26
95 FILOZOFIJA I DRUŠTVO 3/2011 Sanja Petkovska UDK: 321.01:342.34 Beograd Pregledni članak DOI: 10.2298/FID1103095P DEMOKRATIJA I POLITIKA RAZLIKE – KROZ PRIZMU AKTUELNOG STANJA 1 Apstrakt: Problemi identiteta i razlike u okviru političke teorije artikulisani su u vidu spora koji se od uspostavljanja liberalnih demokratija intenzivira, spora o načinu na koji se politička zajednica uspostavlja i opravdava, u relaciji sa pitanjem odnosa pojedinca i kolektiva. Rad analizira najaktuelnije refleksije evropske politike na problem razlike i verovatnost teze o kraju multikulturalizma koja se čula na kon- ferenciji za bezbednost održanoj u Minhenu 2011. godine, kroz objašnjenje geneze problema i razmatranje ponuđenih rešenja. Pored toga, rad obrazlaže pojam mo- derne države kroz principe građanstva i nacije u relaciji sa pitanjem identiteta i razlike, sa posebnim akcentom na konceptima neutralnosti i tolerancije kao ključ- nim tačkama u sporu. Kao zaključak, iznose se razlozi zašto problem razlike ne može tako lako da bude prevaziđen i na koji način diskurzivna demokratija potencijalno može da bude buduća smernica za drugačiji fokus spora. Ključne reči: politike razlike, pluralizam, princip građanstva, nacionali- zam, tolerancija, diskurzivna demokratija Uvod Od kada se našla u centru političkih zbivanja, borba za politič- ki status pluralističkih identiteta, označena različitim terminima (multikulturalizam, politika razlike, fakt pluralizma, politike identite- ta, politike priznanja, demokratija razlike, itd.) otvorila je veliku de- batu u okvirima političke teorije i postala centralni problem koji se sa jedne, uslovno rečeno, strane, proglašava „pobednikom“, a sa druge strane „okončanim poglavljem“ moderne istorije. 2 Pojam označava 1 Rad je nastao u okviru projekta 179049 „Politike društvenog pamćenja i nacionalnog identiteta: regionalni i evropski kontekst“ koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke u okviru ciklusa 2011–2015. 2 Premda ovi pojmovi nisu identičnog značenja i mogla bi se napraviti pojmovna i konceptualna razlika među njima, oni se u glavnim crtama odnose na

DEMOKRATIJA I POLITIKA RAZLIKE – KROZ PRIZMU … · koje neretko zauzimaju i autori savremene političke teorije (Beljinac 2009). 97 FILOZOFIJA I DRUŠTVO 3/2011 ke kampanje.4 U

  • Upload
    others

  • View
    4

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • 95

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    Sanja Petkovska UDK: 321.01:342.34Beograd Pregledničlanak DOI: 10.2298/FID1103095P

    DEMOKRATIJA I POLITIKA RAZLIKE – KROZ PRIZMU AKTUELNOG STANJA1

    Apstrakt: Problemi identiteta i razlike u okviru političke teorije artikulisani su u vidu spora koji se od uspostavljanja liberalnih demokratija intenzivira, spora o načinu na koji se politička zajednica uspostavlja i opravdava, u relaciji sa pitanjem odnosa pojedinca i kolektiva. Rad analizira najaktuelnije refleksije evropske politike na problem razlike i verovatnost teze o kraju multikulturalizma koja se čula na kon-ferenciji za bezbednost održanoj u Minhenu 2011. godine, kroz objašnjenje geneze problema i razmatranje ponuđenih rešenja. Pored toga, rad obrazlaže pojam mo-derne države kroz principe građanstva i nacije u relaciji sa pitanjem identiteta i razlike, sa posebnim akcentom na konceptima neutralnosti i tolerancije kao ključ-nim tačkama u sporu. Kao zaključak, iznose se razlozi zašto problem razlike ne može tako lako da bude prevaziđen i na koji način diskurzivna demokratija potencijalno može da bude buduća smernica za drugačiji fokus spora.

    Ključne reči: politike razlike, pluralizam, princip građanstva, nacionali-zam, tolerancija, diskurzivna demokratija

    Uvod

    Odkadasenašlaucentrupolitičkihzbivanja,borbazapolitič-ki status pluralističkih identiteta, označena različitim terminima(multikulturalizam,politikarazlike,faktpluralizma,politikeidentite-ta,politikepriznanja,demokratijarazlike,itd.)otvorilajevelikude-batuuokvirimapolitičketeorijeipostalacentralniproblemkojisesajedne,uslovnorečeno,strane,proglašava„pobednikom“,asadrugestrane„okončanimpoglavljem“moderne istorije.2Pojamoznačava

    1 Radjenastaouokviruprojekta179049„Politikedruštvenogpamćenja inacionalnog identiteta: regionalni ievropskikontekst“kojifinansiraMinistarstvoprosvete i nauke u okviru ciklusa 2011–2015.

    2 Premda ovi pojmovi nisu identičnog značenja i mogla bi se napravitipojmovnaikonceptualnarazlikameđunjima,oniseuglavnimcrtamaodnosena

  • 96

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    sporizmeđuliberalnedržaveiborbizapromenunjenihdominantnihmehanizamareprezentacijeikomunikacijekojipotiskujuimargina-lizujuodređenegrupe.Porednormativnognivoa,ovajsporsvojais-poljavanja ima inadeskriptivnom,društvenomnivou.Različitoseartikulišeupolitikamarazličitihzemalja iuokviru različitihškolapolitičke teorije i prakse te se, shodno tome,na različit načinvidikakavodnosdržavei„različitosti“trebadabudeinačemusebazira.Prisutnajetendencijadase„faktpluralizma“(terminologijomDžonaRolsa(Rawls,J.)rečeno)svodinamuslimanskopitanje,pasetakogubi izvidaširinaproblematikekojaobuhvata ipitanjakaoštosuodnosdržavepremastarima,pravnistatuszaposlenihženauperiodutrudnoće,načinnakojisedržavapostavljapremaosobamasaposeb-nimpotrebama,islično.

    Najopštijeodređenjeovegrupezahtevakojiseupućujusa-vremenojliberalnojdržavibilobiprekopojmapluralizma koji se tičeraznovrsnostikaoidejnog,vrednosnogikulturnogobeležjasa-vremenogdruštva,aliiraznovrsnostipolitičkihkoncepcijaiopcija(Mijatovićidr.2008:125).Premdasepluralizamgeneralnosmatrapoželjnom političkom vrednošću, budući da omogućava raznovr-snostikonkurentnostargumenatakojajeinherentnademokratiji,onsadruge straneproizvodi stanjenesigurnosti i neizvesnosti, čak iosećanjaugroženostisavremenihdemokratijaizgrađenihnapretpo-stavkamauniverzalizmaiindividualizma.„Faktpluralizma“,kojisegeneralnopovezujesadijalogomiparticipacijom,izazvaojeostra-šćenu„ratobornuretoriku“ipodstakaosvedubljupolarizaciju.3

    Oštradebataonormativnimimplikacijamazahtevarazličitihsociokulturnihskupinapočela ješezdesetihgodinaprošlogveka ibila je najintenzivnija u „kolevkama“ demokratije – SjedinjenimDržavama,VelikojBritanijiiFrancuskoj.JedanodnajupečatljivijihdogađajauokvirutepolemikebilajesmenabritanskogpolitičaraizredovaKonzervativnestrankeDžonaPauela(Powell,E.J.),zbogra-sističkiiksenofobičnointoniranogpolitičkoggovoratokompolitič-

    političkeborbepluralističkihidentitetaiuokviruovogradamićemoihtretiratikaosinonime.

    3 ProfesoretničkihstudijanaBerkliuniverzitetuTakakisituacijujenadobarnačinopisaonazivomsvogčlanka„Multikulturalizam:bojnopoljeilimestosusre-ta?“(Takaki1993).Senzacionalističkoproglašavanjepobednikaigubitnikau„bor-birazlike“nije(bilo)svojstvenosamoakterimapolitičkeprakse,većsutopozicijekojeneretkozauzimajuiautorisavremenepolitičketeorije(Beljinac2009).

  • 97

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    kekampanje.4UHolandijijeproblemeskalirao2004.godine,kadaje ubijen režiserTeoVanGog (Theo,V.G.) koji je snimiofilmozlostavljanjuženaumuslimanskimzajednicama,zakojijescenarionapisalakontroverznaHirsiAli(Ali,H.A.),ženasomalijskogpore-klainekadašnjačlanicaholandskogparlamenta.5Debatajekontinu-iranoobnavljanadodimenzija„društvenepanike“čakikadajede-lovalodajetemasasvimiscrpljenaidabibaremokotogamogladase postigne saglasnost.6Nedavnosediskursokoovetemeponovozaoštrio i vratio u prvi plan – na Međunarodnoj konferenciji obezbednostiodržanojuMinhenupočetkom2011.godine,britanskipremijerDejvidKameron(Cameron,D.)najaviojezaokretupoliti-cikojućeV.Britanijaubudućevoditipremadoseljenicimaipripad-nicimadrugihkulturaireligijakojiživeiboraveutojzemlji.Bri-tanski premijer je upečatljivimnastupomnajavioda je gotovo satolerancijompripadnikadrugihkulturakojiživeizolovanim,nepri-lagođenim životom i obračun sa politikom koju je označio kao„državnimultikulturalizam“.„Iskrenorečeno,potrebnonamjema-njepasivnetolerancije,avišeaktivnog,mišićavog liberalizma“,po-ručiojeKameron(Cameron,internet).

    Premdajepostojaloubeđenjedajegradualnonapredovanjekonceptarazličitostinasuprotdominantnomprincipupolitičkeuni-verzalnosti nezaustavljivo, Kameron je u svom govoru proglasio„krajmultikulturalizma“kojise,premanjegovomsudu,pokazaone-uspešnimdasprečiraznevrsteekstremizamakojipredstavljajupret-njuZapadu.Onjenajavioborbuzaosnaženjenacionalnogidentitetanasuprotsvimpartikularizacijamaifragmentizacijamakojegaosla-bljuju.LiberalnilistObserveroceniojenastuppremijerakao„agre-sivno sročenu intervenciju na osetljivu temu koja će garantovanoizazvatikontroverze“(TheObserverEditorial,internet).Međutim,Kameronovu izjavu podržalo je i nekoliko svetskih zvaničnika,poput nemačke državne sekretarkeAngeleMerkel (Merkel,A.) i

    4 Pauleljesmenjenzbogkontroverznoggovorapoznatogkao„Rekekrvi“iz1968.godineukomjeizneooptužbeinapadenaračunAfro-amerikanacaidoselje-nikauVelikojBritanji.Ksenofobijaoznačavairacionalanstrahodstranaca.

    5 NakonkontroverzeokopravanadržavljanstvoHolandije i nakon što jeotkrivenodajedalalažnoimeprilikompodnošenjadokumenatazavizu,HirsiAlisepreselilauSjedinjeneDržavegderadizakonzervativnuvladinuagenciju.

    6 TerminologijomKenetaTompsona(Keneth,T.)rečeno:„moralnepanike“.

  • 98

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    francuskogpredsednikaNikoleSarkozija(Sarkozy,N.),kojismatra-judajepromenapristupaadekvatnazarešavanjeproblemasakoji-masesuočavajuupogleduimigranata.Kameronjenapomenuokakojeprošlovremekadasetrebaloopterećivatitimedaćeonajkokriti-kujemultikulturalizambitiproglašenzarasistuinekogakonepo-štujeljudskaprava.Ohrabiojedrugezvaničnikedasuuborbiprotivmultikulturalizmazajedno,jerje„ugrožen“načinživotatipičanzademokratijeZapada,nesamobezbednost.„Moramo izgraditi sna-žnijadruštvaisnažnijeidentitetekodkuće“,podvukaojeKameron,uskladusakonceptom„Velikogdruštva“kojipromoviše(the Big society).UtomgovoruKameronnajedanneoprezannačindovodiuvezumultikulturalizamsaterorizmom,dokistovremenoindirektnopriznanjeda semeđunjimanemožeuspostavitinikakvadirektnakauzalnaveza.Uzpreterivanjaipretnjekojeoživljavajunekadašnjuanksioznostuodnosuna„strance“,premijerjedaojošjedanprimerneuspešnogijednostranogpristupaproblemukojiuperspektivite-škomožepoboljšatiodnosekulturološkirazličitihgrupa.NatraguHantingtonove(Huntington,S.P.)tezeosudarucivilizacijairazlika-makaoizvorubeskrajnihsukobapluralističkihkoncepcijakojiza-jedničkiživotčinenemogućim,Kameronubeđuje javnostdanudirešenjetenzijekojauvekiznovaokupirasavremenadruštva.

    Premdaseodšezdesetihgodinaprošlogvekamožeprimetitijačanjeubeđenjaoneizmernojmoćimultikulturalizmakojejekodteoretičarakulminiralokrajemdrugogmilenijuma,detaljnijomana-lizomuviđamodajeborbazapravaipriznanjerazličitostiodsvogintenziviranjaimalasnažneoponente,tedajetaj„trijumf“dalekoambivalentinijiodjednostavnoglinearnog„napretka“ubilokojojpojedinačnojfazi.Od2000.godinenaovamoposebnojevidljivodapolitičariintenzivnonastojedaoslabeikompromitujudruštvenepo-kretekojisesmatrajuglavnimakterima„borbezarazlike“,čiji jepolitičkiuticajčestopreuveličavan,koristećitutemuneretkodapo-nuderešenjenekihdrugihpolitičkihidruštvenihproblema(nezapo-slenost,teororizam,itd.).Tezao„pobedimultikulturalizma“jepo-jednostavljena, budući da se radi o skupunekoherentnihdoktrinakojenemajujedinstvenupolitičkuartikulacijuičijenormativneim-plikacijenisujednoznačne.Naprimer,2004.godineTrevorFilips(Phillips, T.), predsednik britanske Komisije za rasnu jednakost(TheCommissionforRacialEquality,CRE),izjaviojekakoželida

  • 99

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    se pojam „multikulturalizam“ukine i da on neće više odobravatiprojektemanjinakojinepromovišuintergacijuibritanskiidentitet(„Britishness“).Istotako,BikuParek(Parekh,B.),profesorpolitič-keteorijenaLondonskojškoliekonomijeipolitičkihnauka,autorizveštajaBudućnost multietničke Britanijeiz2000.godine,nedelimišljenjedajemultikulturalizamdominantankoncept.Aktuelnera-sprave,zaključioje,nemajuposebnihimplikacijanastvaranpoložajmanjinaubritanskomdruštvu.

    Da bismo izneli jedno viđenje o tome da li promenu stava„svetskihsila“smatramodefinitivnimzaokretomkaujedinjujućimpolitikamaliberalnedržave,ponudićemoobjašnjenjegenezeproble-mairazloganjegovevažnostiirelevantnostizasavremenodruštvoipolitičkuteorijuipraksu.Objasnićemokompleksnostpojmapolitikerazlikeinjegovodnossamodernomdržavomliberalnedemokratije,kakobismouzaključnimrazmatranjimaargumentovalizbogčegajegovorkojijeodržaoKameron,poputmnogihsličnih,ograničenogdometapopitanjustvarnogefektausporusavremenihdemokratijaizahteva za priznanjem i uključivanjem različitosti. Ponudićemoobjašnjenjezbogčegaprojekat„državnogmultikulturalizma“zapa-dauteškoće,aliizaštotajvišestrukoproklamovanineuspehnevodijednostavnomzaključivanjuovihpregovoraizmeđudržaveipred-stavnika različitih (manjinskih) zajednica. Predložićemo strategijudrugačijegpostavljanjaproblemarazlikekojaseoslanjanadiskur-zivnudemokratiju,zakojusmatramodamožeponuditinajpovoljni-jepozicijezasvestraneusporuikojasezasadaukazujekaojedinapolaznatačkaupronalaženjunadređenogciljazasveaktere.

    Moderna demokratska država i geneza problema razlike

    JošodAristotela(Αριστοτέλης),čoveksepoimakaopolitič-kobiće,bićekojeseudružujeuzajednicekakobinanajcelishodnijinačin vodio i organizovao zajednički život. Kao najdominantnijioblikpolitičkogorganizovanja,modernadržavaseformirauEvropiurazdobljunakonrenesanseireformacije(Miller2003:123).Mo-dernedržaverazlikujuseodprethodnihoblikapolitičkihorganiza-cijapotomeštozapretpostavkuimajudruštveniugovor,kojimserazjašnjavakakosevlastutemeljujeikakoselegitimizira(Poduna-vac 2001: 75). On se zasniva na konceptu (narodne) suverenosti

  • 100

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    premakomjedržavasamoodređujućetelo,uspostavljenomborba-matokomFrancuskerevolucije iameričkoggrađanskograta,gde„svavlastproizilaziiznarodaipripadanarodu“.

    Političkotelokojeuspostavlja„samovladavinu“umodernojdržavijenarod,odnosnonacija:skupgrađanakojiživenaodređe-noj teritoriji povezan zajedničkim karakteristikama. Poredakmo-dernedržavebazirasenautvrđenomodnosuizmeđupolitičkeza-jedniceiteritorije,kojijeosnovanjeneintegracije.Dvanajvažnijaobeležjamodernihdržavauspostavljenavelikimrevolucijamajesureprezentativni karakter državnih institucija i garantovanje pravagrađanima, odnosno zaštita građanskih prava konstitucionalnimokvirimaodneograničeneiarbitrarnevlasti.Kadakažemodasavre-menadržavagarantujepravagrađanima,ukazujemonanjenliberal-nikarakter,nanjenoproizilaženjeizdijalektičkeborbeizmeđumoćivladeiliberalnihvrednostislobodepojedinca,međusobnimuravno-težavanjemnarodnesuverenostiinačelaorganičenevlasti(up.Mi-jatovićidr.2008:85).

    Porednačinanakojiseutemeljuje,važnajeipromenauna-činunakoji se vlast umodernoj državi legitimizuje.Legitimnostmodernedržavebazirasenapristanku i saglasnosti građana,njiho-vojpotvrdidaporedakzaslužujepodrškuilojalnost(Bohman1996:4).Zarazlikuoddespotskih,pretpolitičkihrežimagdejerazlogpri-hvatanjavlastibiostrahododmazdesuverenakojijeprisvajaoap-solutnuvlast,legitimnostumodernojdržavibazirasenaprihvatanjukoje je zasnovano na uverenju u valjanost političkog poretka, naracionalnomrazloguuskladusadominantnomtekovinomraciona-lizma.Post(Post,R.)smatradajeodnosizmeđupojedinačnihvoljapripadnikapolitičkezajedniceiopštevolje izuzetnovažan–ukoli-ko izmeđunjihnepostojisaglasnost,donošenjeodukaunutar togdruštvajeopresivno(Post2006:27).Takvorazmišljanjeproističeizsvevećegpridavanjaznačajapojedincuuepohimodernizma,kadaprotivstavljenostdržaveidruštvadolazidoizražajazbogsveizraže-nijegindividualizma.Shemakonstitucijemodernenacionalnedrža-vesastojiseodtriparalelnaprocesa:racionalizacije,osvajanjapra-va,emancipovanjaikulturneintegracije(Podunavac2001:73).

    Proces formiranja modernih država odvijao se putem dvaključnamehanizmaintergacijekojinisu istoznačni,alikojiu tomprocesudelujukomplementarno,uspostavljajućijedinstvo(admini-

  • 101

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    strativno, jezičko, kulturno) svih stanovnika političke zajednicekojasarazvojemmodernedržavepočinjedaseshvatateritorijalno: građanstva i nacionaliteta.Jačanjeicentralizacijadržavnihaparatanijesemoglasprovestiformalnimprocesima,većjebilopotrebno„neštovišeodtoga“,biojepotebanmehanizampolitičkeintegracijekojibisebaziraonaelementimakulturnoghomogeniteta(Poduna-vac2001:63).

    Ulogu građanstva u formiranjumoderne države objašnjavaMaršal(Marshall,T.H.)uraduKlasa, građanstvo i društveni razvoj (Marshall 1994). Formiranje građanstva Maršal vidi kao linearniprocesekspanzijegrađanskihpravaidužnosti,povezanihsaproce-somkapitalističkemodernizacije(industralizacija,urbanizacija,itd.)irazvoja.Štaviše,ongrađanstvovidikao„arhitektulegitimnedru-štvenenejednakosti“iinteresujegadalibazičnagrađanskajedna-kostmožedastojinaporedosanejednakošćudruštvenihklasa(Mar-shall1994:8).Građanskistatusjepodefinicijinacionalan,obezbeđenza sve punopravne članove političke zajednice, i sastoji se iz triosnovnaelementa:skupaprava,statusakojiimanormativneimpli-kacije(pravaiobaveze)iformezajedničkogidentiteta.Statusgrađa-napodrazumevaskuppravau„slojevima“kojisenadograđuju,odkojihsunaprvommestucivilnapravakojaseodnosenaminimumsloboda,jednakostisigurnost.Narednislojsupolitičkaprava,kojasunastalakaorezultatsocijalnihiustavnihborbiuXIXveku,apo-drazumevajuširenjepravaglasanasvevišedruštvenihslojevaipri-stupjavnimslužbama.Umestodasedirektnoizvodeizstatusagra-đanstva, politička prava se izvode iz civilnih prava.Taj postupak„osvajanja“pravazaMaršalaima„univerzalnikarakter“,jersevidikao „opšte oslobođenje i emancipacija“ (Marshall 1994: 12).Tekpolitičkapravastvarajupretpostavkezademokratskiporedak.

    Poslednjislojčinesocijalnapravakojaobezbeđujusocijalnusigurnostiživotuskladusaostvarenimstandardima.KrajemXVIIIvekadogodilase„finalnaborba“izmeđustaroginovog,planiranogdruštvaikompetitivneekonomije.Građanstvojepodeljenonovimdruštvenim poretkom, gde su socijalna prava isključena iz opšteskupineprava,doksucivilna„uhvatilakorak“sanovimporetkom(Marshall1994:14).Socijalnaprava,premaovojkoncepciji,nisupostalaintegralnideograđanskogstatusasvedoXXveka(kadado-lazi do izražaja problem socio-kulturnih razlika). Ključna odlika

  • 102

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    modernogugovorajestedajetodogovorizmeđuljudikojisuslo-bodniijednakiustatusu,alinenužnoiumoći(Marshall1994:20).Postojeograničenjateorijeegalitarizmakojaproizilazeizčinjenicedaonaparalelnodelujenapoljugrađanstvainapoljuekonomskogsistema,sarazličitimkonsekvencama(Marshall1994:39).

    Premda jeMaršalova tipologija bila višestruko kritikovana,omogućilajeslojevitijeinterpretiranjedruštvene(ne)jednakostiisa-gledavanje međusobne nekonzistentnosti države i društva: dok sugrađanipolitičkijednaki,onimogubitinejednakisocijalno,ekonom-skiipopitanjumoći.Maršalovaanalizajepružilauvidupostojanjedvekoncepcijemodernedržavekojepočivajunarazličitomshvatanjuporetka.Socijalnapravanisusamo„narednistupanj“građanstvavećotvarajupitanjesocijalnejednakostikaonormativnuobavezuliberal-no-demokratske države i uslov njene legitimnosti. Centralna idejademokratijejepotragazaboljom,potpunijomdemokratijom(Dryzek2000:80),aciljprosvetiteljskogprojektajeemancipacija,oslobađa-nječovekaod„nepunoletnostinjegovograzuma“uKantovom(Kant,I.)određenju.Ukolikoemancipacijapodrazumevada„ljudikaopo-sledicutogabirajuikontrolišudruštveneuslovesopstvenihživotadomogućegmaksimuma“,demokratizacijasetičeuklanjanjasvihfakto-ra koji ograničavaju ljudsku emancipaciju (Bohman 1996: 11).Taargumentacijajenalinijidržaveblagostanja,gdesuisocijalnapravauslovlegitimnostiporetka,nesamocivilnaipolitička,štoimavažneimplikacijezapreraspodelumaterijalnihinematerijalnihdobara.Sadrugestranejekapitalističkadržavakompetivnosti.

    Drugiintegrativniprincipmodernihdržavajenacija.Načinnakojinacijafiguriraukonstelacijiformiranjamodernedržaveodznačaja je za razumevanjemnogih savremenih procesa. Kada susrušene društvene hijerarhije bazirane na tradiciji i nasledstvu uzojačavanjeindividualizma,procesmodernizacijejezahtevaointen-zivnijiiafektivnijioblikintegracijeodsamoggrađanstva.Menjaseuloganacijekaopretpolitičkogentitetaionazadobija„konstitutiv-nuuloguuodređivanjupolitičkog identitetagrađanaudemokrat-skojzajednici“ (Habermas2002:36).Formiranjemodernih,naci-onalnihdržavapredvodiojejedanvećinskinarodkojijepreuzimaouloguustavotvorca.Onikojinisučiniliustavotvornuvećinumoglisudasepotčinevećiniibuduasimilovani,ilidapružajuotporkojiu krajnjoj liniji vodi separaciji manjinske zajdnice ili borbi za

  • 103

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    sopstvenudržavu(Podunavac2001:140).Kakobirazdvojilanacio-nalitetodgrađanstva,HanaArent(Arendth,H.)sezalagalazauspo-stavljanje političkog poretka na republikanskim osnovama, naprincipimalegalnostiijavnimgrađanskimvrlinama.Nacijagrađananeizvodisvojidentitetizzajedničkihetničkihikulturnihsvojstava,nego iz prakse građana koji aktivno vrše svoja građanska prava,takodagrađanskirepublikanizampretendujedaraskinesaidejompripadanjapretpolitičkojzajednicikojase integrišenaosnovuza-jedničkogporekla,tradicijeijezika(citirajućiRenana(Renan,E.),Habermas2002:37).Međutim,odnosdržaveigrađanaostajetakavdatražidodatnuposredujućustrukturukojaćeobezbediti(kulturnu)homogenostidruštvenukoheziju.

    Obziromdajevećinamodernihdržavaobuhvatalateritorijesaheterogenimstanovništvom,bilojepotrebnocentralizovatiista-bilizovativlastrastućihdržavnihaparata.Pomenutuulogumoglajedaodigrasamocentralizovanadržavaoblikovanapoprincipujednedominantnenacijeikulture,štojepodrazumevalohegemonijune-kihnacionalnihgrupanasuprotdrugimslojevimastanovništva.Sazapadanjemmodernedržaveukrizupostajeočiglednodanijeupot-punostimogućerazdvojitinjenoopravdanjeodmitaozajedničkomporeklu.Stimuvezijavljasenacionalizamsavremenihdržavakojenemogudaobezbedekohezijunatemeljuopštihgrađanskihvrlina.Egalitarnistatusgrađanautomkontekstunijemogaodabudedoslo-vanisveobuhvatan,jernisusviljudinaodređenojteritorijidobijalistatusgrađana.Sadrugestrane,tajprocesjerezultiraoproblematič-nimodnosimapremadrugimnacijamaigrupama,kakounutartakoiizvanvlastitihgranica,sakojimajeuspostavljenodnoskonkuren-cijeilisukoba.

    Modernadržava je homogenizovananaprincipimamodelazajedništvapoosnovuporekla,kojiuokvirujeuniverzalnistatuspoosnovugrađanstva.KakonaglašavajuJ.KišiI.Hont(Hont,I.),pri-rodanacionalizmajeantinomična:onjeegalitaranuokivirimanaci-je,alineiprema„spolja“;onje„strategijauslužbiidentitetadrža-vljana, ali je istovremeno neodvojivo i strategija ograničavanjaučešća“(cit.premaPodunavac2001:73).Modernaliberalnademo-kratija izgrađenajenatemeljimanacionalnedržavesasvojstvimademokratičnosti – obezbeđenje pravaglasa i političke jednakosti,kao i liberalnosti – čuvanje sloboda i prava građana (Podunavac

  • 104

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    2001:86).Međutim,stanovništvoodređeneteritorijenakojojseus-postavljasuverenavlastputemkonstitucionalnihokviravišestrukoje,krozistoriju,podeljenopomnoštvuosnova,štobivapotiskivanonacionalnimkulturamaiideologijama.Doksenapočetku„borbazarazlike“ prevashodno odnosila na osećanje uskraćenosti političkeravnopravnosti ielementranihpolitičkihpravamanjinskihgrupa ižena,danasseterminpretežnoupotrebljavadaoznačijedanpriličnodrugačijifenomen:grupnapravakojasezahtevajupoosnovukul-turne ili nacionalne različitosti, kao i pokrete nacionalnog samo-opredeljenja.

    Pretpostavke politike razlika i tolerancija

    IzperspektiveMaršaloveteorijegrađanstva,zahtevizapri-znanjem i uključivanjem pluralističkih identiteta i garantovanjemnjhovihcivilnih,političkihisocijalnihpravamoguseshvatitikaoočekivani razvoj situacijepremašemiproširivanjaegalitarističkihtežnji.Promenamastrukturamoći samodernizacijomdošle sudoizražajanepravilnostiuširenjuidistribucijisocijalnihpravauodno-sunacivilnaipolitička,takodaskupineoštećenetakvimrazvojemdogađaja,poputžena,manjinaidrugih,nastojedaseizborezasta-tus„doslednijejednakosti“.Problemnastajeuodnosunaliberalnuparadigmukojaprepoznajesamo individualna,univerzalnaprava,takodazahtevikojidolazesapozicijepolitikerazlikedelujunaru-šavajuće. Postavlja se pitanje univerzalnosti socijalnih prava, presvegaekonomskih,kojapostepenobivajuisključenaizuniverzalnihkoncepataslobodeijednakosti.7Dabismorazumelizahtevepolitikerazlikeuodnosunaliberalnedemokratije,najprećemoodereditipo-jampolitikerazlikeitolerancijeiobjasnitinekolikokoncepcijapri-znanjakojenuderazličiteinterpretacijespora.

    7 Ženevska konvencija iz1864.godineiUniverzalna deklaracija o ljudskim pravima,sastavljenapouzorunadokumentizFrancuskegrađanskerevolucije,usvo-jenanaGeneralnojsedniciUN-a1948.,predstavljajupravneosnovekonceptaljudskihprava.Upočetkuseinsistiralonatomedasuljudskapravanedeljivaidaobuhvatajugrađanska,politička,ekonomska,društvenaikulturnaprava.Ipak,kasnijejedošlodopodele na Sporazum o građanskim i političkim pravima i Sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima.Zapadna,liberalno-demokratskadruštvasusezala-galadapolitičkaiekonomskapravabuduodvojenaudvarazličitasporazuma,jersuekonomskapravadostignućailiaspiracijepotomtumačenju,neprava.

  • 105

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    Politika razlika obuhvata sistemske zahteve pluralističkihidentitetakojideleiskustvopolitičkenepriznatostiiteškoćeidenti-fikovanjasavladajućimporetkomikulturom,aliinjihovmeđusob-nidijalog i sukob.MekBrajd (McBride,C.) razlikujedvaoblikapriznanja:onokojejeokrenutosebi,okupiranorazlikamaiautentič-nošću,sajednestrane;sadrugestrane,egalitarnopriznanjekojesepozivanaunivrzalnevrednostijednakostiiravnopravnosti(McBri-de2005:514).Zahtevidarazličitostibudunormativnoprepoznateipriznate ispostavljaju se u cilju obezbeđivanja prava na slobodu,jednakost,samoopredeljenjeiparticipacijuuodlučivanju.Savreme-nedemokratijezahtevajuopštujednakostpredzakonom,alipotreb-nojedasebemožemodadoživimokaoautorezakonakojinasoba-vezujunaposlušnost(Taylor1992:ix);tojeosnovasaglasnostikojaje,kaoštojevećpojašnjeno,suštinalegitimnostisavremenihdrža-va.Postavljasepitanjekojavrstazajednicemožedaseizgradinatemeljupluralizmanjenihpripadnikaikakodržavatrebadasepo-stavipremazahtevimadaobuhvatisvupolitičkusloženostpolitič-kihsubjekatakojejepotrebnoobjedinitinekimokviromkojipočivanabaremminimalnomzajedništvu.

    Odgovormodernedržavedošaojeizpretpostavkeouniver-zalnosti(pravnog)okvirakojimseregulišumeđusobniodnosidrža-veigrađana:„Poštoseobičajnosnazajednica,kaoštojevećnazna-čeno,integrišenaosnovuzajedničkogporekla,tradicijeijezika,toondaznačidapolitičkazajednicanemožesvojidentitetizvoditiizzajedničkih etničkih i kulturnih obeležja svojih članova, tj. da senjenikonstitutivniprincipinemogudovoditiuvezusakulturno-et-ničkimterminima(Divjak2007).Iztakvepretpostavkenužnoslediminimalni,formalniokvirfunkcionisanjasavremenedržaveipret-postavkaonjenojnužnojneutralnostiuodnosunarazlikekojedola-zepoosnovuetničkepripadnosti,religijskog,etičkogopredeljenja,ilinekogdrugogkriterijuma,jeruniverzalninormativniokvirpred-stavljaimperativ.Individualističkalogikaliberalnedržavedržidasekulturno-etničkegrupenemoguposmatratikaointeresnejediniceidabisvakadrugainterpretacijaznačilanarušavanjepretpostavkinakojimaporedak liberalnedržavepočiva.U liberalnojdemokratiji,građanisvojapravastičuneposredno,stoganikakvavrstakulturneilietničkepripadnostinemožebitiposrednikusticanjuiobezbeđi-vanju individualne autonomije.Liberalni odgovor na pitanje koja

  • 106

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    vrstazajednicemožedaseformirautimuslovima,adaipakodržisvoju legitimnost, dat je konceptom tolerancije koja se osiguravazajedničkimkonstitucionalnimporetkomiosobitomvrstomgrađan-skekulturekojaproizilaziizprincipaneutralnosti.Boumanrazliku-je„negativnu“,odnosno„slabu“tolernacijuod„pozitivne“ili„jake“tolerancije, karakteristične za deliberativne demokratije (Bohman2003:758).

    NultikoncepttolerancijezastupaČandranKuktas(Kukathas,C.),kojismatradabilokakvopriznanjeposebnosti,poredzagaran-tovanihindividualnihprava,narušavastabilnostdržaveiobezbeđi-vanjeosnovnihprava.Kuktaszapravoodustajeod tolerancije, jerdržavanebitrebalodasledi„kulturneintegracije“niti„kulturniin-ženjering“,već„politikuravnodušnosti“premamanjinskimgrupa-ma(Kukathas2003:15).Tostanovištejesvojstvenolibertarijanskojškoliliberalneteorije,akonceptignorisanjazapravoinijenekinovodgovornazahteve„demokratijerazlike“(Dryzek2000).Podseti-mosebritanskogpremijera,kojismatradajeaktuelnostanjeuVeli-kojBritanijirezultat„pasivnetolerancije“razlikakojesuzatim„re-zultirale“izolacijomiseparacijomgrupa,čakiterorizmom.Odgovorliberalnedržavenazahtevemanjinačestosesvodioupravonajed-nostranouspostavljanjezahtevailiindiferentnost.Ukolikodetaljni-jepogledamosamgovor,možemodaprimetimosličnonapuštanjeprincipa tolerancije.Bilokakvouzimanjeuobzir druge strane ilidijalogajeizostalo,ajedinopreostalojestenužnostdobrovoljneasi-milacije.Uokvirimajavnesferevećinapitanjakojasetičupolitikerazlikenisudobrodošla,jerpoliberalnojdefinicjitonijeprostorgdeonatrebadabudurazmatrana.Saliberalnestrane,polaziseodsta-novištvadajejavnasferaneutralna,aliisamanjenaformaprethod-nojekonceptualizovanapopretpostavkamaliberalizma.

    Princip tolerancije jenužnozavisanodnekognormativnogokvira iodređenogshvatanjadobrogporetka,kojimuobezbeđujesadržajigranice.Moguseizdvojitičetirioblikatolerancijekojasuorganizovanapremastepenuiuodnosunakoncepcijedobrakojasezastupaju(Forst,2008).Najprimarnijistupanjtolerancijejedozvola (permission), koja se bazira na postojanju autoritarne većine kojadajedozvoluzastupnicimadrugačijihkoncepcijaili,rolsovskireče-no,drugačijihobuhvatnihdoktrina(comprehensive doctrine)daživeu skladu sa svojim ubeđenjima u okviru iste političke zajednice.

  • 107

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    Naredni stupanj je koegzistencija (coexistence) dve„strane“,odno-sno vrednosne ili kultrune orijentacije. Ovaj stepen tolerancije je takođeminimalan:postojisaglasnostolegitimnomzalaganjusvakegrupezasvojeciljeve,alizarazlikuoddozvole,nijednagrupanijemanjinaikarakterišeihpribližnireciprocitetmoći.Treće,dodatnoproširenoiojačanoshvatanjetolerancijezasnivasenauvažavanju (respect),gdestranerecipročnopoštujujednadrugu,bezfavorizo-vanja (Wheale 1985; Forst 2002). Poslednji, najpotpuniji stupanjtolerancije jeste uzajamno poštovanje (esteem),kojepodrazumevazahtevnijinivouzajamnogpriznanjanegouvažavanje,uključujućiiodređenistepenpriznavanjavrednostisuprotnihnašim.KaojedanodzastupnikaoveteorijenavodiseDžozefRac(Raz,J.),kojijeusvompriloguzaknjiguOpravdavanje tolerancije. Konceptualna i istorijska perspektiva obrazložioprinciptolerancijekojisezasnivanaprigovoruMilovom(Mill,J.S.)„principupovrede“(harm princi-ple).Poredliberalnogshvatanjatolerancijekojaseoslanjanafilozo-fijuDžonaLoka(Locke,John)mogućejedefinisatiidrugoshvata-nje tolerancije koja se zasniva na shvatanjima prosvetitelja PjeraBejla(PierreBayle)kojućemoobrazložitineštokasnije.Onanudidrugačijipoglednaneutralnost.

    Modernaliberalnadržavakojapočivanaprincipugrađanstvaisuverenostisvojprojekat,kaoštosmonapomenuli,realizujepodpretpostavkama univerzalnosti i neutralnosti. Sa stanovišta kritič-kogpristupa,tojenajproblematičnijepolazišteliberalnekoncepci-je.Naime, kritika liberalne države se odnosi na unutrašnju proti-vrečnost liberalizma koji se sastoji od dva diskurzivna nivoa, odkojihjejednodoktrina,učenjekojepotičeizXVIIveka,adrugojepolitičkateorija,shvatanjepolitičkogporetkakojesenemožejed-nostavnoizvestiizdoktrinekojajezastupljenaudruštvukaodomi-nantnapolitičkakultura.8Iztedvostrukostiliberalizamobezbeđujesvojuprevlast,pretpostavljajućineupitnoprvenstvoindividueineprepoznajućigrupeunormativnomdiskursu.

    Problemodnosapojedincaidruštvaprevazilazipolitičkute-orijuitičeseširegobjašnjenjarazvojaljudskogdruštvaipitanjada

    8 „Ipak,dugotrajnojavnoprisustvoiukorenjenostupolitičkojkulturinisudovoljni.Principipostajunormativnoopravdanepolitičkevrednostiukoliko suustanjudauspostaveokvirunutarkogaseodvijapolitičkora-suđivanjeipostavepragzavršenjeprinude“(Pavićević,Đ.2007).

  • 108

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    liutomprocesuprimatimapojedinacilidruštvo.Debatanatutemunijeokončanajednostavnimzaključkom,aupolitičkojteorijijear-tikulisanakaoliberalno-komunitarnispor.Utomkontekstu,zahtevizapriznanjemrazlikakaoosnovompravashvatajusenadvanačina:jedanjeproširivanjeilinadogradnjaužeg,minimalnogkonceptali-beralnedržavekojisefokusiranazaštituuniverzalnihpravapojedi-naca,adrugijeradikalnijaverzijapolitikapriznanjakojapredlažealternativnemodeleidopuštastavljanjegrupnihpravanavrhlisteprioriteta.Pretpostavkaodkojekrećuobarešenjajestezaključakdapitanjezajedniceuokviruliberalnogpolitičkoguređenjanijerešenonaadekvatannačin,daliberalizamnemožedapretendujenaneupit-nouniverzalnovaženjeidaprinciptolerancijenijedovoljan.

    AjrisJang(Young,M.I.)uraduPravednost i politika razlike iznosijednoodnajizraženijihstanovištarazlike.Onakritikujepozi-tivizamiredukcionizamupolitičkojteoriji,jerseinstitucijekojebitrebalokritičkipreispitivati,uzimaju„zdravozagotovo“.Političkisubjektiseunifikujuipažnjaseusmeravanaopštostiistovetnost,arazlikeseignorišu.Participativnademokratija,smatraJangova,saliberalnomteorijomdelineštozajedničko–„sklonostpotiskivanjurazlikeshvatanjemdržavnogporetkakaouniverzalnogijedinstve-nog“(Jang2005:18).Onasmatradajepravednostglavnatemapo-litičkefilozofije,alidasepažnjapritomneopravdanousmeravanaraspodelu,doksepitanjadominacijeiugnjetavanjastavljajuudrugiplan.Stoga,smatradabipažnjunormativneteorijetrebalodaprivu-kuiproblemidonošenjaodluka,podeleradaikulture,odnosnopi-tanjamoći.Ona ne razvija još jednu teoriju pravednosti, koje seuglavnomformulišunezavisnoodkonkretnihokolnosti društvenog života,većnameravadarazvijedijaloški,racionalnidiskurspraved-nosti(Jang2005:11).

    PolazištekoncepcijeAjrisJangjekritičkateorija,kojapred-stavlja„oblikdiskursakojiprojiciranormativnemogućnostiuodre-đenojdatojdruštvenoj stvarnosti“ (Jang2005:12).Onaosporavapojmovenepristrasnosti,opštegdobraizajednice,ograđujućiseodHabermasovog„prećutnogprihvatanjahomogenejavnosti“,prem-dasledi idejupravednostikojaproizilazi izHabermasovogpojma(Habermas)„komunikativneetike“(Jang2005:46).AjrisJanguka-zujenapojamzajednice(skupina)kojiseretkorazmatra,jerpostojifokusnasistemilinapojedinca,alikojiimakonkretneposledicepo

  • 109

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    identitetpojedinaca ipozicioniranjeupolitičkompolju.Pojedinciautomatskipripadajubrojnimgrupamaimnogeodnjihnitibiraju,nitimogudanapuste,takodaiapriorna„dodeljenost“nekojgrupimože da se shvati kao izvor ugnjetavanja. Prepoznaje pet oblikaugnjetavanja:izrabljivanje,marginalizaciju,nemoć,kulturniimpe-rijalizaminasilje.Pluralizaminteresnihgrupamožedadepolitizirajavniživot,takoštogačinifragmentarnim,štoneideuprilogdemo-kratizaciji(Jang2005:92–93).

    AjrisJangiznosikoncepcijupolitičkogkojapolaziodpret-postavkedaporicanjerazlikadoprinosipotlačenompoložajumanji-na.Njenoshvatanjepolitičkogjeproširenoiporedformalnog,obu-hvata i neformalni nivo, nivo političke kulture. Prema stavu kojiiznosi, ona značajno istupa iz dominantne liberalne paradigme:„Skupinenepostojeodvojenoodpojedinaca,oneprethodepojedin-cimaudruštvujerseidentitetipojedinacadelimičnorazvijajupre-maobeležjimagrupakojimapripadaju“(Jang2005:16).Zaključu-jemo da Jangova stoji na prilično definisanom komunitarnomstanovištu.Kaoalternativuliberalnomindividualizmuonapredlažeideal„gradskogživota“,primerdruštvenihodnosauokvirukojihsepremarazlikamamožeodnositibezisključivanja(Jang2005:276).Alternativasulokalnezajednice,kojemogubitiboljiizvorinterga-cije.Paradoksalno,iakonadrugačijimideološkimpretpostavkama,tojeupravoonoštopredlažeibritanskipremijerkonceptom„veli-kogdruštva“.

    KaodrugostanovišteizložićemouticajnukoncepcijuČarlsaTejlora.Identitetjezanjegadelimičnooblikovanpriznanjemilinje-govim odsustvom, kojemože da predstavlja vid opresije (Taylor1994:25).Modernojpreokupacijiidentitetimaipriznanjemdopri-neojekolapsdruštvenihhijerarhija,kojesubileosnovastatusaza-snovanognačasti(honour).Umestočastiuvodisekriterijumdosto-janstva(dignity),kompatibilnijisademokratijom.Dolazidonovogshvatanjaidentitetakojesebaziranaautentičnosti,doindividuali-zovanog shvatanja sebe (Taylor 1994: 28). Promenjeno shvatanjeindividueumodernojsvestibilojepovezanosapokretomromanti-zma,sakojimjeiRuso(Rousseau,J.J.)delionekeodpretpostavki.Noviindividualizamjebiovažan,jerjepredstavljaotransformacijudruštvenihstrukturauokvirukojihjeidentitetbiofiksirandruštve-nimpoložajem.Počinjedasenaglašavadijaloškikarakterljudske

  • 110

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    prirodekojaserazvijauodnosupremaokruženju,gdesepojedinacuvekoblikujekrozdijalog(Taylor1994:32).Tajdijaloškikarakteridentitetadajepriznanjuposebanznačaj,jerotkrivadapriznanjenedolazisamoposebi,negojerezultatmeđusobnerazmene(Taylor1994:34).Priznanjezavisiod„značajnihdrugih“(Mead,J.H.),štouovomkontekstumožedaoznačavaisampolitičkisistem.Neod-nosisesamonadoslovnoprepoznavanjedrugačijegkulturnogiden-titeta, nego i na prepoznavanje njegovog značaja i ravnopravnevrednosti(Wolf1994).Promenaosnovestatusadošlajezajednosauniverzalizmomishvatanjemgrađanstva,kojejenaglašavalojedna-kodostojanstvosvihgrađanaiizjednačavanjeprava(Taylor1994:37).TejlorreferiranaMaršalovkonceptrazvojagrađanstvaipravakakobinaglasiodanijeizvesnodalisetoizjednačavanjeodnosilosamonacivilnaipolitičkaprava,ilijeobuhvataloisocijalna.

    Istovremenosauniverzalizacijompravaodvijaseidiferenci-jacija,jersvakotrebadabudepriznatposvojojjedinstvenosti.Tadva stanovišta su zapravo komplementarna: „Univerzalni zahtevosnažujespoznavanjespecifičnosti“(Taylor1994:39).Prosvetitelj-stvo je uprvi plan stavilo idejuda je svaka individuavredna, daljudideleuniverzalanljudskipotencijaldabuduonoštojesuidazaslužujupoštovanje(Taylor1994:41).Tadvamodela,obarazvije-na izpojma jednakogpoštovanja,došlasuukonflikt:dok jeprvizahtvaodaljudetretiramoignorišućirazlikeizastupajućihomoge-nostkojajezapravoodrazjednehegemonijskekulture,drugiseza-lagaozaprepoznavanjeičakojačanjeposebnosti(Taylor1994:43).TejlorobrazlažesvojeshvatanjepolitikerazlikanaprimeruKvebe-ka,frankofonezajedniceuKanadikojajezahtevalazakonskareše-njakojabipodržalaposebnosttezajednice,štojeotvorilopitanjekakoseliberalizamodnosipremakulturnimrazlikama.

    Tejlor se slažeda jemeđunajvažnijimnasleđimamodernedržavestatusgrađanakojikarakterišeskupindividualnihpravakojasusličnaugotovosvimzemljamaZapada(Taylor1994:54).Kolek-tivnizahtevimogudadođuu sukobsa individualnimpravima ilimogubitidiskriminišućipremapojedincu.TejlorsmatradasituacijauKvebekutransformišelibaralnimodel.Onnovimodelidaljevidikaomodelliberalnogdruštva,smatrajućiidasuobapopriličnoza-snovananaodređenimkoncepcijamao tome šta činidobar život.Rigidnostproceduralnogliberalizmamožedapostanenepraktičnai

  • 111

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    onnemožedasepozivanakulturnuneutralnost,budućidajeisam„ratobornavera“(Taylor1994:61–62).

    UsvomkomentarunaTejlorov tekst,Habermasprocenjujedaliseborbezaartikulaciju„kolektivnihiskustvanarušenoginte-griteta“ mogu pomiriti sa individualistički osmišljenom teorijomprava,dajućiafirmativanodgovor.Kolektivnizahtevisemoguin-terpretiratikao„individualnizahtevizadobit“,kakobibiliuskladivisateorijomprava.Podsetimo,zaAjrisJangjeupravopoistovećiva-njeproblemarazlikesaraspodelommaterijalnihdobaraproblema-tično.Ključnojerazgraničenjeizmeđu„dva“liberalizmakojeobra-zlaže Volcer (Waltzer, M.): liberalizma 1 i liberalizma 2. „Prvi“liberalizamsedržiprincipaneutralnostiiindividualnihprava,dok„drugi“ „aktivno podržava specifične koncepcije dobra“ (Taylor1994:96),čimepotencijlnougrožavaprincipeslobode.Ključnopi-tanjekojesepostavljajestedalizahteviprvogidrugogtipaproizi-lazejedanizdrugog,ilisumeđusobnonespojivi,ukonfliktu.Tejlordopuštaograničavanjeindividualnihpravasaciljemdaseobezbediopstanakkuture,aliponačinuobrazloženja,njegovostanovištesemožesmestitiuokvireprošireneliberalneparadgme.

    Habermassmatradadoslovnoprimenjivanateorijapravanijeslepazakulturnerazlike,testoga„sveštojepotrebnojestekonzi-stentnoostvarenjesistemaprava“(Taylor1994:97).Ispravnoshva-tanjeteorijepravajeonokojekorigujegreškeliberalaikomunitari-sta, na čijim kritikama Habermas gradi svoju koncepciju. Odliberalnepozicijegarazlikujeshvatanjeindividuekaosocijalizova-nogpojedinca,odnosnotoštosmatranjenoblagoproširenjeneop-hodnim(Habermas1995:850).Kombinovanjemliberalneikomu-nitarne teorijedobija sezajedničkacivilnakulturakojapriznaje iprihvata različitosti, istovremeno obezbeđujući „neutralnu“ javnusferu(Habermas1995:849).Habermassmatradasepostojećiplu-ralizammožeučinitiodrživimputem–ustavnog patriotizma,oblikazajedničkepolitičkekulturekojimsegrađanimeđusobnoprepozna-ju i priznaju kao pripadnici političke zajednice.Navodeći primerfeminističkogpokreta,Habermasobjašnjavakakoseuniverzalizaci-jaljudskihpravapogrešnoshvatakaoapstraktnonivelisanjerazlika.Ukolikoseispravno,demokratski,shvateosnovnaprava,nemapo-trebedaseuvodikorekcijakojaimjestrana.Međutim,Habermasneobjašnjavakakoserazlikaizmeđuidealnogipostojećegstanja

  • 112

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    moženadomestiti,odnosnokakosedogađadasepravoneshvatainesprovodiispravnoupolitičkojzajednicikojafunkcionišepoprin-cipimaslobodeijednakostiupravnimokvirima,tedolazidougnje-tavanjaimarginalizacije.

    PolazimoodpretpostavkedajestanovišteAjrisJangdobropolazištezaizgradnjukontekstualnoutemeljenepolitičkekultureidaproceduralniliberalnimodeldemokratijenijedovoljanzajednič-kiokvirzapluralističkekoncepcije.DobrovoljnaasimilacijakojuHabermasvidikaorešenje,poredtogaštonijeprihvatljivazadosle-dan demokratski poredak, ne nudi rešenje problema saglasnosti imeđusobnog priznanja članova različitih zajednica umultikultur-nimdruštvima,jerneobjašnjavakakodonjegamožedoćiudatimokolnostima.Rešenjesenemožepostićidaljimignorisanjemrazli-ka,nitinjihovimstavljanjemuprviplan.

    Diskurzivna demokratija i (zajednička) politička kultura

    Usamomcentruprojektaformiranjamodernedržaveleživećpomenutaprotivrečnost,protivrečnostizmeđuprincipauniverzalnihljudskihpravaiprincipanarodnogsuvereniteta(Podunavac2001:140). Kasnije,taprotivrečnostilidihotomijadobijavišestrukeinter-pretacijeimanifestacijekojesetičuodnosaliberalnogkonstitucio-nalizma ikomunitarnogrepublikanizma.Šapironavodidapostojisukobdvaosnovnapristupa:agregativnekoncepcijeopštegdobraideliberativnekoncepcijeopštegdobra,alidaobeverujuukapacitetdeliberacijedavodikaopštemdobru(Shapiro2003:10).UosnovidemokratskogprocesavidimotežnjuzaonimštoRolsnaziva„jav-nomupotrebomuma“istanovištekojezastupamonaginjepristupudiskurzivne demokratije, oblikom deliberativne demokratije kojiimaposebnaobeležja.Dokdeliberativnademokratijaostajeudatiminstitucionalnim okvirima preispitivanja, diskurzivna demokratijaproblematizujedemokratskiosnove institucija, saciljemnjihovogunapređenja.Osnovnopolazištejedaljudimorajudausvojepose-bannačinmišljenjadabimoglidaseudruže idonosezajedničkeodlukeuuslovimarazličitosti.Habermassmatradasepozicijadeli-berativnedemokratijerazlikujeiodliberalneiodrepublikanskepa-radigme(Habermas1994:1),aliidarepublikanskimodelimapred-nostupoređenjusaliberalnim,budućidaseunjemučuvaizvorno

  • 113

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    značenjedemokratijekao„institucionalizacijejavneupotrebeumakojuzajedničkipraktikujuautonomnisugrađani“(Habermas1994:3).Deliberativnademokratijanužnonastajeizdijalektikeovadvanormativnamodelademokratijeirezultattedijalektikekojinaginjekarepublikanskomkonceptudeliberativnedemokratije,formulisankao diskurzivna demokratija, nudi prostor pregovaranja pozicijasvihpripadnikapolitičkezajednice.

    Danasuglavnompostojisaglasnostotomedajedemokratijapoželjan,iuzkonstitucionalnukorekciju,najlegitimnijioblikvlada-vine,jerjetovladavinaukojojnarod„vladasamsobom“,oblikko-lektivnogsamoupravljanjaodkognemalegitimnijevlasti.Ukolikopolitike razlika „imaju problem“ u relaciji sa liberalizmomkoji jeobjašnjennaprethodnimstranicama,kakvproblemrazlikepredsta-vljajuzademokratiju?Demokratija je zamišljenazadrugačijidru-štvenikontekstnegoštosusavremenasloženadruštvaineposrednademokratijaširokeparticipacijeteškodajemoguća.„GrađaniustarojAtinimoždasumoglidaseokupljajuidavoderasprave,alisvepo-slove suumestonjihobavljale žene i robovi, takoda suoni imalislobodnogvremenanapretek,apitanjaokojimasuodlučivalibilasumnogojednostavnijaimanjestručnaodonihsakojimasesuočavajusavremenezajednice“(Svift2008:211).Nijenikakavproblemzami-slitiidealneuslove,moždačaknizamislitiihidealno,alikakoištamogubitistvarniishoditakvogprojektaukontekstuvišestrukouslo-vljenestrukturnenejednakostiokojojsvedočeonikojeonaugnjeta-va?Sviftsmatradajepotrebnodanaumuimamodemokratskevred-nostiisituacijuusvetukadapokušavamodazamislimodruštvokojeobezbeđujesaglasnost i lojalnostsvojihgrađanauprkospluralizmukoncepcija,jertakomožemodadođemodozaključkakojavrstade-mokratijeimanajvišeizgledadasepribližiidealnomobliku,pričemutrebavoditiračunapodjednakooaspektuprocedureipostupka,aliiosadržaju.Kadasmogovoriliotoleranciji,napomenulismodaćemosekasnijevratitinajednodrugačijetumačenjeneutralnosti.

    HabermasuTri normativna modela demokratije tvrdi da sa-vremeni republikanci težeda tumače javnukomunikacijuna„ko-munitarannačin“.„Tojeupravoonajkorakkaetičkojkonstrukcijipolitičkogdiskursakojijaosporavam“(Habermas1944:3).Među-tim,istuetičnostmožemopripisatiiliberalizmu,pogotovoobziromnanačinnakoji seu timokvirimaopravdava tolerancija.Naime,

  • 114

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    premaneolokovskomopravdanjutolerancije,poštovanjeseukazujeindividuamakojesuetičkiipersonalnoautonomnabića,kojaimajusposobnostdabirajuirealizujuodređenukoncepcijudobrogživota.Onoštojetuvažnoištopodvlačimojestedaliberalnakoncepcijanijeetičkineutralna,budućidatakokoncipiranaisamajesteodre-đenaetičkakoncepcija,tenjojpretpostavljamokoncepcijutoleran-cije Pjera Bejla.

    Bejlovakoncepcija tolerancije izbegavaopravdanjekojesebaziranaodređenojkoncepcijidobrogživotaiumestotogaseosla-njana„diskurzivniprincipopravdanja“(thediscoursiveprincipleofjustification).Prematomprincipu,svakanormakojajeobavezujućanauniverzalnomnivou,naročitonormekojesuosnovapravnepri-nude,morajubitiopravdanerazlozimakojisurecipročnoprihvatlji-vizasveonenakojeseodnose,kaozaslodobneijednakegrađane.Ukoliko je norma praćena jednostranim etičkim ili religioznimopravdanjem,legitimnojujeodbaciti.Kompletanargumenttoleran-cije podrazumeva normativni aspekt koji je praćen „epistemolo-škomkomponentom“,gdeetičkiilireligioznirazlozinemogubitidovoljnidaopravdajuupotrebusile.Racionalizacijaargumentacijepomažedaseraščistedilemeokotakozvaneneutralnostiiuniver-zalnostiliberalnekoncepcije,kaoidaseuvidiuslovpotrebandasenađebazičnorešenje.

    Kaddemokratijuodredimokaopostupakdonošenjapolitič-kihodlukaikadzauzmemostanovištedajediskurzivnademokratijanajbolje rešenje pluralizma koncepcija koji otežavaju postizanjekonsenzusaiobezbeđenjelegitimnostivladavineusavremenihdrža-va, i dalje smo daleko odmodela koji bi nam obezbedio rešenjemnoštvaproblemakojiseuveziprimenetogrešenjapojavljuju.De-mokratijasamaposebineobavezujenapoštovanjeilivežbanjemi-šljenjairazuma,budućidaseshvataisamokaoprocedura,činjenicadasamiljudidonosesopstveneodluke(Svift2008:213).Doslednopoštovanjepravilamišljenjaobezbedilobi,akone jednakost svih,ondaizvesnobaremneutralnostjavnesfere.Međutim,nemanikakvegarancijedabiproširenjeparticipacijedovelodotakonečega.Svifttvrdidaje„neposrednademokratijasasvimizvodljiva“,alidatoneznačidabibilaparticipativna(Svift2008:215).Predstavničkade-mokratija,kaooprimalnorešenje,petpostavljadanarodvladaputempredstavnika izabranih na legitimno organizovanim izborima, ali

  • 115

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    stojiprigovordabiračinadizabranimpredstavnicimainjihovimod-lukamakasnijenemajugotovonikakvukontrolu.Ostajepitanjedalisedemokratijaodnosinaprocedureilinaodređenevrednostikojebisvakarazumnaosobapodržala?Kaometododlučivanja/procedura,demokratijaobezbeđujepravoglasaisamimtim,udeouvlasti.Me-đutim,netrebazaboraviti,posebnousvetlugovorabritanskogpre-mijera,dajenasvetuvelikibrojimigranata,izbeglicaidoseljenika,aliidrugihkategorijastanovništvapoputsiromašnihilimarginalizo-vanih, kojima je uskraćeno to „pravo svih prava“ koje se i danasisključivo dodeljuje po osnovu nacionalne pripadnosti: državljan-stvo.9Usvetlusvegatoga,nijepotpunoneproblematičnorećidajepravoglasauniverzalnoljudskopravoidasviimajujednakumoguć-nostdaparticipirajuudonošenjupolitičkihodluka.

    Postojemnoge prednosti i nedostaci diskurzivnogmodela.Poredtogaštopostojepreprekedasedeliberacijadiskurzivnoim-plementiraidaobičnovodiodlučivanjuputempravilavećineume-sto idealnimkonsenzusom,postojeneprikosnoveneprednostidis-kurzivnedemokratijekojećeječinitimodelomkojijeneophodankakobisenezadovoljavajućestanje,kojeseispoljavavelikomdis-krepancijomizmeđučinjenicainormi,ispoljilouviduinicijativezareformom ili nekomdrugomvrstompromenekoja bi proizišla izvoljenaroda,zanekimsveobuhvatnijimbalansom.Štaviše,bezdi-jaloškekomponentenijemogućeniimatiopštuvolju,jertekkrozdijalogstraneukomunikacijiuviđajumišljenjedrugihitakoseza-pravoopštavoljakonstituiše(Shapiro2003:22).Diskurzivnadeli-beracjamoždanećeupotpunostizadovoljitipotreberazličitihgrupadanjihovidentitetbudepriznatujavnojsferi,alićeproblemekarak-terističnezasavremenadruštvakoji se tiču razlika,učinitiprepo-znatljivijim,obezbeđujućiuslovezaadekvatanmodeltolerancije.

    Zaključak: kraj politike razlike?

    DalisenakonkonferencijeuMinhenupribližavamo„krajudemokratije razlika“? Odgovor je definitivno: ne. Jedini mogućikrajpolitikerazlikebiobipostizanjesaglasnostidajedošlodopo-ništavanjarazlogazaosećajisključenosti,nepriznatostiinepoštova-

    9 Nasvetuima,ponekimprocenama,12milionaljudikojinemajudržavljan-stvo,odnosnomatičnudržavu(Blitz,Lynch2009).

  • 116

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    nja,nesamoidentitetanegoiosnovnihpravaislobodamanjinskihidrugihdruštvenihgrupauokvirimaaktuelnogpolitičkogporetka.Izakonceptatolerancijenajčešćesekrijedominacijaiisključivanje,anaprimerugovoraDejvidaKameronamitojasnovidimoučinje-nicidaonopripadnicimadrugihkulturanegovorikaoograđanimaBritanije,premdamnogiodnjihjesugrađaniVelikeBritanijeiima-junjenodržavljanstvo.Takvozaoštravanjeliberalnogstanovištaza-pravopredstavlja„objavljivanjerata“svimakojiserazlikuju,ionosenemožeopravdatipretnjomterorizmasakojimnemanužneveze.„Novapolitika“kojujeKameronpredstaviomožedaprekinedisku-siju samanjinama idaprogresivnobrani svojekonstitucionalne ikulturneokvire,alitimesigurnonećeukinutinitirešitiproblemra-zlike i potrebe za priznanjem. Isključivanje sopstvenih građana uvidu„eksternogfaktora“udržavisigurnonećedoprinetinjihovojsaglasnosti i identifikaciji sa dominantnom kulturom, makar onobilodatouovakvojformipretnjebezikakvihkonstruktivnihpredlo-gakakoćedrugačijapolitikapremamanjinamabitizamišljenainakojinačinćeseodnosiidijalogprihvatljivzaobestraneuzajedniciuspostaviti,uzevšiuobzirnoveokolnosti:dadijaloganećebiti.

    Primljeno:4.avgust2011.Prihvaćeno:8.septembar2011.

    Literatura

    Bayle,P.(1987),Philosophical Commentary,NewYork:Lang.Beljinac,Nikola(2009),„Politikapriznanjapartikularnihidentiteta“,Sin-

    tesis I/I: 31–47.BBC News (2004),„Racebodysnubs‘un-British’work“,(internet)dostu-

    pno na: http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/3615379.stm (pristu-pljeno11.jula2011).

    Blitz,K.B.;Lynch,M.(2009),Statelessness and the Benefits of Citizenship: A Comparative Study,(internet)dostupnona:http://www.udhr60.ch/report/statelessness_paper0609.pdf(pristupljeno:1.avgust2011).

    Bohman,J.(1996),Public Deliberation: Pluralism, Complexity, and De-mocracy,London:MITPress.

    Bohman, J. (2003), „Deliberative Toleration“, Political Theory 31 (6): 757–779.

  • 117

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    Cameron,David (2011),„PM’sspeechatMunichSecurityConference“,(internet) dostupno na: http://www.number10.gov.uk/news/pms-speech-at-munich-security-conference/(pristupljeno11.jul2011).

    Divjak, S. (2007), „Savremeni multikulturalizam i liberalizam kao spor izme đu dve koncepcije prava i nacije“, (internet) dostupno na:http://www.kczr.org/download/okrugli_stolovi/01_divjak.pdf (pri-stupljeno:1.avgust2011).

    Dryzek, J. (2000), „Discursive Democracy vs. Liberal Democracy“, u:SawardM.(prir.),Democratic Innovation,London:Routledge,str.78–93.

    Forst,R.(2002),Contexts of Justice,BerkeleyandLosAngeles:UniversityofCaliforniaPress.

    Forst,R.(2008),„Toleration“,The Stanford Encyclopedia of Philosophy, (internet) dostupno na: http://plato.stanford.edu/entries/toleration/ (pristupljeno: 31. jul 2011).

    Habermas,J.(2002),„Građanstvoinacionalniidentitet:nekarazmišljanjaobudućnostiEvrope“,u:Divjak,S. (prir.),Nacija, kultura i gra-đanstvo,Beograd:SlužbenilistSRJ,str.35–47.

    Habermas, J. (1995), „Multiculturalism and the Liberal State“,Stanford Law Review47(5):849–853.

    Habermas,J.(1994),„ThreeNormativeModelsofDemocracy“,Constela-tions1(1):1–10.

    Habermas, Jirgen (2003), „Borbe za priznanje u demokratskoj pravnojdržavi“,uGatman,E.(prir.),Multikulturalizam – ispitivanje politi-ka priznanja,NoviSad:Centarzamultikulturalnost,str.93–123.

    Jang,M.Ajris(2005),Pravednost i politika razlike,Zagreb:NakladaJa-senski i Turk.

    Kukathas, C. (2003), The Liberal Archipelago: A Theory of Diversity and Freedom,Oxford:OxfordUniversityPress.

    Larmore, C. (1996), The Morals of Modernity, Cambridge: CambridgeUniversityPress.

    Marshall,T.,H.(1994),„Class,CitizenshipandSocialDevelopment“,u:Turner,S.B. idr.(prir.),Citizenship: Critical Concepts. London: Routledge,str.5–44

    McBride,Cillian(2005),„DeliberativeDemocracyandthePoliticsofRe-cognition“,Political Studies53(3):497–515.

    Mijatović,B.idr.(2008),Pojmovnik liberalne demokratije,Beograd:Slu-žbeniglasnikiCentarzaliberalno–demokratskestudije.

    Miller,D.(2003),Blackwellova enciklopedija političke misli A–LJ,Zagreb:Demetra–FilozofskabibliotekaDimitrijaSavića.

  • 118

    SA

    nJA

    Pe

    TkO

    VS

    kA

    ParekhB.(2000),The Future of Multi-Ethnic Britain: Report of the Commi-ssion on the Future of Multi-Ethnic Britain,London:ProfileBooks.

    Pavićević,Đ.(2007),„Problemdoktrinarnepolitičkerepresijeuliberalnojteoriji“,Godišnjak fakulteta političkih nauka,Beograd:Fakultetpo-litičkihnauka,str.29–44

    Podunavac, M. (2000), „Liberalizam i multikulturalizam“, Filozofija i društvo,XVII:77–91.

    Podunavac,Milan(2010),„Politikepriznanjaipolitičkograđanstvo“,Po-litička misao47(2):37–54.

    Podunavac,M.(2001),Princip građanstva i poredak politike,Beograd:Či-gojaštampaiFakultetpolitičkihnauka.

    Post,R.(2006),„DemocracyandEquality“,Annals of the American Aca-demy of Political and Social Science603(1):24–36.

    Raz,J.(1987),„Autonomy,Toleration,andtheHarmPrinciple“,u:Gavi-son,R.(prir.),Issues in Contemporary Legal Philosophy,Oxford:ClarendonPress,str.155–175.

    Shapiro,I.(2003),The State of Democratic Theory,PrincetonandOxford:PrincetonUniversityPress.

    Svift,A.(2008),Politička filozofija,Beograd:CLIO .Takaki,R.(1993),„Multiculturalism:BattlegroundorMeetingGround?“,

    Annals of the American Academy of Political and Social Science 530(1):109–121.

    Taylor,C.(1994), Multiculturalismand„ThePoliticsofRecognition“,u:Gutman,Amy;Taylor,C.(prir.),Multiculturalism: Examining the Politics of Recognition,PrincetonNewJersey:PrincetonUniversi-tyPress,str.25–75.

    TheObserverEditorial(2011),„Multiculturalism:MrCameron’scrudeca-ricature solvesnoproblems“, (internet)dostupnona:http://www.guardian.co.uk/commentisfr(pristupljeno:1.avgust2011).

    Weale,A.(1985),„Toleration,IndividualDifferences,andRespectforPer-sons“,uJ.HortonandS.Mendus(prir.),Aspects of Toleration,Lon-donandNewYork:Methuen,str.16–35.

    Wolf,S.(1994),„CommenttoCharlesTaylor’s‘Thepoliticsofrecogniti-on“,u:A.Gutmann(prir.),Multiculturalism,NewJersey:PrincetonUniversityPress,str.75–85.

  • 119

    FILO

    ZOFI

    JA I

    DR

    TVO

    3/2

    011

    Sanja Petkovska

    DEMOCRACYANDPOLITICSOFDIFFERENCE–THROUGHTHEPRISMOFCURRENTSITUATION

    Summary

    The problems of difference and identity are articulated in the form of adisputestartingwiththeestablishmentofliberaldemocraciesandbecomingmoreandmoreintense:adisputeaboutthewaythepoliticalcommunityisestablishedanddefendedinconnectiontotheissueofrelationbetweentheindividualbeingandthecollective.ThepaperanalyzesthelatestreflectionsofEuropeanpolicytotheprob-lemofdifferences and the likelihoodof thesis about the endofmulticulturalismheardafterthesecurityconferenceinMunichtoberelevant,bytheexplanationofthegenesisof theproblemanda reviewofofferedsolutions.Additionally,paperexplains thenotionofmodernstatebytheprinciplesofcitizenshipandnationinrelationtothequestionsofidentityanddifference,withspecialaccentonconceptsofneutralityandtoleranceasakeyspotsisthisdebate.Inconclusion,papersumsupthereasonswhythegapproblemcannoteasilybeovercomeandhowdiscursivedemocracycanpotentiallybeadifferentfuturefocusofthedispute.

    Key words:Politicsofdifference,pluralism,thecitizenshipprinciple,na-tionalism,toleranceanddiscursivedemocracy.