39

Domagoj VidovićInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

PUČIŠKI TOPONIMI

1. Uvod

Toponomastička je istraživanja Petar Šimunović započeo na rodnome otoku Braču te su prvi rezultati njegovih istraživanja objavljeni 1963. u Ljetopisu JAZU. Godine 1964. magistrirao je s temom Sumartinska onomastika, a 1969. doktorirao obranivši rad Toponimija otoka Brača. Kad je 1972. objavljena istoimena knjiga, postala je uzorom cjelovite toponomastičke obradbe jednoga područja te je vjerojatno najpot-punije i najkvalitetnije Šimunovićevo toponomastičko djelo, uzorit primjer topono-mastičke obradbe jednoga područja, koje je, da parafraziram akademika Augusta Kovačeca, otok Brač zauvijek ucrtalo na svjetski onomastički zemljovid. Godine 2004. objavljeno je novo izdanje navedene knjige pod naslovom Bračka toponimija. Toponomastičke je radove i monografije o rodnome otoku upotpunio antroponoma-stičkim (među njima se ističe ponajprije članak Antroponimijski sustav Povaljske listine i Povaljskog praga) i dijalektološkim radovima te dvama izdanjima Rječnika bračkih čakavskih govora (2006. i 2009.) nemjerljivo zaduživši Brač i hrvatsku ono-mastiku, otvorivši prostor za upotpunjivanje vlastitih istraživanja i udarivši temelje za nova (poglavito antroponomastička1).

U dvama je izdanjima monografije o bračkoj toponimiji Petar Šimunović sustavno obradio povijesne i suvremene pučiške toponime razvrstavši ih tvorbeno i semantič-ki te s obzirom na jezično postanje, a djelomično i s obzirom na referent2. Budućim je toponomastičarima ostavio prostora za manje dopune (primjerice, za nešto iscr-pniju obradbu toponima antoponimskoga postanja), drukčija tumačenja uvjetovana ponajprije novijim arheološkim ili historiografskim spoznajama i bilježenje promje-na toponimskih likova. S obzirom na to da su pučiški toponimi uklopljeni u brački

1 Posebno je zanimljiva kategorija nadimaka kojom su se na Braču bavili Siniša Vuković (2002.) i Domagoj Vidović (2010.).

2 Šimunović (2004: 186–226) u poglavljuSemantička klasifikacija toponima izdvaja hidronime iobalnetoponimeodostalih„kopnenih“toponima,auostatkumonografijeBračka toponimijačesto,kadgodtodržipotrebnim,opisujereferent.

40

toponomastički mozaik te nisu zasebno obrađeni, u ovome će se radu objediniti i upotpuniti novim terenskim podatcima3 i podatcima iz literature.4

2. Pučiški mjestopis

Pučišća su nastanjena još u antici, a nakon dolaska Hrvata na mjestu su današnjih Pučišća niknula dva naselja – jedno u Pučiškome docu, a drugo uza benediktinski samostan u Stipanskoj luci (taj se predio nazivao Storo Pučišća). Stanovnici su se tih naselja zbog neprestanih gusarskih napada preselili u Pražnica i Straževnik, a zatim su se, kad se stanje smirilo koncem XIV. i početkom XV. stoljeća, poglavito na-kon uspostave mletačke vlasti nad Bračem 1420., Pražničani naselili na području od uvale Dučac (u kojoj Pražničani i danas imaju posjede) do Solina, a Straževničani, poglavito nakon dviju epidemija kuge 1425. – 1427. i 1434. – 1436., na prostor od Solina do Vele slatine. S vremenom su se Straževničani, budući da naselje u Stipan-skoj luci nije zaživjelo, sve više naseljavali zapadnije od prvobitnoga područja, na Ratcu (Vrandečić 2016: 26).

Ojkonim je Pučišća u jedninskome liku (Pucischie) prvi put zapisan 21. ožujka 1382. kad je Dobroslav Promini iz Pražnica od sumještanina Bertuča Nikolića kupio kuću i zemljište u Pučiškome docu (Pucischi Dolaz) u blizini crkve svetoga Higina (Vrandečić 2016: 22). Godine 1411. u dokumentu je u kojemu se spominje gradnja crkvice svetoga Stjepana na ruševinama negdašnje ranokršćanske i starohrvatske benediktinske crkve ojkonim zabilježen u današnjemu službenom množinskom liku Pučišća (Polcischia) te se u tome dokumentu spominju i prvi Pučišćani (nosili su prezimena Bracanić, Dešković, Dobrotković, Draganić, Klipšić, Nikolić, Staničić i Vukosavić), koji su živjeli u Stipanskoj luci (Vrandečić 2016: 23). Pučišća su se već u antičkome razdoblju te prije trajnijega naseljavanja u kasnome srednjovjekov-lju prometnula u kamenarsko središte, a 1455. dio je kamenoloma Veselje od Stra-ževničana Gašpara i Čeprnje Tomašića kupio kipar i graditelj albanskoga podrijetla Andrija Aleši. Svoje su kamenolome u Pučišćima imali i Juraj Dalmatinac i Nikola

3 NaovomemjestuzahvaljujemispitanicimaiposrednicimaSelmiDobronićŠkaraboje,pok.donPetruEteroviću,StjepanuEterovićuSoriću,DraženuGaletovićuBulatu,SilvijiMarinovićSurli-ton,ŠimiMartinićuCezaru,ZorkiMartinićKostrina,BrankuMartinićuMeštronti,IvanuiRinuMartinićuPrijeviću,SlavenuPuljku,DarkuRadićuKavecolu,VinkuRadićuPrčiću,KaticiVido-vić(rođenojEterovićMaćuka),MeriVrandečićBožanteJadranuVrandečićuŠilunapodatcimaiposredništvuudolaskudonjih.PosebnuzahvalnostdugujemZorkiMartinićKosirina(rođenojMartinićMeštronte)nastalnojraspoloživostizaupitesvihvrstaiusvakodoba.

4 Takoje2016.izdanamonografijaSpomenica župe sv. JeronimapoduredništvomJosipaVrandeči-ćaukojojsu,ponajprijeuradovimapovjesničaraipovjesničaraumjetnosti,objavljenitoponoma-stičkirelevantnipodatci.

41

Firentinac. Gospodarski je uzlet mjesta popraćen jačanjem obitelji Žuvetić i Prodić. Ciprijan Žuvetić podignuo je 1467. prvi od 13 pučiških kaštela, kojima su se Pučišća nastojala zaštititi od osmanlijske opasnosti i zbog kojih je naselje prozvano Lukom Kula (La Valle delle Torri; Vrandečić 2016: 33), a 1482. dovršio gradnju crkvice Uznesenja Blažene Djevice Marije, u kojoj je i pokopan. Vrlo rano, već 1516., u mjestu djeluje privatna škola, a privatna se škola spominje i u dokumentu iz 1595. Godine 1566. pučiška se župa osamostalila od pražničke te je počela desetogodišnja gradnja župne crkve svetoga Jeronima.5 Tijekom gradnje crkve (1571.) Osmanlije su neuspješno opsjedali Pučišća (Vrandečić 2016: 30–40). Nakon nevolja s Osman-lijama i usred učestalih uskočkih upada 1586. – 1615. Pučišća su 1600. odlukom providura Pasqualiga uzdignuta s položaja sela ili luke na položaj kaštela. Početkom XVII. stoljeća aktivni su pučiški književnici i prevoditelji Sabo Mladinić i Juraj Žuvetić. Godine 1615. naselje je imalo 498 stanovnika (Vrandečić 2016: 46–49). Početna osmanlijska osvajanja i mletačko-osmanlijski ratovi u Pučišća su nepresta-no dovodili novo stanovništvo iz ratom izravno ili posredno pogođenih područja, poglavito iz Poljica, Makarskoga primorja, Zabiokovlja, Rogoznice i Radobilje, a u manjoj mjeri i iz Hercegovine (Vidović 2016: 390–392). Mirnije razdoblje nakon utvrđivanja mletačko-osmanlijske granice omogućilo je i gradnju novoga zvonika župne crkve dovršenoga 1769. Pučišćani su se osim klesarstvom (valja istaknuti da je među klesarima bilo doseljenika iz Italije i Češke) i stočarstvom potkraj mletačke uprave (okončane 1797.) istaknuli kao vinari, što je dovelo do potrebe za dodatnom radnom snagom s kopna, tzv. junocima (junacima, nadničarima). Godine 1799. u mjestu je živjelo 990 stanovnika, a tijekom dviju je austrijskih uprava (prekinutih kratkom francuskom vladavinom) ostvaren snažniji gospodarski uzlet. On je bio po-praćen jačanjem hrvatske narodne svijesti, što je okrunjeno otvaranjem čitaonice „Hrvatski skup“ 1868. Godine 1843. u mjestu je osnovana državna muška škola, čijim je upraviteljem bio don Petar Lukšić, a od školske godine 1849./1850. u školi se kao nastavni jezik uči hrvatski (lingua illirica). Godine 1902. podignuta je nova školska zgrada, a Pučišća su 1909. dobila Školu za usavršavanje u klesarstvu, pre-teču današnje Klesarske škole (Božinović 2004: 25–31). Broj je stanovnika u Puči-šćima stalno rastao do 1910. godine kad je mjesto imalo 2297 stanovnika, najviše u svojoj povijesti. Iako su Pučišća bila manje pogođena iseljavanjem zbog bolesti

5 DanasseuPučišćimabogoslužjeodržavauosamcrkava i jednojkapelici.CrkvesuposvećenesvetomuJeronimu(1566.),UznesenjuBlaženeDjeviceMarije(1483.),svetomuStjepanu(starohr-vatskacrkvaizgrađenanatemeljimaranokršćanske),svetojLuciji(1563.),svetomuNikoli(1854.),svetomuRoku(1607.)svetomuDujmu(XVIII.stoljeće)isvetomuJurju(XIII.stoljeće),akapelicaGospiLurdskoj(1906.).RazvalinesucrkvesvetogaMihovilanaČadujošvidljive,aoostatcimacrkvesvetogaHigina(kojasespominjeuXIV.stoljeću)jošpočetkomXIX.stoljećasvjedočidonAndrijaCicarelli.

42

vinove loze, nakon 1910. broj je stanovnika počeo opadati ponajprije zbog gladi tijekom Prvoga svjetskog rata i epidemije španjolice. Tijekom Drugoga svjetskoga rata 10. kolovoza 1943. dvije su trećina mjesta zapaljene. U Drugome svjetskom ratu i poraću stradalo je 140 Pučišćana, 51 u partizanskim postrojbama, 43 kao žrtve fašista, 42 su osobe umrle od gladi, a 4 od komunističkih vlasti (Vrandečić 2016: 123–124). Broj je stanovnika 1948. pao na 1579 te se postupno podizao do 1991. kad je mjesto imalo 1706 stanovnika. Osnivanjem „Jadrankamena“ počeo je novi uzlet mjesta te su izgrađeni mnogi infrastrukturni objekti i prometnice. Broj je stanovnika počeo ponovno opadati nakon problema u navedenoj tvrtki te po posljednjemu popi-su iz 2011. Pučišća imaju 1529 stanovnika. Ipak, stoljetna klesarska tradicija koja je oblikovala prepoznatljivi pučiški graditeljski identitet postupno otvara mogućnosti za svjetliju budućnost i novi uzlet i u drugim gospodarskim granama.

Pučišća su i vrlo važna i za onomastička istraživanja jer se u župnoj kući čuva Po-valjska listina, a pučiške su matične knjige najstarije koje se vode u kontinuitetu (od 1566.) u Hrvatskoj. Pučiški mjesni govor pripada južnočakavskomu dijalektu čakavskoga narječja s tronaglasnim sustavom6.

3. Pučiška toponimija

3.1. Pučiške četvrti i povijesni toponimi

Ojkonim je Pučȉšća motiviran dalmatizmom puč ‘zdenac’ (< dalm. putseu < lat. pu-teus) kojemu je pridodan hrvatski nastavak -išće. Godine 1382. prvi je put zabilježen jedninski lik, a 1411. množinski, koji je danas u uporabi. Po pučkoj je predaji starije ime Pučišća bilo Spuzišća jer su stanovnici Pražnica i Straževnika otamo spuzili na obalu.

Pučišća se sastoje od deset temeljnih povijesnih četvrti (Luka, Latešo-brdo, Soline, Veli i Moli ratac, Goj, Porat, Rogoj, Tolija te Botak), nekoliko novih nastalih šire-njem mjesta ili izdvajanjem iz starih četvrti (Čelinjok, Maciel, Punta, Lumbordica, Stuog, Njivica, Zasolina, Pol granier, Prdavica, Brdarina, Bračuta, Novo riva i Lu-čica) te nekoliko zaselaka, od kojih su neki i danas stalno (Bračuta) ili povremeno (zaseoci u Slatinama i Luci) naseljeni. Ni zaseoci u kojima se najmanje boravi nisu napušteni jer su u većini njih u uporabi gospodarski objekti ili se obrađuju zemljišta.

Na predjelu se Solina (< solina ‘bočato vrelo’) nalazio zdenac s bočatom vodom (puč) za napajanje stoke koji je Pučišćima najvjerojatnije dao ime. Navedeni su zde-nac Žuvetići nasuli te od njega učinili ribnjak. Taj se predio prozvao Piškera7 po

6 PučiškaječakavskagrađazastupljenauŠimunovićevimrječnicimaidijalektološkimstudijama,amjesnijegovordosadnajiscrpnijeopisanuraduJosipeMartinić(2017.).

7 Piškera(Peschiera)sespominjeupučiškomestanjudušaiz1799.

43

hrvatskoj prilagođenici mletačkoga naziva za ribnjak. Petar Šimunović (2004: 122) izdvaja i tumači usto imena sljedećih dijelova naselja: Botak8 (< bota < volta ‘stari grobovi’), Goj (< gaj ‘uzgojena šuma’), Rogoj (< *Rogalj9 < rogalj ‘kut’), Lateše brdo (< Lateša10 + brdo; danas je češći i službeni lik Latešo-brdo11), Luka (< luka ‘uvala’; nekoć Stipanska luka), Mahrinac12 (< mahrinac ‘vrsta trave’), Moli i Veli ratac13 (usp. rat ‘uzvisina na sjecištu dviju dolina’), Maciel (usp. macel ‘klaonica’ < mlet. macèlo; Boerio 1867: 380), Stuog (< stog ‘plast stijena složen oko stožera’) i Tolija14. Šimunović kao dijelove mjesta ne izdvaja predjele Njivica i Zasolina, koji pripadaju Solinama te ne popisuje novije dijelove mjesta: Bračuta15 (predio imeno-van prema istoimenome brdu), Brdarina (< brdarina ‘predio na pristrancima brda’), Lučica (< lučica ‘mala luka’), Lumbordica (usp. lumbarda ‘brodski top s kratkom ci-jevi’; usp. tal. bombarda), Novo riva (< nov + riva), Prdavica (usp. prdjeti16) i Punta (< punta ‘rt’), ime za središnji dio mjesta Porat17 (< tal. porto ‘luka’), predio između Porta i Solina Pol granier (usp. mlet. graner ‘žitnica’; Boerio 1867: 314) te predio

8 DunjaBrozovićRončević(1999:2)navedenihodonimdovodiusvezusnazivomblatištabatak ‘blato,glib;podvodnomjesto;propao’(<tur.batak ‘propao’).Šimunović(2006:77)bilježiapela-tivbōtȁk ‘blato,kaljuža’.Tumačeći,pak,toponimBũtine naMurteruNikolaVuletić(2010:337)postavljapitanjejesuliikakosuakojesuapelativimotiviranilat.*VŎLTAuzsadržajsvodpreu-zeliisadržajvoda.Uzevšiuobzirtoponimijskeodrazestarijegabuta imlađegabotanaBraču(usp.iŠimunović2004:122,123),Korčuli(JEIII:61)iMurterutešibenskomeizadarskomepodručju(Skračić1998:224,230,231),činisedanavedenotumačenjetrebaozbiljnouzetiurazmatranje.ZasamtoponimBotakčinisedajezboggrobovausamojcrkviijednemjesnepredajevjerojat-nijeizvođenjepremasadržajusvod.Naime,popredaji jeCiprijanuŽuvetićuuočigradnjecrkveduljinomtrijukamenovabilaodređenanajvećaširinaobjektatejeonupročeljeugradiotripodužakamenablokakakobijeproširio(Barbarić–Ursić2016:41).Zaposvesigurnotumačenjetoponimatrebalobipronaćipovijesnepotvrde.

9 Godine1438.zapisanjelikRogalj(Rogagl;Vrandečić28:2016),aapelativjerogalj‘kut’zabilje-žen,međuostalim,iuVodicama(Arj14:127).

10 PetarSkok(2:275)bilježiženskoosobnoimeLatinka.11 PostojiulicaLatešobrdo.Zapisanajebezspojniceiakoseprvičlantoponimskesvezenesklanja.12 Prediosespominjeupovijesnimvrelima,alinijebionitijedanasnastanjen.13 MoliratacnazivaoseiSolinskimratcem,aVeliratacRatcem.14 Iakotoponimnijeprotumačen,moždabisemogaodovestiuvezusbliskozvučnimromanizmima

talja i tolja ‘koloturnik’(JE3:249)tebimogaobitimetaforičkogapodrijetla.15 PetarŠimunović(2004:92,226)držidajeoronimmogućedovestiuvezusnesonimomBrač.Po

mojemubisudumogaobiti iantroponimnogapostanja tesadržavatinekuodinačicanarodnogaimenaBratomir/Bratoslav.Držimkakojemogućedajeriječotoponimskomeodrazunegdašnjihvlasničkihodnosa.UpovijesnimvrelimazapisanjeimnožinskilikBračute.DanasseimeBračuta odnosinanajmanjetrireferenta,narazmjernonovidionaseljaodcrkvesvetogaRokadoLučice,najedanodpučiških(danasnapuštenih)zaselakatenabrdokojesedijelinaVeluiMoluBračututepribližnoobuhvaćapriobalnipojasodLučicedocrkvesvetogaJurjaudužiniodokočetirikilo-metra.

16 NaBraču je zabilježen i apelativprdavica ‘vrsta ptice, crnokrili kamenjar,Oenathe hispanica’(Šimunović2006:445).

17 NakonuređenjauXIX.stoljećaPorat senazivaoPijaca (<tal.piazza;usp.Eterović2002:344).

44

iznad Porta, a između Rogoja i Botka koji se naziva Čelinjok18 (usp. čelo ‘područje izloženo Sunčevim zrakama). Pučišćima pripadaju i pastirski stanovi Bračuta Okla-di19 (< Bračuta ‘oronim u Pučišćima’ + oklod ‘oklad, ograđeni prostor za stoku’), Crni Rot (< crn ‘obrastao crnogoricom’ + rot ‘rt’), Kruška Stupa20 (< kruška ‘Pyrus’ + stupa ‘mužar’), Luka (< luka ‘uvala’), Molo i Velo Slatina21 (< slatina ‘bočato vre-lo’) te Putvine (< putvo22 ‘čep na bačvi’).

Na Braču se toponimi na hrvatskome jeziku zapisuju više od 800 godina. Naime, već se u Povaljskoj listini navode neki pučiški toponimi kao što je Vela luka (da-našnja Luka, predio kod groblja) te vjerojatno još neki koji nisu ubicirani. Godine 1382. spominje se toponim Pučiški dolac (Pucischi Dolaz). Godine 1423. (Šimu-nović 2004: 88, 92) zabilježeno je 17 ili 18 pučiških toponima (jedan toponim nije ubiciran): Bezmigl dolaz (Bezmilj-dolac; današnji Bezminac ‘područje bez zmija’), Brazzuta (Bračuta) i Vella Brazzuta (Vela Bračuta), Budinsciach (Budinšćak < Bu-din < Budo < Budimir/Budislav), Zarni rat (< Črni rat < črn ‘crn’ + rot ‘rt’; današnji Crni rot), Draceuiche (Dračevice < drača ‘Prunus spinosa’; današnji Dračevac), Duboui rataz (Dubovi ratac < dub ‘hrast, Quercus’ + ratac ‘mali rat, uzvisina na sjecištu dolina’), Glaua Kuchiuiza (Glava Kušivica < glava ‘uzvisina s oblim vrhom’ + kruša ‘kruška, Pirus amygdaiformis’; današnji Kruševik), Glaua Ziriaca (Glava Zirjaka < glava ‘uzvisina s oblim vrhom’; sudeći po današnjemu toponimskome liku Zvirjo glova riječ je o toponimu antroponimskoga ili zoonimskoga postanja23), Gornje celie (Gornje Čelje; današnje Čelo < čelo ‘predio izložen Sunčevim zra-kama’), Grabognino cello (Grabonjino čelo < Grabonja24 + čelo ‘predio okrenut Suncu’; današnji Grabovac), Gracischie (Gračišće < gračišće ‘područje oko utvrde’ < gradac ‘utvrda’), Giassenouo bardo (Jasenovo brdo < jasen ‘Fraxinus ornus’ + brdo), Latesse bardo (današnje Latešo-brdo), Mratigna plis (Mratinja pliš < Mra-tin ‘Martin’ + pliš ‘ogoljeli predio’; predio u blizini današnjega Mratinjega brda), Nacla (Nakla < naklo ‘lokva, mokrina’; danas Nokli), Nigosci dolaz (Nigoški dolac < Nigoš25 + dolac; današnja Nigovica), Propad na brigu (< propad ‘provalija’; da-

18 Toponimsespominjeupučiškomestanjudušaiz1799.19 Zapravojeriječodvamapastirskimstanovima,BračutaiOkladi.20 Drugiječlantogdvorječnogatoponimadanasotpao,paseovajnapuštenipučiškizaselakdanas

nazivaisključivo Kruška.21 ČestosetizaseociiuvalenazivajuzajedničkimimenomSlatine.22 PetarŠimunović(2006:482)bilježiapelativputva ‘pluto’.23 Usp.zvir ‘zvijer’.OdtogasuapelativatvorenainekaprezimenakaoštojeZvirović.Natemeljubi-

smostarijegalikamoglizaključitidasenatomepredjelunekoćnalazilastražbenica(usp.toponimZir ujužnojLici).

24 OsobnoimenskaseosnovaGrab- (<grab ‘Carpinusorientalis’)odrazilaiunekimprezimenima(usp.Grabić).

25 Usp.osobnoimeNěgoj uPovaljskojlistiniisrodnaosobnaimena(npr.Njegoš) kojasedovodiuvezusapelativomnjega.OdtejeantroponimskeosnovenastaloibračkoprezimeNigojević.

45

našnji Propod), Selza (Selca < selca ‘mala sela’; moguće je da je riječ o kakvu skupu manjih zaselaka zapadno od današnjih Luka u blizini Povalja), Slamna Costirdiza (vjerojatno *Slavna kostirnica < slavan + kostirdica ‘mali zdenac’), Stina Costir-da (vjerojatno *Stinja ‘stjenovita’ + kostirda26 ‘zdenac’), Strasisno bardo (Stražišno brdo < stražišni ‘stražarski’ + brdo; danas ime ne postoji), Tissigne glaue (Tišinje glave < *Tišinove glave < Těšinъ27 + glava ‘brdo s vrhom u obliku glave’; usp. suvre-mene toponime Tišenica i Tišin-dolac), Us Prahauaz (današnji Prehavac28; usp. prah ‘prhka zemlja’), Van-dolje (današnji Ivan-dolac), Vella cesmina (Vela česmina < veli ‘velik’ + česmina ‘Quercus ilex’; današnja Česminova), Vesegl brigh (< Veselj-brig < Veselj ‘Veselov’ + brig ‘brijeg’; današnje Veselje), Vršćadina (< *Vrh Šćadina; danas Šćadin29) i Zirić-rat (danas Zirišćok; usp. toponim Glava Zirjaka + rat).Godine 1438. spominje se Luteš-dolac (Lutesdolaç), 1451. Mahrinac, 1463. Mali studenac, 1517. Dubrova i Velo njiva, 1565. predio Pod Markovu špilju, a 1589. spominju se i toponimi Kalma Bračuta te Vela i Mala Bračuta, 1605. Kameniči-ne (Camenicine), Krponjin dolac (Carpognin Dolaz) i Mihin oklad (Michin Oclad; Vrandečić 2016: 22–24, 28, 31, 34). Godine 1702. spominje se i Jasenovi dolac ili Jasenovac (Giassenovi Dolaz, ossia Giassenovaz; predio na današnjemu Jasenovu dolu; Batelja 2016: 217).

3.2. Motivacijska razredba toponimaU ovome se odlomku donosi podjela toponima po motivaciji. Uz toponim se navode osnovni podatci, a u bilješkama pod osnovnim tekstom dodatna objašnjenja. Toponi-mi koje Petar Šimunović ne navodi označeni su podebljano (bold). Zvjezdicom (*) je označen toponimski lik koji se od Šimunovićeva razlikuje, najčešće u kategoriji broja ili naglaskom, ali je etimološki istovjetan.3.2.1. Toponimi motivirani geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekt3.2.1.1.Zemljopisni nazivi u toponimiji (toponimijski apelativi i izvedenice)

3.2.1.1.1. Odrazi toponimijskih naziva: Blãto30, Brȋg31 (usp. brijeg), Gȏrnji ȑt32,

26 Apelativkostird(ic)aniježivumjesnimgovorima.27 RiječjeoinačicinarodnogaimenaTješidrug/Tješmir zabilježenojjošuPovaljskojlistini.28 PrvamijeriječpovijesnogatoponimaUs Prahauaz neprozirna.Moždajeriječozapisuapelativa

vas ‘selo’.29 MoždajeriječotoponimusrodnometalijanskomtoponimuChiadino islovenskomeŠkedenj,koje

PetarSkok(1952:11)izvodiodlatinsketoponomastičkemetaforecatinus ‘zdjela’(naromanskenaziveskojimabisemogaopovezatitoponimŠćadinuputiomekolega,vrsniromanist,NikolaVuletić,kojemuovomprigodomzahvaljujem).

30 Toponimjedanasgotovoizišaoizuporabejerjenatomemjestuizgrađenmjesnivrtić,pasepredionajčešćenazivaVȑtić iliKol vȑtića.NapodatkuzahvaljujemJosipuVrandečiću.

31 Brig senalaziuistočnomedijelupučiškekatastarskeopćine.32 Toponimjezabilježennazemljovidima.Apelativrtnijepotvrđenusuvremenimbračkimčakav-

46

Kalȉna, Kōlȁc (usp. Kalac < kal ), Korȉca (usp. korica < korito), Korȉšnji ratȁc (< korišnji ‘koritni’ + ratac), Lūkȁ, Lūkȅ, Nōkȏl (usp. naklo ‘mokrina’), Prōpȏd (usp. propad ‘duboka ponikva u kršu’; Šimunović 2006: 471), Prīsmȇ33, Pȗnta (< punta ‘rt’), Ratȁc (usp. rat ‘uzvisina na sjecištu dviju dolina’), Zvȋrjok.

Unutar skupine toponima koja obuhvaća odraze toponimijskih apelativa i njihove izvedenice najviše je odraza hidronimijskih apelativa. Na nazive blatišta upućuju toponimi Blato, Kalina, Kolac i Nokol, povremene vodotoke Korica i Korišnji ratac, vrelo Zvirjok, a prirodna zbirališta vode različiti toponimi koji sadržavaju apelativ lokva svrstani u druge skupine toponima. Toponimi se Luka i Luke odnose na uvale, a Gornji rt i Punta na rtove. Odrazom su oronimskih naziva toponimi Brig i Ratac, a toponimi su Prisme i Propod odrazom geomorfologije krša. Odrazom je geomorfo-logije krša i apelativ prodoca zabilježen u toponimu Zinsko prodoca rastumačenom unutar skupine toponima uvjetovanih smještajem referenta.

3.2.1.1.2.Toponimijske metafore: Blsa (< bolsa ‘sušionica za smokve; Šimunović 2006: 75), Čelȋnjok (usp. Čelo), Čelȍ (usp. čelo ‘predio okrenut suncu’), Gȑlo (< grlo ‘tjesnac’), Kopãnjica (< kopanja ‘korito za miješanje kruha’; Šimunović 2006: 241), Kȕk (< kuk ‘hrid’), Pol žãre / Žãre (< žara ‘glinena posuda, amfora’; Šimuno-vić 2006: 657), Prsurȉna (< prsura ‘tava’), Putvȉne (< putvo ‘čep na bačvi’), Remȉk (< remik34 ‘kožni pojas’; Šimunović 2006: 504), Sȍhe (< soha ‘veliki odeblji potpor-ni viličasti kolac’; Šimunović 2006: 536), Stȕpa (< stupa ‘preslica’), Šćadȋn35 (usp. lat. catinus ‘zdjela’), Vratȉne.

Izvor su toponimijskih metafora najčešće dijelovi tijela (čelo, grlo i kuk), predmeti iz svakodnevne uporabe (kopanjica36, prsura37 ‘tava’, putvo, šćadin38 ‘zdjela’ i žara), odjevni predmeti (remik ‘pojas, remen’), naprave (stupa) i graditeljski nazivi (vrata).

skimgovorima (zabilježen je lik rȏt), ali da jest u starima, neizravno potvrđuje toponimRtȉna uBobovišćima.NapredjeluseGornji rtuPučišćimanalazikamenolom,notoponimskiliknijepoznatmojimispitanicima.

33 RiječjeorazmjernočestometoponimunaBraču,kojipoŠimunovićevuoznačujetjesnaciliprolaz,pretpostavljalik*Prismenidovodigauvezusglagolomjezditi(prě+jezd).UArj(10:53)zabilje-ženisuapelativiplesmo i presmo,kojimaseoznačujedaskakojomseograđujetor,pabisemoždaitotumačenjemoglouzetiuobzir.

34 Usp.srodnitoponimSvilaja (<svilaj ‘kožniremen’).35 Usp.29.bilješku.36 Kopanja je na šibenskome otočju udubljen kamen te je istozvučni toponim zabilježen naŽirju

(Skračić–Šprljan2016:340).37 Apelativprsura,odrazio se idrugdjena jadranskojobali,primjericenaŽutu (Prsȕrice; Jurić–

Skračić2013:296),Kapriju(Prsȕra;Jurić2016:224)teVisu(Paršurica;BezićBožanić2007:15).38 Apelativnijepotvrđenusuvremenomepučiškomgovoru.

47

3.2.1.2. Toponimi s obzirom na razmještaj, oblik i izgled tla ili vode

3.2.1.2.1. Toponimi uvjetovani smještajem zemljopisnoga objekta: Mučje39, Prvȏ njȉva, Rogõj (usp. rogalj ‘kut’), Rōzdȍl, Vrdje, Zĩnsko prodȏca (zinski ‘zimski, zaklonjen od sunca’ + prodoca ‘prodolina’).

3.2.1.2.2. Toponimi koji označuju oblik i površinska svojstva tla (izravni i metafo-rični): Bližnȉce (usp. blizanci40 ‘dvostruko vrelo’), Dubȍka, Ravȏnca, Širȍki dolȁc, Šũpjo stīnȁ, Tĩsno.

3.2.1.2.3.Toponimi koji se odnose na sastav ili osobitosti vrsta tla, vode ili mora: Bīlȍ41, Bĩlo njȉva, Bucarȉja (usp. bucati ‘praćakati’), Bȕćin-dolȁc, Cȑni rȏt, Gȍle glavȉce, Gȍlo bȑce, Grȉpa (< gripa ‘hrid’), Klȍpot, Kȏndija42, Križȏn (< križ43 ‘iz-brazdana hrid’), Krpãnjica (usp. Šimunović 2004: 184), Krpȍnji rȏt, Lȁv, Ȍštri nōkȏl, Pȉšni dolȁc, Pȉšni ratȁc, Pȑdavica, Prekãvac44/Pr(e)hãvac*, Sladijla, Slãti-na, Slãtine, Smȍč-dolȁc, Sȍlina*45/Sȍline, Stȑmoglove, Stȑmino prodca, Vȅli pi-šćenjõk, Vȅli rd46, Vodȉce, Zagrȉžica (< griža ‘litica’), Zarīēdȁk (usp. red ‘kamen živac’), Zōmȇl (usp. mělь ‘pijesak’)47, Žȑvan*48.

Najveći se dio toponima iz ove skupine odnosi na stjenovite predjele (Gripa, Križon, Kondija, Krpanjica, Krponji rot, Lav49, Oštri nokol, Veli ried, Zagrižica, Zariedak i

39 Sobziromnasuvremenaarheološkaistraživanja,kojagradnjucrkvesvetogaStjepanadatirajuuVI.stoljeće, isrednjovjekovnonaseljekojeseuznjurazvilo(usp.Bužančić2000:108),činiserazložnimpreispitatiitumačenjeoronimaMučieje.OnbisemogaodovestiuvezusbliskozvučnimtoponimimaMunćel i MunćalnaKrku,MućelnaIžuteMunčelnaRabu.Budućidajeriječopadinibrda,mogućejeiukrštanjeshidronimskomosnovom*meuq‘sklizak,sluzav’.Pučkomseetimolo-gijomtoponimpovezujespridjevommučanjersemušnouspetiuzaMučelje.

40 Naraznolikahidronimijskaznačenjaupovijesnimvrelimaupojedinimslavenskimjezicimaupu-ćujeDunjaBrozovićRončević(1997:23).

41 NavedenisepredionalazipredStarompilanomtejeprozvanBilo zbogkameneprašinekojajeprekrilamorskodno.

42 Šimunović(2004:227)navodikakosetoponimodnosinazaklonjenomjestoukršu.Vinja(JEI:168–169)navodiapelativegandoj saznačenjem manjaudubinaukamenitojobaliuVisuimanjaudubinaukamenitojobaliuBrusjunaHvarutesnjimapovezujetoponimKandijanaSilbi,aŠi-munovićdržidajeipučiškaKondijaistogapostanja.

43 OsrodnostitoponimaGrižaiKrižonnaBračuvidjetiuŠimunović(2004:183).44 NisamzabilježioizgovorPrekãvac,ŠimunovićnebilježiizgovorPrehãvac.Godine1414.toponim

jezapisankaoPrahavac(Prachauaç;Vrandečić2016:28)45 ŠimunovićnebilježilikSȍlina,kojiserazmjernočestočujeumjesnomegovoru.46 Šimunović(2004:178)bilježi imeVelȉšina glavȉca zaistireferent.Toponimnijepoznatmojim

ispitanicima.47 ToponimiseZagrižica,Zariedak i Zomiel mogusvrstatiukategorijuodnosnihtoponima,nokako

suunjimauščuvaniapelativiizkojihjerazvidnageomorfologijatla,svrstanisuuovuskupinu.48 Šimunović(2004:209)bilježilikŽȑvanj.49 Šimunović(2004:209)držidajeriječoodrazuromanskogalau(premalat.labes ‘strmina’)

48

Žrvan), a na predjele s prhkom zemljom Prekavac/Pr(e)havac. Na prisutnost pitke vode upućuju toponimi Smoč-dolac i Vodice, a bočate Sladijuola50, Solina/Soline i Slatine. Na pjeskovite predjele na kojima se stvaraju cjedila odnose se toponimi Pišni dolac, Pišni ratac i Veli pišćenjok, a na uvale s pjeskovitim dnom Zomel. Ono-matopejskoga su postanja toponim Bucarija i Klopot te vjerojatno Bućin dolac51 i Prdavica52. Toponimi Gole glavice i Golo brce odnose se na predjele bez šumskoga pokrova, a Crni rot na predio obrastao crnogoricom.

3.2.1.3. Odnosni toponimi: Drȕge lučȉce, Dnje bȑdo, Dnjo bliznȉca, Dnjo lȍkva53, Dȕgi nōkȏl, Grnjo bliznȉca, Grnjo lȍkva, Lučȉca, Mõli nōkȏl, Mõli ratȁc, Mõli studẽnac54, Mõli tȗran, Mõlo Bračȕta, Mõlo njȉva, Mõlo slãtina, Mõlo Trõvna, Mõlo Tvorȇnje, Mõlo, Mõlo Česmȉnova, Mõlo vodȁ, Na vȑ čẽl, Podgomȉlica, Pol Bĩlu njȉvu, Prv lučȉce, Stõri Čȏd, Stõro Pučȉšća, Trȅće Lučȉce, Vȅli nōkȏl, Vȅli tȗran, Vȅlo Bračȕta, Vȅlo, Vȅlo gomȉla, Vȅlo gustȋrna55, Vȅlo njȉva, Vȅlo slãtina, Vȅlo Tvorȇnje, Vȅlo Trõvna, Vȅlo vodȁ56, Zamahrȉnac, Zasȍlina/Zasȍline, Zōglȏv (usp. Zaglav).

Dvorječni se odnosni toponimi iz ove skupine najčešće tvore od pridjeva i imenice (npr. Dugi nokol), a odnos se među samim toponimima najčešće iskazuje antoni-mnim parovima pridjeva, pri čemu antonimni par mali – veliki izražava kvalitativne odnose (Frančić–Mihaljević 1997–1998: 88), a tročlani antonimni niz prvi – drugi – treći prostorne. Prostorni se odnosi u jednorječnim istokorijenskim toponimima uglavnom iskazuju prefiksima pod- (npr. Podgomilica) i za- (npr. Zagrižica, Zama-hrinac).

3.2.1.4. Toponimi motivirani nazivima biljaka te biljnih zajednica: Borȍvo lučȉca (< bor ‘Pinus halpensis’), Bršćãnovica (< bršćȏn ‘bršljan, Hedera Helix’), Česmȉnova (< česmina ‘Quercus ilex’), Drãčevac (< drača ‘Prunus spinosa’), Dȗbje (< dub ‘Quercus’), Dubȍvo glōvȁ (usp. Dubje), Dubrȍva (< dubrova ‘dubrava, listopadna šuma’), Glogȍvica (< glog ‘Crategus mongyna’), Gõj (< goj ‘gaj, uzgojena šuma’), Grãbovac (< grab ‘Carpinus orientalis’), Jasenȍvo bȑdo (< Jasen ‘Fraxinus or-nus’), Konopȉkova (usp. konopljika ‘Vitex castus’), Krȕševica (< kruša57 ‘kruška, Pyrus’), Krȕška (usp. Kruševica), Kupȉnova (< kupina ‘Rubus ulmifolius’), Lȉskov 50 UuvaliseSladijuolinalazivišepodmorskihvrela.51 Toponimbimogaobitiiantroponimskogapostanja.52 Usp.14.bilješku.53 GuornjoiDuonjolokvanalazesenaDuonjemubrdu.54 Javnisezdenac(studenac)nalazioupredjeluBlato,pokrajdanašnjegavrtića(Vrandečić2016:38).55 Riječjeozdencunačinjenomunaprirodnomevrelištu.56 VelovodajetoponimnaBračutiiLatešo-brdu.57 MarinaMarasović-Alujević iKatarina LozićKnezović (2018: 43) srodne toponime na temelju

vlastitihterenskihistraživanjapovezujusašumskimpodručjima.

49

ratȁc (usp. lěsъ ‘lisnata šuma’), Mahrȉnac (usp. mahar58 ‘morska trava’; JE III: 298), Mãkova glavȉca (< mak ‘Papaver somniferum’), Planȋčje (< planika ‘Arbutus une-do’), Prãpratna (usp. paprat ‘Asplenium trichomanes’), Sȉćin dolȁc, Smȍkvica (< smokva ‘Ficus’), Smrĩkovac (usp. smrič ‘smrijek, Juniperus oxidendrus’), Trõvna, Trõvni prodl.

U mjesnoj su se toponimiji ponajviše odrazili nazivi stablašica (bor, česmina, dub, grab, jasen, kruška i smokva) i grmolikih biljaka (drača, glog, konopljika, kupina, planika, sita i smrijek). Rjeđi su odrazi zeljastih biljaka (mak i paprat) i penjači-ca (bršljan). Ujedno su se odrazili i nazivi kopnenih (dubrava, gaj i lijes) i mor-skih (mahar) biljnih zajednica. Na predjele obrasle travom upućuje toponim Trovni produol, a na pokrov na morskome dnu Trovna.

3.2.1.5. Toponimi u vezi s nazivima životinja: Bezmȉjac59/Bezmȉnac*, Grãvoni riȇd (< gravon ‘gavran’), Konjȕšica60, Kȏzjok, Ȍšje korȉto, Skȏznica (usp. skozna ‘koza koja nosi mlado’).

U mjesnoj su se toponimiji odrazila imena domaćih životinja (konj, koza i osao61 ‘magarac’), ptica (gavran) i gmazova (zmija).

3.2.2.. Toponimi nastali prema drugim toponimima: Bračȕta, Cȑni Rȏt, Dunȏj62, Kri-žȏnsko pasȉka, Lȍkva Lučȉca, Lūkȁ, Sȍlinski dolȁc, Zlõtni rȏt, Zvȋrjo glōvȁ.

Toponim Dunoj motiviran je jednim od likova imena rijeke Dunav. Na Braču se ape-lativizirao i označuje veliki otvoreni zdenac ili lokvu, a drugdje na hrvatskome oze-mlju svaku manju tekućicu ili negdašnje njezino korito. Zlotni rot je novi toponim. Tako je prozvan nasuti dio plaže pod crkvom svetoga Roka, koji je ljeti jedini izložen Sunčevim zrakama u popodnevnim satima. Prema obalnim toponimima Križon i Lučica nastali su toponimi Križonsko pasika i Lučica, hidronimu Zvirjok oronim Zvirjo glova, a prema hodonimu Soline Solinski dolac. Imena zaseoka i nove pučiš-ke četvrti Bračuta motivirana su istozvučnim oronimom, zaseoka Crni Rot imenom istozvučnoga rta, a Luka istozvučne uvale.

58 Šimunović(2004:236)uztoponimnavodisamoapelativtravabezdodatnogaobjašnjenja.59 Šimunović(2004:199)navodisamolikBezmȉjac.60 NaKornatimajekonjstrmirtkojiseobrušavaumore(Skračić2013:180).61 Apelativosalodrazjestarijegajezičnogastanjajerdanasnijepotvrđenubračkimmjesnimgovori-

ma(Šimunović2004:199).62 NapredjeluDunojnamjestujeprirodnogaslijeva1756.uređenacisterna,a1907.postavljenesu

cijevidoPučišća.Cisternajebilaufunkcijisvedoizgradnjevodovoda.

50

3.2.3. Toponimi motivirani ljudskom djelatnošću:

3.2.3.1. Toponimi prema izgrađenim zdanjima:

3.2.3.1.1. Toponimi prema nazivima za gospodarske objekte: Bãšta63 (< bašta ‘vrt’), Brakadȅla (< brakadela64 ‘improvizirani mostić pod kojim pristaju brodovi’), Bȕnja (< bunja ‘kamena nadsvođena poljska kućica’), Gubnȉne (usp. gumno), Kol vȑtića / Vȑtić, Lantrna65 (usp. lanterna ‘svjetionik’), Macl (usp. macel ‘klaonica’), Nȍvo rȋva, Pazõr (usp. pazar ‘tržnica’ < tur. pazar), Piškȇra (< piškera ‘ribnjak’), Petrȏda (usp. petrada ‘kamenolom’), Pol kȕćicu, Pol granr (usp. granijer ‘žitnica’), Pȍrat (< porat ‘luka’), Pučȉšća (< puč ‘zdenac’), Stõro pilȁna66, Studẽnac (< studenac ‘ograđeno vrelo’), Tešȉšće/Tišȉšće* (usp. tesati).

Većina se toponima iz ove skupine odnosi na toponime povezane s pomorstvom (Brakadela, Lantierna, Novo riva i Porat) i ribogojstvom (Piškera). Na mjesta za prodaju i pohranu prehrambenih proizvoda upućuju toponimi Pazor i Pol granier, na kamenolome Petroda, Storo pilana i Tešišće, mjesto na kojemu se vrhlo žito Gubni-ne, poljske kućice Bunja i Pol kućicu, a na uređena vrela Pučišća i Studenac.

3.2.3.1.2. Toponimi kao odrazi naziva za obrambene objekte i razvaline: Gračȋšće, Gradȉna, Kaštȋl67, Lumbȏrdica, Mȋri, Samogrȏd, Stražȋšno bȑdo, Strȏžni dolȁc.

Na mjesta utvrda upućuju toponimi Gračišće, Gradina, Kaštil i Samogrod, a straž-benica Stražišno brdo i Strožni dolac. Na predio na kojemu su tijekom austrougarske vlasti bili postavljeni topovi odnosi se toponim Lumbordica. Na razvaline upućuje toponim Miri.

3.2.3.2. Toponimi prema obitavalištima i putovima: Slca, Vȅli pũt.

3.2.3.3. Toponimi prema gospodarskoj djelatnosti: Čelȉšće, Čȏd, Gomȋlje/Gomȋrje, Govejõr (usp. goveđak ‘tor za goveda’), Jȅže (< ježa ‘lijeha’), Kȑčevica, Lozȉca, Lozȉčica, Loznȁ, Mãslinovica, Mošȕja (< mošuja ‘tor’), Njȉvica, Njȉvice, Oklãda (< oklada ‘ograda’), Osičȉšće (usp. osik ‘obor’), Pasȉka (< pasika ‘krčevina’), Pašãni-

63 Riječjeotoponimunovijegapostanjanastalomupodutjecajemsrpskogajezika.Naime,radnicisuCrvenezastaveizKragujevcauvelikomebrojudolaziliusvojeodmarališteuPučišća.BaštajeimezarazličiteugostiteljskeobjekteuokućnicikaštelaAquilaneovisnoovlasniku.

64 Nakonprvotnenamjenepučiškajebrakadeladesetljećimaslužilakaoskakaonicateseprometnulautoponimitoostalainakonštojesrušena2014.UBokikotorskojbrakadela jeribarskooruđeuoblikudržalaskukomnakraju.

65 ToponimjeLantiernagotovoposvepotisnuostarijiSvieti Mikula.66 ToponimseodnosinanapuštenikamenolomuuvaliLuka.67 Toponimseodnosinavišereferenata,pobliženanekolikosačuvanihobrambenihutvrda(kaštela)

zbogkojihjepučiškauvalauXVI.stoljećubilaprozvanaLukakula.

51

ca, Pol šćikȏt68(usp. sticatum69 ‘ograđeni prostor’; JE III: 235), Prōlȍ (usp. prati), Ržȉšća (usp. rž ‘raž’), Temȇžica70, Trgovȉšće, Vr stȍga.

Na stvaranje plodnoga tla krčenjem upućuju toponimi Čod, Gomilje, Krčevica i Pa-sika, vrste zemljišnih čestica Ježe, Njivica, Njivice i Temežica, vinogradarstvo Lozi-ca, Lozičica i Lozna, maslinarstvo Maslinovica, a na uzgoj pojedinih kultura Ržišća. Odraz su bavljenja stočarstvom toponimi Govejor, Mošuja, Osičišće, Pašanica i Pol šćikot, pčelarstvom Čelišće, a trgovinom Trgovišće. Odjeća se, pak, prala na predjelu Prolo71. Na mjesto kamenoloma upućuje toponim Tešišće.

3.2.3.4. Kulturno-povijesno uvjetovani toponimi: Bãnji prodȏl, Župãnjac.

U ovoj su se skupini odrazili nazivi titula ban i župan.

3.2.3.5. Toponimi uvjetovani vjerskim i duhovnim životom: Abacȉja (< abacija ‘opa-tija’), Blãgos(l)ov, Bōtȁk, Čimatȏrij, Glōvȁ Svtega Jȗrja, Grbje, Gspȅ Lũrsko, Gspȉca, Klȋnje glȏve, Opãtica, Opatȋj-stȏn, Pol Svti Jȕraj, Pol Svti Klimȅnat, Slȏvno člce72, Stȉpansko lūkȁ, Svtega Ivãna spȉla, Svti Dūjȅ, Svti Jērȅ, Svti Mihovȋl, Svti Mikȕla, Svti Rȍk, Svto Lucȉja.

Na sakralna zdanja u samim Pučišćima upućuju toponimi Guospica (stara župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije ili Gospe od Botka), Stipansko luka (cr-kva svetoga Stjepan u sklopu negdašnjega benediktinskoga samostana73 (kod koje se danas nalazi groblje te na čije posjede upućuje povijesni toponim Abacija), Svieti Jere (župna crkva), Svieto Lucija i Svieti Rok74. Na zapadnome ulazu u mjestu nalazi se kapelica Gospe Lurdske, na ulazu u pučišku uvalu svetoga Nikole, na Dubrovi svetoga Dujma, na Čadu svetoga Mihovila, a na Bračuti svetoga Jurja. Na prisut-nost pustinjaka upućuju toponimu Opatica i Opatij-ston75 (odnose se na zemljišta i

68 ŠimunovićbilježinaglasakPol šćikȍt tetoponimsvrstavauskupinuodnosnihtoponimabezposeb-nihnapomena.

69 NaupućivanjeumogućuetimologijuzahvaljujemNikoliVuletiću.Moždajeriječoprovizornomeutvrđenjuzanapadnanaselje(usp.Dukićidr.2010:318).

70 Šimunovićopisuje referentkao„ravničastpredionabrdu“,anaMurteru je temešnicaobradivozemljišteuzmorenakojemusekatkadizgradinadstrešnicazadržanjeoruđa.

71 Danasseondječistiriba.72 NekiPučišćaninazivajupredioZnjno člce zbogteškogausponaiizloženostisuncu.73 Crkvajenakonštosujenapustilibenediktincinaslovnopripadalastraževničkomuiposlijepučiš-

komežupniku,abaremodXV.stoljećanjomesuseslužilipustinjaci,očemupostojizapisiz1454.(Batelja2016:214).Godine1601.ustupljenajeaugustincima,a1791.vraćenajepodupravupučiš-kihžupnika(Bužančić2000:108–110).Augustincisu1658.ustanoviliNadbratovštinuopasanihsvetogaocaAugustinaisvetemajkeMonikepodzazivomBlaženeDjeviceMarijeodUtišenja(Batelja2016:212).

74 ToponimseSvietiRokosimnaprediookocrkveodnosiinaplažupodnjom.75 Pustinjakovajekućaizgrađena1586.,anakonpustinjakaunjojsustanovaličuvaricrkvesvedo

početkaXIX.stoljeća.PustinjacisustanovaliiuzacrkvusvetogaDujmanaDubrovi.

52

stambene objekte pustinjaka koji su živjeli u blizini crkve svetoga Jurja na Bračuti) i Svietega Ivana spila (nalazi se nedaleko od Povalja u kojemu se nalazi crkva svetoga Ivana Krstitelja podignuta na temeljima ranokršćanske bazilike). Na crkvu svetoga Klementa u Straževniku, koju su Straževničani nakon pripojenja pučiškoj župi 1566. prepustili Pražničanima, upućuju toponimi Klinje glove i Pol Svieti Klimenat. Na mjesno groblje upućuju stariji toponim Čimatorij i mlađi Gruobje76.

3.2.3.6. Toponimi povezani s mjesnim predajama: Batarȕša, Drȏkova, Zȃli dolȁc, Zȃlo glōvȁ, Zȃlo grȉža.

Apelativom batarela inaBračuseoznačavaloudaranjeuloncekadseženiudovac.Obalnitoponim Drokova Šimunović (2004: 209) povezujesapelativom drak ‘zmaj’.Toponim Zalo griža mogaoupućivatinamjestonegdašnjegabrodoloma.Mogućejedasukakvimnesretnimdogađajemmotiviraniiostalitoponimiizoveskupinekojisadržavaju

3.2.4. Toponimi antroponimskoga postanja: Bȁukovi stȏni, Belȍmin-dolȁc, Bračȕta, Budȋnšćok77, Faraūnȍva štãla, Gõć-dolȁc (usp. Gojićev dolac), Ivȏnj-dolȁc*/Ivȃnj-dolȁc78, Jakucȋnovića pȍrat, Jȗrotovica, Kapitanȕša, Kȉš-brȋg, Krīlȍ79, Ispo Rȃkovića, Ladĩn dolȁc / Ladȉnji dolȁc* / Ladȋnji dolȁc*80, Lãteše bȑdo / Lãtešo bȑdo / Lȁtešo bȑdo*81, Lihōnjȁc, Lȍkva fažȏnih, Marȉjine zmje, Mȉljenača, Mladȋnje bȑdo / Mladȉnje bȑdo*82, Mlatȋnje bȑdo* / Mlatȉnje bȑdo* / Mratȋnje bȑdo83, Mratȋnjo plȋš84, Mȑškovica, Nȉgovica, Pȋrdino bȑdo, Podōndinȍ, Popošȅvac, Rȁšno glōvȁ*/Rȃšno glōvȁ85 / Rȏšno glōvȁ*, Stojȏnsko strōnȁ, Šȉlotovi dci, Tarāšȅvi dci, Tȉše-nica, Trbošĩn, Vȅselje, Vȉćin dolȁc / Vĩćin dolȁc86.

76 DanassepredioČimatorijčešćenazivaGrbje,akadseodlazionamo,običnosereče:Grn na Lūkȕ.

77 ŠimunovićbilježinaglasakBȕdinšćaktenaknadnoBȕdinšnjak(Šimunović2006:85)kojeterenskinisampotvrdio,alijepotonjilikzapisanupovijesnimvrelima.

78 Šimunović(2004.74)bilježiisključivopotonjiizgovor.79 KadsegovorioKrīlu,ispitanicitvrdedajanazvanopoKrȋlotovima (n.jd.Krȋlo).80 Šimunović(2004:221)bilježisamoprvilik.81 Šimunović(2004:78)bilježisamoprvilik.Pučkapredajatoponimpovezujestal.latte ‘mlijeko’.82 Šimunović(2004:181)bilježisamoprvilik.83 Šimunović(2004:92)bilježiisključivopotonjilik,kojijedanasiznimnorijetkouuporabi.84 Toponimjedanasnepoznatmjesnomustanovništvu.85 Šimunović(2004:221)bilježiisključivopotonjiliktedopuštaimogućnostdajeriječotoponimu

nastalomeoddrugogatoponima(<*Ratac).86 Šimunovićbilježiisključivopotonjilik.

53

U mjesnoj su se toponimiji odrazila narodna imena Ladin (< Lado < Ladislav), La-teša87 (< Lato < Latin), Lihonja (< Lihonja < Lihomir88), Miljen, Nigo (usp. Ně-goj89), Rašo90 (< Radomir/Radoslav), Stojan91 (< Stojo < Stojislav), Tišen92 (< Tiho < Tihomir) i Vesel93, kršćanska Dondo (< Dominik), Juro (< Juraj), Marija, Mratin (usp. Martin) i Vice (< Viktor/Vinko), prezimena Bauk (< bauk; rod iz Pučišća koji je nastanjivao i zaselak Crni rot), Gõić (< Gojo < Gojislav; rod iz Pražnica), Mladi-nić (< Mladin; starosjedilački pučiški rod), Raković (< Rako < Radomir/Radoslav; prezime vlasnika vikendice94) i Taraš (usp. Tarah95; prezime iz Gornjega Humca), vjerojatni osobni nadimci Beloma (usp. belomin ‘ljepotan’), Kapiton (usp. kapetan; zabilježen je istozvučni obiteljski nadimak u izumrlih Bokanića), Kiš (< kiš < mađ. kis ‘malen’), Mrška (usp. mršav; danas je Mrška osobni nadimak), Popoša (< pop ‘svećenik’), Trboša (možda je riječ i o odrazu osobnoga imena Trěboša), Vesel (usp. veseo) te obiteljski Budim (< Budimir/Budislav; obiteljski nadimak dijela Eterovića), Faraun (usp. faraon; obiteljski nadimak dijela pučiških Eterovića), Krilo (< Kristo-for; obiteljski nadimak dijela pučiških Eterovića) i Šilo (< šilo; obiteljski nadimak dijela Vrandečića). Antroponim je Pirdo neproziran. Važno je napomenuti da su se u mjesnoj topoimiji u znatnoj mjeri odrazili antroponimi zapisani u Povaljskoj listini.

Uz antroponime u skupini dvorječnih toponima nalazimo odraze oronimskih (brig, brdo i glova) naziva i onih u kojima su se odrazile geomorfološke značajke terena (dolac i pliš). Ujedno su zabilježeni odrazi različitih gospodarskih naziva, onih koji se odnose na poljoprivredu (zemja), stočarstvo (ston ‘stan’) i pomorstvo (porat). Jedan je toponim nastao tvorbom od prijedloga i antroponima (Ispo Rakovića). Dio je jednorječnih toponima tvoren sufiksima -ača, -ica, -ovica, -šćak, a dio je pridjev-skoga postanja (Bračuta, Podondino, Trbošin i Veselje). Za razliku od predjela na susjednome kopnu, u kojima se toponimi antroponimskoga postanja odnose na vrlo malene zemljišne čestice, u Pučišćima se (i na Braču općenito) odnose na eferente znatno veće površine.

87 PetarSkok(2:275)bilježisrodnoženskoimeLatinka,aKonstantinJireček(1962:295)muškoimeLatinčić.

88 OsobnojeimeLihomirpotvrđenouPovaljskojlistini.89 Usp.25.bilješku.90 NarodnojeimeRaškapotvrđenouPovaljskojlistini.91 StojanRadeševićspominjeseuPovaljskojlistini.92 UPovaljskojjelistinipotvrđenoosobnoimeTěšen.93 JošjeuPovaljskojlistinizabilježenoosobnoimeVeselko.Uztoponimjezabilježenaipredajao

iskazivanjuveseljanakonuspješnoobavljenaposlaukamenolomu,štobimoglobitiprežitkompoganskihsvetkovina(usp.toponimeBrguja<brguja ‘svetkovina’iRadovanje).

94 VlasnikomjevikendicebioPrvoslavRaković,negdašnjiglavnidirektorCrvenezastave.95 OsobnoimeTarahzabilježenoje,primjerice,nastolačkomepodručju(Vego1957:17).

54

3.2.5. Toponimi etničkoga i etnonimskoga postanja: Gȑško glavȉca, Pučȉški dolȁc, Vlȁško strōnȁ.

3.2.6. Toponimi nepoznate ili nejasne motivacije: Čãmenica96, Tȏlija97, Tvorȇnije98.

3.3. Jezično raslojavanje toponima

Toponimi su nastali od dalmatoromanskih apelativa Gripa, Križon i Zagrižica, Kr-panjica, Miri, Molo gustirna, Mošuja i Pučišća. Uglavnom je riječ o odrazima to-ponimijskih i gospodarskih naziva. Većina je toponima nastalih od apelativa roman-skoga supstratnog postanja potvrđena u otočkoj unutrašnjosti (izuzmemo li ojkonim Pučišća, tek su toponimi Križon i Krpanjica potvrđeni na obali). Od adstratnih je slojeva najzastupljeniji mlađi romanski sloj. Njemu pripadaju ponajprije toponimi koji se odnose na gospodarsku vojnu djelatnost (Buolsa, Maciel, Novo riva, Piškera, Pol granier, Pol šćikot i Porat; Kaštil i Lumbordica) te u manjoj mjeri toponimijske metafore (Prsurina, Šćadin, Žare) i odrazi toponimijskih naziva (Punta). Turski je sloj zastupljen u toponimu Pazor, a posredno i u toponimu Bašta.

4. Zaključak

U radu se obrađuju 274 pučiška toponima od kojih je većinu u monografiji Bračka toponimija zabilježio i toponomastički obradio Petar Šimunović. U rad su ukloplje-ne i novije, ponajprije historiografske spoznaje, koje su pripomogle rasvjetljava-nju mnogih toponima, poglavito imena pučiških četvrti (primjerice, Botak i Rogoj). Središnji dio rata obuhvaća motivacijsku razredbu toponima u kojoj je, uz proši-renje postojećih tumačenja te bilježenje promjena toponimskih likova i naglasaka, obrađeno šezdesetak novih toponima, koji uglavnom pripadaju skupini odnosnih toponima i toponima antroponimskoga postanja. Podrobnija je raščlamba toponima antroponimskoga postanja pokazala da mnogi među njima potječu iz srednjovjekov-lja jer su se u mjesnoj toponimiji u velikoj mjeri odrazili antroponimi zapisani još u Povaljskoj listini. Pučiška se toponimija izdvaja po tome što se supstratni romanski sloj u većoj mjeri odrazio podalje od mora nego u obalnoj toponimiji. Od adstratnih je slojeva, očekivano, najzastupljeniji mletački te mu prežitke najčešće nalazimo u skupini gospodarskih toponima.

96 Moždajeriječotoponimupoveznimsprivođenjemtlakulturi.Naime,glagolčamitnaBračuimaznačenjedobivatibojučađi(Šimunović2006:95).

97 Usp.14.bilješku.98 Budućidajeriječopredjeluuzpučiškogroblje,toponimjevjerojatnouvjetovanvjerskimživotom

(usp.Tvorac‘Stvoritelj’).

55

Ovaj rad, među ostalim, pokazuje kako istraživanja čak i na iznimno dobro i iscrpno obrađenome području poput Brača treba nastaviti zbog promjena koje se događa-ju u toponimijskome fondu i mogućih dopuna. Rad ujedno pokazuje kako i neke manje citirane Šimunovićeve radove, poput rada o antroponimiji Povaljske listine i Povaljskoga praga, treba ponovno pomno iščitati jer otvaraju pogled u nova istraži-vačka područja. Najveće bi zadovoljstvo akademiku Šimunoviću jamačno pričinila činjenica da je većina toponima koje je zabilježio i danas, svim gospodarskim i de-mografskim mijenama unatoč, u uporabi. Štoviše, mnogi su od njih oslužbenjeni u izvornome mjesnom čakavskom liku kao imena pučiških ulica. Poznavateljima Šimunovićeva života i djela ne treba posebno naglašivati koliki je u tome njegov doprinos.

LiteraturaArj = Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika. 1881. – 1976. Zagreb: JAZU.Barbarić, V.; Ursić, L. 2016. Sakralna baština otoka Brača. Split: Turistička zajednica Split-

sko-dalmatinske županije.Batelja, J. 2016. Samostan Reda pustinjaka sv. Augustina i Bratovština Gospe od Pojasa u

Pučišćima. U Josip Vrandečić (ur.) Spomenica župe sv. Jeronima Pučišća: povodom 450 godina utemeljenja (1566. – 2016.) (str. 211–246). Pučišća: Župa svetoga Jeronima.

Bezić-Božanić, N. 2007. Iz prošlosti Visa. Zagreb: Matica hrvatska. Boerio, Giuseppe. 1867. Dizionario dell dialetto veneziano. Venecija: G. Cecchini.

Božinović, M. 2004. Povijest pučiškog školstva. Split: Naklada Bošković.Brozović Rončević, D. 1997. Hidronimi s motivom vrelišta na povijesnome hrvatskom pro-

storu. Folia onomastica Croatica 6: 7–40.Brozović Rončević, D. 1999. Nazivi za blatišta i njihovi odrazi u hrvatskoj toponimiji. Folia

onomastica Croatica 8: 1–40.Brozović Rončević, D.; Čilaš Šimpraga, A. 2008. Nacrt za zoonomastička istraživanja (na

primjeru imena konja). Folia onomastica Croatica 8: 37–58.Bužančić, R. 2000. Srednjovjekovna pregradnja crkve sv. Stjepana u Pučišćima. Prilozi po-

vijesti umjetnosti u Dalmaciji 38/1: 107–128.Cicareli, A. 1982. Zapažanja o otoku Braču. Beograd: BIGZ.Dukić, A.; Milošević, A.; Rapanić, Ž. (ur.). 2010. Scripta Branimiro Gabričević dicata. Trilj:

Kulturno društvo Trilj.Eterović, N. 2002. Diplomacija i teologija: rasprave, članci i osvrti. Split: Biblioteka Crkve

u svijetu.Frančić, A.; Mihaljević, M. 1997 – 1998. Antonimija u hrvatskoj ojkonimiji. Rasprave Insti-

tuta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 23/24: 77–102.Grković, M. 1983. Imena u dečanskim hrisovuljama. Institut za južnoslovenske jezike Filo-

zofskoga fakulteta u Novome Sadu. Novi Sad.JE = Vinja, V. Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku,

I – III. 1998 – 2004. Zagreb: HAZU – Školska knjiga.

56

Jireček, K. 1962. Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka: Zbornik Konstantina Jirečeka 2. Beograd: Naučno delo.

Jurić, A. 2016. Suvremena toponimija šibenskog otočja. U Vladimir Skračić (ur.) Toponimija šibenskog otočja (str. 113–231). Zadar: Sveučilište u Zadru – Centar za jadranska ono-mastička istraživanja.

Jurić, A.; Skračić, V. 2013. Korpus suvremenih toponima. U Vladimir Skračić (ur.) Toponi-mija kornatskog otočja (str. 191–390). Zadar: Sveučilište u Zadru – Centar za jadranska onomastička istraživanja.

Jutronić, A. 1950. Naselja i porijeklo stanovništva otoka Brača. U Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena 34. Zagreb: JAZU.

Marasović-Alujević, M.; Lozić Knezović, K. 2018. Toponimija otoka Drvenika i Ploče. Split: Filozofski fakultet u Splitu.

Martinić, J. 2017. Jezične osobitosti dijalektnoga pjesništva Vlaste Vrandečić Lebarić. Ča-kavska rič 45/1–2: 173–204.

Sk = Skok, Petar. 1971. – 1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika I – IV. Zagreb: JAZU.

Skok, P. 1952. Toponomastički problemi. Istorijski časopis 3: 1–40.Skračić, V. 1998. Hidronimi na zadarskim otocima i zadarskom kopnu u XIV. i XV. stoljeću.

Folia onomastica Croatica 7: 221–235.Skračić, V.; Šprljan, N. 2016. Semantička klasifikacija toponima na šibenskim otocima. U

Vladimir Skračić (ur.) Toponimija šibenskog otočja (str. 321–346). Zadar: Sveučilište u Zadru – Centar za jadranska onomastička istraživanja.

Šimunović, P. 1972. Toponimija otoka Brača. Supetar: Savjet za prosvjetu i kulturu Općine Brač.

Šimunović, P. 1987. Antroponimijski sustav Povaljske listine i Povaljskog praga. U Ivo Ma-rinković (ur.) Obljetnica Povaljske listine i Praga 1184–1984. – Brački zbornik 15 (str. 134–149). Supetar: SIZ za kulture Općine Brač.

Šimunović, P. 2004. Bračka toponimija. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.Šimunović, P. 2005. Toponimija istočnojadranskoga prostora. Zagreb: Golden maketing –

Tehnička knjiga.Šimunović, P. 2006. Rječnik bračkih čakavskih govora. Brevijar: Supetar.Šimunović, P. 2009. Rječnik bračkih čakavskih govora. Zagreb: Golden marketing – Tehnič-

ka knjiga.Vego, M. 1957. Naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: Svjetlost.Vidović, D. 2010. Obiteljski nadimci u Pučišćima na otoku Braču. Rasprave Instituta za

hrvatski jezik i jezikoslovlje 36/2: 345–367.Vidović, D. 2013. Toponimija sela Trnčina u Popovu. Folia onomastica Croatica 22: 215–

252.Vidović, D. 2014. Zažapska onomastika. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Vidović, D. 2016. Pučiško imenoslovlje. U Josip Vrandečić (ur.) Spomenica župe sv. Jero-

nima Pučišća: povodom 450 godina utemeljenja (1566. – 2016.) (str. 377–412). Pučišća: Župa svetoga Jeronima.

Vrandečić, J. 2016. Povijest župe Pučišća. U Josip Vrandečić (ur.) Spomenica župe sv. Jero-nima Pučišća: povodom 450 godina utemeljenja (1566. – 2016.) (str. 21–132). Pučišća: Župa svetoga Jeronima.

57

Vuković, S. 2002. Selaške kazete – nadimci, prišvarci i hipokoristici Selaca na otoku Braču. Čakavska rič 29/2: 73–116.

Vuletić, N. 2010. Problem stare romanske toponimije u murterskom otočnom skupu. U Vla-dimir Skračić (ur.) Toponimija otoka Murtera (str. 335–341). Zadar: Sveučilište u Zadru – Centar za jadranska onomastička istraživanja.