjeranom ljubavlju dovode u poziciju da im ta ljubav znači otrov koji uništava dječiju sreću. Ovakvim odgojem roditelji se u liku prijatelja preobražavaju u najvećega neprijatelja svoje djece, čime ih guraju u mračnu zonu života i trajnu nesreću.

Ovakva vrsta odgoja nije poželjna ni sa stanovišta vjere a ni sa aspekta nauke. Roditelji koji sa pretjeranom ljubavlju čine nasilje svojoj djeci i od njih prave samoljubljive tlačitelje, morat će pred Uzvišenim Bogom i sami odgovarati zato što su svoju nevinu djecu gurnuli u raznovrsne nesreće i nevolje.

? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?

Imajte uvijek na umu hadis Imama Bakira, as, i stalno pravilno vagajte svoju ljubav shodno svojoj dužnosti:

Najgori su oni očevi koji u dobročinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu, i najgora su ona djeca koja zbog manjka dobročinstva od svojih očeva iskazuju nezadovoljstvo.

24. �ذين� �وا و�ال �ه�م� آم�ن �ع�ت �ب �ه�م و�ات �ت ي يم�انQ ذ�ر< إ �ا ب ق�ن �ح� �ل هم� أ �ه�م� ب �ت ي �اه�م و�م�ا ذ�ر< �ن �ت �ل م<ن� أهم ءQ م<ن ع�م�ل ي� �لK ش� م�ا ام�رئQ ك �س�ب� ب هينS ك ر�

Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini. (Et-Tur, 21)

U predhodnoj lekciji odveć smo kazali i objasnili kako roditelji sa svojom neumjesnom i pretjeranom ljubavlju, dajući djeci neograničenu slobodu, svojoj djeci donose mnoštvo životnih nevolja i trajne teškoće.

146

Jedna druga ružna posljedica pretjerane ljubavi prema djeci jeste njihovo gubljenje samostalnosti, samopoštovanja i osjećaja neovisnosti. Opasnost od sticanja ove slabosti (gubljenja samostalnosti kod djece) ako nije veća od razmaženosti manja sigurno nije.

Osjećaj vlastite odgovornosti i samostalnosti jedan je od najvećih stubova ljudske pojadinačne i društvene sreće. Svijetle pobjede koje su veliki ljudi svijeta sebi priskrbili i napretci koje su oni ostvarili, na različitim naučnim društvenim i ekonomskim poljima, mogu se zahvaliti pojedinačnoj i induvidualnoj odgovornosti čovjeka te njegovim ustrajnim naporima i aktivnostima.

Parazitski mentalitetNaučni uspjesi vežu se samo za one osobe koje svoje velike napore i

pregnuća podupiru nadom i optimizmom. Učenik koji nije dovoljno učio i nije se kako treba spremio, i koji se na ispitu pouzdaje u prepisivanje od prijatalja i jarana, nikada neće dosegnuti visoke stupnjeve nauke.

Ekonomski napredak bio je moguć samo za one osobe koje su bile kadre osloniti se na sebe i koje nisu čekale ničiju pomoć. One osobe pak koje nisu imale povjerenje u sebe, već su se parazitski oslanjale na druge i od drugih su prosjački tražile pomoć, nikada neće polučiti ekonomske uspjehe i pobjede.

Samostalnost i povjerenje u sebe osnova su svakog uspjeha i spasa. Ukoliko većina osoba jednog naroda postigne ovu vrlinu, taj narod će postati velik i moćan. A glava tog napretkaa i progresa upravo je u posjedovanju ove osobine – oslanjanja na se i povjerenja u sebe. To zato što je kod ovih osoba volja i odlučnost snažna, a u slučaju oslanjanja na druge ona biva slaba. Humanitarna pomoć koja stigne sa strane obično slabi čovječiju borbenost i odlučnost. Jer u ovom slučaju čovjek ne nalazi podscija zašto bi se borio, a to se posebno odnosi na slučajeve kada je ta pomoć i podrška sa strane veća od potrebne. Tada u čovječijem mentalnom sklopu odlučnost i volja padaju i želja za ulaganjem napora umire. Najbolji uvjeti za čovječiju samostalnost i neovisnost dolaze do izražaja kada sam čovjek ulaže napor i bori se sa životnim teškoćama. 265

Samopuzdanje Postoji nekoliko smislova i definicija samostalnosti i samopuzdanja

koje su ljudi opetovano koristili u svome izražavanju ili iznosili u knjigama iz oblasti psihologije i pedagogije – i sve se uglavnom svode na to da svaka osoba u obezbjeđenju vlastite sreće treba da se oslanja na sebe. Niko ne treba da se oslanja na ljude iz svog okruženja niti da očekuje ostvarenje svoje sreće kroz njih, niti da njih uzima za svoj životni oslonac.

Dakle, smisao samopuzdanja i oslanjanja na sebe jeste to da svaki čovjek sebe drži odgovornim za svoja djela, da se odlučno podigne na

265 I’timad be nefs, str. 14.

147

izvršenje svojih dužnosti te da zna da je jedina njegova prava podrška u ostvarivanju osobnog uspjeha i progresa jeste u njegovoj ozbiljnosti, nadi u uspjeh i valjanosti njegova djela. I obrnuto, garancija njegova neuspjeha i propasti jesu: ljenost, nemar, indolencija, beznadežnost i neispravno i nevaljalo djelo.

Ova stvar nije nešto odviše novo i nepoznato kako neki misle te da je, eto, Zapad to tek skoro shvatio i potom svijet poklopio. Uzvišena vjera Islam je ovaj princip, i ovo svijetlo načelo, znala i prezentirala još prije četrnaest stoljeća i kazala da tajna sreće i dobrobiti čovjeka i zajednice počiva na velikom kapitalu koji se zove samopuzdanje i oslanjanje na sebe.

Pojedinačna odgovornostOsnova islamskog podučavanja i odgoja temelji se na pojedinačnoj

odgovornosti, pojedinačnim dužnostima i samopuzdanju i oslanjanju na sebe. Svaka muslimanska individua, kako u vjerskim tako i ovosvjetskim stvarima, ima svoju specifičnu dužnost i obavezu. Svako ponaosob mora imati svoj vlastiti nijet i u nj treba unijet svoje osobno djelo – te tako izvršavati sve svoje dužnosti, korak po korak.

U Islamu sreća svakog čojeka i svake osobe ovise o njegovom idejnom sklopu i opsegu djelovanja, ali nesreća i propast svakog čovjeka ovise od loše odluke, lošeg djelovanja i neodgovarajućeg odnosa prema ljudima i poslu. Dunjalučke i ahiretske nagrade i kazne slijede na osnovu ličnih i osobnih doprinosa i postupanja pojedinaca. I ova stvar pripada najjasnijim vjerskim dogmama, o kojima je iskazano mnoštvo ajeta i hadisa u svetim izvorima vjere. Ovdje ćemo prezentirati samo neke od njih.

�ت� ب �س� �ت اك م�ا �ه�ا �ي و�ع�ل �ت� ب �س� ك م�ا �ه�ا ل ع�ه�ا و�س� � ال إ ا �ف�س� ن *ه� الل �ل<ف� �ك ي � ال

Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. (El-Bekare, 286)

Kل� �ف�سQ ك م�ا ن �ت� ب ب �س� �ةS ك هين ر�

Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio...(El-Mudesir, 38)

�ن� �ه� و�أ ع�ي و�ف� س� �ر�ى س� �ن ي �س� و�أ �ي ان ل نس� إل� ال� ل ع�ى م�ا إ س�

...i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će se trud njegov sigurno iskazati. (En-Nedžm, 39)

Iz ova tri ajeta jasno se razaznaju svačije pojedinačne odgovornosti, kao i vrijednost svačijih ličnih djela. Časni Kur'an bilo koje dobro ili loše djelo tretira pojedinačnim učinkom, kao što i sreću i nesreću koje

148

proizlaze iz tih djela tretira pojedinačnim. Shodno tome su i nagrade i kazne također pojedinačnog karaktera. A svako pojedinačno djelo potrebuje potpuno i savršeno samopuzdanje i oslanjanje na sebe.

Vrijednost entuzijazma i ambicioznostiImam Ali, as, je kazao: Vrijednost svakog čovjeka je u mjeri njegova entuzijazma i

ambicioznosti. 266

Dakle pojedinačnu vrijednost ljudi treba tražiti u vrijednosti njihova entuzijazma i ambicioznosti te samopuzdanja i oslanjanja na sebe. U kojem god čovjeku bude više ovih mobilizirajućih elemenata, zasigurno će on biti vredniji.

U oslanjanju na sebe budi poput Sunca, jer Sunce samo po sebi sija.

U cijenjenoj vjeri Islamu, osnova sreće i dobrobiti, kao i nesreće i propasti čovjeka u njemu samom je. On je taj koji može, na tragu vlastitog napora i pregnuća, izvršavanjem svojih dužnosti i obaveza, sebe učiniti srećnim. A on je također taj koji može svojim lošim nijetom i djelom sebe unesrećiti, i k tome još zaslužiti i Božiju kaznu.

Vjera u drugeIslam se međutim, nije zadovoljio samo samopuzdanjem i oslanjanjem

na sebe, već je vjeru u moralnost stavio tačno naspram samopuzdanja i oslanjanja na sebe, i svoje sljedbenike upozorio da se klone toga.

Imam Sedžad, as, je kazao: Sve dobrobiti i sreće, po mom mišljenju, su u tome da čovjek odbaci

nadu i pouzdanje u ono što je u rukama drugih ljudi. 267

Izvor lišenostiImati samopuzdanje i oslanjanje na sebe jeste: snagom cijele svoje

ličnosti činiti napor i zalaganje na putu vlastite materijalne i duhovne sreće, što predstavlja supstancu lične neovisnosti i dostojanstva kod Uzvišenog Boga i Njegovih stvorenja. Obrnuto, oslanjanje na stvorenja, bivanje parazitom, pružanje očiju prema onome što drugi imaju, nadati se ovome i onome čovjeku da će nam nešto učiniti – sve to predstavlja odraz materijalne i duhovne lišenosti i označava razlog poniženja i kod Boga i kod stvorenja.

Imam Sadik, as, je kazao: 266 Nahdžul belaga, fejd, str. 1100. 267 Kafi, sv. 2, str. 148.

149

Snaga i dostojanstvo m'umina je u tome da prekine svoju nadu i očekivanje u onome što je u rukama drugih. 268

Inertne i bezvoljne osobe u kriznim i prevrtljivim vremenima nemaju snagu života ni otpornosti. Vrlo rano se osjećaju nemoćnim, poraženim i slomljenim. U potpunom poniženju se povlače s poprišta. One osobe pak koje su naouružane snagom odlučnosti i volje - osobe koje se oslanjaju samo na sebe - prebrođavaju životne teškoće i prepreke još više ojačane i uvijek izlaze na kraj s problemima kao pobjednici.

Snaga otporaImam Ali, as, je kazao: Ustrajnost i suzdržanost poput su dva blizanca obdarena voljom i

entuzijazmom. 269 Dakle na temelju snažne volje čovjek postiže dvije jake vrline: (1)

ustrajnost u nevoljama i (2) uzdržanost od hitnje. Imam Sadik, as, je kazao: Ljudi sa imanom imaju osam vrlina (od kojih su slj. dvije): (1) imaju

smirenost i postojanost pri životnim previranjima i (2) imaju ustrajnost i suzdržanost u iskušenjima. 270

Rekao je Resulullah, sava: Mu'min koji se miješa sa ljudima i trpi njihova uznemiravanja, bolji je

od mu'mina koji se ne miješa sa ljudima i ne trpi njihova uznemiravanja. 271

Prihvatanje odgovornostiLjudi slabog duha i bez samopouzdanja, oni koji se osjećaju slabim i

poniženim, bježanjem u samoizolaciju nastoje da izbjegnu bilo kakvu dužnost i odgovornost te život svoj provedu u bijedi i lišenosti. No, ljudi sa izraženom ličnosti i karakterom, ljudi koji imaju samopoudanje i koji su borbenog duha, prihvaćaju odgovornost i sa ustrajnošću unatoč životnim neprilikama polučuju ovosvjetski uspjeh. Ovakvi će, s druge strane, zbog poslušnosti Resulullahu kod Uzvišenog imati uvećanu nagradu.

Osnova neovisnosti i samopouzdanja trasira se još u vrijeme djetinjstva, kao što se i poniženost i nesamopouzdanje također formira u vrijeme djetinjstva. Roditelji koji žele zbiljsku sreću svome djetetu, obavezni su pripaziti i povesti računa o svim detaljima svoga ponašanja prilikom odgoja svoga djeteta. Oni trebaju učiniti sve da svoje dijete oduče od akata i djela koji bi dijete mogli odvesti u gubljenje svoje ličnosti i postajanje parazitom. 268 Kafi, sv. 2, str. 148. 269 Nahdžul belaga, fejd, str. 1100. 270 Kafi, sv. 2, str. 47. 271 Madžm'ue weram, sv. 1, str. 9

150

Valjano dijeteU časnom Kur'anu i hadisma pojašnjeno je kakvo je to dobro i valjano

dijete (veledu salih). Roditelji su obavezni da odgoje i vaspitaju dobro dijete (veledu salih). Veledu salih znači dobro i valjano dijete - i ova riječ označava skupni izraz koji u sebi ovapločuje i sadržava sve poželjne i pohvalne, kako tjelesne tako i duhovne, osobine. Roditelji koji su sami valjani, kako po pitanju znanja tako i po pitanju djela, mogu odgojiti dobro dijete. Jer sveukupno njihovo djelovanje, ponašanje i govor postaju nešto što dijete kopira i pohalko pretače u svoje osobine i navike. Ako su dobri i valjani roditelji, po pravilu će odgojiti dobru djecu, te ako su loši i nenaravni, iza sebe će ostaviti neodgojenu i nevaljanu djecu.

Imam Bakir, as, je kazao: Mentalna čistoća i sačuvanost od zastranjenja djece događa se na

tragu valjanosti i dobrote njihovih očeva. 272 Misak ibn Amar prenosi da je čuo od Imam Sadika, as, da je kazao:

Zaista će Allah učiniti valjanim i uspješnim čovjeka vjernika (mu'mina), njegovu djecu i djecu njihove djece. 273

Jedna od načina odgoja valjane i dobre djece jeste stvaranje u njima osjećaja odgovornosti i samopouzdanja. Roditelji koji i sami imaju i snažnu ličnost i karakter, te jaku volju, mogu ove poželjne osobine sa ispravnim programom obučavanja prenijeti na svoju djecu te i njih učiniti neovisnim i samostalnim. Nadamo se da svi vi muslimanski očevi posjedujete ovu moralnu vrlinu te da ćete slijediti islamski put naočavanja kojim ćete svoju djecu učiniti srećnom i uspješnom.

Slabo dijeteDijete dok živi u maternici majke živi parazitskim životom na račun

majke te nema samostalnost niti svoju volju. Njegov život je vezan za majčin život. Ono je jelo onu hranu koju je jela majka te je i u snazi i u slabosti slijedilo majku. Nakon rođenja ono se odvojilo od majke i steklo samostalnost, ali je još uvijek, zbog nemoći, potrebno da živi stanoviti period poput parazita. Ono ne poznaje dobro ni zlo, niti se može braniti a niti sebi kakvu korist priuštiti u prvim mjesecima života. U hranjenju, održavanju čistoće, čuvanju od neprijatelja - u najkraćem, u svim životnim okolnostima, ono je stalno oslonjeno na majku i potrebno je njenu pomoč. Ali u svojoj nutrini dijete ima potencijal za usavršavanje i potrebu za samostalnošću. Ono korak po korak napreduje i postupno priskrbljuje snagu.

Međutim u djetetovom nutarnjem biću postoji neminovna suprostavljenost. S jedne strane, zbog slabosti i nemoći koje osjeća u

272 Biharul envar, sv. 10, str. 178. 273 Ibid

151

sebi, ono nema sigurnosti, ono sebe ne smatra neovisnim. Ono potrebuje nekoga jačeg na koga če se osloniti i ko će ga podržavati te je kao takvo prinuđeno da se pokorava njegovim zapovjedima i naredbama. S druge strane, ono fitretski čezne za snagom i uspjehom. Želi da bude neovisno, nastoji da stane na svoje noge te da se osloni na sebe i da se oslobodi poniženja i inferiornosti. A ovu želju može postići samo ako se zametne snagom i moći.

Postupno usavršavanjePrirodni napredak i postupno usavršavanje čine dijete sve jačim, i

snažnijim. Ljubav prema neovisnosti ga motiviše za sve veće opasavanje snagom. Malo po malo njegov fitretski zov i težnja za neovisnošću prenose se na sve njegove aktivnosti te se tako dijete oslobađa od poniženosti i stanja parazita. Koliko god se uveća njegova snaga, ono napravi isti toliki iskorak u pravcu svoje neovisnosti i raskida jednu halku oslanjanja na druge.

Slast snageZa dijete nema većeg užitka od osjećaja snage i neovisnosti. Svakoga

dana kada stekne veću snagu i samo uradi neko novo djelo ono postaje izuzetno srećno. Vrijeme kada se njegovi nemoćni prstići pokrenu i uzmogne nešto u njima držati, neopisivo postaje radosno. Kada svojim prstićima uzme zvečku i počne njome zvečati osjeća to kao veliku pobjedu. U vrijeme kada se prvi put pokrene i stane na svoje noge, nesvjesno se jako nasmije i iz njegovih očiju izbija sreća i radost te cjelo njegovo lice biva nasmješeno.

Bernard Rasel je kazao: Upravo kada dijete mogodne svoje okice pomjeriti i motriti pokretne stvari, pogotovo stvari koje se njišu i ljuljaju na vjetru, ono uživa. U istoj ovoj sceni dijete uživa slušajući kuckanje njihajuće stvari ‘tak-tak’. U početku je njegovo micanje prstićima samo refleksnog karaktera. Poslije ono otkriva da ih može pokrenuti kada god poželi. Upravo kao što jednu kolonijalnu imperiju raduje nadignuta halabuka oko osvajanja jedne srane zemlje, tako se i dijete raduje osvajanjem nečeg novog. Postupno ono odbacuje osjećaj stranosti od svojih prstića te počinje sticati osjećaj za dijelove. Ovo stanje se kod mog sinčića prvi puta pojavilo nakon pet godina, i to kada je nakon nekoliko pokušaja, uspio sa stola pomjeriti teško zvono i zazvoniti njime. Potom je svakome ko se nalazio okolo smiješeći se zvonio i stavljalo do znanja koliko je ponosan svvojim uspjehom. 274

Izbijanje zubi, početka govora, prvo stajanje na noge, prohodavanje, trčanje i igranje – svaki od tih čina označava novu pobjedu koju dijete postupno stiče, i svaka ta pobjeda razlogom je njegove velike radosti.

274 Dare terbijat, str. 63.

152

Roditelji koji žele svoje dijete odgojiti neovisnim i samostalnim potrebno je da se okorišćuju ovim fitretskim zakonom, koji je Božijom zapoviješću položen u dijete, te da svoj odgojni program usklade s dječijim fitretskim težnjama, čime će postići da ono razvijajući svoje fitretske sklonosti paraleno razvija prirodnu samostalnost. Na ovaj način će se s potputnom pažnjom spriječiti u njemu bilo koja vrsta nediscipline i neodgojenosti.

Oživljavanje dječijih fitretskih sklonostiPotrebno je da roditelji, shodno procesu dječijeg napredovanja, djetetu

puste stanovitu slobodu, da ge prepuste samom sebi, da ono u toku igre i trčanja ispolji svoj osjećaj neovisnosti i težnju za otkrivanjem nečeg novog – čime će biti kadro sticati samopouzdanje. Potpuna pažnja i briga o djetetu podrazumijevaju da mu se ne dopušta sloboda iznad neke granice, da ono ne bi počelo zloupotrebljavati svoju slobodu.

Pametni roditelji u ovoj osjetljivoj fazi puštaju dijete slobodnim u onoj mjeri koliko je potrebno da bi ono moglo ispoljiti svoje kreativne sposobnosti te da bi se tako moglo razviti u samostalnu i neovisnu ličnost. Ali neuki roditelji sa svojim pretjerivanjima, bilo da dadnu djetetetu pretjeranu slobodu, bilo da mu uvedu pretjerane restrikcije – uništavaju budućnost svoga djeteta. Ono tako gubi osjećaj samostalnosti i upada u tamni horizont nesreće.

Pretjerana slobodaNeki roditelji zbog skidanja bremena obaveza odgoja sa svojih pleća

ili zbog glupave ljubavi, dadnu djetetu pretjeranu slobodu i prepuste ga potpuno samom sebi na raspolaganje. Neće proći dugo, a ono neće znati ništa o životnim obavezama. U tim slučajevima roditelji ga upozore na njegove dužnosti, i postupno ga uvode u disciplinovano izvršavanje svojih dužnosti, ali nema odgovarajućeg rezultata. Zašto? – zato što je propuštana prilika odgoja u pravo vrijeme.

Propuštena prilikaIma i takve djece kojoj svaku stvar treba nekoliko puta ponoviti: ustani, pogledaj ono, nemoj se udariti, očisti svoje nokte i uši, umi se, okupaj se, idi putem pravo, čitaj knjigu a nemoj je poderat, sa kućepaziteljkom budi uljudno, ne pričaj puno, itd. Ovakva djeca, pa čak i njihovi drugovi, čine nas umornim. Ne znamo koga da kritikujemo i rezilimo. No roditelje u ovom slučaju treba ukoriti jer nisu dali djetetu potreban odgoj kada je to bilo potrebno i koji blagovremeno nisu posvetili pažnju aktivnostima svoga djeteta. Na ovaj način djeca koja su mogla biti korisnim i srećnim članovima zajednice, ona postaju teret drugima – i, nažalost, nisu više uputiva te su stalno ovisna o drugima. 275

275 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 72.

153

Ova vrsta djece nemaju samosvijest, samostalnost i neovisnost. Zbog roditeljske nebrige i neodgoja ona su uvijek na teretu drugih. To su djeca koja upadaju u kompleks niže vrijednosti i do kraja života vuku za sobom nesreću i bol.

Teški roditeljiNeki roditelji ne ostavljaju djetetu dovoljno slobode te mu ne

dopuštaju razvijanje radoznalog i istraživačkog duha. Oni se petljaju i miješaju u sve njegove pokušaje da nešto samo učini te mu na taj način ubijaju duh samostalnosti i neovisnosti i time mu onemugaćavaju potreban razvoj i duševno i mentalno uzdizanje. Oni sve ovo čine u odjeći prijatelja dobrih namjera, a ustvari djetetu prave medveđu uslugu i uvode ga u predvorje mraka i nesreće.

Gilbert Rubin je kazao: Dijete je naravno ukras kuće, ali ga ne treba zato promatrati poput voćke ili lijepog cvijeta. Jer ako ono svoje životne sokove i hranu uzima od nas, to ne znači da je ono sastavni dio ‘našeg stabla’ – ono je, naprotiv neovisna ‘biljka’. Potrebno je njegovo korjenje i grančice koji su ga vezali za naše stablo potkresati, da ono ne bi tako obustavilo vlastiti razvoj te da mu tako ne onemogućimo da upija vlastite sokove života. Dešava se da mlada majka s ponosm kaže: “Ono je od moje krvi i od mog mesa!”, ali nažalost neće proteći dugo kada će se iz nje čuti bolni uzdah, jer je ovaj spoj (sa njom) odveć prekinut. Najčešće čujemo sljedeću izjavu: “Toliko ga volim, jer ja na Ovom svijetu nikoga osim njega nemam.” Međutim, dijete treba od ovako žestoke emocionalne veze držati podalje. Ne trebamo biti sebični i trebamo znati da naše dijete ima pravo na svoj samostalan život. Naravno tek ćemo onda postići odgojni uspjeh ako dijete budemo tretirali kao ‘da nije naše’ i ako ga prepustimo njegovoj ličnosti i neovisnosti. Ukratko, treba ga ogajati radi njega a ne radi nas. Ono iz našh postupaka treba shvatiti da mi nismo neposredno vezana halka u njegovom životu, niti smo njegov vlasnik. 276

Pametna pomoćMudra roditeljska pomoć djetetu koje u školi nije dobro shvatilo

učiteljevu lekciju je da mu tu lekciju kod kuće polahko ponovimo, e da bi je ono moglo dobro razumjeti. Ali ako roditelji na sebe preuzmu obavezu rješavanja njegovih matematičkih zadataka ili ako mu oni ispišu pismenu vježbu i tako ga oslobode obaveze, takvo dijete nikada neće biti znano i učeno i ovakava pomoć je ustvari nenadoknadivo nasilje prema tom djetetu. Dakle, roditeljske neumjesne i pretjerane pomoći djetetu dok je ono malo, čine mu veliku štetu kada ono odraste, jer su mu ovakve pomoći prepreka njegovu sazrijevanju. Ovakva neprincipijelna ispomaganja od djeteta prave trajnog nesposobnjakovića i parazita.

Prilike za iskustvo

276 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 61.

154

Nikada ne uzimajte od djeteta prilike kojima će ono steći nova iskusksva i čime će učvrstiti svoju ličnost, i to tako što mu nećete pomagati u svakom poslu. Jer ukoliko mu se bude pomagalo više od neophodnog ono će steći naviku da mu se uvijek mora pomagati te će tako izgubiti vlastitu samostalnost i nikada neće biti kadro da se “osloni i pouzda u se i u svoje kljuse”. 277

Najbolje vrijeme za odgoj osjećaja odgovornosoti i stvaranja neovisnosti i samodostatnosti jeste vrijeme djetinjstva. Pri tome je neophodno da roditelji svoje dijete tretiraju jednim stvarnim i samostalnim insanom te da se i u svojim postupcima prema njemu odnose kao prema zbiljskom čovjeku. Potrebno je da svoj sistem odgoja postave na ispravnoj osnovi i da svoje dijete od početka smatraju neovisnim i odgovornim za svoje postupke.

Sistem podsticaja i sankcijaRoditelji još od prvih godina odgoja djeteta istom stavljaju do znanja

da je ono odgovorno za svoje dobre i loše postupke. Koliko je potrebno bodre ga i narađuju za pozivna i dobra djela, a za loša djela u odgovarjućoj mjeri ga kažnjavaju i sankcionišu. Roditelji se strogo klone nepotrebne i pretjerane ljubavi, ali isto tako i pretjerivanja u srdžbi. Ovaj metod odgoja primjenjuju dugo i u ponavljajućim manirima sve dok dijete ne stekne samostalnost. Kada se dijete odgaja po ovom sistemu, ono kada napuni deset godina života postaje prilično samostalno i dobro shvata svoju ličnost.

Nepristrasni savjetiOdgajatelj priprema dijete za život. E prema tome, treba dijete podsticati na samostalno razmišljanje. Instruktor će samo osluškivati njegov razum i srce i sa njim će insanski postupati, jer se u ovome poslu nikada ne treba izgubiti osjećaj insanijeta. Dakle, odgajatelj će sa njim postupati bez imalo sebičnosti i samonametanja. Što će reći da on mora istovremeno biti i insan i nepristrasan odgajatelj. Pravedni roditelji i odgajatelji su oni koji uzmognu davati djetetu nepristrasne savjete i od nj tako uspiju načiniti savršenog a ne ovisnog i podložnog čovjeka. Prema djeteteu će iskazati ljubav i staviti mu do znanja da ne treba da ih naslijepo slijedi, i nastojaće mu naći zbiljski izvor života. Ova ljubav nikada neće biti razlogom dječijeg zanemarivanja i zaboravljanja svojih obaveza. Ono će uvijek nastojati držati se uravnoteženosti. Jer uravnoteženost i pravičnost za dijete predstavljaju utočište. Ukoliko otac bude pravedan onda njegovo bivanje ozbiljnim i strogim neće ostaviti negativne tragove na djetetu. Moguće je da život djeteta bude kamenit i trnovit, ali pošto će osnova njegova odgoja biti čvrsta, ono neće osjetiti štete. 278

Odgoj dvoje vaspitane djece

277 Ma we farzandane ma, str. 41278 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 60.

155

Islamski prvaci su pripadnicima Islama dali sva potrebna upustva za valjan odgoj djece, i to upustva kako će u njima odgojiti osobine odgovornosti i neovisnosti.

Imam Sadik, as, prenosi da je Lukman, as, rekao svome sinu: O sine moj ako se dobro vaspitaš u djetinjstvu, okoristićeš se time u

zrelosti. Onaj ko ima namjeru da se poduči lijepom ponašanju (edebu) neka se punom voljom koncentriše na to. Onaj ko se punom voljom koncentriše na to neka se obaveže na podučavanje u tome. A onaj ko se obaveže na podučavanje u tome neka pojača maksimalno svoje traženje u znanju (ahlaka). A onaj ko pojača maksimalno svoje traženje u znaju (ahlaka), biće mu jasna korist od toga. 279

O moj sinčiću, obaveži se uvijek na ispunjavanje svojih ličnih obaveza i poslova. Strpi se i budi saburli spram uzemiravanja koja ćete pogađati od strane tvoje braće. Ako želiš na dunja'u stići do najvećeg digniteta i časti, mani se onoga što je u rukama drugih ljudi (osloni se samo na svoj trud). Božiji Pejgamberi, as, i evlije stigli su do najvećih nivoa časti sa klonjenjem od ovisnosti od ljudi i onoga što je u njihovim rukama. 280

O sine moj, zaista si ti radnik unajmljeni, obavljaš svoje poslove i za njih uzimaš nadoknadu – uradi (dosljedno) svoj posao i uzmi svoju nagradu. 281

U ovih nekoliko Lukmanovih, as, savjeta ističu se: vrijednost rada u vrijeme djetinjstva, ulaganje truda u odgajanju, savjeti oca upućeni sinu, kreiranje osjećaja odgovornosti u djetetu, oživljavanje samostalnosti i neovisnosti u njemu i jačanje njegove ličnosti, dokidanje očekivanja pomoći od drugih stvorenja, spoznaja o sticanju nagrade i, u najkraćem, svi odgojni detalji u sticanju neovisnosti i ličnog samopouzdanja.

Pokazivanje nutarnjih potencijalaLična neovisnost i samopouzdanje izvori su čovječijih nutarnjih moći i

potencijala. Ova nutarnja vrlina svog posjednika čini među ljudima poštovanim i voljenim i daje mu ljepotu i društveni ukras. Obrnuto, oslanjanje na druge i bivanjem društvenim parazitom, znači gušenje nutarnjih sposobnosti i to je ono što čovjeka među ljudima čini omraženim i poniženim. Roditelji su dužni da spoznaju svoju obavezu te da svoje dijete odgoje neovisnim - sa jakom voljom - čime će ono ostalom svijetu moći pokazati svoju čast, dostojanstvo i obraz, i čime će ono tako nastaviti svoj život u prosperitetu. Zato je ova vrsta odgoja jedno od islamskih prava djeteta.

Čast i ugled u životu

279 Biharul envar, sv. 5. , str. 323-324. 280 Ibid. 281 Biharul envar, sv. 5. , str. 323-324

156

Imam Ali ibn Husejn as, u toku pojašnjavanja prava djeteta roditeljima u narodu zapovjeda.

Sa djecom tako postupaj da tragovi tvog lijepog odgoja budu supstanca ukrasa i društvene ljepote djeteta. Da ga tako odgojiš da ono može u raznolikim aspektima ovoga svjeta živjeti s čašću i obrazom te da bude ukras zajednice i društva. 282

U Islamu je obezbjeđenje duhovne sreće i postizanje duševnih savršenstava nešto poput dunjalučke sreće- utemeljeno na pojedinačnoj odgovornosti. Upravo kao što je materijalna sreća svakoga čovjeka povezana s stupnjem njegovih ličnih aktivnosti, to jest strazmjerna je čovječijem trudu i naporu – duševna sreća i postizanje duhovnih stupnjeva svakoga čovjeka također je direktno ovisna o stupnju čovječijeg nutarnjeg imana i njegovim ličnim pregnućima i aktivnostima.

Uzvišeni je u časnom Kur'anu kazao:

Kه�م� �ل يه و�ك �و�م� آت �ام�ة ي �قي د�ا ال ف�ر�

...i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno. (Merjem, 95)

Što će reći da će se račun na Sudnjem danu, kako po pitanju nagrade tako i po pitanju kazne, ticati isključivo pojedinačne i lične odgovornosti. Upravo kao što na Ovome svjetu jedan brat, na temelju svog uvjerenja, samopouzdanja, naučnih i djelatnih aktivnosti, stiže do visokih stupnjeva te u zajednici živi sretno i s čašću - njegov drugi brat, na osnovu nesamopouzdanja i nutarnje inferiornosti živi u bijedi i nesreći, u vatri siromaštva i odvratnosti drugih ljudi. Moguće je da i na onome svjetu (na ahiretu) jedan brat sa imanom i izvršavanjem svoje dužnosti, stigne do najvećih džennetskih položaja (Ilijin), a da njegov drugi brat grešnik, bez imana, padne na najniže grane ovoga svijeta.

Otac koji na osnovu vlastite neovisnosti i samostalnosti izvrši svoje materijalne dužnosti kako treba te na dunja'u živi s čašću i ponosom, ako svoje dijete odgoji poput sebe, neovisnim i samostalnim, te ono ozbiljno izvrši sve svoje dužnosti - i ono će poput oca biti srećno i ponosno.

Duševna sreća oca i sina sa stanovišta lične odgovornosti i izvršenja duhovnih obaveza upravo je srazmjerna izvršenju dunjalučkih dužnosti i postizanju dunjalučke sreće. Ukoliko roditelji vjernici svoju djecu odgoje kao vjernike, dajući im upute kako da imaju valjano postupanje sa drugima, te ta djeca ispune svoje lične obaveze spram Boga, ona će biti poput svojih vjerujućih roditelja, te će i sama zaslužiti neograničenu milost i blagodati Uzvišenog Boga.

282 Tehaful 'uqul, str. 623.

157

�ذين� �وا و�ال �ه�م� آم�ن �ع�ت �ب �ه�م و�ات �ت ي يم�انQ ذ�ر< إ �ا ب ق�ن �ح� �ل هم� أ �ه�م� ب �ت ي �اه�م و�م�ا ذ�ر< �ن �ت �ل م<ن� أهم ءQ م<ن ع�م�ل ي� �لK ش� م�ا ام�رئQ ك �س�ب� ب هينS ك ر�

Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini. (Et-Tur, 21)

Osnova ljudske srećeDakle, dolazimo do zaključka da na osnovu vjerskih i naučnih mjerila

osjećaj lične odgovornosti i samopouzdanja, ulaganje vlastitog napora i izvršenje osobnih dužnosti predstavljaju osnovu svih čovječijih aspekata sreće, kako materijalnog tako i duhovnog karaktera.

Svaki čovjek uzima nagradu svoga truda i svaki čovjek u grupnom radu dobija adekvatnu nadoknadu za svoj rad i napor. Roditelji koji povedu računa o ovoj stvari i koji svoju djecu još u djetinstvu tako vaspitaju da u njima ojačaju potencijale samostalnosti i oslanjanja na sebe, učinili su im najveću uslugu i hizmet, čime su ih uveli na put i predvorje ljudske sreće.

Ponošenje svojim precimaU vrijeme neznanja i džahilijeta, prije Islama, ljudi bez pameti su se

ponosili svojim djedovima i očevima. I umjesto da se oslone na znanje i nauku na trud i svoje pregnuće, oni su se oslanjali na mrtve očeve i djedove te su njih uzimali kao osnovu svoga ponosa. Naš dragi Poslanik, sava, u svojim visokomudrim naučavanjima nije se slagao sa ovim pogrešnim metodom i isti je tretirao velikim faktorom nesreće cijele zajednice. Zato je on odlučno ustao u borbu i poveo ljude s puta zablude, s puta oslonjanja na druge, ka oslanjanju na sebe i sticanju vlastitog samopouzdanja - što je bio osnovni faktor sreće. Islam je jasno svim tim opasno zalutalim predislamskim arapima pokazao da je ponos svake osobe povezan sa ličnom voljom i entuzijazmom.

Rekao je Imam Ali, as: Čast i ponos čovjeka leže u njegovoj snažnoj volji a ne u truhlim

kostima minulih predaka. 283 Upravo je sriglo vrijeme da cijenjene slušaoce, naročito one mlađe,

podsjetim na važnu stavku a to je da oslanjanje na sebe. A to znači da čovjek na svome putu prema vlastitoj sreći treba da se oslanja na svoje znanje, na svoj lijep moral, na trud i pregnuće, a ne na neutemeljene želje i nade bez osnova. Riječju, neutemeljene želje svakoga čovjeka potiču iz njegovih duševnih stanja. No, pod ovim se podrazumjeva oslanjanje na sebe a ne na svoje neosnovane nefsanske želje. Oni koji umjesto znanja i 283 Gururul hikem, str. 87.

158

morala, umjesto napora i truda, traže sreću samo u svojim nutarnjim nadanjima i u svojim neutemeljenim dugoročnim željama - to su ljudi slabog karaktera i bez ličnosti koji nikada neće stići do konačne sreće i ljudskog savršenstva.

Imam Ali je savjetujući svoga sina Hasana kazao: Dragi moj sine nastoj da se kloniš svojih nefsanskih želja, jer

oslanjanje na te želje ljude čini glupim i zaostalim. 284

Imam Ali je također kazao: Razuman čovjek se oslanja na svoje djelo, neuk (džahil) oslanja se na

svoje nade. 285

Oslanjanje na trud i djeloU toku minulih stoljeća oni roditelji koji su u praksi primijenili

odgojne metode Islama na svojoj djeci, te su svoju djecu odgojili u skladu sa zapovjedima Pejgambera, sava, postigli su sjajne rezultate i za uzvrat su dobili dobru i poslušnu dijecu. Zarad donošenja primjera navodim vam historijski slučaj dvoje neovisne djece koja su se oslanjala na sebe i svoj trud.

1. Abdul Melik Mervan se naljutio na Ibad ibn Bekrija. Dao je zapovjed Hadždž ibn Jusufu, upravitelju Iraka, da ga pogubi te da njegovu odrubljenu glavu pošalje njemu (Abdul Melik Mervanu) u Damask. Hadžadž, kakav je bio, tvrdog i krvoločnog srca, nije se ustezao od izvršenja Abdul Melikove zapovjedi.

Pozvao je dotičnog Ibad ibn Bekrija te mu saopštio zašto ga zove. Ibad se teško onespokojio ražalostio. Zakleo je Hadždža da ga poštedi ubijanja, te mu je kazao: “Ja skrbim i hranim 24 osobe, što žena - što djece. Mojim ubijanjem oni će svi propasti. Hadžadž čuvši ovaj govor malo se ustegnu te dade naredbu da dovedu svu tu njegovu porodicu. Kada se svih njih 24 okupi u upravnikovoj palači i kada im posta jasno na šta se odlučio Hadžadž, posvjedočiše njegovo skrbništvo nad sobom i osjetiše se nemoćnim i poraženim. Ali, nasuprot očekivanju, među njihovih plačnim i kukajućim glasovima, začu se glas sposobne i razborite djevojčice koja poče govoriti. Hadžadž je upita: “U kakvom si ti srodstvu sa Ibadom?” Ona kaza: “Ja sam mu kćerka.” A potom sa potpunom sigurnšću i smirenošću mu reće: “Vladaru saslušaj ove moje stihove.”

O Hadžadžu ili nam iskaži svoju velikodušnost, te našeg skrbnika poštedi ili sve nas zajedno sa njim pobij.

O Hadžadže nemoj biti sretan što njegovim ubistvom nanesiš

284 Nehdžul belaga, fejd, str. 922285 Gururul hikem, str. 43.

159

trajnu i nepodnošljivu nesreću svim 24-ome članova njegovih.

O Hadžadže nemoj činiti ono što će cijeli život jedne porodice načiniti nesrećnim, jadnim i čemernim. 286

Čvrst i probojan govor jedne djevojčice sa izraženom ličnošću i

karakterom, podgrijao je Hadžadžovo kameno srce, tako da je on odustao od smaknuća Ibada, a zbog njega je stupio i u korespodenciju sa halifom Abdulmelikom i napokon mu je i halifa dozvolio amnestiju.

Dijete govornik2. U vrijeme kada je Hilafet došao u ruke Omer ibn Abdul Aziza

počele su mu stizati delegacije iz okolnih država s ciljem da mu čestitaju halifatsko naimenovanje. Jedna od delegacija je bila iz Hidžaza. U delegaciji je bila jedna djevojčica koja je pred halifom ustala da govori. Halifa reče: “Neka riječ uzme neko stariji.” Djevojčica reće: “O muslimanski halifo, ako mjera valjanosti budu godine onda u tvom okruženju ima osoba koje su preče hilafeta od tebe.” Halifa se iznenadi mudrošću male djevojčice te joj dozvoli da nastavi govor. Ona kaza: “Došla sam iz dalekog grada. Naš dolazak nije ni zbog pohlepe a ni zbog straha. Pohlepu nemamo, zato što smo tvojom pravednošću osigurani.” Ona je neuobičajeno za svoj uzrast i svoj nivo, sa potpunom sigurnošću i smirnošću, nastavila svoj govor: “Mi se ne bojimo, jer smo sigurni od nasilja tvojih ruku. Naš dolazak ovdje je samo zbog zahvale tebi.” Omer ibn Abdul Aziz reče djevojčici: “De me posavjetuj!”

Ona reče: “O muslimanski halifo, neki ljudi su zbog Božije blagodarnosti i zbog veličanja od strane ljudi postali oholi. Boj se da takvo šta ne snađe i tebe te da to ne uzrokuje posrtaje u tvojoj vladavini.” Omer Abdul Aziz se jako obradova ovom djevojčicinom govoru te je upita za godine. Ona reče: “Meni je 12 godina.”

Osjećaj neovisnosti Ispravan porodični odgoj djeteta može ga učiniti neovisnim i

samostalnim. I to mu može priuštiti materijalno i duševno savršenstvo. Djeca koja se usljed lošeg odgoja pretvore u parazite i oslone se na druge ljude, jesu ona djeca koja nemaju neovisnost i samostalnost. Ona će tokom cijelog svoga života biti zatočenici poniženost i kompleksa niže vrijednosti. U sebe neće imati povjerenja te će cijeloga života gajiti nadu prema nečijoj pomoći i podržci. Ništa im ne preosotaje drugo nego upadanje u kompleks inferiornosti i u duševnu bolešćinu.

286 El-Mustetaraf, sv. 1, str. 195.

160

Velika je nesreća da od svih živih bića djetinjstvo ljudskog potomka traje najduže. Potomci drugih živih bića potrebuju tek nekoliko hefti ili mjeseci da bi stigli do zrelosti i svoje potpunosti - to znači do faze života kada ne trebaju tuđu pomoć. Npr. novorođeno mače ili kuče ne trebaju više od nekoliko mjeseca od časa rođenja. Oni tada ulaze u zrelo doba i sami postaju sposobni da sebi obezbjede hranu, boravište i odbranu. Oni više ne trebaju roditeljsku pomoć jer su čvrsto stali na svoje noge. Dok ova faza za potomke ljudskog roda potrebuje nekoliko godina, a neke osobe je moguće da ostanu parazitima i na brizi drugima sve do časa smrti. Mnogi mislioci su uvjereni da je više od pola bolesti u savremenom dobu prouzrokovano činjenicom da mnogi ljudi još uvjek nisu stigli u fazu zrelosti. Jednostavno, oni nemaju neovisne moći djelovanja i snalaženja u životu. Oni i dalje osjećaju potrebu za skrbnikom i onim ko će ih pomagati. Upravo postojanje diktatura, u nekim državama svijeta, biva razlogom nastanka ove slabosti. Rezultat jednog nepotpunog sazrijevanja jeste to da takva osoba uđe u zrele godine ali još uvjek razmišlja o životnim pitanjima na dječij način i dječijom logikom i takve osobe odbijaju prihvatiti bilo kakvu društvenu ulogu i funkciju. Ovaj način dječijeg promišljanja može se pročitati u mnoštvu novisnkih stupaca i izvještaja. Obožavanje pjevačkih i filmskih zvijezda, luda zaljubljenost u sporske šampione, višekratni razvodi braka i sl. Stvari - sve su to pokazatelji moralne nestabilnosti i karakterne slabosti nekih osoba. 287

Pojedinačno i društveno napredovanjaDanašnjom raspravom dolazimo do zaključka da je osnovni uvjet

čovjekovog uzdizanja i usavršavanja, na pojedinačnom i na društvenom planu, pojedovanje osjećaja lične odgovornosti i samostalnosti. Svaki čovjek je dužan i obavezan da se osloni na svoje znanje, trud, rad i pregnuće, te da svojim znanjem i djelom sebi obezbijedi sreću i prosperitet, a da se spasi od parazitstva i oslanjanja na druge. Roditelji su dužni da od najranijeg doba ovu osobinu odgajaju u svome djetetu.

U skladu s odveć kazanim, i u skladu s brojnim ajetima i hadisima, ova stvar je jedna od najvažnijih tema uopće u Islamu. A, s druge strane, po mišljenju savremenih učenjaka i eksperata iz oblasti pedagogije i edukacije, ovo pitanje predstavlja jednu od najvažnijih stavki u dječijem odgoju.

Cijenjeni islamski prvaci su još prije 14 stoljeća podučili muslimane da je svako od njih odgovoran za svoja djela i svoje postupke. Svačije dobro i zlo bit će na njegov lični račun stavljeno te će tako svaka osoba vidjeti rezultate svoga truda.

Oslanjanje na IstinuDanašnji učenjaci su također uvjereni da se napreci raznih osoba u

različitim vrstama poslova daju, prije svega, zahvaliti oslanjanju na sebe i i jakom karakteru tih osoba. U svakom slučaju, duševna neovisnost te

287 'Uqdeje heqarat, str. 10

161

ukoliko se intenziviraju trud i napor izvjesnog pojedinca - sve to dovodi do pojačanih rezultata i napredaka.

U duhovnoj školi Islama svijetla tačka vrijedna svake pažnje jeste ono što druge filozofske i duhovne škole nemaju, a to je oslanjanje na Istinu (hak).

Časni Kur'an i svete predaje neposredno podučavaju muslimane lekciji o potrebi njihova oslanjanja na Boga i crpljenja snage iz nepresušne Božije moći. Hrabrost i snaga koje su krasile muslimane u njihovim čudnim i iznenađujućim pobjedama daju se zahvaliti izuzetnoj snazi imana i oslanjanju na Boga. Znamo da upotpunjenje današnjeg govora potrebuje zaključenje ove rasprave lekcijom o samodostatnosti. Osim toga, potrebno je da se istakne i to da je od naročitog uticaja uvjerenje da oslanjanje na hak (Istinu) polučuje kako materijalnu tako i duhovnu sreću čovjeka. Ovo sve s nadom da ćete obratiti pažnju na veliko tevhidsko načelo iz koga proističe prvenstvo i preimućstvo odgojne škole Islama u odnosu na druge škole podučavanja u svijetu.

Oslanjanje na druge, oslanjanje na sebe (samopouzdanje) i oslanjanje na hak - na planu postizanja uspjeha i napretka - predstavljaju tri neovisne stepenice koje jedne druge podržavaju, od kojih svaka na stanovit način ostavlja svoje naročite duševne i praktične otiske na čovjeku.

Oslanjanje na druge sastoji se stoga da čovjek na putu traganja za vlastitom srećom posegne za pomoći drugih, umjesto da se osloni na sebe. Ovo duševno stanje, kako sa stanovišta vjere tako sa stanovišta nauke označava nepoželjne i pokuđene ljudske odlike. Ljudi koji se oslanjaju na druge poniženi su i ovisni su. Osobe koje se oslanjaju na druge nemaju povjerenja u sebe i uvijek žive parazitski. Ljudi koji su ovisni o drugima imaju osjećaj inferiornosti i poniženosti i najvećma do kraja svoga života trpe patnju duševne bolesti.

Nužnost života diktira svakom čovjeku da se s ljudima druži i da kooperira s njima, ali to druženje ne znači isključivo oslanjanje na njih.

Pametan čovjek je u drštvenom sučeljavanju, blag i kulturan. On nastoji da poštuje ličnosti drugih ljudi i da s njima nastupa toplo i prijazno, da poštuje njihova prava. On uvijek nastoji da sve svoje obaveze prema njima izvrši i ispoštuje, ali nikada ne dozvoljava sebi da padne u poniženje, da sebe učini inferiornim i bijednim. To znači, da posao koji sam treba uraditi ne očekuje da ga izvrši ova ili ona osoba – uvijek se, dakle kloni oslanjanja na druge u izvršavanju vlastitih obaveza i dužnosti.

Imam Ali, as, je kazao: Potrebno je da svaki čovjek u svom nutarnjem biću spram ljudi

posjeduje dvije odlike: (1) ovisnost od njih i (2) neovisnost od njih. Svoju potrebitost spram ljudi iskazuje mehkim govorom i blagim licem, a svoju

162

nepotrebitost iskazuje klonjenjem od ponižavanja i čuvanjem svog dostojanstva. 288

Osjećaj sigurnostiOslanjanje na sebe znači da se svaki čovjek osloni na sebe, na svoje

znanje, svoj razum, na svoje osobine i svoj moral, na svoju volju i odlučnost te na svoj učinak. Ukratko, da se isključivo oslanjaju na sebe i da čvrsto stoji na svojim nogama. Svaki čovjek, dakle, treba znati da samo i isključivo on sam odgovara za svoja djela te da svačija sreća ili nesreća proističu iz njegovih djela. Ova rečena stvar iskazana je jezikom Kur'ana i hadisa kao najjasniji aksiom. Iste te stavove potvrđuju savremeni naučnici, po čijim mišljenjima je sreća svakog čovjeka osovljena na neovisnosti i samopouzdanju. Ljudi koji se oslanjaju na sebe imaju sigurnost su oni koji posjeduju samopouzdanje pa su stoga vrijedni, ozbiljni i radini.

Na ova dva stupnja između islamskog poučavanja i učenja savremnih škola postoji stanovita harmonija i usklađenost. Riječju, ono što je Islam podučio ljude prije 14 stoljeća, kroz svoj odgojni program, utemeljen na časnom Kur'anu i hadisu, današnji učenjaci u svojim knjigama upravo preporučuju kao metod odgoja.

Islamski prvaci su oslanjanje na rad i pomoć drugih smatrali pokuđenim, a ljudsku sreću su vidjeli u dokidanju svojih želja prema onome što je u rukama drugih. Naučnici današnice su također osudili i prezreli parazitarenje i samoponižavanje.

Povjerenje u Istinu (hak)Gajiti povjerenje u Istinu (hak) znači ono stanje kada čovjek upotrijebi

sve svoje kreativne mogućnosti i potencijale, učini sav trud koji je do njega, te se još pouzda i izrazi nadanje u neograničenu moć Božiju. Jasnije kazano, ljudi sa imanom, u svom traganju za materijalnom i duhovnom srećom, nastojati će maksimalno iskoristiti svoj intelektualni potencijal, svoje stečeno znaje, snagu pronicljivosti, svoj moral, tjelesnu snagu i sve prirodne potencijale i resurse. U najkraćem, takav čovjek upreže sve raspoložive faktore, parametre i sredstva koja mu je Bog stavio na raspolaganje. Pri tom on nikada sva svoja nadanja i očekivanja ne polaže isključivo na sve gore pobrojano, jer bi u tom slučaju zatočio svoj um. Vjernici su naprosto uvjereni da ponad svih nabrojanih ljudskih i prirodnih resursa i snaga stoji neograničena Božija moć, koja je i začetnik i uzročnik njihova nastanka. Uzvišeni Stvoritelj je Onaj koji upravlja cijelom Svojom kreacijom. Takav vjernik je uvjeren da svi uzročnici svoju uzročnost crpe iz Njega te da je On Uzrok svih uzroka. Posjednici ovakvog vjerovanja nikada se spram bilo kavih životnih teškoća ne 288 Kafi, sv. 2, str. 149.

163

osjećaju poraženim. Očaj i beznadežnost, koji su uzročnici svih poraza, njima nemaju pristupa. Oni, oslanjajući se na neograničenu i neprolaznu moć Božiju, zadobijaju smireni duh, odlučnost i odvažnost.

Ograničena moć i doseg čovjeka Visoki cilj psihologa, pedagoga u svjetskim pedagoškim školama

današnjice jeste odgoj neovisnih i samostalnih ličnosti - čime će se one osloboditi od nepoželjnog parazitiranja. Nesumnjivo je da je ovakav odgoj vrijedan svake pažnje i hvale. Postupni pozitivni rezultati ovakvog odgoja bivaju vidljivi u kasnijem životu. No, ne treba zaboraviti da su tjelesne i duševne snage svakog čovjeka ograničene te su, shodno tome i čovječija očekivanja i nade nužno suočene sa ograničenjima.

Onaj ko nema vjere u Boga, ko se samo podešava prema naučnim standardima i oslanja se na sebe sve dok se ne suoči sa ćorsokakom biva aktivan, vrijedan, ozbiljan i pun nade. Ali kada se suoči sa nepremostivim poteškoćama i kada mu sva vrata, prirodni faktori i parametri budu zatvoreni, u sebi počinje osjećat nemoć, očaj i beznadežnost te se kani poduzete aktivnosti. U ovakvim okolnostima, oslanjanje na sebe ne može ga spasiti od brige i strepnje, niti ga to može učiniti punim nade.

Onaj ko ima vjeru u gospodara svjetova i koji se sa vrijednim znanjem, neovisnošću i samopouzdanjem oslanja na Uzvišenog Gospodara, nikada neće upasti u očaj i beznadežnost. On i u očajnom stanju gaji sjećanje na Boga te se maksimalno koristi svim mogućim sredstvima i faktorima koje je Uzvišeni Bog stvorio i stavio mu na raspolaganje. On ni najmanju priliku za besplatno postizanje sreće ne pušta iz ruku. Onoga dana kada se suoči sa ćorsokakom i kada sva uobičajena vrata prema njemu budu zatvorena, on još uvjek ima nade. To zato što on nikada svoju dušu nije zatočio u isključive prirodne faktore te nikada nije neograničenu i neprekidnu Božiju moć zanemario. Ovakav čovjek u najtežim trenucima i uvjetima ne popušta svoju pažnju i koncentraciju prema Bogu i u njegovoj se psihi Božije očitovanje nikada ne gasi, jer su najveći faktori sigurnosti duše i snage volje položeni u Božijoj moći i snazi.

*ه � الل �ال �ر أ ذك *ه ب نK الل �ط�م�ئ �ق�ل�وب� ت ال...a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-

R'ad, 28)

Prednosti škole IslamaI ovo je bio naročiti i specifični program Božijeg Poslanika, sava. Pedagoške i psihološke, naučne i djelatne metode odgoja kadre su

ljude usredotočiti na sebe i dati im samostalnost, ali za razliku od njih islamski odgojni programipridaju značaj još imanu i oslanjanju na

164

Uzvišenog Boga. A ovo je samo po sebi najveća prednost edukativne duhovne škole Islama u odnosu na sve druge odgojne škole.

Nesumnjivo su svi Božiji Poslanici bili ljudi snažne volje i jakog samopouzdanja, ali osnovni izvor njihove začudne duhovne snage i energije potiče od Boga. Musa, as, samo posredstvom oslanjanja na sebe nikada ne bi savladao moćnog faraona i nikada ne bismogao snage da svrgne nasilničku faraonsku dinastiju. Osnovna njegova snaga bazirala se na neograničenoj Božijoj moći. Pejgamber Islama posjedovao je najsnažniju duhovnu ličnost i duševnu samostalnost, ali snage koje su u onom neprijateljskom i zločinačkom okruženju bile usmjerne protiv njega, on nikada ne bi sam savladao. Ali zato što je Muhammed, sava, svoju osnovnu moć crpio iz Božije neograničene riznice, on je mogao i u najtežim uvjetima savladati sve poteškoće i oduprijeti se nevoljama i najzad biti pobjednikom.

Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu u samo jednom izrazu objašnjava razlog i tajnu Poslanikovog trajnog velikog ispjeha.

U ovoj kratkoj rečenici označava se dužnost Božijeg Poslanika u odnosu prema ljudima, prema sebi i prema Uzvišenom Bogu.

ه�م� اور� �م�ر في و�ش� ذ�ا األ م�ت� ف�إ �ل� ع�ز� �و�ك *ه ع�ل�ى ف�ت الل...i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha. (Ali-Imran, 159)

Dužnost Pejgambera spram ljudiČasni prvak Islama je po Božijoj zapovjedi bio obavezan da se u

društvenim i vojnim poslovima savjetuje sa ljudima i da sa njima izmjenjuje mišljenja, te da njihove dobre primjedbe i prijedloge uvažava. U Islamu je bivanje parazitom ili bivanje na teretu drugom te oslanjanje na druge pokuđeno, ali je zato poštivanje ličnosti ljudi u različitim društvenim slojevima, kulturno ophođenje sa njima kao i dogovaranje sa pametnima i mudrim pohvaljeno i preporučeno.

Dužnosti Poslanika prema sebiPrvak Islama mora posjedovati odvažnost i odlučnost. Na putu Islama

on i sam mora lično izvršavati svoje dužnosti, on treba stajati čvrsto na svojim nogama i ne bojati se eventualnih poteškoća. On sa čeličnom voljom treba da se suočava sa preprekama i otporima, a za takvo šta potrebno je da posjeduje samostalnost, jaku volju i oslanjanje na sebe.

Dužnost Pejgambera spram BogaČasni Poslanik je, prema Božijoj zapovjedi, dužan da nakon dogovora

sa ljudima i nakon donošenja čvrste odluke da se osloni na svoga gospodara, da iz riznice neograničene Božije moći traži pomoć te da svoju jaku volju utemelji na Božijoj snazi.

165

Dogovaranje i razmjena mišljenja sa ljudima zarad uspostave radnih planova, jačanja samostalnosti, odvžanosti i odlučnosti, pravilnog ulaganja rada i truda, izvršenja radnih programa - sve su to snažni faktori pobjede i uspjeha čovjeka.

Prvi i drugi dio ovog časnog ajeta tiču se ove dvije stvari. Čak je i današnja nauka, gledano s racionalog i psihološkog aspekta, potpuno svjesna ove dvije stvari. Ali ona nesalomljiva snaga i neugasivi plamen, koji su izvorište najveće psihološke moći i duševne sigurnosti jeste treća stvar koja prosističe iz ajeta – a to je oslanjanje na Istinu (hak). Oslanjanje na Istinu (hak) je mnogo uzvišenije od oslanjanja na sebe i hiljadu puta je efektinije i uticajnije od oslanjanja na sebe i svoju samodostatnsot.

U klasičnim svjetskim školama psihologije najveći nivo odgoja je usaditi u čovjeka osobinu oslanjanja na sebe i postići samodostatnsot – poslije čega nema drugog većeg nivoa. Ali islamska duhovna škola odgaja i podučava čovjeka da iza osloanjanja na sebe postoji još jedan mnogo uzvišeniji položaj oslanjanja na Istinu (hak). Ovim se ljudi uvezuju sa moćnom i nepresušnom Silom – a to je sama po sebi jedna od najvećih prednosti časnog Kur'ana.

166

25

Kaže Uzvišeni Allah u svojoj svetoj Knjizi: Q م آلئ �و�م�ة� ل اف�ون� �خ� ي � و�ال *ه الل يل ب س� في �ج�اهد�ون� ي

...oni će se na Allahovu putu boriti ineće se ničijeg prijekora bojati. (El-Ma'ide, 54).

Stidljivost i povučenostJedna nepoželjna osobina koja se može javiti još u djetinjstvu i koja

čovjeka poput hronične bolesti može pratiti sve do njegove smrti jeste neumjesni stid i povučenost. Ovo duševno i psihološko stanje, kao i mnoštvo drugih nepoželjnih osobina i duševnih bolešćina, proističe iz osjećaja poniženosti i kompleks niže vrijednosti.

Puno je djece koja su se u svojim školama posve ozbiljno posvetila učenju i uspješno su savladavala školsko gradivo, a koja su za vrijeme ispita ili usmenog ispitivanja, usljed duševne slabosti i neutemeljnog stida, upadala u neku neobičnu tremu da su ono što bi čitala i znala najednom sve zaboravila. Usljed toga bi dobijala loše ocjene i sebe lišavala uobičajenog napredovanja u vrijeme svog redovnog školovanja.

Puno je, također, djece koja zbog pojačane stidljivosti i povučenosti nemaju hrabrosti za druženje s drugima, jer nisu sigurna u sebe, to zato što u sebi osjećaju inferiornost. Zbog osjećaja nutarnje strepenje i straha ona se boje prisustvoati druženjima, čak se boje posjetiti svoje rođake – jer se i pri običnom razgovoru sa njima osjećaju posramljeno. Nekada se ova osobina stidljivosti i povučenosti toliko očituje kod nekih osoba, toliko duboko prodre u njihovu dušu i toliko uništava njihovu ličnost, da oni u odraslom dobu permanentno osjećaju tjeskobu i nutarnji bol.

Mnoštvo je faktora koji mogu u djetetu uzrokovati ovu nepočudnu osobinu stidljivosti i povučenosti. Sveukupna posljedice svih ovih neuravnoteženosti nastaju od uvredljivih govora i postupaka raznolikih osoba prema djetetu.

Živčana oštečenjaDijete koje još od početka života bude izvrgnuto ismijavanju i

ponižavanju od strane drugih – kada njegova psiha doživljava udare usljed uvreda – sebe tada doživljava sitnim i ništavnim, jadnim i bijednim. Jasno je da će ovakvo dijete upasti u stanje pasivizma i samoizolacije te da će se plašiti miješanja i druženja sa ljudima.

Strah od pojavljivanja i bježanje od društva jeste osobina koja proizlazi iz činjenice da je čovjek u vrijeme svog djetinjstva ili zrelosti bio izvrgnut mržnji i omalovažavanju drugih - i nema drugog validnog uzroka za ovo. To se događa na

167

način da osoba bude izvrgnuta ponižavanju svoje okoline od čega ostanu tragovi i efekti u njegovoj psihi i imaginativnoj svijesti. Neizbježna posljedica ovoga je da čovjek osjeća u sebi svojevrsnu inferiornost i bezvrijednost. 289 Stidljivost i povučenost temelji se na pasivnosti i nutarnjoj

slomljenosti, a sve zbog potencijalnog straha od korenja i kritika drrugih. Ova osobina stidljivosti i povučenosti na pravom mjestu predstavlja

moralnu vrlinu, ali na nemjestu predstavlja psihičku smetnju i nepoželjan moralni teret.

Kazao je Resulullah, sava: Dvije su vrste stida: (1) pametni stid i (2) glupi stid. Pametni stid

proističe iz znanja i svijesti, a glupi stid proizlazi iz neznanja i nesvijesti. 290

Imam Sadik, as, prenosi od Poslanika, sava, da je kazao: Dvije su vrste stida: (1) stid utemeljen na slabosti i bespomoćnosti i

(2) stid utemeljen na snazi duše, razumu i imanu. 291

Slabost dušeU odgojnom programu djeteta pametni roditelji su dužni svoje dijete

tako odgajati da, s jedne strane, posjeduje racionalni stid, tj. da ne bude odgojeno kao bestidno i bezobrazno a, s druge strane, roditelji će paziti da mu dijete ne upadne u bolest slabosti duše i glupog stida pa da na koncu ne završi kao pasivno i plašljivo. Da bi cijenjeni slušaoci obratili dovoljno pažnje prema ovoj važnoj temi, te da bi svoju djecu osolobodili od nepoželjnih moralnih osobina – poput slabosti duše i neumjesne stidljivosti i sl. – potrebno je da tačno znaju društvene koristi stida kao i pohvalnost istoga, ali i slabosti nevolje od nepotrebnog stida.

Neke duševne odlike poput ljudbavi prema djetetu ili stvari poput ovih zajedničke su odlike životinjama i ljudima. Međutim, stid je duševno stanje koje je svojstveno samo čovjeku, i nijedna životinja u sebi ne osjeća stid ni sram.

Imam Sadik, as, u Tevhidu kaže Mufadelu: O Mufadele sada obrati pažnju na osobinu koju je Bog podario

isključivo ljudima, a životinje lišio iste. Ta vrlina je puna uzvišenosti i veličine, vrijednosti i veličanstvenosti – to je stid i sram.

U ovom kazivanju Imam Sadik, as, osjeća da je stid specifikum ljudi ali ne i životinja. Današnji naučnici također ustanovljavaju da je stid isključivo ljudska ali ne i životinjska odlika.

Mark Twen vjeruje da je čovjek jedina životinja koja se stidi i koja osjeća da ima potrebu prema stidu. Doktor Flanson, profesor univerziteta Ročester, potvrduje ovaj stav kazujući: “Stidjeti se znak je zdravlja i u svim ljudima, čak i kod onih koji su goli, jer je stid opće rasprostranjen. Doktor Flanson je uvjeren da ono što

289 'Uqde heqarat, str. 21. 290 Kafi, sv. 2, str. 106. 291 Biharul envar sv. 15, str. 197.

168

uzrokuje da se krv izlije u lice čovjeka jeste osjećaj nastao na temelju skrivanja neke činjenice. 292

Društveni uticaj stidaDruštvena korist stidljivosti jeste sprečavanje činjenja grijeha i

odvraćanje ljudi od moralne zagađenosti, sklonosti ka griješenju i nepočudnim djelima. Svaki čovjek prirodno teži da u putu ispoljavanja svojih nefsanskih nagona ima potpunu slobodu te da svim svojim željama udovolji, ali želi i da ova sloboda ne bude ni čim uvjetovana ni uslovljena – no, ona se kao takva neće poklopiti sa ljudskom srećom. Upravo zato u nebeskim naučavanjima izražnim kroz poslaničke objave, isto tako u zakonima država svijeta, zabranjene su sve one stvari koje su suprostavljene ličnim i društvenim interesima, te su ljudi obavezni da ih se klone.

Da bi se spriječilo ispoljavanje nezakonitih nagona među ljudima i da bi se u prvi plan stavile ljudske materijalne i duhovne koristi, te da bi se zakoni koji doprinose ljudskoj sreći izvršavali i da bi ljudi iste u praksi slijedili, potrebno je da neka sila štiti zakon i da ljude sklone ispoljavanju nezakonitih nagona natjera na poslušnost zakonu. U najkraćem, zakon potrebuje garanciju da će biti proveden, jer bez njegove izvršene garancije, ljudske strasti i porivi će opsjednuti ljude i obodriti ih na obožavanje požuda i kršenja zakona.

Garancija izvršenja zakonaGarancija izvršenja zakona razlikuju se kod različitih naroda svijeta,

shodno njihovim razlikama u stupnju razvoja i duševnoj zrelosti i savršenosti.

Za primitivne ili poluprimitivne narode i nacije, koji nisu na zadovoljavajućem nivou duhovno psihološkog razvoja i koja nisu prošli odgovarajući put odgoja, najbolja i najsnažnija garancija izvršenja garancija jeste zatvor, bič i smaknuće - riječju, stroge mjere odmazde. U ovakvom društvu vlada se koristi silom i batinom te kažnjavanjem, sanskcionisanjem i zastrašivanjem kako bi ljude natjerala na poslušnost i slijeđenje zakona.

U narodima koji su postigli stanoviti civilizacijski nivo, čiji su ljudi, manje - više, postigli duhovnu i psihološku puninu, garnacija provođenja zakona ne može se svesti samo na sankcioni i kažnjenički segment zakona. U takvom društvu i državi, odgojni faktori i psihološka zrelost naroda imaju efektivnu i snažnu ulogu u podršci provođenju zakona.

Valjan odgoj od samog početka djetinjstva, visok standard nauke i znanja, oživljenost moralne savjesti i stimulativnost primjene istih – jesu

292 Ruznameje itla’at, šemareje 10336.

169

faktori koji pomažu primjeni zakona i svaki od njih u cilju valjane primjene zakonskih odredbi ima svoj zaseban udio.

Ispunjavanje svojih dužnostiOsobe koje su od samog djetinjstva prošle ispravan i lijep roditeljski

odgoj i koje su od tada naviknute na izvršavanje vlastitih dužnosti, takve osobe će odmah, bez dodatne samoizgradnje i upozoravanja na njene dužnosti, krenuti pravim putem i biti će promotori pravde i istine. Ovi ne tragaju za putevima griješenja i ni u primisli nemaju kršenje i izigravanje propisa. Ispravan odgoj u djetinjstvu jedan je od jako bitnih psiholoških faktora za valjano provođenje zakona, koji može društvu isporučiti poštenu i moralno pročišćenu osobu.

Oni koji su uspjeli zadobiti valjan nivo znanja i obrazovanja, i koji su se uspjeli uspeti stepenicama moralne potpunosti, bolje shvaćaju i razumijevaju dobro i zlo, kao što bolje od drugih razumijevaju individualne i društvene štete grijeha i poroka. Neke grijehe i poroke čine upravo ljudi lišeni znanja i obrazovanja, dok se istima ljudi znani i obrazovani ne prikučuju. Znanje i obrazovanje sami po sebi mogu biti svojevrsna garancija izvršenja zakona. Upravo Znanje i obrazovanje, u mnogo slučajeva, mogu ljude sačuvati i odvratiti od kršenja i ugrožavanja zakonskih normi.

Mnoge danas civilizovane i napredne zemlje posjeduju sankcione zakone za čije izvršenje u raznoraznim slučajevima koriste odgovarajuće kaznene odredbe. Međutim, važan oslonac u tim zemljama za primjenu zakona jeste visok kulturni, moralni i obrazovni nivo njenih građana. Riječju, u naprednoj i civilizovanoj naciji veliki uticaj na valjano izvršenje zakona ima odgoj i ispunjavanje svojih dužnosti – čak više od uticaja sankcionih i kaznenih odredbi.

U svetoj vjeri Islamu zbog čuvanja časti, tijela i duše ljudi uveden je stanovitit broj kaznenih zakona. Islamske sudije su obavezne da u okviru zakonsikih propisa privedu pravdi i povedu postupak nad različitim osobama koje su se ogrešile o zakon te da ih u skladu sa zakonom kazne.

Sankcioni zakoniNema sumnje da su zakonski propisi o odmazdi važan i uticajan faktor

za provođenje propisa i sprečavanje ljudi u kršenju zakonskih odredbi. Međutim, sami sankcioni propisi ne mogu biti garant izvršenja islamskih zakona. Danas se primjenjuju sve vrste naprednih sredstava i metoda u civilizovanim i razvijenim zemljama s ciljem dobrog izvršenja zakonskih procedura. Islamski zakonodavci su prije 14 stoljeća sve ove metode uzeli u obzir prilikom provođenja zakona. Sa stanovišta današnjih učenjaka valjan odgoj dijece, odgoj u njima osjećaja odgovornosti i izvršenja obaveza, oživljenje moralne savjesti te dostantno korištenje snage razuma

170

i znanja, jesu uticajni faktori od kojih svaki pomaže u izvršenju zakona, u oživljenju istine i ljudskih vrlina.

Poslušnost zakonuIslamski prvaci su također imali u vidu sva ova duševna sredstva, i

prema objašnjenju koje sam vam dao minulih dana, osnovni cilj islamskog valjanog odlučivanja jeste duhovno i psihičko upotpunjenje. Riječju, cilj je dostizanje visokog položaja insanijeta. Ubijanje bezgrešne osobe tretira se velikim zločinim i protuzakonitnim činom. Kažnjavanjem recipročnim smaknućem ubice dobija se garant izvršenja ovog zakona. Međutim, ona osoba koja od početka bude valjano i moralno odgojena, ona osoba koja od djetinstva bude upoznata sa svojim dužnostima, nikada neće posegnuti za zločinom ni ti će joj takvo šta pasti na pamet. Ovakva osoba, bez da se plaši zakona koji kažnjava ubicu, će poštivati život ljudi i neće ničiji život ugrožavati. Ova osoba će po svojoj naravi i prirodi biti sklona poslušnosti zakonu i klonjenju grijeha u svim navedenim slučajevima. Ponekada strah od primjene zakona o odmazdi primorava ljude da se klone zločina i grijeha, a u drugom slučaju moralne i psihološke vrijednosti, kao i osjećaj za izvršenje vlastite dužnosti, čine to da dotična osoba poštuje zakon.

Ako pridržavanje zakonskih normi na pravičan način i poštivanje istine i zakona bude proizlazilo straha od kazne – to onda nije faktor ponosa čovjeka. Zato što su, zbog straha od biča i kazne, i pojedine životinje poslušne i pokorne svome instrukoru ili vlasniku. Poslušnost koja proistekne iz čistog nutarnjeg bića i osjećaja vlastite dužnosti ili iz nekog drugog duševnog razloga zaslužuje poštovanje i cijenjenje te predstavlja znak ljudskosti i insanijeta. Odgoj ovakvo valjanih odnosa, koji predstavljaju zbiljske ljude, cilj je podučavanja uzvišenog Islama.

Iman i izvršenje zakonaIako su u Islamu za garanciju izvršenja zakona uspostavljene kaznene

odredbe i mjere odmazde, ipak osnovni snažni akcenat islamskog zakonodavca stavljen je na duhovnu osnovu i na produhovljena naučavanja. Riječju, osnovna uloga kaznenih propisa u Islamu, u izvršenju uobičajenih propisa, ima neznatnu ulogu. Obrnuto, moćne snage imana i duhovnosti, koje počivaju u ljudskim nutrinama veliki su i uticajan garant izvršenja zakona i društvenih odredbi.

Svi islamski dokumenti i tragovi koji su došli po pitanju odmazde i kazne, sveukupno ne prelaze nekoliko stotina ajeta i hadisa, ali po pitanju stvari poput – vjere u Boga, Sudnjeg dana, dobrih i loših moralnih osobina, svjesnosti vlastitih obaveza, takvaluka (bogopokornosti), uzvišenih stanja duše – unajkraćem, po pitanju stvari koje se tiču odgoja ljudske duhovnosti, došlo je na hiljade ajeta i hadisa. A samo ovo ukazuje

171

na to da se cijenjeni predvodnik Islama na putu provođenja islmskih odredbi i izvršenja ljudskih dužnosti prevashodno rukovodio nutarnjim imanskim i duhovnim snagama. Sankcioni i kazneni zakoni primjenjuju se samo za upokoravanje manjeg i ograničenog broja osoba koje nisu valjano i u odgovarajućoj mjeri snabdjevene imanskim i moralnim kapacitetom.

Korišćenje snage imanaJedna od temeljnih prednosti škole Islama u odnosu na sve druge škole

odgajanja, koje pripadaju civilizovanom svijetu, jeste to što ona svoj najčvršći oslonac nalazi u vjeri u Jednog Boga. A to je ono čega su lišene druge odgojne škole mimo Islama. Veliki učenjaci svijeta iz oblasti odgoja, u svojim edukativnim programima iz oblasti pedagogije i psihologije, nastoje se okoristiti snagama morala, moralne savjesti, kulture i sl..Putem svih tih odgojnih i edukativnih programa oni nastoje da kreiraju osobu koja će biti svjesna svojih dužnosti i obaveza. Islam se, također, u cilju obezbjeđenja ljudske sreće i odgoja svjesnosti o svojim dužnostima i obavezama, koristi svom navedenom metodologijom – ali, povrh toga, posjeduje jedan specifični program – a to je iman i vjerovanje u Boga.

Uticaj imana na garanciju provođenja zakonskih odredbi i svačijeg izvršenja svojih dužnosti i obaveza jači je od svake druge snage i snažniji je od svakog drugog faktora. Sva odgojna sredstva, koja su garant izvršenja zakonskih normi, mogu u nepovoljnim uvjetima i u suočenostima sa preprekama ostati bez efekta ili, u najmanjem, mogu ostati sa malo efekta. Jedina sila i snaga koja čovjeka na svakom mjestu i u svim prilikama i uvjetima odvraća od kriminala i zločina jeste vjera u Boga. Zbiljski obožavaoci Boga, na tragu svjetla imana, uvijek su svjesni svojih dužnosti i obaveza i uvijek nastoje da budu pošteni. Ovi se bilo u samoći i pred drugima, u siromaštvu i bogastvu, u zdravlju i bolesti, u sigurnosti i nesigurnosti, u ratu i miru, ukratko – u svim mogućim stanjima – nikada ne udaljavaju od pravog puta, i nikada s puta pravičnosti i istine ne prave iskorak ni lijevo ni desno.

Istinski vjernik (muvehid) bilo da leži na dukatima zlatnim, ili da mu indijski nož prijeti smrću na glavom.

Ne nada se niti niti se plaši bilo koga, jer je svoj tevhid utemeljio na vjeri u Jedinog Boga.

Djeca s imanomUčenjaci psihologije priznali su u svojim knjigama veliku vrijednost i

i duboki uticaj imana i vjere u odgojnim procesima. Djeca koja su pod

172

skutima svojih roditelja odgojena u okrilju imana posjeduju stanovite odgojne prednosti. Ona u toku svog daljnjeg života imaju jaču psihu, veću otpornost u odnosu na životne poteškoće, posjeduju veći optimizam i nadu. Jer ona su osobe koje su Uzvišenog Boga neprestano svjesne, upravo zato ona ne izvrdavaju u vršenju svojih dužnosti i ne pokazuju sklonost ka griješenju.

Stid i sram predstavljaju važne duhovne faktore, koji sami po sebi mogu biti garanti provođenja zakona te sami po sebi mogu biti faktori odvraćanja ljudi od izvjesnog broja grijeha. U svakom društvu postoje nepouzdani i griješni ljudi koji su zatočenici svojih strasti i poriva. Izvršavanje svojih dužnosti i držanje zakona i morlnih načela u njihovim očima izgleda nešto bezvrijedno, zato se oni ne libe činjenju bilo kojeg grijeha. Jedina prepreka na putu njihovog bezočnog griješenja jeste stid. Oni se stide ljudi, boje se ljudskih korenja i govorkanja. Oni dobro znaju ako se upuste u neke od svojih nepočudnosti i učine neka nedjela da će to kod ljudi izazvati odijum, mržnju i provociranje te da zbog toga nikada do kraja svog života neće biti mirni i da će uvijek biti izloženi nekom nutarnjem nepodnšljivom pritisku.

Imam Sadik je o stidu i njegovu psihološkom uticaju kazao Mufadalu: Da ne bi za stid i sram, ne bi bilo poštivanja gostiju i ne bi se poštivali

ugovori. Da ne bi za stid i sram ne bi dolazilo na valjan način do ispunjavanja potreba i postizanja dobra te odbijanja i klonjenja od zla. Stid nije uticajan samo u izvršenju moralnih dužnosti, već se i mnoge društvene obaveze odvijaju zbog stida. Jer kada ne bi bilo straha od posramljenosti od strane svijeta, neki ljudi ne bi poštivali prava svojih roditelja ni svoje rodbine. Da nije stida i srama ljudski amaneti se ne bi vraćali, i neki ljudi se ne bi libili nikakvog razvrata suprostavljenom čednosti i kreposti. 293

Stid i sram spram ljudskog prigovoranja, dakle strah od korenja i kritikovanja od strane svijeta, jedan je od najboljih garanata za izvršenje svojih dužnosti i pridržavanja zakonskih odredbi u današnjem civilizovanom društvu. Koliko li je samo pokvarenih moćnika, strastvenih momaka i djevojaka i običnih ljudi u društvenoj zajednici koji gaje u sebi nepoćude želje i skloni su udovoljiti svojim nezakonitim prohtjevima i koji su iste spremni upražnjavati u neuvjetovano i u neograničenim količinama – ali se plaše reakcije svijeta. Imaju bojazan od ljudske mržnje i odbacivanja. Tada oni okreću leđa svojim pohotama i djelatno se upokoravaju zakonu – a sve to da bi se zaštitili od poplave narodne kritike i omalovažavanja.

Patnja usljed narodne mržnje

293 Biharul envar, sv. 2, str. 25.

173

Nesumnjiva je jedna činjenica da korenje i prigovaranje ljudi u nekim slučajevima za prekršioce može biti teže nego i sama zatvorska kazna i fizičke batine. Zasigurno će stid u ovakvim slučajevima biti bolji garant očuvanja zakona od samih kaznenih odredbi i zakonskih sankcija.

Naprimjer, neko ko je nešto ukrao plašiće se policijske istrage, ali će mu isto ovo mnogo teže pasti ako bude objelodanjeno među svijetom te među narodom bude prozvan lopovom i kriminalcem. Žena koja je počinila blud, radije će se odlučiti na šestomjesečni boravak u ćeliji nego da šest dana u društvu bude prokazivana kao bludnica i nečasnica. Naravno, koliko god odgojni standardi i psihološka i moralno-drušvena svijest jednog naroda bude na većem nivou, pojačat će se prag osjetljivosti tog naroda u odnosu na stid i posrmljenost od činjenja nepoćudnih djela.

Ova vrsta stida koja doprinosi provedbi zakona i koja ljude odvraća od nepočudnosti i nedjela, tretira se svojevrsnom moralnom vrlinom. Zato je ova vsta stida poželjna i pohvaljena u u Islamu i o njoj je kazano mnoštvo predaja, od kojih ćemo neke i ovdje prenijetii:

Kazao je Božiji Poslanik, sava: 1. Ako se ne stidiš pa radi šta ti je volja. 294 Neki ljudi bestidnici ne libe se bilo kojeg (ne)djela. Imam Ali, as, je kazao: 2. Kod koga se smanji stid, smanjilo mu se klonjenje od grijeha. 295

Također je Imam Ali, as, kazao: 3. Stid i sram odvraćaju ljude od ružnih djela. 296

Imam Sadik, as, je kazao: 4. Nema imana ni vjerovanja onaj kod koga nema stida. 297

Imam Askeri, as, je kazao: 5. Onaj ko se ne stidi i ne plaši od ljudi nema bogopokornostni i

bogobojaznosti. 298

Kazao je vladar pravovjernih (Ali), as: 6. Onaj ko se pokrije stidom, ljudi mu neće vidjeti mahane. 299

Cilj i svrha ovih nekoliko hadisa i predaja je da se ukaže ljudima na vrijednost stida u provođenju zakona i njihovu odvraćanju od grijeha. Ali na periferiji društva nalaze se osobe, poznavaoci svojih dužnosti i obaveza, koje ne samo da ne tragaju za javnim grijehom, već ne griješe kada su u samoći i usamljenosti. To zato što se ovi plemeniti ljudi stide sami sebe, oni zapravo imaju sram spram svog insanijeneta i svoje

294 Mustdrek, sv. 2, str. 86. 295 Nehdžul belaga, Fejd, str. 1239. 296 Gururul hikem, str. 51297 Kafi, sv. 2, str. 106. 298 Biharrul envar, sv. 17. , str. 218. 299 Vesail, sv. 3. , str. 221.

174

duhovne plemenitosti. Ova vrsta ljudi može se ubrojati u najrevnosnije izvršioce svojih obaveza i dužnosti.

Kazao je Imam Ali, as: 7. Najbolji stid je stid spram samog sebe. 300

Javni grijehJedan od razloga koji dovode do sklanjanja zastora javnog i

društvenog stida, nešto što ljude bodri i ohrabruje u daljem griješenju, jeste javno činjenje i pojavljivanje grešnika u činjenju nemoralnosti i grijeha. Upavo zato je Islam naričitu pozornost dao na zabrani javnog činjenja grijeha i zato je naročito osudio ljude koji su skloni činiti javni grijeh.

Imam Sadik, as, prenosi da je Pejgamber, sava, kazao: 8. Zaista kada se grijeh počini tajno neće nanijeti štetu nikome do

njegovu činitelju, ali kada se učini javni grijeh, pa počinilac ne bude podvrgnut osudi i preziru naroda, on postaje štetan za okolinu. 301

Društveno zastranjenjeDa ne ostane nekazano da stid i sram od ljudi po pitanju griješenja i

činjenja nedjela ima tek onda smisla kad zajednica taj prestup smatra nečim lošim i prezrenim. Ali kada se i samo društvo da u griješenje te neki grijesti izgube u njegovim očima ružnoću i prezrenost, te izvršenje istog smatraju nečim uobičajenim – u takvim okolnostima grešnici ne samo da se neće stidjeti svog grijeha već će se, štaviše, njime i ponosti.

Ako pak društvo i zajednica čednost smatraju nečim zastarjelim i nepoželjnim, tada će oni uzdržavanje od nezakonitih veza smatrati nečim konzervativnim i prevaziđenim. Vanbračne seksualne relacije držaće progresivnim, intelektualnim i reformističkim. Isto tako, kada se u društvu iskrenost i pouzdanost budu smatrali nečim blesavim i smiješnim, jasno je da će ubrzo u tom društvu zavladati korupcija te da će laž i obmanjivanje dobiti pravo građanstva. Ako se u zajednici opijanje i kockanje ne budu smatrali nepoćudnim djelima, tamo stid i sram u pogledu tih djela neće imati nikakvu vrijednost ni značaj. Osobe koje se budu upuštale u ova nedjela, sasvim su svjesne da se neće suočiti sa javnom osudom.

Svaki grijeh u društvu je poput opasne bolesti i za ljude tog društva označava svojevrsnu nesreću i pošast. Ali još veću nesreću od ove za zajednicu predstvalja to da ljudi grijeh ne drže nečim ružnim te da grešnika ne smatraju objektom prezira i odbojnosti. Jasno je da u ovakvom stanju to društvo ostaje nemoralno i da se ubrzano strovaljuje i

300 Gurul hikem, str. 191..301 Qurbul ustad, str. 26.

175

pada u dekadencu. Neće proteći dugo a ono će već oboljeti od raznoraznih posljedica toga grijeha.

Časni Poslanik je ovu stvar tretirao kao najveću i najopasniju nesreću koja može snaći muslimasnku zajednicu.

Rekao je Božiji Poslanik, sava: Šta će biti sa vama kada se vaše žene upuste u nemoral i kada se vaši

mladi zaprljaju griješenjem te kada prestane naređivanje na dobro a ne i sprečavanje činjenja zla? Bi rečeno: “O poslaniče, zar će muslimane snaći takov stanje?”“ Da i gore od toga!” Potom on reče: “A šta će biti onda kada ljudi budu naređivali zlo i griješenje, a činjenje loših dijela budu sprečavali?” Kazaše: “O poslaniče a zar če doći takvo vrijeme?” On reče: “Da, biti će i gore od toga!” “ A šta će biti kada dođe vrijeme pa u vašim očima dobra budu izgledala kao zla, a zla budu imala tretman dobara i pohvaljenih dijela?”302

Časni Poslanik, sava, je u ovome hadisu društveno zastranjenje poredao u tri faze:

1. faza, ljudi postaju griješni;2. faza, kada će jedni druge naređivati griješenje, a odvraćati od

dobrih dijela;3. najopasnija faza, jeste ona kada dobra i zla potpuno budu

promjenila uloge. Kada grijeh i zlo zaprimi oblik dobra i obrnuto kada dobro bude zaprimilo tretman zla.

Nažalost, mnogo islamskih gradova je danas suočeno sa ovom velikom nesrećom te je većina muslimana ružnoću mnogih grijeha odbacila i tretira ih kao obično dijelo. Ova nepoćudna praksa skida islamski stid i sram sa ljudi te na taj način ohrabljuje grešnike. Oni se sada bez straha od korenja i omraze lahko upuštaju u griješenje.

Na zapadu su također neki od grijeha naročito oni grijesi vezani za nezakonite muško-ženske relacije izgubili odvratnost i odijum u očima ljudi te se njihova današnja omladina, djevojke i mladići, bestidno i besramno - bez javne osude - upuštaju u nemoralne i nepočudne relacije. Kao rezultat toga gubi se krepost i čednost generacije i moralne vrijednosti u tim zemljama, te se mladi suočavaju sa velikim opasnostima. Ako se ova stvar bude gledala kroz statističke podatke u tim zemljama, onda će se jasno uočiti štetnost ove pojave. Primjera radi, ovdje vam prenosim kratki izvještaj:

UNITED PRES: Prije nekoliko dana doktor Ronald Gipson je na konferenciji engleskih ljekara je u svom izvještaju o putenim relacijama objavio da je u jednoj engleskoj ženskoj školi, među djevojčicama od 14 do 15 godina ustanovljeno da su trudne te da su stupile u prijevremene putene odnose. Ovaj izvještaj izazvao je ogorčenje duhovnih vođa i engleskih roditelja. Doktor Gipson je na konferenciji naglasio da televizijski programi ubijaju u mladima zdrav okus a izazivaju i

302 Qurbul ustad, str. 62.

176

podstiću ih na ubijanje i na nevaljale relacije i seksualna naučavanja – nešto što spada u u domen biologije – i sve to ima opasne posljedice po društvo. Doktor Gipson je također istakao da se u cjeloj zemlji sve više snižavaju moralni standardi, pri čemu je napao dva nova duševna lijeka. Nekoliko dana nakon toga, doktor Ambrus Link govorio je o bolestima uzrokovanim nepoželjnim putenim relacijama, te je pri tome istakao da se od 1957. g. naovamo pojavio stanoviti porast broja oboljelih od neregulasnih putenih relacija među mladima. Među dječacima od 15 do 19 godina taj porast je 67, 3% a među djevojčicama istih godina je 65, 4%. 303

Odgajanje stida Činjenica je da stid i sram odvraćaju ljude od grešenja te da stid sam

po sebi može biti garant izvršenja zakonskih odredbi u društvu. Sve to dalo je stidu primat pohvaljene moralne odlike. U skladu sa govorom časnog Poslanika, sava, ova vrsta stida proističe iz razuma i imana i pokazatelj je snage duše i nutarnjeg bića čovjeka.

Roditelji su obavezni svoju djecu u najranijem dobu odgojiti sa ovom vrstom poželjne osobine (stida). Tako će im grijeh biti ružan i grešnici će im biti odvratni, a isto tako njihov stid će ih sačuvati od griješenja i odvratiti ih od kršenja zakona. Nepoželjan stid, jeste stid koji znači sramiti se od onoga čega ne treba i on predstavlja nepoželjnu moralnu odliku. Izvorište ove vrste stida je slabost duše i osjećaj inferiornosti, te je Resulullah, sava, ovu vrstu stida označio glupim stidom.

A inferiornost i kompleks niže vrijednosti obično nastaju kao posljedica lošeg odgoja, urođenih slabosti ili pak društvenih anomalija. U najkraćem, mnoštvo je faktora koji mogu biti povod i uzrok kompleksa niže vrijednosti, a koji je opet razlogom nastanka nepoželjnog i glupoog stida i srama.

Svi nutarnji kompleksi, stvarni ili umišljeni, koje dijete osjeti u kontaktu sa svojim okruženjem, mogu dovesti u njemu do ove devijacije. Doktor Andri u svojoj knjizi Nespoznato dijete (Kudaki našenahte) nabraja moguće faktore nastanka u djetetu kompleksa inferiornosti poput: tjelesne urođene mahane, bolesti, osjećaj manjkavosti i nedostatnosti u porodici i dr..Prema tome, potrebno je naročitu pažnju obratiti na sve ove faktore, e da dijete u svojoj ranoj mladosti ne bi skrenulo u neki od nepoželjnih kompleksa. Jer kasnije ispravljanje takvih kompleksa zahtijeva tešku, kontinurianu i bolnu borbu. 304

Dakle, značajan udio psihičkih bolesti svoje izvorište ima u inferiornosti proistekloj iz lošeg i nepravilnog odgoja u mladosti djeteta. Ponekad loše i nepravilno postupanje roditelja ostavlja jako loše tragove i učinke na psihi djeteta, koje nužno postaje psihološki slabo i koje do kraja svog života vuče posljedice od trauma navučenih u djetinjstvu.

Valjan i ispravan odgoj prava je preventiva ovim nepoželjnim i opasnim traumama. Roditelji su zato već od prvih mjeseci života djeteta

303 Ruznameje Itala’at, šemare 10561. 304 Ma we farzandane ma, str. 58.

177

dužni da ga tako paze i odgajaju da izbjegnu stvaranje u njemu kompleksa niže vrijednosti.

Iako dijete u početku svog života reaguje samo refleksno (smijanje, plač, jedenje, uzimanje, pokreti, neartikulisan govor) – ove refleksne radnje treba samo disciplinovati. Način hranjenja i vođenja sveukupne brige o djetetu pokazuju da li su roditelji dobri i valjani odgajatelji djeteta ili ne. Sada se da postaviti pitanje da li je uopće potrebno odgajati refleksne radnje djeteta? Naravno, treba i to od prvih dana po rođenju. Plač, drečanje i ljutnja djeteta uveliko su povezani sa odgojem u prvim danima njegova života. Ako se tu načine odgojne greške, dječiji budući ahlak (moral), ponašanje i druge odlike uveliko će biti negativno ustrojene i u krivom smjeru navođene. 305

Pohvale i blagosiljanjaJedna od prirodnih čovječijih skloosti koja je u njemu prisutna od

samog djetinjstva, i koja traje do kraja života, jeste težnja za hvaljenjem i veličanjem od strane drugih. Svako dijete i čovjek očekuju da za svoj neki uspjeh budu nagrađeni hvalom i blagosiljanjem od strane prijatelja i okruženja. I kada se to dogodi dijete ili odrastao čovek bivaju izuzetno sretni i veseli.

Oživljenje nutarnjih potencijalaKada se dijete hvali i veliča, u njegovoj nutrini se bude nutarnji

potencijali i sposobnosti, čime skrivena čovječija savršenstva i potencijali dolaze do izražaja. Kao da hvale i čestitanja osobama podaruju novu snagu i trasiraju im uzvišeni put osobnog usavršavanja.

Jedan od najvećih psihologa današnjice doktor Magdugal ističe da sva djeca bez izuzetka više od kažnjavanja i grubosti trebaju bodrenje i kreiranje osjećaja samopovjerenja i samosigurnosti. Koliko li je samo djece u ranoj fazi svog života ostalo bez pobuđivača i pokretača svojih nutarnjih sposobnosti i potencijala, a bio im je dovoljan samo jedan mali podsticaj za to. Značajan udio misaonih trauma i živčanih poremećaja posljedica je grubih nastupa prema djetetu, koji su reakcija na kritiku i nasilno obraćanje djetetu. I to je nešto što u njemu najčešće do kraja života ostavlja štetne tragove. 306

Svaki čovjek po svojoj fitretskoj prirodi ima potrebu da bude predmetom pažnje i prihvaćanja drugih, jer je čovjek po toj prirodi imanentno društveno biće. Sjetite se kada ste prvi puta polučili uspjeh i kada ste tom prilikom zadobili prve roditeljske pohvale i blagosiljanja, koliko ste bili srećni. Ili kada vam je učitelj prvi puta u školi čestitao za dobar odgovor koliku ste sigurnost i zadovoljstvo u sebi osjetili. Pohvala i čestitke od strane drugih stvar je koja teške obaveze čini lahkim i uklanja teškoću i umor. Bilo da smo mali ili odrasli, i da smo na bilo kojem društvenom nivou i položaju, ako za obavljeni zadatak ili posao budemo dobili odobravanje i prihvaćanje od strane sredine u kojoj djelujemo, smatraćemo da smo stigli do svoje nagrade. Naša savjest će biti umirena a poticaj za daljnji rad biće podgrijan i intenziviran.

305 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 65. 306 ‘Uqde heqarat, str. 17.

178

Podsticaj i bodrenje od bilo koga i od bilo kuda potrebni su, a naročito kada dolaze od vlastitog okruženja i prijatelja. 307 Islamski prvaci imali su itekaakv osjećaj za bodrenje pri dobro

odrađenim stvarima iz opsega vjerskih ili dunjalučkih poslova. Upravo su oni sa pohvalama i blagosiljanjima bodrili i podsticali ljude na dobročinstva. Ovom prilikom navodim vam dva primjera.

Pejgamberov poklonČasni Poslanik, sava, ugledao je jednog beduina kako klanja namaz i u

njemu se moli Bogu s visokim tonom i s potpunom predanošću - izgovarajući svoju molitvu Bogu. Riječi produbljenog značenja i smisla toga čovjeka, koje su proisticale iz njegove visoke spoznaje, duhovnog savršenstva i imana ostavile su jak utisak na Poslanika, sava. Poslanik je poslao jednog čovjeka kada taj beduin završi svoj namaz da ga pozove kod Poslanika. Ne prođe dugo, a čovjek dovede tog beduina pred Poslanika, sava, a on budući da je imao pri sebi komad zlata kao poklon koji mu je neko ranije dao, isti dade ovome čovjeku – a potom ga upita:

“Iz kojega si plemena?”Ovaj odgovori: “Iz plemena Beni Amr ibn S'ame.” Poslanik upita: “Znaš li zašto sam ti dao komad zlata?” Ovaj odgovori: “Zbog milosti koja je uspostavljena između mene i tebe.” Pejgamber reče: “Naravno ta samilost između nas dvojice postoji, ali ovo zlato sam ti dao zato što si onako srdačno i blagodarno veličao svoga Gospodara.”308

Ovo bodrenje i blagosiljanje časnog Poslanika tako je godilo srcu beduina, a s druge strane je također obodrilo i one koji su ovu scenu promatrali sa strane.

Imam Ali, as, o vrijednim i marljivim radnicima u vladi u sličnom tonu u svom pismu Maliku Aštaru kazuje:

Svoje poštene i vrijedne službenike pohvaljuj i blagosiljaj te ih tako veži za sebe. Njihove valjane poslove i usluge spominji i jasno pohvali, zato što pohvala i blagosiljanja hrabre ljude na putu dobročinstva još više podstiče te nemarne s Božijom voljom stavlja u pokret i pregnuće. 309

Upravo kao što je ulagivanje i hvalisanje na nemjestu s moralnog aspekta pokuđeno i može proizvesti mnoštvo nevolja i nereda, isto tako ustezanje pohvale i blagosiljanja ondje gdje je to neko zaslužio može da kreira u ljudima nepoželjne odlike i da dovede do loših induvidualnih i društvenih posljedica.

Kazao je Imam Ali, as: Hvalisanje i pretjerivanje u hvaljenju više od onoga što neko zaslužuje

jeste ulagivanje i podilaženje. A nehvalisanje onoga ko to zaslužuje ili

307 Ružde šahsijat, str. 42. 308 Hakjatul hajvan, sv. 2, str. 63. 309Nehdžul belaga, fejd, str. 997.

179

proističe iz nemoći onoga ko bi trebao pohvaliti ili je posljedica psihološke bolesti i zavidnosti onoga ko bi trebao pohvaliti. 310

Pohvala u pravi trenutakPonekada pohvala u pravi trenutak preusmjerava cijeli život jednog

čovjeka i navodi ga na put sreće i dobrobiti. Oživljava njegovu nutarnju ličnost. Svjetlo nade u njegovom dubinskom biću se upaljuje, čini ga jakim i samopostojanim. On nesumnjivo preuzima vođstvo nad sobom, ide u zacrtanom pravcu, napreduje postupno i stiže do konačne pobjede. A ponekada se događa obrnuto, ustezanje od jedne pohvale i blagoslova, ubija čovječiju ličnost, čini slabašnim i onemoćalim njegov duh. On gubi povjerenje u sebe, postaje beznadežan i pesimističan, govoreći pri tome sebi: Toliko sam bezvrijedan da mi čak ni prijatelji ne pridaju važnost. Njegova nesreća počinje upravo iz te tačke, on biva očajan u sebi se osjeća poraženim. Počinje u njemu ‘raditi’ kompleks niže vrijednosti, koji se na koncu preobličuje u nutarnju bolest s raznolikim aspektima.

Jedan od aspekata ovog duševnog loma jeste i osjećaj postiđenosti i posramljenosti spram ljudi. Ponekada ovakav čovjek iznutra osjeti toliku poniženost i ojađenost da se ne smije upustiti u druženje s ljudima. Kao da sebe vidi nižim i bezvrednijim od toga da ljudi uopće sa njim komuniciraju i tretiraju ga jednim zbiljskim čovjekom koji posjeduje svoju ličnost.

Kada neko sebe ne vidi dobrim i u tuđim očima vrijednim onako kako očekuje i zaslužuje, najednom bježi u od ljudi i zastalno nastoji da se izoluje od njih. To zato da više ne bi doživio prethodna poniženja i neprijatnosti. Ili, ako se već našao u društvu, on sjedi negdje u ćošku i nijedne ne progovara. 311

Korenje i bodrenjePravovremeno hvaljenje i bodrenje jedan je od osnovnih uvjeta odgoja

djeteta i to je najbolja preventiva od zadobijanja stida i samoizolacije djeteta. Djeca koja su odgajana kod sebičnih i krutih roditelja i koja nikada nisu čula pohvale i balgoslova na svoj računa, zaprimaju slomljen duh i nesigurnost i uvijek osjećaju poniženost i inferiornost.

Upravo kao što roditelji trebaju svoju djecu za loše postupke koriti i na taj način ih odvraćati od nepoćudnih djela, čime će u njima odgajati lijep edeb i kulturu, isto tako ih je potrebno od najranijeg doba za svako njihovo dobro djelo pohvaliti – čime će se u njima kreirati nada i volja – te će im se time ojačati njihova ličnost. Naravno, pri svemu ovome jako je važno da se djeca pohvaljuju i prekoravaju u pogodnim trenucima i u određenim ‘dozama“. Jer pretjerano i nebalgovremneo korenje i pohvaljivanje ne samo da neće donijeti dobar odgojni rezultat, nego je

310 Nehdžul belaga, fejd, str. 1239. 311 Rušd šahsijat, str. 77.

180

moguće da u djetetu stvore pokvarenu i iščašenu narav i da mu nanesu raznolike nutarnje boleščine.

Imam Ali, as, je kazao: Najveći stupanj gluposti jeste pretjerivati u hvaljenju i u kuđenju. 312

U prva dva-tri mjeseca po rođenju, dijete se počinje smiješiti te počinje razlikovati prisustvo osoba u odnosu na prisustvo stvari. U ovom vremenu pojavljuje se ljubav između djeteta i majke. Dijete se raduje viđenjem majke i to svojim reakcijama pokazuje. Njegove reakcije nisu više životinjskog karaktera i u njemu se već tada javlja potreba za hvaljenjem i veličanjem. Od ovoga momenta pa nadalje, iskusan i vješt odgajatelj ima moćne alatke u rukama, a to su: hvaljenje i korenje. Ove alatke u vrijeme djetinjstva imaju vanredan značaj, s tim što ih treba sofisticirano i dozirano znati koristiti. U prvoj godini djetetova života uopće ne treba korenje i kritikovanje koristiti. A i poslije toga treba u njegovu korištenju biti vrlo uzdržan. U korištenju pohvala i bodrenja nema takve štete, ali i ovdje ne treba pretjerivati da se ne bi izgubilo njihovo dejtvo i efektivnost. Nijedan roditelj nije toliko hladan da neće djetetu čestitati i pohvaliti ga kada napravi prvi korak ili prvi put jasno izgovori neku riječ. Dakle nakon što dijete nakon puna uloženog truda i nastojanja načini prvi veći iskorak i pobjedu u nekom poduhvatu, prirodna je stvar da je zaslužilo čestitku i pohvalu. K tome, još je bolje da pustimo djetetu na volju da misli da se mi slažemo sa njegovim sklonostima i željama. 313

Put napretkaDijete po svojoj prirodi teži svome savršenstvu i u svoje aktivnosti

ulaže sve svoje dječije snage i potencijale. Podsticanje i hvaljenje djeteta od strane roditelja i okoline otvaraju mu put napretka, pale u njemu plamenove ljubavi i nade, te njegovu psihu i njegove nutarnje potencijale čine pripravnim, jedan za drugim, da procvjetaju. Obrnuto, nezainteresovanost ili roditeljska neumjesna krutost slabi dječiju volju zarad i čini ga hladnokrvnim za aktivnost i napredovanje. Ponavljanje ovakvih nepoželjni i krutih akcija prema djetetu, može oboljeti dijete i nanijeti mu nesagledive i nepopravljive dugoočne posljedice. Da bi vam bilo jasnije o čemu govorim, evo još jednog primjera.

Neopisiva radost prve peticeDijete od nekoliko godina kreće u osnovnu školu i uči nekoliko prvih

lekcija iz knjige početnice. Nakon nekog vremena piše svoju prvu zadaću i rezultat njegova rada se u liku ocjene (petice) oslikava na stranici njegove sveske - zadaćnice. Ova zadaća predstavlja polaznu tačku njegovog obrazovnog života, ona označava njegovu višemjesečnu borbu sa lekcijama i ogledao njegove ličnosti. Ono je došlo kući i svoje oči upire u vrata broji minute kada će otac doći i kada će mu pokazati svoju ocjenu. Dijete puno nade očekuje očevu pohvalu i od radosti svo cvate. Ovi trenutci predstavljaju najsrećnije trenutke u njegovom životu. Otac 312 Gururul hikem, str. 77. 313 Dar terbijat, str. 64.

181

ulazi u kuću, dijete mu daje svoju svesku sa zadaćom u ruke i svo od čežnje i radoznalosti očekuje očevu reakciju. Pametan otac, otac koji zna iskoristiti prilike, s potpunom pažnjom gleda zadaćnicu svoga djeteta, smješi se, uzima dijete u naručje i nježno mu miluje glavu. Potom mu nekoliko puta kaže aferim i svaka čast. Ovim postupanjem otac mu je dao najbolju nagradu. Ova očeva reakcija probudila je novu snagu u djetetu. To je podiglo njegovu svjest i entuzijazam. Ono će sa više nade i volje nastaviti svoje školsko obrazovanje. Ali neuk otac, otac koji ne zna koristiti prilike s dijetom postupa kruto, njegovu zadaćnicu ni ne gleda. Ako ga želi pohvaliti onda to čini hladno, tako da ga i ne gleda u lice niti mu upućuje čestitke. Gore od toga, neki očevi svoje vanjske neuspjehe donose kući i grubo i oštro nastupaju prema ženi i djeci. Na taj način ubijaju dječiji duh. Svjetiljku njegove nade gase.

Dijete se tako sa gorkim sjećanjem i slomljenom psihom odvaja od oca. Te noći ono sa gorčinom i nezadovoljstvom liježe u postelju. Možda otac neće imati ni najmanje osjećaja da je uradio nešto ružno, ali dijete neće zaboraviti ovo svoje gorko iskustvo. Zapravo mnoge ljudske nesreće, gorčine i crni dani započinju iz jedne tačke i od jednog trenutka. Moguće je da nesrećni trenutak bude baš ona nepažnja od koje počinje djetetov pad i nesreća.

Ona djeca koju hrani i zadovoljava pohvala, a koja se ne nađu u poziciji da im njihovi bližnji ne iskažu pohvalu i čestitku, to su djeca koja od djetinstva vuku slomljenu ličnost zbog zanemarivanja i poniženja od strane svojih roditelja. Sučeljena s nerazumijevanjem upadaju u stanje poniženosti i iskompleksiranosti te se u narednim godinama, i sve do kraja života, suočavaju sa raznoraznim duševnim bolešćinama. Jedna od tih duševnih ili psihičkih bolesti jeste postiđenost ili posramljenost spram ljudi.

Kada vidite osobe koje su stidne, povučene, prestrašene, šutljive i ugašene, ili pak osobe koje puno pričaju i koji su nametljive, ili su hladne i neodlučne, ili su nepromišljene i lahkomislne – sve su to, ustvari, odlike osoba koje nemaju povjerenja u sebe, zapravo koje gaje u sebi percepciju da ih društvo nije prihvatilo onako kako je trebalo i da im nije dalo prostor i šansu koju su zasluživali i zavređivali. 314

Obradovati dijetePotrebno je za roditelje da u toku izvršenja svojih odgojnih dužnosti

da povedu računa o ovoj važnoj stvari: da svoju djecu hvališu i uzdižu u skladu sa onim kako ona zaslužuju te da se klone njihova neumjestnog hvalisanja, kada to ne zasližuju, te da ih na taj način nepotrebno ne čine radosnim i da ih tako ne uvode u duševnu bolest, slabost duše i postiđenosti.

Rekao je Božiji Poslanik, sava: 314Rušd šahsijat, str. 79

182

Otac koji s ljubavlju pogleda svoje dijete i obraduje ga, Uzvišeni Bog će mu dati nagradu u veličini nagrade oslobađanja jednog roba iz ropstva. 315

Umjesna pohvala djetetu predstavlja jedno od najboljih sredstava činjenja djeteta radosnim. Ova stvar sa stanovišta Islama, zanemarimo li pozitivne odgojne aspekte, dovodi do ahiretske Božije nagrade ocu. Islamski prvaci i evlije su djelatno vodili računa o ovom važnom velikom odgojnom principu te su svojoj djeci spram svih njihovih pohvalnih djela ili dobrih riječi poklanjali svoju naročitu ljubav.

Dvoje malehno dijeceJednog je dana Imam Ali sjedio kući, a s njegove lijeve i desne strane

sjedilo je dvoje male dijece hazreti Abas ibn Ali i Zejneba. Reče Ali, as, Abasu: “Reci jedan.”On reče: “Jedan.”Ali reče: “Reci dva.”On reče: “Stidim se da jezikom koji je rekao jedan (misleći na Božiju

jednoću) kažem dva.”Imam Ali, as, da bi pohvalio, obodrio i podstakao dijete - poljubio ga

je u oči. I ovo je sama po sebi bio znak ljubavi i suptilnosti prema Tevhidu Božijem. Znači jednobožci (Muvahidin) nikada nemaju sklonost ka širku i mnogobožstvu.

Potom se Ali, as, obrati Zejnebi koja je bila na njegovoj ljevoj strani. Zejneb tada reče: “Oče moj a da li nas voliš.” On reče: “Da, naša su djeca dio naših džigera.”Potom ona reče: “Dvije ljubavi u srcu ljudi ne mogu stanovati - ljubav

prema Bogu i ljubav prema djeci. Treba kazati sada da nas sljeduje samilost i dobrostivost, a da naročita iskrena ljubav pripada neograničenoj Božijoj Biti. 316

Ova tevhidska izjava male Zejnebe izazvala je od Alija čestitanje i pohvalu.

Tada je Ali prema ovo dvoje djece iskazao još veću ljubav i samilost te ih je nagradio tako što ih je pohvalio i uzdigao.

Alijev, as, porodični milje bio je pun Tevhida i obožavanja Jednog Boga, bio je pun ljubavi i čežnje prema Bogu. Djeca te porodice su također odgojena u toj atmosferi te su i njihova mladalačka srca poput srca njihova oca bila napunjena ljubavi i čežnjom prema jednom uzvišenom Bogu.

Izvorište bolesti stidljivosti i posramljenosti ne leži samo u lošem odgoju. Ono djelimično može biti uzrokovano i tjelesnim mahanama i društvenim manjkavostima.

315 Mustdrek, sv. 2, str. 626. 316 Mustdrek, sv. 2, str. 635.

183

Islam se na putu liječenja ove duševne bolesti okorišćuje svim mogućim sredtvima i muslimanima daje potrebna upustva i zapovijedi.

Dva razloga pasivnostiNa koncu ovog izlaganja sumarno obraćam pažnju na dva uzroka

bolesti: a) siromaštvo i bijeda, b) ružno prezime. Siromaštvo je u životu čovjeka jedna od najvećih nesreća i nevolja.

Jer, siromašan čovjek trpi po dva osnova: s jedne strane trpi neimaštinu a, s druge strane, trpi prezir i niskost u očima ljudi.

Slabosti usljed siromaštvaImam Ali je svom sinu Muhammedu ibn Hanefiju kazao: O sinčiću moj, bojim se za tebe siromaštva pa zato moli Boga da te od

toga oslobodi, jer je u njemu umanjenje vjere, slabljenje razuma i supstanca dušmanluka i neprijateljstva. 317

Umanjenje imana zbog siromaštva i bijede nastade, inače nikakva zaprljanost ne bi navukla provalnika u lopovske skute.

Reče Lukman, as, svom sinčiću: Znaj sinčiću moj, ja sam kušao raznolike strpljivosti i gorčine, ništa

nisam okusio gorčije od siromaštva. Ako te jednog dana snađe jad i bijeda, to nikom ne objelodanjuj, jer ćeš u očima ljudi izgledati poniženim, slabim i bijednim. A bijedni i siromašni odmah zbog svoje neimaštine u sebi osjete slabost i nemoć te zato bivaju postiđeni i posramljeni spram ljudi. 318

Zaštita siromašnihIslam je upravo u cilju zaštite siromašnih koji su zaslužni pomoći i u

cilju borbe protiv duševnih bolesti koje proizlaze iz siromaštva, ustanovio određena pravila. Islamska vlast na sebe preuzima obavezu da iz narodne blagajne (bejtul mala) barem elementarne potrebe snabdijeva siromašnim i nemoćnim građanima kako bi im time omogućio fizički opstanak i egzistenciju, s je dene strane, i kako bi im, s druge strane, omogučio da očuvaju svoj obraz, čast i ličnost i kako bi oni i dalje u društvu, u okvirima zakona, bili cijenjeni i poštovani građani.

U Islmskom sistemu nijedan građanin nije zbog materijalne nemoći i bijede lišen društvenog i zakonskog poštovanja. Nijedan musliman ovdje nema pravo da na siromašnog gleda prezrivo i uvredljivim pogledom. U

317 Nehdžul belaga, fejd, str. 1018. 318 Sefine, faqr, str. 379.

184

stvari, u očima istinskog mu'mina, pravi siromah i bijednik je onaj čovjek kojem manjka imana i ahlaka, a ne onaj kojem manjka materijalnih vrijednosti. Stvarni i zbiljski vjernik (mu'min) vidi ponos i čast u posjedovanju što većih duhovnih i mu'minskih nivoa, a ne dunjalučkih dobara. Moguće je da zbiljki mu'min upadne u materijalnu neimaštinu, ali on sebe nikada neće zbog toga gledati jadnim i poniznim, te neće zbog toga zaraditi neku nutarnju bolest. Jednostavno, vjera i iman u Boga, ovima toliko dižu duhovnu i psihološku snagu i osnažuju ličnost, tako da im materijalna lišenost ni u kom slučaju ne može poremetiti duhovnu ravnotežu i slomiti njihovo dostojanstvo i dignitet. Ovakvih ličnosti kako u prošlosti tako i u budućnosti bilo je poprilično dosta.

Moralne preporukeDa siromašna djeca ne bi zapala u kompleks niže vrijednosti te da, kao

posljedicu toga, ne bi zadobila bolest zvanu stidljivost i povučenost, Islam je predvidio odgovorajuću efikasnu metodologiju. Izuzme li se efekat njihova materijalnog snabdijevanja koje ih relativno obezbezbjeđuje u materijalnom pogledu – Islam je dao i dodatne moralne zaštitne preporuke kako za djecu jetime tako i za običnu nemoćnu djecu. Za primjer, navodim vam sljedeći hadis:

Časni Poslanik u toku govora o obavezama i pravima prema komšijama, kazao:

Kada kupiš voća (sebi i porodici) dio toga dadni i komšiji. A ako to ne možeš učiniti, onda ga makar skrovito unesi u kuću. Tada se pripazi da ti dijete ne izlazi s voćem napolje, gdje bi ga moglo vidjeti komšijno dijete, koje bi se onda šmagalo. 319

Ružno prezimeRužno prezime također je jedan od faktora kompleksa niže vrijednosti,

koji biva razlogom nastanka postiđenosti i posramljenosti među ljudima. Ljudi koji imaju s ovim problema, u sebi osjećaju strepnju i strah od vrijeđanja okoline.

Islam je u svom moralnom naučavanju zabranio ljudima da upoće jedni druge ismijavaju, grde i etiketiraju.

Kazao je Resulullah, sava: Ako vam jedna od vaših sluškinja počini blud s nekim, onda je samo

kaznite propisanom kaznom, a nemojete je (riječim) koriti i grditi. 320

Iz ovoga se zaključuje da ne možemo osobu koja je počinila blud grditi i omalovažavati, kako je tek onda moguće omalovažavati i grditi muslimana zbog njegova grijeha (davanja lošeg prezimena ili imena) njegova oca ili majke.

319 Biharul envar, sv. 18, str. 212. 320 Madžm'ue weram, sv. 1, str. 57.

185

Islam je uvođenjem zabrane vrijeđanja i grđenja spasio sve pa i one muslimane s lošim preizmenom od napada kompleksa niže vrijednosti. U islamskom društvu su se ljudi s lošim preizmenom bez stida i ustručavanja miješali i družili sa ljudima. Ako bi pak neki muslimani i pokušali omalovažavati druge zbog nečega, prvaci Islama bi hitro reagovali i to spriječili i zabranili.

U početku širenja Islama, Ebu Džehl je neprestano bio prepreka Poslaniku, sava. On je, usljed svojih zlih namjera i zbog borbe za položajem, učinio velike zločine – te je među muslimanima postao poznat kao opaki prevarant i izdajica. Njegov sin Ikrime ibn Ebu Džehl neposredno po smrti oca našao se pred Poslanikom, sava, te izajvio primanje Islama. Božiji Poslanik ga je zagrlio i čestitao mu na tome. Ikrime je nakon toga bio čovjek sa najružnijim prezimenom među muslimanima.

Ljudi ga uskoro počeše prozivati kao: “Ovo je sin Ebu Džehla - neprijatelja Allahova. On se na to požalio Božijem Poslaniku, sava, a on ga je naimenovao za sakupljača zekata te mu dao posao u islamskom centru za zekat. 321

Kad su danas u pitanju pshičke bolesti (poput stida), jasno je da se u poželjan stid u Islamu i dalje ubraja onaj stid koji je svojevrsni moralni osigurač i garant primjene zakona. Dočim je glupi stid onaj koji dovodi duševne slabosti i povučenosti u sebe. I ovakav stid je u Islamu pokuđen i osuđen.

Da se muslimani ne bi suočavali sa kompleksom niže vrijednosti, i da ne bi upadali u postiđenosti i samopovlačenje, časni Poslanik je dao odgovrajuće moralne zakonske instrukcije i zapovijedi, čime bi se donekle spriječili sami uzroci nastanka ovih bolešćina.

Neumjesni stid A sada vam iznosim nekoliko slučajeva u kojima dolazi do

nemujesnog stida, a koje je Islam u osnovi zabranio: �ه� ي ال� و�الل ي �ح� ت �س� �ح�ق< من� ي ال

Doista se Allah ne stidi istine. (El-Ahzab, 53)Ljudi sa imanom i vjerom, slijedeći svoga Gospodar se ne libe od

iskazivanja istine, koju neprestano svjedoče na svom uzvišenom putu. Istinski pobožnjaci se, također, na putu istine i zbilje, ne boje od korenja, etiketiranja i vrijeđanja od strane neukih ljudi.

اهد�ون� �ج� يل في ي ب *ه س� � الل �خ�اف�ون� و�ال �و�م�ة� ي Q ل م آلئ...oni će se na Allahovu putu boriti ineće se ničijeg

prijekora bojati. (El-Ma'de, 54)Ljudi sa imanom u bilo kojim godinama i u bilo kojim uvjetima ne

stide se od stjecanja znanja i nauke. 321 Sefine, str. 216.

186

Imam Ali, as, je rekao: Neka se niko ne stidi, ako nešto ne zna, da se podući tome. 322 Ljudi sa imanom kada nešta ne znaju vrlo jasno i bez ustezanja kažu:

Ne znam! Oni se, dakle, nikada ne stide da priznaju da nešto ne znaju. Imam Ali, as, je također kazao: Neka se niko od vas ne stidi kada bude upitan za nešto što ne zna da

kaže: Ne znam! 323

Islamski prvaci su u mnogo slučajeva odvraćali ljude od glupog i nepotrebnog stida. Koliko li je bilo ljudi koji su zbog nevjerovanja, nezanja i slabosti duha upali u kompleks niže vrijednosti, koji se potom preinačio u glupi stid i neumjesnu posramljenost. Međutim, ljudi s vjerom, slijedeći mudra naučavanja uzvišenog Islama, oslobođeni su ovih gluposti.

26

�ذين� هم� ه�م� و�ال وج ف�ر� ح�افظ�ون� ل

322 Nehdžul belaga, fejd, str. 1114. 323 Nehdžul belaga, fejd, str. 1113.

187

...i koji stidna mjesta svoja čuvaju. (El-Mu'minun, 5)

Odgoj čednosti i krepostiJedna od pohvalnih i moralnih vrlina i uzvišena ljudska odlika jeste

čednost. Osobina čednosti čovjeka drži u uravoteženosti po pitanju njegovih putenih nagona i čuva ga od strastvenih napada. Roditelji su dužni svoje dijete odgajati sa ovom osobinom te u samoj mladosti postupno u njima kreirati ovu odliku.

Putene strasti spadaju u najsnažnije čovječije porive. Neuspjesi, lomovi i porazi koje čovjek na ovome putu doživi mogu zbog nagonskog poniženja, koji je utkan u samo čovječije nutarnje biće, u čovjeku izazvati velike komplekse koji postaju izvorište nereda izgreda, izdaje, zločina, ubistava, pljački, ponekada i duševnih bolesti, a na koncu i ludosti.

Pitanje zadovoljavanja putenog poriva i kvalite zadovoljavanja nagona koji su u vezi s tim, jedno je od vrlo važnih naučnih i vjerskih pitanja. Naučnici su u toku minulih stoljeća o ovome problemu iznosili raznolike teorije te su neki otišli u jednu a drugi u drugu krajnjost. Narodi i nacije su, kako u prošlosti tako i danas, o zadovoljavanju tjelesnih i putenih poriva imali različite načine ispoljavanja i zadovoljavanja. U današnjem modernom svjetu pitanje spolnog zadovoljavanja zadobija novi kolorit i dobija veću naučnu vrijednost. Svjetski uglednici i naučnici ovu stvar su smatrali jednim od najvažnih naučnih, životnih, društvenih, psiholoških, psihopatoloških pitanja - koje se tiče odgoja i vaspitanja. Stoga je ovoj stvari poklonjena naročita pažnja, pri čemu su načinjena presizna naučna istraživanja. Sveta vjera Islam je svoje sljedbenike na valjan način podučila kako da se koriste ovim moćnim nagonom, ali na zdrav i ispravan način.

Naravno, ova opsežna tema potrebuje svoju potpunu elaboraciju, mnogo vremena i mnogo govora. Jer ova tema, kako sa vjerskog tako i s naučnog stanovišta, kada je u pitanju odgoj djeteta, zavređuje potpunu pažnju. Ja ću vam, međutim, o ovoj temi ukratko i u sažetoj formi nadalje još ponešto kazati.

Uravnoteženje nagonaSvi učenjaci i sve nacije svijeta vjeruju da svi čovječiji nagoni trebaju

da se uravnoteže i da se čovječije nefsanske želje i težnje trebaju zadovoljavati samo u ograničenoj i ispravnoj mjeri i dozi. Neminovno je da se, često puta, među nefsanskim željama i društvenim interesima pojavljuju diskrepancije i nesporazumi. Opstanak civilizacije i očuvanje društvenog poretka nemaju druge opcije nego stavljanje pod kontrolu čovječijih nefsanskih želja i nagona. Ljudi su, pri zadovoljavanju svojih duševnih i nefsanskih poriva, primorani odustati od apsolutne i

188

neuvjetovane slobode i iste su obavezni staviti pod stanovitu kontrolu i u okvir koji definiše opći društveni interes.

Mnogo je osoba koje su nevoljne povinaovati se društvenom i civilizacijskom sputavanju svojih putenih i drugih nagona. Naročito treba biti svjestan osnovnog načela i razloga ovih ograničenja i zabrana protiv kojih nikakvi protesti nemaju mjesta i utemeljenja. To zato što se čak i sa tehničkog aspekta može kazati da ukoliko civilizacija želi stići do svog cilja, ona potrebuje regulisanje i ograničenje nagona. Traganje za sigurnošću i smirajem, onome što bi trebalo biti proivod civilizacije, bez odustajanja od potpune neuvjetovane slobode moglo bi se smatrati nečim sebičnim. Čovječanstvo se stoga, zarad mogućnosti društvenog življenja, mora odreći nekih prirodnih sloboda koje je imalo prije stupanja u civilizacijsku zajednicu. U zbilji apsolutna prirodna nagonska sloboda znači da svaka individua želi na prikriveni način, u društvenom miljeu, ispoljiti svoje nagone ne mareći za interese i težnje drugih individua. No, ukoliko bi se udovoljilo težnji za vraćanjem na apsolutne nagonske slobode, to bi svakako bila velika greška. Životno očekivanje spokoja u jednom civilzovanom društvu, i težnja za posjedovanjem potpune slobode, što je dvolična sebičnost, uvijek su suprostavljene stvari, jer se neprestano teži otkidanju od slobode nekoga drugog. 324

U islamskoj civilizaciji, poput onoga u materijalističkoj civilizaciji, ljudi su ograničeni i sputani u eksploataciji svojih nefsanskih poriva i strasti. Samo s tom razlikom što materijalističko društvo teži samo ovosvjetskom spokoju i komforu, dočim islamsko društvo teži dvama ciljevima:

a) uređenju materijalnog života, b) i postizanju visokih insanskih i duhovnih savršenstva.

Pročišćenje duše (nefsa)Postizanje visokog položaja insanijeta nije moguće samo kroz

materijalni aspekt života. Onaj ko želi postići ovaj veliki cilj mora proći kroz proces pročišćenja vlastite duše, treba otkloniti sve naslage nečistoća i zaprljanosti sa svoga srca. A potom na fonu čiste vjere u Boga izgraditi valjane moralne osobine. Upravo kao što je za uspostavu društevnog reda i čuvanja prava drugih nužno ograničavanje vlastitih nagona, tako će i za postizanje ljudskih kvaliteta i savršenstava te visokih moralnih odlika biti potrebno ograničavanje vlastitih duševnih poriva i klonjenje od nepoćudnih želja.

Vjersko podučavanje i civilizacijaSuprostavljenosti koje se javljaju u nekim slučajevima između

vjerskog podučavanja i doktrina savremene civilizacije zapravo potiču iz različitosti njihovih ciljeva. U vjerskim podučavanjima, svako djelo koje

324 Andišehaje Frojd, i str. 121.

189

je suprostavljeno i općem društvenom i pojedinačnom interesu treba biti zabranjeno. Riječju, niko nema pravo učiniti neko djelo ili postupak koje će biti suprostavljeno općem društvenom ili njegovom pojedinačnom interesu. Međutim, u savremenom civilizovanom društvu, svako djelo koje se ne suprostavlja općem društvenom interesu, i ne ne ugrožava ničije drugo pravo, pojedinac ga sebi smatra dozvoljenim – iako to djelo po njega samog i njegovu ličnu sreću može biti štetno. Takav pojedinac će sebi smatrati dopuštenim pijenje alkohola, kockanje, bludničenje i samoubistvo – i niko ga u tome neće sprečavati. Ova neumjesna sloboda razlogom je nastanka velikih nesreća na Zapadu.

Dr. Karl veli: Svi ljudi žive na fonu vlastitih sposobnosti i vještina. Ova težnja u čovjeku je fitretskog karaktera. Međutim, kod demokratskih naroda (na Zapadu), ova težnja je pretjerano eksponirana i došla je do granice kada počinje štetiti. Zapadni (evropski i amerčki) filozofi su, u stoljećima renesanse, posijali ovo sjeme neuvjetovane i neograničene slobode i to sve pod imenom logike i naprednosti, a ismijali su prethodne običaje i načela te su svaku vrstu moranja proglasili nerazumnom i zaostalom. Odavde su krenuli u posljednju ofanzivu protiv vjerski utemeljenih (moralnih) načela i nametnutih pravila, koje su naši dobri preci u svojim životima slijedili, i koje je čovječanstvo iskusilo i naučilo kroz hiljadugodišnju historiju. 325

Ona sloboda koju koristi većina ljudi, još uvijek nije ekonomska, misaona a ni moralna sloboda. To je sloboda onih koji nemaju nikavih materijalnih neprilika, koji iz jedne vile prelaze u drugu vilu, i koji od jedne trpeze idu do druge trpeze, koju čitaju kompletno lažne magazine i koji slušaju i gledaju prouvrječne radio tv. programe. 326

Pitanje ispoljavanja i zadovoljavanja putenih nagona jedna je od stvari koje se na Zapadu tretira više vrijednim i korisnim za ljude nego što je to prirodno a to sve zato što je po istom pitanju ljudima data pretjerana sloboda. Mnoštvo je djevojaka i mladića zapadnih zemalja koje su zbog pretjeranog konzumiranja slobode postali ekstremni i koji su zbog prekoračenja u zadovoljavanja putenih strasti upali u razne zarazne bolesti i moralnu dekadenciju. Potom se opći nemoral proširio na veliki dio naroda i države.

Junajted pres: U skladu sa statističkim podacima prosjećan broj djevojaka u Britaniji koje u srednjim školama uzimaju tablete protiv začeča dostiže cifru od 80%. U isto vrijeme, novine Times London su napisale da je ispravan rečeni statistički podatak. Dalje je u članku napisano da su neke dijevojke pitale svoje predavače koju vrstu tableta protiv začeča je najbolje koristiti. Na kraju članka je napisano da ova katastrofa proizlazi iz pretjerane slobode koja je data mladim Britankama. 327

Asošijated pres: Doktor Mulenz ističe da svaka peta engleska djevojka koja dolazi na vjenčanje u crkvu, dolazi trudna. Doktor Mulnez koji inače radi u južnom Londonu u tom članku iznosi slijedeće: “Svake godine u londonu se obavi 50 000 abortusa i svako 20. dijete koje se rodi je nezakonito. Sa ovim dolazi podatak da se iz

325 Rah we resm zendegi, str. 2. 326 Rah we resm zendegi, str. 9. 327 Ruznameje Itla’at, šemareje 10623.

190

godine u godinu uslovi života poboljšavaju i da se povećava broj novorođenčadi. Doktor Mulenz vjeruje da se rađa stalno uvećan broj nezakonite djece iz uglednih porodica te da djevojke koje potječu iz bogatih porodica više od drugih rađaju nezakonitu djecu. 328

Šteta koja proističe iz pretjerane i neutemeljene slobode kada su u pitanju putene strasti dovodi do uništenja osnove porodičnog života i do zagađenja cjele generacije te do opasnog spolnog zastranjenja. Kao posljedica ovoga javlja se povećan broj ubistava usljed propalih ljubavi i urušavanja moralnih vrijednosti. Štaviše ova stvar je u koliziji sa ljudskom čašću i sa uzvišenim ljudskim stremljenjima. Najzad, čovjek je veći od toga da bude rob strasti i da sluša samo svoje putene porive.

Nesumljivo je da seksualni nagon treba biti zadovoljen poput svih ostalih nagona. Stoga je svaki musliman, u duhu neizbježnog zakona kreacije, dužan da upražnjava ovaj prirodni poriv – ali s jednom bitnom napomenom: poriv mora biti upokoren čovjeku, a ne čovjek porivu.

Slobodni ljudiOnaj čovjek koji bezuslovno sluša svoje duševne (nefsanske) porive

nije slobodan čovjek. On je, štaviše, rob i sluga svojih strasti. Slobodan je samo onaj čovjek koji snagom imana i razuma, te sa snagom morala i dobrote, sebe oslobodi od robovanja imetku, položaju, svojim strastima i srdžbama.

Rekao je Imam Ali, as: Ko napusti strasti, slobodan je čovjek. 329

Isto tako je Imam Ali, as, kazao: Rob strasti niži je od stvarnog roba. 330

Također je Imam Ali, as, kazao: Najveći neprijatelj čovjeku su njegove strasti i srdžbe. Onaj ko ih

uspije upokoriti podigao je sebi (duhovnu) vrijednost i i postigao je svoj cilj. 331

Životinjski poriviStanoviti broj čovječijih sklonosti zajednički je između životinje i

čovjeka, poput slj. sklonosti: ljubavi prema sebi, ljubav pream svojoj djeci, strasti i srdžbe, jedenja, spavanja i sl..

Jedan dio sklonosti tiče se isključivo ljudske vrste, to su sklonosti poput vraćanja povjerenih amaneta i pridržavanja dogovrenih ugovora, požrtvovanosti i čednosti, stida i dostojanstva (časti) i dr..

Insanske sklonosti i nagoni

328 Ruznameje Kejhan, šemareje 5356. 329 Tehaful ‘uqul, str. 89. 330 Gururul hikem, str. 203-498. 331 Ibid.

191

Zajednički nagoni i sklonosti iako su sa aspekta potrebe nastavka života nužni i ljudima i životinjama– te iako je svaki od njih na svom mjestu vrijedan i potreban – međutim, ti nagoni i sklonosti nisu i nikada neće ni biti mjerilo čovječije ljudskosti, plemenitosti i insanijeta. Ovi nagoni ne mogu biti oslonac i utočište ponosa čovjeka.

Nagoni i sklonosti koji mogu biti supstanca čovjekovih vrlina i dobara, jesu upravo nagoni i sklonosti koji čovjeka odvajaju i čine ga različitim od životinja, i to su nagoni koji čovjeku omugaćavaju da na njihovom fonu stigne do zenita ljudskih vrijednosti i vrlina. To su dakle nagoni i sklonosti koji čovjeka čine specifičnim i posebnim stvorenjem. Koliko god da ove duševne sklonosti kod nekog naroda budu jače i življe, utoliko će vrijednost i društvena životnost tog naroda biti veća i toliko će taj narod biti bliži zbiljskoj ljudskoj sreći.

Neke ljudske sklonosti su ugrđane u sam čovječiji fitret i u dubinu njegova nutarnjeg bića. Valjan odgajatelj je dužan da pravilnim propitivanjima iste oživi te da ih iz stanja potencijalnosti pretoči u stanje aktuelnosti – poput npr. sklonosti ka vraćanju amaneta i obdržavanju ugovora. Međutim, treba istaći da neke sklonosti u ljudskim nutrinama nemaju fitretsko utemeljenje. Dobar instruktor će se u odgojnom procesu okoristiti svim naučnim metodama i odgojnim sredstvima te će posredstvom istih u nutarnjem biću svojih učenika kreirati osobine poput stida i čednosti.

Moralne vrlineVisoke moralne vrline jesu upravo one osobine zarad čijeg

upotpunjenja i usavršavanja je časni Pejgamber, sava, poslat u svoju zemaljsku misiju. Upravo je promicanje ovih vrlina bio značajan segment poslaničke misije. I upravo je o visokim moralnim osobinama objavljeno na stotine ajeta i prenesono na stotine hadisa.

Učinci i tragovi ovih osobina odnose se na ljudsku sreću, očuvanje časti i ljudskog dostojanstva, kao i na čuvanje ljudskih nagona i sklonosti te uravonteženju istih – čime se čovjek čuva od negativnih i nemoralnih efekata.

b اء �ف�ق�ر� �ذين� ل � ال وا �حصر� يل في أ ب *ه س� � الل �طيع�ون� ال ت �س� �ا ي ب ر�ض في ض�ر�� األ

�ه�م� ب �ح�س� �ج�اهل� ي �اء ال ي �غ�ن �ع�فKف من� أ �ع�رف�ه�م الت يم�اه�م� ت س � ب �ون� ال �ل أ �س� �اس� ي الن اف�ا �ح� ل إ

...i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. (El-Beqare, 273)

Nagon gladi čovjeka tjera u potragu za hranom i konzumiranju iste. Ljudi kojima vladaju životinjski nagoni ne ustručavaju se ni od jednog

192

ružnog i nepočudnog postupka. No, plemeniti i časni ljudi, koje krase visoke moralne osobine, čak i u situacijama kada hara glad, ne podaju se moralnim prekršajima i do hrane ne dolaze na nezakonit način. Oni sebi ne dopuštaju ljudsku niskost i poniženje. Njih ne obuzimaju hajvanski nagoni, oni zaprečavaju puteve takvim nagonima prema sebi.

Uzvišeni Bog je u gornjem ajetu opisao siromašne muslimanske časne duše, koje krase visoke moralne odlike i koji ne dodijavaju ljudima. Njih Kur'an predstavlja i veli da su su to ljudi koje krase visok ahlak, čednost, čast i dostojanstvo. To su oni koji su ovladali svojim životinjskim porivima i koji nikada ne pružaju ruku potrebitosti i očekivanja prema drugim ljudima. Ovdje su na sceni samosvjesni siromasi, sa visoko uzdignutom ličnošću i poštovanjem u društvu. Među ljudima tako žive da ih neupućeni među njima računaju bogatim i moćnim.

Spolna čednostSpolna i putena čednost jedna je visokomoralna osobina koju vješt

instruktor, s valjanim odgojnim metodama, može odgojiti u djetetu. Ukoliko se u čovjeku odgoji i ukroti ova osobina, ona će biti kadra da u njemu kontroliše seksualni nagon. U slučajevima kada strast proradi i pobuni se u čovjeku te imadne namjeru da ga odvede u ekstremizam i kršenje moralnih zapovijedi – naspram nje se poput snažne brane istura moralna čednost. To rezultira odbijanjem upokoravanja strastima i čuvanjem čovjeka od sigurnog pada u moralnu kaljugu.

One osobe koje su lišene ove moralne osobine i čednosti, uvijek su izložene opasnosti moralnog stropoštavanja, iz kojih mogu proizaći bolne posljedice. Ukoliko ih događaji i životne okolnosti ubace u žrvanj strastvenih i putenih izazova - te ih uvedu u djela sučeljena sa čednošću - teško je povjerovati da će se oni moći od ovoga sačuvati i izbjeći moralni pad i nesreću.

Osnove pohvalnih i poželjnih osobina poput čednosti, kreposti i drugih vrlih odlika, počinju se formirati još iz vremena ranog djetinjstva djeteta. Stoga je vrlo važno da roditelji ulože stanoviti odgojni napor te da ove vrijedne osobine formiraju u djetetu, dok ono ne stasa - kada će već biti kasno za preodgoj.

Roditeljski čedni i neporočni razgovori kreiraće čistu atmosferu u porodici, što će biti dobar preduvjet za nastanak i formiranje trajne odlike čednosti i kreposti kako kod djece tako i kod cijele porodice – što je i najbolji put za odgajanje ove dragocjene osobine kod djece.

Islam, dakle, ima potpuni obzir u odnosu na rečene odgojne smjernice. Stoga je Islam roditeljima, u cilju njihova valjanog odgoja čednosti kod njihove djece, dao sve potrebne instrukcije. Danas ćemo ako Bog da iznijenti neke od islmaskih smjernica, ali će prije toga biti potrebno da umove cijenjenih slušalaca pripremim kroz iznošenje osnovnih sadržaja

193

tekstova koje su napisali neki naučnici iz ove oblasti – seksualnog nagona.

Nesumnjivo je jedan od najjačih čojvječijih nagona puteni nagon. Po današnjem razumijevanju, seksualni nagon ne tiče se samo pukog seksualnog odnosa mušakarcaa i žene. Smisao ovog nagona zaprima šire značenje, od čijih aspekata je i čežnja za seksulnom vezom.

Zakon ljubaviSa aspekta današnjih svjetskih učenjaka, seksualni nagon poput je

zakona ljubavi i zakona topline, koji su od početka položeni u čovječiju nutrinu. Još u vrijeme djetinjstva, u godinama prije puberteta, ova sklonost se suptilno pojavljuje i pokazuje kroz različite aspekte i kanale. A u zrelim godina uzavrela strast šiba poput plamenog jezika i pokazuje svu svoju vrelinu i uzbuđenje. Ovo u tijelu i duši mladog čovjeka izaziva buru.

Većina učenjaka prihvaća činjenicu da neke dječije reagcije proističu iz njihova putenog nagona. Međutim, Frojd u ovom slučaju, kao i u nekim drugim slučajevima, pribjegava pretjerivanju i ekstremizmu te skreće s kolosjeka zbilje i stvarnosti. Frojd je u svojim teorijama otišao u krajnost i previše se oslonio na puteni nagon. Išao je čak dotle da je i majčinu ljubav izvorno sveo na putene strasti, o čemu mi dalje nećemo detaljisati i diskutovati. Frojd je uvjeren da u čovjeku egzistiraju samo dva glavna nagona: prvi je ljubav prema sebi, i drugi je puteni nagon. On glavni dio ljudskih užitaka, od početka djetinjstva do kraja života, nalazi na izvoru putenog nagona. Po Frojdovom mišljenju, i po mišljenju njegovih pristalica, dijete kada doji svoju majku ili kada sisa svoj prst, čini to stoga da zadovolji svoj puteni nagon.

Spolni nagoni djece i spolni nagoni odraslih imaju isto izvorište, tj. istovjetna pokretačka sila pokreće i jedne i druge. Dovoljan je ovaj istovjetan izvor, da mi za neke pokrete i reakcije djeteta povjerujemo da potiču iz spolnog nagona te da ih tretiramo kao svojevrsni odraz dječije spolnosti. Frojd između mehanizama obznanjuje mnogobrojne nivoe i faze i to na način da se dječija spolnost prvotno ispljava preko usta i da se izvodi kroz sisanje dojke. Potom se isti nagon prenosi na zube odnosno na grickanje i ujedanje. 332

Neki učenjaci su uputili kritičke opaske Frojdu po pittanju njegova tretiranja nagona te su stanoviti dio njegove teorije smatrali nerealnim i u njeno pobijanje iznjeli su odgovorajuće argumente, ali su također i sami priznali da neke dječije reakcije proizlaze iz putenih nagona.

Kada god zaželimo da da sve Frojdove teorije o seksualnosti prihvatimo, načinili smo svojevrsno porinuće. Potrebno je ovdje načiniti filtriranje Frojdovih teorija, što se u toku posljednjih nekoliko godina postupno i čini. S tim što pitanje seksualnosti ne treba miješati s pitanjem ljudske reprodukcije. Jedna stvar se ne može poreći, dijete osobito u drugoj fazi svog djetinjstva (od 3 do 6 godina) već posjeduje stanovitu seksualnost. I ova stvar nipošto nije samo ljudski specifikum,

332 Andišehaje Frojd, str. 42.

194

jer svi znaju da majmun, naprimjer, nekoliko godina prije punojetnosti pokazuje izvjesne znake seksualnog ponašanja. 333

Dijete koje se tek rodi posjeduje u sebi potencijal za budući govor i razmišljanje. Zarad odgajanja i valjanog jačanja ova dva potencijala potrebna su dva potpuna programa: jedan je prirodni program i drugi je odgojni program. Kada je u pitanju prirodni program tada svi odgojni faktori i faktori rasta treba da budu zdravi, e da bi na fonu njihovih aktivnosti jezik i mozak postigli prirodno savršenstvo, i da bi njihovi potencijali govora postupno bili aktivirani. Ako bi zbog bolesti, ili iz nekoga drugog razloga, jezik i mozak bili zapriječeni od svog daljeg napredovanja, dijete bi postalo nijemo i nesposobno za razmišljanje. U odgojnom programu za ispravan odgoj valjanog govora i razmišljanja potreban je odgovarajući odgajatelj koji će jezik i um djeteta staviti pod potpunu kontrolu i uputiti ih na ispravan put. Jezik dječiji će tako biti očuvan od neukaljanosti od razvratnog i nepriličnog govora, a um od nevaljalih misli i zastranjujućih ideologija.

Seksualne sklonosti se također od početka javljaju u djetetu. Potrebno je da prirodni faktori postupno odnjeguju dječiji seksualni nagon te da ga na osnovu zakona stvaranja prevedu iz stanja potencijalnosti u stanje aktualiteta. Osim toga, potrebno je da odgojni faktori taj nagon valjano usmjere i sačuvaju od razvrata i zastranjenja.

Roditelji koji sami nisu čisti i kreposni i koji pred djetetom govore neumjesan govor i rade stvari suprostavljene ljudskoj čednosti, to biva razlogom nesreće i zastranjenja njihove djece, koja u startu kreću na suprotnu stranu od čestitosti i kreposti.

Odgojni i prirodni programi Najvažniji princip koji u valjanom i ispravnom odgoju djeteta treba

poštovati jeste usklađenost odgojnih programa sa prirodnim zakonima. Roditelji su dužni da prilikom odgajanja svojega djeteta prate prirodne fitretske zakone te da djecu odgajaju u skladu s njima. Naprimjer, hrana djeteta prije nicanja zubi razlikuje se od hrane poslije nicanja zubi. Potrebno je da odgajatelj u režimu ishrane djeteta također slijedi zakon prirode te da mu hranu prilagođava shodno njegovu prirodnom rastu i razvijanju. Ljubav prema igri također je jedna od fitreskih potreba djeteta. Odgajetelj treba svoj odgoj prilagoditi fitretskom zovu djeteta te će on svoj program začiniti zdravom i korisnom igrom.

Fitretski spolni nagon jedan je od najvažnijih nagona djeteta. Ovaj nagon razvija se u skladu sa stanovitim brojem preciznih prirodnih zakona i pravila, kroz koje dolazi do postupnog spolnog sazrijevanja, sve dok osoba ne stigne do potpune zrelosti.

333 Če midanim?Bulug, str. 43.

195

Da djeca ne bi upala u spolne probleme, te da ne bi došla u koliziju sa uzvišenim zakonom ćudoređa, potrebno je da roditelji uspostave ispravan i s fitretom usklađen program spolnog odgoja, putem kojeg će ih uputiti i izvesti na put sreće.

Danas je prihvaćeno da se spolni razvoj djece zaustavlja u intervalu između 6 i 12 godina. Prema riječima učenjaka psihoanalize u ovom dobu leži skrovita jedna cijela životna faza djeteta. U ovoj fazi između dječaka i djevojčica uspostavljaju se ljubavne naklonosti koje nemaju nikakvih seksualnih poriva. No, pokretačka sila spolnog nagona, naročito u doba puberteta eskalira više nego u bilo koje vrijeme. Iako je spolna sklonost živa do vremena šerijatskog punoljetstva (djevojčice 9, i dječaci 15 godina), ona još uvijek egzistira sakrivena pod pepelom. Ali od ovog vremena nadalje ona ispruža svoj jezik i pokazuje sva svoja očitovanja. A onda se tako procvjetana ustaljuje. 334 U ovih nekoliko redaka tri stvari se uočavaju kao upečatljive: a) prvo je to da je doba od 6 do 12 godina straosti specifično doba

djetinjstva, b) drugo je to da je seksualna strast u ovom dobu još uvijek vatra koja

miruje pod pepelom, da bi neposredno iza toga buknula i pokazala svoje plamene jezike.

c) prirodni zakon ili zakon kreacje nalažu da u dobi od 6 do 12 godina ovaj nagon biva skriven.

Ove tri stvari prihvatljive su kako za Frojda tako i za ostale učenjake.

Skriveni spolni nagoniObzirom na princip usklađenosti prirodnih sklonosti i metoda odgoja,

najbolji i najefikasniji program valjanog spolnog odgoja može se dobiti u dobi djeteta od 6 do 12 godina. To bi bio program koji je skladan sa skrivenim seksualnim nagonom, kada se kod djece javlja međusobna ljubav bez direktnih putenih strasti. Drugim riječima, prirodni program tiče se spolnog odgoja nekoliko godina prije puberteta. Potrebno je da program odgoja bude usklađen sa zakonima prirode šro će pomoći odgoju dječije spolnosti.

Islam je u svom odgojenom programu djeteta, dobne starosti između 6 i 10 godina, obratio naročitu pozornost težeći odgojiti pravilnu spolnost kod djece, stvarajući kod njih osobine trajne čednosti. Upravo zato je Islam svojim sljedbenicima dao sva neophodna upustva.

Prirodni i konvencionalni zakoniIslam u svojim odgojnim programima njeguje usklađenost prirodnih

(kreacijskih) zakona i dogovornih (tešri'i) propisa te sa svojom odgojnom praksom pripomaže u stvaranju povoda i načina prikrivanja dječije seksualnosti.

334 Če midanim?Bulug, str. 43.

196

Islam djecu dobne starosti od 6 godina naviše nastoji sačuvati od podsticanja i provociranja njihovih seksualnih poriva i roditelje obavezuje da svojoj djeci omoguće uvjete u kojima će svoje putene nagone držati skrovitim. U tom smislu je preneseno mnoštvo ajeta i hadisa od kojih ću vam neke ovom prilikom prezentirati.

Rekao je Božiji Poslanik, sava: Već u dobu od 10 godina odvojite postelju između vaša dva dječaka,

dječaka i djevojčice i između dvije djevojčice. 335

Također je, prema Imam Bakiru as, kazao Božiji Poslanik, sava: Odvojite postelju dječaka u dobi od 10 godina od ženskih osoba. 336

Prenosi se od Abdzlah ibn Omera da je Božiji Poslanik kazao: Razdvojite vašu djecu u posteljama kada dostignu 7 godina. 337 U drugom hadisu se od Pejgambera prenosi: Razdvojite djecu u posteljama od 6 godina. 338 Imam Musa ibn Džafer prenosi od Imama Alija, as: Svoju djecu sa 7 godina pokrenite na namaz a sa 10 godina ih

razdvojite u postelji. 339

Usklađenost zakonaZakon prirode diktira da djeca od 6 godina pa do doba puberteta imaju

skriveni i ugušen spolni nagon. Islam je svoj odgojni program uskladio sa zakonom prirode i dao naredbu da se djeca od 6 godina pa na više razdvajaju u postelji da ne bi usljed tjelesnog dodira potakla međusobni spolni nagon.

Rekao je Božiji Poslanik, sava: Neka vam dječak od 6 i više godina ne ljubi djevojčicu. Isto tako neka

se tuđe žene ustegnu od ljubljenja dječaka koji je prešao 6 ili 7 godina. 340

Ebu Hasan, as, je kazao: Kada vam djevojčica dostigne 6 godina, onda tuđi čovjek (nemahrem)

nema pravo da je ljubi niti je može grliti. 341 Imam Sadik, as, rekao je prenosiocu hadisa: Kada djevojčica dostigne 6 godina nije dobro da je više ljubiš. 342

Ahmed ibn Numan je upitao Imama, as: “Kako da se odnosim prema djevojčici od 6 godina koja je došla kod

mene, a nije mi bliski rod (mahrem).” Imam mu je odgovorio: “Nemoj je ljubiti niti grliti.”343

335 Vesail, sv. 5, str. 28. 336 Mekarumul ahlak, str. 115. 337 Biharul envar, sv. 23, str. 114. 338 Mustdrek, sv. 2, str. 558. 339 Mekarumul ahlak, str. 115. 340 Mekarumul ahlak, str. 115. 341 Vesail, sv. 5, str. 28. 342 Vesail, sv. 5, str. 28. 343 Biharul envar, sv. 23, str. 114.

197

Rekao je Imam Ali, as,: Brisanje stidnog djela mahramicom od strane majke svoje kćerkice od

6 godina smatra se jednom vrstom bluda. 344

Ljubljenje, grljenje, posađivanje u krilo i diranje stidnih djelova tijela jesu faktori koji podstiču spolnu strast. Zarad toga da se spolni nagon djece starosti 6 godina i naviše sačuva skrovitim, Islam je u svom odgojnom programu predvidio i naredio odgajateljima djece da se klone spomenutih radnji.

�ا Kه�ا ي ي� �ذين� أ �وا ال �م� آم�ن �ذنك �أ ت �س� ي �ذين� ل �ت� ال �ك �م� م�ل �ك �م�ان ي

� �ذين� أ �م� و�ال �غ�وا ل �ل �ب �م� ي ل �ح� ال �م� ث� منك �ال� اتQ ث �ل من م�ر� ة ق�ب �ف�ج�ر ص�ال� �ض�ع�ون� و�حين� ال �م ت �ك �اب ي ة م<ن� ث الظ�هير� �ع�د و�من ة ب اء ص�ال� �عش� ث� ال �ال� اتQ ث �م� ع�و�ر� �ك ل

O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavaljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni...(En-Nur, 58)

Uzbuđujući prizoriČasni Poslanik je kazao: Tako mi Boga, ako se čovjek spolno zabavlja sa svojom ženom, a

njihovo dijete u istoj prostoriji bude budno ih vidi spojene, i čuje njihove strastvene uzdahe – to dijete nikada neće biti istinoljubivo. Dijete koje se osvjedoči u taj akt, bilo muško ili žensko, i samo će na koncu zaglaviti u bludu. 345

Imam Sadik, as, je kazao: Kada se u sobi nalazi dijete neka muževi ne stupaju sa svojim ženama

ili robinjama u intimni odnos, to zato što ovaj čin navodi dijete na bludnu radnju. 346

Imam Bakir, as, je također kazao: Kloni se mjesta stupanja u intimu gdje te dijete može vidjeti, koje može

shvatiti tvoje postupke i iste drugima opisati. 347

Islam je je zbog slijeđenja zakona kreacije i s ciljem pokrivanja spolnih nagona djece, u svom odgojnom programu naložio roditeljima da se klone strastvenih međusobnih radnji koje bi bile u vidnom dosegu djece, jer ako te čine vide djeca to će u njima pobuditi seksualne nagone.

Iz cjeline spomenutih hadisa da se zaključiti da Islam nudi sveobuhvatne odgojne programe koji su usklađeni sa mudrim zakonom kreacije. Naučna iskustva učenjaka potvrđuju da ljudska fitretska priroda kao i Božiji kreacijski zakon nalažu da dječiji spolni nagon treba staviti

344 Mekarumul ahlak, str. 115. 345 Vesail, sv. 5, str. 16. 346 Vesail, sv. 5, str. 16. 347 Ibid.

198

pod kontrolu i učiniti ga skrovitim u godinama sticanja zrelosti (puberteta). Riječju, taj nagon treba poput vatre držati skrovitim ispod pepela.

Slijeđenje fitretaIspravan odgojni program za dijete jeste onaj koji slijedi logiku fitreta

i logiku krecijskih prirodnih zakona. A to je onaj odgojni metod koji spolni nagon djeteta čuva skrovitim i nepobuđenim u životnom okruženju.

U svim predhodno navedenim ajetima i hadisima rečeni cilj je obznanjen sa punom pažnjom. Naglašeno je od strane prvaka Islama da roditelji trebaju poduzeti punu pažnju i nadzor nad životom i podstupcima svoje djece u porodici. Oni trebaju dječije spolne nagone čuvati od svih faktora koji ih pobuđuju i podstiču njihove strasti. Roditelji koji i sami posjeduju čednost i klone se govora i postupaka koji su suprostavljeni čednosti, čak i u odsustvu djece, i roditelji koji slijede prirodni zakon i šerijat, nastoje čuvati dječije spolne nagone pokrivenim i skrovitim. Samo tako oni mogu očuvati svoju djecu čednom čestitom i prirodno zdravom. Na taj način oni mogu još od ranog djetinstva u svojoj djeci formirati poželjne i pohvalne osobine. Svi kreacijski zakoni i pravila prirode ustrojeni su mudro i na dobrobit čovjeku. Zastranjenje i skretanje u odnosu na bilo koji od ovih zakona donosi negativne rezultate što neminovno povlači različite vrste odmaze. Skrivanje putenih nagona djece nekoliko godina prije njihova puberteta jeste samo jedno od hiljadu mudrih Božijih pravila u svijetu kreacije.

Dječija snaga u danima skrivenosti spolnih nagona dobro koristi priliku, jača konstrukciju i tjelesne organe. Dijete se dobro razvija, postiže svoju potpunost i svi njegovi tjelesni sastojci su spremni preći u fazu puberteta. U vrijeme kada spolni nagon iziđe iza zavjese skrivenosti i kada zapretana vatra ispod pepela izbije i ukaže svoj plameni jezik, tada je djete već izgradilo svoj tjelesni sistem i spremno je prihvatiti ovu promjenu. Ono je sada spremno na sve dolazeće okolnosti i uvjete. Dijete ovdje bez i najmanje opasnosti, i sa najzdravijim tjelesnim prirodnim stanjem, okončava svoje djetinstvo i ulazi u fazu puberteta koja predstavlja drugu fazu njegova života.

Ako se zakon prikrivanja spolnog nagona ne bude proveo u punoj mjeri, ako različiti faktori doprinesu bržem sazrijevanju te ako se spolni nagon u djetetu pojavi prije njegovog prirodnog vremena, djete će pogoditit raznolike anomalije i ostaviti loše tragove na njegovom tijelu i duši.

Prebrzo sazrijevanje

199

Bolest prebrzog sazrijevanja i posljedice koje proizađu iz toga jesu prvi loša stanja djeteta. Da bi ova stvar donekle bila jasnija te da bi slušaoci o ovoj problematici stekli podrobnije informacije, prenjet ću vam sažete ulomke iz knjiga nekih svjetskih učenjaka o razvoju djeteta, kao i spremnosti njegove tjelesne konstrukcije za potpunu zrelost.

Novorođenče predstavlja skup organa i raznolikih tjelesnih djelova. Različiti tjelesni organi sastoje se od skupa različitig skupina sićušnih djelića. Svaka skupina tjelesnih djelića posjeduje različite i specifične odlike koje se u različitim uvjetima objedinjuju i formiraju pojedini organ. Prema tome novorođenće, ili bilo koje živo stvorenje aktuelnog svjeta, sastoji se iz skupa različitih skupina i oblikovano je od tjelesnih djelića. Današnja nauka ove sitne djeliće naziva ćelijama i rast tijela skopčan je s povečavanjem broja tih ćelija.

Tjelesni razvojU svakom trenutku života u tijelu nastaju nove ćelije a predhodne stare potoršene ćelije izumiru. Budući da se ove dvije radnje događaju istovremeno, tijelo može da se ravnomjerno razvija. Međutim, ukoliko bi broj novih ćelija nadilazijo broj umirućih ćelija, onda bi se uvećao broj tjelesnih ćelija i tijelo bi poraslo. Od početka života pa sve do početka 3 decenije života, tijelo se zbog uvećanja broja novih ćelija - razvija. Međutim od 20. godine života pa nadalje, broj novih ćelija odgovara broju umirućih ćelija, i upravo se zbog toga u ovim godinama završava tjelesni razlog. S početkom doba starosti broj novih ćelija se jako smanjuje, dok broj umirućih ćelija ostaje konstantan. Upravo zbog ovoga se broj ćelija kod starih osoba postupno smanjuje, što znači da se tijelo sada smanjuje. Za rast i rađanje nove ćelije potrebuje se primarna supstanca i snaga. Primarna supstanca sastoji se od ugljenih hidrata, masnoća i bjelančevina, koje kroz hranu ulaze u tjelesni sistem te se nakon mnoštva promjena preinačuju u sićušne ćelije. Te ćelije se međusobno privlače i objedinjuju u jednu cjelinu. 348

Jedno od najpreciznijih Božijih znamenja u strukturi tijela čovjeka jeste začudni poredak i organizacija ćelija. Od momenta kada hrana uđe u želudac i kada je probavni sistem svari, pa sve do faze kada se ta hrana preinači u živo biće po imenu ćelija, ona prolazi kroz začudne faze gdje se događaju intenzivne akcije i reakcije.

Kada se sva sredstva pripreme, kada svaka ćelija dobije potrebnu i dovoljnu količinu hrane za svoju izgradnju i kada potrebna supstanca bude u količini dovoljnoj za život dvije ćelije, ćelija se djeli te na taj način nastaje nova ćelija. Jedini tjelesni organ koji je izuzet iz procesa ćelijske diobe jesu živćanja vlakna – dakle mozak i živčani nervi. Budući da novorođenće donosi sve nervne ćelije i tkiva na ovaj svijet sa sobom, i znajući da mu se u toku života ne izgrađuje više ni jedna moždana ili živćana ćelija, upravo zato uništenje ove vrste ćelija dovodi do bolesti ili do nenadnoknadivog gubitka. No, zbog prisustva svih ovih ćelija, mozak novorođenčeta počinje se razvijati. U prve tri godine života ovi učinci toliko se brzo događaju da se približno 95 % razvoja mozga dogodi upravo u ove tri godine. 349

348 Hormoni, str. 8349 Če midanim, bulug, str. 25.

200

Razvoj mozga u različitim životnim dobimaPrirodni razvoj različitih dijelova tijela djeteta razlikuje se u prvim

godinama njegova života, u godinama prije i poslije puberteta. Isto tako se broj otkucaja srca, brzina disanja jedne osobe uviliko razlikuje u dobu djetinjstva i ostalim dobima života.

Dijete se na početku vrlo brzo razvija te već u petoj godini dostiže svoju dvostruku visinu u odnosu na onu pri rođenju. Od toga vremena nadalje njegov rast karakteriše opadajuća krivulja i u desetoj godini života dostiže svoj najniži nivo, da bi poslije ove faze krivulja ponovo počela da raste. Dječaci obično počinju s novim razvojem u dvnaestoj a djevojčice godinu dana ranije. U doba puberteta visina osobe se uveća za 20-25 cm. Iako ovaj porast u odnosu na cijeli rast čovjeka nije značajan, ali obzirom da se ova promjena događa brzo pa čak i iznenadno to rezultira mnoštvom začudnih efekata. Unutarnji organi tijela također se upravo u ovom srazmjeru razvijaju i rastu a obično većina njih u vrijeme puberteta postiže najveću svoju težinu. Najveći opseg srca događa se u dobu između 12. i 16. godine života, kojom prilikom se srce dvostruko uvećava, a za ovo povećanje njegove zapremine potreban je uvećan napor i naprezanje. Mnogo se drugih tjelesno važnih životnih funkcija mijenja, ali su te promjene sporijeg karaktera. Naprimjer, broj otkucaja srca je u početku djetinjstva 135/min, da bi već u početku puberteta već bio 90 otkucaja u minuti. Kod dječaka dolazi do smanjenja za 75 a kod djevojčica 80 otkucaja u minuti. Upravo ovom srazmjeru, djevojčice u pubertetu sporije dišu od dječaka. No, dišni kapacitet koji se mjeri posebnom dišnom napravom, i koji je značajan pokazatelj snage života čovjeka, pokazuje značajan porast disajnog kapaciteta u dobi između 14 i 16 godina. Unutarnje žlijezde i hormoniJedna od bitnih tema za istraživanje današnjih naučnika jeste

istraživanje unutarnjih žlijezdi i hormona koji se luče iz žlijezda. S naučnog aspekta djelatnosti hormona su od izuzetne važnosti i odvijaju se na vrlo komplikovan način. Hormoni u osnovi tjelesnog rasta djeteta i postizanju njegove zrelosti imaju izuzetnu važnost i uticaj.

Nova biološka istraživanja su potvrdila da unutarnje žlijezde za lučenje luče hormone te na osnovu toga ostvaruju izuzetan utjecaj na rast i napredak tjelesnih organa. Njihov uticaj je toliko jak da je Pand, istraživač žlijezda i hormona, klasificirao žlijezde koje luče hormone u vrijeme puberteta. Najvažnija žlijezde su hipofiza, tiroidne žlijezde, spolne i nadbubrežne žlijezde. Neki hormoni utječu na rast i razvoj tijela a neke druge djeluju na spolni razvoj. Kada bismo hemijske supstance, koje se proizvode u malim količinama u tijelu, mogli klasificirati onda bismo ih nazvali talasom. Treba naglasiti da ovi hormoni djeluju poput dva različita talasa koja se međusobno sučeljavaju. Između ostalog, bito je i pitanje rasta visine tijela koje potiču tiroidna žlijezda i hipofiza. Potom se tjelesni rast malo-pomalo smanjuje te u dobu puberteta i spolne zrelosti dolazi do proizvodnje novih hormona. Njih izlučuju hipofiza, a spolne hormone, poput testerona, izlučuju muški testisi, a hormon folikolin izlučuju ženski jajnici. 350

350 Če midanim, bulug, str. 31.

201

Hormoni pubertetaPubertetski hormoni bivaju uzročnicima velikih promjena u strukturi

tijela djeteta, kada se tijelo djeteta skokovitom brzinom razvija i u kratkom vremenu te ono iz dječije forme prerasta u formu odrasle osobe. Ovdje vrijedi napomenuti da tijelo djeteta prethodno mora postići odgovarajući nivo razvoja, da bi potom bilo kadro da doživi brzi normalan razvoj. Ukoliko tijelo ne bi imalo dovoljnu prethodnu razvijenost, došlo bi do neuređenog i štetnog hormonalnog razvoja.

Koliko god djelovanje hormona bilo učinkovito, preko njih se ne može objasniti cjelokupno mijenjanje organizma i skokoviti tjelesni napredak. Kada jedni hormoni nestaju a drugi se pojačano luče i proizvode, tada dolazi do rasta tjelesnih poremećaja. Prema tome, njihovo djelovanje je jako važno, ali su za njihovu djelotvornost potrebni odgovarajući uvjeti i pogodan teren. Dakle, tkiva i organi trebaju u dovoljnoj mjeri biti snabdjeveni da se inače razdvojeni tjelesni organi ne bi razvijali spojeno. Riječju, za uobičajeni rast i razvoj tijela između organa i tkiva, koji su okorišćavaju hormonskim pokretanjem i djelovanjem, treba postojati odgovarajuća uklađenost. 351 Prebrza zrelost nastaje kao posljedica činjenice da dijete prije nego

dostigne određenji prirodni stupanj razvoja, i prije nego što bude spremno za sljedeću fazu razvoja, njegove spolne žlijezde počinju lučiti hormone te dijete polno sazrije prije nego što prirodno stigne u fazu puberteta.

Prerana zrelost obično se događa između 12 i 17 godine. Tada spolna žlijezda prije navršetka 10 godina života počne lučiti spolne hormone te time dijete uskače u zreliju fazu života. Na taj način djeca koja prožive ovaj ubrzani polni razvoj postaju falična u kratkom vremenu i ubrzanije rastu i razvijaju se u odnosu na svoje vršnjake. Ali nakon što dožive skokovitu zrelost u kratkom vremenu njihova hrskavica biva uništenom i onda oni počinju zaostajati za svojim vršnjacima. 352

Razlike prirodnog okruženjaDjeca ljudske vrste, poput svih stvorenja ovoga svjeta, pod uticajem

su svoje prirodne okoline. Obzirom na klimatske i geografske razlike u ostalim prirodnim faktorima i obzirom na različitosti u različitim regionima svijeta, nužno dolazi do posljedice da djeca u u različitim regionima svijeta imaju različit razvoj i napredak. Upravo je zato vrijeme prvi faktor spolnog puberteta i pokazatelj sposobnosti rađanja i širenja vrste među muškim i ženskim jedinkama, pri čemu gore spomenuti faktori utiču na sposobnosti spolnog oplođavanja u određenoj starostnoj dobi.

Starosno doba u kojem se pojavljuju prvi znakovi spolne zrelosti (puberteta) mjenjaju se u promjenjivim uvjetima. Pojava ženske mjesečnice (menstruacije) uvjetovana je georafskim i klimatskim faktorima. Topli krajevi omogučavaju bržu pojavu mjesečnice od hladnih krajeva. Kod Laponki menstruacija se javlja u 18. godini a kod Etiopljaki od 9. do 10. godine. Nova istraživanja obznanjuju da

351 Če midanim, bulug, str. 33. 352 Hormonha, str. 15.

202

koliko god je klima podsticajna, utoliko se brže javlja mjesečnica. A to znači da to u jenom slučaju može biti faktor toplote, a u drugom faktor hladnoće. 353

U dobi kada je mlada Etiopljanka bila kadra roditi dvoje djece, Laponka u tim godinama još uvjek nema mjesečnicu. Ova razlika od nekoliko godina označava prirodnu raznolikost i tiče se razlike u uvjetima okruženja u kojima se živi. Ovako promatrana stvar znači da niti je mjesečnica Etiopljanki prerana a niti je mjesečnica laponki prekasna. Smisao spolnog sazrijevanja jeste to da djevojčica ili dječak počnu pokazivati znakove izlučivati spolne zrelosti, a to je nešto što se vremenski od regiona do regiona razlikuje.

Budući da je prerana zrelost rezultat hormonalnog poremećaja, ovdje se sa temeljitim liječenjem može pomoći većini osoba zahvaćenih ovom nevoljom. Poremećaji osoba premale visine (kepeci) ne nastaju isključivo kao posljedica prebrzog puberteta, čak su poremećaji prebrzog sazrijevanja opasniji po zdravlje. 354 Moguće je da se u nekim vremenima ranije od uobičajenog pojavi

spolni nagon te da njegov izvor ne bude poremećaj, već da to budu neumjesni pobuđivači i podstrekači na to, koji u psihi djeteta kreiraju prodorne učinke te budu razlogom prijevremenog puberteta.

Moris Debis veli: Duševni poremećaji, nastali usljed promatranja strastvenih prizora i scena dovode so pojave prvih znakova prebrzog sazrijevanja. 355

Mnogo je faktora koji mogu kod nezrelih osoba podstaći i uzrokovati duševne strastvene pobude te ubrzati pojavu spolnih nagona. Između ostalog to su: čitanje priča sa strastvenim sadržajem, gledanje prizora koji pobuđuju strasti, grljenje i ljubljenje osoba suprotnog pola, tjelesni kontakti u postelji i slične stvari koje pobuđuju nefs. Sve ove stvari doprinose prebrzom sazrijevanju i naglom ulazu u pubertet.

Roditelji koji žele da im se djeca razvijaju u skladu s fitretskim programom i koji žele da im djeca djetinstvo provedu u mentalnom zdravlju, te da na prirodan način sazriju – potrebno je da slijede islamska naučavanja te da spolne nagone djece drže skrivenim, da ih ničim ne pobuđuju – samo tako će ih sačuvati od prebrzog saszrijevanja. Jedna od nepoželjnih ljudskih obilka, koja je suprotstavljena ljudskom fitretu i moralnoj čednosti, jeste spolno zastranjenje. Ispravan način spolnog zadovoljenja, po prirodnom zakonu i šerijetu, jeste taj da se muškarci i žene međusobno zakonito zadovoljavaju i da spolne nagone međusobno na propisan način upražnjavaju. Neke su osobe, međutim, u svojoj težnji za zadovolanja svojih nagona, zastranile u odnosu na pravi put te iste upražnjavaju na neprirodan način. Časni Kur'an ovakve osobe naziva prestupnicima.

353 Če midanim, bulug, str. 30. 354 Hormonha, str. 15. 355Če midanim, bulug, str. 30.

203

�ذين� هم� ه�م� و�ال وج ف�ر� ال� ح�افظ�ون� ل و�اجهم� ع�ل�ى إ �ز� �ت� م�ا أو� أ �ك �ه�م� م�ل �م�ان ي� �ه�م� أ ن ف�إ

�ر� �ومين� غ�ي �غ�ى ف�م�ن م�ل �ت اء اب ك� و�ر� ك� ذ�ل �ئ و�ل� �ع�اد�ون� ه�م� ف�أ ال

...i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju. (El Mu'minun, 5-7)

Scene suprotstavljene čednostiJedan od faktora koje može spolne nagone skrenuti sa pravog

fitretskog puta i odvesti osobu u zastranjenje, jeste javljanje nepoželjnih prisjećanja scena iz djetinstva, a koje su suprotstavljene ćudoređu i čednosti. Spolni nagon mladih i nezrele djece je prirodno ugašen i prekriven. Ako odgojni porodični uvjeti budu usklađeni sa načelom o prikrivanju spolnih nagona te ako dijete ne bude u prilici da vidi nemoralne strastvene scene i ne bude trpjelo duševne izazove, prirodno je da će ono rasti i razvijati se na normalan način i da će mu spolni nagoni sazreti na prirodan način. U vrijeme kada mlada osoba normalno sazrije i uđe u pubertet, kada joj se pojača spolni nagon i spolna zrelost postane očigledna, ona ide svojim prirodnim putem. A to znači da djevojka postaje svjesna mladića a mladić djevojke i polje za spolno zastranjenje ne ostaje otvoreno.

Kada dijete dospije u pubertet, i kada mu se ranije uspavani spolni nagoni probude, ono biva mamljeno da se sada potvrdi, e da bi se njegova psihička i nutarnja snaga počeli dokazivati. U ovom važnom i odlučnom trenutku težnja prirodne spoznaje života smjera za pokazivanjem puta za dobrovoljno dobročinstvo koje se očituje u spolnoj reprodukciji i širenju vrste. Prirodni znakovi upute, u mušku i žensku, očituju se u vrijeme njihova spolnog sazrijevanja kroz čulne promjene u njihovim reproduktivnim organima. Priroda sa ovim znakovljem i odrednicama želi da im stavi do znanja da prirodan put koji one trebaju proći jeste upravo put reprodukcije. Ukoliko je osoba shvatila ovu prirodnu direktivu i poslušala, tj. ako je muškarac prišao ženi i ona njemu, zarad stupanja u vezu i ispunjenja prirodnog zahtjeva o reprodukciji, tada možemo kazati da se upražnjavanje strasti odvija uredno i na pravom putu te da su spolni nagoni iskorišteni na prirodan i normalan način. Milioni osoba su prešle ovu crtu koju je Frojd imenovao kao međusobno upotpunjavanje. 356

Ljubavi i mržnjeSklonosti i težnje ka nečemu, kao i mržnje koje se javljaju u

djetinjstvu, dobar i loš govor koji se čuju, ružne i lijepe scene koje se vide – sve to u nutarnjem biću djeteta ostavlja tragove, a u odraslim godinama se očituje i pokazuje kroz njegova djela i postupke.

356 Frojd, str. 66

204

Postoje i porodice koje aktivno vode brigu o moralnoj čistoti i spolnoj čednosti i koje u vidokrugu svoje malodobne djece rade nečasne i nemoralne stvari, roditelji koji ne poštuju fitretske propise o čuvanju djetetovih spolnih nagona i držanju ih skrivenim, te koji štaviše, svojim nemoralnim ponašanjem, prigušene dječije nagone pobuđuju, aktiviraju ih i bodre. Riječju, osobe koje svjesno i nesvjesno priređuju različite povode i sredstva kojim podstrekavaju stravstvene nagone kod svoje djece i kod njih stvaraju želje i odvratnosti – moguće je da kod te djece, u njihovim odraslim godinama, proizvede spolno zastranjenje i silazak sa fitretskog pravog puta spolnog zadovoljavanja. Po mišljenju učenjaka psihologije, izvor spolnog zastranjenja djelimično leži u osjećaju inferiornosti i iskompleksiranosti koji egzistira u čovječijem nutarnjem biću, iako ga čovjek u vanjštini ne priznaje.

Zastranjenje i, posljedično tome, neuspješnost u prirodnom braku rezultat je svojevrsnog osjećaja kompleksa niže vrijednosti. Koliko god u vanjštini osobe ove vrste pokazivale da su inteligentne i snažnog duha i moćnih ideja, one u svojim nutrinama trpe osjećaj niže vrijednosti. Da je bilo drugačije one bi poput drugih ljudi svoje prirodne potrebe realizovale, te bi s hrabrošću i bez ustezanja stupile u vezu koja dovodi do produženja i opstanka vrste. 357

Prigušeni nagoniJedna druga vrsta poremećaja koja nastaje usljed neprirodnog

provociranja spolnih nagona djece prije puberteta, jesu kompleksi koji se oživljavaju u starijim godinama, zbkao recidivi preranog spolnog pobuđivanja iz mlađih dana.

Dijete prije nago što dođe u pubertet je slobodno u ponašanju i govoru. Zakon i društvo do tada ga ne kažnjavaaju za njegove nestašluke i postupke. Ako su roditelji čedni i ako je atmosfera i okruženje u kojem se dijete odgaja čisti, dijete će se odgojiti čestitim i ući će u pubertet čistog i zdravog tijela i duha te neće imati ni najmanjih problema niti zastranjenja u pubertetu. Ali ako okolnosti i atmosfera u kojoj se odgaja budu nezdravi, nemoralni i zagađeni i ako mu roditelji budu pokvareni - dijete će se naći u raznolikim opasnostima.

S jedne strane ono će promatrati nevaljale postupke i djela svojih roditelja koja su u koliziji sa moralom i čednošću, a s druge strane biti će odgajano u krivom i zastranjujućem pravcu. Dijete koje se od početka krivo usmjeri i počne odgajati nečednim, njegovo ispravljanje i preodgoj u starijim godinama biti će vrlo težak proces i velika je vjerovatnoća da će ta ličnost trajno ostati nemoralnom i zaprljanom.

Od onog čija bit je od početka ustojena na lošem, od takvog se nikada dobru ne nadaj.

357‘Uqdeje heqarat, str. 36.

205

S druge strane pobuđujući faktori nevaljalih roditelja i pokvarenog okruženja biti će razlogom preranog aktiviranja dječijih spolnih nagona, kao i buđenja njegovih pogrešnih osjećaja i strasti. Moguće je da dijete upravo tada doživi moralni pad te da bude zagađeno sa postupcima i osobinama suprostavljenim kreposti i moralu. Kada takvo dijete uđe u zreliju fazu, postane punoljetno i stekne društvenu odgovornost, ono će se suočiti sa nekoliko duševnih problema i psihičkih kompleksa. Usljed stalnog sukobljavanja u svom nutarnjem viću, ono će trajno biti suočeno sa kušanjem nutarnjih tegoba i patnji.

Društvena ograničenjaPrva stvar koja dovodi do ove anomalije jeste to što je ono provelo

djetinstvo u lošem i pogrešnom odgajanju, te stoga želi da svoje spolne nagone u svakom pogledu zadovoljava na slobodan i neograničen način. I svaka ranija požuda iz djetinstva, koja se utisnula u njegovu psihu, sada pokazuje svoje reakcije. Ali pametna pravila i društvena dobrobit ga ograničavaju i prisiljavaju da svoje neodmjerene nagone ukroti i svoje zastranjujuće želje iz doba prije puberteta uguši. Ovo u njemu stvara osjećaj ljubavnog poraza i ovo u njegovoj nutrini dovodi do nastanka svojevrsnog kompleksa niže vrijednosti.

Društveni pritisak izaziva raznolike probleme zbog recidiva izazvanih spolnim nagonima u djetinstvu. Sa aspekta društvenog odgoja, sprečavanje ispoljavanja spolnih nagona sve dok ne dođe vrijeme za reprodukcijom i proširenjem vrste, kao i slušanje i upokoravanje društvenim konvencijama te podčinjavanje volje pojedinca društvenoj volji – predstavlja se kao jedna suštinska stvar. Isto tako, društvo želi potpuno spolno aktiviranje odgoditi dok osoba ne stigne na jedan od nivoa zrelosti i puberteta. Jer, upravo čim bi došlo do prerane slobode spolnog aktiviranja, odgoj više ne bi imao ni najmanjeg uticaja na dijete. 358

Kompleks niže vrijednostiJer ono što ovakvog čovjeka sramoti i što stvara u njemu osjećaj

inferiornosti jesu pokvarena djela, koja su suprostavljena čudoređu, a koja je eventualno počinio u vrijeme prije puberteta. Takva osoba podsjećajući se na ono što je prošlo osjeća niskost i zaprljanost. Da bi se oslobodila od nutarnjih tegoba ona nastoji da rečena živa pokvarena sjećanja protjera iz svoje psihe, da ih pohrani u svojoj nutrini i da ih trajno zaboravi.

Povratni recidiv stvara trajni pritisak na neskrivenu svijest, a neskrivena svijest je pak svojim reaktivnim pritiskom prinuđena čuvati svoju ravnotežu. Prema tome čuvanje recidiva uravnoteženim zahtijeva neprestano trošenje energije. A šta je to stanje recidiva? To je stanje kada se neko obrati svojoj neskrivenoj svijesti (koja stoji nasuprot skrivenog nutanjrg bića) počet će osjećati bol i patnju. U pitanju je odviše bolno i sramno reaktivno prisjećanje. Zaborav iz djetinjstva s

358 Frojd we frojdism, str. 46

206

tog je aspekta što čovjek nakon moralnog pročišćenja, na te, elju odgoja, nastoji da izbriše iz memorije onaj dio života u kojem se bez prereke podavao svojim požudama. 359 U najkraćem, rasprava se vodi o tome da spolni nagoni djece, u

godinama prije puberteta, prirodno trebaju biti skriveni i prigušeni. Potrebno je da roditelji u svom odgojnom programu slijede fitretski zakon te da ih svoje odgojne uvjete prilagode i usklade s dječijim skrivenim spolnim nagonom.

Djeca koja rastu u pokvarenom miljeu i uvjetima u kojima se podstiču strasti, nakon što uđu u odraslo doba suočavaju se sa različitim duševnim i moralnim poremećajima i psihološkim kompleksima.

27�ذين� و�ق�ال� وا ال �ف�ر� م�ع�وا ال� ك �س� ه�ذ�ا ت آن ل �ق�ر� �غ�و�ا ال �م� فيه و�ال �ك �ع�ل �ون� ل ب �غ�ل ت

Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!” (Fussilet, 26)

Ispravan odgoj djeteta jeste prvi i temeljni stub pojedinačne i društvene sreće čovjeka. Upravo zato primarna obaveza i teška odgovornost lijepog odgoja djece padaju na pleća roditelja. Ispravan odgoj događa se na fonu dva načela:

a) naučno načelo – to znači da odgajatelj sa naučnog aspekta uradi svoje dužnosti na precizan i znan način.

b) načelo ozbiljnosti – svodi se na to da odgajatelj sa potpunom ljubavlju i ozbiljnošću svoja naučavanja kroz odgoj djelatno prenese na dijete te da ispuni sve svoje dužnosti prema njemu. Roditelji koji ne poznaju valjane metode odgoja i koji nerazaznaju dobro od zla, ili pak ako to znaju ali to na ispravan i valjan način djelatno ne primjenjuju na djeci - oni nisu kadri svoju djecu odgojti valjano i ne mogu od njih načiniti dobre ljude.

Stvari koje sam vam dosada kazao po pitanju lošeg odgoja djeteta, uglavnom su sljedeće:

a) neumjesna ljubav, b) nepotrebna grubost,

359 Ibid.

207

c) pogrešan i neutemeljen stid, d) ispuštanje umjesnih pohvala, e) neumjesno hvalisanje.

Loš odgojLoš odgoj znači ostaviti dijete u slobodnom prostoru bez zacrtanog okvira i programirnaog mu vremena. To su okolnosti kada je dijete u prilici da bez muke i truda postiže sve što želi. Ovo osobito važi onda ako je svjesno da za svoja (ne)djela neće biti kažnjeno. Isto tako je loše ako se dijete neosnovano bodri i razmazi; ili ako dijete odraste bez staratelja, ili ozbiljnih staratelja; ili ako mu se neosnovano prašta; ili kada se na nj utiče pod srdžbom i grubim postupanjem; ili ako mu se dopusti da one oko sebe stavi u funkciju svog maltretiranja; ili ako mu se dozvoli da sve i svakoga gleda i spominje s omalovažavanjem; ili ako se nikada ne govori ni riječi o njegovu uspjehu i dobrim aktivnostima; ako se odgaja u bijednoj, lijenoj i lopovskoj porodici; ako svoj život provodi bez vjere i nade, bez cilja i upute. Sve gore navedeno upućuje na loš odgoj. 360

Loš i neadekvatan odgoj ostavlja negativne tragove na tijelu i na duši djeteta. Neki tragovi lošeg odgajanja ostaju utisnuti u svom nosiocu do kraja života i njihov posjednik trpi stalnu patnju zbog njih. Kao što smo to više puta istakli, jedna od zlih posljedica lošeg odgoja je i pojava kompleksa niže vrijednosti u djetetu.

Ličnost ovakvog odgojenika postaje manjkava. Takva osoba gubi stabilnost i postojanost, nema povjerenje u sebe, pati od sumnjičavosti i nesigurnosti, nastoji pobjeći od životne stvarnosti i teži da nađe utočište u snovima i maštanju, alkoholu, drogi, kocki i sl. S druge strane, moguće je da ovako odgojena osoba bude sklona kavgi, da zarad skrivanja kompleksa niže vrijednosti bude proizvodila krizne situacije, da se bori protiv istine, da sebe vidi višom od drugih te da pati od skretanja u krajnosti i ekstreme u svojem ponašanju. 361

Djeca, omladina starci žene i odrasli ljudi - u najkraćem, raznolike klase ljudi u raznim starosnim dobima, mogu zbog jednog ili više razloga zadobiti kompleks niže vrijednosti. Ako taj kompleks i čvor na duši ne bude razvezan te ako to duševno stanje ostane ukorijenjeno u nutarnjem biću kao bolest, onda će njegov nosilac neprestalno biti izložen bolu i patnji, a u nekim slučajevima će završiti u ludosti.

Upravo kao što stid čini lice crvenim, tako i strah mjenja boju lica. Ukratko, kao što sva dušvevna stanja ostavljaju traga na tjelu, isto tako kompleks niže vrijednosti, koji predstavlja svojevrsni osjećaj bola i duševnog pritiska, također ima svoje povratne reakcije na tijelu i može se na čovjeku uočiti kroz njegov govor i ponašanje.

Reakcije kao izraz kompleksa niže vrijednostiMnoga smijanja i plačevi, poniženja i prepotentosti, osvete ili

prelaženja preko tuđih nepodopština, samoizolacije ili samopokazivanja, 360 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 22. 361 Uqdeje heqarat, str. 7.

208

iskazivanja poštovanja ili vrijeđanja, povlačenja u sebe ili napretci, naređivanja na dobra i odvraćanja od zla - te desetine drugih ljudskih reakcija - vuku svoj korijen iz kompleksa niže vrijednosti. Ponekada ove reakcije izgledaju prirodne i odmjerene, tako da ne samo da ljudi ne uočavaju njihovo psihičko porjeklo, već njihova činitelja uopće ne registruju i ne tretiraju kao nekoga ko pati od kompleksa niže vrijednosti.

S jedne strane u odogju djeteta treba voditi računa o postupcima koji proizlaze iz kompleksa niže vrijednosti, jer je to vrlo važna odgojna stavka. To zato što je za ispravan odgoj djeteta potrebno da roditelji budu svjesni šta znači smisao pojma kompleksa niže vrijednosti i kakve posljedice proizlaze iz njega. A s druge strane ovo je potrebno zato da ljudi imaju adekvatna pojašnjenja i tumačenja ove stvari kako bi mogli držati svoju dušu moralno pročišćenom i kako bi svoja djela držali oslobođenim od strastvenih požuda. Držim potrebitim da o ovome povedem kratku diskusiju te da ukažem na neke moralne i djelatne nepočudnosti djece i odraslih koji proističu iz kompleksa niže vrijednosti. Ovo sve s nadom da će se poente rečenog iskoristiti u mnogostrukim životnim prilikama.

Nagon ljubavi prema sebi i svojoj biti predstavlja jednu od najosnovnih fitretskih sklonosti čovjeka. Prirodno je da svaki čovjek prema svome bitku i svim svojim savršenstvima osjeća naročitu naklonost. Kompleks niže vrijednosti stoji tačno naspram osjećaja ljubavi prema sebi. Kompleks niže vrijednosti upravo je moćni neprijatelj koji gordo nastupa protiv ljubavi prema sebi i koji pobunjenjički nastoji i želi čovjekovu ličnost urušiti i umanjiti njenu vrijednost. Onak ko pati od kompleksa niže vrijednosti, iako u svojoj nutrini neprestalno doživljava nerede i ratno stanje, ipak stalno nastoji ovaj svoj nutarnji haos i nemir sakriti pred ljudima te želi da njegov nagon ljubavi prema svojoj biti ne bude oštećen. On stalno, zarad držanja skrivenog ovog svog nutarnjeg stanja, dio svojih energetskih potencijala troši na ovome putu te svoje tijelo i dušu ubrzano urušava.

Nutarnja nastojanjaKada čovjek je potpuno zdrav i energetski potentan, ako ipak bezrazložno u sebi osjeća slabost, posrnulost i uznemirenost – to znači da mu je duh nezdrav. Ovo ukazuje na to da se u njegovom nutarnjem biću odigrava sukob i nered. To na opasan način uzdrmava njegov mentalno - živčani sklop i troši njegovu duševnu eneregiju. Najbolja živa usporedba za ovakvog čovjeka je automobil u kojoj vozač drži nogu na kočnici, a istovremeno na svaki način nastoji da pokrene auto. Ovakvo kočenje, koje ukopava točkove u mjestu, jeste supstanca zamora i tereta za pokretačku silu motora. Automobil koji je normalno radio godinama, ubrzo biva izbačenim iz svoje normalne funkcije. Mozak koji zbog duševne neuravnoteženosti i brige trpi patnju, nalazi se upravo u ovome stanju. Dakle,

209

nalazi se u položaju kočnice koja pritišće duh i mozak čovjeka, te uzaludno rasipa i nepotrebno troši energiju čovječijih živaca pa i njegovu tjelesnu snagu. 362

Kompenzacija manjkavostiOsoba koja pati od kompleksa niže vrijednosti, zbog osjećaja

nutarnjeg poniženja, a u pokušaju da zadovolji svoje nutarnje biće, upušta se u postupke koji su po njenom mišljenju dobri i valjani – s tim da je potpuno usredsređena na to da ljudi ne uvide izvorište njenih postupaka koji proizlaze iz kompleksa niže vrijednosti. Zato ona nastoji da svoja djela prikaže na stanoviti ispravan i mudar način e da bi ljude uvjerila u valjanosti ispravnost svojih djela. Evo dva primjera za ovakvu kamuflažu vlastitog kompleksa.

Odgovori učenika na pitanja iz pojedinih školaskih predmeta, da li zbog neposjedovanja dovoljne sposobnosti i talenta, ili zbog ljenosti i pasivnosti, nisu bili adekvatni, te je učenik pao i ostao je nepismen. Samog sebe je spram ostalih učenika tretirao nesposobnim. Bio je siguran ako bude radio kontrolni da neće dobiti prolaznu ocjenu te da će zbog toga kod ostalih đaka biti osramoćen. Zbog toga je u sebi počeo planirati kamuflažu. Zarad skrivanja svog nutarnjeg kompleksa odlučuje da napusti školu te da sebe opravda riječima: Zašto bi ja uopće učio u ovoj školi, kada od toga nema nikakve koristi. Znanje u ovoj državi donosi samo nesreću i siromaštvo. Koliko je samo obrazovanih ljudi koji su u ovome gradu bez posla i koji se okolo motaju tražeći jedan zalogaj hljeba - pri tome je imenovao nekoliko osoba. On je u toku svog govora nastojao da kod ostalih učenika dobije istomišljenike i da i njih nagovori na napuštanje škole.

Šahtar je kazao: Sjećam se da su jednu djevojku pozvali na jednu veliku proslavu. Ona se nekoliko dana sređivala. Samo nekoliko dana je potrošila na gardarobu i frizuru. No, iznenada joj se, dva - tri sata prije polaska, majka razboljela. Nije je smjela samu ostaviti. Sve što je majka govorila i sve na čemu je insistirala, nije koristilo – najzad je kći briznula u plač. Govorila je kako ću majku ostaviti u ovom stanju a ja otići na provod. Ovo tim prije što majčina bolest nije bila skorašnjeg datuma, tako da ona i nije trebala neku nužnu njegu. Poslije će majka pričati da joj kći nekoliko noći nije dobro spavala, bila je rastrzana i dobro sam vidjela da se bojala otići na onu proslavu. To zato što se plašila da za svoju odjeću neće dobiti pohvalu od ostalih djevojaka. Odlično joj je došla moja bolest kao opravdanje da ne ide tamo, a moja pohvala za njenu brižnost prema meni donijelo joj je smirenje, jer je zbiljski vjerovala da je dobro odlučila što nije otišla na sijelo. Čak je tu noć za raliku od od prethodnih noći dobro spavala. Međutim, iz kasnijeg njenog govora i postupanja bilo je očigledno da ona pati za to što nije otišla na to sijelo. 363 Mladi učenik zbog školskih neuspjeha i mlada djevojka zbog

nedovoljno lijepe odjeće zadobijaju kompleks niže vrijednosti. Ovi 362 Uqdeje heqarat, str. 7. 363 Rušde šahsijat, str. 81.

210

osjećaji dječaka odvraćaju od daljnjeg školovanja, a djevojku od učešća na sijelu. Učenik je svoje djelo preinačio u siromaštvo školovanih ljudi, a djevojka je svoj čin opravdala brigom o majci. I nijedno od njih nije bilo spremno da spomene svoj kompleks niže vrijednosti, koji je bio zbiljski uzrok njihovih postupaka.

Raznolike su reakcije koje ljudi od sebe odašiljaju, a sve na osnovu svog kompleksa niže vrijednosti. Jer, osim što se kompleksi međusobno razlikuju po intenzitetu, i uvjetima okruženja i društvenog miljea – koji realno djeluju na govor i ponašanje ljudi – svi se kompleksi međusobno i po drugim odlikama razlikuju. I uopće, duševni sklop, porodični odgoj, stečeni i fitretski korijeni osoba međusobno se razlikuju. I najzad ljudske reakcije, koje su rezultat njihovog mentalnog sklopa, međusobno se isto tako razlikuju, pa su čak i kontradiktorne.

Tako neki ljudi sa šutnjom i prigušenošću, neki sa pretjeranom pričom i galamom, neki sa ulizivanjem i dodvoravanjem, neki sa nadmenšću i prepotentnošću, neki sa čednošću i dobrotom, neki sa razvratnošću i raskalašenošću, a neki drugi sa nekim drugim postupcima zapravo ukazuju na svoj kompleks niže vrijednosti.

OsvetoljubivostJedna od najopasnijih reakcija kompleksa niže vrijednosti, kojima

neka djeca i odrasli reaguju, jeste buntovništvo i nasilništvo – nastalo kao posljedica osvetoljubivosti – čime se nanose nenadoknadive štete i posljedice.

Drugi razlog za pojavu kompleksa niže vrijednosti kod djece jeste grubo i nemilostivo postupanje sa njima. Dakle sa djecom se postupa na ponižavajući način i sa mržnjom. Od ovog dvoga još su gore tjelesne batine koje i duh i mozak djeteta stavljaju pod pritisak. Nevina djeca koja se nađu izložena ovim zlostavljanjima i maltretiranjima suočavaju se sa problemima, usljed kojih se ona izrađaju u najveće neprijatelje društvene zajednice. Upravo kao što ljubav i samilost čine osnovu društva i bivaju razlogom okupljanja i koncentracije ljudi, mržnja i surovost su isto tako faktori raskola i razvadajanja u ljudskoj zajednici. Kada dijete u porodici i domu ne osjeti ništa no nevoljnost prema svome prisustvu, onda mu ne preostaje ništa nego da misli da će i svi drugi ljudi sa njim postupati na ovakav način – sa mržnjom i odbojnošću. Ovakva osoba počinje činiti nered, svetiti se. U njegovu srcu nema mjesta za ljubav blagost i samilost. Ona se vremenom preinačava u notornog i najbezdušnijeg neprijatelja društva. Sve gorčine, mržnje i zlobe koje je nakupila u djetinjstvu sada dušmanski uzvraća društvenoj zajednici. 364

ZlobaDjeca koja trpe duševne boli i nepodnošljiva poniženja svojih

roditelja, staratelja ili neukih odgajatelja, pune naslage zlobe u svojim srcima. A onda zarad kompenzacije svojih duševnih lomova i poraza,

364 'Uqde heqarat, str. 16.

211

stupaju na teren osvete kada se ne libe od bilo kakvog ružnog i opasnog postupka, niti od bilo kakvog zločina. Jedan mali primjer dječije i mladalačke pobune jeste i njihovo bježanje od kuće i od roditelja. O tome, nažalost, čitate u novinama – kada njihovi bližnji kukmaču i mole pomoć naroda u njihovu pronalasku. Neka ova bježanja pretaču se u bolne belaje i nenadoknadive duševne štete. Često okončavaju u gubitku moralne čednosti (prostituciji), lopovluku ili u samoubistvu, ili potom djevojka ili mladić svoj crne dane okončavaju unesrećeni i upropašteni. A svoju osvetu postižu tako što svoje roditelje i cijelu porodicu osramoćuju i javno prikivaju na stub srama.

Rekao je Imam Ali, as: Loše dijete upropaštava čast i obraz porodice i donosi sramotu za

njene članove. 365

Ovdje imam u vidu nekoliko slučajeva osvete djece i mladih, koji su prethodno trpili poniženje, a koje ne bih želio ovoga puta iznositi. Jer, možda se među slušaocima nalaze mladi koji sagorijevaju u poniženju i srdžbi, koji su izazvani od svojih bližnjih te slušanje ovih stvari može kod njih proizvesti pouku kako da se osvete te da se i sami odvaže na velike zločine i grijehe. Međutim, neke osvete djece potiču od kompleksa niže vrijednosti te znjanje ovih stvari za roditelje biva korisno – i zato ću sada o tome nešto progovoriti.

Pretjerana ljubavPretjerane i neumjesne ljubavi roditelja jedan su od faktora koji

izazivaju osjećaj poniženja u djeci. Dijete koje je u poželjnoj mjeri i u ispravnoj dozi dobilo ljubavi od svojih bližnjih, pojavom drugog djeteta u porodici, ne postaje ozlojeđeno – zato što onu količinu ljubavi i pažnje koje je ranije skrbilo od svojih roditelja i sada ima. Međutim, dijete koje je imalo više od potrebne mjere ljubavi, dijete koje je maženo i paženo više nego što treba - ukratko, dijete koje je zadobilo tretman noćne svjetiljke oko kojeg svi oblijeću kao leptirovi - sa rođenjem drugog djeteta biva teško pogođeno. U sebi osjeća poniženje jer uviđa da dio ljubavi koja je isključivo bila namjenjena njemu, ide na račun novog člana porodice. Počinje biti zavidno u odnosu na drugo dijete i u odgovarajuće vrijeme sprema se za osvetu – udara novorođenće, štipa ga, ili mu zabija prst u oko. Isto tako sveti se roditeljima. Prema njima se loše ponaša, stalno je u ljutnji i opore je naravi. Na njihov govor osoro odgovara, a ponekada ih vrijeđa.

Djeca i lišenostJedan od razloga nastanka kompleksa niže vrijednosti može biti u

lišenosti od odgovarajuće odjeće, dobre hrane igrački, školske opreme i 365 Gururul hikem, str. 78

212

sl..Dijete koje među lijepo obućenom djecom nosi stare patike, zakrpljenu odjeću, ili koje od druge djece vidi dobre igračke - u sebi počinje osjećati lišenost i poniženje. Dijete koje ide u osnovnu školu, a nema potrebnu školsku opremu, u sebi osjeća kompleks niže vrijednosti i sebe među drugom djecom vidi jadnim i bjednim.

Imućni očevi, koji mogu zadovoljiti svoju djecu u potrebnoj mjeri, ali zbog manjkavosti svog duha i vlastite stisnutosti, prema djeci nastupaju kruto i sa škrtošću, čime djeci i sebi čine veliko nasilje.

1. Rekao je Božiji Poslanik, sava,: Onaj čovjek kojem je Bog dao obilje svoje blagodati, a on se stisne

spram svoje porodice, nije duhovno vezan za nas. 366 2. Imam Sedžad, as, pak veli: Onaj od vas ko više doprinese svojoj zajednici utoliko je draži

Uzvišenom Bogu. 367

Prenio je Ibn Abbas od Resulullaha, sava: Ko bude na bazaru i kupi svojoj porodici poklon, čeka ga nagrada kod

njegova Gospodara ravna nagradi onih koji potrebitima dadnu sadaku. A osobito kada on prilikom podjele poklona kaže: Prvo pokloni idu djevojčicama, potom dječacima! Jer, onaj ko obraduje svoju kćerkicu sljeduje ga nagrada ravna nagradi oslobađanja roba od sinova Ismailovih. A onaj ko obraduje svog sinčića imaće nagradu kao da je zaplakao iz bogobojanosti, a ta nagrada je ulazak u Dženente od Boga blagoslovljene (Džennat nne'im).”368

Djeca koja su u navedenim uvjetima bila izložena kompleksu niže vrijednosti mogu svoju osvetu izvesti na raznolike načine. Ponekada cijena osvete zahvaća očev život, a nekada se samo svodi na želju za očevom smrti.

Imam Riada, as, veli: Čovjek koji je materijalno moćan a stisnut je svojoj porodici zaslužan

je njihove želje za (što bržom) njegovom smrću. 369 Ta se osveta nekad odvija izazivanjem paljevine, lomljenjem

dragocjenosti, uništavanjem životnih sredstava - u najkraćem, uištavanjem imetka škrtog i stisnutog oca. A drugi puta može biti u pitanju krađa očeve imovine, čime se u poniženom djetetu javlja satisfakcija i zadovoljština za učinjene nepravde i lišenosti.

Zlostavljana djecaDoktor Elandi veli: Učenik koji zaostaje u praćenju nastave bilo zbog nemotivisanosti ili zbog intelektualne nemoći i impotentosti, spreman je na osvetu boljim učenicima koje

366 Mustedrek, sv. 2, str. 643. 367Vesa’il, sv. 2, str. 643. 368 Mekarimul ahlak, str. 114. 369 Vesa’il, sv. 5, str. 132.

213

uzima za predmet ismijavanja, bockanja i izrugivanja. Okuplja oko sebe sve one koji se smiju, i ko god donese veću provalu, šalu i vic na račun nekog od boljih učenika, on više uživa u svojoj osveti. Pri svemu ovome on ipak griješi misleći da time može kompenzirati i najmanji dio svoje nesreće i svoga neuspjeha. Naravno, ovakva osoba ne obraća ni najmanju pažnju na uzrok i pokretača svoga ponašanja. Pošto vidi da ni u jednoj oblasti ne može priuštiti bilo kakav uspjeh i privući na sebe pozitivnu pažnju, onda nesvjesno pruža ruku na svoje odmakle takmace, nastoji ih poniziti e da bi svoje nezadovoljstvo i isfrustriranost rasteretio. No, u zbilji, od svoga ismijavanja i izrugivanja ne dobija nikakav rezultat do svoje vlastito uniženje. Nažalost, na svim stranama ovakvih osoba nema samo među djecom već i među odraslim. 370

U vrijeme kada je Prvak Islama logički argumentovao islamske postulate te kada je svojim moralom i ponašanjem ostvarivao uticaj na misli ljudi i okretao njihova srca u pravcu Islama, tvrdoglavi protivnici postajali bi nezadovoljnim ovim uspjesima i u svojim nutrinama od napredovanja Islama osjećali su jad i poniženost. Nisu bili voljni da se Poslaniku priklone, a s druge strane bez upokoravanja spram muslimasnke snage nisu mogli nastaviti život. Najzad su bili prinuđeni pritvorno i izvanjski primiti Islam ali, u svojim nutrinama, su patili i osjećali veliko neprijateljstvo.

Dvoličnost i neprijateljstvoČasni Kuran je ove dvolične i licemjerne ljude imenovao munaficima.

U osnovi dvoličnost i licemjerstvo u svim stvarima, bile one vjerske ili ovosvjestke, ukazuje na poniženost i iskompleksiranost koji egzistiraju u nutarnjem biću munafika.

Imam Ali, as, je kazao: Dvoličnost i licemjerstvo čovjeka proističe iz iskompleksiranosti i

poniženosti koje on osjeća u svom nutarnjem biću. 371 Munafici koji su sagorjevali u vatri svog kompleksa niže vrijednosti

maštali su o načinu kako da se osvete. Kada su postali beznadežni u mogučnost ubijanja Predvornika Islama i u uništenje muslimanske sile, okrenuli su se drugim sredstvima. Pokrenuli su proces ubacivanja duševnih otrova, ujedanja, ismijavanja i omalovažavanja muslimana - što su sve bili načini njihove osvete. Munafici sukoliko god su mogli ismijavali muslimane. Ali u poziciji kada nisu imali hrabrosti da to čine direktno, onda su to činili tajno u svojim okupljalištima. To su činili zarad kreiranja vlastite satisfakcije i kompenziranja poraza i osramoćenosti koje su im zadali muslimani.

ذ�ا � و�إ �ق�وا �ذين� ل � ال �وا � آم�ن �وا �ا ق�ال ذ�ا آم�ن � و�إ �و�ا ل ل�ى خ� هم� إ �اطين ي � ش� �وا �ا ق�ال ن �م� إ �م�ا م�ع�ك ن إ�ح�ن� �ه�زؤ�ون� ن ت م�س�

370 Rušde šahsijat, str. 97. 371 Gururul hikem, str. 777

214

Kada susretnu one koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” - a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: “Mi smo s vama, mi se samo rugamo. (El-Beqare, 14)

Ponekada dijete koje trpi u sebi kompleks poniženosti i zapostavljenosti koristi sijelo i goste da bi se osvetilo. Kada majka ne mareći za dijete bude u svom toplom razgovoru sa gostima, dijete odlučuje da napravi rusvaj. Naglo klepi vratima, razbije nešto stakleno, za sitnicu drekne, uzvikuje bezvezne riječi - to sve tek toliko da prekine majku u njenom slatkom dijalogu sa gostima. Na ovaj način ono sa svojim nestašlucima skreće pažnju na sebe, čime objelodanjuje svoje postojanje, i tako postaje veselo i sretno zbog postignute pobjede.

Kompenzacija porazaOdrasli također, zarad osvete, u nekim slučajevima preuzimaju ovu

dječiju taktiku. Često puta se dogodilo da se neki momak zaljubio u neku djevojku i da je zatražio da je oženi. Djevojka nije iskazala volju da u njemu vidi svog muža i tako ga je ponizila. Mladić se osjeća poraženim i poniženim te zarad duševne nadoknade počinje razmišljati o osveti i kreće se s nepromišljenim potezima. Neki od njih u noći kada se djevojka udaje za nekoga drugog vrište, prekidaju struju na tom veselju i kvare sijelo, te tako kompenziraju svoj poraz i uživaju u svojoj osveti. Nevjernici koji su u startu Islama pretrpjeli brojne poraze, počeli su da razmišljaju kako da se osvete časnom Poslaniku, sava, i da tako kompenziraju svoj nutarnji kompleks niže vrijednosti na javnom promicateljskom skupu oni upravo izvode one dječije manire zarad osvete Poslaniku.

�ذين� و�ق�ال� وا ال �ف�ر� م�ع�وا ال� ك �س� ه�ذ�ا ت آن ل �ق�ر� �غ�و�ا ال �م� فيه و�ال �ك �ع�ل �ون� ل ب �غ�ل ت

Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!” (Fussilet, 26)

Jedno od najjačih sredstava promicanja i propagande Islama za časnog Poslanika, sava, bilo je učenje Kur'ana časnog. I kada bi se njegov milozvučni glas razlijegao, narod bi sa neopisovom ljubavlju i privrženošću slušao i bivao privučen kako melodijom tako i značenjem nebeske Knjige. Nevjernici su počeli patiti zbog napredovanja Pejgambera i Islama – jer je to značilo njihovo obezvređivanje i poniženje. Zato su svojoj djeci naređivali: “Kada Muhammed uči Kur'an, vi se derite, lupajte, uzvikujte bezvezne riječi koliko god više možete!” Ukratko, kao da im kažu: Činite sve ono što će pejgamberov glas pomiješati s nečim drugim i što će onemogućiti ljude da čuju značenje Kur'ana. Možda ćete na ovaj način uspjeti nadjačati Poslanika i kompenzirati naše poraze.

215

Kritikovanje je jedno drugo od sredstava kojim se poraženi i oboljeli od kompleksa niže vrijednosti služe ne bi li kompenzirali svoje svoje neuspjehe i osvetili se te kako bi nahranali svoju ranjenu nutarnju sujetu.

Kritika kao sredstvo uzdizanjaPriije sveega treba znati da je kritika jedno od naboljih i najmoćnijih

sredstava za za unapređenje i i uzdizanje pojedinca i društva. U zemlji u kojoj razumni ljudi i bez predrasuda mogu slobodno iznijeti kritiku i koji u svakom momentu mogu iznijeti manjkavosti i slabosti društvenog sistema, to je nesumnjiv znak da je ta država u fazi uspona, napretka i prosperiteta.

Kazao je Imama Sadik, as: Najdraži mi je onaj prijatelj koji mi ukaže na moje mahane i slabosti.

372

Imam Musa ibn Džafer u istom hadisu je kazao: Jedan je čas za povjerljivo druženje s braćom u vjeri. Oni će vas tada

iskreno, bez ikakvih nutarnjih predrasuda, upoznati sa vašim manjkavostima.

Ćežnja za osvetomPitanje kritikovanja jedna je od najvažnijih društvenih stvari, a koju

sada nećemo detaljno obrazlagati. Problem je u tome što se ova velika i korisna stvar koristi u svrhu osvete i obračuna s nekim, a sve zato da bi se nemumjesno razriješio čvor vlastitog kompleksa niže vrijednosti - i ove se prakse manje više drže ljudi u svim uzrastima (u djetinjstvu, adolescenciji i odrasloj dobi).

Dijete je slabašno i kada se ono našlo u igri sa nekoliko hitre i vješte djece – i nakon što je ostalo poraženo zbog svoje nespretnosti ili urođene tjelesne mahane ili ljenosti – ono u sebi počinje osjećati kompleks niže vrijednosti, odvaja se od njih i ne želi se više sa njima igrati. Kada ga kod kuće otac ili mati pitaju za razlog, ono odgovara da su to neodgojena i nevaspitana djeca, oni ružne stvari govore, meni ne daju moje pravo – eto zato se ne želim sa njima igrati. U najkraćem ovim lažima im se ovako sveti i kompenzira svoju nemoć.

Školarac početnik, kojeg je nastava loše krenula, i koji neke predmete slabo razumijeva, nije kadar tačno i valjano dati odgovore na postavljena usmena ili pismena pitanja te zato dobija lošu ocjenu – uljed toga se spram ostale djece osjeća poraženim. Zbog svoje nemoći se stidi, u sebi počinje osjećati kompleks niže vrijednosti, plačući dolazi kući i majci kaže ja više ne idem u ovu školu. Kada ga ona pita zašto, on odgovara da je učitelj cjepidlaka i da ga zbog ličnih predrasuda maltretira. Na ovaj

372 Tehaful 'qul, str. 366.

216

način novopečeni šolarac prekriva svoju slabost i za svoje poraze se sveti učitelju.

Istraživanje tuđih mahanaSvršeni srednjoškolac natiče se za prijem na određeni fakultet, ali

budući da nije dobro uradio prijemni spit biva odbijen. On se naravno zbog svog lošeg uratka počinje stidjeti pred članovima svoje porodice i drugovima. U sebi osjeća gorak ukus poniženja, ali nipošto nije spreman priznati vlastiti poraz kao odraz svoje vlastite nemoći. Naprotiv, da bi kompenzirao svoju bedastoću, on počinje da priča kako u ovoj zemlji nema nikakvog reda, prosperitet je u ćorsokaku, sve se dobija na štelu, preporuku ili za pare. A ja niti imam nekog jakog u pozadini niti imam novca – i prirodna stvar je da sam odbijen. On ovim kritičkim tonovima zapravo pokriva svoj kompleks i na taj način se sveti ustanovi koja ga je eliminisala.

Komercijalista čiji je potpis u bankama bio kredibilan, godinama je iz jedne robne kuće (veletrgovine) uzimao robu na povjerenje. Ali kada mu se finansijska situacija pogoršala, i kad je njegov sistem zasnovan na špekulacijama pao, on je ovo doživio kao težak lični poraz. U sebi je osjetio kompleks niže vrijednosti. Šefu iz robne kuće koji mu nije više iskazao povjerenje počinje iznalaziti mahane. Počinje govoriti kako je to čovjek koji ne poznaje pravo, ne poznaje komercijalu, on je obični lihvar a njihova veletrgovina je pokvarena i nemoralna, i sl..Ovim govorom komercijalist nastoji prekriti vlastitu poniženost i kompleks, sveti se tamošnjem šefu i njihovoj veletrgovini te tako kompenzira svoj poslovni neuspjeh.

Nacionalna kontrolaOdvraćanje od zla jedna je o bitnih islamskih obaveza. Odvraćanje od

zla jednna je od kontrolnih poluga iz arsenala zakonskih nacionalnih mehanizma cijelog društva. Kritika kao metod dvraćanja od zla, također je jedan od čistih i kreposnih mehanizma posredstvom kojeg se društvo čuva od dekadencije i pada. Jedan od bitnih preduslova za odvraćanje od zla jeste čistoća i neporočnost duše onoga ko izvršava ovu obavezu.

1. Imam Sadik, as, je kazao: Onaj ko se ne očisti od svojih nefsanskih stremljenja i svoju dušu ne

isprazni od svojih strastvenih i egoističnih interesa, i ko ne otjera od sebe šejtanske misli i ne potraži utočište kod uzvišenog Boga, nije kvalifikovan da ljude upućuje na dobro i odvraća od zla. 373

Neki ljudi, naigled dobročinioci, a u stvari su oni koji su oboljeli od lične sujete i kompleksa niže vrijednosti. Takvi kreću u akciju upučivanja na dobro a odvraćanja od zla. No, ubrzo se vidi da oni tragaju za načinom 373 Muhdžetul bejdau, sv. 4, str. 109.

217

kako da osobe koje su bile razlogom njihova poniženja izvrgnu pretrazi i ustanovljavanju njihovih mahana, te osveti zbog svog ranijeg poraza. Njihove grijehe iznose javno, a nekada ih pred ljudima kritikuju i kore, kako bi ih navodno sačuvali i spriječili od činjenja zla. Oni misle da na ovaj način, svojih zatrovanim savjetima, čije izvorište je njihov kompleks niže vrijednosti i minuli porazi, čine ibadet te da time izvršavaju Božije zapovijedi. A ustvari izvorište i motivacija cijelog njihovog nastupanja proističu iz njihova kompleksa niže vrijednosti, koje su pritvornošću i demagogijom predstavili kao odvraćanje od zla, a ustvari su od toga načinili bunker za vlastitu osvetu.

2. Kazao je Imam Ali, as: Ko svoj djelovanje usmjeri na krivi put, obmana i pritvornost će ga

odvesti u osramoćenost i nesreću. 374

Najbolji depozit kod uzvišenog Boga jeste pražnjenje srca od nečistih naslaga, pročišćenje nutarnjeg bića od nemoralnih i nečasnih djela i loših nakana i nijetova, i nastojanje u pravcu činjenja djela iskrenim srcem i u ime Boga. Naravno postizanje ovakvog nečega odviše je teška zadaća i misija.

3. Također je kazao Imam Ali, as: Pročistiti djelo teže je od samog djela. 375

Nesalomljivi ljudiVeliki ljudi ako se čak i nađu u poziciji da ih ponižavaju, oni sebe ne

smatraju porporaženim. U svom nutarnjem biću ne osjećaju kompleks niže vrijednosti. To zato što su srca njihova prostrana kao okean i nikakve nečistoće nisu kadar poklopiti okean i pomutiti njegovu čistu i bistru vodu. Veliki ljudi se čak nikada ne svete onima koji su ih ponizili, jer se osvetom ne žele spuštati na njihov niski nivo.

Ebu Hurejre nije bio zadovoljan vladavinom Imama Alija, as. U prvim mjesecima Alijevog halifata, on je sjeo na zemlju blizu Alija a onda počeo svojim prijateljima o Aliju kazivati ponižavajuće stvari. Čak se trudio da ton svoga govora toliko digne da bi ga čuo i sam Ali, as. Alijevi prijatelji čuvši ovaj bijedni govor, teško su se oneraspoložili i onespokojili. Sutradan je Ebu Hurejre došao kod Alija i zatražio neke potrebšttine, Ali mu je sve to ispunio.

4. Njegovi prijatelji koji su zbog jučerašnjeg govora bili ljuti, podsjtiše Alija na to, a on im reče: “Ja se stidim da njegovo neznanje, njegov grijeh i njegovo potraživanje nadvladaju moje znanje, moje praštanje i moju velikodušnost. 376

374 Biharul envar, sv. 17, str. 138. 375 Gururul hikem, str. 347. 376 Biharul envar, sv. 9, str. 519.

218

Imam Ali veći je od toga da ga neki Ebu Hurejre-i svojim ponižavajućim govorom mogu nadvladati i izbaciti iz ravnoteže, e da bi on u sebi počeo osjećati kompleks niže vrijednosti, zbog svoje eventualne odmazde za pretrpljeni poraz. On progledava Ebu Hurejreu na njegovu prekšaju i daruje mu sve što je ovaj tražio.

5. Imam Ali je također kazao: U najveće mahane spada nepraštanje tuđih prekršaja, a žurba u osveti

spada u najveće grijehe. 377 Prema tome, najgora reakcija i djelo koje poduzimaju oni koji su bili

predmet nečijeg uznemiravanja i ponižavanja jeste osvetoljubivost. Jer upravo na putu osvete čovjek se može uplesti u velike grijehe i uzrokovati vlastitu propast uz propast drugih. U ovom smislu, zadovoljavamo se onim što smo kazali, a na kraju današnjeg obraćanja, spomenućemo još nekoliko uobičajenih ljudskih reakcija.

Za žive i aktivne ljude, za ljude snažne volje, osjećaj slabosti i poniženosti biva važan faktor kao podsciaj u njihovom još većem pregnuću i nastojanju, čime oni ulažući dodatni trud, stižu do većih vrijednosnih nivoa i stepena svoje potpunosti. Jer da čovjek sebe nije vidio slabim i nemoćnim spram moćnih i snažnih sila prirode, nikada se ne bi podigao i krenuo u borbu s prirodom te ne bi polučio sve ove velike i zadivljujuće rezultate.

Ljudska slabost spram nepodnošljivih bolova i patnji dovela je do pojave nauka medeicine i farmacije, koje su se postupno digle sve do ovih stupnjeva razvijenosti. Ljudska nemoć naspram morskih valova dovela do nastanka moćnih prekookeanskih brodova. Ljudska neotpornost spram hladnoće i toplote dovela je do ugradnje sistema centralnog grijanja. Ljudska nemoć da vidi noću ishodila je izgradnjom moćnih noćnih svjetiljki i reflektora. Riječju, ljudska slabost, nemoć, poniženost postali su izvorište najvećih pokreta i ishodili su najvećim naučnim, tehnološkim i industrijskim promjenama u svijetu.

Puno je pametnih ljudi s karakterom i dignitetom koji su zbog nekih tjelesnih nedostataka u sebi osjetili poniženost, ali taj osjećaj nije im mogao uzdrmati njihovu odveć postojeću čeličnu volju niti im je to moglo obustaviti njihova traganja i ulaganja napora na putu koji je pružao nadu za napredak i prosperitet. Oni bi svoju slabost previdjeli i zanemarili, te bi na fonu još većeg truda i zalaganja dokazali svoju vrijednost, a za društvo bi postali korisnim i poštovanim članovima.

Kazao je Imam Ali, as: Uzdignite svoj ugled i dignitet u društvu time što ćete prelaziti preko

sitnih i manje važnih stvari. 378

377 Gururul hikem, str. 537. 378 Tehaful 'uqul, str. 224.

219

Druga važna stvar u borbi za istinu i uspješnost u druženju i mirenju sa ljudima, koja može biti od koristi svim ljudima je to da u druženjima sa ljudima zaboravimo na sebe te da, koliko god je moguće, ne obraćamo pažnju na to šta o nama ljudi misle i kako na nas gledaju. I uopće ne trebamo gajiti očekivanje da na druženjima bude govora o našim osobinama, pohvalama na naš račun ili o tome šta se slaže s našim mišljenjima stavovima i ukusima a šta ne. Naprotiv, mi treba da afirmativno govorimo o drugima i o onome što oni vole i žele. Upravo čim smo za trenutak na sebe zaboravili, debeli zastor se skida sa naših očiju, i svijet vidimo jasnije i svjetlije. U drugima počinjemo otkirvati dobra i jezik svoj upošljavamo u hvaljenju i veličanju dobara drugih. 379

Ako neka mlađa osoba zbog neke tjelesne mahane bude osjećala komleks niže vrijednosti, najbolji put borbe protiv tog kompleksa je taj da roditelji, koliko god mogu, misli svoga djeteta odvrate od razmišljanja i da ga uposle s poslom za koji je ta osoba kadra i sposobna da ga obavi. Usto će ga stalno bodriti i podržavati u tome. Velika je vjerovatnoća da takva osoba može srećno i uspješno nastaviti svoj život i svoj kompleks postupno prepustiti zaboravu.

Klonjenje od druženjaNeke osobe bivaju poražene zbog kompleksa niže vrijednosti i zbog

toga trajno trpe nutarnju patnju. Sebe vide poraženim, gube svoju ličnost. Zarad toga da ne bi bile predmetom ljudskog ponižavanja bježe od druženja, izoloju se, ne izvršavaju svoje dužnosti i bježe od svake vrste društvenog angažmana. Na ovaj način one svoj duševni lom nastoje kompenzirati i tako smanjiti svoj nutarnji pritisak.

Ako čovjek zbog jednog životnog posrtaja ponese neko teško sjećanje i upadne u stanje zaplašenosti, horiznot njegova života će nadalje biti ispunjen brigama i crnim slutnjama. Drugim riječima, umjesto da se ovakav čovjek sa borbom i pregnućem pokuša osoviti na svoje noge, i sa potpunim oslanjanjem na sebe, uznastoji krenuti naprijed, on će svo svoje nastojenje okrenuti u prošlost, u prisjećanje na prijašnji nekadašnji rahatluk i bezbrižno djetinjstvo. Ovakav tok se sa psihološkog aspekta naziva retrogradnim procesom. U vrijeme djetinjstva ova osoba niti je imala slobode djelovanja e da bi nešto načinila, niti je imala kakve odgovornosti da bi se za nešto sikirala. Jednostavvno živjelaa je bez obaveza i bez razmišljanja i brige obilo čemu. Upravo u ovome leži razlog zašto se mnoge odrasle osobe ponašaju djetijasto, i zašto su neuspješne i besplodne u sadašnjosti. Ovakvi ljudi ne samo da žele da se vrate u djetinjstvo, nego se čak u svojim životnim padovima i usponima ponašaju kolebljivo i nesigurno – besplodno tumarajući i lutajući okolo. 380

Društveni parazitiOsobe koje se odaju samoizolaciji i klonjenjnu od ljudi, da ne bi

pokazale pred njima svoj kompleks niže vrijednosti u većini slučajeva postaju besposličari i očajnici koji za svoje svakodnevno preživljavanje parazitski potrebuju pomoć drugih. Islam je nezadovoljan sa ovome 379 Rušde šahsijat, str. 120380 'Uqde heqarat, str. 6.

220

vrstom ljudi i gleda ih vrlo kritičkim pogledom. Imam Sadik, as, prenosi od časnog Poslanika, sava, predaju:

Božij Poslanik, sava, je dva puta Božijim prokletsvom prokleo osobu koja teret svog života stavlja na tuđa pleća. 381

Svako prirodno želi da sa drugima ima dobre odnose i želi da kod drugih bude promatran s ljubavlju i poštovanjem te da se druži sa ljudima. Ali kada to ne uspije, onda mu se bijeg od ljudi čini nečim boljim i lakšim od druženja i mirenja sa njima. Međutim, činjenica je to da ako čovjek bježanjem od druženja i mirenja sa ljudima i može privremeno primiriti svoj nutarnji kompleks, to međutim ne može kompenzirati njegov prirodni nagon, želju i potrebu za kontakte sa ljudima, a pogotovo ga ne može izlijičiti. 382

Patnja izolacijeNekada je duševni pritisak zbog izolacije i lišenosti druženja sa

ljudima neuporedivo teži od samog kompleksa niže vrijednosti. Osoba koja se odluči na samoizolaciju i odvajanje od ljudi, to čini iz neznanja i slabosti svoga duha, te se zbog eventualnog poniženja od strane ljudi stavlja u zatvor i dovodi se u sigurnu nesreću koja je veća od samog svog kompleksa.

Imam Sadik, as, je kazao: Kada čovjek osjeti nezadovoljstvo i žalost zbog sitnog poniženja i i se

prepirao zbog toga, upravo ovo ga može dovesti do velikog poniženja i do velikih nevolja. 383

Jedna od nepoželjnih reakcija kojoj pribjegavaju patenici kompleksa niže vrijednosti jeste klonjenje od druženja i društva. Ovakvi se sa ovim nepoželjnom praksom klone vrijednih aktivnosti i umjesto korisnog člana društva sebe pretvaraju u pasivnog i neaktivnog člana društvene zajednice.

Klonjenje od ljudi zbog straha od poniženja i uvrede nije svojsveno samo odraslim osobama. I neka se djeca, zbog osjećaja kompleksa niže vrijednosti i zbog straha od uvrede i ismijavanja, povlače u osamu i izbjegavaju druženje sa ostalom djecom. Potrebo je da roditelji prema ovakvoj djeci budu posebno pažljivi i milostivi te da se koliko god je to moguće bore protiv slabosti njihova duha. To zato što je dijete s jedne strane pati od sopstvenog kompleksa niže vrijednosti, a s druge strane nastoji da izbjegne poniženje od strane drugih, međutim ovo duševno stanje poput bolesti prenosi se na ostale aspekte života i ostavlja trag na dječiju psihu. Postupno izoluje njegovu prirodu i ono potpuno bježi od druženja sa ljudima, što će samo po sebi ostaviti negativne posljedice i što će trasirati loš put za njegovu budućnost.

1320

381 Vesail, sv. 5, str. 133. 382 Rušd šahsijat, str. 115. 383 Tehaful ‘uqul, str. 266.

221

Šahtar veli: Sin mojih komšija uvijek je bio povučen i usamljen. Kada bi školsko zvono signaliziralo odmor, on bi i napauzi bio sam koračajući po oblacima i nebesima. Odmah bi se iz škole vraćao kući i izbjegavao bilo kakvo igranje sa vršnjacima. Nije učestovao ni u jednoj sekciji niti u humanitarnoj družini. Nikada nikoga nije pozivao svojoj kući niti je odlazio u bilo čiju kuću. Govorio bi: Svoju sobu za učenje i svoje knjige više volim od bilo koga. Međutim, zbilja je bila ta da je ovaj dječak tjelesno i fizički bio slab te se u u igri nije mogao nosti sa drugom djecom. Zato je odlučio da ne bi morao trpjeti samilosti i poniženja pred drugima da se jednostavno povuče od bilo kakve igre. No vremenom ga je ova navika potpuno udaljila od druge djece i ostavila ga u samoizolaciji. Da je ovaj dječak shvatio izvor svog bola, ili da se obratio bilo kojem psihologu, saznao bi da se se svako slabo tijelo može ojačati i razviti. Pa čak i da eventualno apsolutno nije imao nikakvih šansi da se tjelesno razvije, zasigurno je imao dovoljo prostora da se pokaže i dokaže u drugim stvarima, u kojima je imao prostora da uz napor i pregnuće postigne zavidan nivo i položaj. 384

Iznošenje tuđih mahanaJedan drugi pokazatelj i reakcije po kojima se paćenici kompleksa

niže vrijednosti prepoznaju jeste prenošenje tuđih mahana. Osobe koje se iz nekog razloga osjećaju slabim i poniženim te u svom nutarnjem biću osjećaju nezadovoljstvo, zarad zadovoljenja svoje sujete i zbog zaštite od tuđih ponižavanja, uvijek su sklone da na skupovima prenose i iznose mahane i falinke ovoga i onoga. A ako neko drugi bude iznosio tuđe mahane i manjkavosti one se raduju.

Rekao je Imam Ali, as: Osobe koje same pate od slabosti i manjakavosti žele da se mahane

drugih objave na sve strane, da to ljudi prepričavaju, u čemu bi one našle prostor za svoja opravdanja. 385

Učenik koji je bio loš na ispitu, koji je dobio negativnu ocjenu, nije spreman spominjati imena onih koji su dobili pozitivne ocjene i nije nagodan da njima u prilog iznese bilo kakvu pohvalu. On se trudi da sakupi imena onih koji su dobili negativnu ocjenu, i svo vrijeme o njima govori. A sve to da bi time umanjio značaj vlastitog poraza i da bi osobni osjećaj poniženosti zamazao, da bi s druge strane umanjio oštricu kritike svojih roditelja i bližnjih.

Trgovac koji je bankotirao u svome poslu, koji je postao nemoćan da isplaćuje svoje ugovorne obaveze, u sebi osjeća kompleks niže vrijednosti. Da bi barem donekle ublažio svoje duševne patnje te da bi svoju nevolju iznio izvan sebe, neprestano je spominjao druge trgovce poput sebe, koji je također propao i bankotirao. On time želi da se njihovo nezavidno stanje na sjedaljkama obznani i prenosi okolo tako da koncentracija poniženja ne bude usmjerena samo na njega.

384 Rušd šahsijat, str. 116. 385 Gururul hikem, str. 407.

222

Bježanje u narkotike i opijate Sljedeća reakcija koju paćenik kompleksa niže vrijednost može da

suoči jeste ogrezlost u alkoholu i drogi, što je na žalost čest slučaj u svijetu, gdje su mnoge osobe zatrovane ovim zlom.

Čovjek čiji jedan organ obolio i koji se zbog bolova previja, može se oraspoložiti na dva načina. Jedan je liječenjem bolesti, a drugi je gašenjem osjećaja o bolesti, posredstvom opijajućih sredstava i droga. U oba slučaja bolesnik biva rasterečen, s tom razlikom što se u prvom slučaju bolest zbiljski iskorjenjuje dok u drugom slučaju bolest ostaje samo pokrivena - koju pacijent trenutno ne osjeća.

Kompleks niže vrijednosti je duševna bolest koja svoga nosioca neprestalno muči i kojem ona dokida smiraj i rahatluk. I ovdje je moguće na dva načina dokinudi bolsnikovu patnju, jedan je otvaranje čvora na njegovom komplesku i drugi je prekrivanje osjećaja putem opijajućih sredstava. U oba slučaja pacijent biva spašen od strepnji, s tom razlikom što je u prvom slučaju izliječen a u drugom slučaju ne osjeća kompleks niže vrijednosti. Osobe koje su nemoćne u liječenja kompleksa niže vrijednosti pribjegavaju alkoholu i nalaze utočište u drogi i ostalim opijajućim sredstvima, ne bi li barem nekoliko sati plamen osjećanja kompleksa zatomili i ne bi li se barem za kratko oslobodili brige i strepnje. Čim se opijajuće sredstvo ukloni, neraspoloženje i briga zajedno sa kompleksom niže vrijednosti ponovo navale i svog nosioca ponovo pritisnu.

Budući da je svaka patnja produkt nekih misli, stoga treba nastojati da se sve one stvari koje su uzročnici takvih misli i poimanja koje dovode do duševnih i tjelesnih patnji ukolonti ili barem oslabiti. Upravo zato prvo sredstvo za kojim posežu ljudi jesu alkoholna pića i narkotici. Treba znati da nastavak korištenja narkotika dovodi do postepenog slabljenja njihova dejstva, i to na način da dužim njihovim konzumiranjem ona gube svoju osjetljivost i ne samo da ne olakšavaju patnje već i sama mogu postati povodom novih bolova i patnji, tako da se njihovo uobičajeno postojanje preinačuje u njihovo nepostojanje. 386

Kada se ova stvar istraži sa psihološkog aspekta, ustanoviti ćemo da su osobe koje posežu za njima uglavnom one koje su izgubile povjerenje u sebe. Nikada osoba koja sebe poznaje i koja vjeruje u svoje nutarnje sposobnosti nije spremna da upadne u ovu skupinu ovisnika o narkoticima i drugim opijatima. Ova skupina nesrećnika, crne budućnosti, u svom društvenom životu pa i u svojoj nutrini sudaraju se sa preprekama i postaju očajni i beznadežni. Umjesto da izaberu ispravan put riješavanja problema, te da se upuste u borbu sa njima, oni se odavanjem alkoholu, narkoticima, kocki i drugim štetnim navikama, nastoje zaboraviti svoj kompleks niže vrijednosti. Riječju, oni nisu spremni za borbu na mejdanu života i s njega kukavički bježe. 387

386 Andišehaje Frojd, str. 108387 U’qde hekarat, str. 33.

223

Svetiti se, kritikovati druge, samoizolovati se, ogovarati druge, piti alkohol – sve su to reakcije očajnika i osoba paćenika od kompleksa niže vrijednosti, koji s navedenim djelatnostima nastoje kompenzirati svoje poraze i poniženja – te preko ovih neučinkovitih akata nastoje zadovoljiti svoje nutarnje biće. No nijedan od navedenih postupaka ne razvezuje čvor sa kompleksa niže vrijednosti niti liječi bolest nutarnjeg bića. Čak, štaviše, svaka od spomenutih nepoćudnih reakcija proizvodi nove materijalne i duševne nevolje.

Najbolji put borbe Najpriličniji i najbolji put i način borbe protiv kompleksa niže

vrijednosti jeste taj da čovjek ne pristane da prihvati nametnuta poniženja kao svoje poraze. On će ih koliko god je moguće previdjeti, zanemariti i zaboraviti. On će i dalje slobodnoumno i neopterećeno razmišljati. Donijet će čvrstu odluku da pokaže svoje kvalitete i sposobnosti. Izabraće da se bavi onom djelatnošću za koju smatra da ima talenta. Sav svoj kreativni potencijal i maksimalnu ozbiljnost će upregnut i staviti na taj kolosjek. Nesumljivo, kada stigne na cilj, kada ovlada svojim zanimanjem i ispuni svoju društvenu ulogu i potrebe – živjet će s ponosom i s obrazom. Tada mu jednostavno neće više ostati prostora da razmišlja o svojoj poniženosti, a niti će ga ljudi gledati s omalovažavanjem.

U današnjem svijetu puno je slijepih, gluhih sakatih osoba, koje su svoje mahane i nedostatke zaboravile i koje zadovoljno s punim elanom nastupaju, ispujavajući svoju društvenu ulogu. Ovi na fonu svoga školovanja, truda i napora dostižu zavidne položaje i žive potuno normalno s ponosom i uzdignute glave.

Rekao je Imam Ali, as: Sa velikom izdržljivošću spram nevolja i velikim zalaganjem, čovjek

može postići visoki položaj i trajnu sreću i spokoj. 388

388 Gururul hikem, str. 337.

224

28Kazao je Uzvišeni Allah:

�ص�ع<ر� و�ال� �اس خ�د�ك� ت لن �م�ش و�ال� ل ر�ض في ت� ح�ا األ� ن� م�ر� �ه� إ �حبK ال� الل �ل� ي �الQ ك ت م�خ�

Qف�خ�ور

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)

OholostJedna od odlika koja se očituje na duševnim paćenicima, kao reakcija

na kompleks niže vrijednosti, a koja nastaje zbog pokušaja skrivanja svojih poraza – jeste oholost. Ova loša osobina sa aspekta vjere i znanja, tretira se jednom od najvećih i najopasnijih duševnih i psiholoških bolesti.

Imam Sadik, as, je kazaoPonositost i uznositot (kibur) pripadaju samo Allahu, onaj ko se bude

naticao s Allahom uzvišenim u ovoj osobini, neće mu Allah povećati ništa osim poniženja. 389

Osnovni i temeljni izvor ove nepoželjne osobine leži u inferiornosti i osjećaju kompleksa niže vrijednosti, koje nadmeni i oholi čovjek osjeća unutar sebe. Ohol čovjek, prikazivanjem svoje veličine i nadmoći, nastoji zapravo da od ljudi sakrije svoj nutarnji kompleks, ne bi li tako zadovoljio svoju sujetu i barem donekle kompenzirao svoj poraz.

Osjećaj poniženostiImam Sadik, as, također kazuje: Nema čovjeka da se uzoholio i uznio, a da time nije ukazao na niskost

koja se krije u njemu. 390

On je isto tako rekao: Nikoga nije spopala oholost, a da to nije zbog niskosti koju usjeća

unutar sebe. 391

Na prvi pogled ispada da nečiji uzrok oholosti leži u njegovoj veličiniu i moći - tj. neko postaje ohol tek onda kada sebe ugleda velikim i moćnim – te najednom počne osjećati u sebi svoju visost i drugima sebe takvim prikazuje. No, iz ova dva hadisa upravo proističe suprotan zaključak: Imam, as, osnovni korijen i uzrok ovoj nepočudnosj osobini isključivo vidi u osjećaju vlastite niskosti i svom kompleksu niže vrijednosti. Zarad podrobinijeg pojašnjenja korijena oholosti potrebno je da vam istaknem još neke detalje u vezi ove problematike. 389 Kafi, sv. 2, str. 309. 390 Kafi, sv. 2, str. 309. 391 Ibid.

225

Neumjesno očekivanjeSvi ljudi, bez obzira kojem soju i kojoj klasi pripadali, imaju svoju

određenu i znanu vrijednost. Društvo ih upravo u skladu tim vrijednostima poznaje i spremno je da ih u nivou tih vrijednosti poštuje. Oni ljudi koji su spoznali granice svojih vrijednosti, oni u skladu s tim i očekuju iskazivanje poštovanja od strane društvene zajednice prema sebi. A narod ih, s druge strane, u skladu sa osjećajem svojih dužnosti, otvorenih ruku prihvata te im, u skladu sa njihovim uticajem u društvu, toliko poštovanja iskazuje.

Imam Ali, as, je kazao: Ko stane na granici svoje zbiljske vrijednosti (i ne bude pregonio)

ljudi će ga cijeniti i poštovati. 392

A onaj pak ko bude iskazivao skrušenost i skromnost, te od sebe bude pokazivao manje nego što vrijedi, ljudi će mu iskazivati i očitovati poštovanje više od onoga što vrijedi i zaslužuje.

Rekao je Resulullah, sava: Odista skromnost uvećava nečiju veličinu i vrijednost, pa budite

skromni smilovao vam se Allah. 393

Postoje ljudi koji zbog sebičnosti i egoizma žele svoju stvarnu vrijednost uveličati nekoliko puta i uzeti račun od društva za to. No, samo ljudi koji ne poznaju svoju zbiljsku vrijednost vide sebe većim od onoga što jesu i od naroda očekuju povećano poštovanje. Ovi oholi tipovi očekuju da će ljudi sa njima postupati na način kako to oni očekuju i da će ih cijeniti i veličati kako to oni žele. No, nisu svjesni činjenice da ne samo da ih ljudi neće cijeniti onoliko kako to oni očekuju, već će ih izvrgnuti ismijavanju, ponižavanju i uvredama.

Rekao je Ali, as: Ko pređe granicu u samoljublju, biće izvrgnut uvredama ljudi. 394 Samozaljubljenik je čovjek kojem ljudi zajednicedadnu, naprimjer,

vrijednosnu ocjenu 5, a on umislio da mu je vrijednost 50 – takav čovjek će se sa ljudima moći družiti samo na dva načina: (1) ili će se lišiti svojih ubleha i spustiti svoju realnu vrijednost na 5, (2) ili će tvrdoglavo ostati dosljedan sebi i svojoj umišljenoj vrijednosti 50 i nastaviti i dalje insistirati na tome.

Ako postupi po prvoj opciji, onda će se ljudi odnositi prema njemu normalno i na uobičajen način, uz obostrano uvažavanje. To će biti znak da je on izašao iz svoje bolesne faze, iz pogrešnognog svjetonazora, da je sada spoznao svoju stvarnu vrijednost te da od zajednice ne očekuje ništa pretjerano. Ljudi će također prema njemu početi da se odnose u skladu sa

392 Gururul hikem, str. 668. 393 Madžmu'e verram, str. 201. 394 Gururul hikem, str. 668.

226

svojim ljudskim dužnostima i iskazivaće mu taman onoliko poštovanja koliko zaslužuje.

Odmazda za umišljeneAko pak bude postupio po drugoj opciji, to će biti razlog nastanka

kompleksa niže vrijednosti u njegovom nutarnjem biću, a shodno tome pojaviće mu se i oholost. A umišljen tip, koliko je glup, utuviće sebi u glavu da će ga ljudi poštovati taman u onolikoj mjeri koliko je on sebi zacrtao (onih 50 stupnjeva). Ljudi će, međutim, ostati ustrajni da ga cijene u skladu s njihovom procijenjenom vrijednošću od 5 stepeni, i oni neće iskazati nimalo spremnosti da ga cijene prema većoj ocjeni. On će nespremnost ljudi da ga cijene u skladu sa vlastitim nerealnim očekivanjima, smatrati uvredom i poniženjem te će se tako suočiti sa prvim velikim duševnim i moralnim porazom. On će, ovako narcisoidan, ‘narodno nerazumjevanje’ prema svome liku i djelu početi u sebi osjećati kao nelagodu i nezadovoljstvo. A onda će, uvjeren da su ljudi svjesno potcijenili njegovu visost, krenuti s verbalnim upozorenjima na svoju veličinu jasno izražavajući njihovu obavezu prema većem poštivanju njegova lika. Ljudi će, s druge strane, na ovu njegovu megalomaniju i neodmjerenost, uzvratiti šprdnjama, podsmijesima i grdnjama te će ga time dodatno kazniti za njegovu umišljenost i narcisoidnost.

Viđenje ljudi bezvrijednim i ništavnimNarodne uvrede, ismijavanja i šprdnje još će uvećati njegovo

nezadovoljstvo. Porazi za porazima koji će uslijediti raznijet će njegovo nutarnje biće i on će upasti u stanje teškog kompleksa niže vrijednosti. Na temelju toga, on će na društvo i zajednicu gledati pesimistično, prema njima će početi gajiti zlobu i gledaće u njima svoje poniživače. Ee da bi nadoknadio sve izgubljeno on se sprema da uzvrati udarac. Ljude oko sebe počet će gledati i smatrati bijdenicima i nikogovićima. U sebi će govoriti: Ovi ljudi su ništarije pune predrasuda, bezvrijedna stvorenja, nemoralne hulje koje ne znaju prepoznati istinu i pravo drugog. Da bi na koncu poentirao: Njih takve, bijedne i jadne, nitkove i hulje, koji ne zavređuju da imaju tretman ljudskih bića, uopće ne treba cijeniti ni poštovati.

Na temelju višekratnih ponavljanja, ovaj nerealni i neosnovan govor počinje da se ukorjenjuje u njegovu nutarnjem biću te on cijelo društvo i zajednicu vidi jadnim i bijednim. Najzad njegovo tretiranje ljudi ništarijama prerasta u njegovu trajnu osbinu poput ostalih njegovih moralnih osobina. Ime ove ružne i nepoželjne odlike u etičkom riječniku zadobija naziv – oholost.

Imam Sadik je tako kazao:

227

Oholost se sastoji iz toga da se na ljude gleda potcjenjivački i s prezirom te da se istina omalovažava. 395

Imam, as, je dakle oholost (kibur) pojasnio na najkraći način te efektno definisao oholu osobu kao onu koja posjeduje dvije osobine: (1) potcjenjivanje i unižavanje ljudi i (2) omalovažavanje i neprihvatanje istine i realnosti. Može se kazati da je neviđeje istine i zbilje i dovelo ohole do toga da ljude potcjenjuju. Jer, onaj ko sebe vidi zbiljskim pogledom taj i ljude vidi u njihovu realnom stanju te ne dolazi u iskušenje da pretjeruje, kako u pogledu njih tako ni u pogledu sebe, već ostvaruje obostrano realno viđenje.

Iz kazanog se zaključuje da oholost proističe iz kompleksa inferiornosti oholog čovjeka. Ili, onaj ko sebe ne vidi jadnim i bijednim, neće se zaraziti osobinom oholosti. Sa ovim konstatacijama bivaju jasna dva gore citirana hadisa od Imam Džafera es Sadika, as.

Nasilništvo i stogost prema potčinjenimI ova tema zaigurno spada u domen ljudske psihologoje i o njoj su

upoznati eksperti za psihologiju. Tako psiholozi kažu: Svaki čovjek koji postane sklon nasilništvu, nepravdi, kršenju zakona, težnjom za vlašću – nesumnjivo je u svom nutarnjem biću opterećen strahom, slabošću, brigom – ukratko, nekim vidom kompleksa niže vrijednosti.

Svaka vrsta težnje za pobjedništvom i ovladavanjem nad drugima, zasigurno upućuje na osjećaj duševne nesigurnosti. Kada šef nad svojim potčinjenim radnicima trenira silu, ovo njegovo djelo jasno upućuje na njegov skriveni strah da neće moći osim putem discipline i diktirane poslušnosti očuvati potčinjene radnike pod kontrolom. On dobro zna da ovakva njegova ličnost i nastupi imaju više negativne nego pozitvne reperkusije. To potvrđuje i zakon, o većoj šteti nego koristi, kada muž na ženi istresa silu i otac koji na djetetu trenira strogoću. Bilo gdje da se rašire diktatura, nasilje, prinuda, ubijanje istine, krivokletstvo – to je jasan znak nepostojanja kvaliteta onoga ko ih provodi i nepovjerenja u sebe i svoju odlučnost. Dobar psiholog kadar je, posredstvom samospoznaje i samootvaranja, proniknuti i ući u korijen ovih nasilnih navika svoga pacijenta. 396

Poznavaao sam inženjera koji je bio visokostručan i koji je imao status savršenog profesora. Prema prijateljima, bližnjima i porodici bio je izuzetno uviđavan i blag. Međutim, u tvornici se prema potčinjenima ponašao krajnje tvrdo i netolerantno. Sam bi jeo, a nikada sa radnicima nije razgovarao niti je učestovao u zajedničkim proslavama i veseljima. Nikada se nije našalio, niti je bilo kome dozvoljavao da uputi riječi kritike ili prigovora. Međutim, mi smo znali da on u dubini svoga srca i duše pati i trpi bol te da bi želio da može sa svima komunicirati, sjedati sa njima za sofru, zajedno prijateljski sa njima časkati i šaliti se. Kada ga je uzeo na tretman vješt psiholog odmah je shvatio, bez da mu je to kazivao, da on nema povjerenja u poslušnost potčinjenih, te da se plaši kako ga oni drže nedostojnim za šefovski položaj, te kako mu je jedini način da zadrži ovaj status - gvozdena disciplina i krutost. 397

395 M’anil ahbar, str. 242. 396 ‘Uqde hekarat, str. 82. 397 Rušd šahsijat, str. 117.

228

Osnovno mjerilo pojave oholosti i nadmenosti jeste postojanje u osobi neke slabosti i poniženosti. S ovog aspekta moguće je se ova bolest javi kod svih vrsta ljudi: siromašnih i bogatih, crnih i bijelih, potčinjenih i šefova – u najkraćem, u svim različitim slojevima društva.

Imam Sadik, as, je kazao: Moguće je da se oholost pojavi u najnižim slojevima društva i u bilo kojoj rasi. Potom je za primjer naveo slučaj kada je časni Poslanik, sava, išao jednim sokakom u Medini. U tom trenutku je jedna crnkinja čistila smeće i životinjsko đubre u sokaku. Osobe koje su bile uz Božijeg Poslanika rekoše joj: “ Makni se Poslaniku s puta!” Crnkinja se nije ni obazrla na njihov govor te je hladnokrvno nastavila svoj posao pokazujući oholost, drsko je kazala: “Sokak je dovoljno širok, idite tamo s drugu strane!” Neke od sestara su tražile da se ona zatvori. Časni Poslanik je kazao: “Pustite je to je žena ohola i nadmena.”

Crnci, s tog aspekta što su uvjek bili ponižena i vrijeđana rasa od strane bjelaca, u vatri kompleksa niže vrijednosti osjećajući se poniženim i uvređenim, trpeći zbog toga duševnu bol. S toga nije čudno što je jedna crnkinja pokazala nabusitost a sve to zbog rasnog osjećaja kompleksa niže vrijednosti i zato je upala u oholost i sa ljudima je ovakvo osoro razgovarala.

Arapi prije Islama su bili u najgorim materijalnim i duhovnim uvjetima. Bili su u raljama nereda poganština i feseda. Činili su svakojake zločine i nisu se libili ni od kakvog grijeha. Tj. Sve zato što nisu imali ni naučnog ni kulturnog ni vjerskog ni moralnog potencijala i vrijednosti. Osim toga nije ih krasilo ni ekonomsko ni materijalno blagostanje, a niti su bili ljudi od posla i truda. Zato su ti ljudi bili poniženi, zaostali i zato ih je krasio najveći nivo oholosti, grubosti i suruvosti. To je bilo zato što su sebe smatrali u svakom aspekta bjednim jadnim poniženim i nikakvim. Imam Ali, as, je očajno stanje života predislamskih arapa u nekoliko kratkih riječi sažeo:

Zaista je Allah učinio Muhammeda, sava, Poslanikom i opominjačem svjetovima i sigurnim prenosnikom ajeta Božijih. A vi ste, o skupino Arapa, u to vrijeme bili u najgoroj vjeri i u najgorem okruženju. Obitovali ste između surog kamenja i zmija otrovinica. Pili se vodu zagađenu i hranu oporu. Međusobno ste se trijebili i veze rodbinske se raskidali. Uzeli ste bili kipove za obožavanje, i bijahoste se utopili u grijehu i neposlušnosti. 398

Iako je cijenjeni Prvak Islama uložio sav svoj kreativni potencijal da onaj primitivni, zaostali i oholi narod uputi te da im, na tragu naučavanja uzvišene vjere, razveže njihova kompleksa niže vrijednosti i da ih oslobodi od svih vrsta poniženja i bijede, ali njihova osobina oholosti, ukorjenjivana u toku dugih vjekova, je toliko duboko bila usađena u 398 Nehdžul belaga, fejd, str. 83.

229

njihovim nutrinama i dušama, da je i nakon više godina rada i truda časnog Poslanika, u toku njegove poslaničke misije, i dalje ostao stanoviti broj oholih i nadmenih osoba koje su na druge gledale potcjenjivački i s omalovažavanjem.

Za primjer navodimo jednu kratku historijsku anegdotu.

Alkame ibn VailAlkame ibn Vail došao je u Medinu na sastanak sa časnim

Poslanikom, na Poslanikov poziv. Kada je ušao kod njega iznio je svoj problem. Pri tome je (Alkame) odlučio da u Medini prenoći kod jednog uglednog Ensarije. Njegova kuća je bila u jednoj od udaljenih mahala u Medini, a put do nje Alkame nije poznavao. Sticajem okolnosti na sastanku sa njim kod Poslanika se našao i Muavija ibn Ebi Sufijan. Časni Poslanik je Muaviji kazao da Alkamu uputi do kuće onog Ensarije. Muavija veli da je zajedno sa Alkamom izašao iz kuće Božijeg Poslanika. Da bi nastavio: “Alkame je uzjašio svoju devu, a ja sam, na velikoj vrućini, išao pješke za njime. Na putu sam mu u neko doba kazao: ‘Izgorjeh od vrućine, daj da i ja uzjašem na tvoju jahalicu. ’ A on mi odgovori: ‘Ti ne zaslužuješ da jašeš zajedno sa prvacima i uglednicima. ’ Muavija reče: “Ali ja sam sin Ebu Sufijana.” Alkama na to reče: “Znam, časni Poslanik mi je to već rekao.” Muavija kaza: “A zar mi nećeš sada dozvoliti da makar tvoju obuću obujem, da mi se noge ne prže.” Ovaj odgovori: “Moja obuća je za tvoje noge prevelika, ali ovo što sam ti dozvolio da hodiš u sjeni moje deve, to ti je već velika usluga od mene, a i velika čast za tebe. To znači možeš kod ljudi da se hvališeš kako si putovao u sjeni moje deve.”399

Ovi neuki megalomani, koji ne znaju ili ne mogu spoznati stvarnost i suštinu i koji uvjek žive u svojim visokim snovima i u svjetu mašte i fantazije, najčešće bivaju predmetom nesreće kako sebe tako i drugih. Oni su u nekim okolnostima skloni opasnih rabotama, i od njih se mogu očekivati potezi i zločini koji se ničim ne mogu kompenzirati.

Neutemeljene željeJedan od znakova kompleksa niže vrijednosti jeste življenje u oblacima, u mašti i u snovima. To se u nauci kvalifikuje jednim izrazom - fantaziranje. Fantaziranje znači bježanje od životnih stvarnosti tj. bježanje od problema, teškoća, nevolja i prepreka u svijet neostvarljivih lijepih želja i fantazija. Fnataziranje se pojavljuje onda kada se čovjek dovede u situaciju da uopće ne može reagovati niti aktivno nešto činiti spram životnih zbilja. Kada takav čovjek stekne osjećaj da treba bježat od života, i kada ga to stanje potpuno obuzme, naročito ako je to čovjek od moći i na nekom visokom položaju, onda će ga snaći takve nevolje i zle posljedice kao što je kompleks niže vrijednosti koji je snašao Nijemce nakon poraza iz 1918 g..ovo stanje će se preobličiti u pervertiranu svijest

399 Adabul nefs, sv. 1, str. 302.

230

i duševno fantaziranje. Od tada će njemačko društvo početi da sanja dan kada će ovladati drugima. U tom duhu počele su se pisati mnoge knjige, skladali su se stihovi – a jedna od najčuvenijih pjesama iz tog doba naslovljena je kao: “Njemačka uzvišenija od svih”. Ova fantazirana svijest najzad je porodila Drugi svjetski rat, koji se također okončao njemačkim porazom. 400

Zaključak je taj da oholost i nadmenost proističu iz kompleksa niže vrijednosti. Osobe koje su zatočenici svoje umišljenosti i svog egoizma, kada osjete kompleks niže vrijednosti, zarad zadovoljavanja svog egoizma i zbog očuvanja svog diginiteta, postaju ohole i nadmene te ponižavanjem i potcjenjivanjem ljudi kompenziraju svoje nutarnje neuspjehe i poraze. Ako bi im došla kakva moć u ruke, skloni su činjenju velikih zločina. Sada se nameće pitanje zašto neke osobe obolijevaju od egoizma? I kako se ova nepoželjna duševna osobina ukorjenjuje u ljudima? Te kako te osobe na osnovu uticaja tih odlika gube osjećaj za istinu i realnost, upadaju u svijet svojih fantazija, lete u oblacima, gaje nerealna očekivanja i iskakaču iz svih okvira zbiljskog života?

Egoizam- duševna bolestU odgovoru na ovo pitanje treba kazati da drugi uzročnici i faktori u

vrijeme djetinjstva, kao i tokom cjeloga života, mogu da dovedu do stvaranja duševnog stanja egoizma i samoživosti. Budući da je osnova naše teme odgoj djeteta, danas govorimo o faktorima koji dovode do ove duševne bolesti. Prvi faktor koji dovodi do ovog duševnog poremećaja jeste prirodna faličnost djeteta. Upravo kao što neka djeca dođu na svijet sa poremećenim ekstremitetima i deformitetima, od kojih je neke tjelesne deformacije moguće posredstvom medicinskih tretmana ukloniti dok su neki drugi neizlječivog karaktera. Isto tako mentalni i duševni sklop neke djece od prvog dana rođenja nije normalan, te je neku mentalno oboljelu djecu moguće putem valjanog i preciznog odgoja i psihološke njege moguće izliječiti, za razliku od drugih slučajeva kada to nije moguće.

Promblematična djecaNaučnici današnjice ovu djecu sa deformitetima nazivaju djeca sa

ograničenim mogućnostima. O svim njihovim urođenim bolestima danas su načinjena značajna istraživanja i stečena su mnoga iskustva te se ta oboljenja mogu svrstati u različite skupine.

Jedna skupina djece sa posebnim potrebama jesu ona koja odveć u svojoj mentalnoj strukturi sadrže osobinu oholosti i egoizma. Ovakva djeca sa svojom specifičnom mentalnom strukturom kao da su od svojih matera rođena prepotentnom i arogantnom te od početka njihovo duševno stanje nije normalno.

400 'Uqde heqarat, str. 36.

231

Paranoična djecaOd samog početka svog života posjeduju specifičan moralni kod. Kao da u svom fitretu imaju već položenu oholost koji je na osnovu njihova egoizma nadvadao sve druge njihove nagone. Izuzetan razvoj osjećaja egoizma i samoživosti kao i zanemarivanje drugih naročito se ispoljava, tako da takva djeca već u mislima imaju želju zlostavljanjem drugih. Efekat koji proizlazi iz pogrešne logike, i koji najavljuje opasnost ovog stanja, ukazuje da se dijete obuzeto paranojom oslanja na ovu pogrešnu logiku, računajući istovremeno da je ona nepogrešiva i od nje nipošto ne odustaje. U njegovom umu stvari i stvorenja su proicirana u pogrešnoj formi i slici - kao da se likovi vide u slomljenom ogledalu. Izgled i ponašanje paranoične osobe je posve poznat. Lice mu se stisne, biva hladno i obično ljutim izrazom, usne su mu tanke i razvučene, pogled ukočen i hladan. Kada je u fazi ljutine ne može ga ništa iz ovog stanja izvući. Njegova ličnost je tako ukručena da niti utiče na nekoga niti prima ničiji uticaj. Ovo ukočeno stanje duha, koje se u većini slučajeva slabo uočava, definiše paranoičnu osobu. Njegovo stanje očituju crte lica koje se ne mrdaju, mišići na licu koji su potpuno nepokretni i koji ne pokazuju nikakve tragove radosti. Dijete uzima potpuno krut stav i odaje takav utisak kao da se priprema da napadne, a ustvari ga ne zanima ništa živo. Čak postoji vjerovatnoća da bilo kakav odnos i posao sa drugima obavlja bez ukazivanja im ikakva poštovanja. Svi ovi pokazatelji ukazuju na ličnost koja je moguće slomljena i koja se ne mijenja niti želi da se mijenja. Paranoično dijete je u pokretu vrlo naglo i od starta djetinjstva ono ‘svira’ melodiju neovisnosti. U neko vrijeme ova vrsta djece najavljuju rat onim društvima koja nemaju osjećaja za njihov egoizam i koja nisu spremna da zadovolje njihovu sujetu, a koja im uz to još zadaju nevolje. Ovakvo nezadovoljne osobe postaju opasne i oko sebe mogu uzrokovati grozne štete. Kod ove vrste djece, koja su prirodno egoistična i ohola, pokreti,

šutnje, govor, ponašanje spram djece i odraslih u igri i u običnom stanju, uvjek su skopčani s umišljenošću, egoizmom i oholosti. Ukoliko ova djeca, u toku svoga djetinjstva, zadobiju povoljne uvjete i uspiju svoje sebične želje slobodno zadovoljavati, te ako se u toku svoje mladosti u odogjnom miljeu ne budu suočavala ni s kakvim preprekama – najednom će se preobratiti u nemoralne, sebične, ohole nedruželjubive, arogantne i nasilne osobe koje u svom životu žive nametljivo i bezosjećajno.

Ova djeca u životu vrlo brzo bivaju poražena jer ljudi mrze da se druže sa njima ovakvima. Oni ih odbijaju od sebe i društvo ih s poniženjem i prezirom odbacuje na marginu. Na koncu, ona svoj život provode lišena i neuspješna.

Odgoj djece s posebnim potrebamaIspravan odgoj ovakve vrste djece, koja u sebi nose oholost i

nadmenost, treba biti usklađen sa njihovim specifičnostima. I ova djeca kao i sva druga problematična djeca, ili djeca sa posebnim potrebama, iziskuju specjalni odgojni program kojima se razlikuje od odgojnog

232

programa obične djece. Valjan i stručan odgajatelj sa dobrom naučnom metadologijom i instrukcijama, sa dobrim praktičnim radom može njihove prirodne sklonosti ka sebičnosti i oholosti smekšati i spriječiti njihov dalji razvoj, a u mjesto ovih nepoželjnih osobina u njima može odgajati poželjne vrline.

Odgoj kroz dogovaranjeEkspert za psihologiju, Šavini, o liječnju tvrdoglavosti i šizofrenom

govoru ohole djece veli: Osnovni podsticaj za šizofren i kontradiktoran govor leži u oholosti. Gledišta tvrrdoglave i ohole osobe obično su kriva i pogrešna. Ako takvu osobu bez prethodne pripreme suočimo sa zbiljom, to može biti opasno. Štaviše, to može učvrstiti njene tvrdoglave navike i loše osobine. Prvo, neće htjeti prihvatiti činjenicu da govori nesuvislosti i još će, s obzirom na svoju ukorijenju tvrdokornost, donijeti dokaze za svoje stavove. Kod ovakve osobe nikada nemojte insistirati na prihvatanju vaših stavova, jer ste ju još više gurnuli u njenu tvrdoglavost. Ona će samo još pojačati otpor vašim gledištima. Sa njom uopće ne raspravljajte i kako god znate klonite se njenog provociranja. Iako znate da iza njenih stavova uglavnom ne postoji nešto sadržajno, učtivo je pitajte za njena idejna vjerovanja (akidu) i čak se sa njom savjetujte. Ukoliko do sada ovo niste ispitali i iskusili probajte to. Kada se najednom na ovaj suptilan i mirovnjački način suočite sa ovakvom nabusitom, krutom i umišljenom osobom, bićete iznenađeni kako biva izbačena iz igre i kako ne zna šta da kaže. To zato što je ona sebe isključivo pripremala na protivljenje i kontriranje vašim stavovima i idejama. Ostavite je neko vrijeme u tom njenom stanju, neće proći dugo kada ćete uvidjeti kako vam ona dolazi, obraćajući vam se za pomoć, izražavajući spremnost da prihvati vaš stav. Ovaj metod koji sprečava borbu s djetotom, između ostalog ima jednu od dobrih strana i tu što u djetetu zaprečava razvoj ovih nezgodnih duševnih odlika i što postiče u njemu istraživački napon – što samo po sebi može doprinijeti definitivnom izlječenju djeteta. U najmanju ruku, to doprinosi tome da dijete o bilo čemu donosi svoj vlastiti i neovisni sud i stav. 401

Pobuđivanje istraživačkog nabojaUkoliko ova ‘nenormalna’ djeca, sa prirodno izraženom sklonošću ka

oholosti i tvrdoglavosti, budu prepuštana sebi i ako ne budu stavljena pod odgovarajući odgojni tretman, moguće je da uskoro, kad porastu, načine ogromnu i nenadoknadivu štetu, kako sebi tako i širem društvenom okruženju. To zato što narodna neuviđavnost i prezir prema njima, ne samo što neće obustaviti i smekšati njihovu krutost i oholost, već ćete njihove negativne sklonosti i pojačati. To će njihovu oholost i osorost samo eksponirati i preinačiti u zov za osvetom nad društvom koje im je zadalo toliko nutarnjeg bola i koje im nije zadovoljilo njihovu egoističnu sujetu za samoobožavanjem. Od tog momenta oni postaju vrlo opasni po društvo i zajednicu.

401 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 80.

233

Gilbert Rubin tako veli: Petnaestogodišnji adolescent bijaše izuzetno lijep, ali i odbojan i neprivlačan za svoje okruženje. Dugo vremena je odmjeravao eksplozivni materijal, i jednog dana je jedan grumen istog aktivirao i sa njim izgorio. I uvijek je bilo ovakve djece. Možete li pretpostaviti koji mu je bio cilj ovog čina? On je htio raznijeti cijeli svijet – da, cijeli svijet, uključujući i sebe. I ovaj veliki cilj zapravo je samo pokazatelj njegove velike duševne i moralne izopačenosti. 402

Fitretska oholost i sebičnostIz svega ovoga može se izvesti zaključak da je duševni i mentalni

sklop djece različit, te da neka djeca u startu, kroz fitretske odlike, nose neke anomalije izražene kao oholost i egoizam. A to je prvi faktor koji ih dovodi do samoobožavanja. Samo se kroz precizan naučno utemeljen odgojni metod i specijalne pedagoške metode, njihov nakrivo nasađen mentalni sklop, može ispraviti i njih uputiti na pravi put te zapriječiti njihovo daljnje moralno posrnuće. Na svu sreću broj ovakve mentalno deformisane djece u odnosu na broj mentalno zdrave djece nije velik.

Numjesno veličanjeDrugi faktor koji u čovjeku može dovesti do kreiranja odlike

sebičnosti i samoobožavanja, a što se preinačuje u supstancu nesreće i dolazak crnih dana, jeste loš odgoj u djetinjstvu. Neuki roditelji koji svoju sitnu djecu bezrazložno i neutemeljeno hvališu i uzdižu i koji im bez razloga poklanjaju višak ljubavi i samilosti, sa ovakvim postupanjem zadaju veliki udarac njihovoj budućoj sreći i dobrobiti. Oni u njihovm mentalnom sklopu i u njhovom nutarnjem biću utemeljuju osobinu sebičnosti i samoobožavanja i tako ih u život puštaju razmažene i cmizdrave.

Zavođenje djetetaOvo je slučaj kada roditelji u prijateljskoj odori svojoj djeci čine

neprijateljstvo i od samog početka onemogućuju dijete da sebe spozna u svojoj stvarnoj vrijednosti. Od početka mu stalno govore: Ti si moja duša, ti si moje srce, ti si svjetiljka naše kuće, ti si najvredniji dragulj svijeta, ti si najbolje dijete poput kojeg više nigdje nema. U najkraćem, toliko mu servraju laži i patvorevina, suprostavljenih zbiljnosti - iskazujući mu svo to vrijeme djelatnu i zbiljsku ljubav - da ono malo pomalo počinje umišljati da je stvarno toliko vrijedno i da mu zaista niko nije više ravan.

Sve hvale i veličanja, koje dijete zaprimi u toku svog djetinjstva, deponuju se u njegovu nutarnjem biću i njegovu psihu stavljaju pod snažan uticaj. U odraslijem dobu upravo taj deponovani materijal iz djetinjstva postaje izvorište njegovih moralno dobrih i loših osobina.

402 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 34.

234

Vrijeme djetinstva predstavlja čvrstu oslonu tačku posredstvom koje se kasnija osjećanja vežu i šire. Količina ljubavi koju djete u djetinstvu deponuje u svom nutarnjem biću, jedna je uporišna tačaka. Zanemari li se aspekt privlačenja užitka, ljubav predstavlja skup osjećaja koje je dijete steklo u porodičnom miljeu. Osjećaje ljubavi koje je dijete s početka djetinstva steklo, dakle u dobu od 5- 6 godina, te prijatna i neprijatna iskustva koja su preistekla iz toga vremena, ostavljaju u njegovoj podsvijesti, (nesvjesnom biću) tragove koji formiraju kasnije važne tačke njegovih duševnih osobina. U zbilji, ove se tačke doimaju kao energetski centri nesvjesnog u čovjeku, koji će u njegovoj budućnosti uticati na njegovo ponašanje. 403

Naslage iz djetinstvaNutarnje biće loše odgojenog i razmaženog djeteta puno je sebičnosti i

egoizma. Ovakvo dijete osim sebe nikoga ne vidi, to zato što ga neuki roditelji nisu drugačije podučili. Najvažnija naslaga koja mu se nataložila u njegovoj nutrini još od djetinstva - jeste samoobožavanje. Takva osoba prisjećajući se dana djetinstva i dalje vjeruje da je ona duša svjeta, srce svjeta, da je bolja od svih te da je jedinstven objekat ljubavi. Potom ova osoba, sa ovakvim mentalnim sklopom, zakoračuje u društvo očekujući da će sve žene, poput njegove majke, i svi muškarci, poput njegova oca, iskazivati prema njoj samilost, da će je maziti i paziti.

No, prvi puta kada, naspurot svome očekivanju doživi, nemilost i kada uvidi da društvo prema njoj nastupa hladno i odbojno, postaje očajna. Njena ličnost biva uzdrmana. U sebi počinje osjećati kompleks niže vrijednosti. Ponavljanje bezobzirnosti i ponižavanja od strane naroda samo pojačava njenu nesreću i kompleks niže vrijednosti. Nutarnji lomovi i neuspjesi, koji svako malo trgaju njenu nutrinu, preoblažavaju se na koncu u totalnu bolest, izraženu kao kompleks niže vrijednosti, koja u njenoj nutrini diže tornado.

Rastrgane misliOsjećaj kompleksa niže vrijednost prestavlja svojevrsno nezadovoljstvo i duševnu isčašenost koja cijelu čovječiju ličnost dovodi pod svoj uticaj. Kompleks niže vrijednosti sastoji se od gomile rastrganih misli koje nisu postale sastavni dio čovječije ličnosti i koje se ni sa kakvom vrstom promjene forme i obika, ne može uvesti u sastav čovječije ličnosti. To zato što svi kompleksi izazivaju patnju i mržnju te što njihove međusobne skirvene borbe čovječij duh stavljaju u ulogu poprišta borbe. Ove gomile rastrganih misli zapravo su ideje i osjećaji koji su vjerovatno nastali kao odraz čovječijih minulih dogodovština i raznolikih životnih iskustava. I čovjek umjesto da, prilikom sticanja tih naročitih osjećaja, iste odmah zaboravi i izbaci iz mozga, on ih deponuje u nutrini svog skrivenog bića (podsvijesti) i kasnije dolazi u poziciju kada god mu naumpadnu, i kada se sjeti dotičnih scena, da mu one nanose bol i tegobu. 404

403 Če midanim, terbijate etfal dušvar, str. 42. 404 'Uqde heqarat, str. 558.

235

Sebičnost i oholost osoba, nešto je što se postupno preinačava u samoobožavanje, zapravo proističe iz duševne manjkavosti i moralne krnjavosti. Ljudi koji su bolesni od ovih bolesti i koji od ljudi očekuju da ih cijene više nego što zaslužuju, nesumnjivo će se suočiti s porazom i propašću, na osnovu kojih će zaprimiti kompleks niže vrijednosti.

Imam Ali a. s. je kazao: Dovoljno je čovjeku manjkavosti samo to da sebe uzvisuje. 405 Također je Imam Ali kazao: Dovoljno je čovjeku oholosti i samoobmane da sve ono što mu njegov

nefs prikaže lijepim prihvati i da u to povjeruje. 406

Imam Ali je isto tako kazao: Onaj čovjek koji traži od ljudi više od onoga što zaslužuje dostojan je

lišenosti. 407

Otvaranje čvora kompleksa niže vrijednostiBolest iskompleksiranog čovjeka potječe od njega samog kao što je

njegovo liječenje ovisno od njega. Ukoliko se on valjano posluži svojim razumom i ne bude zloupotrebljavao roditeljski odgoj, krene u osobno duševno pročišćavanje, ostavi let u oblacima, zaboravi samoobožavanje te se zaustavi na liniji svoje zbiljnosti – istog momenta će mu se zastori mraka ukloniti, svijet će mu se ukazati prosvjetljenim, njegovi neuspjesi će se okončati a njegovi kompleksi niže vrijednosti jedan nakon drugog će se početi otvarati. On će tako dobiti priliku da do kraja svoga života bude normalan čovjek, da od drugih očekuje prema sebi upravo onakav odnos kakav zaslužuje, što će mu društvo sigurno pružiti i uzvratiti.

Obrnuto, ako ustraje sa svojim greškama i zabludama, ustraje na samoobožavanju, ne bude se odazivao na zov svoga razuma, ne bude poznavao svoje granice a sebe bude smatrao još uvijek velikim i voljenim te od ljudi neosnovano bude očekivao visoko poštovanje – neminovno će se suočiti sa porazima koji će slijediti jedan iza drugog, a njegovi kompleksi će se pojačavati do nepodnošljivog nivoa i život će mu učiniti gorkim i užasnim. On će početi razmišljati o osveti za kompenzaciju svojih poniženja i poraza. U odnosu na društvo i ljude u okruženju ispoljavaće arogantnost i oholost, uzvraćajući tako na njihovu nepažnju prema njemu, a zanemarujući pri tome činjenicu da nepažnja ljudi prema njemu prizlazi iz njegovih neumjerenih očekivanja a da, s druge strane, njegova nepažnja prema ljudima, odražava uzvraćanje kako oni ne zaslužuju.

Bolest oholosti

405 Gururul hikem, str. 558. 406 Gururul hikem, str. 558. 407 Gururul hikem, str. 665.

236

Potom se ova nevolja pojačava i moralno zastranjenje se intenzivira. Kada se samoobožavaoci preobrate u arogantne bolesnike, kada ih spopadne bolest samoobožavanja koja je neuporedivo veća bolesti sebičnosti – onda se sve to objelodani. Tada arogantan tip postaje nesretnik koga prate mnoštvo novih belaja i nevolja.

Čovjek samoobožavatelj, na temelju kompleksa niže vrijednosti i s nadom u umirenje svoje savjesti te kompenzacije svojih nutarnjih poraza, pribjegava oholosti. Zaboravlja, međutim, da oholost ne samo što ne nadoknađuje minule poraze, već mu donosi nova poniženja i nove neuspjehe.

Onaj čovjek koji bude zaražen osobinom oholosti i koji na ljude iz okruženja bude gledao s prezirom i omalovažavanjem, zasigurno će se od strane naroda suočiti sa kontrareakcijom. Ljudi će ga okarakterisati krivim za njegovo ponižavanje i onda će krenuti u odmazdu nad njim.

Rekao je Imam Ali a. s.: Ko se uzoholi prema ljudima doživjet će poniženje od ljudi. 408

Nevolje i belaji, s kojima se suočavaju ovi nesrećnici i bolesnici od oholosti, neće se skončati samo na poniženju i preziru od strane društvene zajednice, već će u nekim slučajevima doživjeti pritisak svojeg kompleksa niže vrijednosti, koji će mu postati izvorište novih teških psihičkih bolesti kojima nema lijeka.

U istraživanjima koje je proveo naučnik Adler o patnjama izazvanim kompleksom niže vrijednosti, on je pokazao da duševno i psihičko stanje, kao i kvalitet vaspitanja i odgoja, te pažnja prema ličnosti djeteta, imaju veliku ulogu u pojavi i nastanku njegovih psihičkih i nervnih bolesti. 409

Oholost i zamračenost razuma. Oholost je jedan od najvećih zastora mraka spram razuma. Koliko god

uticaj ove nepoželjne osobine na psihu čovjeka bude veći, njegov razum će biti zamračeniji i koliko god se posljedice proistekle iz ove osobine budu više ukazivale, upravo u tom omjeru razumsko rasuđivanje čovjeka bit će umanjeno. Oholi ljudi u svom ponašanju nastupaju nerazumno i moguće je u nekim slučajevima da zaglave u ludosti. U islamskim hadisima, ova stvar je tretirana izuzetno važnom. Po mišljenju islamskih prvaka, opasnost od oholosti za razum je opasnija od svih drugih nepoželjnih osobina.

Imam Ali, as, je kazao: Najgora nesreća koaj može snaći čovjeka je oholi um. 410 Kazao je Imam Bakir, as:

408 Tehaful ‘uqul, str. 88. 409 Če midanim, bimarihaje ruhi we asebi, str. 42. 410 Gururul hikem, str. 448.

237

Neće se pojaviti oholost u srcu jednog čovjeka a da mu se, manje ili više, u sličnoj mejri ne umanji razum,. 411

Duševna bolest. Svjetski naučnici današnjice oholost smatraju duševnom bolešću, a

ohole ljude s naučnog aspekta smještaju u one koje pate od svojevrsnog ludila. Dakle stavljaju ih u red istovjetan sa ludacima.

U nekim stanjima delirijuma i nepovezanog govora, dolazi do pogrešnog viđenja i tumačenja stvari neki ljudi preuzimaju drugu prirodu, čime oštećuju svoje moralnu osnovu i moć pravilnog tumačenja. U ovom slučaju ohola osoba postaje zlobna i zlovoljna sa sklonošću da ljude u svom okolišu zlostavlja. I malo-pomalo zlovoljnost i loše nakane ukorjenjuju se u njegovom nutarnjem biću. Kada je u pitanju samo ova stvar, onda se ima posla sa osobom koja ima problematičan moral. Ali ako se ova njegova nutarnja odlika intenzivira, moguće je da on uđe u okrilje zbiljskih halucinanata i da se završi u antidruštvenim akcijama i potezima. Sariju Vekapgara ove je duševne odlike naslovio kao halicunacije te ih je na taj način definisao i dao na daljnje istraživanje. Ovi bolesnici na prvi pogled ne izgledaju ludim, jer još uvjek nisu izgubili snagu racionalnih argumenata. Kada se sa njima razgovara, stiče se dojam da se ima posla sa pametnim i učenim ljudima. Upravo zato ovi ljudi su na prvom koraku nazvani ‘ludim pametnjakovićima’. Kovanica ‘djelimična ludost’ tiče se upravo ovih osoba. Osnovna oštećenja koja dubinski usmjeravaju nutarnje nagone ovih osoba mogu se nazvati duševnim i moralnim oštećenjima. Njima su svojstvena duševna stanja koja proizlaze iz oholosti. Ona bolesnika izvode sa kolosjeka nepristrasnog tumačenja stvari i otvoreno i hladnokrvno ga vode na put kojim je moguće da osobe koje mu, samo pretpostavljeno stoje na putu napredovanja ka višim položajima, bezrazložno osudi. Ovo oštećenje koje ima naručitu osobenost i u običnim živtonim tokovima, u političkoj atmosferi koja obiluje sa, podmetanjima, zlobom i ponižavanjima drugih, naročito nalazi široko polje djelovanja. Kod nekih bolesnika ove vrste, oholost i sklonost ka pobjedničkom mentalitetu je izraženija i po Falreu predstavlja svojevrsnog tlačitelja nad tlačiteljem. Moralna savjest ovih bolesnika na stanovit način u sebi sadržava bezosjećajnost i opijenost i upravo zato oni ono što požele to i izvršavaju, s tim da tuđi govor i ponašanje omalovažavaju i bagatelišu. Svako ko im se suprostavi, ili potpuno spram njihovog djelovanja hladnokrvno ne pogne glavu, odmah od takvog prave svog neprijatelja, tretirajući sebe žrtvom. Međutim zaboravljaju jednu stvar a to je da su oni ti koje druge zlostavljaju. Ova vrsta bolesti prirodno zadobija značajne društvene reperkusije i predstavlja izvorište mnogih svađa, zloba i ratova. 412

Džabir ibn Abdulah Ansari veli: “Jednog dana je Božiji Poslanik, sava, u svom hodu susreo se sa scenom da su se ljudi sabrali iz radoznalosti oko jednog epileptičara. Časni posalnik, sava, je upitao: ‘Zašto su se okupili ovi ljudi. “ Rečeno mu je: ‘Okupili su se oko jednog ludog epileptičara. ’ Posalnik pogleda u epileptičara a potom reče: ‘Ovaj čovjek nije lud, hoćete da vam kažem ko je zbiljski luđak. ’ Oni rekoše: ‘Da Božiji Poslaniče. ’ On reče: ‘Stvarni luđak i izgubljenik je onaj koji 411 Safinel bihar, str. 460. 412 Če midanim, bimarihaje ruhi we asebi, str. 33.

238

oholo ide putem i koji od samoumišljnenosti gleda niz svoje skute te koji svoje bokove pokreće pokretanjem svojim ramena. Ovakva osoba je stvarni luđak a ovaj čovjek oko koga ste se okupili je samobolesnik. ’”413

Osobe koje boluju od oholosti, zbog umišljnosti i samoobožavanja sve svoje poslove uzvisuju i drže lijepim. Tako oni očekuju da i svi drugi slijede njihovu praksu te da njihove postupke i poteze drže mudrim i ispravnim. Svako onaj ko im se suprostavi biva pristrasno i luđački napadnut. A lošu namjeru i zlobu prema njemu deponuje u svome srcu, što je samo još jedan pokazatelj zamračenosti njihova uma i slabosti njihove duše.

Hazreti Ebi Hasan, as, je kazao: Samoobožavanje ima svoje nivoe i deredže. Jedan od nivoa je taj da

čovjek svoje loše ponašanje u svojim očima doživljava lijepim i ugodnim. Ovakve osobe od svojih loših djela bivaju srećne i zadovoljne te misle da su nešto dobro uradili. 414

Umišljenost i slabost razumaImam Ali a. s. je kazao: Samoobožavanje i umišljenost najbolji su dokaz slabosti razuma i

nemoći čovjeka. 415

Uznositost i veličanje nešto je što odgovara samo Uzvišenom Bogu Koji je po svojoj Biti neovisan i Kojemu siromaštvo i potrebitost nemaju nikakva pristupa, dočim su sva stvorenja ovisna o njemu i potrebita Njega u svakom pogledu.

�ا Kه�ا ي ي� �اس� أ �م� الن �نت اء أ �ف�ق�ر� ل�ى ال �ه إ �ه� الل يK ه�و� و�الل �غ�ن �ح�ميد� ال ال

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. (Fatir, 15)

Čovjek je takvo biće da zbog gladi, žeđi, hladnoće, vreline izgubi sabur i strpljivost i čovjek je taj koji zbog napda deraće ili otrovne životinje odmah pokaže slabost i nemoć da se odupre. U najkraćem, čovjek je stvorenje koje je od glave do pete zatočenik svoje slabosti i nemoći, i koji nikada ne posjeduje zbiljsku veličinu i stvarnu uzvišenost e da bi sebe mogao prikazivati velikim i da bi se spram drugih mogao ponašati oholo i nadmeno.

Ako sebe poznaje na pravi način te shvati svoju stvarnu suštinu i ne bude u tome pretjerivao, čovjek nikada neće upasti u bolest samoobožavanja, oholosti i nadmenosti, niti će Božije robove ponižavati i omalovažavati.

413 Me’anil ahbar, str. 237. 414 Kafi, sv. 2, str. 313. 415 Biharul envar, sv. 17. str. 79.

239

Obrnuto, čovjek koji ne poznaje svoje granice, koji je rob samoobožavanja, osim sebe nikog drugog ne vidi i osim svog ličnog intresa i zadovoljavanja svojih nagona, ni o čemu drugom ne misli. Prirodno je da društvena sreća i opći prosperitet kod njega nemaju nikakvu važnost. Osim toga, od ovakog tipa moguće je očekivati da se upusti u velike zločine te da svoje samoobožavanje pretoči u nesreću i propast.

Naši nagoni, koje mi tumačimo kao sebičnost predstavljaju našu tjelesnu i duševnu egzistenciju. Koliko god naši društveni nagoni nas stimulišu ka izvršenju društveno vrijednih poslova i koji bivaju poticajem društvenom životu i društvenom usavršavanju, lični nagoni, nasuprot ovima, nemaju obzira prema zajednici. U svakom poslu se ogleda lični ego i ono ‘ja’. Moj interes postaje osovina svih pregnuća, i iza svakog posla i dužnosti koje obavim te postižem ostvarenje svojih prava – odzvanja ono ‘ja’. Ovdje se pod firmom težnje za vlastitim vrlinama i ostvarenju ljudske sreće - čovječije požude i nagoni zamaskiraju i zakukuljuju u postizanje bogastva i ličnih pobjede. No, jasno je da svi ovi nagoni izviru iz samoljubavi i borbe za svoj interes. Upravo je samoobožavanje to koje čovjeka nagoni da ideale žrtvuje za svoj interes i svoje nagone. Riječju, duša čovjeka odveć je sklona samoobožavanju. 416

Umjesne primjedbeJedna od vrijednih i značajnih slobodarskih usluga koje mogu načiniti

valjani odgajatelji jesu umjesna opominjanja koje oni daju na vrijeme te kojima ohole i umišljene nasilnike upozoravaju. Oni su ti koji daju valjane savjete i mudre primjedbe zarad očuvanja ljudskog čudoređa. Ova stvar u historiji Islama ima svoje duboko utemeljenje.

Mensur Devaniqi bio je jedan od nasilnih halifa i tlačitelja iz abasidske dinastije. Jednog dana jedna obična nemoćna muha počela je da slijeće na lice ovoga diktatora. Toliko je navaljivala na njegove usne, oči i nos da ga je učinila očajnim. Jednog momenta on je kazao svojim slugama: “Pogledajte ima li koga u predsoblju?” Rekoše: “Ima, Muqatil ibn Sulejman. “ Muqatil je bio ondašnji poznati mufesir i muhadis. Čim je ušao kod halife, Mensur ga upita:

“Znaš li zašto je Allah stvorio muhu?”Ovaj bez oklijevanja odgovori: “Da, da bi ponizio nasilnike” - i ušutka

tako Mensura. Mensur se ušuti, čuvši ovaj odgovor, te se rasrdi na Muqatil ibn

Sulejmana, što je upućivalo na to da je njegov govor ostavio dobar trag na diktatoru. 417

Blagovremeno korenjeMuhleb ibn Abi Sofre bijaše guverner Horasana, postavljen od halife

Abdulmelika Mervana. Jednog dana je on svoje skute skupio i u punoj 416 Če midanim?Dženajat, str. 17. 417 Hajatul havjvan, sv. 1, str. 255.

240

oholosti i umišljenosti prošao ulicom. Jedan slobodoumni čovjek ga je vidio, prišao mu i kazao: “O Božiji robe, ovako oholo ići, ljuti i srdi Uzvišenog Boga i Poslanika.” A onda ga Muhleb upita: “Zar ti mene ne poznaješ?” Onaj čovjek hitro odgovori:

“Da, poznajem te. Tvoj početak je bio beznačajna sjemena kapljica a tvoj kraj biće smrdljiva lešina, a između ova dva vremena to tvoje tijelo bit će nosač nešto poganštine.” Muhleb se udalji, ali ovaj odrešiti i prodoran govor ga odvrati od daljnjeg oholog hoda. 418

U Islamu je oholost, jedna od najpokuđenijih i najodvratnijih osobina, u čiju osudu je objavljeno mnoštvo ajeta i preneseno mnogo hadisa, za čije bi prenošenje ovdje trebalo puno vremena. Zato ću ovom prilikom prenijeti samo jedan hadis:

Prenosilac hadisa kaže: Pitao sam Imama Sadika a. s. koji je to najmanji nivo otpadništva i nevjerstva, a on mi odgovori da je oholost najniži stupanj nevjerstva. 419

Možete primjetiti da Imam Sadik a. s. oholost ne tretira samo jednom pokuđenom moralnom osobinom, već je smatra stupnjem nevjerstva, čime hoće istaći njenu opasnost po svoga nosioca, tj. hoće kazati da oholost predstavlja prvi stepen nevjerstva.

Uloga odgajateljaPotrebno je da roditelji u odgoju svoje djece posvete potpunu pažnju

ovoj pogubnoj osobini, te da ne pretjereju u hvalisanju svoje djece i iskazivanju ljubavi i pažnje prema njima, da ne prelaze određene granice te da se klone krajnosti u tome. To zato da ne bi od njih načinili sebične i narcisoidne osobe, koje će u budućnosti zbog životnih poraza i kompleksa inferiornosti zadobiti bolest oholosti, usljed koje će na ljude početi gledati s prezirom i potcjenjivački.

Nužno je da roditelji cijene ljude i da na ovaj način svojoj djeci dadnu lekciju iz adaba i bontona o lijepom ponašanju, čime će ih odvratiti od oholosti i umišljenosti - osobina koje predstavljaju dno ljudskosti.

Lukman mudri je svom sinu savjetovao:

�ص�ع<ر� و�ال� �اس خ�د�ك� ت لن �م�ش و�ال� ل ر�ض في ت� ح�ا األ� ن� م�ر� �ه� إ �حبK ال� الل �ل� ي �الQ ك ت م�خ�

Qف�خ�ور

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)

418 Madžmu'ue weram, sv. 1, str. 199. 419 Kafi, sv. 2, str. 309.

241

Hoće mu reći, dragi sinćiću, nikada ne dozvoli da budeš ohol i uznosit, ne okreći glavu od ljudi, obori glavu prema zemlji ne hodi nadmeno i osoro jer Uzvišeni Bog ne voli one koji su umišljeni i koji se ohole.

Savjet djeciVrlo je bitno da roditelji osim lijepog i ispravnog odgoja svojoj djeci

upute korisne savjete te ih poput mudrog Lukmana upozore na ružnoću i odvratnost oholosti i ponižavanja ljudi, čime će njihovo vjerovanje uz valjan odgoj upotpuniti.

29�ه ل ة� و�ل �عز� ه ال ول س� ر� ين� و�ل �م�ؤ�من ل �كن� و�ل �افقين� و�ل �م�ن �م�ون� ال� ال �ع�ل ي

242

A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju. (El-Munafikun, 8)

Prikazivanje sebe beskrajno skrušenim, dodvoravanje i ulizivanje spadaju u najgore reakcije kojima pribjegavaju osobe koje pate od osjećaja kompleksa niže vrijednosti. Neke osobe koje u svojoj nutrini osjećaju slabost, posramljenost, niskost, strah- ukratko, jednu vrstu iskompleksiranosti, zarad kompenzacije nutrnjih manjkavosti i držanja skrivenim svojih kompleksa od ljudi, pribjegavaju skrušenosti, poniznosti i ulizivanju. Ova vrsta iskazivanja vlastite slabosti i poniženosti kako sa aspekta vjere tako i sa aspekta nauke jeste jedna od najnižih ljudskih osobina, od koje nažalost mnogi ljudi boluju. S Božijom dozvolom, ja ću vam danas govoriti o ovoj važnoj duševnoj osobini kako sa individualnog tako i sa društvenog aspekta.

Prije ovoga potrebno je da se osvrnem na jednu važnu pohvalnu vrlinu i moralnu odluku koju tretira nauka o ahlaku - a to je skrušenost. Svaki musliman u vrijeme druženja sa drugima obavezan je ne samo da se kloni oholosti i osionosti, već je k tome još obavezan da prema ljudima iskaže svoju skromnost i da svakoj osobi spram sebe, kojem god društvenom sloju ona pripadala, ukaže dužno poštovanje.

Skromnost i skrušenostO skrušenosti, njenoj moralnoj i društvenoj vrijednosti, izrečeno je

mnoštvo hadisa, koje je ulema prenijela u svojim knjigama. Islamska vrla ulema bila je okićena ovom valjanom osobinom i praktično je pokazivala i djelatno demonstrirala ovu vrlinu spram svih slojeva društva, bili oni siromašni ili bogati, crni ili bjeli.

Hazreti Musa ibn Džafer prošao je pokraj crnca neuglednog izgleda. Poselamio ga i sjeo pored njega. Neko vrijeme je sa njime razgovarao a potom a potom od njega neđto zatražio. Neki ljudi koji su promatrali ovu scenu rekoše: “O sine Poslanikov pa zar ti da sjediš sa ovakvom osobom i još od njega da tražiš nešto?” Imam, as, u odgovoru kaza: “Ovaj crnac pripada Božijim robovima i on je moj brat na temelju presude Božije Knjige. A on je i naš komšija u Božijoj zemlji. Adem, jedan od najboljih otaca i vjera Islam kao najbolja vjera povezuju nas jedne s drugima.”420

Životopis evlija IslamaČovjek iz plemena Bulh kaže: “Na putovanju Ali ibn Musa Er-Ride,

as, u Horasan, i ja bijah u njegovoj pratnji. Jednog dana zasjeli smo za sofrom svi: sluge i crni i i bjeli robovi. Rekoh mu: ‘Bilo bi bolje da robovi i sluge imaju odvojenu sofru. ’ Imam reče: ‘Šuti, Bog je jedan za sve nas,

420 Tehaful ‘uqul str. 413.

243

pramajka i praotac svih nas su istovjetni. Nagrada i kazna svakog čovjeka bit će mjerena njegovim djelom (a ne porijeklom). 421

Mnoštvo je drugih hadisa poput ovog koji uglavnom govore o potpunoj i savršenoj skrušenosti časnog Poslanika, sava, i čistih Imama, as, u njihovim odnosima sa svim slojevima ljudi. Prvaci Islama osim što su savjetovali drugima skrušenost, sami su im, svojim djelom i postupcima, držali lekciju iz morala i čudoređa.

U pohvalu skrušenosti vrijedi primjetiti dvije važne stvari: 1. Onaj čovjek je dobar koji u svojoj skromnosti i skrušenosti ne

pretjera i ne iziđe iz okvira - jer je moguće da neko pokazuje skrušenost iznad potrebne mjere, što prelazi u ulizivanje i podilaženje - a to je samo po sebi loša osobina.

2. Skrušenost kao zbiljska insanska vrlina treba da proizlazi iz čovječijeg nutarnjeg srca i izvora psihe, te da ona bude odraz poštivanja prava drugih, ali ne iz slabosti svoje duše i vlastite poniženosti. Drugačije kazano, skrušen je onaj čovjek ko je siguran u svoju ličnost i ko u svom nutarnjem biću ne osjeća nikakvu vrstu kompleksa niže vrijednosti. Jedino se ispunjavanjem svoje ljudske dužnosti, iskazivanjem poštovanja prema ljudima, prema njima pokazuje skrušenost.

Imam Ali, as, u istom je govoru opisao ljude sa imanom sljedećim riječima:

Oni su ljudi lahki i blagi, nježne prirode i skromni. A njihova psiha je od kamena čvršća. U odnosu sa ljudima oni su usrdni, skromni i skrušeni. 422

U ovome hadisu Imam Ali, as, zapravo kazuje da je mu'minov duh skrušen i od tvrdog kamena čvršći. Ovim se hoće kazati da njihova duševna smirenost, spokoj i sve moralne vrijednosti - poput skrušenosti i skromnosti - potiču iz ovog postojanog stanja njihova duha.

Nutarnja poniženostSkrušenost koja predstavlja izvorišite nutarnjih inferiornosti i

batinskih poniženosti, jeste ona skrušenost koja proizlazi iz straha i pohlepe. Ukratko, skrušenost koja se temelji na osjećaju iskompleksiranosti i poniženosti, ne samo da neće proizvesti uzvišenost duha i smirene duše, već će sama postati uzrokom ukorjenjenosti nutarnjih kompleksa i još gorih poniženosti. Ovo se naročito događa kada skrušenost izađe iz svog prirodnog okvira i preobrazi se u ulizivanje i podilaženje.

Islam polaže izuzetnu pažnju na čuvanje dostojanstva i digniteta muslimana, te ovu njihovu osobinu stavlja u red Božije i Pejgamberove časti - čime ljudskoj časti daje uzvišeni status. Islam svoje sljedbenike

421 Sefine, str. 667. 422 Nehdžul belaga, str. 1234.

244

nastoji sačuvati od svake poniženosti i istu im jasno zabranjuje. U Kur'anu se kaže:

Allahu pripada čast i Poslaniku i mu'minima.

Čuvanje od poniženostiRekao je časni Poslanik, sava: Nije dozvoljeno mu'minu da se ponižava. 423

Rekao je također Božiji Poslanik, sava: Nije vjernikovo (mu'minovo) da dozvoli sebi poniženje. 424

Kazao je Imam Sadik, as: Zaista je Allah naredio mu'minu svaku stvar osim poniženja sebe. 425

Dakle mu'min nema pravo da sebi kreira uvjete i povode vlastitog poniženja.

Ponižavajući nagoni Kazao je Imam Hasan Askeri, as: Koliko li je ružno samo da musliman želi i teži onome u čemu je

njegovo poniženje. 426

Imam Sadik, as, je kazao: Zaista je Uzvišeni Allah naredio mu'minu svakojake stvari, ali nije mu

naredio ništa čime će uniziti svoju čast. 427

Nebeska islamska vladavina utemeljena je na časti i dignitetu muslimana. I u skladu s njenim postojanim propisima, svi ljudi trebaju da budu časni i cijenjeni te svako djelo koje bi moglo izazvati i najmanje urušavanje njihove časti i koje bi im moglo nanijeti uvredu i nauditi njihovom dostojanstvu - za muslimane je strogo zabranjeno. U islamskoj vjeri i vlasti dodvoravanje, ulizivanje, samoponižavanje i podilaženje nemaju nikakva pristupa. Islamska vjera je škola koja odgaja slobodnoumne i dostojanstvene ljude. A slobodoumnost i viteštvo ne mogu ići podruku sa poniženošću i inferiornošću.

Škola slobodarstvaČuvanja časti i dostojanstva, a klonjenje od ponižavanja i ojađenosti,

za svakog muslimana je važno. Islamski fakihi to tretiraju kao šerijatsku dužnost za ljude te su u tom duhu izdali i fetvu o pribavljanju vode za uzimanje abdesta:

Ukoliko se vjernik obaveznik (mukelef) nađe u uvjetima da ni na kakav način ne može pronaći vodu za abdest obaveznog namaza, te ako mu je jedini način da je pribavi od jedne osobe. Ukoliko bi ta osoba

423 Tarih Jakubi, str. 67. 424 Mustadrak, sv. 2, str. 364. 425 Kafi, sv. 2, str. 364. 426 Tehaful ‘uqul, str. 489. 427 Muhadžetul bejda'e, sv. 4, str. 108.

245

institirala na zahvali – što bi za vjernika značilo poniženje – on tada ne bi uzeo abdest tom vodom. A ako dotična osoba ne bude institirala na zahvali, onda on može uzeti abdest tom vodom. Jasno je iz ovoga ako je davanje vode uslovljeno poniženjem i zahvalom nekome, Islam nije zadovoljan sa ovakvim abdestom, u tom slučajevu vjernik treba uzeti tejemum i na taj način zadovoljiti svoju šarijetsku obavezu bez ponižavanja samog sebe.

Islamske evlije ne samo da nisu djelovale protiv časti i dostojanstva muslimana, već su one muslimane, koji bi se upustili u ponižavajuće akte, upozoravali i sprečavali od toga. U tom smislu je preneseno dosta hadisa.

Ponižavajći govorImam Ali, as, je kazao: Jednog dana je časni Poslanik ušao kod skupine ashaba. Oni su ga

otvorenog srca i dobrostivo pozdravili i ukazali mu čast kao svome prvaku i zaštitiniku. Božij Poslanik im je na ovo oštro zamjerio i potom im je kazao: “Ne govorite više ovako i nemojte me nazivati gospodinom (sejd) i zaštitnikom (mevla), već me nazivajte Pejgamberom i Božijim Poslanikom. Govorite pošteno i istinito, i u svom govoru ne pretjerujte i ne idite u krajnost, da n ebiste otišli u zabludu i da ne biste zastranili. 428

Jednog dana Imam Ali, as, pojavio se na svojoj jahalici. Jedna grupa ljudi potrčali su za njim pješke. On im reče: “Zar ne znate da takvo postupanje kvari moral (uzoholjuje) jahača, a one iza njega ponizuje. Vratite se i nastavite svojim putem.”429

Imam Ali, as, je, išavši ka Siriji (Šam), usput ušao u grad Anbar. Oveća skupina slugu i njihovih posjednika bijahu uzjašili na svoje jahalice i izađahu da Aliju odaju počast. Kada je on prišao, oni su najednom sjahali sa svojih jahalica i pješke krenuli za njim. Ovo je za Alija bilo iznenađujuće, te ih je upitao: “Šta vam ovo znači, zašto ste sjahali i zašto trčite za mnom?” Oni odgovoriše: “Ovo mi shvatamo kao svoju moralnu dužnost i kao izraz poštovanja prema našim vladarima i prvacima.”

On im odgovori: “ Tako mi Boga niti vaši prvaci i zapovjednici od toga imaju neku korist niti vas vežu za sebe, a vi ovom napornom rabotom na Ovom svijetu bivate izvrgnuti patnji i poniženju, a na Onom svijetu vas čeka nesreća i kazna Božija.”

Koliko li je štetna ona patnja i tegoba koja ishoduje Božiju kaznu i odmazdu! A koliko li je puna koristi ona olakšica i sloboda iza koje slijedi oslobođenost od džehennemske vatre. 430

428 Džiaferijat, str. 184. 429 Tehaful 'uqul, str. 209. 430 Nehdžul belaga str. 1094.

246

Imam Ali, as, je jedanput naredio: Svako ko ima neko potraživanje od mene neka to učini pismenim putem, ne bi li se tako pitalac sačuvao poniženja iskanja. 431

Iz ovih nekoliko hadisa jasno se razumijeva do koje granice sve Islam vodi računa o časti i dostojanstvu muslimana. Islam nikome ne dozvoljava da svojim govorom ili ponašanjem, da čak ni samome sebi ne uzrokuje poniženje i omalovažavanje. Islamska država i narod obavezni su da čuvaju pojedinačnu i nacionalnu čast i da koriste svaku vrstu znanja kako bi uklonili bilo koje poniženje ili uvredu sa islamske vlasti ili muslimana.

Nagon posesivnostiPosesivnost i osjećaj ljubavi prema svojoj biti jedan je prirodni nagon

u čovjeku koji je kompatibilan s čovječijim bićem. Ovaj nagon čovjeka navodi na činjenje stanovitih napora u očuvanju svoje ličnosti, svog tijela i svoje duše od bilo kakvih neugodnosti i nevolja.

Svaki čovjek po svom fitretskom ustrojstvu voli život. U slučaju kada ožedni, bude gladan ili bolestan, ili osjeti da mu je život u opasnosti, njegov nagon ljubavi prema sebi se aktivira te on upotrijebi sav svoj kreativni potencijal ne bi li došao do vode, hljeba, prirode, lijeka i zaštite.

Isto tako, svaki čovjek po svom fitretu želi da očuva svoju čast i dostojanstvo i ulaže maksimalne napore u njihovom održanju.

Kada osjeti da mu je obraz u pitanju i kada vidi da se nalazi pred poniženjem i gubitkom digniteta, svom snagom se diže i koristi svu energiju ne bi li sačuvao poziciju svoga renomea i dostojanstva.

Kontradiktorna i suprostavljena osjećanjaNagon samoljublja i posesivnosti pokazuje svoja raznolika

ispoljavanja u tijelu i duši u različitim formama i oblicima. Kada se nema suprostavljenosti i kontradikcija među različitim oblicima samoljublja, svaki od njih se na prirodan način zadovoljava i program djelovanja svakog od njih biva jasan. Ali, veliki problem se pojavljuje onda kada samoljublje postane proturječno i čovjeka stavi pod pritisak suprostavljenih želja i osjećanja. U ovom slučaju neke osobe koriste se ispravnim i pametnim metodom dok neke druge zastranjuju s tog puta i upuštaju se u nečasnosti. Naprimjer, neke osobe zbog ljubavnih poraza ili zbog poniženja i očaja, pokušavaju pobjeći od problema te pribjegnu samoubistvu – jasno je da se ovdje radi o osobama koje su zastranile.

Monteskijo ovu stvar objašnjava na sljedeći način: Samoljublje i posesivnost pojavljuju se u raznim oblicima, a ponekada i u suprostavljenim djelatnostima. Samoljublje biva povodom da čovjek sebe žrtvuje za ljubav te čak biva zadovoljan

431 Semeratul evraq, sv. 2, str. 244.

247

da presiječe korijen svoga života – a to opet pokazuje da on sebe više voli i od svoga života. Svaki čovjek po svom fitretskom ustrojstvu osjeća u sebi samoljublje i

u svim pravcima nastoji da otkloni svoje slabosti i manjkavosti. Osobe koje sebe vide sitnim, poniženim i u sebi, s jedne ili više starna, osjećaju manjkavost i nedostatnost u svom nutarnjem biću bivaju zabrinute, zajedno sa pritiskom u svom nutarnjem biću osjećaju nezadovoljstvo i veliku tegobu.

Za ovu skupinu ljudi pametan put kompenzacije kompleksa niže vrijednosti je taj da svoju snagu koriste na pravi način i na pravom mjestu te da svoj talenat i potencijal pokažu očiglednim, čime dokazuju da su oni vrijedne ličnosti u društvu – tako će oni postupno svoju nutarnju bolest stavljati u zaborav.

Duhovno samoubistvoMeđutim, neki paćenici kompleksa niže vrijednosti zbog ljenosti,

beznadežnosti i drugih razloga zastranjuju sa ispravnog puta te zarad skrivanja svoje nutarnje slabosti i zbog kompenziranja svojih manjkavosti odlučuju se na duševno samoubistvo. Svoju čast i neovisnost žrtvuju i ubijaju svoju ličnost. Oni sa svojim skrušenostima, pomješanim sa poniženjem, te svojim ponašanjem udruženim sa ulizivanjem i dodvoravanjem, padaju u bijedu i krajnje poniženje te zarad bježanja iz malog kompleksa niže vrijednosti nalaze utočište u još većem jadu i težem kompelksu niže vriejdnosti. Potom na temelju daljnih kontradiktornih, i s logikom suprodstavljenih postupaka a na temelju trenutnih osjećanja, žrtvuju svoju čast koja je jedan od važnih pokazatelja samoljublja te tako cijeli svoj život provode jadni i bijedni.

U društvu postoje brojne skupine ljudi čiji osjećaji su kontradiktorni i koji na osnovu nutarnje slabosti osjećaja kompelska niže vriejdnosti pribjegavaju skrušenosti i skromnosti, pomješane sa podilaženjem i dodvoravanjem, te na taj način uništavaju plemenitost svoje duše. Ovom prilikom ću vam spomenuti neke od razloga za nastanak takvih osobina:

1. Neumjesne grubosti i krutosti, koje neki roditelji ispoljavaju spram svoje djece, predstavljaju jedan od važnih faktora stvaranja komkpelksa niže vrijednosti u njihovom (dječijem) nutarnjem biću. Dijete koje živi u okruženju straha, bojazi, brige i strepnje; dijete čiji roditelji ga ne smatraju stvarnim insanom; dijete koje je uvjek predmetom mržnje i odbojnosti svoje okoline i koje nikada nije okusilo zalogaje ljubavi i poštovanja i, najzad, dijete koje je sa svakog aspekta utučeno, koje nije vidjelo nikakva uspjeha i koje je u životu samo nizalo poraze za porazima - samo po sebi bit će preobraženo u biće slabašne i onemoćale duše. Tako će ono samo sebe smatrati niskim, bjednim i nemoćnim stvorenjem. Ovakvo dijete kada naraste i kada načini iskorak u društvu, suočit će se sa

248

velikim duševnim nezadovoljstvom, neće imati hrabrosti da pokaže svoju ličnost i neovisnost. Neprestano će u sebi osjećati slabost i manjkavost spram drugih.

Aktivnosti koje se izvode s nemirnim duhom i bez ljubavi, jasno upućuju na to da osoba osjeća neki nedostatak i manjkavost i umišlja da zbog toga mora učiniti više od drugih da bi ispunila svoju dužnost. Međutim, sve borbe, napori i nastojanja bez ispravnog cilja ukazuju na nečiju iskompleksiranost. Nije nužno da se ovaj strah i nesigurnost pojavljuju zbog nečeg vremenski bliskog, već je najvećma riječ o prisjećanju na neki minuli nemio događaj, a koje je bilo izbrisano iz čovječije vanjske memorije. No taj deponovani strah nikada nije nestao iz čovječijeg nutarnjeg bića. I onda se najednom efekti tog nutarnjeg straha pojavljuju u vidu brige, ljutnje i neodmjerenosti. U svakom slučaju, svaka vrsta nepožljnog i nepodnošljivog događaja – bilo to u kući, školi ili društvu da snađe dijete – uzrokovaće lom na njegovoj ličnosti i umanjiće njegovu sposobnost. To zato što su ovim nepovoljnim događajem polomljene njegove emocije i osjećaji i ono više neće biti kadro da se predstavi i pokaže bez recidiva prošlosti, niti može iz sebe zračiti pozitivnim i vedrim vibracijama. 432

Ako ovakva osoba uzmogne gorke uspomene iz djetinjstva potisnuti u zaborav te tekobe i uvrede koje su joj uzrokovli neuki roditelji i bližnji zanemariti, a potom se snažno uhvatiti u koštac sa poslom za koji ima potencijala i još ustrajati na ulaganju truda i napora – to će neminovno rezultirati prihvaćenošću u društvu. Ta osoba postaće koristan i uticajan član zajednice i moći će cijeli svoj život provesti u sreći, neovisnosti a oslobođena od poniženosti i iskompleksiranosti. No ukoliko se ona neprijatna sjećanja ne gurnu u zaborav te njihov posjednik sebe neprestano bude držao niskim, jadnim i bijednim – neprijatna sjećanja će zasigurno početi pokazivati svoje reakcije, čime će svog posjednika stimulisati na nepoćudna djela. Jedna od tih reakcija jeste njegovo stalno potiskivanje ka poniženosti i osjećaju nedstojnosti.

Strah od poniženostiSkrušenost i finoća, a nekada udvorništvo i podilaženje, koje

ispoljavaju neke osobe nedvojbeno ukazuju na opterećenost njihovih posjednika kompleksom niže vrijednosti. Onaj ko je u danima djetinjstva proživio poniženja i omalovažavanja od strane svojih roditelja i ostalih ukućana, i koji zbog toga nije dobio priliku da razvije svoju ličnost – on uvijek živi u strahu da i neko drugi ne bude sa njim postupao kao nnjegovi roditelji i boji se da i od nekih drugih ljudi ne bude izvrgnut uvredama i ponižavanjima te da se ponovo među ljudima moradne osjećati poniženim i osramoćenim. Da bi preduprijedio ovakvo šta, on pred svakim pokazuje skrušenost i umjerenost te na taj način prekriva svoj nutarnji kompleks niže vrijednosti i sebe tako spašava od njihovih eventualnih uvreda.

432 'Uqde heqarat, str. 17.

249

Naravno ovakva skrušenost ne proizlazi iz uzvišenih moralnih vrijednosti, već je to samo slika nutarnje poniženosti koja se odslikava na ovaj način, u pokašaju da sakrije njen stvarni izvor - kompleks niže vrijednosti.

Gorka sjećanja2. Siromaštvo i bijeda roditelja također su jedan od mogućih faktora

ojađenosti i iskompleksiranosti djeteta. Djeca koja su svoje djetinjstvo provela u siromaštvu i neimaštini, u svom nutarnjem biću deponuju stanoviti osjećaj zaostalosti i slabosti. Ovaj osjećaj sam po sebi ne nestaje već obično ostaje do kraja života. Neki od njih, na temelju svog dodatnog zalaganja, svoje valjanosti i dostojnosti, uspiju sebi osigurati status poštovane i neovisne ličnosti u zajednici, te zahvaljujući stalnim pozitnim pregnućima uspiju svoj kompleks potpuno potisnuti u zaborav. Ali oni koje podlegnu svojoj ljenosti, i opredijele se za pasivnost i upadnu u beznadežnost te se ne mognu osloboditi onog ružnog osjećaja, uvijek će biti i ostati zatočenici svoje slabosti i kompleksa niže vrijednosti. Oni će se naspram bogatijih ljudi gledati niskim i bijednim. Njih će neslobodno veličati sa skrušenošću i podilaženjem i svoju će iskompleksiranost pokazati bjelodanom.

Postoje djeca koja se rode i mladost provedu u siromašnoj porodici. Moguće je da roditelji prema njima postupaju lijepo i blagonaklono i da im pruže valjan odgoj (što je najčešće i slučaj), ali kasnije kada porastu moguće je da im se jave prisjećanja na djetinjstvo u neimaštini i svoje neugledno mjesto na društvenoj ljestvici te da im to uzrokuje osjećaj posramljenosti i duševne poniženosti. Kada se ovakve osobe suoče sa bogatim i osobama većeg ranga, u sebi počinju osjećati kompleks niže vrijednosti i osobnu inferiornost. 433 Islam vrlo negativno gleda na one ljude koji nekoga poštuju i cijene

samo zbog toga što je on bogat i moćan. Kaže časni Poslanik, sava: Prokleo je Allah onoga ko bogataša cijeni zbog njegova bogatstva. 434

Siromašni ljudi sa dostojanstvomU startu Islama časnog Poslanika slijedili su uglavnom siromašni i

nemoćni. Sveta nebeseka Knjiga ih je tako odgojila i učinila plemenitim i čestitim da se unatoč materijalnoj neimaštini nisu osjećali poraženima spram bogatstva niti su spram bogataša osjećali poniznost i nikada se nisu prepuštali inferirornosti i osjećaju manje vrijednosti.

Imam Sadik, as, je kazao: Došao je čovjek bogataš kod Božijeg Poslanika, sava, a potom je ušao

siromah i sjeo pored bogataša. Bogataš potom sabra svoje skute oko sebe, a Poslanik, vidjevši to, upita ga: “Jesi li se to uplašio da te njegovo

433 'Uqde heqarat, str. 18. 434 Lejalil ahbar, str. 128.

250

siromaštvo ne dotakne?” Ovaj odgovori: “Ne!”A jesi li se prepao da dio tvog imetka ne pređe njemu?” Reče: “Ne!”

“A što si onda skupio svoju abaju?” On odgovori: “O Poslaniče Božiji, bogatsvo moje koje je moj vjerni pratilac, i koje je sa mnom i danju i noću, odvratilo me je od realnog gledanja na stvari, ružnoće mi je prikazivalo lijepim, a vrline ružnim. Zarad kompenzacije ove moje nepočudnosti evo ja žrtvujem pola svog imetka i poklanjam ga ovom siromahu.”

Pa se obradi Božiji Poslanik siromahu: “Prihvataš li ovo?” On reče: “Ne!” Te ga upita bogataš: “A zašto ne?” On odgovori: “Bojim se da me ne snađe ono što je tebe snašlo.”

Slabost u znanju3. Čovjek koji želi da se uvrsti u red alima i učenjaka, ali mu manjka

znanja i naobrazbe, u sebi počinje osjećati slabost i iskompleksiranost. E da bi sakrio svoju nutarnju slabost i manjkavost, on poseže za posrednim sredstvima. Tako se ponekad poštapa na izjave učenjaka i prenosi tuđe izjave.

Ovaj čovjek bio je član udruženja koje se godinama računalo kao društvo intelektualaca. On je također pametan i valjan čovjek, osim što nema visoku naobrazbu. On uvijek, kada se nađe u poziciji da pred svima otpočne govor, svoje kazivanje počne sa citatom ovog ili onog pisca, nikada ne iznoseći svoje vlastite stavove. To bi otprilike išlo ovako: “Ovdje vas podsjećam na misao Pola Valerija iz njegove knjige Svjetski pogledi...” Ili: “Ja s oduševljenjem prihvatam uvjerenje Nikole Burdifa iz njegove misaone poslanice Razmišljanja o bitku...”Zašto se on uvijek koristio ovim poštapalicama? Prvo, to je zbog njegova osjećaja zaostalosti koji je gajio u svom nutarnjem biću i drugo, je zbog kompleksa koji ga je i natjerao da sebe drugima prikazuje intelektualcem, a to sve zato da bi mu oni rekli: Ti za nama ništa ne zaostaješ! Kao da mu njegov kompleks šapuće: Dozvoli da i drugi vide da si ti čitao filozofsku literaturu. 435

Nepoželjni učiteljiNo, problem postaje mnogo opsežniji kada ovakav ‘učenjak’ poželi da

se dokopa katedre s namjerom da podučava učenike. Kada ipak uspije da se dokopa katedre sada mora nečim prikriti svoje nezananje. I to ga tjera da se ponaša na jedan od dva načina: (1) Ili da učenicima nametne diktaturu te da ga niko ne smije ništa pitati, ili (2) da spusti svoje skute poniznosti i skrušenosti toliko da niko neće ni obraćati pažnju na njegove nedostatnosti.

Naravno ova iznuđena skrušenost i skromnost nije posljedica njegove visoko moralne ličnosti, već je to odraz njegova prikrivenog kompleksa niže vrijednosti koji ‘čući’ u njegovu nutarnjem biću. I tako on sebe

435 Ma we farzandane ma str. 54.

251

uvlači u još dublji komplesks, a sve zato što hoće da prigrabi poziciju koju svojim znanjem i sposobnostima ne zaslužuje.

Imam Sadik, as, je kazao: Ne dostoji mu'minu da sebe dovodi u poniženje. A prenosilac ga je

upitao: “A kako on može sebe poniziti?” Kazao je: “Tako što će se uhvatiti posla kojeg nije dostojan i zbog kojeg će se morati izvinjavati.”436

Isto tako se prenosi od Imam Sadika, as: Ne pripada mu'minu da sebe dovodi u poniženje. A prenosilac ga je

upitao: “A kako on može sebe poniziti?” Kazao je: “Tako što će se uhvatiti posla za koji nema sposobnosti ni moći.”437

Imam Bakir, as, je pak kazao: Loš li je rob Božiji koji je sebi zacrtao cilj do kojeg mora doći pa

makar i po cijenu poniženja. 438

Kada bi ovakav čovjek znao svoj kapacitet i svoje granice nikada se ne bi upustio u transakcije kojima će žrtvovati svoj karakter i svoje dostojanstvo. Nikada ne bi došao u pozciju da podilaženjima, laskanjima i unižavanjima traži nešto što mu ne pripada.

4. Griješenje predstavlaj drugi faktor zbog kojeg se osjeća poniženost i iskompleksiranost. Onak koji je sklon griješenju i koji je sa sebe strgao zastor poštivanja zakona, stalno je pod pritiskom proganjanja moralne savjesti, pri čemu sebe vidi kao zagađena i pogana čovjeka. Grešnik nastoji da svoju griješnost u svom nutarnjem biću sakrije i pokopa te da nepoželjne i sramne scene potisne u zaborav. Međutim, moralna savjest ne ostavlja grešnika mirnim, nego ga stalnim korenjem podsjeća na grijeh i pričinjava mu nove patnje i bolove.

Ako čovjek može svoja osjećanja...

Grijeh i osjećaj iskompleksiranostiIskompleksiranost i osramoćenost zbog griješnosti spopadaju grešnika

i oni ga čine osramoćenim te zadaju težak udarac njegovom karakteru i ličnosti. Koliko god grešnik bio snažan i jake volje, zbog griješnosti on postaje slab i onemoćao. Grešnik pokušava da putem samounapređenja i preporoda ispravi svoju psihološku slabost ili da je prekrije, te da se tako pokaže snažnim, ali duševni porazi i nutarnje reakcije, htio to on ili ne htio, putem njegovih djela i govora opet otkrivaju njegovu nemoć i pokazuju ih bjelodanim.

Mi nastojimo da svoje sramote u svojoj nutarnjoj svjesti sakrijemo i zaboravimo da bismo se sačuvali od njihova uznemiravanja i zlostavljanja. Ali ta podsjećanja usprkos našoj želji izbijaju u naše misli i u naša djela, a toga nismo ni svjesni,? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?

Skrušenost na temelju grijeha

436 Kafi, sv. 5, str. 64. 437 Muhdžetul bejdau, sv. 4, str. 108. 438 Sefine, str. 93.

252

Poniženost i iskompleksiranost su osobine koji se jasno uočavaju kroz usiljene skrušenosti koju ispoljavaju neki griješnici. Oni zarad prekrivanja svojih griješnih mrlja spram ljudi, pribjegavaju skrušenosti i skromnosti te na taj način svoju niskost preobražavaju u kultivisanost i iskazivanje poštovanja prema drugima. Službenici koji u vršenju svojih službenih poslova od ljudi uzimaju mito i koji su zagađeni velikim korupcijskim grijehom, uglavnom se pokazaju kao skromni i moralni ljudi. To su oni koji se svojim bosovima obraćaju s potpunom učtivošću i s dodvoravanjem, koristeći pri tome riječi iz vokabulara laskanja. Oni su vrlo poslušni i uvijek na raspolaganju svojim šefovima, sve što ovi žele oni su na revnosnoj usluzi.

Nesumnjivo, ovakva skrušenost koja proizlazi iz njihove moralne poganštine i straha od osramoćenosti, ne samo da nema moralnu vrijednost već je to jasan dokaz o njihovoj niskosti i iskompleksiranosti koju osjećaju u dubini svoga bića.

Jad nečistihŽivjeti životom nečasnih i griješnih ljudi znači priskrbiti sebi jedan od

najmoćnijih atributa niskosti i poniženosti. Osobe koje žele da žive časno i dostojanstveno i koje ne žele da upadaju u red nečasnih i poniženih, moraju se kloniti grijeha i ni na kakav način ne smiju sebi dozvoliti zaprljanost griješenjem.

Kazao je Časni Poslanik, sava: Ko želi da bude častan i ugledan među ljudima neka bude Bogu

Uzvišenom pokoran (bogobojazan). 439

Imam Ali a. s. je kazao: Onaj ko želi da bude bogat bez bogastva i da bude ugledan bez vlasti,

plemena i porodice svoje, onda se mora kloniti grijeha i ući u okrilje poslušnosti i pokornosti uzvišenom Bogu. 440

Imam Sadik a. s. je kazao: Preporučujem vam bogopokornost (takvaluk) i da svojim grijehom ne

podčinjavate ljude sebi te da time ne priskrbljujete sebi niskost i poniženost. 441

Bezvrijedne osobe5. Ponekada, kada neke nedostojne osobe odgovarajućeg položaja i

bez valjanih kvaliteta, zadobiju poziciju koje nisu dostojni, onda se događa da pametni ljudi izbjegavaju da budu poslušni ovakvim vlastodršcima i ne pokazuju spremnost da im se upokore.

Kazao je Imam Sadik a. s.:

439 Biharul envar, sv. 17, str. 48. 440 Gururul hikem, str. 692. 441 Vesail, sv. 3, str. 202.

253

Onaj ko traži položaj kojeg je nedostojan, zabranjena mu je poslušnost na zbiljski način. 442

Oni koji bilo zbog čega osjećaju u sebi manjkavost i nedostatnost i koji sebe smatraju nedostojnim za određeni položaj a, s druge strane, ljubav prema položaju i vođstvu ih čini takvim da svoju manjkavost i nedostatnost ne priznaju te se ne klone toga - oni su zarad skrivanja svoje slabosti i čuvanja od viđenja ljudi – spremni pribjeći različitim aktivnostima.

Postoje i druge karakteristike i odlike kompleksa niže vrijednosti za koje se može reći da imaju i svoje pozitivne aspekte. U ovom slučaju, osoba koja u sebi osjeća kompleks niže vrijednosti i poniženost, prinuđena je da, zarad uklanjanja efekata toga kompleksa, da pojačano radi. Kako bi kazali psiholozi, sve što takva osoba poduzima jesu kompezacioni poslovi. Ali, nažalost, budući da ova djela ne proizlaze na fonu dobročinstva, ona se mogu nazvati lažljivom kompenzacijom. Zapravo, ova djela u svojoj zbilji znače pokrivanje i maskiranje jednog nutarnjeg osjećaja koji odražava nedostatnost i iskompleksiranost.

Grubosti prema potčinjenimaNesposobni rukovodioci ponekada, zbog svoje nutarnje slabosti i

iskompleksiranosti, prema običnim ljudima nastupaju diktatorski, oštro i grubo, ne libeći se upotrebe ružnih i oporih riječi. Na taj način oni svoju nedostojnost i nesposobnost drže skrivenim, a zaplašivanjem ljudi čuvaju svoj položaj, tražeći od njih bespogovornu poslušnost.

Oni kadkad prema običnom svijetu i potčinjenima nastupaju s pozicije umjerenosti i skrušenosti a prema nadređenima s pozicije ulizivanja i povlađivanja, te na taj način skrivaju svoju nutarnju slabost, a stalnim izbjegavanjem konfrontacije s bilo kome, ostaju sačuvani. Osobe koje se prepuste ovim poniženostima i nečasnostima, zarad kratkog upravljanja i šefovanja drugima, jesu niski i jadni ljudi koji, najzad, svojim transakcijama najviše štete nanose sebi.

Kazao je Imam Ali, as: Časak poniženja i niskosti ne može se nadomjestiti s čašću cijelog

života. 443

Dodvoravanje i podilaženjeOvi posjednici niskosti koji se zarad očuvanja profanog ovosvjetskog

položaja prepuštaju ulizivanju i laskanju, oni ne samo da ovom bijednom rabotom sebi nanose štetu već i druge uvlače u crne dane i nesreću.

Kazao je časni Poslanik, sava:

442 Tehaful ‘uqul, str. 321. 443 Gururul hikem, str. 434.

254

Kada ljudi postanu zadovoljni sa grešnicima, te kada bijedni dodvoravači postani predvodnici i kada se zločiniocima bude ukazivalo poštovanje – tada treba očekivati belaje i nesreće. 444

Imam Ali je također rekao: Kada pokvarenjaci u društvu budu izazivali ushićenje i poštovanje,

sreća i nada tog naroda nestaju. 445

On je isto tako kazao: U državama u kojima se niskim i ljigavim ljudima povjere velike

stvari, te države su osuđene na propadanje. 446

Povlađivanje i laskava predusretljivost nesposobnih ljudi koji ‘pucaju’ na upravljačke položaje, nešto je što proizlazi iz njihove nutarnje slabosti i poniženosti. Nikada se ova duševna slabost i manjkavost neće preobraziti u nutarnju vrlinu i moralnu vrednotu. A i kako će kada joj izvorište u slabosti i ojađenosti duše.

Karakterni ljudiKada se časni, čestiti i neovisni ljudi nađu na visokom upravljačkom

položaju, oni sav svoj kreativni potencijal stavljaju u funkciju valjanog izvršenja svoje dužnosti. Dodvoravanje, podilaženje, povlađivanje i laskanje nemaju pristupa njihovom mentalnom sklopu. Oni ni u najkritičnijim, i po njih najopasnijim trenucima, ne žrtvuju svoju ličnost i svoj karakter i ne podaju se niskosti i bedastoći.

Kazao je Imam Ali, as: Ukoliko častan i čestit čovjek dođe i na najveći rukovodeći položaj u

društvu, on nikada sebe neće prodati i neće skrenuti s puta morala. On je poput planine koju ni najjači vjetrovi ne mogu pomjeriti niti je mogu uzdrmati. 447

Ministar jakog imanaHadže Ebu Mensur bijaše ministar kod sultana Tugrela. Bio je to učen

i obrazovan čovjek. Krasile su ga osobine odvažnosti, digniteta i snage duha i vjere. U izvršenju svojih vjerskih dužnosti uvijek bijaše revnosan. Obično bi nakon obavljanja sabahskog farz namaza ostao stanovito vrijeme na sedžadi učeći dove i zikrove. Nakon što bi sunce izašlo, obukao bi ministarsku odoru i otišao u svoj ured.

Jednog dana ga je sultan Tugrel nešto trebao prije izlaska Sunca. Sultanovi službenici otišli po nj njegovoj kući i zatekli ga u učenju dova i zikrova. Rekoše mu mu sultanovu zapovijed, ali on se uopće na to nije obazirao i nastavio je sa svojim ibadetom. Naravno, službenici prenoše

444 Biharul envar, sv. 17, str. 41. 445 Gururul hikem, str. 312. 446 Gururul hikem, str. 427. 447 Gururul hikem, str. 407.

255

sultanu šta se dogodilo - da on uopće nije mario za njegovu zapovijed - i to je sultana jako ozlojedilo i rasrdilo.

I kad je ministar Hadže Ebu Mensur završio sa svojim ibadetom, odmah je uzjahao na svoju jahalicu i hitro došao pred sultana. Ovaj ga je odmah oštro upitao: “Zašto kasniš?”

A on je smirenim tonom odgovorio: “E moj sultane, ja sam rob Božiji i sluga sultanov. I sve dok ne okončam svoje robovanje Bogu ne mogu krenuti sa služenjem sultanu..”

Ovaj dubok i upečatljiv vezirov odgovor ostavi snažan dojam na sultanovoj duši te mu i suze potekoše. On čestita ministru i preporuči mu da uvijek na ovaj način postupa, e da bi prvenstvo Božije nad služenjem sultanu još više ojačalo njihovu državu. 448

Osobe sa izraženom ličnošću, karakterom i dostojanstvom, koje odlikuje snaga duha i neovisnosti, jako su uočljive kako što su primjetne i ličnosti koje se odlikuju po povlađivanju, laskanju i umjetnoj predusretljivosti.

Kazao je Imam Ali, as: Svaki čovjek se očituje snagom svoga duha i karaktera. 449

Skrivanje osobne inferiornostiIz navedenih nekoliko slučajeva, moguće je uvidjeti da osobe koje

pate od niskosti i kompleksa niže vrijednosti nastoje da laskanjem i ulizivanjem prekriju i zatome svoju nutarnju slabost i svoj kompleks niže vrijednosti. Ove vrste osobnog unižavanja sa stanovišta svete vjere Islama jako su osuđene, to zato što ovakve ličnosti svoju iskompleksiranost, izraženu kroz dodvoravanje i podilaženje, prodaju pod moralnim vrlinama, a ustvari radi se o jako pokuđenim osobinama zaodjenutim odorom ahlaka i učtivosti.

Islam jako cijeni skromnost i skrušenost kao visokomoralne osobine, ali zato osobe koje u odjeći ovih vrlina, skromnosti i učtivosti, zapravo ispoljavaju svoju sklonost ka udvorništvu i povlađivanju – ne bi li zakamuflirali svoj kompleks niže vrijednosti – žestoko osuđuje.

Osnovni uvjet za skrušenost i skromnost jeste duhovna stabilnost i duševna neovisnost. Kao što sam to ranije već kazao, Imam Ali to naročito apostrofira:

Njihov karakter od kamena je čvršći, a u odnosu sa ljudima oni su usrdniji i skrušeniji od roba.

Skrušeni i usrdni su oni ljudi koji bez straha i pohlepe, samo zarad izvršenja svoje dužnsoti, prema ljudima ispoljavaju ove vrline skromnosti. Osim toga, skroman je onaj čovjek čija učtivost i skrušenost proizlaze iz uzvišenog duha i moralne potpunosti. A ljudi koji se svijetu

448 Džavamel hekajat, str. 173. 449 Gururul hikem, str. 343.

256

zbog svoje niskosti prikazuju sa ovim osobinama – oni to čine zbog osjećaja nutarnjeg kompleksa te težnje za položajem i funkcijom - a sve iz nagona pohlepe. Ukratko, ovo ukazuje na njihovu nutarnju slabost. Ali, ovim ne samo da se ne ukazuje na njihove moralne osobine, već se ukazuje njihova duboko ukorjenjenu niskost i bolest zapretane u njihovom nutarnjem biću.

Klonjenje od poniženja Iz hadisa i rivajeta koje sam vam odveć prenio jasno se očituje

činjenica da je čuvanje svoje časti i plemenitosti, a izbjegavanje niskosti i ljigavosti, jedna od najvžanih definitivnih dužnosti muslimana, dužnosti s kojom ne smije biti kompromisa. Ni jedan musliman ne smije sebi prirediti uvjete u kojima će biti ponižen i inferioran. Stoga su u Islamu strogo zabranjene osobine poput laskanja, dodvoravanja i podilaženja – osobine koje su u koliziji sa viteštvom i ljudskom čašću.

Najveći nivo robovanja i najveći stupanj skrušenosti treba ispoljavati spram uzvišenog Boga i naspram nikoga više. To zato jer je Uzvišeni Bog stvoritelj svega – a snishodljivost i podilaženje su dozvoljeni samo spram Njegove uzvišene veličine.

Prikupljanja znanjaOdveć poznato laskanje i skrušenost islamski prvaci su dozvolili u

nekim slučajevima, i u nekoj mjeri, zarad očuvanja većeg interesa - jeste slučaj laskanja i podilaženja neukih ljudi kao način efektnijeg nastupanja pred ulemom zarad prikupljanja znanja. Da bi mladi učenici bolje shvatili vrijednost znanja i dužnost posjedovanja skrušenosti spram alima, te da bi se efikasnije dali na prikupljanje znanja, na kraju današnje lekcije ću vam o ovoj problematici progovoriti nekoliko riječi.

Neke osobe koje nisu bili dobri đaci i nisu na valjan način učile u školi te nisu polučile dobre rezultate, vole se družiti sa alimima. No, zbog manjka znanja u sebi osjećaju svojevrsni kompleks i sebe u odnosu na učene smatraju slabim i poniznim. Te zbog toga što ne mogu sa njima voditi naučne rasprave, osjećaju nutarnji pritisak i patnju.

Vještački i umjetni govor Tako neke od spomenutih osoba zbog samoljublja nisu spremne

priznati svoju nedovoljnu pismenost i obrazovanost, te nastoje koliko god je to moguće više sakriti svoj kompleks niže vrijednosti. Zato ovi, da bi se pokazali znanim i da bi manjak vlastitiog znanja kompenzirali, ponekad nastupaju dječijom taktikom pa čak i kroz vlastitu posramljnost skreću pažnju na sebe.

Onaj ko govori usiljenim tonom ili se previše trudi da govori književnim i umjetničkim jezikom pripada ovoj skupini ljudi. Primjer ovakvih ljudi može se

257

naći među onima su došli na svijet u nekoj bijednoj porodici i koji su imali ograničene mogućnosti vaspitanja i školovoanja, onda najednom da bi to kompenzirali pribjegavaju korištenju umjetnog načina govora, sa usiljenim tonom, težeći upotrebi komplikovanih intelektualnih termina, e da bi se tako uvrstili u red elite i intelektualaca. Dakle, ovakvi ljudi pribjegavaju korištenju književnih termina, stranih riječi i mudrih poslovica, a sve zato da bi onaj ko ih sluša zaključio da je ovdje riječ o učenom čovjeku koji vlada stranim jezicima, književnošću i svjetskim temama. 450

Jedini način kompenzacije i nadoknade propuštenog jeste nastavak učenja i školovanja, a ovaj posao ne zahtijeva hrabrost i odvažnost – zahtijeva samo trud i zalaganje. Dakle, čovjek jednostavno treba priznati manjkavost i nedostatnost svoje informisanosti i učenosti. On treba, priznanjem vlastite zbiljnosti, sebe izvući iz reda učenih ljudi te treba svoj nivo ispravno odrediti i kloniti se visokog leta u oblacima. On spram učitelja svoja krila poniznosti treba spustiti na zemlju i ponašati se kao skrušeni učenik. Spram učitelja on treba iskazati svoju učtivost i snishodljivost, pa čak, ako treba, da mu malo laska i podilazi.

Ko god pri prikupljanju znanja stida nema, poput je onoga ko cvjetove ubira sa trnja i kamenja.

A ako sada nemadne znanja, jednog dana opet će se stidjeti, kada će opet morati učiti.

Poniženost usljed neznanjaIslam je saglasan sa ovom vrstom skromnoti i poniznosti i dozvoljava

laskanje u potrazi za znanjem. To zato što sa prikupljenim znanja čovjek zadobija najveći čast i ponos. On u ovoj transakciji ne samo da ne trpi štetu već zadobija najveći kapital, jer se probija ka većim stepenicama znanja i informisanosti.

Kazao je časni Poslanik, sava: Ko se ne strpi u poniznosti jedan časak pri učenju od drugog, ostaće

ponižen u neznanju zavijeka. 451

Farz je tražiti znanje stoga što bez znanja nema hakka.

A samo se onaj stidi od učenja ko nije svjestan svoga neznanja.

Imam Rida, as, je kazao:

450 'Uqde heqarat, str. 25. 451 Biharul envar, sv. 17, str. 46.

258

Znanje predstavlja riznice dobra, a njegovi ključevi su pitanja. 452

Rekao je Imam Ali, as: Laskanje i zavidnost ne pripadaju ljudima od imana osim u slučaju

prikupljanja znanja. 453

Nada za uspjeh usklađena je s razumom, kada ti puls bude usmjeren ka općem kosmološkom.

Pitaj ono što ne znaš jer ne stid od pitanjarazlog je ponosnim i učenim tvog bivanja.

Umjesno laskanjeMožete primjetiti da se kroz ovaj hadis ljudi podstiču na prikupljanje

znanja čak i po visokoj cjeni - laskanja. Znano je da je u Islamu toliko istaknuta čast i ponos muslimana, a toliko osuđena niskost i poniženost, ipak kada je u pitanju prikupljanje znanja dozvoljavaju se laskanje učitelju i skrušeno podilaženje. A sve ovo pokazuje da Islam znanju i znalcu poklanjaju najveću pažnju i spremni su na najveće žrtve zarad znanja.

Plemenitost i vrline znanjaOnaj ko mrzi poniženost i ljigavost te želi postići čast i ponos kroz

znanje, i ko je voljan dosegnuti do riznica spoznaje i okoristiti se njenim svijetlim biserima, treba se lišiti samoljublja i koristoljublja. On treba da bude spreman na ponizna i učtiva pitanja pa čak i na laskanje spram svog učitelja samo zarad sticanja novog znanja, što je jedini put kompenzacije kompleksa niže vrijednosti.

452 ‘Ujun ahbar Rida, , bab 30. 453 Tehaful uqul, str. 207.

259

30ذ�ا ح�ت�ى ح�ت� إ ج�وج� ف�ت

� �أ ج�وج� ي� �ل< م<ن و�ه�م و�م�أ �ون� ح�د�بQ ك ل �نس ي

Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose. (El-Enbija, 96)Podsticanje loših sjećanja i neprijatnih misli u životu čovjeka

predstavlja jedan od najmoćnih faktora čovječije nesreće i nevolje. Osobe koje na temelju straha, iskompleskiranosti, poraza,

beznadležnosti, slabosti, neuspjeha i drugih sličnih stvari osjećaju uznemirenost, brigu i strepnju te zbog toga trpe stalnu patnju - ako ne budu ramišljali o svom liječenju i ne pokušaju da se oslobode teških i nepodnošljivih duševnih patnji - njihov život bit će gorak i nepodnošljiv a moguće je i da ih spopadnu raznoliki drugi poremećaji.

U minulim predavanjima osvrnuo sam se na razloge pojave duševnih briga i kompleksa niže vrijednosti kao i reakcija koje pačenici od ovih nevolja od sebe reflektuju i ispoljavaju. U današnjem predavanju govorit ćemo o sljedećim temama:

A. nevolje i opasnosti koji proističu iz duševne uznemirenosti, B. liječenje duševne uznemirenosti sa vjerskog i naučnog aspekta.

Jedinstvo tijela i duhaA. Duša i tijelo su toliko jedno s drugim uvezani i isprepleteni da

svakog od njih svoja dobra i loša stanja prenosi na ono drugo, i to je nešto oko čega vlada opći konsenzus među učenjacima, kako onim prijašnjim tako i današnjim.

Dakle, tijelo čovjeka je pod stanovitim uticajem i njegove duše (psihe) a njegova psiha je također pod uticajem stanja tjela. Onaj ko osjeća brižnost i strepnju u svom nutarnjem biću, i kada god mu se javljaju ova duševna stanja, htio on to ili ne, ona ostavljaju nepoželjne posljedice na njegovo tijelo i izvode ga iz stanja ravnoteže u bolesno stanje.

U istraživanjima svjetskih naučnika potvrđeno je da značajan udio raznolikih bolesti proističe iz aspekta duševnih uzbuđenja i psihičkih briga i uznemirenja. Za liječenje ovih bolesti potrebno je na prvom mjestu obratiti pažnju na korijen bolesti, i prije liječničkog tretmana i davanja lijeka treba se boriti sa brigama i strepnjama i iste ukloniti iz čovjekove memorije i podsvijesti.

Bil Karangi slavni američki psiholog, kako to prenosi nekoliko drugih učenjaka, ustanovio je nekoliko tjelesnih bolesti za koje je moguće da potiču od duševnih stresova i briga. On je u svojoj knjizi prenio sljedeći pasus.

Činioci briga

260

Nekoliko godina prije svoje penzije sa doktorom Kuperom - koji je direktor kompleksa bolnica u sastavu željeznica Santa Fe - obavio sam zajedničko putovanje kroz američku državu Teksas. Jednog dana kada smo razgovali o uticajima duševne uznemirenosti i brige, moj kolega doktor mi je kazao: “70% bolesnika koji se obraćaju liječnicima zarad liječenja od straha, duševne uznemirenosti i brige mogli bi sami sebe izliječiti. Mogli bi naprimjer izlječiti živčane senzore organa za varenje, čireve na želucu, srčana oštećenja, bolesti nespavanja, neke vrste glavobolja i još nekoliko vrsta bolesti slične prirode. Doctor Žozef Montako, pisac knjige o Oštečenjima želuca, također daje sličnu izjavu. Ono što jedete, želudac ne vari, već vari ono što vas jede –a to su brige i duševne uznemirenosti – koje predstavljaju osnovni uzrok pojave ove bolesti. Doktor Al Variz koji je u klinici Majo uposlen veli: “Intenziteti bolesti čireva na želucu najčešće su povezani sa (slabim ili jakim) intenzitetima unutarnjih uzbuđenja i duševnih uznemirenja čovjeka. Ovo njegovo shvaćanje temelji se na eksprerimentima i istraživanjima izvedenim na 15000 pacijenata koji su se zbog želudačnih problema obraćali klinici Majo. Četiri petine njih nisu imali nikakve osnove ni prirodnog uzroka za želudačnu bolest. Strah, briga, duševna uznemirenost, stress, zavidnost, egoizam posebno, potom nesposobnost svog uklapanja u sredinu - predstavljaju najčešće faktore nasstanka čira na želucu. Bolest čira na želucu uzrokuje smrt mnogo ljudi. I u skladu s onim što je objavio časopis Life - među svim opasnim bolestima, po brojnosti, čir na želucu zauzima 10 mjesto.

Žrtve duševnih patnjiBraća Majo, čija klinika je odviše poznata, objavili su da većinu kreveta popunjavaju pacijenti čije bolesti su uzrokovane duševnim tegobama. No njihove bolesti nisu uzrokovane lomom živaca već nutarnjim uznemirenostima, brigama, strahovima, stresovima i neuspjesima. Broj žrtava izazvan nutarnjim uznemirenostima i duševnim patnjama u rapidnom je porastu. Aktuelni izvještaji ljekarske komore govore da svaki dvadeseti Amerikanac stanovito vrijeme provede u bolnici za duševne bolesti. Isto tako se navodi da je svaki šesti mladić, zbog misaonih i duševnim manjkavosti, oslobođen od služenja u amerčkim oružanim snagama u Drugom svjetskom ratu – te je tako ostavljen na brizi svojoj porodici. A koji je to osnovni uzrok ludosti? Niko ne zna precizne uzročnike ove bolesti, ali ono što je izvjesno je to da strah i uznemirost svakako pomažu u njenom nastanku. Upravo sada predamnom se nalazi knjiga, od Edvarda Podolskog, naslovljena kao Spriječi uznemirenost i brigu pa živi u rahatluku čija osnovna teza svodi se na sljedeća pitanja i odgovore: Šta uznemirenost i brižnost čine srcu? Brigom se podiže krvni pritisak a i reumatizam je jedna od mogućih posljedica uznemirenosti i brižnosti. Kako uznemirenost i brižnost dovode do slabljenja želuca i aktiviranja čira na želucu? Kakva je sprega između brige, aktiviranja tiroidne žlijezde i šećera u krvi? Vilijam Mek Ginigel na konvenciji američkih stomatologa je kazao: “Uznemirenost i brižnost dovode do nastanka oštećenja zuba”, da bi dodao, “strahovi i nagla uzbuđenja dovode do uznemirenosti i brižnosti a ovi do gubljenja tjelesne uravnoteženosti kalcijuma – usljed čega dolazi do propadanja zuba. Da li ste vidjeli osobe kod kojih tiroidna žlijezda pojačano radi, ja sam ih vidio. Takve osobe se tresu i izgledaju da su upravo iz groba izašle. A ova njihova drhtavost ovisi od intenziteta lučenja tiroidne žlijezde. Srce im jače udara, cijelo tijelo im je

261

je pod upalom i uzbuđenjem. Ako im se ne zaustavi ovo pojačano lučenje, oni se brzo suočavaju sa smrću. Nedavno sam se s jednim pacijentom, mojim prijateljom, koji je patio od pojačanog lučenja tiroidne žlijezde, zaputio u Filadelfiju kod jednog poznatog eksperta za liječenje ove bolesti, koji se inače već 38 godina bavi liječenjem ove bolesti. Prvo što je upitao mog prijatelja bilo je: “Koji duševno psihički bol i patnja su ti uzrokovali ovo stanje?” Čime je istovremeno upozorio mog prijatelja da ukoliko se ne bude oslobodio duševnih i psihičkih briga da mu se ova bolest može ubrzo preseliti na šečer u krvi, srčana oboljenja i želudačne čireve. 454

Briga i tjelesne bolestiU mnoštvu hadisa i rivajeta, islamski prvaci su ukazali na uzroke ove

opasne bolesti kao što su strah, briga, zavisnost, zloba tuga. U najkraćem, ukazali su nutarnje duševne uznemirenosti i uzbuđenja, kao i na načine liječenja istih.

Kazao je Imam Ali, as: Tuge i uznemirenosti tope tijelo. 455 On je također istakao: Tuge i brige pola su starosti. 456

Ovim se hoće kazati da tuga, briga i uznemironost snažnog čovjeka onemoćava i u mladosti ga oronjava i čini polustarim.

Vladar pravovjernih je također kazao: Zavidnost ornjava čovjeka a zloba ga čini potištenim. 457

Isto je Imam Ali, as, kazao: Onaj koga progone strahovi nema rahatluka ni spokoja u životu. 458

On je također istakao: Tuga razdire tijelo. 459

Vladar pravovjernih je također kazao: Sumnjivci su uvijek bolesni. 460

To jest oni koji uvijek u svakoga gledaju sa sumnjom, s negativnim predznakom, i koji u svemu vide teoriju zavjere neprestano su izloženi u duševnoj patnji.

Iz svega navedenog slijedi zaključak da nutarnji komleksi, tuge, ojađenosti, strahovi, brige – u najkraćem, nutarnje duševne uznemirenosti i uzbuđenja – ostavljaju svoje negativne efekte na tijelu čovjeka, njegovu cjelokupnu tjelesnu strukturu izbacuju iz ravnoteže i normalnog funkcionisanja i bivaju uzrokom mnoštvom raznolikih bolesti.

Borba protiv briga454 Aineje zendegi, str. 25. 455 Gururul hikem, str. 35. 456 Nehdžul belaga, str. 1143. 457 Gururul hikem, str. 6. 458 Gururul hikem, str. 34. 459 Gururul hikem, str. 23. 460 Gururul hikem, str. 29.

262

B. Duševne brige i nutarnji kompleksi, koji su izvorište mnoštva raznolikih tjelesnih i duševnih bolesti, sa naučnog i vjerskog aspekta izlječivog su karaktera. Paćenici i bolesnici od navedenih boleščina, naoružani čvrstom voljom i definitivnom odlučnošću, mogu sebe izliječiti te izvojevati pobjedu nad svojim duševnim patnjama i tjelesnim bolestima - proisteklih iz njih.

Prije svega, treba imati na umu da kompleks niže vrijednosti nije nešto neizlječivo. Određen broj ljudi se uspio iščupati iz pandži ove nezgodne bolesti. Isto tako je značajan broj svjetski poznatih ljudi patilo od neke vrste tjelesne deformisanosti i manjkavosti – što je i jedan od osnovnih razloga nastanka kompleksa niže vrijednosti – a koji su uspjeli nadvladati svoju iskompleksiranost. Upravo ova borba za kompenzaciju tjelesnih slabosti učinile su ih pobjednicima na raznim životnim poljima. 461

Pročišćenje dušeTreba imati u vidu da je liječenje ovakvih bolesti na bazi liječničkog

tretmana i posredstvom medikamenata odviše teško. Liječenje svih onih koji pate od zlobe i zavisnosti, od straha i iskompleksiranosti, od tuge i uznemirenosti, od brige i potištenosti – jedino je moguće posredstvom iskorijenjivanja osnove ovih bolesti. Ovi nužno moraju svoja srca pročistiti od ostataka ovih boleščina – a to znači brisanje crnih tački pesimizma i zlovolje sa stranice svog nutarnjeg bića – a za uzvrat trebaju se naoružati sa poćudnim i moralnim vrlinama, što i jeste odgojni cilj svete vjere Islama.

Kazao je Imam Ali asSlavljeni Allah doista želi da budete dobrohotni i dobronamjerni

prema ljudima. 462

Isto tako je kazao: Najbolje sredstvo za privlačenje Božije milosti za jednog čovjeka jeste

to da u svojoj nutrini želi dobro svim ljudima svijeta. 463 Također je kazao Vladar pravovjernih: Lahko će ugasiti vatru svoje srdžbe onaj ko zbiljski umrtvi zlobu i

zlovolju u svom nutarnjem biću. 464

Isto je tako Imam Ali, as, u Poslanici, svom namjesniku Maliku Aštaru, napisao:

U pogledu ljudi dokini i očisti u sebi svu zlobu, zlovolju i neprijateljstvo. 465

Napuštanje briga

461 ‘Uqde heqarat, str. 39462 Gururul hikem, str. 271. 463 Gururul hikem, str. 212. 464 Gururul hikem, str. 212. 465 Nehdžul belaga, str. 988.

263

Programi liječenja koje današnji svjedski eksperti predlažu jeste otvaranje i odvezivanje nutarnjih kompleksa i spašavanje ljudi od nutarnjih briga i uznemirenosti - temeljeći to isključivo na samospoznaji i analizi duševnog stanja pacijenta. Riječju, prema tumačenju koje vam danas dajem, jedan psiholog za smirenje nutarnjih uznemirenosti jednog pacijenta, može se osloniti samo na naučne temelje i koristiti se psihološkim i psihijatrijskim programima. On sa analizom i ustanovljavanjem krajnjeg faktora (izvora) brige i buđenjem nutarnjih potencijala – jačanjem duha i podsticanjem samopovjerenja i karaktera pacijenta i drugih bitnih faktora – kadar je izliječiti duševne brige kod pacijenta i spasiti ga od skrivenih pritisaka i nepodnošljivih osjećaja nezadovoljstva i kompleksa niže vrijednosti.

Na temelju više hadisa koji su nam prenjeli naši islamski prvaci, prije više od 14 stoljeća, liječenje duševnih bolesnika, koje podrazumijeva otvaranje i razvezivanje njihovih nutarnjih kompleksa, oslanja se na dva bitna čovječija potencijala: (1) snagu znanja i (2) snagu imanja. S jedne strane, vjerski prvaci uzimaju u obzir sve naučne činjenice i psihološke parametre za borbu protiv nutarnje brižnosti u pokušaju razvezivanja nutarnjeg kompleksa. A s druge strane, oslanjaju se na bez presedana moćnu snagu imana – putem kojeg se, oslanjanjem na Uzvišenog Gospodara, smiruju brižna i onespokojena srca.

Kن �ط�م�ئ �ه�م و�ت �وب �ر ق�ل ذك *ه ب الل...a srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-

R'ad, 28)Nesumnjivo je uticaj imana na smirivanje duše i nutarnjeg srca

neuporedivo snažniji i jači u odnosu na snagu znanja. U vrijeme opasnosti, u momentu kada briga i strepnja dosežu svoj vrhunac i kada nutarnja uzbuđenja pokreću tornado, tada se psihološke naučne metode pokažu nemoćne i neučinkovite da umire čovjeka – moćna snaga imana ostaje jedina kadra da upokori ovaj nutarnji tornado i nastalu paniku i da donese duševni mir i spokoj. Upravo ovo je ona stvar s kojom islamski program ima prednost nad svim psihološkim programima današnjice i kojim se škola Islama ističe na svim drugim pravcima i školama u svjetu.

Da bi cijenjeni slušaoci bili svjesni vrijednosti imana u liječenju duševnih bolesnika i da bi spoznali prednost škole Islama, te da bi spoznali prednost ove škole nad ostalim školama svijeta utemeljenih na nauci, ovom prilikom navesti ću vam jedan primjer:

PraznovjerjaMeđu različitim nacijama i narodima svijeta neke stvari se smatraju

neugodnim i crnim predskazanjem te ljudi na njih gledaju s praznovjerjem. Takav je slučaj sa prvim trinaestim danom u mjesecu kod

264

mnogih naroda, ili glas crne vrane kod Arapa, ili pjevanje sove kod Iranaca. Ljudi koji pate od sujevjerja, ako se zateknu spram toga, oni se gube, postaju zabrinuti i onespokojeni. Ponekada neki od ovih ljudi zbog sujevjerja toliko gube samopouzdanje i sigurnost te toliko bivaju onespokojeni da im život postaje mučan i gorak. Tako da im cjeli život zna proći u duševnoj brizi i nelagodi.

Prije nekoliko godina čitao sam u jednom časopisu da je kćerka u jednoj uglednoj evropskoj porodici imala predrasudu prema 13. danu u mjesecu, koja se baš 13. u mjesecu rodila. Kada je kćerka porasla i shvatila da je došla na svijet 13. dana u mjesecu, postala je zabrinuta i onespokojena. Što je više rasla to joj je više rasla zabrinutost i nesigurnost. Bila je opterećena kompleksom što joj rođendan pada baš na taj trinaesti dan. Roditelji su je odveli kod psihijatra ne bi li je izliječili od ove psihološke patnje. Psihijatar je upotrijebio svu svoju naučnu moć ne bi li smirio ovu djevojku - ali rezultata nije bilo. Sama je sebe smatrala unesrećenom zbog rođenja u nezgodan dan i o svojoj je nesreći neprestalno drugim govorila.

Djevojka se nakon završetka školovanja udaje, dobija sina, ali uvjek ostaje da sagorjeva u brizi zbog broja 13. Jednog dana je sa mužom i djetetom sjela u auto i vozili su se ulicom. Psihijatar ih je ugledao i oni su stali, potom je psihijatar prišao djevojci pa potom kazao: “E jesi li vidjela da ti je moj savjet bio ispravan, da si se nepotrebno brinula i sebi zagorčavala život. Eto vidiš sada sa mužom i djetetom potpuno zdrava i normalna živiš lijep život.

Mlada žena zaplaka i kaza: “Gospodine doktore ja sam i dalje potpuno uvjerena u nesreću 13. dana i sigurna sam da će me tog dana pogoditi neka nesreća.”

Sujevjerje za osobe, na osnovu kojeg steknu kompleks o nekim stvarima, predstavlja kamen temeljac njihove zabrinutosti i duševne opterećenosti. Intenzitet opterećenosti ovisi o nivoima intenziteta sujevjerja kao i dužine i promjenjivosti istog. Neka sujevjerja utiču na pojedine osobe nekoliko dana ili mjeseci, a neke ljude poput ove djevojke Evropljanke progone cijelog života.

Poticanje duševnih patnjiEksperti iz oblasti psihologije uvjereni su da je sujevjerje nešto što je

proizašlo iz ljudske gluposti i da nikakvi objekti zle slutnje i lošeg predskazanja ne mogu čovjeku nauditi. Oni vele da je sujevjerje svojevrsno poticanje nevolja koje okupira misli slabih i neukih ljudi i ne donosi im ništa do neprijatnosti i briga. Vjerski prvaci također nisu našli ništa dobro u zlim slutnjama i sujevjerju, ali je jasno ako neko bude sujevjeran i bude nešta umišljeno smatrao istinskim i zbiljskim polučiti će sebi nutarnje smetnje i strahove. Jasno je da su brižnost i strepnja

265

svojevrsna psihološka stvarnost te da mogu biti izvorište bolesti i nevolja kako onih tjelesnih tako i onih duševnih.

Kazao je Imam Ali, as: Sujevjerja i vjerovanje u zle slutnje ne sadrže nikakvu zbiljnost. 466 Nesrećni događaji koji se u nekim prilikama dogode u svjetu kreacije

imaju svoje zakonite uzročnike i nemaju nikakve veze sa objektima sujevjerja. Loše ponašanje i loša narav ljudi je ono što donosi određene nepovoljne događaje. Međutim neuki ljudi to preinačavaju u loša predskazivanja i sujevjerja.

Mnogo ljudi u Teheranu vjeruje da je trinaesti farvardin nesrećan dan i zato nastoje već u rano jutro toga dana napustiti grad. Oni se toga dana lijepo provode, računajući da su izvan grada izbjegli nesreću. Prije nekoliko godina upravo ovog dana jedan se mladić zbog previše pijenja vina toliko opio da nije mogao ustati na noge. Blizu akšama prelazio je ulicu, i zbog toga što od pijanosti ništa nije video ispred sebe, upao je u jedan šaht. Toliko je udario glavom od kamen u šahtu da je vilicu i nekoliko zubi polomio, i sva usta sum u bila krvava. Ljudi su se sabrali, izvukli ga iz rupe i zajedno su konstatovali kako je danas trinaesti farvardin i kako ga je eto snašla nesreća ovoga dana.

Nesreća pijanostiIstina je, međutim, ta da ga nije pogodila nesreća ovoga dana već

vlastita pijanost. Riječju, njegova nevolja i nesreća proizašle su iz akohola i pijanosti. Časni Kur’an ovu važnu stvar objašnjava kroz tumačenje jedne sažete priče u jednoj kratkoj rečenici. Nekoliko pobožnih ljudi, u jednom krajoliku, ustali su zarad pozivanja i odgajanja ljudi. Neuki ljudi su ih porekli i nazvali lažcima i nisu ih prihvatili.

�وا �ا ق�ال ن �ا إ ن �ر� �ط�ي �م� ت ك بOni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite...(Jasin,

18)�وا �م� ق�ال ك ر� �م� ط�ائ ن م�ع�ك �ئ �م أ ت <ر� ذ�ك

Uzrok vaše nesreće je s vama!” - rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti? (Jasin, 19)

Zapravo Božiji izaslanici su im htjeli poručiti: Ne može vam naše prisustvo biti zla slutnja i loše predskazanje, već ukoliko pameti imate zlu slutnju i nesreću potražite unutar sebe. Loše predskazanje i zla slutnja zapravo leže u vašim nutrinama, u vašem lošem ahlaku, vašem ponašanju i u vašim pokvarenim mislima i vjerovanjima. Ukiliko se želite toga osloboditi, nema druge osim da sebe reformišete i preporodite.

Duševni šokovi

466 Nehdžul belaga, str. 1264.

266

Oni koji u svojim nutrinama gaje pogrešna vjerovanja u loša predskazanja i zle slutnje, oni će neminovno biti izloženi duševnim i psihičkim patnjama i šokovima. I to se deševa tako da čim se spomenu ove zle slutnje, to automatski izaziva aktiviranje nutarnjih kopleksa, koji potom svoj uticaj prenose i na tijelo. I kao takvi mogu biti izvorište raznolikih boleščina. Zasigurno ovako sujevjerna osoba, zarad donošenja smiraja u svoju dušu, ima potrebu za liječenjem.

A sada ćemo preći na način i metodologiju liječenja ovih duševnih bolesti koju su preporučili islamski prvaci. Mislim da će, poređenjem ova dva metoda, cijenjenim slušaocima biti jasno ukolikoj je prednosti islamski metod utemeljen na imanu.

Svijet Božije kreacije U najkraćem kazano, metod eksperta koji oboljele od sujevjerja liječi

savremnim metodama psihologije sastoji se u tome da pacijenta nastoji uvjeriti da je cio ovaj naš svijet ustrojen na postojanim i čvrstim zakonima te da sva dešavanja u ovom svijetu, dobra ili loša, svoje utemeljenje imaju u jasnim i nedvojbenim prirodnim uzrocima, a posljedice se smjerno pokoravaju zakonu kauzaliteta. Prema tome, nijedna stvar ne može se u ovako postrojenom svijetu dogoditi bez svojih jasnih uzroka i povoda. A to znači da zle slutnje i loša predskazanju u aktuelnom svijetu nemaju svojih stvarnih povoda i uzročnika te tako ne mogu ni ostvariti svoje zbiljsko postojanje – već su stvar nečijeg umišljanja i mašte.

A do nastanka ovih pojava došlo je u prošlosti kada su ljudi bili neuki te su djelovanje prirodnih zakona pripisivali nekim maštovitim i nevidljivim bićima. Jedna od tih fantazija i maštaraji kreirana u ljudskom umu, jeste i zla slutnja. Sve je ovo, dakle, bilo u onim vremenima kada su ljudi bili neuki. I ova stvar se vjekovima, s koljena na koljeno, prizivala i prenosila i tako je dospjela do naših dana, kada još uvijek ima ljudi koji u to vjeruju. I kada se nekome iskaže zla slutnja (da bi ga nešto loše moglo snaći) to biva razlogom njegove duševne pometnje i zabrinutosti.

Učinci duševnih stanja Tako ovi liječnici (psihijatri) pacijentu veli: To loše predskazanje

nema nikakvu zbiljnost ni ostvarivost, ali tvoje duševno stanje u pogledu prihvatanja ili odbijanja ovoga je zbiljsko. No, ti si taj koji ovu stvar prihvataš ili ne prihvataš. Ako je prihvatiš kao jednu zbiljnost i stvarnost, u svojoj nutrini si naložio vatru, i onda ćeš nužno u toj vatri sagorijevati i svoju dušu, svoje tijelo i sebe ćeš voditi u uništenje.

Ovaj naučno psihološki metod nije svojstven samo liječenju od zlih slutnji i sujevjerja, već se odnosi na liječenje duševnih pritisaka i na razvezivanje nutarnjih kompleksa.

267

Prema tome, sam kompleks niže vrijednosti nije bitan, važan je naš način poimanja stvari. Ako stvarima pristupamo sa izraženom hrabrošću, samopovjerenjem i samostalnošću – onda smo sebi priskrbili supstancu napretka u životu. Obrnuto, ako takvim mislima u sebi načinmo teren i sebe učinimo njihovim poslušnicima – neće proći dugo vremena kada će zle misli okupirati naš mentalni sklop, naše živce i našu cijelu ličnost. Time ćemo žrtvovati zdravlje svoje duše i svog tijela. 467

Prije više od četrnaest stoljeća prvaci Islama su govorili istom ovom naučnom logikom i na isti analitički način su dolazli do ustanovljanja spomenutih duševnih fobija i strahova.

Imam Sadik, as, je kazao Omeru ibn harisu: Zle slutnje i loša predskazanja povezana su sa tvojim umnim

percepcijama. Ako ih u svojim mislima smanjiš ili pojačaš, one će se smanjiti ili pojačati, a ako ih uopće ne kreiraš u svom umu, neće ih ni biti. 468

Usklađenost vjere i naukeMožete primijetiti da je Imam Sadik, as, u ovom hadisu govorio

isključivo naučnim činjenicama i da se u svom govoru oslanjao na psihološku logiku. Jasno je da su ovdje vjera i nauka zajedno išle ruku pod ruku i da su se oslanjale na psihološku logiku – upravo na onu logiku koja se tokom minulih vjekova koristila za liječenja koju su današnji naučnici uzeli kao osnovu za liječenje duševnih bolesti.

Ukoliko eksperti psihijatrije uspiju logičkim naučnim činjenicama zbiljski uvjeriti pacijenta da su zle slutnje neosnovane stvari i izvući njegov duh iz ovih maštovitih i fantaziranih zaapletenosti i zavrzlama – to će nesumnjivo polučiti pacijentovo izlječenje i pacijent će umjesto straha i strepnji doći u stanje duševne smirenosti. Međutim, rijetko se kod psihijatara događaju ovako uspješna izlječenja. To zato što postoje takvi bolesnici, poput one mlade Evropljanke, koje nikakvi logički ni racionalni argumenti ne mogu vratiti u normalno stanje, jer je njihova zla slutnja ukorijenjena u dubinu njihova nutarnjeg bića – te tako ne može ni doći do njihova duševnog oporavka i izlječenja.

Odveć smo kazali da psihijatar koji je liječio rečenu Evropljanku, unatoč potrošenim mnogim satima, usprkos iznošenju mase racionalnih i logičkih argumenata, on ju ipak nikad nije uspio vratiti u normalu. To se nije dogodilo čak ni nakon udaje i zasnivanja porodice. Ona nikada nije uspjela da se izvuče iz stalnog prisjećanja spomenute zle slutnje (13. dana u mjesecu).

Nemoć nauke u liječenju nekih bolesti

467 'Uqde heqarat, str. 40. 468 Rewdeje Kafi, str. 197.

268

Ona je toliko uvjerena u nesreću trinaestog u mjesecu, ako bi imala i 80 godina provedenih u zdravlju i dobrobiti, da bi je taj nesrećni trinaesti ponovo snašao i u najstarijim godinama. Jasno je da u ovakvim uvjetima znanost ne ostvaruje uticaj na pacijenta i znani psihijatar u liječenju ovakvih pacijenata ne može učiniti ništa.

Za razliku od naučnih metoda, vjera se u svojoj metodologiji ne oslanja samo na naučne činjenice, već se na ovom putu okorišćuje i snagom imana. Uticaj imana u smirivanju i liječenju pacijenta od duševne uznemirenosti neuporedivo je jači i intenzivniji od nauke.

Onoga momenta kada vjernik, pobožnjak, upadne u vjerovanje o zloj slutnji, prvaci vjere su preporučili dva načina njegova liječenja i dva pristupa razgovaranja sa njime. Prvi je naučni metod i kao što je već rečeno taj metod se temelji na logici i on je istovjetan za vjeru i za nauku. Drugi metod temelji se na imanu i on je u isključivoj ingerenciji vjere.

Islam smatra da je vjerovanje u zlu slutnju i druge vrste praznovjerja nešto što je u koliziji sa osnovom tevhida i jednoboštva. Islam sva praznovjerja ubraja u ogranke širka (mnogoboštva).

Kazao je Božij Poslanik, sava: Vjerovanje u zle slutnje (gatke) spada u širk. 469 Dakle, onaj ko u aktuelnom svjetu uzvjeruje u zle slutnje i gatke te

bude uvjeren da dobro i zlo izlazi iz toga, ustvari je na stanovit način Bogu pridružio druga.

Također je Pejgamber, sava, kazao: Ako se neko vrati sa svog predviđenog putovanja zbog zle slutnje (da bi mu se nešto moglo dogoditi), on je odveć učinio jednu vrstu širka. 470

Logika imana Ondje gdje se pacijent ne zadovoljava naučnom argumentacijom i

logikom te i dalje bude vjerovao u zle slutnje i gatke, predvodnici Islama su za nj predvidjeli lječenje metodom imama. Oni pacijentu kažu: Slušaj dobro, ti si sa svojim vjerovanjem u zle slutnje i gatke sebe izveo iz reda vjernika i uvrstio si se u red mušrika i obožavaoca kipova. Budi svjestan da je zlo predkazanje i gatka ljudska misaona tvorevina, te ako to budeš u aktuelnom svjetu smatrao uticajnim i ako budeš smatrao da dobro i zlo proizlaze iz toga, onda si u svojoj nutrini sačinio Uzvišenom Bogu druga.

Isto tako islamski prvaci ovakvom pacijentu vele: Ako se plašiš zle slutnje i imaš strepnju od nepoznatih događaja te strepiš od onoga što ti pada na pamet – traži utočište kod Boga, predaj se Njemu i od Nj traži pomoć. On je Taj koji je u svakom stanju Čuvar i zbiljski Skrbnik. On može svaki događaj i svaki belaj poništiti i može čovjeka zaštiti i spasiti od svake opasnosti.

469 Hajatul hajvan, sv. 2, str. 66. 470 Hajatul hajvan, sv. 2, str. 66.

269

Imam Ali, as, je ovako molio: Bože moj, ja ti se utječem od zlih misli koje nastaju u mojoj nutrini i

sačuvaj me od njihove opasnosti. 471

Prvenstvo vjere IslamaZa vjernike u Boga traženje pomoći od njegove neograničene moći

jeste sredstvo za smiraj duha i odklanjanje ružnih misli. Ondje gdje je nauka nemoćna u otkalanjanju zlih misli i nutarnjih uznemirenja, vjera u Boga se pokazuje kao najbolji lijek i ona je ta koja podiže pacijentov urušeni duh i vrača mu smiraj i sigurnost.

Kن �ط�م�ئ �ه�م و�ت �وب �ر ق�ل ذك *ه ب الل...a srca se, doista, kad se Allaha sjeti smiruju! (Er-R'ad,

28)Upravo je ova stvar ono što vjeru Islam uzdiže nad svim školama

nauke i misli. Većina naučnika psihologa priznaju da iman i vjerovanje imaju izuzetnu važnost u duševnom liječenju pacijenata, i učenjaci psihologije to u svojoj liteaturi potvrđuju. Psiholozi se u svojoj ljekarskoj praksi koriste vjerom za liječenje pacijenata koji vjeruju u Boga te na taj način dolaze do izuzetno dobrih rezultata. Ukratko, jasno je, a to potvrđuju i većina učenjaka, da se u imanu krije ogromna snaga kroz koju se na izvanredan način postiže izlječenje i smirenje duša pacijenata vjernika.

Psihijatrija i imanNajnovija naučna metodologija psihologije podučava upravo onome kako su to podučavali Božiji Poslanici - zašto? Psiholozi su ustanovili da iz tog razloga što dova, namaz i jak iman smiruju, oni uklanjaju brige, šokove i srahove koji prouzrokuju više od pola raznolikih bolesti koje zahvataju ljude. Jedan od cijenjenih poznatih naučnika kaže: Onaj ko zbiljski vjeruje u Boga, on nikada neće upasti u psihičke boleštine. 472

Dejl Karangi veli: “Hiljade osoba koje su se suočile sa duševnim bolestima i koje vrište i kukaju po ludnicama, u promijenjenim uvjetima života, kada oni umjesto samostalne borbe za život zatraže pomoć od neograničene Moći i Sile, s velikom vjerovatnoćom oni nađu izlječenje. Mnogi od nas kada se nađu u stanju duševne uznemirenosti te kada se iscrpimo do zadnjeg atoma snage – i kada postanemo potpuno beznadežni i očajni – tada se okrećemo Bogu. Naravno, mi i u početku nevolje koja nas snađe vjerujemo u Boga, ali se postavlja pitanje zašto se moramo premišljati i čekati zadnji momenat očaja da bi prizvali Boga. Zašto ne bismo svkog dana obnavljali svoju snagu i moć. Zašto za (pojačane) molitve čekamo dan da nas nešto snađe. Ja kao protestant, svaki puta kada osjetim potrebu za molitvom, odmah svratim u prvu kapelicu koja mi se nađe na putu i tamo se Bogu molim. Više puta mi se dogodilo da sam naišao na katoličku crkvu i da sam se tamo Bogu pomolio.

471 Sefine, str. 103 472 Aijne zendegi, str. 155.

270

Aleksis Karl, nosilac najvećeg naučnog priznanja – Nobelove nagrade, piše: “Molitva i obred su najmoćnije snage koje poput sile zemljine teže imaju svoju zbiljnost i realnost. U svojoj liječničkoj praksi uvjerio sam se u slučajeve kada niakakva liječnička metoda nije donosila rezultata, a obraćanje i moljenje Bogu dovodilo je potom do neuobičajenih izlječenja od duševne uznemirenosti i melanholije. Molitve i obredi, poput su hemijskog elemnta radijuma koji u sebi krije ogromnu energiju, koju sami po sebi oslobađaju. Posredstvom molitve i obrćanja Bogu, čovjek pokušava svoju ograničenu moć konektovati na neograničenu Moć, ne bi li tako uvećeo svoju moć. Kada se mi molimo Bogu, mi se zapravo spajamo na Njegovu Moć koja u sebi uokviruje sve aspekte moći. Nemoguće je da se čovjek sa ženom makar na trenutak obrati Bogu, a da ne poluče pozitivan ishod. 473

Viljem Džejms, professor sa Harvarda, veli: “Površinski talasi okeana, koji svakog trena stvaraju buku i udare, nikada ne proizvode turbulencije u dubini okeana. Po mom mišljenju osobe koja imaju pristupa većim i uzvišenijim činjenicama i stabilnijim fenomenima, znaju da svakodnevni životni usponi i padovi ukazuju na relativno nevažne stvari. Stoga je jedan zbiljski poBožan čovjek otporan na svakodnevne životne potrese i lišen je nutarnjih uznemirenosti i turbulencija. On je kao takav pripravan da svakodnevne obaveze obavlja hladnokrvno i čilo. 474

Slobodni pobožnjaciZbiljski slobodni ljudi su oni koji vjeruju u Stvoritelja svjeta i koji se

na Nj oslanjaju. To su oni čiji je iman i vjera u Boga učinila njihov duh snažnim i moćnim. Niskost i ljigavost nemaju pristupa njihovoj duši. Poniženja koja razdiru, uvrede koje se nastavljaju, porazi iza poraza, neuspjesi i pobjede – ukratko, svi faktori i uzročnici brige i nervoze nisu kadri uzdrmati slobodarstvo, neovisnost, diginitet i karakter istinskog pobožnjaka. Sve to ne može izazvati u njemu očaj, beznadležnost i mentalitet poraza. Njegova snažna vjera u Boga, u njegovoj čistoj nutrini, poput je čvrste brane koja usljed svoje otpornosti spram žestokih životnih tornada ostaje neokrnjena i neuzdrmana. Sve to biva razlogom uzdignutosti i pobjedničkog mentaliteta njenog posjednika.

Ebu Basir je kazao da je od Imam Bakira, as, čuo sljedeću izjavu: Slobodarski čovjek uvjek je Slobodan. Ako me snađe nevolja, ja se

strpim. Ako me pogode tornadi belaja ja ne pretrpim poraz. Ako Slobodan i poBožan čovjek bude zatvoren i bude zlostavljan teško da ga to može izbaciti iz ravnoteže, jer on je i dalje Slobodan čovjek. Upravo kao što Jusufovom slobodarskom duhu nikakva nevolja nije mogla zadati udarac, iako je odveden u ropstvo. Dospijevajući tamo, on trpi zlostavljanja, u sklopu koji je i zatvorski mrak i ćelija i druge nevolje koje idu uz to. Sve to nije izbacilo iz ravnoteže njegov smireni duh. Najzad, Uzvišeni mu poklanja svoju veliku milost i uzdiže ga na vrhunac moći i

473 Aijne zendegi, str. 156. 474 Aijne zendegi, str. 158.

271

veličine, dajući mu položaj upraviteljstva kod egipatskog faraona, kojem je on nekoć bio rob i sluga. 475

Ovo sve govori da se liječenje duševnih kompleksa i briga u klasičnoj psihologiji temelji na znanju, dočim se to isto u školi Islama temelji na znanju i k tome još na imanu. Svjetski eksperti priznaju prodornu moć vjerovanja u liječenju duševnih bolesnika. Svaki bolesnik u čije srce dospiju prosvjetljujući poslanički zraci daju materijal psiholozima da se okoriste ovim svjetlom, te da upotrebljavajući snagu imana, pospješe liječenje svojih klijenata.

A sada nešto o postupku liječenjaKao što je to već kazano uzroci i izvorišta nutarnjih kompleksa i

duševnih poremećaja mogu biti raznoliki kod različitih osoba. Neki od tih kompleksa predstavljau stečevinu iz djetinjstva a drugi potiču iz doba zrelosti. Djeca koja budu rođena s tjelsnim mahanama, djeca koja se u stratu života nađu u siromašnoj i bijednoj porodici, kao i djeca koja na pogrešaan i loš način budu odgojena – sva ona u kasnijem dobu imaju sklonost nekoj vrsti kompleksa niže vrijednosti.

Ona djeca pak koja su iz faze djetinjstva izašla zdravom i relativno dobro odgojenom, ali koja su su se u odrasloj dobi suočila s porazima, neuspjesima, uvredama i poniženjima – te su tada zaradila kompleks niže vrijednosti – spadaju u drugu skupinu duševnih bolesnika.

Samoobračun Kao što vam je odveć kazano osnovni uzroci kompleksa niže

vrijednosti nalaze se u raznolikim oblicima. Neki duševni kompleksi i mentalna uzooštećenja potiču iz djetinstva a neki drugi iz zrele životne dobi.

Prvo i najvažnije sredsvo liječenja briga i duševnih kompleksa, sa naučnog i vjerskog aspekta, temelji se na analizi i pretrazi duševnih stanja pacijenta te prepoznavanju uzroka iskompleksiranosti. Sve dok se ne upozna zbiljski uzrok kompleksa niže vrijednosti liječenje se ne može obaviti na uspješan način. Značajan udio u liječničkim uspjesima savremene medicine leži u preciznoj i osjetljivojoj aparaturi koja kod tjelesnih bolesti otkriva skrivene faktore u pojedinim organima tjela, te na taj način lijčnika upućuje na valjanu dijagnozu izvorišta bolesti.

Razumska procjenaPsiholozi vele da oboljeli od duševnih patnji i kompleksa niže

vrijednosti, za uspješnost svoga izlječenja, trebaju voditi dnevnik i činiti racionalne i razumske procjene o sebi. Potrebno je da pacijent svoja tamna sjećanja iz djetinstva koja se maglovito ukazuju i koja mu uzrokuju 475 Kafi, sv. 2, str. 89.

272

duševnu bol, učini bjelodanim. On treba te svoje maglovite misli, koje mu stalno padaju na um, izvući iz nejasnosti. Svoje opterećujuće misli, koje počivaju u dubini njegove podsvjesti – a koje nekontrolisano i pobunjenički tumaraju okolo – on treba izvrgnuti ozbiljnoj i preciznoj procjeni i tako ih staviti pod kontrolu. Ukratko on treba one opće likove koje se naslućuju iznad tamnih oblaka – koje iz daleka izgledaju zastrašujuće i koje mu donose brigu i kompleks – iznjeti na čistinu uma, potom ih precizno secirati i analizirati. Svaki dio će napisati na stranici u obliku pitanja, i na svako pitanja će sa uputstvom razuma dati odgovor. Potom će zarad liječenja biti obavezan da u vezi svakog od njih donese pravilnu i razumnu odluku.

Psihološka profil bolesnikaNajbolje d svega je da sjednemo, da malo o sebi promislimo, i da pokušamo uvidjeti šta je to uzrok našeg kompleksa niže vrijednosti. Šta smo sebi otprije zadali kao ciljeve života? Da li je stizanje do ovih ciljeva lahko ili su stanovite prepreke na putu do tih ciljeva? Kakve su te prepreke? Kakve smo dosad greške pravili u trasiranju puta i hodu ka tim ciljevima? Sve to treba napisati na papir, uspostaviti kauzalne relacije između uzroka i posljedica i međusobno ih sortirati i grupisati. Sljedeća tabela koja slijedi može vam biti uputstvo za tu proceduru:

a) O osobama s tjelesnim mahanama1) Da li ja pridajem veliku važnost svojim tjelesnim nedostatcima? 2) Da li ja obraćam punu pažnju onome što drugi o meni govore? 3) Da li sam u pokušaju kompenzacije svojih tjelesnih nedostataka ojačao neke druge svoje sposobnosti?

b) O osobama koje su u djetinstvu loše odgojene. 1) Da li ja još uvjek živim sa mislima i osjećajima iz djetinstva? 2) Da li od drugih iz okruženja očekujem da sa mnom postupaju kao moji roditelji? 3) Da li ja na sebe gledam kao svjetlo očiju, najdraže biće, svjetiljku kuće, najljepši cvijet – te da li očekujem da me i drugi ljudi tako tretiraju? 4) Da li padam u očaj i neraspoloženje kada svoja očekivanja ne ispunim i kada uvidim da me drugi ne poštuju i ne cijene? 5) Zašto se trudim i nastojim da budem predmet poštovanja drugih?

c) O onima koji su u toku djetinstva bili predmet mržnje i ponižavanja 1) Da li moj strah dolazi otuda što me ljudi tretiraju bijednim bićem? 2) U odnosu na koga osjećam svoju niskost i zašto? 3) Da li su moja iskustva i događaji iz djetinstva razlogom da druge oko sebe tretiram s mržnjom? 4) Da li je moj duševni život objedinjen sa strahovima i šokovima? Kada sva ova pitanja, koja se tiču kompleksa niže vrijednosti, postašiv sebi i kada na njih dadneš precizne odluke, ustanovit ćeš kakva si ti osoba. Riječju, spoznat ćeš svoj psihološki profil i stanje svoje duše?

Samoobračun svojih manjkavosti

273

Islamski prvaci su također preporučivali vlastito preispitivanje, samobračun, tretirnje svojih manjkavosti i pisanje istih. Također su davali adekvatne zapovjedi za pretresanje svojih želja, svojih dobrih i loših misli, spoznavanje i liječenje svojih moralnih i duševnih slabosti.

Imam Ali, as, je kazao: Potrebno je da pametan čovjek načini precizan obračun sa sobom, da

da sve svoje vjerske manjkavosti i mahane prebroji, da svoje misli i moralne osobine, svoja ponašanja u društvu i okolini ispravno odvaga – da sve to pohrani u svojoj memoriji ili zapiše na papir – te da učini dodatni napor da ih eleminiše. 476

Imam Ali, as, je također kazao: Onaj ko preispita svoja djela i napravi samoobračun, te postane

svjestan svojih mahana i pogrešaka- tek tada on može krenuti sa dokidanjem griješenja i otklanjanjem svojih mahana. 477

Isto tako je Ali istakao: Ko se bude bude preispitivao – hajrovat će, a ko se zapusti – štetovat

će. 478

Ukoliko se neko uspije sjetiti svih svojih životnih anegdota, onda će uspjeti dokučiti u sebi izvorište svojih misli, etike i ponašanja. A kada uspije u ovome, to je istovjetno situaciji da je razvezao čvor sa svog mentalnog sklopa. Tada će se odveć lahko osloboditi od svojih misaonih i djelatnih uvjetovanosti, što će biti sasvim dovoljan preduslov da krene u svoju kompletnu preobrazbu i preporod. 479 Rezultat osobnog preispitivanja i samoobračuna biće otkrivanje

korijenova duševnih bolesti i uzročnika osjećaja kompleksa niže vrijednosti. A to samo po sebi znači odvezivanje mnoštva duševnih čvorova i kompleksa čime se čovjek spašava od mnoštva maglovitih i nejasnih briga, koje mu svakog momenta prijete. Ali ispravno liječenje i nalaženje potpuno zdrave alternative zahtijeva jedno drugo računanje, koje je Imam Ali u istoj predaji u kratkoj rečenici iskazao riječima:

…te on učini dodatni napor da ih (boleščine) eleminiše. I kada čovjek načini samoobračun, te ouči sve svoje manjkavosti i

slabosti, i iste prenese na papir, uz znanje načina ispravljanja istih – put preporoda bit će mu otvoren.

Liječenje briga i kompleksaZa onoga ko je, naprimjer, u djetinjstvu bio mažen i usljed toga ušao u

život razmažen – očekujući od ljudi da prema njemu nastupaju s roditeljskom pažnjom – no pošto oni to neće činiti, on će se osjećati neraspoloženim i u njegovoj nutrini počet će raditi kompleks niže vrijednosti, koji će pomalo nagrizati i provocirati njegovu dušu. Dakle, on

476Biharul envar, str. 116. 477Gururul hikem, 696. 478 Nehdžul belaga, str. 1170. 479 Rušde šaahsijat, str. 70.

274

će sada ustanoviti da mu ljudi ne iskazuju očekivanu ljubav poput njegovih roditelja. Ova spoznaja će donekle umanjiti njegove duševne patnje izazvane od strane nejasnih i maglovitih duševnih pritisaka i briga, ali će ga stanovita duševna bol i dalje progoniti. Da bi se potpuno izliječio on će trebati načiniti još jedan samoobračun kako bi ustanovio koliko njegova očekivanja nadilaze njegove stvarne kvalitete. Dakle, on sada mora ustanoviti granice svojih stvarnih kvaliteta. Trebat će se suočiti sa sobom i shvatiti da je vrijeme djtinjstva prošlo. Treba da krčag svoje veličine razbije i da svoju umišljenost svede na pravu mjeru. Tada će se suočiti sa sobom i kazati: Moji roditelji me nisu dobro odvagali i razumjeli – ostavili su me punim očekivanja i zadovoljnim sa sobom – ali ja zbilja nemam one vrijednosti koje su mi oni pridavali. Ako želim da normalno živim, morat ću zaboraviti ono vrijeme i morat ću pogaziti svoja nerealna očekivanja. Trebat ću odbaciti svoje neosnovane želje, a sebe u zajednici harmonizovati sa realnim i zbiljskim parametrima i očekivanjima.

Ako ovakav duševni paćenik odradi i drugu fazu kako je predviđeno, on će odsjeći korjen svoje brižnosti i do kraja života će smirene duše i spokojnog duha živjeti među ljudima.

Kazao je Imam Ali, as: Ne stremi i ne žudi za onim za šta nemaš kvaliteta i što ti ne pripada.

480 On je također kazao: Najbolji lijek je napuštanje neostvarivih i nerealnih želja. 481

Prema tome za izlječenje svih duševnih briga i kompleksa potrebno je proći sljedeće dvije faze:

a) Čovjek prvo treba sebe upoznati, napraviti vlastiti samoobračun i ustanoviti uzročnike svojih kompleksa i briga. Riječju, treba shvatiti korijen svoje duševne bolesti.

b) Potom će, na drugom nivou, upotrijebiti svoj razum i racio za iznalaženje pravog puta liječenja, kojim će sebe izvesti na kolosjek zbilje i realnosti.

Shodno riječima Viterheda iznesenim u njegovoj knjizi Vjerska psihologija, liječenje kompleksa niže vrijednosti u vezi je sa dvije stvari: (1) samospoznajom i (2) usklađivanjem cjeline svoje ličnosti…On veli: “Ukoliko sebe upoznamo do zadnje moguće granice te se nakon toga uskladimo sa okruženjem, sa ljudima i svarnošću – tada smo pronašli najbolji put za svoju duševnu izbalansiranost. 482

Poticanje drugih nutarnjih snaga

480 Gururul hikem, str. 800. 481 Gururul hikem, str. 800. 482 Ma we farzandane ma, str. 55.

275

Neki ljudi pate od neizlječivih tjelesnih deformiteta, te zbog toga u sebi osjećaju stanoviti duševni kompleks – i ova mahana se ne da izliječiti ni sa jednom duševnim samoobračunom niti bilo kakvim psihijatrijskim ni ljekarskim tretmanom. Ovima je jedino rješenje da u sebi počnu poticati nutarnju snagu i otpornost. Oni se trebaju sa svojim ovim deformitetom pomiriti, ali za uzvrat trebaju započeti proces oživljavanja nekih drugih nutarnjih sposobnosti te svoju manjkavost otklanjati sa sticanjem nekih drugih vrijednih atributa i savršenstava. Tako će moći svijetu pokazati jednu drugu stranu svoje ličnosti.

Dijete s tjelesnom mahanom, u dobu izrastanja, treba pozvati u vlastiti nutarnji preporod ili ga suočiti na vlastitom samoobračunom. Zarad kompenzacije one tjelesne manjkavosti treba ga podstaći na buđenje drugih potencijala položenih u njegovoj nutrini – čime će mu se omogućiti da pokrije svoje manjkavosti kako prema sebi tako i prema drugimać. 483

Uzvišeni Gospodar u U časnom Kur’anu daje svom Poslaniku sljedeću zapovijed:

ي اد�ف�ع� �ت ال �ح�س�ن� هي� ب �ة� أ <ئ ي الس�Ti lijepim na zlo uzvrati...(El-Mu'minun, 96)

Kada bi svi ljudi ovaj dobrobitni program primjenjivali, te kada bi na svako zlo i ružnoću uzvraćali dobročinstvom, kada bi na nasilje uzvraćali pravednosšću, na srdžbu blagošću, na manjkavost s potpunošću, na posrtaje sa oprostom – ukratko, kada bi na na svaku nepočudnost uzvraćali sa ćudoređem – tada bi cijelo društvo postiglo svoju insansku potpunost i savršenstvo.

Imajući u vidu da su mnogostruki uzročnici duševnih briga i i nutarnjih kompleksa, to prirodno iziskuje i različite puteve i načine njihova izlječenja. Ali uvijek treba imati u vidu da se osnova izlječenja svih njih svodi na dvije rečene stvari:

a) Dakle, da se temeljitom analizom i pretragom ustanove stanja i kompleksi od kojih pati pacijent i da se tačno utvrde njihovi uzroci.

b) Te da se za odvezivaje svakog tog nutarnjeg kompleksa i brižnosti upotrijebi valjana, na raciu zasnovana procedura, koju će pacijent sa potpunom odlučnošću htjeti primjenjivati i tako sebe osloboditi od nutarnjih patnji i pritisaka.

A sad je red da se još jednom osvrnem na stvar vrijednu pažnje koja se tiče zlih slutnji i sujevjerja. Klasično liječenje o dove bolesti utemeljno je isključivo na znanosti, dočim je liječenje zasnovano na vjeri utemeljeno na znanosti i na imanu – dakle, na dva paralelna kolosjeka – pri čemu je iman (čvrsto vjerovanje) mnogo jača snaga od same znanosti.

Ekonomski porazi i bankroti

483 'Uqde hegarat, str. 40.

276

Zamislite kada kod naroda cijenjeni i godinama uspješni trgovac zbog nekih robnonovčanih tržišnih poremećaja ostane nelikvidan i ne mogne više normalno poslovati, te bude prinuđen da svoju radnju zatvori, on će se zasigurno suočiti sa brigama i nutarnjim kompleksima. On će zbog nastalog kompleksa niže vrijednosti sebe početi smatrati sitnim i ništavnim. Izgubiće, mir, spokoj, san i rahatluk. Zbog nutarnjih patnji i duševnih provociranja, on će svakog dana i tjelesno i duševno kopniti. Na koncu je moguće da završi s težim duševnim oboljenjima i poremećajima.

Liječenje i u ovom kao i u prethodnim slučajevima utanačeno je na dva nivoa i on će morati odgovoriti na neka pitanja.

a) Odakle mu potiče briga i kompleks niže vrijednosti? b) Šta treba učiniti za otklanjanje briga i kompleksa niže vrijednosti? Ukoliko u nutrini bankrotiranog trgovca nema neki drugi razlog za

pojavu kompleksa niže vrijednosti, onda je stvar vrlo lahko razrješiva: on je jednostavno postao brižan i nespokojan zbog gubitka osnove svog ekonomskog života. On se stidi i zbog toga što je nekad bio ugledan a danas je nemoćan, jadan i čemeran.

Jačanje duhaZa isti gornji slučaj i drugi odgovor je relativno jednostavan: njegovu

beznadežnost treba preobratiti u nadu i optimizam. Njegov slomljeni i nemoćni duh treba ojačati. Treba ga ponovo obodriti na ulaganje truda i napora. Unajkraćem, treba ga podstaći da se bori i da se ponovo upusti u poslovne aktivnosti i pregnuća. On treba ponovo početi sticati kapital i tako početi vraćati izgubljeno dostojanstvo i ponos. Tako će on svoj kompleks niže vrijednosti preinačiti u čast, a nutarnji nespokoj u sigurnost. Dakle, njegov osnovni problem je eliminacija uzročnika njegove beznadežnosti i osjećaja poraženosti, a vraćanje namjesto toga optimizma i sigurnosti.

Klasični psihijatri bi tako bankrotiranog trgovca, shodno naučnoj i iskustvenoj metodologiji, na različite načine podstakli na jačanje njegove nutarnje snage. Govorili bi mu: - Ne budi očajan, jer beznadežnost je najsnažniji factor za nastanak nesreće i dolazak crnih dana. Donesi čvrstu odluku, ponovo kreni s poslom, ulaži trud i napor – tako ćeš kod ljudi povratiti ugled a sebi povjerenje u sebe. Svaku priliku koristi da napreduješ!

Potom mu prenose historijate osoba koje su također bile bankrotirale u životu, a koje su donijele čvrste odluke, napravile promjenu u svom životu i ponovo uspjele. Te mu govore: I ti ako želiš poput njih biti uspješan, onda moraš da se okreneš optimističkom gledanju na stvari, da ojačaš svoju volju te da kreneš u borbu i u aktivnosti – sao tada ćeš moći sve svoje poraze kompenzirati i okončati svoje patnje i nevolje!

277

Oslanjanje na BogaIslamski prvaci su, za razliku od klasičnog psihijatrijskog liječenja

osim korištenja naučnih i iskustvenih metoda, istima dodavali veliku silu imana te pacijenta usmjeravali ka Uzvišenom Bogu. Njemu bi govorili: Ne boj se, budi optimističan, imaj nade u Uzvišenog Boga. Ako budeš radio i djelovao oslanjajući se na Njega, nećeš biti sam. Uzvišeni će biti s tobom. Onaj ko bude pod plaštom Božije zaštite nikada ne može pretrpjeti poraz. Cijeli aktuelni svijet i sva ljudska srca nalaze se u Božijoj ruci. On je uzročnik svih stvari i On je taj koji najveći problem može razriješiti na najjednostavniji način!

U slučajevima kada nije u pitanju slomljeni duh čovjeka, psihijatri možda mogu obodriti čovjeka i doći do lijepih rezultata, ali u slučaju da pacijent doživi duševni lom, usljed nekog snažnog životnog udarca, te kada mu njegov entuzijazam potpuno padne, kada mu nepodnošljive brige dokinu volju – nimalo ne izgleda optimističnom mogućnost da će ga psihijatri moći izvući iz stanja izgubljenosti i očaja. No, u istom ovom slučaju, ako nesrećom pogođeni pacijent bude imao snažan iman, tada će logika Božijih ljudi kod nj steći upliv. On će kroz svoje jako vjerovanje i oslanjanje na Boga uspjeti povratiti svoju snagu. To zato što vjera i nada u Božiju pomoć i podršku obasjavaju sve tamne uglove njegove duše i podaruju mu snagu i život.

Ebu Tajar bijaše jedan od trgovaca u Kufi. On je usljed nepovoljnih ekonomskih kretanja bankrotirao i izgubio svoju ličnost. I navrati on jednog dana u Medinu kod Imam Sadika, as, te mu stade refererisati o svom sveukupnom stanju, pri tome mu kaza da je ekonomski bankrotirao i da i sada zbog toga preživljava more i traume – potom je Imama upitao za mogući način izbavljenja iz ovog stanja.

Prvo što ga je Imam upitao bilo je: “Imaš li i sada prodavnicu na bazaru?” On odgovori: “Da, imam – ali je ona već odavno napuštena, jer nemam trgovačke robe da je napunim i prodajem.” A Imam mu dade sljedeći savjet za njegovo duševno izlječenje: “Kada se vratiš u Kufu, otvori svoj dućan, sredi ga i sjedi u njemu.”

Dakle, za razrješnje nutarnjih briga i kompleksa jednog trgovca nema drugog puta do obnavljanja trgovačkih aktivnosti. On se mora vratiti u svoj dućan i otpočeti sa svojim trgovačkim poslovima. Naravno, nije lahko izaći iz stanja očaja i beznadežnosti, jer obnavljanje aktivnosti zahtijeva nutarnji optimizam i duhovnu snagu.

Da bi ga Imam učinio optimstičnijim i da bi mu dao nade, kazao mu je sljedeće:

Kada htjedneš izaći na bazar prvo otklanjaj dva rekata namaza, a potom reci: “Bože moj, ja se ne mogu pouzdati u svoj slomljeni i poraženi duh, jedina moja nada i oslonac je Tvoja nepobjediva i nesalomljiva moć

278

i snaga. Samo si Ti moja snaga i samo je u Tebi moja moć, samo od Tebe ja molim izbavljenje i spas i niko mi to mimo Tebe ne može dati.

Iman i nadaEbu Tajar je sada radio po zapovjedi Imam Sadika, as. S tim što je bio

toliko siromašan da nije mogao platiti ni početnu robu za dućan i bojao se da se vlasnik robe ne pojavi prilikom prvog sata otvaranja radnje i ne zatraži novac za svoju unajmljenu robu, ali njegova usmjerenost ka Bogu ojačala je njegov slomljeni duh toliko da je s sigurnošću otvorio dućan i da je u dućanu bez robe bio pun nade u Božiju milost. Čim je otvorio dućan, ne prođe ni čas kada mu otvori vrata prodavač štofa tražeći da mu pola dućana da pod kiriju. Ebu Tajar se složi i pola dućana mu unajmi ali po cijeni kirije cjelog dućana. Tako je prodavač štofa otvorio svoju polovicu dućana i stavio robu na prodaju. Naš trgovac vidjevši sve ovo dobi novu motivaciju i želju za biznis.

Prodavaču štofa je ostalo nekoliko neodmotanih truba štofa za prodaju. Ebu Tajar mu predloži: “Jednu od ovih truba štofa stavi meni na raspolaganje da ja prodajem, ja ću svoju zaradu izuzeti, a ostatak ću tebi staviti na raspolaganje. Onaj trgovac to prihvati i dade mu sve nerazmotane trube štofa te on trube prenese u svoju polovicu dućana da bi ih mogao nuditi svojim mušterijama. Sasvim slučajno toga dana je žestoko zahladnilo i mušterije su navalile u kupovinu štofa. Do akšama je prodao sav materijal, odvoio svoju zaradu, a ostatak predao vlasniku štofa. Potom je Ebu Tajar rekao: “A onda sam nastavio ovu praksu preuzimanja truba štofa i prodavanja, pri čemu bih izdvajao svoju zaradu, a glavninu novca od prodaje davao bih vlasniku štofa. Posao mi je tako dobro išao da sam ubrzo sebi kupio nekoliko jahačih životinja, nabavio sam sebi sluge i sluškinje i izgradio nekoliko kuća.

Cjenjeni islamski prvaci, u svim slučajevima za razvezivanja kompleksa niže vrijednosti, koristili su se dvjema snagama: snagom imana i snagom znanja. Snaga imana predstavlja najjače sredstvo za liječenje duševnih bolesti i najuticajniji faktor za kreiranje duševne stabilnosti i smiraja. Upravo korištenje snage imana učinilo je školu Islama naprednijom u odnosu na sve svjetske naučne škole liječenja.

Od Uzvišenog Boga tražimo da srca svih muslimana svijeta prosvjetli imanom i da sve nas blagosilja materijalnim i duševnim dobrobitima imana.

KRAJ 06. 01. 2009

279

280