Ujedinjeni bukureštanski dnevnici - Nedjelja, Dan sv. Mihovila

''Ujedinjeni bukureštanski dnevnici'' kratki su zapisi s putovanja Ivana Đangradovića, učenika II. E razreda, i profesorice Nade Bujas. Nastali su za vrijeme njihovog zajedničkog putovanja i boravka u Bukureštu na susretu ACESovaca. U nastavcima će izlaziti na ovim stranicama. Slijedi prvi dnevnički dan i muke koje su pratile autore.Ivan Đangradović, II. E & Nada Bujas, prof. Nedjelja, Dan sv. Mihovila

Užurbanost, trema, nervoza, …Na TV-u još jedna vijest o nezgodi aviona tipa Bombardier Q Series ili de Havilland Canada DHC-8, kod nas poznatiji pod imenom DASH 8 (Q400 serije).Nova nezgoda istog tipa aviona. Sletio bez prednjeg kotača! Za koji sat bit ćemo MI baš u takvom tipu aviona na letu Split – Bucharest, kamo idemo profesorica Nada Bujas, voditeljica projekta i ja, Ivan Đangradović, na ACES Kick-Off Meeting 2013.

Ponedjeljak - 1. dio: Travellers, Mozart & ino

Noć, sitni sati, muk… Vozimo se prema Zračnoj luci Split.Došli smo na vrijeme za ckeck-in. Nigdi pasa, reka bi naš domaći svit. Samo mi!Ćaći se spava. Profesorica i moja mater ćakulaju, puše krateći vrijeme do početka čekiranja. - Ivane, jesi li zapiso, mami moramo kupiti ''Sobranie -Cocktail'' - pitala je profa N.- Jesam, jesam. I fotografirao sam kutiju - odgovorio sam.

A onda je profa N., po stoti put provjeravala gdje su zrakoplovne karte, sve suglasnosti, naše putovnice, lova, dokumenti za klarinet...Sve je tamo gdje je već i bilo.

Ujedinjeni bukureštanski dnevnici

I dalje neka nervoza, nelagodna trema...Ublažavamo ih slasnim zalogajima Mozart bombona.Odoše mater i ćaća. Bavimo se aerodromskim formalnostima kao što su dimenzije i težina prtljage te ostalim tričarijama, samo da ne mislimo na DASH 8.Pasoška i carinska kontrola. Nije baš da nitko ništa nema! Hahaha...- Ivane, ti zvoniš, sav zvoniš! :)))Granična policija i carinik vraćaju ga da po deseti put prođe kroz kontrolna vrata.- Vrag odnio i tenisice s metalnim rupama - mrmlja on.

- Oooo! Fala ti, Bože, nije DASH 8 na uzletnoj pisti, nego avion tipa Airbus Industrie A319!- Onda možemo mirne duše i opušteni iz Splita do Zagreba. U Zagrebu odmah ulazimo u Duty Free, isprobavamo najskuplje parfeme... Ali zagrebački Duty nije londonski Harrods i nema onih stvarno najskupljih parfema na svijetu: Hermes Perfume 24 Fabourg, Henri Alméras's Joy, Jar Perfumes, Caron's Poivre, Ralph Lauren Perfume Notorious… koji i tako nisu za naše, eh, plitke džepove. Izabrali smo najbolje iz trenutne ponude.Parfimiramo se. I svatko u svom oblaku opojnog parfema, onako kola fjaka,... sasvim ležerni tražimo Gate D32 za Beč. Na lakim krilima bezbrižnosti čakamo. Čekamo let za Beč.Čekamo još uvijek...- Ovaj avion je kao Godot - prokomentira u duhu predmeta koji predaje profa N. Hodamo pa se vozimo aerodromskom trakom da nam se ruke ne istegnu sasvim od tegljenja kufera.- Ajme... Oduuuljilo se ovo čekanje.- Čini mi se kao da već kilometrima hodamo...- Nešto ne valja.... 100% ne valja!

- Vrag nikad ne spava!- Je li moguće? Avion DASH 8!- Je, eno ga, na uzletištu je...

Ulazimo pokunjeni....Avion kasni u polasku.Čeka se. Opet!!!Ne mogu se u trup uvući proklete skale, putnike aviona obavještava stjuardesa širokog osmijeha.- Kako može...- Blago njoj?!- Počelo je, znači…Putnici se pogledavaju bez glasa…Samo da izvučemo živu glavu, mislimo. Gore je sunčano, a dolje oblačno. Vide se samo mliječno-bijeli oblaci. Što vrijeme leta više odmiče, to oblaci postaju nekako zlokobno sivi i tmasti.- Dear passengers, fasten your seatbelts... - iz zvučnika sladunjavi glas one nasmiješene stjuardese obavještava nas da se vežemo jer slijećemo. Tupi udarac, kočenje i... pao je pljesak u putničkoj kabini, naravno, upućen kapetanu.Dobro je, živi smo.

Laknulo nam je.U Beču smo. Vienna International Airport - Međunarodna zračna luka Beč, smještena je u Schwechatu, 18 km jugoistočno od središta Beča, Najveća je i najprometnija zračna luka u Austriji.- Idemo proslaviti.- Može! ;))Našli smo kafić s velikim i prostranim odjeljkom za pušače!- Veliki cappuccino je stvarno velik i više je nalik biloj kavi moje babe - komentirao sam.Okruženi smo poslovnim ljudima. Imaju naše, hrvatske modne detalje – kravate!Turci razgovaraju glasnije od nas.Guštamo u cappuccinu. Možda smo ipak trebalo uzeti tzv. Cappuccino Viennese: espresso, toplo mlijeko, tučeno vrhnje i kakao.

Ponedjeljak - 2. dio: RATB ActivUjedinjeni bukureštanski dnevniciPonedjeljak, 2. dio

Iz utrobe aviona bačeni smo ravno na kat bukureštanskog aerodroma. Sve vrvi užurbanim putnicima. U WC-ima beskrajni redovi. Razlika u izgledu putnika je zamjetna.- Dosta je mladih...- Valjda studentarija ....- Cure furaju najnoviji street fashion look.- A žene... Mnoge u dimijama...- Da, sasvim novo kulturološko okruženje.- Pomaknimo satove naprijed za 1 sat. Idemo do Exchange Officea. Tri su na gornjem katu, identičan tečaj, ne naplaćuju proviziju.- Promijenit ćemo samo najnužniju sumu?- Koliko ćemo?- Ne previše...- 1 EUR = 4,170 Romanian New Leu (RON).- Znači, 1 RON = 1,808 HRK.- Zaokružimo na dvije kune.- Je, lakše je množiti.- U gradu bi trebao biti povoljniji tečaj – nagađamo. Svatko od nas za 55 € dobio je 229,35 RON - dvije novčanice od 100 apoena te ostalo ''u sitno'', kako mi kažemo. Papirnate, gotovo svilene novčanice od 100 apoena bile su ugodne na dodir.- Idemo, slijedi kupovina magnetske RATB Activ karte... Jedna žena ispred nas na blagajni kioska.- To nam je za sve tipove bukureštanskog gradskog prijevoza (autobus, metro, tramvaj)?- Aha.- Gotovo, kupila! Sad ti. Pazi da ti izda račun. Idem tamo.- Di ćete biti? - Pet metara iza tebe. Kod pepeljare za pušače. Prvi od jutros! Čekam te.Nismo sanjati mogli da će nas, bolje reći da će Ivana, ona svilena novčanica od 100 leua uvaliti u nevolju. Vraća se kao pokisao.- Šta je?- Nemaju sitnoga.- I?- Ništa.- Kako ništa?- Ne mogu dalje putovati.-Molim?- Ne misliš li da bi trebalo pokušati razmijeniti novčanicu negdje drugdje?

- Mislim, ali...- A ne, ne... Ideš sam, a ja te čekam ovdje. Ostavi kufer. Čekamo te tvoj kufer i ja!Nevoljko i s noge na nogu on krene.- Pruži korak... Življe malo... Gledaaaam teeee... Ovo ti je faza čeličenja!Bezuspješno je obilazio obližnje trgovine u potrazi za kovanicama. Već sasvim iznerviran bezuspješnom potragom vraća se on, a ja viknem:- Billa na vidiku! Tamo nisi bio... Znam, nisi!Kupit ćemo nešto za jelo pa ćemo..., smišljali smo taktiku.- Ma moraju oni već naći neku mogućnosti da vrate... Ovo je strašno. Pa kod nas svatko u džepu ima najmanje toliko novčanica u sitnim apoenima, a oni ...Billa - Jedva su na kasi skupili sitniš iz tri pokušaja! A mi smo imali sendviče, neke kobasičice, pomesfrites, majonezu i štufi izraz na licu. Prisilno smo se stali hraniti na klupi između aerodromskog i autobusnom terminala. Pred nas su iznenada banula ovakva dvojica sa slike. Nismo ni trepnuli, nismo se pomaknuli.Jednako štufo nastavili smo žvakati nimalo primamljive namirnice, svjesni da se nešto događa, ali potpuno otupjeli od Billa ''hrane'' – nije nas bilo briga. Onako usput i preko zalogaja kratko smo prokomentirali u par sporih:- Nije ih lipo viditi...- Šta je, je...- Samo nam još oni fale...-Ajmo, kriminalci, na svjetlo bukureštanskog dana...- Oće, sa' će...- Brzo, izlazite...