DESANSKI TOPONIMI

330

DESANSKI TOPONIMI

1. UVOD

Selo je Desne smješteno u zapadnome dijelu Neretvanske krajine. Obru-bljeno je Donjom gorom i neretvanskom blatijom na jugu, Runjicom (Rujni-com) na sjeveru i plinskim brdima na zapadu. Nad njim se ističu vrhovi Babina gomila (visok 735 metara), Ilica (691 m), Velika (618 m) i Mala (599 m) Runjica/Rujnica, Varda (532 m), Sedlo (525 m) te Kablina (456 m), od Komina su Desne odijeljene Donjom gorom (315 m) te močvarnim područjem koje ih dijeli i od plinskoga naselja Banja. Rječicom je Desankom (koja izvire iz Desanskoga jeze-ra) desanski odlomak blata povezan s glavnim tokom rijeke Neretve. Desanska je povijest uvelike obrađena u djelima don Radovana Jerkovića i don Mile Vi-dovića te dopunjena raščlambom spomeničke baštine Marinka Tomasovića1.

U ovome se radu obrađuju toponimi na područje sela Desne uglavnom na temelju građe koju su prikupili Josip Đugum i Mladen Mateljak te je objavili u knjizi Toponimi sela Desana (koja je zasad doživjela dva izdanja). Dvojica su autora uz popis toponima potanko opisali svaki od zemljopisnih objekata te su upravo oni najzaslužniji za nastanak ovoga rada u kojemu se građa koju su iznijeli toponomastički obrađuje. U knjizi su navedeni i desanski nadimci (Đu-gum i Mateljak 2009: 107–117), čime su dvojica autora istraživačima podastrli obilnu antroponimijsku građu. Mladen Mateljak ujedno je autorom Rječnika pojedinih idioma sela Desana i područja Donje Neretve, djela koje je doživjelo tri izdanja i koje sam osobno nabavio za uglednoga poljskog slavista i velikoga promicatelja samosvojnosti hrvatskoga jezika Wiesława Boryśa. Budući da se ojkonimom Desne bavio i hrvatski jezikoslovac Danijel Alerić, a desanskom po-viješću don Radovan Jerković i njegovi nasljedovatelji te s obzirom na iznesenu građu, radom sam vlastitih prethodnika i uzora, činjenicom da su Desne nekoć bile istinskim neretvanskim središtem (po predaji su se u Desnama pokapali svi Neretvani) i potaknut 655. rođendanom negda najvećega neretvanskog nase-lja (koje po popisu iz 2011. broji tek 90 stanovnika) bio „prisiljen“ toponoma-

1 U Hrvatskome neretvanskon zborniku desanskim se mjestopisom bavio Zorislav Kaleb (2010.), a demografijom Žarko Dugandžić (2012.)

domagoj.indd 330domagoj.indd 330 3/15/16 12:10:52 PM3/15/16 12:10:52 PM

331

stički obraditi navedeni punkt te nastaviti postupnu obradbu zapadnoga dijela Neretvanske krajine.2

Slika 1. Desanski zaselak Masline (fotografirao: Ivica Puljan)

2. DESANSKA OJKONIMIJA

Selo se Desna (G. Desne, L. u Desni; tek naknadno prevladava množinski lik Desne) u povijesnim vrelima spominje od 1361. (M. Vidović 2000: 207) S obzirom na činjenicu da se u Desnama (ili Desnima, kako stoji u starijim vreli-ma) spominje kaštelan (< kaštelan ‘upravitelj utvrde’) koji ondje stanuje s po-sadom (Sivrić 1999: 86) i s obzirom na činjenicu da u selu postoje toponimi Kaštela i Potkaštela (Đugum i Mateljak 2009: 25, 37), razumno je pretpostaviti da se u selu nalazila manja srednjovjekovna utvrda. Pučka etimologija povezu-je ojkonim ili s pridjevom desni ‘koji je nasuprot strani na kojoj je ljudsko srce’ ili s imenicom desni ‘tkivo koje okružuje zube’. Od onomastičara se ojkoni-mom Desne te hidronimima Desanka i Desansko jezero bavio Danijel Alerić. On drži kako je stariji lik Desna nastao od posvojnoga pridjeva *Desina nastaloga prema osobnome imenu Desa (< Desivoj/Desimir/Desirad/Desislav) te svoje mišljenje argumentira time što je osobno ime Desa potvrđeno u hrvatskoj to-ponimiji te latinskim zapisom castelanum Desne ‘Des(in)ina utvrda’. U povije-snim se vrelima 1151. spominje Desa, milošću Božjom knez Duklje, Travunije i Zahumlja, a Desne su se nalazile u sastavu srednjovjekovne humske župe Luka.

2 Na ovome mjestu zahvaljujem ocu Marinu na velikoj pomoći pri pisanju rada, poglavito kad je riječ o toponimima koji se odnose na geomorfologiju tla. On je bio mozak, a ja ruke, noge i oči.


332

Alerić (1979: 188–189) zaključuje da je lik Desna nastao od sintagme *Desina utvrda. Da je navedeni onomastičar najvjerojatnije u pravu, svjedoči podatak da se jedno od brda između Dubravice i Metkovića zove Dešanj te da mu se ime dovodi u svezu sa spomenutim knezom Desom kojega pojedini povjesniča-ri nazivaju i Dešom. Pridjevski sufiks *-j upućuje na mogućnost da je toponim odraz srednjovjekovnih zemljišno-posjedničkih odnosa (izvodio bi se od sveze *Dešino brdo).

Desne se dijele na desetak zaselaka (Dekoviće i Smokovac neki autori iz-dvajaju kao posebna naselja, a neki posebnim naseljem smatraju i Stari Šišin, katkad i Grgiće i Medake). Središnji se dio Desana, smješten uza župnu crkvu svetoga Jure, naziva Kod Crkve. Ime je zaseoka, dakle, uvjetovano položajem zaseoka uza župnu crkvu (više o njoj vidjeti u članku Marinka Tomasovića u ovome zborniku). Ispod vrha Jarebinka na nadmorskoj je visini od 100 do 150 metara smješten danas napušteni zaselak Kod Kuća ili Kuće. Zapadno se od zaseoka Kod Crkve nalazi zaselak Vrijaci (: vreoca) tik iznad močvare, na po-dručju koje zbog slijevnih voda i blizine močvare obiluje vrelima. Središnji se dio Desana naziva Strimen te se nalazi zapadno od Vrijaka. Hodonim je meta-foričkoga postanja. Naziv se stremen (ikavski strimen), naime, odnosi na papu-čice u koje jahač umeće stopalo. Sjeverni dio Strimena tvori zaselak Dekovići (< Deko < Desimir/Nedjeljko) čije je ime antroponimnoga postanja (najvjerojatni-je prema izumrlome rodu3). Zapadno se pak od Strimena nalazi najnapučeniji zaselak Šišin (kadšto je zapisan i kao Šišinj) koji se katkad popisuje kao poseb-no naselje, a tvore ga podzaseoci Đugumove kuće, Grgići, Kraj (Medaci), Stari Šišin, Staro Grgića Selo, Staro Šetkino Selo, Šetke i Vrilo (Đugum i Mateljak 2009: 96). Formant *j u liku Šišinj dodatno potvrđuje pretpostavku da je riječ o hodonimu antroponimnoga postanja. U literaturi se obično antroponimi tvo-reni osnovim Šiš- dovode u vezu s običajem šišanoga kumstva (dijete je nekoć dobivalo kuma pri prvome šišanju, u osmanlijskome razdoblju katkad i pripad-nika druge vjere), inačicama osobnoga imena Sigismund (npr. Šišmundo, Šiško) ili s turskom osnovom şişk ‘mast’ od koje su u hrvatskoj antroponimiji tvoreni nadimci za pretile osobe (usp. Šimunović 2006: 21, 409). Desnama pripadaju i zaseoci Marovine/Marevine (na krajnjemu istoku Desana), Masline (smješte-ne nešto zapadnije od Marevina; iz naselja se izdvaja zapadni dio Smokovac) te odavno napušteni zaseoci Pograđe (smješteno na Gornjemu putu, iznad zaseoka Kod Kuća) i Runjica/Rujnica (smještena na sjevernoj strani Rujnice na oko 350 metara nadmorske visine). Biljnim su nazivima uvjetovan hodonimi Masline, prezimenom Marević hodonim Marovine/Marevine, imenom vrela uz koji se nalazi zaselak Smokovac, oronimom na kojemu se nalazi negdašnje

3 Zanimljivo je da u Trpnju također postoji zaselak Dekovići (Vekarić 1989: 86). U zemljišniku iz 1393./1396. spominje se na mjestu današnjega zaseoka istozvučni na Pelješcu predio na kojemu su se nalazili vinogradi. Rod je na Pelješcu izumro prije 17. stoljeća.


333

župno središte cjelokupnoga brdskog i nizinskog područja oko gore Rujnice napušteno selo Rujnica/Runjica4, a mogućim obrambenim zdanjem Pograđe (< *Podgrađe; usp. grad ‘utvrda’). LNH (1: 139) spominje još i zaseoke Golemci (misli se na dio zaseoka Kod Crkve, Smokovci ili Vrijaci u kojemu žive Golemci; nije precizirano), Mateljci (vjerojatno se misli na dio zaseoka Masline), Ograđe (nezabilježen toponim) i Seline (nezabilježen toponim).

3. KRATAK POVIJESNI PREGLED (S POSEBNIM OSVRTOM NA KRETANJE STANOVNIŠTVA)

Desne su nastanjene od pretpovijesti. Iz rimskoga je razdoblja ondje ušču-van natpis posvećen Cereri, božici plodnosti i poljodjelstva, na kojemu se spo-minje Marinus, osoba koja je po predaji svetogrđem prouzročila propast Na-rone. U 14. stoljeću spominje se pak knez Ivan (1313.) i Stjepko Čikorić (1362.) koje don Radovan Jerković smatra desanskim knezovima. Prvi je Dubrovčanima navodno uzimao desetinu ulja i „ostale trgovine“, a zbog prijetnji i zapovijedi je drugoga Vijeće umoljenih preporučivalo da se dubrovački građani povuku iz Gabele te upute u Dubrovnik i Ston. Vijeće umoljenih upozorava i na Fili-pa Noždronju koji 1363. „sa svojim ljudima“ potkrada Dubrovčane. Gusarstvo je, uvjetovano zaklonjenim položajem Desana, uz prodaju roblja bilo jednom od glavnih gospodarskih djelatnosti (M. Vidović 2000: 208–209). Materijalni dokazi (stećci i moguće ruševine crkve svetoga Marka na Jarebinki te postoja-nje srednjovjekovne crkve na mjestu ili u okružju župne crkve svetoga Jurja o kojima piše Marinko Tomasović u radu u ovome zborniku) potvrđuju pretpo-stavku da su Desne bile poprilično naseljene u srednjemu vijeku. Razdoblje je osmanlijske vladavine stanovništvo donekle prorijedilo, ali Desne kao naselje nisu nestale. Fra Luka Vladmirović (M. Vidović 2000: 209–210) navodi da su 1646. Desne nastanjivale obitelji Bumbereković, Desančić, Franić, Medaković i Mitrović (Desne), Debelić, Rnjačević i Šetkovići (Rnjačke Gomile) te Arlano-vić, Galiotović, Grgić, Marojević, Novaković, Riđilović, Solarević i Šare (Donja Gora). Iako se fra Lukine napomene često uzimaju uz nužan oprez, valja napo-menuti kako su se rodovi Grgić, Marojević (danas Marević), Medaković (danas Medak) i Šetković (danas Šetka) u Desnama održali do danas, a da se rodovi Bombaraković (pod prezimenom su Bumberak nastanjivali Desne do sredine 18. stoljeća), Franić, Galiotović, Mitrović, Novaković i Solarević (hodonim So-larevina nalazimo u Borovcima) spominju u mletačkome zemljišniku iz 1704.

4 Rujnicu/Runjicu zbog bliskozvučnosti se katkad miješa s Runjacima, selom na obroncima Donje Gore u župi Baga-lovići. Naselje se u LNH (1: 139) navodi pod imenom Na Rujnici. Rujnica je napuštena početkom 20. stoljeća. Još su 1906. ondje stanovale tri obitelji, a 1910. više nitko (Vrčić 1974: 39). Runjaci su se nazivali i R(u)njačkim Gomilama i (H)rnjacima. Vjerojatno je riječ o ojkonimu motiviranom prezimenom Runjačević (: runjav ili hrnjav ‘zecoust’).


334

Očito fra Luka navedene rodove nije spominjao bez razloga. Rodovi se Grgić, Marević, Medak i Šetka mogu smatrati starosjedilačkima iako i za njih postoje predaje o podrijetlu (Grgića je bilo u Gabeli i u okolici Ljubuškoga, Marevića je bilo u okolici Stoca, Medaka u Brotnju, a u mjesnim se predajama kao država njihova podrijetla spominje i Češka; Šetke pak potječu od Sladojevića5, staroga roda koji je u osmanlijskome razdoblju nastanjivao Neretvansku krajinu).

Slika 2. Crkva svetoga Jure (fotografirao: Ivica Puljan)

Na prijelazu iz 17. stoljeća u 18. stoljeće u tzv. Bebićevoj seobi (uglavnom iz okolice Ljubuškoga i Brotnja) u Desne pristiže novo stanovništvo. U zemljiš-niku iz 1704. uz gore se spomenute rodove spominju još Banovčići, Bantići, Barbiri, Batinovići, Batkovići, Bebići, Bjanžići, Boršići, Domičići, Jarebičići, Je-rebušići, Karamatići, Kostovići, Kremovići, Kuštrići, Marišići, Markići, Marušići, Nikolići, Pletgasovići, Popovci, Puljanovići, Rabičići, Radajice, Radići, Smoljano-vići, Škarići, Škrapci, Špadići, Tragolovići, Traselovići, Trešelje, Vukovići i Vulići (Glibota 2006: 143–168.). Da se mnoge od navedenih obitelji nisu zadržale u Desnama, svjedoči mletački popis iz 1725. po kojemu su Rujnicu i Desne na-stanjivali Batinovići (po predaji potječu iz okolice Ljubuškoga, a moguće je da su daljim podrijetlom iz Duži kod Neuma; bilo ih je 19), Dragojevići (današnji Dragovići; po predaji iz Broćna, moguće iz Stoca; bilo ih je 20), Grmojevići (da-našnji Grmoje; vjerojatno iz Pojezerja, daljim podrijetlom iz Crvenoga Grma; bilo ih je troje) i Kalebovići (današnji Kalebi; spominje se tek Mate Kalebović; Kalebi su potomci Ilića iz Pasičine, daljim podrijetlom iz Zvirića; Glibota 2006: 182). Godine 1744. (M. Vidović 2011: 141) Desne je i Bagaloviće nastanjivalo

5 Od Sladojevića (koji su navodno ab Imotta, iz Imotske krajine, potječu još i neretvanski Beši, Jurišini, Krstičevići i Oršulići (prezime se Oršulić spominje u desanskim maticama u 18. stoljeću).


335

110 stanovnika koji su nosili prezimena Režić (16), Batinić (vjerojatno je riječ o skraćenome liku prezimena Batinović; 15), Dragojević (danas Dragović; 14), Vidak (11), Kaleb (9), Nikolić (9), Batinović (8), Delijić (6), Karković (6), Margetić (5), Bošnjak (4), Grgić (4) i Buntić (3). U matičnim se knjigama u 18. stoljeću spominju još Dubelji, Krstići, Lepići, Oršulići, Peari, Sladojevići (od kojih potječu Šetke) i Žderići.

Po stanju su duša desanske župe iz 1802. na Rujnici stanovali Batinovići (< batina), Ćelići (< ćelo ‘ćelavac, plješivac’ < ćelav < tur. kelav; po predaji po-tječu „od Imotskoga“, ali vjerojatnije su potomci zažapskih Kljusurića), Delije (< delija ‘kršna, snažna osoba’ < tur. deli ‘jak, silovit’; vjerojatno potomci Ta-lajića iz Borovaca, daljim podrijetlom iz Brotnja u koje su pristigli iz Popova), Dragojevići (današnji Dragovići; < Dragoje < Dragomir/Dragoslav), Golemci (< golemac ‘golema osoba’; iz okolice Mostara), Grgići (< Grgo < Grgur), Jurići (< Jure < Juraj; sudeći po nadimku Bilećanin, moguće je da je riječ o doseljeni-cima iz Bileće daljim podrijetlom iz Dubrovačkoga primorja), Kalebi6 (< kaleb ‘galeb’), Kežići (< keža ‘žensko dijete koje se kesi’; doseljenici iz Pasičine, daljim podrijetlom vjerojatno iz Crvenoga Grma ili Maloga Prologa), Kurti (< tur. Kurt ‘Vuk’ < tur. kurt ‘vuk’; iz Hercegovine, možda je riječ o potomcima Vukovića7), Margete (< Margeta < Margareta; po predaji iz Brotnja), Medaci8 (< Medak < Medo), Nikolići (< Nikola; najvjerojatnije iz Brotnja; opširnije u D. Vidović 2014a), Nižići (< Niža < Nikola/Njegoslav; vjerojatno iz Brotnja), Prusci (< pru-sac ‘konj koji prusa, koji u kasu diže dvije lijeve pa dvije desne noge’; po predaji iz Tomislavgrada) i Šetke (< šetka9 ‘lisica’), a u Desnama Batinovići, Bebići (< alb. bebë ‘zjenica’; iz okolice Ljubuškoga10), Jeličići (današnji Jelčići; < Jelica < Jela < Jelena; stari neretvanski rod podrijetlom vjerojatno iz okolice Mostar-skoga blata, moguće i iz Popova; opširnije u D. Vidović 2014b: 92), Kežići, Ma-teljci (< Mateljak < Matelja < Mate; iz Pasičine, daljim podrijetlom vjerojatno iz zapadne Hercegovine), Rudani11 (usp. rudast ‘kovrčav’), Šiljezi (usp. šilježe ‘ja-nje starije od godinu dana’; negdašnji Mijatovići iz Iskisli; daljim podrijetlom iz Hercegovine, možda potječu od popovskih Dobroslavića), Škegre (nejasno po-stanje prezimena; vjerojatno iz Brotnja) i Ujduri (< Hujdur; muslimansko ime; iz Runjaka u župi Bagalovići; daljim podrijetlom možda iz Medanića kod Gacka12). Ukupno je na području župe živjelo 284 stanovnika, od čega 53 Batinovića (36 na Rujnici i 17 u Desnama), 41 Dragojević (svaki na Rujnici), 27 Bebića (15 u De-

6 Opširnije o Kalebima vidjeti u D. Vidović 2014a 147–149). 7 Na područjima su se kojim su zavladali Osmanlije zatečena imena prevodila na turski (primjerice, Živko u Jahja,

Gvozden u Timur ili Vuk u Kurt; Šimunović 2006: 401). 8 Opširnije o Medacima vidjeti u D. Vidović 2014a: 35–37. 9 Opširnije o postanju naziva šetka vidjeti u Dodig 2014: 325–326.10 Opširnije o Bebićima vidjeti u D. Vidović 2014a: 56–58. 11 U Desnama je zabilježen i nadimak Rudan (Đugum i Mateljak 2008: 113).12 Rod je veoma rasprostranjen i u Makarskome primorju. Opširnije o tome u Šutić, Ujdurović i Viskić 2000: 230–

236).


336

snama i 12 na Rujnici), 22 Jeličića (svi u Desnama), 16 Medaka (svi na Rujnici), 15 Ujdura (svi u Desnama), 13 Kaleba (svi na Rujnici), po 12 Kežića (8 na Rujnici i 4 u Desnama) i Šiljega (svi u Desnama), 11 Prusaca (svi na Rujnici), 10 Šetka (svi na Rujnici), 8 Kurta (svi na Rujnici), po 7 Ćelića (svi na Rujnici) i Mateljaka (svi u Desnama), po 6 Margeta (svi na Rujnici) i Nikolića (5 na Rujnici i 1 u De-snama), po 5 Delija (svi na Rujnici) i Grgića (svi u Desnama), po 4 Golemca (svi u Desnama) i Škegra (svi u Desnama), po 3 Nižića (svi u Desnama) i Rudana (svi u Desnama) te 1 Jurić (u Desnama).13

Slika 3. Modro oko (fotografirao: Ivica Puljan)

Godine 1941. od novih se obitelji spominju Barbiri (< barbir ‘brijač, vidar’ < tal. barbiere; prvi se Barbiri spominju i u 18. stoljeću, ali su očito izumrli te se nanovo doselili sredinom 19. stoljeća), Đugumi (< đugum ‘vrč’), Kapovići (< kapo ‘vođa, glavar’ < tal. capo; nekoć Vidovići iz Vrgorske krajine, starinom iz Brotnja), Markići (< Markić < Marko; i oni se spominju u zemljišniku iz 1704.), Volarevići (< volar ‘niži hrvatski plemić’) i pripadnici roda Zec (< zec). Većina novih doseljenika potječe iz Vrgorske krajine (Markići i pripadnici roda Zec iz Kozice, Barbiri iz Draževitića te Đugumi i Kapovići iz Prapatnice), a nešto su rjeđi doseljenici iz susjednih neretvanskih sela (Volarevići iz Borovaca). Izu-mrle su pak obitelji Ćelić, Jurić, Nižić, Rudan, Šiljeg i Škegro (M. Vidović 2011: 142–145).

Po popisu iz 1948. Desne su imale 627 stanovnika, od čega 77 nositelja prezimena Šetka, 59 Batinovića, 57 Mateljaka, 51 Dragović, 49 Bebića, 48 Me-daka, 45 Grgića, 44 Jelčića, 31 Golemac, 27 Đuguma, 24 Delije, 23 Margete, 22 Kežića, 21 Kaleb, po 10 Markića i Volarevića, 8 Kapovića, 6 Ujdura, 5 nositelja

13 Izračun prema podatcima u M. Vidović 2011: 142–144.


337

prezimena Zec, 3 Barbira, po 2 Jurića, Nikolića i Ratkovića te 1 Jelušić. Po popi-su iz 2001. Desne je nastanjivalo 130 stanovnika, od čega 25 Batinovića, po 24 Medaka i Šetke, 16 Grgića, 9 Golemaca, 7 Bebića, 5 Đuguma, po 4 Dragovića i Jelčića, po 2 Kaleba, Kljajića, Margete i Markića te po 1 Kapović, Mateljak i Petković. U nešto više od pola stoljeća u Desnama su od starijih obitelji izumrli Barbiri, Delije, Jurići, Kežići, Nikolići, Ujduri i Volarevići te nositelji prezimena Zec. Desanska prometna izoliranost nakon Drugoga svjetskog rata, koja je i bila glavnim uzrokom iseljavanja mjesnoga stanovništva, dokaz je koliko je bivši re-žim bio nepravedan i prema onima koji su najviše stradali „od narodnih nepri-jatelja i domaćih izdajnika“ u Drugome svjetskom ratu te je ujedno pokazatelj svim Neretvanima koliko je ladičarenje besmisleno.

Tablica 1. Najbrojnija desanska prezimena 1725. – 2001.1725. 1802. 1948. 2001.

1. Dragojević (20) Batinović (53) Šetka (77) Batinović (25)2. Batinović (19) Dragojević (41) Batinović (59) Medak, Šetka (24)3. Grmojević (3) Bebić (27) Mateljak (57)4. Kalebović (1) Jeličić (22) Dragović (51) Grgić (16)5. Medak (16) Bebić (49) Golemac (9)6. Ujdur (15) Medak (48) Bebić (7)7. Kaleb (13) Grgić (45) Đugum (5)8. Kežić, Šiljeg (12) Jelčić (44) Dragović, Jelčić (4)9. Golemac (31)

10. Prusac (11) Đugum (27) Kaleb, Kljajić, Margeta, Markić (2)

4. MOTIVACIJSKA RAZREDBA TOPONIMA

4.1. Toponimi motivirani geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekta4.1.1. Zemljopisni nazivi u toponimiji (toponomastički apelativi i izvedenice)4.1.1.1. Odrazi toponimijskih naziva: Bara, Blato, Brig (< brig ‘blaga uzvi-

sina’), Brlić (< brla14 ‘kaljuža’), Doci, Dolac, Donja gora, Draga, Jama, Jaruga, Jažva (< jažva ‘prokop za otjecanje vode’), Klanac, Kraj (< kraj ‘predio između korita rijeke i gorskoga vijenca na kojemu se dotiču nizinski i brdski predio’), Luka (< luka ‘vodoplavno zemljište uz vodotok’), Matica (< matica ‘središnji dio vodenoga toka’ < matica ‘najsnažnija struja u vodenome toku’), Otok, Poje (: polje), Ponor, Privorac (< privor ‘prijevor, usjedlina između dvaju brda’), Prolog (< prolog ‘udolina’), Rastoka (< rastoka ‘riječni rukavac koji se odvaja od glav-noga toka, mjesto na kojemu se voda odvaja’), Rujišta (< ruja ‘ponikva’), Spilice

14 Brlić je brdski predio zarastao u makiju. Iako apelativ brla nije potvrđen u hrvatskoj onomastičkoj literaturi, nije isključeno da ga nije bilo (usp. Brozović Rončević 1999: 8).


338

(< spilica ‘mala špilja’), Strana, Umac (usp. humac ‘omanji brijeg pod travom’), Vala (< vala ‘prodolina’), Velika dola (< dola ‘dolina’), Veliki brig, Vrijaci, Vrilo.

U mjesnoj toponimiji pretežu toponimi u kojima su sadržani nazivi blatišta i vodoplavnih područja općenito (bara, blato, brla, luka i otok) te hidronimni nazivi (nazivi za protočne vode kao što su matica i rastoka, umjetno stvorene vodotoke kao što su jaruga i jažva te nazivi vrelišta vrilo ‘vrelo’ i vrijace ‘vreo-ce, um. od vrelo’) te toponimi u kojima su sadržani nazivi koji se odnose na ge-omorfologiju krša (dola ‘dolina’, dolac, draga, jama, kraj, polje, ponor, prolog, spila i vala). Razmjerno su česti i odrazi oronimnih naziva (brig, gora, humac, klanac, privor i strana).15

4.1.1.2. Toponomijske metafore: Čelina (< čelo ‘područje okrenuto prema Suncu’), Čelina draga, Kablina (< kabao ‘drvena posuda za vodu i pranje’), La-kat, Modro oko (< modar + oko ‘mjesto na kojemu se voda skuplja i ne otječe’), Na plećin, Orepak16 (usp. rep ‘prevlaka’), Ošac (< ošac ‘omča’; usp. Mateljak 2011: 50), Pruščov kosirić (Prusac + kosirić ‘vrsta oruđa za raščišćavanje gr-mlja’), Rpa/Vrića žala, Sedlo, Sidašce (um. od sjedalo), Strimen (< strimen ‘pa-pučice u koje jahač umeće stopala’).

Dijelovima su ljudskih i životinjskih dijelova tijela motivirani toponimi Če-lina i Čelina draga, Lakat, Modro oko, Na plećin te Orepak (: rep), oruđem Pruščov kosirić, a konjskom opremom toponimi Sedlo, Sidašce i Strimen17. Na mjesto odrona upućuje toponim Rpa/Vrića žala, a na naziv za vrstu stupice toponim Ošac.

4.1.2. Toponimi s obzirom na razmještaj, oblik, sastav i izgled tla ili vode: Babina gomila (baba18 ‘litica, hrid’ + gomila), Bila vlaka (bil ‘bijel’ + vlaka ‘duga zavučena njiva’), Bile litice, Bilobrig, Bovani (usp. balvan19 ‘golem kamen’), Brzetak (usp. brzet ‘brz brdski potok’), Crnčevac, Crne litice, Duboka draga, Duboki dolac, Gnjilište, Goljak20, Greda (< greda ‘uočljiva stijena’), Krive, Kr-tinovac (< krtina ‘stjenovit teren’ < krt ‘okrajak kamena’), Miladura (: mil ‘pi-jesak’), Obišenica, Ostrovac/Oštrovac (< oštar ‘strm’), Podastine, Rujnica/Ru-njica (rujan ‘crvenkast’), Sedra (< sedra ‘šupljikav kameni vapnenac’), Široka draga, Tanka draga, Tankuja, Tresa (< tresa ‘blato ispod obrve, tj. ivice jarka’; Mateljak 2011: 69), Žrnovac (: *žrny ‘kamen’), Žuto žalo.

15 Pritom je zanimljivo istaknuti kako se toponimi Hum u Neretvanskoj krajini uvijek odnose na niske brežuljke, uglav-nom u nizinskim predjelima, a vrhovi koji nose ime (H)umac obično su viši i dijelom su većih i viših gorskih cjelina.

16 U Neretvanskoj krajini više je istozvučnih toponima (poznati su mi oni u Metkoviću i Vidu).17 Toponim Strimen nalazimo i u močvarnome području južno od Vida.18 Baba može iznačivati veliku stijenu, a ujedno je i ime ženskoga demona, personifikacija ženskoga pretka, možda

eufemizam za božanstvo plodnosti (Brozović Rončević 1987: 123). U Neretvanskoj krajini nailazimo na mnogobrojne prežitke pretkršćanskih hrvatskih vjerovanja, tako da ni mogućnost da je dio toponima motiviranih apelativom baba zapravo odraz negdašnjega duhovnog života ne treba odbaciti.

19 Riječ balvan došla je iz turkijskoga balbal ‘nadgrobni stup’ i u praslavenski je najvjerojatnije ušla iz avarskog jezika (Sk 1: 103). Na južnoslavenskim prostorima u ranim razdobljima taj apelativ obično označuje idola ili mjesto na kojemu se idola štuje, no naknadno je mogao nastati i metaforizacijom koju sam gore naveo.

20 Po predaji se nešto istočnije od Goljaka prosjeo Risan-grad (M. Vidović 2000: 165).


339

Na stjenovita tla upućuju toponimi Babina gomila, Bovani, Greda, Krtino-vac, Podastine, Sedra i Žrnovac, na glinovita Gnjilište i Žuto žalo, a na pjesko-vita Miladura. Na oblik terena upućuje toponim Krive i Široka draga. Pridjev tanak u Desnama označuje tla nepogodna za obradbu (usp. toponim Tankuja), ali, kao na čitavome hrvatskom narodnom prostoru, može poprimiti značenje uzak (usp. Tanka draga). Pridjev pak gol (usp. Goljak), u toponimiji označuje područja na kojima prirodno ili zbog ljudskoga djelovanja nema biljnoga po-krova te je semantički blizak ojkonimu Opuzen (< opuzen ‘ogoljen’), pridjev brz može značiti protočan, a pridjev oštar (usp. toponim Oštrovac) poprima znače-nje strm. U istaknutim toponimima motiviranim pridjevima crn ili bijel moguće je možda tražiti prežitke štovanja slavenskih božanstava Crnoboga i Bjeloboga (pogotovo kad su u antonimnome odnosu poput toponima Bile i Crne litice), a u drugim ih je slučajevima moguće povezati s vrstama bijelih (glinovitih) i crnih tala koja su u brdskim predjelima rijetka. Toponim bi pak Crnčevac mogao biti i antroponimnoga podrijetla (usp. Crnko < Crnomir i prezime Crnčević). Topo-nim Rujnica/Runjica vjerojatno je motiviran rujnom (crvenkastom) bojom pri zalasku Sunca (usp. srodne toponime kao što je Zavod < zahod ‘zalazak’ u Baći-ni). Za većinu stanovnika sjeverozapadnoga dijela Neretvanske krajine Sunce, naime, zalazi za Rujnicu.

4.1.3. Odnosni toponimi: Donji put, Dražica, Gomilice, Mala Kitica, Mala Maconja, Male litice, Mala počivala, Mala Runjica, Mali Požar, Mali Risovac, Mali Umac, Na Bari, Nadno Bare, Njivetina, Podgrešovača, Pod kućan, Pod-lukovac, Podmarovine, Podmeđinovac, Podnjiva, Podosoj, Podošac, Podumac, Podvala, Potkaštela, Potkraj, Stara jaruga, Stara pećina, Stari Šišin, Velika ki-tica, Velika Maconja, Velika počivala, Velika Runjica, Velika strana, Veliki Riso-vac, Visoka strana, Vr vale, Zabilobrig, Zadrage.

Dvorječni se odnosni toponimi najčešće tvore od pridjeva i imenice (npr. Donje bare), a odnos se među samim toponimima najčešće iskazuje antoni-mnim parovima pridjeva, pri čemu antonimni par gornji – donji izražava pro-storne, a mali – veliki21 kvalitativne odnose (usp. Frančić i Mihaljević 1997–1998: 88). Postoje i toponimi u kojih antonimna sastavnica izostaje (tj. ona je ø22). Dio je toponima tvoren od prijedloga i imenice (npr. Nadno Bare).

4.1.4. Toponimi prema nazivima biljaka, dijelova biljaka i biljnih zajedni-ca: Bori (< bor23 ‘Pinus halpensis’), Drin (< drin ‘drijen, Cornus mas’), Drinov dolac (usp. Drin), Drinova draga (usp. Drin), Dubovi (< dub ‘hrast, Quercus’), Dubrave (< dubrava ‘listopadna šuma’), Gajak (< gaj ‘uzgojena šuma’), Gra-bovac (< grab24 ‘Carpinus orientalis’), Grešovača (< greš ‘divlja loza, grožđe

21 Primjerice, Mala Runjica /Velika Runjica.22 Tako je, primjerice, u odnosu Umac i Mali Umac. Ne nahodimo toponim *Veliki Umac.23 U prošlosti je bor označivao tamnu šumu, pa je moguće da je apelativ bor uščuvan upravo u tome značenju.24 Od bijeloga se graba nekoć pržio kvalitetan ugljen za kovačke vatre, od mladica se graba izrađivala užad za vezanje

snopova žita, a grabov je šušanj služio kao prostirka stoci da bi se na koncu pretvarao u stajsko gnojivo.


340

koje ne može sazreti’; ARj 3: 419; usp. grešto ‘nezrelo, nezreo plod’; Mateljak 2011: 27), Kostile (< kostila ‘kostjela, Celtis australis’), Krušice (< kruša ‘kruška, Pyrus’), Kupinovac (< kupina ‘Rubus ulmifolius’), Planikovac (< planika ‘Arbu-tus unedo’), Pod jasenon (< jasen25 ‘Oleaceae Fraxinus’), Rakite (< rakita ‘crve-na vrba, Salix purpurea’), Smričarje (< smrijek ‘smrika, Juniperus oxidendrus’), Šipčine (< šipak ‘Punica granatum’).

U desanskoj su se toponimiji odrazili nazivi stablašica (bor, drin ‘drijen’, dub, grab, jasen, kostila ‘kostjela’, kruša ‘kruška’ i šipak), grmolikih biljaka (greš ‘divlja loza’, kupina, planika, rakita i smrijek) te biljnih zajednica (dubrava i gajak ‘mali gaj’).

4.1.5. Toponimi prema nazivima životinja: Bežurova jama (< bežur ‘vrsta ptice, vuga’ < mlet. begiora), Bukočevac (< bukoč ‘orao ribič, Pandion haliae-tus’), Jarebinka/Jerebinka (< jareb ‘jastreb’), Ježevac, Kučejak (usp. kučeljak ‘obitavalište kučaka, pasa’), Maconja (< Maconja ‘ime volu ili kravi’; usp. ma-cast ‘sivkast; kojemu je boja prednjega dijela tijela drukčija od boje stražnjega dijela’; RSKNJ 12: 228, 231), Orlovac (< orao), Risovac (< ris), Tičijak (< tičijak ‘ptičnjak, obitavalište ptica’).

U toponimima su iz ove skupine uglavnom očuvani nazivi ptica ili njiho-vih staništa (bežur, bukoč, jareb26 ‘jastreb’ i orao te tičijak ‘ptičnjak’), a rjeđe i nazivi zvijeri (jež i ris) te obitavališta životinja (kučejak ‘stanište pasa’). Neki bi toponimi iz ove skupine mogli biti i antroponimnoga postanja.

4.2. Zemljopisna imena od drugih toponima: Runjička jaruga, Runjički put. Toponimi iz ove skupine sadržavaju oronim Runjica.

4.3. Toponimi motivirani ljudskom djelatnošću4.3.1. Toponimi prema izgrađenim objektima i zdanjima4.3.1.1. Toponimi prema nazivima gospodarskih objekata: Bunari (< bu-

nar ‘zdenac’), Pristupak (< pristupak ‘pristajalište lađa’), Pudarnica (< pudarni-ca ‘mjesto s kojega se čuvaju poljski usjevi i vinogradi’).

4.3.1.2. Toponimi prema nazivima obrambenih zdanja i vezi s upravom: Fortica (< fortica ‘manja utvrda’ < tal. fortezza), Gradina (< gradina ‘pretpo-vijesna utvrda’), Kaštela (usp. tal. castello), Pograđe (< grad ‘utvrda’), Senjal (< senjal ‘kamen međaš’ < tal. segno), Varda (< varda ‘promatračnica’ < lat. guarda ‘čuvaj se’).

Većina se toponima iz ove skupine odnosi na obrambene objekte, po-najviše na utvrde i u manjoj mjeri promatračnice. Na temelju naziva koji su se očuvali moguće je pretpostaviti razdoblje njihove gradnje. Toponimi se Gradina i Pograđe te Varda vjerojatno odnose na zdanja koja su Hrvati nakon doseljenja pretvorili u manje utvrde, toponim Kaštela vjerojatno potječe iz

25 Jasenovina je služila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je značilo da je voda zdrava. Od crnoga se pak jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i pređu.

26 Valja ipak napomenuti da je u povijesnim vrelima u Desnama zabilježeno i prezime Jerebičić.


341

razdoblja prije osmanlijske okupacije, a toponimi se Fortica i Senjal odnose na razdoblje nakon oslobađanja Neretvanske krajine od Osmanlija, tj. razdoblje utvrđivanja mletačko-osmanlijske granice. Ostatci navedenih građevina dosad nisu pronađeni, ali ni istraženi.

4.3.2. Toponimi prema obitavalištima te javnim prostorima, zgradama i putovima: Glavni put, Kod Kuća / Kuće, Kućetina, Razdolje, Razvala, Soldački put27, Stari put, Škola.

Toponimi se iz ove skupine odnose na napuštena naselja (Kod Kuća, Ku-ćetine), putove (Glavni, Soldački i Stari put), raskrižja (Razdolje i Razvala) te obrazovne ustanove (Škola).

4.3.3. Toponimi s obzirom na gospodarsku djelatnost4.3.3.1. Toponimi u svezi s poljoprivredom, vinogradarstvom i privođe-

njem tla kulturi: Bašča (< bašča ‘vrt’ < tur. bahçe), Bobovište (< bobovište ‘njiva zasijana bobom’), Četvrtak (< četvrtak ‘sitno parcelizirani vrt’), Krč, Krčavina, Lazina (< lazina ‘krčevina’), Lazinuša (usp. Lazina), Masline, Međinovac (< međa ‘granica među posjedima’), Njiva, Njive, Ornica (< ornica ‘njiva koja se ore’), Pasinovac (< pasine28 ‘terasaste izdužene manje oranice’), Pod, Podina, Podvornica (< podvornica ‘središnja seoska njiva’), Polica, Smokvica, Vrtline (< vrta(l) ‘vrt’).

Na dobivanje plodnoga tla krčenjem upućuju toponimi Krč, Krčavina, La-zina i Lazinuša. Nazivima su zemljišnih čestica uvjetovani toponimi kao što su Bašča, Njiva, Ornica, Podvornica i Vrtline te toponimi koji se odnose na višera-zinske obradive površine kao što su Pasinovac, Pod, Podina i Polica. Iz mjesne je toponimije nadalje razvidno da se u Desnama sadio bob (Bobovište) te da su se Desanci bavili maslinarstvom (Masline) i uzgojem smokava (Smokvica). Na razgraničenje posjeda upućuju pak toponimi Četvrtak i Međinovac.

4.3.3.2. Toponimi u svezi sa stočarstvom: Kravar29 (usp. Kravarica), Krava-rica (< kravarica ‘staja za krave’; Mateljak 2011: 35), Torina, Zagonci (< zagon ‘ograđeno mjesto na kojemu se okuplja stoka’), Zakotine (usp. kotac ‘zagrađe-no mjesto na kojemu se drži stoka’).

Riječ je uglavnom o mjestima na kojima se čuva stoka.4.3.3.3. Toponimi u svezi s ostalim gospodarskim djelatnostima: Duvanje-

ra, Grabarje (< graba ‘jarak duž puta’), Kava (< kava ‘kamenolom’ < tal. cava), Vara.

Na mjesta na kojima se uzgajao duhan upućuje toponim Duvanjera, a na mjesto na kojemu se kopala glina za kućne potrebe toponim Vara. Čini se da se u Neretvanskoj krajini i jugoistočnoj Hercegovini toponim Vara (koji se

27 Vjerojatno je riječ o starijemu konjskom putu proširenome za vojne svrhe koji je povezivao negdašnje selo Runjica s Vratarom i Borovcima (usp. Đugum i Mateljak 2009: 44–45)

28 Na iznimno preciznome određaju zahvaljujem Stanislavu Vukorepu.29 Možda i prema prezimenu Kravar iz okolice Ljubuškoga.


342

dovodi u vezu s kršćanskim imenom Varvara) apelativizirao te označuje rud-nik.30 Toponim Kava odnosi se na negdašnji kamenolom zapadno od Strimena. Zanimljiv je i toponim Grabarje koji upućuje na to da je, vjerojatno tijekom austrijske uprave, i u neretvanske govore ušao apelativ njemačkoga postanja graba. Grabarje se, naime, nalazi uz put ispod brda Kovač i zaseoka Marovine (Đugum i Mateljak 2009: 19).

4.3.4. Toponimi u svezi s mjesnom poviješću i mjesnim predajama: Smo-kovac, Stećak, Vilija draga.

Hidronim je Smokovac moguće povezati sa slavenskom osnovom smokъ ‘zloduh, zmaj’ (usp. Šimunović 2004: 196) jer se uz vrela često povezuju preda-je o vilama i vješticama zbog kojih se namjernici utapaju (usp. toponim Smo-kvetine u Neumu; D. Vidović 2014b: 251). Toponim Stećak metaforičkoga je postanja te upućuje na moguće materijalne ostatke srednjovjekovlja. Na vje-rovanje pak u vile upućuje toponim Vilija draga.

4.3.5. Toponimi uvjetovani duhovnim životom zajednice: Ili(ji)ca, Kod cr-kve, Vigura.

Toponim se Kod Crkve odnosi na središnji dio Desana smješten uza župnu crkvu svetoga Jure, a Vigura31 na kapelicu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji (usp. Đugum i Mateljak 2009: 49). Na mjesto mogućega štovanja svetoga Ilije upućuje toponim Ili(ji)ca. Imenom svetoga Ilije imenovan je na neretvanskom području i najviši vrh gore Žabe (naziva se i Crkvinom te Sutilijom32).

4.4. Toponimi antroponimnoga postanjaNajviše je toponima antroponimnoga postanja tvoreno od pridjevaka,

rodnih imena i prezimena. U mjesnoj su se toponimiji odrazili sljedeći pridjev-ci, rodna imena i prezimena negdašnjih ili sadašnjih Desanaca: Barbir, Bebić, Ćelić, Delija, Dragović, Đugum, Galiotović33 (< galiot ‘veslač na galiji’), Grgić, Kaleb, Kežić, Mateljak, Medak, Prusac, Rudan, Šetka, Šiljeg i Volarević (u to-ponimiji zabilježen i lik Volerić). U toponimiji se odrazilo i prema negdašnjih veleposjednika koji su nosili prezime Oman (< oman ‘lepuh, Inula hellenium’) te stanovnika susjednih naselja poput nositelja prezimena Kuran (< kuran ‘ša-ljiva riječ za dijete’; Pojezerje), Musulin (< musulin ‘obrtnik koji izrađuje odje-ću od pamučne tkanine’ < musulin ‘mušelin, vrsta tkanine nazvana po iračko-me gradu Mosulu’; Pojezerje, Vid), Novaković34 (< Novak; Novaković je starije prezime zažapskih Maslaća), Suton (< suton; Vid), Šuman (< Šuman < Šumo <

30 Na neke druge oblike štovanja svete Barbare vidjeti više u radu Marinka Tomasovića u ovome zborniku.31 Nešto se pak južnije, u obližnjim Runjacima, nahodi kapelica Svete Obitelji, o kojoj je u prošlome broju Hrvatskoga

neretvanskog zbornika pisao Marinko Tomasović (2014: 105–113) te je ovdje spominjem kako ne bi došlo do zabune među čitateljstvom zbog bliskozvučnosti ojkonima Runjaci (napušteni zaselak sjeverozapadno od Krvavca) i Runjice (napušteno selo na Rujnici sjeveroistočno od crkve svetoga Jure u Desnama.

32 Usp. D. Vidović 2014b: 259–261.33 Grga Galiotović spominje se u desanskome zemljišniku iz 1704. (Glibota 2006: 146), a prezime Galiotović nosili su

današnji Šimovići.34 Toma Novaković spominje se u desanskome zemljišniku iz 1704. (Glibota 2006: 167)


343

šuma; Komin). Moguće je da su Desne nekoć nastanjivali i nositelji prezimena Bandur35. Na temelju prikupljene toponimijske građe čini se da su Desne na-stanjivali i Dekovići. Velik je broj toponima iz ove skupine uvjetovan desanskim nadimcima koje su zabilježili Đugum i Mateljak (2009: 107–114): Brajo (um. od brat), Bukara36 (< bukara ‘čaša za vino’), Jerkuša (: Jerković), Lušan (< Lušo < Luka), Macun (: macan), Mandić (< Manda ‘Mandaljena, Magdalena’), Miš-kić (< Miško < Mišo < Mihovil), Mišun (< Mišo < Mihovil), Simo, Slanina, Šoše (usp. šošav ‘lukav i okretan’), Talić (< Tale < Tadija), Vrilaš (< vrilaš ‘osoba koja stanuje uz vrelo’) i Žurić (< Žuro ‘inačica osobnoga imena Juraj’). Vjerojatno su nadimačkoga postanja i antroponimi Balin (< Bale < Balislav), Brzeta (: brz37), Ćelo (< ćelo ‘ćelavac, plješivac’), Ćurlin (< ćurlin ‘vrsta ptice’), Kralj, Lilo (: Ilo < Ilija), Lulo (< lulo ‘pušač’ < lula / < Luka), Šišin i Turjača38 (< tur ‘bik’). U desan-skoj su se toponimiji odrazila i mnoga osobna imena, znatno češće kršćanska (Keko ‘odmilica od Frane’, Jure < Juraj, Latko < Lado < Ladislav, Maro < Marin, Marin, Marko, Marta, Matija, Matoš < Mate < Matija, Mijovil ‘Mihovil’, Zorzi ‘Juraj’) od narodnih (Rade < Radoslav).

4.4.1. Višerječni toponimi antroponimnoga postanja4.4.1.1. Toponimi od antroponima i zemljopisnog naziva: Babina pećina39,

Barbirova jaruga, Barbirovo vrilo, Bebića draga, Bebića jaruga, Bebića peći-na, Bebića vir, Bebića vrilo, Brzetina draga, Bukaričina jaruga, Dragovića jaz, Dragovića pole (Dragović + pola ‘živa stijena, litica’; Mateljak 2011: 54), Dra-govića vir, Đugumovo vrilo, Grgića jaruga, Grgića vir, Grgića vrilo, Jurin dolac, Kalebova jaruga, Kalebovo vrilo, Kežića dolac, Kežića pećina, Lušanova jaruga, Macunova draga, Macunova pećina, Mandića ledine, Marova draga, Matiji-na jaruga, Medačka jaruga, Medačko vrilo, Mijovilova greda, Miškića greda, Mišunov vir, Mišunova jaruga, Omanovo polje, Radina draga, Rudanov jaz, Šetkina dražica, Šetkina jaruga, Šetkina pećina, Šetkino vrilo, Vrilaševa jaruga, Žurića glavica.

U ovoj su skupini najčešći odrazi hidronimnih naziva: jaruga (apelativ sa-država 11 toponima), vrilo (7), vir (4), jaz (2) i jaruga (1). Nešto su rjeđi odrazi apelativa koji se odnose na geomorfologiju krša kao što su pećina i draga (5), dolac (2) te dražica (1), ledina (1), pola (1) i polje (1), a znatno rjeđi odrazi oro-niminih apelativa kao što su greda (2) i glavica (1).

4.4.1.2. Toponimi od antroponima te gospodarskih naziva, naziva nastam-ba i dijelova naselja ili naziva putova: Barbirova kuća, Bebića njiva, Bebića uli-

35 Banduri nastanjuju okolicu Ljubuškoga. Opširnije rodoslovne podatke vidjeti u Pavičić 1998: 260–267. O etimološ-kim nedoumicama (prezime se dovodi u vezu s apelativom bandur ‘pandur’, alb. pridjevom bandë ‘luckast’ i, što autor drži najvjerojatnijim. tal. glagolom bandire ‘razglasiti’) vidjeti u Dodig 1998: 343.

36 Bukarom su se obično nazivale osobe sklone opijanju.37 Na širemu su neretvanskome području zabilježena prezimena Brzelj i Brzović.38 Usp. toponime Turija i Turjaci. Antroponime je tvorene osnovom Tur- moguće povezati i s etnonimom Turčin.39 Usp. i toponim Babina gomila.


344

ca, Delijina međa, Đugumove kuće, Đugumova ulica, Grgića selo, Grgića ulica, Mateljkova mlinica, Šetkino selo, Talićev zid, Vidov krč.

Na vrstu naselja upućuju apelativ selo (3), vrstu nastambe upućuju ape-lativi kuća (2), a putove ulica (3). Vrstu zemljišta naznačuje pak apelativ njiva (1), na granicu zemljišta međa (1) i zid (1), a na krčevinu apelativ krč (1). Na gospodarski objekt upućuje apelativ mlinica (1).

4.4.1.3. Toponimi od antroponima i naziva biljnih zajednica: Brajini bori, Kraljev gaj, Lušanovi bori, Martin gaj.

Ovoj skupini pripadaju toponimi koji sadržavaju apelative bor i gaj.4.4.1.4. Toponimi od antroponima i naziva kulturnopovijesnoga postanja:

Dragovića varda, Markove gomile, Pruščov greb.Toponim se Dragovića varda odnosi na uzvisinu na kojoj je mogla biti pro-

matračnica, a toponim Markove gomile mogao bi upućivati na crkvu svetoga Marka koju spominje Marinko Tomasović u radu u ovome zborniku. Na Pruščo-vu je pak grebu 1942. strijeljan don Stjepan Vlahović, o čijoj nesretnoj sudbini na stranicama ovoga zbornika piše Vinko Medak. Očito je na tome mjestu bilo i starije grobište.

4.4.2. Jednorječni toponimi antroponimnoga postanja: Balinovac, Ban-durica, Barbirovac, Ćeluša, Ćurlinovac, Dekovići, Galijetovina, Grgići, Jerkuša, Kekovac, Kovač, Kravar, Kuranovac, Latkovac, Lilovina, Marinovac, Matoševac, Musulinovac, Novakovac, Slaninovo, Šiljegovac, Šišin(j), Šošinovac, Šumanuša, Turjača, Zorzinovac.

Toponimi iz ove skupine uglavnom su tvoreni toponimijskim sufiksima (-ača, -ica, -ovac/-evac, -ovina, -uša), rjeđe pluralizacijom (Dekovići, Grgići), a iznimno rijetko od posvojnoga pridjeva (Slaninovo, Šišinj) ili od antroponima bez promjene (Kovač, Kravar).

4.5. Toponimi etničkoga i ktetičkoga postanja: Desanka, Desansko jezero, Plinska vala, Vrijačka jaruga, Vrijačka ulica.

Uščuvani su ženski etnik Desanka (za rječicu koja izvire u Desanskome jezeru te kod Banje mijenja ime u Crnu riku, a rukavcem je Rastoka povezana s glavnim tokom Neretve) te ktetici desanski (< Desne), plinski (< Plina) i vrijački (< Vrijaci).

4.6. Toponimi nejasna postanja ili motivacije: Lukovac (< lukovac ‘Alliaria officinalis’), Pale40, Potkunjon41, Požar42, Prodivina, Slana draga, Slana pećina43, Vakovac44, Vrakinica45.

40 Pale su obično čistine u šumama nastale paljenjem. Desanske su pale u močvari, a kako se i blato u Neretvi često pali, također je vjerojatno riječ o opožarenome mjestu.

41 Vjerojatno prema životinjskome nazivu kuna.42 Toponimi Požar pa čak i Gorjelište u Zažablju i Popovu odnose na predjele unutar kojih se nalazi vrelo ili zbiralište

vode upravo kako je i na sjevernodalmatinskim otocima. Budući da je desanski Požar krški otvor u kojemu se mogla skupljati voda, nije nemoguće da je riječ o takvoj motivaciji. Na upozorenju na tu činjenicu zahvaljujemo Anti Juriću i Nikoli Vuletiću.

43 Budući da je riječ o predjelima u brdskome dijelu, možda je toponime Slana draga i Slana pećina uputno povezivati gospodarskom djelatnošću (soljenjem mesa).

44 Toponim je vjerojatno nadimačkoga postanja. Vakovac je osoba koja stalno govori ‘vako-’nako (RSKNJ 2: 363).45 Riječ je o toponimu koji je vjerojatno nadimačkoga postanja (usp. glagol vrakati ‘vrlo brzo što činiti’; RSKN 3: 1)


345

5. ZAKLJUČAK

U ovome se radu toponomastički obrađuje nešto manje od tristo desan-skih toponima koje su prikupili Josip Đugum i Mladen Mateljak (2009) možda i u posljednjemu trenutku jer su Desne u jednome stoljeću izgubile više od 90 % stanovništva (naselje je 1910. napučivalo 1163 stanovnika, a 2011. preostalo ih je tek 90). Njih su dvojica ujedno i najzaslužniji za nastanak ovoga rada te im ovom prigodom zahvaljujem. U uvodnome se dijelu rada opisuje zemljopisni smještaj Desana. Zatim se donosi kratak povijesni pregled s posebnim nagla-skom na podrijetlo i brojnost nositelja desanskih prezimena. U središnjemu se dijelu rada toponimi člane po motivacijskoj razredbi. U desanskoj su se topo-nimiji u najvećoj mjeri odrazili temeljni hrvatski apelativi od kojih su neki (pri-mjerice, hum, privor ili prolog) neprozirni mjesnomu stanovništvu. Zanimljive su i mjesne toponimijske metafore koje se često odnose na konjsku opremu (npr. Sidašce, Strimen). Supstratni se sloj ogleda u toponimima Spilice i Vrtline u kojima su se okamenili dalmatizmi spila i vrta(l), a bilježimo još i utjecaj alban-skoga (Varda), talijanskoga (uglavnom je riječ o toponimima koji se odnose na obrambena zdanja, kao što su Fortica i Kaštela, te rjeđe na vjerske, primjerice Vigura, i gospodarske objekte, primjerice Kava, i životinjske nazive, primjerice Bežurova jama), turskoga (npr. Bašča, Bunari te dio toponima antroponimno-ga postanja koji sadržava turska imena kao što je Kurt) i njemačkoga (Grabarje) adstratnog sloja. Među toponimima antroponimnoga postanja razmjerno je malo toponima koji upućuju na moguće izumrle desanske rodove.

Literatura:1. Alerić, Danijel. 1979. Problem desnoga i lijevoga u jugoslavenskoj toponi-

miji. Rasprave Zavoda za jezik 4/5. 135–212.2. ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika. 1881. – 1976. JAZU. Zagreb.3. Brozović Rončević, Dunja. 1987. Tragovi poganskih, kršćanskih i islamskih

kultova u toponimiji. Zbornik 6. jugoslovenske onomastičke konferencije. Odeljenje jezika i književnosti SANU 7. Beograd. 117–124.

4. Brozović Rončević, Dunja. 1999. Nazivi za blatišta i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskome jeziku. Folia onomastica Croatica 8. 1–44.

5. Dodig, Radoslav. 1998. Etimologija hardomiljskih prezimena. Hardomilje: prošlost, ljudi i običaji. Ur. Rupčić Ivanov, Jure. Reprint Split. Hardomilje. 343–347.

6. Dodig, Radoslav. 2015. Ričnik izgubljena govora. Hrvatski neretvanski zbornik 7. Ur. Vidović, Domagoj. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb. 309–327.


346

7. Dugandžić, Žarko. 2012. Nupcijalitet župe Desne. Hrvatski neretvanski zbornik 4. Ur. Šešelj, Stjepan. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb. 108–123.

8. Đugum, Josip; Mateljak, Mladen. 22009. Toponimi sela Desana. Ogranak Matice hrvatske u Metkoviću. Metković.

9. Frančić, Anđela; Mihaljević, Milica. 1997 – 1998. Antonimija u hrvatskoj ojkonimiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 23/24. 77–102.

10. Glibota, Milan. 2006. Povijest Donje Neretve i prvi mletački katastri. Dr-žavni arhiv Zadar. Zadar.

11. Hrvatski prezimenik (I. – III.). 2008. Pr. Maletić, Franjo; Šimunović, Petar. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb.

12. Kaleb, Zorislav. 2010. Prilozi iz prošlosti Desana. Hrvatski neretvanski zbornik 2. Ur. Šešelj, Stjepan. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb. 43–70.

13. Leksik prezimena Socijalističke Republike Hrvatske. 1976. Ur. Putanec, Va-lentin; Šimunović, Petar. Institut za jezik – Nakladni zavod Matice hrvat-ske. Zagreb.

14. LNH = Feldbauer, Božidar. 2004. – 2005. Leksikon naselja Hrvatske 1–2. Mozaik knjiga. Zagreb.

15. Mateljak, Mladen. 32011. Rječnik pojedinih idioma sela Desana i područja Donje Neretve. Ogranak Matice hrvatske u Metkoviću. Metković.

16. Medak, Vinko. 2016. Zagonetna smrt desanskoga župnika don Stjepana Vlahovića. Hrvatski neretvanski zbornik 8. Ur. Vidović, Domagoj. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb (u tisku).

17. Pavičić, Vlado. 1998. Hardomiljski rodovi. Hardomilje: prošlost, ljudi i obi-čaji. Ur. Rupčić Ivanov, Jure. Reprint Split. Hardomilje. 225–341.

18. RSKNJ = Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, I. – XVII. 1959. – 2006. Institut za srpskohrvatski jezik. Beograd.

19. Sk = Skok, Petar. 1971. – 1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, I – IV. JAZU. Zagreb.

20. Šimunović, Petar. 2004. Bračka toponimija. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb.

21. Šimunović, Petar. 2006. Hrvatska prezimena. Golden marketing – Tehnič-ka knjiga. Zagreb.

22. Šutić, Baldo; Ujdurović, Miroslav; Viskić, Milorad. 2000. Gračka prezime-na. Poglavarstvo Općine Gradac. Gradac.

23. Tomasović, Marinko 2014. Ilirska gradina i kapelica Svete obitelji u Runja-cima iznad Krvavca. Hrvatski neretvanski zbornik 7. Ur. Vidović, Domagoj. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb. 103–113.


347

24. Tomasović, Marinko. 2016. Donjoneretvanska (hagio)toponimija u prilog crkvenih gradnji od kasne antike do kasnoga srednjeg vijeka (5. – 15. sto-ljeće). Hrvatski neretvanski zbornik 8. Ur. Vidović, Domagoj. Društvo Ne-retvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb (u tisku).

25. Vekarić, Nenad. 1989. Pelješka naselja u 14. stoljeću. Zavod za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku. Dubrovnik.

26. Vidović, Domagoj. 2014a. Metkovski prezimenski mozaik. Gradsko kultur-no središte. Metković.

27. Vidović, Domagoj. 2014b. Zažapska onomastika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

28. Vidović, Mile. 2000. Radovan Jerković – život i djelo. Ogranak Matice hr-vatske u Metkoviću. Metković.

29. Vidović, Mile. 2011. Povijest župa doline Neretve. Ogranak Matice hrvat-ske u Metkoviću. Metković.

30. Vrčić, Vjeko 1974. Neretvanske župe. Metković.

Domagoj Vidović, Metković


348


Documents

DESANSKI TOPONIMI