Daria Hüverth

Kako bi se utvrdio neki od anksioznih poremećaja, potrebno je utvrditi prisutnost kliničko značajne anksioznosti koja se kontinuirano javlja više od nekoliko mjeseci (opći anksiozni poremećaj), u definiranim situacijama ( fobije ),epizodično u napadajima panike ( panični poremećaj ) ili prisutnost prisilnih,opsesivnih radnji u razdoblju duljem od jednog sata na dan ( kod OKP ).

Anksioznost mora biti prepoznata kao primarni poremećaj, a ne kao simptom nekog drugog poremećaja ili bolesti ili nuspojava lijekova.

Određeni stupanj anksioznosti je koristan jer priprema tijelo na opasnost. Anksioznost je klinički značajna jedino kad je strepnja neprimjerena dobi ili neprikladna s obzirom na situaciju.

Postaviti dijagnozu anksioznog poremećaja znači utvrditi uobičajene simptome anksioznosti kod ispitivanika.

U Hrvatskoj za dijagnozu ovih poremećaja koristi se MKB 10 klasifikacija, čija novija verzija svrstava anksiozne poremećaje u neurotske, somatoforne poremećaje povezane sa stresom.

Što je potrebno za dijagnozu? Ima li osoba simptome? Postoje li situacije u kojima se javljaju

simptomi, javljaju li se simptomi povremeno ili su kontinuirani?

Postoje li stresni događaji koji su potakli simptome, jesu li povezani s nekom bolesti ili lijekom?

Simptomi anksioznog poremećaja: mora biti prisutan najmanje jedan simptom

podražaja vegetativnog sustava ( lupanje srca, ubrzanje pulsa, znojenje, tremor… )

za agorafobiju osoba mora imati minimalno dva simptoma, za GAP i panični poremećaj četiri

simptomi su podijeljeni na simptome podražaja vegetativnog sustava, simptome u području grudi,abdomena,simptome mentalnog stanja,opće simptome i simptome tenzije te nespecifične simptome

AGORAFOBIJA: osoba se boji izaći sama iz kuće ili uopće izaći, boji se mjesta s mnogo ljudi, tjeskobne situacije izbjegava, kod ovakvih pacijenata česti su panični napadaji koji se tada ne tretiraju kao zasebna bolest, već kao simptom

SOCIJALNE FOBIJE: osoba se boji kada je u središtu pozornosti, boji se sramoćenja, neugodnosti

neke socijalne situacije povezane s fobijama: jedenje u društvu, govorenje u javnosti, ulazak u razred, ljubavni sastanak, izlazak na zabavu

bitna odlika su napadaji panike nevezani za posebnu situaciju ili sklop okolnosti, samim time nepredvidivi

dijagnoza se postavlja kad osoba doživi nekoliko paničnih napadaja unutar jednog mjeseca

epizode napadaja su jasno odvojene, dosežu maksimum u nekoliko minuta, javlja se slabost, nesvjestica, osjećaj odvojenosti od sebe, strah od gubitka kontrole, smrti

GAP ili generalizirani anksiozni poremećaj je karakteriziran neprestanom prisutnošću anksioznosti

Mora postojati razdoblje od nekoliko mjeseci s vrlo izraženom tenzijom i brigom oko svakodnevnih događaja

opsesija ( misli,ideje,predodžbe ) i kompulzije ( radnje ) moraju se pojavljivati većinu dana tokom 2 tjedna

opsesije su perzistentne ideje koje uzrokuju tjeskobu, kompulzije su prisilne radnje koje smanjuju neugodnost

pacijent im se opire, ali neuspješno, a iskustvo misli i radnji samo po sebi nije ugodno

klinički su značajne kada zaokupljaju pacijenta 1h dnevno

javljaju se kod gubitka drage osobe, posla, preseljenja u drugi grad

obično su simptomi pomiješani s depresijom, a trajanje simptoma ne prelazi 6 mjeseci, osim u slučaju prolongirane depresivne reakcije u čijem slučaju simptomi traju 2 godine