Daniel - Adventisti Hrvatska · do-Perzija, GrËka, Rim i Boæje vjeËno kraljevstvo koje Êe nastupiti na-kon Isusovog drugog dolaska. S naπega glediπta danas, buduÊi da æivimo

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (1/2020) • 1

Daniel

Elias Brasil de Souza

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

SijeËanj, veljaËa i oæujak 2020.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (1/2020)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 1/2020.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan •Prijevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Lji-

ljana –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj

1. Od Ëitanja do razumijevanja

2. Od Jeruzalema do Babilona

3. Od tajne do otkrivenja

4. Od uæarene peÊi do palaËe

5. Od oholosti do poniznosti

6. Od samoljublja do propasti

7. Od jame s lavovima do jame s anelima

8. Od olujnog mora do nebeskih oblaka

9. Od okaljanosti do oËiπÊenja

10. Od priznanja do utjehe

11. Od borbe do pobjede

12. Od Sjevera i Juga do Divote

13. Od praha zemaljskog do zvijezda


Daniel, prorok koji proriËeo posljednjem vremenu

Na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeÊe Zapad je proæimaoosjeÊaj optimizma. ZahvaljujuÊi znanosti i tehnologiji, ËovjeËanstvo jenapredovalo prema zlatnom dobu, buduÊnosti velikih moguÊnosti, kadaÊe rat, bolesti, siromaπtvo i glad biti okonËani. U svakom sluËaju, ljudisu njegovali takvu nadu.

Naravno, u dvadesetom stoljeÊu ova nada pokazala se ne samo kaopogreπna, veÊ i bezumna i naivna. To objaπnjava zaπto u dvadeset prvostoljeÊe nismo uπli s velikim osjeÊajem optimizma u bolju buduÊnost.

Sa suvremenoga glediπta, Ëini se da je svijet i dalje u priliËno sumor-nom stanju i, πto je joπ gore, ima malo nade da Êe se prilike poboljπati.Ljudi su sada isto tako skloni pohlepi, tlaËenju, nasilju, osvajanju, izra-bljivanju i samouniπtenju kao i preci u proπlim vjekovima. U meuvre-menu, mnoga naπa tehnoloπka dostignuÊa, iako su katkad vrlo korisnaljudskom rodu, doprinijela su naπoj pohlepi, tlaËenju, nasilju, osvaja-nju, izrabljivanju i samouniπtenju.

Naravno, niπta od navedenog ne treba nas iznenaditi ako ËitamosljedeÊe tekstove: “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tkoda ga pronikne?” (Jeremija 17,9), ili: “DiÊi Êe se narod protiv naroda ikraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznimmjestima.” (Matej 24,7)

Pa ipak, usred svega tog oËaja i nesreÊe, imamo Knjigu prorokaDaniela, koja je predmet naπeg prouËavanja u ovom tromjeseËju, knjigukoja je posebno znaËajna za nas koji æivimo u ayt quatz, “vremenusvrπetka” (Daniel 12,9). Razlog je πto na svetim stranicama Knjige pro-roka Daniela imamo snaæan, razuman dokaz koji potvruje naπu vjerune samo u Boga, veÊ i u Gospodina Isusa Krista i Njegovu smrt na kriæu,kao i obeÊanje u Njegov povratak i sve πto taj povratak obuhvaÊa.

Zanimljivo je da se u cijeloj Knjizi proroka Daniela (poglavlja 2, 7,8, 11) iz razliËitih kutova opisuje sljedeÊi niz kraljevstava: Babilon, Me-do-Perzija, GrËka, Rim i Boæje vjeËno kraljevstvo koje Êe nastupiti na-kon Isusovog drugog dolaska. S naπega glediπta danas, buduÊi da æivimou ovom vremenu, moæemo zapaziti da su sva ovozemaljska kraljevstvabila osnovana i okonËana kako je proreËeno. Ili, kad je rijeË o Rimu, ovoje kraljevstvo osnovano i traje, bar zasad, kao πto je Daniel zapisao. Onoje prikazano stopalima i prstima stopala u Danielu 2,33.41, i prikazujejoπ uvijek podijeljene europske narode kao i samu Rimsku crkvu. Prema


tome, povijest svijeta jasna je i Ëvrsta potvrda biblijskog proroËanstva,koju netko tko je æivio u vrijeme Babilona ili GrËke ili Ëak u ranimdanima Rima, nije mogao imati.

BuduÊi da na proroËkoj vremenskoj crti æivimo u vremenu u kojemæivimo, moæemo zapaziti da je Daniel bio u pravu u vezi sa svim ovimkraljevstvima; dakle, imamo joπ viπe razloga da mu vjerujemo kad jerijeË o jedinom kraljevstvu koje tek treba doÊi: Boæje vjeËno kraljevstvoo Isusovom drugom dolasku.

Da, Knjiga proroka Daniela ostaje snaæan dokaz koji potvruje vje-ru, pogotovo za nas adventistiËke krπÊane, jer na njezinim stranicamanalazimo tekstove koji se odnose na naπu Crkvu, posebno Daniel 8,14:“Odgovori: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπtebiti oËiπÊeno.’” Ovaj tekst paralelan je s Danielom 7,22.26.27, gdje stojida Êe nakon velikog nebeskog suda, koji “dosudi pravdu Svecima Sve-viπnjega”, biti uspostavljeno Boæje vjeËno kraljevstvo. Za razliku od pro-laznih, ovozemaljskih kraljevstava, ono Êe trajati vjeËno.

Pa ipak, bez obzira na “πiru sliku”, vidimo koliko Krist moæe bitiblizu svakog od nas pojedinaËno. Od sna kralja Nabukodonozora doDanielovog osloboenja iz lavovske jame, ova nam knjiga pokazuje daBog postoji i da je blizu nas; kao πto je Daniel rekao bezboænom kraljuBaltazaru: On je Bog “u Ëijoj je ruci duπa tvoja i svi putevi tvoji” (Daniel5,23).

Ukratko reËeno, Knjiga proroka Daniela, predmet naπeg prouËava-nja u ovom tromjeseËju, ostaje snaæno otkrivenje ljubavi i karakteranaπega Gospodina Isusa Krista, kakva je bila i kada je napisana prijenekoliko tisuÊa godina.

Elias Brasil de Souza radi kao direktor Biblijskog istraæivaËkoginstituta pri Generalnoj konferenciji Crkve adventista sedmoga dana.Stekao je doktorat u podruËju starozavjetne egzegeze i teologije naSveuËiliπtu Andrews.


Pouka 1 28. prosinca—4. sijeËnja 2020.

Od Ëitanja do razumijevanjaPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Djela 8,30.Srediπte prouËavanja: Luka 24,25—27; 2. Petrova 3,11-13; Jona

3,3-10; Brojevi 14,34; Daniel 9,23; Daniel 10,11.12.Uvod: Da bismo bolje razumjeli Knjigu proroka Daniela, trebamo

se osvrnuti na tri vaæna i meusobno povezana pojma: Krist, historicizami apokaliptiËka literatura.

Teme

1. Krist. Ono πto je Isus rekao o Starom zavjetu kao cjelini (Luka24,44; Ivan 5,39), posebno se odnosi na Knjigu proroka Daniela. Kristje prikazan i u opÊim temama i u posebnim primjerima u okviru izvjeπtajai proroËanstava u Knjizi proroka Daniela.

2. ApokaliptiËka literatura. Cilj je apokaliptiËke literature ohra-briti Boæji narod u vremenima krize i progonstva otkrivajuÊi Boæje sve-obuhvatne planove za povijest. Ovi planovi dostiæu vrhunac oslobaa-njem Boæjeg naroda, uniπtavanjem zla i uspostavljanjem Boæjeg vjeËnogkraljevstva.

3. Historicizam. AdventistiËko razumijevanje Danielovih proroËan-stava temelji se na historicistiËkom naËelu, prema kojem se apokaliptiË-ka proroËanstva ispunjavaju u povijesti. Ovo naËelo najbolje objaπnja-vaju proroËanstva u Danielu (i Otkrivenju).

Primjena u æivotu: Usprkos beznadnom stanju naπeg suvremenogsvijeta, Bog svime upravlja. Iz stranica Knjige proroka Daniela svijetlinada. Krist je ustoliËen kao naπ vrhovni Zapovjednik i Veliki sveÊeniku nebeskom Hramu. Kako se ljudska povijest odvija, Bog djeluje u na-stojanju da porazi zlo i uspostavi svoje vjeËno kraljevstvo. Kao πto jeEllen G. White rekla: “Nemamo se Ëega bojati u buduÊnosti ako nezaboravimo put kojim nas je Gospodin vodio i pouke koje nam je davaou proπlosti.” (Testimonies for Ministers, str. 31) Prema tome, prouËavaj-mo Knjigu proroka Daniela s vjerom i razumijevanjem.


DRUGI DIO: Komentar

1. Krist: Upoznati Isusa jedan je od najvaænijih ciljeva prouËavanjaBiblije. Pismo od Postanka do Otkrivenja svjedoËi o Isusu. U Novom sezavjetu oko dvjesto puta upuÊuje na Knjigu proroka Daniela. Tekstovi izove knjige navode se u istoj mjeri kao i tekstovi iz Knjige proroka Izaijei Psalama, koji su najviπe citirani u Novom zavjetu ili se na njih najviπeukazuje. Knjiga proroka Daniela sigurno moæe mnogo reÊi o Isusu. Pro-uËimo πest biblijskih naËela koja Êe nam pomoÊi da u Knjizi prorokaDaniela viπe saznamo o Kristu.

Prvo, u Knjizi proroka Daniela Isus je otkriven u razvitku otkup-ljenja i povijesti. Isus je cilj prema kojem se odvija povijest spasenjaprikazana u Danielovim proroËanstvima. Dakle, Isus je otkriven u Knjiziproroka Daniela jer je povijesni put Boæjeg odnosa prema Njegovomnarodu i svijetu doæivio vrhunac u Isusu.

Drugo, Isus se javlja u modelu obeÊanje—ispunjenje koji se pojav-ljuje u Danielovim proroËanstvima. Na primjer, Isus je Sin »ovjeËji ibuduÊi Mesija koji je prema tom modelu objavljen u Danielu 7 i 9.

TreÊe, dok prouËavamo tipologiju, saznajemo da je Bog unaprijedodredio da odreeni dogaaji i ustanove najave vaæne aspekte planaspasenja. Tako je Isus otkriven u Svetiπtu/sveÊenstvu/ærtvi spomenutimu Knjizi proroka Daniela.

»etvrto, o Isusu takoer moæemo saznati zahvaljujuÊi analogiji unekim dogaajima iz Knjige proroka Daniela koji se podudaraju s Isu-sovim iskustvima. Na primjer, pritisak koji je vrπen na Danielove prijate-lje: “Bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu” (Daniel 3,5), podsjeÊana Sotonino kuπanje Isusa: “Pa mu reËe: ’Sve Êu ti ovo dati ako padneπniËice te mi se pokloniπ.’” (Matej 4,9) Vjernost Danielovih prijatelja dajenam djelomiËan uvid u Isusovu savrπenu posluπnost Ocu.

Peto, Isus se javlja i u temama koje obuhvaÊaju dugo vremenskorazdoblje koje najavljuju Isusa u Novom zavjetu. Na primjer, opÊa temaspasenja ukazuje na Isusa kao konaËnog Spasitelja svojeg naroda.

©esto, upuÊivanje na Knjigu proroka Daniela u Novom zavjetujoπ je jedan naËin na koji moæemo otkriti viπe o Isusu. Na primjer, tekstu Otkrivenju 13,1-8 ukazuje na Daniela 7; u Mateju 26,64 i Marku 14,62Isus upuÊuje na Daniela 7,13 i sebe naziva “Sinom »ovjeËjim”. (Vidi:Sidney Greidanus, Preaching Christ from Daniel [Grand Rapids, MI: Eer-dmans, 2012.])

2. ApokaliptiËka literatura. U Bibliji nalazimo dvije osnovne vrsteproroËke literature. KlasiËno proroËanstvo prikazuje Boga kako djelujeu povijesti da bi obnovio svijet prema geografskom i etniËkom okviru


Saveza uspostavljenog s Izraelom (vidi, na primjer, knjige proroka Izaije,Jeremije i Amosa). ApokaliptiËko proroËanstvo prikazuje Boga kako uni-πtava stari poredak i uspostavlja novi. Ovaj pristup znaËajan je u tre-nucima krize, kada je Boæjem narodu potrebna nada i sigurnost da Bogu potpunosti upravlja povijeπÊu i da Êe svemu uËiniti kraj. U Bibliji seapokaliptiËko proroËanstvo uglavnom javlja u Danielu i Otkrivenju. Apo-kaliptiËka proroËanstva imaju posebne odlike koje moramo uzeti u obzirda bismo ih na odgovarajuÊi naËin razumjeli.

Jedino ispunjenje. ApokaliptiËko proroËanstvo je bezuvjetno i is-punjava se samo jednom. Moæe imati mnoπtvo duhovnih primjena, aliukazuje na jedno proroËko ispunjenje. Ovo ispunjenje logiËna je poslje-dica historicistiËkog pristupa, koji apokaliptiËko proroËanstvo vidi kaoprikazivanje povijesti od vremena proroka do svrπetka vremena (viπe ohistoricizmu bit Êe reËeno poslije).

Ponavljanje. U Danielu (i Otkrivenju) primjenjuje se naËelo ponav-ljanja. U Danielu 2 iznesen je opÊi pregled povijesti od vremena prorokado svrπetka. Zatim, u 7., 8., 10., 11. i 12. poglavlju ponavlja se osnovniopÊi pregled iz 2. poglavlja s dodatkom odreenih pojedinosti i drugaËi-jih kutova sagledavanja. Daniel 2 opisuje obnavljanje kraljevstava; Dani-el 7 obnavljanje kraljeva; Daniel 8 obnavljanje Svetiπta, i Daniel 10—12obnavljanje naroda. Jasno razumijevanje naËela ponavljanja omoguÊavaispravno tumaËenje i prouËavanje razliËitih proroËkih lanaca u Knjiziproroka Daniela, ukljuËujuÊi i izazovno proroËanstvo iz 11. poglavlja.

NaËelo dan za godinu. ApokaliptiËko proroËanstvo sluæi se sim-bolima koji sadræavaju odreena vremenska razdoblja spomenuta u pro-roËanstvu. Doslovno razumijevanje vremenskih razdoblja nema smisla sobzirom na veliËinu dogaaja i simboliËni kontekst apokaliptiËkih pro-roËanstava. Takva vremenska razdoblja moraju se shvatiti prema naËeluda jedan dan u proroËanstvu prikazuje jednu godinu u stvarnoj povije-sti. Tekstovi u Brojevima 14,34 i Ezekielu 4,5.6 uobiËajeni su primjerikoji govore u prilog naËelu dan za godinu. Meutim, ima joπ mnogobiblijskih tekstova koji pokazuju da dan odgovara jednoj godini u Bibliji(Postanak 5; 6,3; 1. Samuelova 1,21; O Jobu 10,5; itd.). KonaËno, buduÊida simbolika apokaliptiËkih proroËanstava koristi uæe stvarnosti u pri-kazivanju πirih stvarnosti, iz ovoga slijedi da su vremenska razdobljatakoer “minijaturni simboli” veÊih vremenskih raspona, naime, da danprikazuje godinu (vidi: Alberto Timm, “Miniature Symbolization”, An-drews University Seminary Studies 42, no. 1, 2004: 149-167).

3. Historicizam. Za razliku od preterizma i futurizma, koji ispu-njenje Danielovih proroËanstava smjeπtaju u proπlost ili buduÊnost,historicizam vidi proroËko ispunjenje Danielovih proroËanstava kao ras-


pon od vremena proroka do uspostavljanja Boæjeg kraljevstva na Zemlji.Stoga historicizam nije samo joπ jedna πkola tumaËenja proroËanstava,veÊ je pristup koji se bolje slaæe s biblijskim tekstom. SljedeÊe tvrdnjepokazuju vrijednost historicizma.

Prvo, historicizam je metoda koju nameÊe sama Biblija. Na primjer,proroËki lanac u 2., 7., 8. i 9. poglavlju Daniela objaπnjeni su s histori-cistiËkog stajaliπta. Redoslijed svjetskih kraljevstava koji kulminira us-postavljanjem Boæjeg kraljevstva obuhvaÊa vremensko razdoblje koje seproteæe od babilonskih/perzijskih vremena do svrπetka svijeta.

Drugo, velika vremenska razdoblja i sveopÊi opseg apokaliptiËkihproroËanstava (1260, 2300, 490 godina), koja spajaju kraljevstva i kona-Ëno se zavrπavaju Boæjim kraljevstvom, mogu se bolje objasniti na os-novi historicistiËkog pristupa.

TreÊe, Isus je shvatio buduÊe uniπtenje Jeruzalema 70. godine (Ma-tej 24,15-20; Luka 21,20-22) kao ispunjenje Daniela 9,26.27. Pavao upu-Êuje na brojne uzastopne proroËke dogaaje koji Êe se ispuniti u okvirupovijesti prije Kristovog drugog dolaska (2. Solunjanima 2,1-12).

»etvrto, historicistiËki pristup primjenjivali su rani crkveni oci ireformatori. Augustin je poËeo mijenjati stajaliπte kada je Boæje kraljev-stvo izjednaËio s krπÊanskom crkvom i milenij s krπÊanskom erom.

Peto, historicistiËki pristup temelji se na tvrdnji da Bog djelujepreko ljudske povijesti da bi dovrπio plan spasenja. Nema propusta uBoæjim djelima otkupljenja u planu opisanom u apokaliptiËkim proro-Ëanstvima.

ZakljuËimo: “AdventistiËki krπÊani vjeruju da je historicizam is-pravna metoda tumaËenja proroËanstava i da se treba koristiti prilikomtumaËenja Daniela i Otkrivenja. Metodu potkrepljuje samo Pismo ikoristila se u vrijeme prve Crkve. ©toviπe, koristeÊi se ovom metodom,oni smatraju da Ëuvaju vaæan aspekt rada reformatora na obnovi.” (DonF. Neufeld, ed., Seventh-day Adventist Encyclopedia [Hagerstown, MD:Review and Herald, 1995.], Ëlanak pod nazivom “Historicizam”, str. 2)

TRE∆I DIO: Primjena“Postoji potreba za mnogo dubljim prouËavanjem Boæje rijeËi. Po-

sebno bi na Knjigu proroka Daniela i Otkrivenje trebalo obratiti pozor-nost kao nikada prije. ... Svjetlo koje je Daniel primio neposredno odBoga dano je osobito za ove posljednje dane.” (Ellen G. White, Testimo-nies to Ministers and Gospel Workers, str. 112,113)

1. Kakav je vaπ prvi dojam o Knjizi proroka Daniela? Je li to knjigau kojoj je izloæena proroËka kronologija, izvjeπtaji s duhovnom primje-nom ili knjiga o Kristu? Objasnite.


2. Kako povezujete ova tri aspekta — proroËku kronologiju, izvje-πtaje s duhovnom primjenom i kristocentriËnost — sa sljedeÊom izja-vom Ellen G. White: “Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjujusve ostale teme u cijeloj Knjizi, jest plan spasenja, obnavljanje Boæjeslike u ljudskoj duπi.” (Odgoj, str. 107; u izvorniku 125)

3. Kakvo stajaliπte o Bogu moæete izvuÊi iz definicije prethodnospomenutog apokaliptiËkog proroËanstva? Koliko ovakvo razumijevanjeutjeËe na vaπ odnos s Njim?


Pouka 2 4.—11. sijeËnja 2020.

Od Jeruzalema do BabilonaPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 1,17.Srediπte prouËavanja: Daniel 1; Postanak 39; Estera 4; Estera 5.Uvod: Prvo poglavlje Knjige proroka Daniela postavlja pozornicu za

ono πto se odvija dalje u knjizi i najavljuje glavne teme. Bog se javljakao srediπnja Osoba. On vlada kraljevima i kraljevstvima svijeta poma-æuÊi svojem vjernom narodu dok æivi u stranoj zemlji. Meu mnoπtvomzarobljenika, Ëetiri mladiÊa s iznimnom mudroπÊu upravljaju sloæenimpitanjima na babilonskom dvoru ostajuÊi vjerni Bogu svojih otaca.

Teme

Pouka za ovaj tjedan naglaπava tri glavne teme.1. Kontekst Knjige proroka Daniela. »ak i usred tako tragiËnog

dogaaja kao πto je izgnanstvo, Bog upravlja svime. Izgnanstvo nije biloneki neoËekivani dogaaj pokrenut silom Babilona, veÊ vrhunac Boæjegdavno objavljenog suda nad nepokajanim narodom.

2. Danielovo obrazovanje. Dok su prolazili proces obrazovanja,Daniel i njegovi prijatelji odluËili su se oduprijeti indoktrinaciji kraljev-stva. Iako se izvana gledano Ëinilo da je Bog izgubio bitku s poganskimboæanstvima, ovi mladiÊi ostali su vjerni i postupali u skladu s BoæjomrijeËju.

3. Danielova mudrost. Mudrost je vaæna odlika karaktera Danielai njegovih prijatelja. Ova karakterna osobina odnosi se na neπto viπe odznanja; ukazuje na boæanski danu sposobnost da sagledaju æivot izBoæje perspektive.

Primjena u æivotu. Iako æivot moæe biti obiljeæen neobjaπnjivim iteπkim okolnostima, Bog kojem sluæimo dræi sve u svojim rukama imoæe sve izvesti na dobro. Naπ pogled na svijet — koji se sastoji od onihideja i uvjerenja koja utjeËu na naπe razumijevanje Boga i stvarnostiuopÊe — vrlo je vaæno sredstvo koje nam moæe pomoÊi u donoπenjuæivotnih odluka. Neka Pismo bude izvor i temelj naπih glediπta, kao πtoje bilo u Danielovom æivotu.


DRUGI DIO: Komentar

1. Kontekst Knjige proroka Daniela. Izgnanstvo se nije dogodilokao neoËekivani dogaaj pokrenut od strane babilonske sile ili samo-voljne Boæje odluke. Nekoliko proroka veÊ je upozorilo Boæji narod daÊe, ako se ne pokaje zbog svojih grijeha i ne vrati Savezu, biti kaænjentime πto Êe strane sile uniπtiti Hram i narod biti odveden u ropstvo ustranu zemlju. Prorok Jeremija, koji je prorokovao u to vrijeme, veÊ jenastojao uvjeriti kralja u Judeji da se pokore Babilonu jer je to Boæjavolja. Dakle, nakon mnogih opomena na koje se nisu obazirali, Nabuko-donozor je doπao u Jeruzalem i stavio Judeju pod upravu babilonskogkraljevstva.

Da bismo shvatili iskustvo Daniela i njegovih prijatelja, trebamoimati na umu da je izgnanstvo bilo masovno protjerivanje naroda iznjegove rodne zemlje s ciljem da se uniπti njegov identitet i na taj naËinolakπa nametanje vladajuÊe sile. Ovakvo izgnanstvo obiËno se odnosilona pripadnike viπeg staleæa, plemiÊe, voe i mislioce. Samo je siroma-πnima bilo dopuπteno da ostanu u domovini koja je Ëesto bila opustoπe-na u ratu. Takvu politiËku i vojnu strategiju u velikoj su mjeri primjenji-vali u starom svijetu Asirci i Babilonci. Godine 722. pr. Kr. Asirci suosvojili sjeverno izraelsko kraljevstvo i prognali veliki dio naroda udruge dijelove kraljevstva. Judejsko kraljevstvo nije obraÊalo pozornostna usud svojeg susjeda i doæivjelo je istu sudbinu od ruke Babilonaca.

U Bibliji su zabiljeæena tri znaËajna napada Babilona na judejskokraljevstvo i raseljavanje naroda. Prvi se dogodio 605. g. pr. Kr. kada jeNabukodonozor, nakon pobjede nad EgipÊanima kod Karkemiπa, krenuou pohod na Judeju. Poveo je odreeni broj zarobljenika, meu kojimasu bili Daniel i njegova tri prijatelja. Godine 597. pr. Kr. zbog politiËkihpoteza kralja Jojakima koji je nastojao ostvariti politiËki savez s Egip-Êanima, Nabukodonozor je zauzeo Judeju po drugi put i prognao joπjedan dio naroda. Meu prognanicima bili su prorok Ezekiel i kraljJojakin, sin kralja Jojakima, koji je umro neposredno prije napada.Nabukodonozor je na prijestolje postavio Sidkiju (Jojakinovog strica),misleÊi da Êe tako osigurati njegovu vjernost Babilonu. Meutim, uspr-kos stalnim Jeremijinim opomenama, novi kralj neprestano je traæioegipatsku pomoÊ kako bi se odupro babilonskoj vlasti. Nabukodonozorje na kraju izgubio strpljenje i 586. g. pr. Kr. krenuo na Judeju; ovogputa Babilonci su razruπili Jeruzalem i Hram do temelja i prognali joπjedan dio naroda u Babilon.

2. Danielovo obrazovanje. Moæda bi bilo korisno razmotriti babi-lonski sustav obrazovanja. Tako bismo vidjeli koje su predmete babilonski


zarobljenici izuËavali i s kakvim su se pogledom na svijet suoËavali. Prvistupanj babilonskog obrazovanja ukljuËivao je uËenje dva glavna jezikapoznata Babiloncima: aramejskog, koji je postao svjetski jezik u to vri-jeme, i akadskog, koji je bio knjiæevni jezik koji se koristio za prenoπe-nje vjerskih i kulturoloπkih obiËaja kraljevstva. Akadski je zahtijevaovladanje sloæenim klinastim pismom koje je imalo na stotine znakova.U toj prvoj fazi uËenici bi prouËavali tekstove prepriËavajuÊi priËe kojesu mladima u Babilonu bile poznate od djetinjstva, kao πto su legendeo Gilgameπu, Sargonu i Naram-Sinu.

U drugoj fazi uËenici su se upoznavali s mnogo viπe tekstova pomo-Êu kojih su trebali usavrπiti svoje jeziËne vjeπtine i razviti babilonskipogled na svijet. Jedan autor opisao je ovu drugu fazu na sljedeÊi naËin:“Njegova svrha, prema tome, bila je dvostruka: da ispuni um uËenikateoloπkom i politiËkom ideologijom koja je vladala u glavnom gradu ipripremi ga za ulogu pomoÊnika aπipu mlaeg, poloæaj koji su, kakosaznajemo iz kolofona, zauzimali pisari poËetnici. Dok god se bave knji-æevnoπÊu, pripovijedanje koje je karakteriziralo prvu fazu, ustupa mje-sto ozbiljnijim pitanjima, usvajanju njihovog pogleda na svijet i stjeca-nju praktiËnih iskustava.” (A. R. George, The Babylonian GilgameshEpic [Oxford: Oxford University Press, 2005.], 1:36)

Mi ne znamo pojedinosti posebnog programa dodijeljenog Danielui njegovim prijateljima. Meutim, prethodni opis pruæa sliku o tomekakvo je u ono vrijeme bilo obrazovanje u Babilonu. Akademski pro-gram nametnut Danielu i njegovim prijateljima moæda je bio zahtjevankao prethodno spomenuti. Meutim, Daniel i njegovi prijatelji istaknulisu se u svoj mudrosti i znanju koje je babilonska πkola nudila.

3. Danielova mudrost. Mudrost je vaæna osobina Daniela i njego-vih prijatelja. Dok Daniel pokuπava izbjeÊi izazove babilonske indok-trinacije, pogotovo u vezi s hranom, on s iznimnom umjeπnoπÊu i mu-droπÊu izbjegava hranu s kraljevog stola. Na kraju su Daniel i njegoviprijatelji bili deset puta mudriji od svih ostalih babilonskih mudraca. Nakraju knjige spominju se razumni i mudri, koji Êe biti gonjeni od stranezlih sila, ali koji Êe na kraju iziÊi kao pobjednici (Daniel 11,33.35; 12,3).Meutim, da bismo bolje cijenili temu mudrosti u Knjizi proroka Dani-ela, bilo bi korisno da pogledamo kako se ova tema obrauje na drugimmjestima u Bibliji.

Mudrost je jedna od najfascinantnijih biblijskih tema. Pojedini di-jelovi Biblije oznaËeni su kao mudrosne knjige. Knjiga o Jobu, Izreke iPropovjednik zajedno s Pjesmom nad pjesmama i nekoliko psalamanazivaju se mudrosnima. One snaæno naglaπavaju posluπnost Boæjemzakonu, Ëiji je ishod obiËno dobar æivot. Mudrosni tekstovi ne temelje


svoju poruku na izlasku ili drugim glavnim dogaajima koji govore ospasenju, veÊ Ëesto ukazuju na stvaranje. Bog je Stvoritelj koji uspos-tavlja odreene zakone koji vladaju svemirom i druπtvom. Prema tome,vjerojatnije je da Êe oni koji se pokoravaju Boæjim zakonima biti okru-æeni Boæjim blagoslovima. Knjiga o Jobu pokazuje da ima iznimaka odovog pravila, meutim, iznimka na kraju potvruje pravilo jer Jobu bivavraÊen njegov napredan i sretan æivot.

Daniel je prikazan kao mudar Ëovjek, ali ne prvenstveno zato πto jeovladao sloæenim jezikom i knjiæevnoπÊu Babilonaca. Za njega se moæereÊi da je mudar zato πto je bio vjeran Bogu. Zbog svojih teoloπkihuvjerenja Daniel je odbio kraljevu hranu i odabrao mahunarke i vodu natemelju prehrane kakvu je Bog uspostavio prilikom stvaranja. ©toviπe,Daniel nije primio mudrost iskljuËivo zahvaljujuÊi svojoj marljivosti isamodisciplini. Bog mu je podario mudrost zbog vjere i povjerenja kojeje pokazao. Takva mudrost nadmaπivala je sloæenost πkolskog plana iprograma; bila je to mudrost koja je osposobila Daniela da tumaËi snovei shvati Boæji sveobuhvatni plan za ljudsku povijest.

TRE∆I DIO: Primjena1. Knjiga proroka Daniela pokazuje kako Bog dopuπta stranom na-

rodu da pokori Njegov narod i opljaËka Njegov Hram. ©to moæete nauËitio Boæjem karakteru iz ovog dogaaja?

2. Kako su okolnosti u kojima se Daniel naπao na babilonskomdvoru sliËne onima u kojima se naπao Josip u Egiptu i Estera u Perziji?©to mislite tko se suoËio s najteæim izazovima? Da vam se pruæi prilikada birate, na Ëijem biste mjestu æeljeli biti?

3. Pouka za ovaj tjedan otvara moguÊnost za samoispitivanje.Zamolite Ëlanove razreda da razmisle o sljedeÊem: Da sam Daniel ilineki njegov prijatelj:

• ©to bih mislio o Bogu koji je dopustio stranoj vojsci da zauzmemoju zemlju, uniπti moju kulturu i progna me u stranu zemlju?

• ©to bih uËinio kad bi mi se ponudio istaknuti poloæaj u vlasti uzuvjet da sudjelujem na gozbama i uzimam hranu i piÊe koje se tamonudi?

• Je li teæe biti posluπan Bogu u svojoj zemlji meu svojim naro-dom ili meu strancima u dalekoj zemlji? Objasnite.

• Na koji naËin mogu izgraditi glediπte koje mi moæe pomoÊi dajasnije procijenim kulturu u svojem okruæenju i izbjegnem zamke?

• Kada se suoËim s izazovima povezanim sa svetkovanjem subote,poπtenjem u poslu, odnosima s prijateljima koji nisu krπÊani ili adven-tisti, itd., kako postupam u usporedbi s Danielom?



Od tajne do otkrivenjaPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 2,20.Srediπte prouËavanja: Daniel 2; Izaija 41,26; Izaija 46,8-10.Uvod: ProroËanstvo iz Daniela 2 pruæa opÊi pregled povijesti od

babilonskog kraljevstva do svrπetka vremena. Meutim, ovaj najvaænijiproroËki san nije dan Danielu ili nekom drugom proroku, veÊ pogan-skom kralju. Bog katkada djeluje na neobiËan naËin. On ne samo dadjeluje i vlada povijeπÊu, veÊ se brine i o osobnim izazovima i iskustvimasvoje djece.

Teme

1. Okolnosti u kojima je san dobiven. Bog je dao san Nabukodo-nozoru nedugo nakon stupanja na babilonsko prijestolje. U to vrijemekralj je nastojao uËvrstiti svoju vlast.

2. ZnaËenje sna. Preko kipa iz sna, Bog je otkrio kralju da Êe svasvjetska kraljevstva na kraju nestati i ustupiti mjesto Boæjem vjeËnomkraljevstvu.

3. Okvir sna. San pruæa opÊi pregled povijesti od babilonskogkraljevstva do svrπetka vremena. Prikazuje Boga kao vrhovnog Vladaranad svim svjetskim silama.

Primjena u æivotu: Okolnosti vezane uz san upuÊuju nas da svojæivot moæemo povjeriti Bogu. Bog je istinski izvor mudrosti i sile. On jeusliπao Danielovu molitvu i otkrio sadræaj sna proroku. Poklonimo se isluæimo ovom Bogu s povjerenjem.

DRUGI DIO: Komentar

1. Okolnosti u kojima je san dobiven. Nabukodonozor je sanjaosan u drugoj godini svoje vladavine (603. g. pr. Kr.). Ovaj dogaaj stvarapoteπkoÊe u vezi s kronologijom na koju se sada moramo osvrnuti.

Iz Daniela 1 saznali smo da je Nabukodonozor zauzeo Judeju prvegodine svoje vladavine. U to vrijeme doveo je Daniela i njegove prijateljeu Babilon. Takoer saznajemo da su Ëetiri æidovska zarobljenika bilaukljuËena u program obrazovanja koji je trajao tri godine. U Danielu 2


stoji da je Nabukodonozor uËinio Daniela “gospodarom cijele babilon-ske pokrajine i poglavarom nad svim babilonskim mudracima” (Daniel2,48). Na prvi pogled Ëini se da je u drugoj godini Nabukodonozorovevladavine Daniel veÊ zavrπio svoje trogodiπnje obrazovanje koje jezapoËelo u prvoj godini vladavine tog kralja. Najbolje je objaπnjenje da“prvu godinu” spomenutu u Danielu 1 uzmemo kao godinu stupanjaNabukodonozora na prijestolje”, kao πto je prikazano u sljedeÊoj tablici:

Danielovo obrazovanje Nabukodonozorova vladavina

Prva godina suæanjstva u Babilonu Godina stupanja na prijestolje(osvajanje Judeje)

Druga godina Prva godina vladavine

TreÊa godina Druga godina vladavine (san)

Ova tablica pomaæe nam da shvatimo da se Nabukodonozorova prvagodina kraljevanja raËunala kao godina kada je stupio na prijestolje, πtoodgovara Danielovoj prvoj godini provedenoj u suæanjstvu. Nabukodo-nozor je u to vrijeme upravo stupio na babilonsko prijestolje. Bilo je topresudno vrijeme za novog kralja. Kao πto je bilo uobiËajeno, novi vladarmorao je uËvrstiti svoju vlast pobrinuvπi se da mu se ne suprotstavinikakav suparnik i da ima vlast nad vazalnim vladarima. Uostalom, upra-vo su se u vrijeme takvih promjena u vlasti dogaale pobune i ustanci.Dakle, Nabukodonozor je tijekom druge godine svoje vladavine pokre-nuo nekoliko vojnih pohoda u namjeri da uËvrsti svoju vlast.

Nije Ëudno πto ga je u takvim okolnostima san uznemirio. Snovi sumogli pretkazivati nesreÊu, urotu ili kraljevu smrt. ©toviπe, Babilonci suposveÊivali veliku pozornost snovima. Sakupili su veliku zbirku knjigas preciznim metodama tumaËenja snova. Takoer su okupili struËnjakeza tumaËenje snova. Jedan komentator zapaæa: “Na starom Bliskomistoku gataoci su bili akademski i vjerski voe onog vremena. PremaBerossusovoj Povijesti Babilona, Mezopotamci su vjerovali da su bogoviobdarili ljude znanjem, ali da im nisu darovali sve znanje. Boæanskoznanje ostalo je nedostiæno, osim preko πifriranih poruka koje su zah-tijevale struËnost gataoca. Ako se izvjeπtaj o Enmeduranki moæe ozbilj-no shvatiti, Mezopoptamci su vjerovali da jedino gataoci mogu deπifriratiporuke jer im bogovi otkrivaju njihovo tumaËenje.” (Wendy Widder, Da-niel, Story of God Commentary 20 [Grand Rapids: Zondervan, 2016.], str.47)

Meutim, u tadaπnjim okolnostima nijedan struËnjak nije mogaoodgonetnuti san jer ga se kralj nije sjeÊao. Da su babilonski mudraci


mogli reÊi kralju πto je sanjao, on bi znao da se moæe osloniti nanjihovo tumaËenje. Tako je kralj, gnjevan zbog nesposobnosti babilon-skih gataoca da mu kaæu πto je sanjao, naredio da svi budu pogubljeni.

2. ZnaËenje sna. San o kipu naËinjenom od razliËitih materijalaukazivao je na redoslijed svjetskih kraljevstava, poËevπi od Babilona pasve do uspostavljanja Boæjeg vjeËnog kraljevstva. Od vrha prema podno-æju (osim stopala), metalima se smanjuje vrijednost a poveÊava snaga,πto upuÊuje na slabljenje snage svakog sljedeÊeg kraljevstva. Ellen G.White piπe:

“Babilon, na kraju uzdrman i slomljen, nestao je zato πto su senjegovi vlastodrπci u blagostanju smatrali nezavisnima od Boga, i slavusvoga kraljevstva pripisivali ljudskim dostignuÊima. Perzijsko kraljev-stvo bilo je zateËeno nebeskim gnjevom zato πto je u njemu boæanskiZakon bio baËen pod noge i pogaæen. Strah Gospodnji nije imao mjestau srcima veÊine njegovih stanovnika. Prevladavali su bezakonje, hulni-πtvo i pokvarenost. Kraljevstva koja su nastala nakon njega bila su joπgora i pokvarenija; padala su sve niæe na ljestvici moralnih vrijednosti.”(Proroci i kraljevi, str. 318; u izvorniku 501,502)

Kao πto tumaËenje jasno istiËe, svako kraljevstvo doæivjet Êe kraji biti zamijenjeno sljedeÊom silom, sve dok kip ne razbije kamen iispuni Zemlju. Usprkos svojoj veliËanstvenosti i snazi, kip nije mogaodugo izdræati. Uostalom, oslanjao se na stopala naËinjena od nesigurnei nestalne mjeπavine gline i æeljeza.

Bog je kralju u snu pokazao poznatu sliku. Golemi kipovi bili sudobro poznati u starom svijetu, ali su obiËno prikazivali bogove. Osimtoga, upotreba metala u prikazivanju razliËitih povijesnih epoha takoerje bila poznata najmanje jedno stoljeÊe prije Nabukodonozora, kao usluËaju Hesioda (oko 700. g. pr. Kr.) Dakle, Ëini se da je Bog upotrijebiopojedine slike koje su kralju veÊ bile poznate da bi prenio poruku kojamu je bila potpuno nepoznata. U vezi s tim, trebamo zapaziti da je jedanaspekt sna sigurno bio potpuno nov Nabukodonozoru, jer nigdje izvanBiblije nije zabiljeæen. U pitanju je kamen koji razbija kip i postaje gorakoja ispunjava Zemlju.

Kamen i gora podsjeÊaju na druge biblijske tekstove koji opisujugoru doma Gospodnjega uzviπenu iznad bregova (Izaija 2,2.3). Tekst uIzaiji 11,9 upuÊuje na Boæju svetu goru, Zemlju, ispunjenu poznavanjemGospodina. U Izaiji 6,3 cijela Zemlja ispunjena je Njegovom slavom. I uPsalmima je omiljeno ime za Boga “stijena” ili “hridina” (Psalam 18,3.32.47; 19,15; 28,1; 31,3.4; 42,10; 62,3.7.8; 71,3; 78,35; 89,27; 92,16; 94,22;95,1; 144,1). Nabukodonozor moæda nije razumio sva znaËenja slike


kamena u svojem snu, ali svatko tko je upuÊen u Pismo povezao bistijenu s Boæjom vjeËnom vladavinom.

3. Okvir sna. Prvo, san pruæa opÊi pregled povijesti od babilon-skog kraljevstva do svrπetka vremena. On poganskom kralju treba po-kazati da je Kralj nad kraljevima konaËni vladar svakog ljudskog kra-ljevstva. Preko sna i njegovog tumaËenja Nabukodonozor je dobio kratkiteËaj o filozofiji povijesti.

Drugo, Bog je otkrio Danielu tumaËenje sna. Bez obzira na svusvoju obrazovanost i “znanstvene radove” o tumaËenju snova, Babiloncinisu mogli pristupiti jedinom izvoru znanja koji moæe rijeπiti tu tajnu.

TreÊe, dok promatramo kip kao sliku svjetskih kraljevstava i susta-va moÊi, imamo dojam da velik dio onoga πto kip prikazuje i dalje postoji.Meutim, kada promatramo kip kao sliku redoslijeda svjetskih kraljev-stava, shvaÊamo da æivimo u vrijeme svrπetka. Meutim, bez obzira nakronologiju posljednjih dogaaja, moæemo biti sigurni da kamen dolazi!

»etvrto, san se mora shvatiti u vezi s Danielovom molitvom. Danie-lova molitva je kljuËna toËka ovog poglavlja i daje najvaæniju teoloπkuizjavu o Boæjoj mudrosti i sili (Daniel 2,20-22).

TRE∆I DIO: Primjena

1. Je li vam Bog ikada priopÊio neπto u snovima? Kada neπto sanja-te, kako nastojite objasniti taj san? Smatrate li ga posljedicom uznemi-renosti, psihiËkih smetnji, normalnih procesa u mozgu ili porukom odBoga? Kako moæete znati kada san dolazi od Boga?

2. Bog je Nabukodonozoru u snu pomoÊu poznatog kipa otkrioneπto πto nije poznavao. ©to moæete nauËiti iz ove metode uËenja dokdrugima tumaËite Evanelje?

3. Pouka za ovaj tjedan otvara moguÊnosti za samoispitivanje.Zamolite Ëlanove razreda da razmisle o sljedeÊim pitanjima. Da samDaniel ili neki njegov prijatelj:

• Kako bih mogao imati istu smirenost i povjerenje koje zapaæamkod Daniela dok je iznosio svoj sluËaj Bogu? Imam li isto razumijevanjemisije kao Daniel i njegovi prijatelji dok su ispunjavali svoje odgovorno-sti u politiËkom æivotu Babilona?

• Mogu li vjerovati Bogu u svim æivotnim okolnostima? Uviam li dami je potrebna Njegova sila i mudrost u rjeπavanju mojih problema, ivelikih i malih? Obrazloæite svoj odgovor.

• S kakvim se izazovima trenutaËno suoËavam zbog kojih mi jepotrebna mudrost od Boga koja je pomogla Danielu da protumaËi kraljevsan? Vjerujem li da mi Bog moæe podariti istu vrstu mudrosti? Zaπto?


• Na koje mi naËine poruka prenesena pomoÊu sna pomaæe da mojkrπÊanski æivot bude ispunjen nadom?



Od uæarene peÊi do palaËePRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 3,17.18.

Srediπte prouËavanja: Daniel 3; Otkrivenje 13,11-18; Izlazak 20,3-5; Ponovljeni zakon 6,4; 1. KorinÊanima 15,12-26; Hebrejima 11.

Uvod: »uveno iskustvo Danielovih prijatelja konkretan je primjerkako izgleda naÊi se pod pritiskom zbog vjernosti Bogu.

Teme

1. Klanjanje. Kome se klanjati najvaænija je tema u ovom dogaaju.Nabukodonozor najvjerojatnije nije zahtijevao da se iskljuËivo njemuklanja. Tri æidovska mladiÊa mogla su nastaviti oboæavati svojega BogaJahvu. Da su se samo poklonili pred kipom, bili bi poπteeni svih nevo-lja.

2. Vjernost. Duboka vjera trojice æidovskih mladiÊa nije im dopu-stila da uËine iπta πto Êe biti suprotno njihovim uvjerenjima. Smatralisu da odreeni postupci imaju dalekoseæne posljedice.

3. Izbavljenje. Iako trojica izgnanika nisu nimalo sumnjala da ihBog moæe spasiti iz ognja, nisu bili sigurni hoÊe li se to dogoditi. Tanesigurnost vidi se u izrazu “no ako toga i ne uËini” (Daniel 3,18).Dakle, radije Êe umrijeti nego da ugroze svoju vjernost Bogu.

Primjena u æivotu. Svi se u æivotu suoËavamo s okolnostima kojezahtijevaju da zauzmemo snaæan i odluËan stav jasno pokazujuÊi komepripada naπa potpuna odanost. Najvaænija pouka koju uËimo iz ovogdogaaja s uæarenom peÊi nije izbavljenje trojice æidovskih mladiÊa.Glavna poruka leæi u Ëinjenici da ih je Bog osnaæio — nisu se plaπilismrti — i da je hodao s njima kroz oganj.

DRUGI DIO: Komentar

1. Klanjanje. »ini se da je Nabukodonozor priliËno dobro razumioporuku preko kipa naËinjenog od razliËitih metala koji je vidio u snu.Nije æelio biti samo zlatna glava. Htio je da njegovo kraljevstvo budecijeli kip od glave do noænih prstiju. U nastojanju da ostvari ovaj cilj,


pokuπao je prisvojiti osobine Stvoritelja. PraveÊi kip (hebrejski tselem),kralj je ironiËno oponaπao Boæji Ëin stvaranja Ëovjeka na svoju sliku(tselem) (Postanak 1,26.27). Tako je Nabukodonozor, ispunjen oholoπÊu,napravio kip. Meutim, to nije bilo samo umjetniËko djelo, veÊ predmetoboæavanja.

Optuæba protiv trojice mladiÊa glasila je da se nisu poklonili zlat-nom kipu i da nisu sluæili Nabukodonozorovim bogovima (Daniel 3,12.14).Oblik mnoæine, “bogovi”, nagovjeπtava da je kip moæda predstavljao ba-bilonske “bogove”, a ne samo jednog boga. Mjere kipa (60 x 6 lakata)podsjeÊaju na seksagesimalni sustav u Babilonu, suprotan decimalnomsustavu koji se koristio kasnije u Egiptu. ©toviπe, razmjeri kipa (10 : 1)ukazuju da nije imao uobiËajene razmjere ljudskog tijela (5 : 1 ili 6 : 1).Dakle, ako se nije radilo o kipu koji je bio postavljen na veliko postolje,moæda je izgledao viπe kao golemi stup ili stela, i moæda je samo dje-lomiËno bio isklesan.

Organiziravπi ovakav bogosluæni dogaaj, kralj je moæda namjera-vao zadobiti vjernost upravitelja, sluæbenika itd. programu i ideologijikraljevstva. U starom svijetu religija i politika bile su usko isprepletene.Dakle, domoljublje se pokazivalo oboæavanjem nacionalnih bogova. Sto-ga odbijanje trojice izgnanika da se poklone zlatnom kipu nije bilosamo Ëin vjerskog neslaganja, veÊ otvoreno odbacivanje zahtjeva babi-lonske politiËke i vjerske ideologije. Æidovski suænjevi nikada ne bi dalikraljevstvu ono πto pripada samo Bogu.

2. Vjernost. UpozoravajuÊi Izraelce na idolopoklonstvo, Mojsije ihje podsjetio da je “jedino Bog dostojan da Mu se klanjaju, Bog koji ihje izveo ‘iz Egipta — iz one peÊi raæarene’, da bi mogli biti Njegov narod(Ponovljeni zakon 4,20; usporedi 1. o kraljevima 8,51; Jeremija 11,4).Mojsije je molio narod da dræi Savez i da ne pravi idole. Kada ih je drugiput podsjeÊao na to, Mojsije im je rekao da se ne smiju klanjati idolimazato πto je njihov Bog ‘oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje’ (Ponovljenizakon 4,24). GledajuÊi u buduÊnost Izraela, Mojsije je rekao narodu daÊe ih Bog, ako (i kada) padnu u idolopoklonstvo, izgnati iz ObeÊaneZemlje u zemlje u kojima vlada idolopoklonstvo. Da se narod vratioklanjanju jedino Bogu i da Mu je bio posluπan, Bog ga ne bi napustioi uniπtio. On bi odræao svoj Savez. Bog ih je izbavio iz peÊi egipatskogropstva da bi ih uËinio svojima. Zauzvrat je traæio da Mu budu vjerni ida samo Njemu sluæe.” (Wendy Widder, Daniel [Grand Rapids, MI:Zondervan, 2016.], str. 65)

Æidovski suænjevi nisu iskoristili priliku da objaπnjenjima zasno-vanim na racionalnim temeljima odbace svoju posveÊenost pravom Bo-gu. Jednostavno su mogli racionalizirati svoju odluku kako se ne bi


suprotstavili kralju: “Poklonimo se ovom kipu, ali u srcu Êemo ostativjerni Bogu. Kao da je vaæno ako se poklonimo!” Meutim, oni nisupostupili na taj naËin. Treba spomenuti da u politeistiËkom okruæenjustarog Bliskog istoka nijedno boæanstvo nije zahtijevalo iskljuËivu vjer-nost. Jedna osoba mogla je biti oboæavatelj Marduka, ali i, recimo, Iπtar.Prije izgnanstva mnogi Izraelci upali su u ovu zamku. Oboæavali suJahvu, ali su istodobno prinosili ærtve Baalu i drugim bogovima jer susmatrali da Êe im biti od veÊe koristi u odreenim podruËjima u æivotu.Samo je Bog Saveza zahtijevao da Njegovi sljedbenici sluæe iskljuËivoNjemu (Izlazak 20,3-5; Ponovljeni zakon 6,4) i æidovski suænjevi æivjelisu u skladu s tim zahtjevom.

3. Izbavljenje. Tri æidovska izgnanika ne duguju svoje izbavljenjekraljevoj dobroj volji. U pitanju je bilo natprirodno Boæje djelovanje.»injenica da je peÊ bila zagrijana “sedam puta” viπe (Daniel 3,19) moædana slikovit naËin naglaπava da je temperatura dostigla maksimalnuvrijednost. Najvjerojatnije je kralj æelio biti siguran da se nitko ne moæeizbaviti iz takve uæarene peÊi. Slabija vatra produæila bi trajanje njihovekazne i njihovo muËenje, dok ih je jaËi oganj trebao odmah usmrtiti.»ini se da je Nabukodonozor njihovim pogubljenjem namjeravao javnopokazati kolika je cijena suprotstavljanja njegovoj vlasti. Zanimljivo jeda Jeremija spominje dva laæna proroka koje je Nabukodonozor “ispe-kao na vatri” (Jeremija 29,21.22).

Iako su trojica æidovskih mladiÊa Ëvrsto vjerovala da ih Bog moæezaπtititi, takoer su znala da Bog to ne Ëini uvijek (Daniel 3,17.18).“Tuæbalice meu Psalmima svjedoËe o tome. U odreenim psalmimajasno je reËeno da postoje trenuci kada je vjerni Boæji narod pozvan dapodnese patnju, Ëak i muËeniπtvo. Kao odgovor na ovu prividnu neprav-du i napadanje Boæje vjernosti prema svojem narodu ili Njegove vlasti,dolazi obeÊanje o uskrsnuÊu (...) i sudu. Smrt nije granica ni Boæjojvjernosti ni Njegovoj vrhovnoj vlasti.” (E. C. Lucas, “Daniel”, in T. Des-mond Alexander and Brian S. Rosner, eds., New Dictionary of BiblicalTheology [Downers Grove, IL: InterVarsity press, 2000.], str. 235).

Danielova odsutnost zasluæuje poseban osvrt. KrπÊanski tumaËi iTalmud iznose nekoliko miπljenja zaπto je on bio odsutan:

1) Daniel je bio odsutan zbog poslovnih obveza; 2) Dobio je kraljevodopuπtenje da se povuËe; 3) Stajao je na tako visokom mjestu s Nabu-kodonozorom da se nitko nije usudio poæaliti na njega; 4) Moæda se odnjega nije traæilo da bude prisutan; 5) Moæda je bio bolestan; 6) Danielviπe nije bio ukljuËen u dræavne poslove; 7) Daniel je bio prisutan inakratko se poklonio pred kipom, ali Bog nije dopustio da se njegovoime spomene zbog vjernosti koju je pokazao poslije; 8) Bog je dræao


Daniela podalje da narod ne bi rekao “da su bili izbavljeni njegovomzaslugom“; 9) Daniel je izbjegao dogaaj kako se ne bi ispunilo pro-roËanstvo: “Likove njihovih kumira spali!” (Ponovljeni zakon 7,25); 10)Nabukodonozor “je dopustio da Daniel ode kako narod ne bi rekao daje spalio svojeg boga u ognju”. Ovaj kratak pregled uzet je iz knjigeDaniel Petera A. Stevensona (Greenville, SC: Bob Jones University Press,2008.), str. 56.

Iako su neka miπljenja prihvatljivija od drugih, Ëinjenica je da neznamo gdje je Daniel bio u to vrijeme. Meutim, na osnovi Danielovogkaraktera kakav je prikazan u Pismu, moæemo biti sigurni da se Danielnije poklonio ili nije bio prisutan na sveËanosti.


1. Mordokaj se poput trojice æidovskih mladiÊa odbio pokloniti predHamanom (Estera 3,1-5). U oba sluËaja Bog je izbavio svoje sluge. Me-utim, to se ne dogaa uvijek. Izaija i Ivan Krstitelj zapeËatili su vjerusvojim æivotom. U svjetlu ovih ishoda, jeste li spremni poæeti neæeljeneposljedice svojih ispravnih odluka? Zaπto?

2. Prethodna iskustva izgnanika, i kad je rijeË o kraljevskoj hrani(Daniel 1) i kad je u pitanju tumaËenje Nabukodonozorovog sna (Daniel2), pripremila su ih da se suoËe s kuπnjom u obliku ognja. Koje su vaskuπnje i iskustva pripremili za veÊe izazove?

3. Pouka za ovaj tjedan moæe nas potaknuti na samoispitivanje.Zamolite Ëlanove razreda da razmisle o sljedeÊem:

• ©to smo u kuπnji da sada, danas, oboæavamo? Na koje se naËinemi kao krπÊani postupno poËinjemo klanjati neËemu drugom osim Bo-gu?

• Gdje povlaËite crtu izmeu nepokolebljive posveÊenosti Bogu ifanatizma?

• Kada je rijeË o vaπem odnosu prema onima koji joπ uvijek nepoznaju Gospodina, ima li mjesta za kompromis? Ako ima, na kojinaËin i u kakvim okolnostima? U vezi s kojim stvarima, ako ih ima,moæemo ili trebamo uËiniti kompromis? Kako moæemo znati Ëinimo likompromise ili smo jednostavno mudri?

• Biste li svoj æivot izloæili opasnosti odbijajuÊi uËiniti neπtojednostavno? Ako ne biste, zaπto se ne biste mogli izvana pokoriti doku sebi njegujete moralne ograde?

• ©to je bolje, umrijeti za istinu ili izbjegavati krize i æivjeti dabismo nastavili svjedoËiti? Objasnite.


Pouka 5 25. sijeËnja — 1. veljaËe 2020.

Od oholosti do poniznostiPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 4,3.Srediπte prouËavanja: Daniel 4,1-33; Izreke 14,31; 2. o kraljevima

20,1-5; Jona 3,10; Daniel 4,34-37; Filipljanima 2,1-11.Uvod: Nabukodonozor je imao najmanje tri prilike da shvati da sva

svoja postignuÊa treba pripisati hebrejskom Bogu. Meutim, poπto nijenauËio tu pouku, Bog mu je dao posljednju priliku da shvati razlikuizmeu oholosti i poniznosti i dobije uvid u Boæji karakter.

Teme

1. Oholost. GovoreÊi o svojim dostignuÊima, Nabukodonozor jezaboravio Danielovog Boga kojem je dugovao prijestolje i sve ostalo.

2. Poniznost. Tek kada je izgubio kraljevstvo, Nabukodonozor jepriznao da je Danielov Bog izvor i odræavatelj njegove moÊi.

3. Bog. Bog se otkriva u ovom dogaaju kao Onaj koji postavlja isvrgava kraljeve.

Primjena u æivotu: Nabukodonozor se nalazi u svakome. Pobijeditioholost i postati ponizan ideal je koji ne moæemo postiÊi ljudskim sna-gama. Poniznost je cilj koji se teπko ostvaruje. »im pomislimo da smoje dostigli, veÊ je izgubljena. Meutim, Isus nam moæe dati snagu dapobijedimo svoju oholost i da æivimo poniznim æivotom. On moæe uklo-niti svaku “napast da njegujemo oholost i dati nam priliku da pokaæemozahvalnost”. (Christopher J. H. Wright, Hearing the Message of Daniel:Sustaining Faith in Today’s World [Grand Rapids, MI: Zondervan, 2017.],str. 94)

DRUGI DIO: Komentar

1. Oholost. U Danielu 4 zabiljeæeno je Nabukodonozorovo svjedo-Ëanstvo. Kako se dogaaj odvija, kralj uvia da je oholost bila uzroknjegovog zbacivanja s prijestolja i on dalje govori kako je Bog djelovaoda bi ga doveo u stanje poniznosti. Na vrhuncu svojih dostignuÊa (okotrideset godina nakon dogaaja zabiljeæenih u Danielu 3), kralj je usniosan o golemom stablu koje pruæa zaklon i hranu svim stvorenjima na


Zemlji. Zatim, zbog nebeske odluke, stablo biva posjeËeno. Ponovno jesamo Daniel mogao otkriti kralju pravo tumaËenje. To razgranato stabloprikazivalo je kralja osobno u njegovoj oholosti. Stablo i vinova loza ina drugim su mjestima u Pismu opisani kao simboli oholih kraljeva ikraljevstava koja Bog na kraju ruπi (Ezekiel 17,1-15; 19,10-14; 31,3-12).

PokazujuÊi iznimnu brigu i osjetljivost, Daniel je objasnio da stabloprikazuje kralja. Bog Êe ga ukloniti s prijestolja ako ne promijeni svojstav prema podanicima (Daniel 4,27). Kao i uvijek, oholost vrπi utjecaju druπtvenoj sferi. Meutim, nastupilo je vrijeme da se Nabukodonozoraproglasi odgovornim za oholi naËin vladanja. Ako æeli izbjeÊi svoju stra-πnu sudbinu, nema druge moguÊnosti osim da zamijeni tlaËenje prav-dom i tako prikaæe Boæji karakter u svojem kraljevanju. Meutim, kraljnije æelio ostaviti svoju oholost i promijeniti svoje putove. Godinu danaposlije hvalisao se svime πto je sagradio (Daniel 4,29.30), πto je ironiËno.Uostalom, “Nabukodonozor u Ëitavom svojem æivotu nije u ruku uzeoopeku. On nije sagradio Babilon. Sagraen je zahvaljujuÊi znoju tisuÊabezimenih potlaËenih robova, doseljenika i drugih siromaπnih slojevadruπtva, poput velikog mnoπtva Ëijim je radom izgraena svaka hvalisavacivilizacija palog ljudskog roda u povijesti.” (Christopher J. H. Wright,Hearing the Message of Daniel, str. 101)

U tom trenutku kralja je pogodila duπevna bolest, vjerojatno duπev-ni poremeÊaj poznat kao zooantropija ili lekantropija, kada osoba sma-tra da je æivotinja i ponaπa se u skladu s tim. Nabukodonozor je sedamgodina morao æivjeti meu poljskim zvijerima. Tako je osoba koja jesebe smatrala bogom postala niæa od Ëovjeka. U Pismu stoji: “Predslomom ide oholost i pred padom uznositost.” (Izreke 16,18)

2. Poniznost. Nabukodonozor je nauËio pouku koju mu je Bogpripremio. Nakon sedam godina provedenih meu æivotinjama, kralj jekorjenito promijenio svoj stav: “Ja, Nabukodonozor, oËi svoje podigoh knebu.” (Daniel 4,34 — Varaædinska Biblija) Ovaj pogled usmjeren premagore oznaËava promjenu u Nabukodonozorovom umu. Kralj je prije gle-dao s visine ispunjen oholoπÊu. Kada je pogled usmjerio prema gore,odakle dolazi sva sila i mudrost, dogodile su se tri vaæne stvari: 1) bioje izlijeËen od duπevne bolesti („um moj vrati mi se“); 2) priznao je Bogaza vrhovnog Vladara svemira; 3) bio je vraÊen na prijestolje (Daniel 4,34-36 — Varaædinska Biblija). Kralj je izjavio: “Sada ja Nabukodonozor,slavim i uzvisujem i veliËam Kralja nebeskoga, Ëija su sva djela istinaa putovi mu pravda, i koji moæe poniziti one koji hode u oholosti.”(Daniel 4,37 — Varaædinska Biblija) Nitko bolje od Nabukodonozora nijemogao priznati istinu da Bog obara “one koji hode u oholosti”.


Proces stjecanja poniznosti trajao je sedam vremena; izvorna rijeËnajvjerojatnije znaËi “godina” i ovdje se mora shvatiti kao sedam do-slovnih godina. Ovih sedam godina odnose se na doslovno vremenskorazdoblje tijekom kojega je kralj, zbaËen s prijestolja i poniæen, moraoæivjeti meu poljskim zvijerima. Prema tome, za razliku od vremenskihrazdoblja spomenutih u apokaliptiËkim dijelovima Knjige proroka Dani-ela, sedam godina ne treba tumaËiti prema naËelu dan za godinu. Kaoπto je spomenuto, izmeu kraljevog hvalisanja i trenutka kada je bioosuen proπlo je dvanaest mjeseci. Dakle, na kraju sedam godina kraljje vraÊen na prijestolje. Stoga nema nikakvih naznaka da vremenskorazdoblje spomenuto u Danielu 4 treba tumaËiti na bilo koji drugi naËinosim doslovno.

Bog je morao izreÊi straπan sud nad kraljem da bi se njegov um upotpunosti probudio i shvatio da Danielov Bog upravlja svime. Zaπto seljudskom biÊu toliko teπko poniziti? Zato πto smo svi ispunjeni æeljomda nam sluæe i da nas uzdiæu, a to je æelja da se prema nama odnosekao prema Bogu (vidi Postanak 3). Meutim, buduÊi da Ëovjek ne moæepostati Bog, oholost stvara ogorËenost i nezadovoljstvo. Poniznost, me-utim, donosi zadovoljstvo. Uvijek moæemo pronaÊi nekoga tko je upotrebi da mu pomognemo i tako Êemo doæivjeti radost i ispunjenost jersluæimo Kristu (vidi Gary Thomas, “Downward Mobility”, DiscipleshipJournal, srpanj—kolovoz 2005., str. 34—37).

3. ObraÊenje. U vezi s ovim Ëesto se javlja pitanje je li se kraljistinski obratio. Ima dovoljno dokaza koji ukazuju na to. Dok Ëitamokraljevo priznanje u Danielu 4,34.35 (Varaædinska Biblija), istiËu se Ëe-tiri Ëinjenice:

1. On priznaje vrhovnu vlast Boga koji uspostavlja kraljevstvo kojetraje vjeËno. Bog “radi πto hoÊe s vojskom nebeskom i sa stanovnicimazemaljskim, i nema nikoga da bi mu ruku ustavio i rekao mu: ©toradiπ?” (Daniel 4,35 — Varaædinska Biblija) Postoji nagovjeπtaj beskraj-nog i vjeËnog u sljedeÊim Nabukodonozorovim rijeËima: “... Ëije je kra-ljevstvo od koljena do koljena.” (Daniel 4,34 — Varaædinska Biblija)

2. Nabukodonozor takoer priznaje da su pripadnici ljudskog rodastvorena biÊa: “I sve æitelje zemlje dræi se kao da ne postoje.” (Daniel4,35) Kralj viπe ne prepoznaje boæansku silu samo u teoriji. On priznajeda Ëak i najveÊi ljudi (a on je u svojim oËima i oËima svojih podanikabio najveÊi) nisu niπta pred veliËanstvenim Bogom. Ovakvo priznanjeuvijek je znak pokornog srca; Ëinjenica je da su ljudi stvorena biÊa i daovise o Bogu. »ovjek nije samostalan; on se nalazi u ovisnom poloæajui stvoreno je biÊe. Njegova istinska radost ostvaruje se kada priznapotpunu ovisnost o boæanskoj sili.


3. Nabukodonozor priznaje Boæju istinitost i pravednost “Ëija susva djela istina a putovi mu pravda” (Daniel 4,37 — Varaædinska Biblija).Bog je prema njemu postupio oπtro, ali on priznaje da su Boæji sudoviistiniti i pravedni. Odgovarali su njegovim grijesima.

4. “KonaËno, uvidio je da se Bog suprotstavlja oholima i da jemilosrdan prema poniznima (usporedi Izreke 3,34). Njegov æivot bio jeprikaz Petrove molbe: ’Ponizite se dakle pod moÊnom rukom Boæjom,da vas uzvici u svoje vrijeme!’ (1. Petrova 5,6)” (Sinclair B. Ferguson,Lloyd J. Ogilvie, The Preacher’s Commentary Series, sv. 21 [Nashville,TH: Thomas Nelson, 1988.], str. 96,97) Boæja spasonosna milost uvijekpoËiva na ovom nalogu o poniznosti.


1. Kako ocjenjujete svoja dostignuÊa kada ih usporedite s dostig-nuÊima drugih? Kako pravite razliku izmeu oholosti i visokog samo-poπtovanja?

2. Kako prema vaπem miπljenju moæemo pokazati i iskusiti iskrenuponiznost? Kakva je razlika izmeu poniznosti i niskog samopoπtova-nja?

3. Kakvo mjesto poniznost zauzima u vodstvu Crkve? Mogu li ljudiponiznog vou poπtovati i slijediti? Objasnite.

4. Na koje je naËine Isus pouËavao o poniznosti? Kada je u svojojsluæbi pokazao poniznost na najsnaæniji naËin? ©to i kako moæete nau-Ëiti od Njega?

5. Kakav odnos postoji izmeu poniznosti i oprosta? Koliko vam jeteπko oprostiti nekome tko vas vrijea?

6. Pouka za ovaj tjedan otvara moguÊnost za samoispitivanje.Zamolite Ëlanove razreda da se pokuπaju staviti na Nabukodonozorovomjesto i postavite sebi pitanje:

• Jesam li sklon pripisivati sebi zasluge za odreena postignuÊaviπe nego πto zasluæujem? Na koje naËine govorim o svojim iskustvima?Iznosim li ih tako da izgledam bolji i uspjeπniji nego πto stvarno jesam?

• Koje korake moram poduzeti da bih postao ponizan?• Je li bilo situacija u mojem æivotu kad sam bio ponizan tako da

mi je to pomoglo da shvatim svoja ograniËenja i tako proslavim Boga?Ako jest, koje su to bile situacije?

• Koliko se Ëesto sjetim odati Bogu Ëast za sve πto sam postigao?©to mi moæe pomoÊi da Mu nikad ne zaboravim odati slavu?


Pouka 6 1.—8. veljaËe 2020.

Od samoljublja do propastiPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 5.Srediπte prouËavanja: Daniel 4,1-33; Izreke 14,31; Jona 3,10; Daniel

4,34-37; Filipljanima 2,1-11.Uvod: Peto poglavlje Knjige proroka Daniela tijesno se podudara s

Ëetvrtim. Oba poglavlja na slikovit naËin prikazuju Boæju vrhovnu vlastnad kraljevstvima ovoga svijeta. U Danielu 4, Bog je Nabukodonozoruoduzeo vlast na odreeno vrijeme. U 5. poglavlju Bog oduzima vlastBaltazaru i ukida babilonsko kraljevstvo.

Teme

1. Oholost. Oholost ljudskih sila u svojoj pobuni protiv Boga isvega πto predstavlja Boga u svijetu tema je koja proæima Knjigu pro-roka Daniela i u njoj je jasno prikazana. Kada je trebao biti viπe usredo-toËen na obranu svojega grada od predstojeÊeg napada Medijaca i Per-zijanaca, Baltazar je priredio raskalaπenu gozbu svojim sluæbenicima.

2. Sud. Bogohulni Baltazarov postupak oskvrnjivanja hramskogposua, koje je simboliziralo Hram, prerastao je u napad na Boga osob-no. U tom trenutku babilonski kralj i sustav koji je predstavljao prepu-nili su Ëaπu bezakonja. Nebeski sud je tada izrekao presudu. Natpriro-dna ruka napisala je na zidu palaËe otreænjujuÊu poruku: MENE, MENE,TEKEL, PARSIN.

Primjena u æivotu: Koji je bio Baltazarov najveÊi grijeh u noÊikada je Babilon doæivio pad? Osim prireivanja gozbe u kojoj su seprepustili uæivanjima, njegov najgori grijeh bio je postupanje s posuemiz Boæjeg hrama. Bogohulno rukovanje svetim predmetima predstavljaBaltazarov prijezir prema izraelskom Bogu i na kraju ispunjava Ëaπubabilonskog bezakonja. Meutim, korijen njegovih pogreπaka leæi unjegovom odbijanju da hodi u svjetlu koje mu je Bog otkrio svojimdjelovanjem u Nabukodonozorovom æivotu. Da bismo izbjegli iste po-greπke, trebamo obratiti pozornost i na iskustva drugih, i pozitivna inegativna. I πto je najvaænije, moramo hoditi u svjetlu kojim je Bogobasjao naπ put preko svoje RijeËi.


DRUGI DIO: Komentar

1. Oholost. Posljednja noÊ Babilona bila je obiljeæena velikim slav-ljem. Ksenofon i Herodot ukazuju da su Babilonci prireivali uobiËajenugozbu. U Bibliji se ne spominje razlog ove sveËanosti, ali uËenjaci navo-de da je moæda bila u pitanju (proljetna) novogodiπnja sveËanost Akîtu.Koji god blagdan bio, s obzirom na to da su Medijci i Perzijanci bilispremni napasti Babilon (Daniel 5,29-31), pitamo se zaπto je Baltazarprireivao tu gozbu. Najvjerojatnije se osjeÊao sigurnim unutar gradakoji je bio okruæen zidom πirokim oko 6 m i visokim najmanje 12 m. Ugradu su se nalazile obilne zalihe vode i hrane zahvaljujuÊi kojima sugodinama mogli odolijevati opsadi. Dakle, Baltazar nije imao nikakavstrah od skorog napada. Stanovnicima grada gozba se Ëinila normalnompojavom usprkos neprijateljima koji su se okupljali izvan gradskih zi-dova.

Na vrhuncu slavlja Baltazar je proslavljao bogove “od zlata i srebra,od mjedi i æeljeza, od drva i kamena” (Daniel 5,23), a ne æivog Boga. Onje oËito zaboravio πto je Bog uËinio preko Daniela da bi pouËio Nabu-kodonozora. Meutim, Baltazarov Ëin obesveÊenja ukazuje da on nije upotpunosti bio nesvjestan æivog Boga. Uzevπi svete posude iz jeruza-lemskog hrama u namjeri da ih upotrijebi kao posude za piÊe na tombogohulnom slavlju, babilonski kralj je pokazao da je on ne samo odbioproslaviti izraelskog Boga, veÊ je pokazao otvoreni prijezir prema Nje-mu. Oskvrnjenjem hramskog posua kralj je pokazao najsramniji prije-zir prema onome πto su ti predmeti prikazivali, naime, oboæavanje pravogBoga. Ovi predmeti, iako u drugoj zemlji, ostali su sveti i Baltazar jemorao postupati s njima s najdubljim poπtovanjem.

Izaija je zahtijevao ËistoÊu od izgnanika koji Êe vratiti svete posudeu Jeruzalem (Izaija 52,11.12). Nabukodonozor je oËito shvatio kakvo jeznaËenje predmeta iz Hrama buduÊi da ih je postavio u hram svojegboga. Suprotno svojem prethodniku, Baltazar nije pokazao nikakvo po-πtovanje prema posudama iz Hrama. Njihovim oskvrnuÊem na razuzda-noj gozbi izazvao je samoga Boga.

Baltazarovo obesveÊenje svetih posuda samo je jedan u dugaËkomnizu sukoba izmeu Babilona i Jeruzalema opisanih u Pismu. Izraz“Babilon” javlja se prvi put u Postanku 11, kada je skupina pobunjenikapoËela graditi kulu kojom su namjeravali doprijeti do nebesa. Od togdoba u Pismu se Ëesto javljaju sukobi izmeu Boga i Babilona kaopredstavnika sila koje se suprotstavljaju Bogu i Njegovoj istini. Kada jeNabukodonozorova vojska zauzela Judeju i sravnila Jeruzalem i Hramdo zemlje, Ëinilo se da je Babilon pobijedio. Izgleda da Baltazar namje-


rava potvrditi takvo stanje stvari obeπËaπÊujuÊi posue iz Boæjeg hrama.SlaveÊi svoje bogove i oskvrnjujuÊi posue iz Hrama, babilonski kraljæelio je javno pokazati prijezir prema hebrejskom Bogu. Ovaj Ëin obe-sveÊenja ukazuje na eshatoloπke napade malog roga i kralja Sjeverausmjerene na Boæji narod i Boæji nebeski hram, kao πto je opisano uproroËkom dijelu Knjige proroka Daniela. Poslije Otkrivenje pruæa πirusliku sukoba izmeu Babilona i Jeruzalema, koji dostiæe vrhunac uni-πtenjem Babilona i uspostavljanjem Boæjeg vjeËnog kraljevstva.

2. Sud. U trenutku koji je Nebo odredilo, u vrijeme razuzdanepijanke, na zidu prostorije u kojoj se odræavala gozba iznenada se po-javljuje tajanstveni natpis. Kralj odmah shvaÊa ozbiljnost situacije. Iakonije znao proËitati natpis, osjetio je da je u pitanju zlokobna objavapredstojeÊe propasti. Joπ jednom vraËari i mudraci na dvoru nisu uspje-li dati objaπnjenje koje bi zadovoljilo kralja. Tek na prijedlog kraljicemajke, kralj je zatraæio da dovedu Daniela. Pojedini uËenjaci poistovje-Êuju ovu æenu s Nitokris, Nabukodonozorovom kÊeri, Nabonidovom æe-nom i Baltazarovom majkom.

Netko se moæda pita zaπto je Daniel bio zanemaren do ovog trenutka.U vezi s tim trebamo imati na umu da je Daniel bio u sluæbi do treÊegodine vladavine kralja Baltazara (Daniel 8,1.27). Prema tome, stari proroknije bio nepoznat kralju. Na osnovi Baltazarovog opÊeg stava i ponaπa-nja, Ëini se da je ovaj kralj moæda udaljio Daniela iz politiËkih (vjerskih)razloga.

Kada se pojavio pred kraljem, stari prorok viπe nije suzdræano go-vorio kao u prethodnim obraÊanjima Nabukodonozoru. Nakon πto jejasno naglasio da odbacuje nagrade koje je kralj obeÊao onome tkoprotumaËi natpis, Daniel se vrlo strogo obraÊa kralju. Prije svega, Danielje krivio Baltazara πto nije nauËio pouke iz Nabukodonozorovog isku-stva, pogotovo kada je bio zbaËen s prijestolja u razdoblju od sedamgodina (Daniel 4). Prema tome, Baltazar je trebao bolje postupiti: “No ti,Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo.”(Daniel 5,22) Dakle, natpis na zidu znaËio je sud za Baltazara i Babilon:MENE, MENE (“izbrojio”), TEKEL (“izmjeren”), PARSIN (“razdijeljeno”).Ellen G. White kaæe da su ta slova “blistala kao vatra” i da se kralju iostalima Ëinilo “kao da stoje pred sudaËkim stolom vjeËnoga Boga, Ëijojsu se vlasti upravo usprotivili.” (Proroci i kraljevi, str. 333; u izvorniku524) ReËenica je bila napisana, babilonski kralj i kraljevstvo bili suosueni na propast. Bez obzira na nepovoljno tumaËenje, kralj je odræaosvoju rijeË; nagradio je Daniela i postavio ga za treÊeg vladara u babi-lonskom kraljevstvu, iako samo na nekoliko sati.


Te iste noÊi neprijatelj je preusmjerio rijeku Eufrat — koja je teklakroz grad — u moËvaru, i zahvaljujuÊi sniæenom vodostaju, vojnici suuπli u Babilon kroz rijeËno korito ispod gradskog zida. Baltazar je ubi-jen, a moÊni Babilon pao je pred Medijcima i Perzijancima u listopadu539. g. pr. Kr. Pad povijesnog Babilona — kada je zlato ustupilo mjestosrebru — simboliËki prikazuje konaËan poraz duhovnog Babilona po-sljednjeg vremena, kao πto je nagovijeπteno u proroËkim poglavljimaDaniela. U Otkrivenju je pad Babilona posljednjeg vremena povezan saπestim zlom, koje dovodi do isuπivanja Eufrata i priprema put kraljevi-ma s istoka (Otkrivenje 16,12). Na kraju, pobjedniËki grad (Babilon) bivaporaæen, a poraæeni grad (Jeruzalem) traje zauvijek.


1. ©to moæete uËiniti da se Baltazarova pogreπka (πto nije uËio izproπlih iskustava preteËe Nabukodonozora) ne ponovi u vaπem æivotu?Kako moæete izbjeÊi istu zamku da ne uËite iz iskustava drugih?

2. Zaπto je vaæno da znate πto je Bog uËinio u povijesti svojegnaroda? ©to se dogaa onima koji zaboravljaju proπlost? Kako moæeteuËiti o Boæjem djelovanju u proπlosti?

3. ©to je prema vaπem miπljenju bio najstraπniji Baltazarov grijeh?Objasnite svoj odgovor.

4. Zamislite sebe na Danielovom mjestu. Nakon πto su vas zane-marivali, konaËno ste pozvani da rijeπite problem koji nisu uspjeli rije-πiti zvjezdari, Kaldejci i gataoci. Kako biste se osjeÊali? Kako biste seophodili prema kralju? Biste li oËekivali nagradu koju je kralj obeÊao?Objasnite.

5. Baltazar je zanemarivao istinitog Boga i hvalio zlatne, srebrne,mjedene i æeljezne, drvene i kamene bogove. Koji “bogovi” danas ugro-æavaju vaπ odnos s pravim Bogom? Novac? Poloæaj? Obrazovanje? Ka-rijera?

6. Daniel optuæuje kralja jer nije “dao slavu Bogu koji u svojoj rucidræi dah tvoj i sve tvoje putove” (Daniel 5,23). Koliko je vama znaËajanovaj opis Boga? ©to osjeÊate prema takvom Bogu? Ljubav? Strah? Raz-govarajte o tome.

7. Na koje vam naËine sud nad Baltazarom i pad Babilona mogu datisigurnost da Êe na kraju sile zla biti poraæene? Kakvu sliku o sudu iBoæjem karakteru moæete uoËiti u ovom izvjeπtaju?



Od jame s lavovima do jame sanelima

PRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 6.Srediπte prouËavanja: Daniel 6; 1. Samuelova 18,6-8; Matej 6,6;

Djela 5,27-32; Marko 6,14-26; Hebrejima 11,35-38.Uvod: U πestom poglavlju knjige proroka Daniela naglaπena je

Danielova vjernost. Bio je spremniji postati plijen lavovima nego uËinitikompromis u svojem odnosu s Bogom. Na kraju su bile obranjene injegova vjernost Bogu i odanost kralju.

Teme

1. Vjernost. Bez obzira na proglas koji je zabranjivao da se molitvaupuÊuje nekom drugom bogu ili Ëovjeku osim kralju, Daniel se nastaviomoliti okrenut prema Jeruzalemu. Mogao je zatvoriti prozore i moliti setajno; umjesto toga, odluËio je da neÊe dovoditi u pitanje svoje svjedo-Ëanstvo. Njegova posveÊenost istini znaËila mu je mnogo viπe od zaπtitevlastitog æivota.

2. Zaπtita. Kao rezultat Danielove odanosti Bogu, Gospodnji aneozatvorio je usta gladnim lavovima. Daniel je bio zaπtiÊen i obranjen predkraljem i onima koji su mu htjeli oduzeti æivot. Iskustvo najznameniti-jeg æidovskog izgnanika stoji kao znak Boæje konaËne obrane svojegnaroda iz svih vjekova koji su bili izloæeni napadima i progonstvu silazla.

Primjena u æivotu: Ambiciozni krπÊanski politiËari Ëesto ukazujuna Danielovo iskustvo kao opravdanje za ulazak u javnu sluæbu. Kakavbi blagoslov za crkvu i druπtvo bio kad bi se svaki politiËar i dræavnisluæbenik ugledao na Danielovu vjernost!

DRUGI DIO: Komentar1. Vjernost. Daniel je bio jedan od tri proËelnika zaduæena za

nadgledanje satrapija, za provjeru njihovih obveza i pregled izvjeπtaja dabi se sprijeËio gubitak kraljevih prihoda i osiguralo dobro funkcionira-


nje dræave (Daniel 6,2). Prijevara i loπe upravljanje problem su joπ odstarih vremena. Pojedini stari bliskoistoËni tekstovi takoer pokazujuda je meu uËenjacima i savjetnicima na dvoru vladalo ozraËje nadme-tanja, rivalstva i spletki, pa su se Ëesto obraÊali kralju iznoseÊi optuæbeprotiv stvarnih ili izmiπljenih protivnika. Dakle, u takvom svjetlu prilikena dvoru kralja Darija nisu bile iznimka; proËelnici i satrapi æeljeli suse osloboditi Daniela. Zavist je moæda igrala glavnu ulogu, s obzirom nato da je kralj trebao proglasiti Daniela nekom vrstom premijera. U vezis ovom moguÊnoπÊu treba takoer naglasiti da je Danielovo poπtenjemoæda bilo kamen spoticanja onima koji su teæili za osobnom koristi inezakonitim dobitkom vrπeÊi javnu sluæbu. KonaËno, ovi iskvareni sluæ-benici moæda su se okrenuli protiv Daniela zato πto je bio Æidov (Daniel6,13; usporedi Daniel 3,12) i kao takav vjeran svojem Bogu, a ne njiho-vim bogovima.

Usprkos kraljevom proglasu, Daniel ne mijenja svoje molitvene na-vike. Nastavlja se moliti triput dnevno (usporedi Psalam 55,18). Danie-lova kuÊa najvjerojatnije je imala zasebnu sobu na katu na ravnomkrovu. Pred prozorom okrenutom prema zapadu, Daniel se molio premaJeruzalemu u kojem je Hram leæao u ruπevinama. Prigodom sveËanogotvorenja Hrama, Salomon je naredio narodu da se moli okrenut premaHramu (vidi 1. o kraljevima 8,35.38.44.48). David se dræao istog naËela(vidi Psalam 5,8; 28,2). Jeruzalem je postao Boæje prebivaliπte jer seHram nalazio u njemu. Stoga je takvo postupanje simboliziralo posve-Êenost Jahvi, Bogu koji je Jeruzalem izabrao kao mjesto u kojem Êeprebivati Njegovo ime. ©toviπe, Daniel se nadao obnovi Jeruzalema kaoispunjenju zavjetnih obeÊanja (Jeremija 31; Ezekiel 36). Daniel je biostranac u Babilonu; on je zapravo bio graanin Jeruzalema.

Dakle, iz ovog izvjeπtaja prvo saznajemo o njegovom profesional-nom poπtenju koje je posjedovao kao sluæbenik kraljevstva. Najvjerojat-nije je Darije pozvao Daniela da sluæi zbog besprijekornog ugleda kojije uæivao kao javni sluæbenik. Osim toga, Danielovo poπtenje takoer sujasno uoËili njegovi neprijatelji. U vezi s tim valja spomenuti dvije Ëi-njenice. Prvo, Danielovi neprijatelji uvidjeli su da u njegovoj sluæbi kraljune mogu pronaÊi niπta πto bi mogli iskoristiti protiv njega: “TadaproËelnici i satrapi stadoπe traæiti povod, πtogod oko dræavne uprave,zbog Ëega bi mogli optuæiti Daniela; ali ne mogoπe na njemu naÊi niπtatakvo, niπta zbog Ëega bi ga prekorili, jer bijaπe vjeran, na njemu ninemara ni ogreπenja.” (Daniel 6,5) Drugo, glavni razlog kovanja urote odstrane neprijatelja bio je Ëinjenica da su zapazili Danielovu nepokoleb-ljivu vjernost Bogu. Ovo posveÊenje ukazuje da je Daniel æivio u skladusa svojom vjerom i javno izraæavao svoja uvjerenja. Svi su znali πto je


Danielu bilo najvaænije. Prema tome, neprijatelji su odluËili udariti u srænjegove vjere. Znali su da Daniel neÊe popustiti, veÊ da Êe ostati vjerani tako biti osuen na smrt. Daniel, meutim, nije zapaæao nikakav sukobizmeu svojih odgovornosti kao dræavnog sluæbenika i sluge pravogaBoga. On je iskoristio svoju javnu sluæbu kao priliku da proslavi Boga,vrhovnog Vladara.

2. Zaπtita. Vjerojatno je najistaknutija karakteristika izvjeπtaja oDanielu u lavovskoj jami Ëinjenica da je Daniel bio izbavljen od lavova.Ovaj sretan ishod u skladu je s drugim biblijskim izvjeπtajima, kao πtoje izbavljenje Danielovih prijatelja iz uæarene peÊi, kao i Jobovo ozdrav-ljenje. Iznad svega, u skladu je s cjelokupnim samim biblijskim izvje-πtajem koji zavrπava uniπtenjem zla i uspostavljanjem Boæjeg vjeËnogkraljevstva. Obrana Daniela od njegovih neprijatelja ukazuje na konaËnuobranu Boæjeg naroda, kako je opisano u proroËkom dijelu Knjige pro-roka Daniela (7—12). To ne znaËi, meutim, da Êe svaki vjerni slugakojega progone biti izbavljen kao Daniel. Niz muËenika kroz povijestpokazuje da Bog katkada dopuπta da Njegovi sluge plate konaËnu cijenuza svoju vjernost bez vidnog izbavljenja s ove strane Neba. Meutim,Danielovo izbavljenje stoji kao znak Boæje eshatoloπke obrane svojegnaroda i pokazuje da On ima konaËnu vlast nad silama zla. Bog koji jesprijeËio lavove da proædru Daniela, na kraju Êe zauvijek uπutkati Soto-nu, konaËnog lava i tuæitelja braÊe (1. Petrova 5,8).

Danielova vjernost Bogu oËitovala se u njegovoj posluπnosti Boæjemzakonu. Prema tome, kada se ljudski zakon sukobio s Boæjim zakonom,Daniel se nije dvoumio koji Êe zakon posluπati. Proglas je donesenprema “nepromjenljivom” medo-perzijskom zakonu (Daniel 6,9). Ovdjese javlja sukob izmeu dva zakona — oba tvrde da su nepromjenjiva —koji Êe dostiÊi eshatoloπke razmjere kada mali rog pokuπa promijenitivremena i zakone (Daniel 7). Dakle, ako se medo-perzijski zakon nemoæe promijeniti, πto je sa zakonom koji odraæava Boæji karakter? Su-kob izmeu Boæjeg vjeËnog Zakona i ljudskih krivotvorina kljuËni jeËimbenik velike borbe saæet u Danielovom iskustvu. Koliko god Danielbio odan kraljevstvu, kada su se zakoni kraljevstva protivili Boæjemzakonu, nije nimalo dvoumio koji Êe zakon posluπati.

Bog je obranio Danielovu vjernost. Darije nije nimalo sumnjao uDanielovo poπtenje pa je uËinio velike napore da se pronae rupa ukraljevom zakonu. Kralj se na kraju morao predati, ali je njegovao naduda Êe Danielov Bog izbaviti Daniela. Prema biblijskom izvjeπtaju, kamenkojim su zatvorena vrata jame kralj je zapeËatio “prstenom svojim iprstenom svojih velikaπa” (Daniel 6,18). Ovo dvostruko stavljanje peËatatrebalo je zapeËatiti Danielovu sudbinu. Jedan komentator nagovjeπtava:


“Tuæitelji, koji su vjerojatno bili prisutni, æeljeli su da se upotrijebiprsten velikaπa. Tako su htjeli sprijeËiti moguÊnost da kralj osobnopoπalje ljude da spase Daniela; a kralj je æelio sprijeËiti pokuπaj ovihtuæitelja da oduzmu Danielov æivot na neki drugi naËin, ako ga lavoviostave u æivotu.” (Leon J. Wood, A Commentary on Daniel [Grand Rap-ids, MI: Zondervan, 1973.], str. 169)

Meutim, obrana Daniela podrazumijevala je osudu onih koji suskovali urotu protiv njega. Ovaj ishod je mraËan, ali je nuæna stranaobrane. Kralj je naredio da se Danielovi neprijatelji bace u istu jamu ukoju je bio baËen Daniel, πto je dovelo do njihove pogibije. SuvremenipostmodernistiËki um teπko prihvaÊa Ëinjenicu da je kralj kaznomobuhvatio i obitelji urotnika. Meutim, zapazite da je kralj jednostavnoslijedio stare, mada straπne, obiËaje. Nije Bog naredio da to bude uËinje-no. Bog je spasio Daniela od lavova, πto je jasno ukazalo na Danielovunevinost u svim pitanjima vezanim za kralja. Meutim, iznad svega tre-bamo imati na umu da nije samo Daniel bio zaπtiÊen; Bog je osobno bioobranjen pred Darijem. Kralj je konaËno priznao da je Bog koji je izba-vio Daniela pravi i æivi Bog: “Njegovo kraljevstvo neÊe propasti, njegovojvlasti nema kraja!” (Daniel 6,27) Ovim rijeËima vjeπto je zavrπen nara-tivni dio i obuhvaÊena sræ teoloπke poruke prenesene u proroËkom di-jelu.


“Dragi mladiÊi i djevojke, πto je cilj vaπeg æivota? Æelite li steÊiobrazovanje da biste postigli ime i poloæaj u svijetu? Gajite li tajnu æeljuda jednog dana dostignete vrhunac intelektualne veliËine, postanete Ëla-novi zakonodavne skupine i suraujete u donoπenju zemaljskih zako-na? U takvoj teænji nema niËeg zloga. Svatko od vas moæe postiÊi svojcilj. Ali nemojte se zadovoljavati siÊuπnim uspjesima. Usmjerite pogledprema gore i ne πtedite truda da dostignete viπi cilj.” (Ellen G. White,Poruke mladima, str. 24; u izvorniku 36)

1. Koje su javne funkcije, ako ih ima, u skladu s krπÊanskim æivo-tom?

2. Gdje i kako povlaËite crtu izmeu odanosti dræavi i vjernostiBogu?

3. Ako nam je Daniel uzor, na koje bi se Ëetiri stvari ambicioznipolitiËari i javni sluæbenici trebali ugledati? (Daniel 6,10.11)



Od olujnog mora do nebeskihoblaka

PRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 7,27.Srediπte prouËavanja: Daniel 7; 2. Solunjanima 2,1-12; Rimljanima

8,1; Marko 13,26; Luka 9,26; Luka 12,8; 1. Timoteju 2,5.Uvod: Sedmo poglavlje Knjige proroka Daniela pokazuje da nakon

smjenjivanja svjetskih sila, koje nemilosrdno vladaju svijetom, zapo-Ëinje nebeski sud i da Sin »ovjeËji prima vlast i kraljevstvo i zauvijekvlada sa svojim narodom.

Teme

1. Mali rog. Iz Ëetvrte nemani s deset rogova javlja se mali rog kojihuli na Boga i progoni Njegov narod.

2. Nebeski sud. Nebeski sud izriËe presudu malom rogu i pruæaizbavljenje i spasenje Boæjem narodu.

3. Sin »ovjeËji. Sin »ovjeËji javlja se na nebeskom sudu da obranisvoj narod.

4. Sveci Sveviπnjega. “Sveci” doæivljavaju progonstvo, ali ostajuvjerni Bogu.

Primjena u æivotu: Bez obzira na toliko mnogo nepravde, progon-stva i kuπnji, Boæji narod moæe gledati u buduÊnost s nadom. Osvrt naovaj proroËki opis povijesti pokazuje da Êe ljudska povijest dostiÊivrhunac s nebeskim sudom i vjeËnim kraljevstvom Sina »ovjeËjeg. Æeli-mo da Boæje vjeËno kraljevstvo bude ubrzo uspostavljeno.

DRUGI DIO: Komentar

Pogledajmo opπirnije prethodno navedene teme iz ove pouke:1. Mali rog. Mali rog izrasta iz, i izmeu, deset drugih rogova

straπne nemani koja prikazuje Rimsko Carstvo. On iskorjenjuje tri oddeset kraljevstava koja su nastala iz poganskog Rima. Sila malog roganastavak je poganskog Rima i prema tome ima osnovne karakteristikeprethodnog kraljevstva. On prisvaja Kristova iskljuËiva prava, progoni


Boæji narod, mijenja Boæji zakon, govori protiv Boga i tri i pol vremenaËini sve πto æeli (πto je 1260 kalendarskih godina). Ovi postupci poka-zuju da ovo tijelo ima politiËku i vjersku moÊ, πto se podudara s pa-pinstvom. Povijest pokazuje da su obraÊenje cara Konstantina, sluæ-beno proglaπenje nedjelje danom bogosluæja, pad Rima u ruke barbarai osnivanje Carigrada na istoku bili vaæni Ëimbenici koji su utjecali nauspon papinstva. Nakon propasti poganskog zapadnog Rimskog Carstva,rimski biskup popunio je prazninu nastalu u Rimu prebacivanjem glav-nog grada Rimskog Carstva u Carigrad.

Proglasom cara Justinijana 538. godine, koji je papu proglasio vo-om svih crkava, papinstvu je bilo omoguÊeno da ostvari svoju vlada-vinu. Sada je rimski biskup imao ne samo vjersku moÊ, veÊ i politiËku.Pape su uskoro poËeli sebe nazivati pontifeksom i usvajati druge obiËajei zakone poganskog Rimskog Carstva. Uz pomoÊ saveza sa svjetovnimsilama, progonjena Crkva postala je progonitelj. Kriæarskim ratovima iinkvizicijom Rimska crkva nanijela je velike boli mnogima koji su æeljeliostati vjerni biblijskom nauku. Tako je veÊ u Srednjem vijeku papa biopoistovjeÊen s antikristom (Matej 24; 2. Solunjanima 2,3.4; Otkrivenje13,1-10). Godine 1798. Napoleon je zatoËio papu okonËavπi time papin-sku vladavinu dugu 1260 godina.

2. Nebeski sud. Prizor nebeskog suda iz Daniela 7,9-14 srediπnjije dogaaj poglavlja i Knjige; Pradavni na prijestolju; Sin »ovjeËji okru-æen nebeskim oblacima (Daniel 7,13) dok prilazi Pradavnome, prikazujuprizor suda na Nebu. Sud u Pismu odnosi se i na osudu i na obranu. Zamali rog sud znaËi osudu i dovodi do njegovog konaËnog uniπtenja.Meutim, za svete koji su bili progonjeni od strane malog roga, sudznaËi obranu, spasenje i obnovu. Kada su njihova imena ispitana nanebeskom sudu, proglaπeni su nevinima. Obranjeni su i na kraju prima-ju kraljevstvo.

Vrijedno je spomenuti nekoliko aspekata ovog suda. Prvo, trebamozapaziti da ovaj sud poËinje nakon πto mali rog dolazi na vlast i zavrπavaprije nego πto su sveti nagraeni, a mali rog kaænjen. Dakle, ovaj sud jepravilno nazvan istraænim sudom. Ellen G. White spominje sljedeÊe knjigeu vezi s ovim sudom: 1) Knjiga æivota, sadræi imena onih koji su prihva-tili sluæbu Bogu; 2) Knjiga za spomen, izvjeπtaj o dobrim djelima svetih;i 3) izvjeπtaj o grijesima (Velika borba, str. 380; u izvorniku 480,481).Radi razvidnosti i pravde prema svima koji su ukljuËeni u konaËnuodluku i na koje ona utjeËe, Bog mora provesti istragu kako nitko ne bimogao sumnjati u ispravnost konaËne odluke. Drugo, buduÊi da ovajsud ima sveopÊe razmjere i da se prema proroËkoj kronologiji odvijaupravo sada, pojedini ljudi se pitaju bi li Bog u svakom trenutku mogao


zapoËeti sud nad æivima. Takva zabrinutost osujeÊuje potpuno uæivanjeu krπÊanskom æivotu. Trebamo imati na umu da Êe se æivima suditi tekkada zavrπi vrijeme kuπnje i na Babilon se poËne izlijevati sedam po-sljednjih zala (Otkrivenje 15; 16). Meutim, πto je najvaænije, ne smije-mo se plaπiti suda zato πto je “Sin »ovjeËji” naπ predstavnik na nebes-kom sudu. Prema tome, umjesto osude, nebeski sud pruæit Êe namobranu i izbavljenje.

3. Sin »ovjeËji. Ime “Sin »ovjeËji” (bar’enash na aramejskom)povezuje ovo nebesko biÊe s odreenim vaænim teoloπkim i povijesnimËinjenicama. Prvo, sin ËovjeËji upuÊuje na Adama, oca ljudskog roda.Adamu su bila povjerena djela stvaranja i nareeno mu je da vlada.Dakle, za razliku od Adama koji je privremeno vladao — i svjetskihkraljeva koji su vladali odreeno vrijeme — Sin »ovjeËji prima vjeËnokraljevstvo. Prema tome, Sin »ovjeËji vraÊa ono πto je Adam izgubio.Drugo, ime Sin »ovjeËji ukazuje da On dijeli zajedniËki interes s Ëovje-Ëanstvom. Ovaj izraz moæe oznaËavati ljudsko biÊe (Ezekiel 2,1). BuduÊida je jasno da je u Danielu 7 ova osoba nebesko biÊe, naziv Sin »ovjeËjiukazuje na Njegovu povezanost s ljudskim rodom.

Iz πirokog konteksta Pisma moæemo zakljuËiti kako Sin »ovjeËji nesamo da predstavlja svoj narod na nebeskom sudu, veÊ se poistovjeÊujes njima jer ima udjela u njihovoj ljudskoj naravi (Hebrejima 2,14; 4,15).Treba takoer zapaziti da Sina »ovjeËjeg iz Daniela 7 valja poistovjetitisa Zapovjednikom Vojske (Daniel 8,11), “»ovjekom odjevenim u lanenehaljine” (Daniel 10,5) i Mihaelom (Daniel 10,13; 12,1). Jasno je, dakle,da je Sin »ovjeËji iz 7. poglavlja Mesija Isus Krist, koji dolazi Bogu Ocukao predstavnik svetih (1. Ivanova 2,1) na antitipski Dan pomirenja. Ovapovezanost postat Êe jasnija u 8. pouci.

4. Sveci Sveviπnjega. Ovi ljudi koji su predmet progonstva malogroga opisani su kao “sveci” (Daniel 7,21), “Sveci Sveviπnjega” (Daniel7,18.22.25) i kao “puk Svetaca Sveviπnjega” (Daniel 7,27) koji primakraljevstvo. Takoer se nazivaju i “narod Svetaca” u Danielu 8,24 ukontekstu napada malog roga na njih, a u Danielu 12,7 u kontekstuprogonstva. Boæji narod naziva se svecima/svetima u Postanku 19,6(Varaædinska Biblija) u kojem Bog naziva Izrael “kraljevstvo sveÊenika inarod svet”. Prema tome, svece Sveviπnjega “valja poistovjetiti s Boæjimvjernim sljedbenicima koji Ëine Njegov narod ostatka, koji su Njegoviizabranici, odvojeni od ostalih naroda, progonjeni od strane sile koja sesuprotstavlja Bogu, ali Ëuva zavjetnu vjeru i odræava svoje povjerenje ipouzdanje u Boga od kojega Êe na kraju primiti vjeËno kraljevstvo”.(Gerhard F. Hasel, “The Identity of ‘The Saints of the Most High’ utekstu Daniel 7”, Biblica 56, br. 2 [1975.], str. 192)


U Otkrivenju 12—14 opisuju se Kristovi sljedbenici koji ostaju vjer-ni u posljednjoj krizi. Ivan kaæe: “Tada, obuzet gnjevom protiv Æene,Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih kojivrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje 12,17)Zbog bliske povezanosti izmeu “Isusovog svjedoËanstva” i proroπtva(Otkrivenje 19,10; 22,9), “adventistiËki krπÊani tumaËe tekst i vjeruju daÊe se ‘ostatak’ poznati po pojavi dara proroπtva u njegovoj sredini. ‘Isu-sovo svjedoËanstvo’, vjeruju oni, svjedoËenje je o Isusu u njihovoj sredinipreko proroËkog dara.” (The SDA Bible Commentary, sv. 7., str. 812)


“Bog je Danielu putem vienja pokazao da Bog upravlja dogaajimaiako se nasilje poveÊava i progonstvo πiri. On je veliki Sudac koji ÊeuËiniti da istina na kraju pobijedi. Svjetovne sile, koje su prema Nabu-kodonozorovom snu sve viπe gubile moralnu snagu, Danielu su prika-zane kao organizacije Ëija æestina i okrutnost rastu. Drskost tih siladostiæe vrhunac pojavom malog roga koji govori ’velike rijeËi’. Dok se tistraπni dogaaji zbivaju na Zemlji, na Nebu zasjeda sud koji sudi premaizvjeπtajima koji su zapisani u knjizi. Drske zemaljske sile bit Êe osu-ene i uklonjene s vlasti, a Sin »ovjeËji, zajedno sa svetima, dobit ÊevjeËnu vlast.” (G. Arthur Keough, God and Our Destiny, Pouke iz Biblijeza odrasle, prvo tromjeseËje 1987., str. 67,68)

1. Kako se osjeÊate pri pomisli na sveopÊi sud na kojem Êe sve vaπemisli i djela biti izloæeni pred nebeskim sudom?

2. Prema kakvim Êe mjerilima svima biti sueno? Zapitajte se:Odgovara li moj æivot ovim mjerilima? ©to vaπ odgovor govori o slabo-stima koje joπ uvijek trebate pobijediti Boæjom miloπÊu?

3. ©to mijenja Ëinjenica da Êe Isus biti moj Zagovornik na nebeskomsudu? Objasnite.

4. ZnajuÊi da je Isus naπ Zagovornik na nebeskom sudu, kakotrebamo æivjeti na Zemlji?



Od okaljanosti do oËiπÊenjaPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 8,14.Srediπte prouËavanja: Daniel 8; Daniel 2,38; Postanak 11,4; Levitski

zakonik 16; Hebrejima 9,23-28.Uvod: Nebeski Dan pomirenja glavna je tema osmog poglavlja Knji-

ge proroka Daniela. Iz tog razloga, simboliËne æivotinje koje prikazujusvjetska kraljevstva jesu ovan i jarac, dvije ærtvene æivotinje koje sejavljaju u sluæbi u hebrejskom Svetiπtu, ali samo na Dan pomirenja.

Teme

1. Mali rog. Mali rog prikazuje silu koja napada Boæje Svetiπte iBoæji narod. Ova sila prikazuje Rim u poganskoj i papinskoj fazi.

2. Dan pomirenja. ProroËka poruka u ovom poglavlju usredoto-Ëena je na oËiπÊenje Svetiπta, koje se prema obrednom sustavu u zemalj-skom ©atoru sastanka vrπilo na Dan pomirenja.

Primjena u æivotu: U naπoj svakidaπnjoj borbi s grijehom i pat-njom nismo sami. Imamo Velikog sveÊenika u nebeskom Svetiπtu kojiobavlja posebnu sluæbu za nas. Moæemo uæivati u izlijevanju Boæje milostii dijeliti svoju sigurnost s ljudima oko sebe. Poruka o Svetiπtu ne po-kazuje samo da nam je oproπteno, veÊ ukazuje i na konaËno uniπtenjegrijeha.

DRUGI DIO: Komentar

Pomno istraæimo navedene teme:1. Mali rog. Dok mali rog u sedmom poglavlju izrasta iz Ëetvrte

nemani (poganski Rim), mali rog iz osmog poglavlja potjeËe od jednogod Ëetiri vjetra nebeska. Pojedini tumaËi tvrde da ovaj rog prikazujeAntioha IV., kralja iz dinastije SeleukoviÊa, koji je doπao iz jednog odËetiri teritorija podijeljenog Aleksandrovog grËkog carstva, osvojio Je-ruzalem, oskvrnuo Hram i progonio Æidove. Meutim, ako pozornijepogledamo biblijski tekst, zapazit Êemo da upuÊuje na drugo tumaËenjekoje je vjerodostojnije iz viπe razloga.


Prvo, moramo zapaziti da se na osnovi pojedinih prijevoda BiblijestjeËe dojam da mali rog izlazi iz jednog od Ëetiri roga koja su nastalanakon velikog roga grËkog jarca. Da je tako, to bi se moglo odnositi naAntioha. Meutim, hebrejski tekst pokazuje da mali rog izlazi iz jedneod Ëetiri strane svijeta. Hebrejski tekst glasi: “Jarac osili veoma, ali kadosili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoπe Ëetiri velika rogaprema Ëetiri vjetra nebeska. Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali tajsilno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti.” (Daniel 8,8.9) Premahebrejskoj gramatici, u izrazu “iz jednoga od njih” ono πto prethodirijeËi “njih” odnosi se na “Ëetiri vjetra nebeska”. S obzirom na to malirog sigurno izlazi iz jedne od Ëetiriju strana svijeta. Drugo, rog je upoËetku mali, ali postaje veoma velik. Antioh nikada nije bio tako velikikralj. Premda je napadao Æidove, Rimljani su ga poslije porazili. Moraose vratiti kuÊi poniæen. TreÊe, zbog ponavljanja naËela koje vlada uDanielovim vienjima, znamo da prizor opisan u Danielu 8,9-14 odgovaraprizoru nebeskog suda iz Daniela 7,9-14. Prema tome, Svetiπte kojenapada mali rog mora biti nebesko Svetiπte, a ne Hram u Jeruzalemukoji je oskvrnuo Antioh.

BuduÊi da Antioh ne odgovara odlikama malog roga, postavlja sepitanje na koga se odnosi mali rog? U ovom trenutku imamo na umuparalelizam izmeu Danielovih proroËkih vienja. Prema tome, mali rogiz Daniela 8 mora odgovarati malom rogu iz 7. poglavlja. BuduÊi da jetako, oËito je da je s malim rogom iz Daniela 8 povezan papinski Rim.Meutim, Ëini se da izmeu rogova u Danielu 7 i 8 postoji nebitnarazlika. Mali rog iz 7. poglavlja javlja se iz Ëetvrte nemani, πto pokazujeda je papinski Rim nastavak ili proπirenje carskog Rima. Suprotno tome,mali rog iz 8. poglavlja oËito se ne javlja iz zvijeri, πto ukazuje naËinjenicu da prikazuje dvije neprekidne faze rimskog tlaËenja: prvo,fazu carskog Rima koji se πiri horizontalno (Daniel 8,9), a zatim fazupapinskog Rima koji se πiti vertikalno (Daniel 8,10-13). Zanimljivo jezapaziti da mali rog u 7. poglavlju pokuπava promijeniti Boæji zakon; u8. poglavlju on usmjerava svoj napad na Poglavara Svetiπta i temeljSvetiπta. Takvi simboli pokazuju da papinski sustav postavlja laæan planspasenja. On napada i Boæji zakon i Boæji plan spasenja.

2. Dan pomirenja. S obzirom na silne napade malog roga na Sveti-nju i sluæbu u njoj (nametanje laænog sustava bogosluæja od stranepapinstva), postavlja se pitanje: “Dokle Êe trajati ovo vienje o svagdaπ-njoj ærtvi i o opaËini πto pustoπi i gazi Svetiπte i Vojsku?” (Daniel 8,13)Na osnovi ovog pitanja pretpostavljamo da Êe proteÊi mnogo vremenaprije nego πto Êe Svetiπte biti obnovljeno, jer rijeË “vienje” ovdje seodnosi na vienje o ovnu i jarcu, koje se proteæe od vremena perzijskog


kraljevstva do vremena kada mali rog Ëini zlo. Prije nego πto razmotrimoodgovor na ovo pitanje “dokle”, razmotrimo sliku Svetiπta u Danielu8,9-14.

Ovaj dio 8. poglavlja obiluje slikama i terminologijom povezanim saSvetiπtem. RijeËi kao πto su “vojska”, “Zapovjednik”, “svagdaπnja” i“Sveto mjesto” podsjeÊaju na hebrejski obredni sustav. “Vojska” (tsaba’)moæe oznaËavati osobe koje sluæe u Svetiπtu; zapovjednik (sar) moæeoznaËavati velikog sveÊenika; rijeË “svagdaπnja” (tamid) oznaËava obred-ne aktivnosti u Svetiπtu koje su se stalno odvijale, kao πto je kaenjetamjanom, prinoπenje ærtava itd. Zapazite da se rijeË “ærtva”, koja sepojavljuje u pojedinim prijevodima Biblije, ne javlja u izvorniku. Dodalisu je prevoditelji koji misle da se proroËanstvo odnosi na prestanakprinoπenja ærtava u Hramu po nalogu Antioha IV. Hebrejska rijeË tamidmoæe se bolje prevesti kao “kontinuitet” ili “redovitost” i odnosi se namnoπtvo aktivnosti u sluæbi u Svetiπtu, koje obuhvaÊaju prinoπenje ær-tava, ali nisu ograniËene samo na to. Zanimljivo je da se jedna od dvijerijeËi upotrijebljene za Svetiπte (qodesh) javlja u Levitskom zakoniku 16u kontekstu Dana pomirenja (druga je miqdash). ©toviπe, paralela izme-u prizora Svetiπta i nebeskog suda opisanog u Danielu 7,9-14 pokazujeda oba vienja opisuju isti dogaaj. Prema tome, Svetiπte koje se spomi-nje u Danielu 8,14 sigurno se nalazi na Nebu.

Sada slijedi odgovor na pitanje postavljeno u Danielu 8,13: “DokleÊe trajati ovo vienje o svagdaπnjoj ærtvi i o opaËini πto pustoπi i gaziSvetiπte i Vojsku?” (Daniel 8,13) Odgovor glasi: “Joπ dvije tisuÊe i tristotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.” (Daniel 8,14) Ovajodgovor jednog od nebeskih biÊa govori nam da Êe Svetiπte — za kojese kaæe da je na udaru — biti oËiπÊeno nakon 2300 godina (ako pri-mjenjujemo naËelo dan za godinu). Tako dugaËko vremensko razdobljepodudara se s vremenskim okvirom nagovijeπtenim u pitanju, koji dose-æe do vremena perzijskog ovna. Iako niπta nije reËeno o tome kada ovorazdoblje poËinje i kada zavrπava, jasno je da poËinje u vrijeme perzij-skog kraljevstva. Meutim, nebesko biÊe jasno kaæe πto Êe se dogoditikada to dugo vremensko razdoblje zavrπi: naime, doÊi Êe do ËiπÊenjaSvetiπta. U izraelskom obrednom kalendaru postojao je poseban dannamijenjen oËiπÊenju Svetiπta — Dan pomirenja. Tom je prigodom ©atorsastanka ËiπÊen (taher) od grijeha Boæjeg naroda. U Danielu 8 spominjese vrijeme za ËiπÊenje nebeskog Svetiπta. Ta radnja oznaËena je glago-lom nitsdaq, πto znaËi “biti obnovljen, oËiπÊen i obranjen”. Dakle, ovajglagol prenosi sljedeÊe misli: 1) Svetiπte mora biti oËiπÊeno od grijehaBoæjeg naroda. 2) Boæja posredniËka sluæba u nebeskom Svetiπtu morase obnoviti. 3) Bog mora biti obranjen od obesveÊenja Njegovog Svetiπta.


Papinski sustav izopaËio je plan spasenja i prisvojio Kristov posredniËkirad sakramentom mise, pokorom i opraπtanjem grijeha od strane sve-Êenika. Na osnovi Daniela 9,23-27 moæemo odrediti da je ovo proroËkorazdoblje od 2300 godina poËelo 457. g. pr. Kr. Prema tome, kraj ovogproroËkog razdoblja mora biti u 1844. godini.


1. ©to mislite o tome da je papinstvo izopaËilo Boæju istinu i us-postavilo iskrivljeni sustav bogosluæja?

2. ©to saznajete o Boæjoj metodi pouËavanja na osnovi simbola ijezika upotrijebljenog u Danielu 8?

3. Razmislite o sljedeÊoj izjavi Ellen G. White: “Dok se na Nebu vrπiistraæni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz Svetiπta,u Boæjem se narodu na Zemlji mora izvrπiti posebno djelo ËiπÊenja,odstranjivanja grijeha.” (Velika borba, str. 336,337; u izvorniku 425)

4. Kako je povezano oËiπÊenje Svetiπta i oËiπÊenje vaπeg æivota kaoKristovog sljedbenika? Moæete li se sjetiti nekog grijeha koji morateostaviti da biste se u potpunosti predali Isusu?

5. Kakvu razliku uoËavate izmeu Isusovog djela uËinjenog na kri-æu i Njegove sluæbe u nebeskom Svetiπtu? Koje znaËenje imaju u vaπemæivotu?

6. Zaπto Bog mora provesti istraæni sud u nebeskom Svetiπtu? Za-πto jednostavno odmah ne donese boæansku odluku o konaËnoj sudbinionih koji tvrde da su Kristovi sljedbenici? ©to ovaj sudski postupakotkriva o Boæjem karakteru?


Pouka 10 29. veljaËe—7. oæujka 2020.

Od priznanja do utjehePRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 9,19.Srediπte prouËavanja: Daniel 9; Jeremija 25,11.12; Jeremija 29,10;

2. o kraljevima 19,15-19; Matej 5,16; Jakov 5,16.Uvod: Danielova posredniËka molitva i proroËanstvo o Mesiji glavne

su teme o kojima Êemo razmiπljati u devetom poglavlju Knjige prorokaDaniela.

Teme

1. Molitva. Daniel upuÊuje posredniËku molitvu za svoj narod i taje molitva uzor naπim molitvama.

2. ProroËanstvo. Kao odgovor na Danielovu molitvu, Bog otkrivasvoj dalekoseæni plan spasenja. Grad Êe biti obnovljen, doÊi Êe Mesija,Svetiπte Êe biti oËiπÊeno.

Primjena u æivotu: Dok razmiπljamo o Danielovoj molitvi i o tomekako je Bog odgovorio na nju, saznajemo da Bog nije daleko od nas.Iako nas je grijeh odvojio od Boga, zahvaljujuÊi Isusovoj, Mesijinoj,ærtvi, primamo oprost i sjedinjujemo se s Njim. Danielova molitva teme-ljila se na pouzdanosti Boæjeg karaktera i onome πto je Bog uËinio zasvoj narod u proπlosti kada ga je izveo iz Egipta. Mi imamo joπ viπerazloga moliti se njegujuÊi snaæno pouzdanje. Mesija je veÊ doπao iposreduje za nas u nebeskom Hramu. Ono πto je na neki naËin bilaDanielova buduÊa nada, za nas je sadaπnja stvarnost. “Dakle: pristupajmos pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosre i naemo mi-lost za pravodobnu pomoÊ!” (Hebrejima 4,16)

DRUGI DIO: Komentar

ProuËimo dublje teme iz ove pouke:1. Molitva. Ovo je najduæa i najvaænija Danielova molitva. U pozadini

ove molitve nalaze se dva glavna motiva. Prvo, u Danielu 8 saznajemo daje Daniel nakon vienja bio tjelesno i emocionalno iscrpljen (Daniel8,27). Danielu je bio pokazan mali rog koji raste i napada Boæji narodi uspostavlja laæni sustav bogosluæja. Takoer je Ëuo zagonetnu poruku


da Êe nakon dvije tisuÊe tristo veËeri i jutara (godina) Svetiπte biti oËiπ-Êeno/obnovljeno/obranjeno. Sve ove tajanstvene pojedinosti bile su munejasne i deset godina poslije. Bez objaπnjenja je ostao izvjeπtaj o kro-nologiji dvije tisuÊe tristo veËeri i jutara, objavljen pojavom/vienjem(mar’eh) dvaju nebeskih biÊa. Prema tome, Daniel je zavrπio svoj izvje-πtaj o vienju sljedeÊim rijeËima: “Obnemogoh i bijah bolestan viπedana.” (Daniel 8,27)

Drugo, uniπtenje Jeruzalema i Hrama, kao i izgnanstvo njegovognaroda, svom su teæinom pritisnuli Danielovo srce. »eznuo je za obno-vom Jeruzalema i povratkom svojeg naroda u domovinu. Zato se posve-tio prouËavanju Knjige proroka Jeremije i shvatio da Êe Jeruzalem bitiopustoπen sedamdeset godina (Jeremija 25; 29). Dakle, doπlo je vrijemeda Bog vrati svoj narod u njegovu zemlju i ponovno izgradi grad. Danielje iz Pisma saznao da je osnovni razlog izgnanstva bila uporna pobunaIzraela protiv Boga. Prestupili su Zakon, odbacili proroke, i prekrπiliSavez. Prema tome, pokrenut Boæjom rijeËju, prorok se moli za obnovuJeruzalema i Hrama i da njegovom narodu bude oproπteno. Ovu je mo-litvu po svoj prilici uputio okrenut prema Jeruzalemu poput molitavakoje su dovele do Darijevog kraljevskog proglasa (Daniel 6).

Ova molitva daje nam odreene vaæne pouke koje nam mogu po-moÊi u naπem molitvenom æivotu i odnosu s Gospodinom. Dublje prou-Ëavanje biblijskog teksta otkriva da se Danielova molitva temelji naBibliji. U Danielovoj molitvi odjekuje nekoliko tekstova iz Pisma. Vrijed-no je zapaziti sliËnosti izmeu ove molitve i tekstova u Levitskom zako-niku 26,40-45 i Ponovljenom zakonu 30,1-10. Poslije su Ezra i Nehemijaslijedili Danielov primjer i proæeli svoje molitve mislima iz Biblije.

Osim toga, Danielova je molitva posredniËka. Njegov povlaπten po-loæaj koji je uæivao kao kraljev sluæbenik nije ga sprijeËio da se po-istovjeti sa svojim narodom. Neki pojedinci zaboravljaju svoj narod kadauznapreduju na druπtvenoj ljestvici. Meutim, Daniel se potpuno pois-tovjeÊuje sa svojim narodom; on posreduje za njih kao jedan od njih.Nekoliko puta upotrebljava zamjenicu “mi”, dijeleÊi tako odgovornost zagrijehe naroda i moleÊi Boga za milost i oprost (vidi Daniel 9,5.18.19).PosredniËka molitva pribliæava nas Isusu. Uklanjamo sebe iz srediπta dabismo se usredotoËili na potrebe drugih ljudi. Kada se molimo za druge,primamo najviπe blagoslova. Bog “vrati Joba u prijaπnje stanje, jer sezaloæio za svoje prijatelje” (Job 42,10). Danielova molitva bila je otvo-rena i iskrena. On priznaje grijeh svojeg naroda i njegovih voa. Neprikriva Ëinjenicu da su prestupili Boæji zakon i odbacili proroke; dakle,Daniel priznaje da potpuno zasluæuju kaznu izgnanstva. KonaËno, Da-nielova molitva je pokrenuta æeljom da obrani Boæji karakter. Obnav-


ljanjem naroda i grada, Boæja Ëast i ugled bit Êe obranjeni pred narodi-ma.

2. ProroËanstvo. Kao odgovor na molitvu, Gabriel — isti aneokoji se javio Danielu u 8. poglavlju — doπao je otkriti Boæje dugoroËneplanove za narod. Osvrnimo se na tekst u Danielu 9,24-27 gdje se nalazeznaËajne pojedinosti najvaænijeg proroËanstva o Mesiji.

Prvo, Gabriel je doπao Danielu “u vrijeme veËernjeg prinosa” (Dani-el 9,21). To vrijeme nagovjeπtava da je aneo imao poruku vezanu zaSvetiπte i sluæbe u njemu. Doista, aneo je doπao najaviti obnovu grada,pomiriteljsko djelo Mesije i posveÊenje nebeskog Svetiπta.

Drugo, ovo je proroËanstvo sastavni dio kronoloπkog okvira odsedamdeset tjedana (70 x 7 = 490), πto je isto πto i deset oprosnihgodina (10 x 49). Naglaπavanje broja sedam moæe ukazivati da Êe prekoMesije biti ostvareno savrπeno spasenje. ©toviπe, ova vremenska odred-nica vezana za proroËanstvo pokazuje da Bog zna buduÊnost i da djelujeu prostoru i vremenu da bi izvrπio plan spasenja.

TreÊe, Gabriel dolazi da bi Daniel “razumio vienje” (Daniel 9,23).Glagol “razumjeti” upuÊuje na tekst u Danielu 8, koji zavrπava izvjeπta-jem da Daniel nije shvatio vienje (Daniel 8,27). Ista hebrejska rijeË“vienje” (mar’eh) oznaËava vienje o dvama aneoskim biÊima i ËiπÊe-nju Svetiπta nakon dvije tisuÊe tristo veËeri i jutara (Daniel 8,13.14).

»etvrto, proroËanstvo iz Daniela 9 pruæa kljuËne pojedinosti kojenam pomaæu da shvatimo poËetak razdoblja od dvije tisuÊe tristo veËerii jutara i samim tim utvrdimo njegov svrπetak. Prema Gabrielu, sedam-deset tjedana je “odreeno“; ovaj hebrejski glagol znaËi “odsjeÊi”, πtoupuÊuje da je sedamdeset tjedana odsjeËeno ili odvojeno od duæeg raz-doblja. Dakle, oba proroËanstva imaju istu polaznu toËku, koja glasi:“Od Ëasa kad izae rijeË ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem.’”(Daniel 9,25) Ovaj nalog odnosi se na ukaz kralja Artakserksa 457. g. pr.Kr. kojim je Hebrejima dopuπteno da se vrate u svoju domovinu i ponov-no sagrade Jeruzalem (Ezra 7).

Peto, razdoblje od sedamdeset tjedana (490 godina) zapoËelo je 457.g. pr. Kr. i zavrπilo je 34. godine. Dogaaji koji su najavljeni tijekomposljednjeg tjedna ostvarili su se kako je pretkazano. Na poËetku tjednaIsus Mesija javno je nastupio kada Ga je Ivan Krstitelj krstio (27. g.). Usredini tjedna Isus je razapet (31. g.). Na kraju tjedna (kraju 490 godina),Stjepanova muËeniËka smrt pokrenula je objavljivanje evaneoske poru-ke poganima.

©esto, pomazanje “Svetog nad svetima” (qodesh qodashim), πto seodnosi na posveÊenje Svetiπta, joπ je jedan vaæan dogaaj koji se odi-grao tijekom sedmog tjedna. Ovdje se sigurno misli na nebesko Svetiπte,


jer je 31. godine jeruzalemski Hram izgubio znaËenje kad je rijeË ospasenju jer je Isusova smrt uËinila njegov ærtveni sustav suviπnim.

Sedmo, buduÊi da je 457. g. pr. Kr. takoer polazna toËka razdobljaod dvije tisuÊe tristo veËeri i jutara, ËiπÊenje nebeskog Svetiπta objav-ljeno u Danielu 8,13.14 poËelo je 1844. godine. Te godine Krist je uπaou Svetinju nad Svetinjama da bi zapoËeo istraæni sud.

Osmo, zbog sloæenosti proroËkih brojki i drugih pojedinosti ne-mojmo iz vida izgubiti Isusa. Dogaaji opisani u proroËanstvu dostiæuvrhunac u pomiriteljskom djelu Mesije i neÊe donijeti dobro samo Izra-elu, veÊ Ëitavom svijetu. Dakle, Daniel je primio mnogo viπe nego πto jetraæio. Koliko Ëesto Bog isto Ëini nama! On usliπava naπe molitve nanaËine koji nadmaπuju naπa oËekivanja.


1. Koje su glavne karakteristike Danielove molitve i Ëemu vas uËeo vaπem molitvenom æivotu?

2. Zapazite da Daniel u svojoj molitvi pomno razmatra priznanjegrijeha. Kako ovakav pristup utjeËe na vaπe posredniËke molitve? KakoÊete nakon ovog prouËavanja promijeniti svoje navike u vezi s moli-tvom?

3. UpuÊujete li trenutaËno posredniËke molitve za nekoga? Kolikoste upoznati s njegovim prilikama?

4. Koji neprikladni stavovi mogu osujetiti posredniËku molitvu?5. Jesu li proroËka razdoblja od sedamdeset tjedana i dvije tisuÊe

tristo veËeri i jutara i dalje znaËajni? Objasnite. »emu nas ove brojkeuËe o Bogu? Kako ovakve proroËke vremenske odrednice jaËaju vaπuposveÊenost Bogu?

6. Stavite se na Danielovo mjesto i razmislite o sljedeÊem:Bog je nakon deset godina objasnio odreena pitanja iz vienja u

Danielu 8. Koliko strpljivo Ëekate Boæji odgovor na vaπa duhovna iliæivotna pitanja? Na koje vas je naËine ovo vrijeme Ëekanja potaknulo daistraæujete Pismo radi pojaπnjenja i razumijevanja?

Dok se Daniel molio, kao odgovor na njegove molitve poslan jeGabriel. Jeste li ikada primili tako brz odgovor na molitvu? Usliπava liBog uvijek vaπe molitve na taj naËin? Objasnite.

Kako pravite ravnoteæu izmeu molitve i Ëitanja i prouËavanja Bibli-je u svojem duhovnom æivotu?

7. Koji je dogaaj meu svim proreËenim dogaajima u Danielu 9najvaæniji za vaπ duhovni æivot i zaπto?


Pouka 11 7.—14. oæujka 2020.

Od borbe do pobjedePRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 10,19.Srediπte prouËavanja: Efeæanima 6,12; Daniel 10; Ezra 4,1-5; Jo-

πua 5,13-15; Otkrivenje 1,12-18; Koloπanima 2,15; Rimljanima 8,37-39.Uvod: Dvije teme u pouci za ovaj tjedan zasluæuju daljnje prou-

Ëavanje. Jedna je nevidljivi rat koji se odvija u pozadini velike borbe.Druga je sigurnost da u ovom ratu nismo sami. Knez Pobjednik ustajei bori se za nas.

Teme

1. Nevidljivi rat. Nevidljivi rat koji se vodi u duhovnom svijetujedan je od najozbiljnijih aspekata velike borbe izmeu dobra i zla. MistjeËemo kratak uvid u ovu stvarnost promatrajuÊi kako su zle sileutjecale na perzijskog kralja da osujeti Boæji plan o obnovi Jeruzalema.

2. Knez Pobjednik. Dok sukob bjesni, Boæji narod nije sam. Silninebeski Knez Pobjednik kreÊe u borbu sa silama zla za Boæji narod iostvaruje Boæji plan.

Primjena u æivotu: NajveÊu borbu u æivotu ne vodimo protiv vidljivihneprijatelja od krvi i mesa, “nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti,protiv Vrhovnika ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji boraveu nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12). Iako se s ljudskog glediπtaova bitka moæe Ëiniti neravnopravnom, ne trebamo se plaπiti. Isus sebori u ovoj bitci za nas i uz nas, i uvjerava nas u pobjedu.

DRUGI DIO: Komentar

Dublje prouËimo prethodno navedene teme iz ove pouke:1. Nevidljivi rat. Od desetog do dvanaestog poglavlja Knjige proroka

Daniela opisano je posljednje vienje u knjizi. Godina je 536. pr. Kr.,treÊa godina vladavine perzijskog kralja Kira. Oko pedeset tisuÊa Æidovavratilo se u domovinu (Ezra 2). Kada su zapoËeli obnovu Hrama, suoËilisu se s velikim protivljenjem. Kada je Samarijancima odbijena molba dasudjeluju u gradnji, postaju ogorËeni neprijatelji Æidova. Oni piπu pismaKiru prikazujuÊi Æidove kao buntovan narod i tako uvjeravaju kralja da


zaustavi radove na obnovi (Ezra 4,6-16.23.24). Kada je od svojih su-narodnjaka Æidova saznao kakve prilike vladaju, Daniel ponovno posti imoli se. On posti i moli se za povratnike dvadeset jedan dan. Bog odgovaravienjem o “velikim stvarima” (“velikom ratu”) u kojem je podignutazavjesa koja dijeli stvarnost koja se ne vidi od one koja se vidi. Prorokuje omoguÊeno da nakratko vidi nebeski rat koji se odvija izaovozemaljskih bitaka.

Kako se vienje razvija, Daniel saznaje da protivljenje obnovi Hra-ma nije ograniËeno samo na zemaljske vladare. PolitiËki dogaaji u kojesu ukljuËeni Æidovi, Samarijanci i Perzijanci odraæavali su nevidljivi ratizmeu Boæjih anela i sila zla. Ova bliska povezanost izmeu onoga πtose dogaa na Nebu i Zemlji jedna je od posebnih odlika apokaliptiËkogproroËanstva. Dakle, aneo otkriva Danielu da se izmeu Mihaela i per-zijskog kneza vodila borba koja Êe trajati i s GrËkom, i nastaviti se uvojnim sukobima kraljeva Juga i Sjevera (Daniel 11).

U daljnjem prouËavanju razmotrimo neke sudionike ukljuËene uovaj rat. Jedno od nebeskih biÊa, najvjerojatnije Gabriel, govori prorokuDanielu da mu je perzijski knez pruæao otpor dvadeset jedan dan dokmu u pomoÊ nije doπao Mihael (Daniel 10,13). U ovom trenutku moramoodrediti je li perzijski knez, koji se usudio suprotstaviti Boæjem anelu,bio zemaljski vladar ili duhovna sila. Pojedini uËenjaci tvrde da je perzij-ski knez Kambiz, Kirov sin, koji je u to vrijeme bio babilonski kralj isuvladar sa svojim ocem. Kambiz, poznat po tome da je bio neprijatelj-ski raspoloæen prema stranim vjerama, smatra se vladarom koji je za-ustavio obnovu Hrama. Meutim, teπko je zamisliti da se zemaljski kraljsuprotstavlja Boæjem anelu do te mjere da mora djelovati Mihael. Do-kaz da je u pitanju duhovni knez leæi u paralelnoj upotrebi rijeËi kojaoznaËava perzijskog “kneza” (sar) i Mihaela, “kneza” (sar) koji prikazu-je Boæji narod. Dakle, zbog ove suprotnosti perzijski knez bio je zlo-namjerno biÊe koje se protivilo Mihaelu, nebeskom knezu.

Prema tome, ovdje je opisan “veliki rat” izmeu Sotone, kneza tame— koji predstavlja interese zemaljskih neprijatelja Boæjeg naroda — iKrista, velikog Kneza koji predstavlja Boæji narod. Ovaj rat nalazi se usrediπtu velike borbe izmeu dobra i zla koja postaje vidljiva u politiË-kim, druπtvenim i vjerskim nedjelima koja pogaaju svijet. Meutim,buduÊi da se demonske sile sve snaænije protive Boæjim anelima ipokreÊu zemaljske sile da napadnu Boæji narod, Mihael, “veliki knez”,dolazi u pomoÊ Boæjem narodu (Daniel 12,1). Sada Êemo se usredotoËitina Njega.

2. Knez Pobjednik. Mihael se u Bibliji javlja uvijek u kontekstusukoba. U Danielu 10 On se bori protiv opakog kneza perzijskog kra-


ljevstva; u 12. poglavlju oslobaa Boæji narod u zavrπnim prizorima velikeborbe; u Judinoj poslanici On se prepire s avolom oko Mojsijevogtijela; u Otkrivenju 12 Mihael se bori sa Zmajem. Dakle, jasno je da jeMihael nebeski ratnik koji predstavlja sile dobra u borbi protiv sila zla.

Da bismo bolje shvatili narav i identitet Mihaela, trebamo imati naumu da je opis ratnika jedan od najdojmljivijih opisa Boga u Bibliji.Naziva se “Jahve silan u boju” (Psalam 24,8) i Ratnik (Izlazak 15,3).Brojni psalmi proslavljaju Boga kao Ratnika Pobjednika (Psalam 68).Prema tome, Bog se bori protiv neprijatelja svojega naroda, kao πto suEgipÊani, Kanaanci, Asirci i Babilonci. On se Ëak bori protiv svojegnaroda puπtajuÊi ga u neprijateljske ruke kada prekrπi Njegov Savez.Slika o Bogu kao Ratniku takoer donosi eshatoloπku nadu jer Êe seBog u buduÊnosti boriti protiv naroda koji tlaËe Njegov narod (Zaharija14,3).

Dobro je zapaziti da se na mjestima gdje je Bog opisan kao Ratnikjavlja odreeni usklik: “Tko je kao ti, Jahve?” (Izlazak 15,11; Jeremija50,44; Psalam 35,10; 71,19; 77,13; 89,6.8; Mihej 7,18). Dakle, nije sluËajnoπto ime Mihael znaËi “Tko je kao Bog?”. Njegovo ime blisko Ga pois-tovjeÊuje s Bogom, πto se slaæe s Mihaelovom ulogom boæanskog ratni-ka. Kao takav, On liËi na Boga u mjeri u kojoj nijedno drugo nebeskobiÊe ili stvoreni aneo nikada ne bi mogao. Zato se Mihael u Knjiziproroka Daniela mora poistovjetiti s Kristom prije Njegovog utjelovlje-nja, vjeËnim Boæjim Sinom.

ZnaËajno je πto je Ivan Krstitelj na prvi pogled shvatio da je IsusRatnik kojem je lopata u ruci i koji Êe spaliti pljevu vjeËnim ognjem(Matej 3,12). Ivan je poslije pomislio da je pogrijeπio jer je Isus istjerivaozloduhe i lijeËio bolesne umjesto da vodi rat protiv neprijatelja svojeganaroda. Meutim, Ivan je dobio poruku od svojih uËenika koja je potvr-dila da je njegov prvi dojam bio ispravan. Isus je doista bio boæanskiRatnik koji se borio protiv duhovnih sila zla. Poslije se Isusova najok-rutnija borba odigrala na kriæu, na kojem je postigao najveÊu pobjedunad zlom, ali ne ubijanjem, veÊ svojom smrÊu. Na kriæu je “razoruæaoPoglavarstva i Vlasti” i pobijedio ih (Koloπanima 2,15). Nakon uskrsnuÊaIsus je uzaπao na Nebo kao Ratnik Pobjednik pokazujuÊi ratni plijen unebeskoj povorci (Efeæanima 4,7.8; Psalam 68; 24).

Naπa je sveta duænost da nastavimo borbu uz svojega vrhovnogZapovjednika. Poput Isusa moramo se boriti u ovoj duhovnoj borbi neubijanjem, veÊ umiranjem. Naπe oruæje nisu puπke i bombe, veÊ vjera iBoæja rijeË (Efeæanima 6,10-18). Mi se ne borimo samo protiv vanjskihsila, veÊ i grijeha koji poËiva u naπem srcu. Meutim, “u svemu ovomsjajno pobjeujemo po onome koji nas je ljubio” (Rimljanima 8,37).


Nastavimo se boriti do dana kada Êe Mihael doÊi i uniπtiti zlo u svimnjegovim oblicima.


Zamislite sljedeÊi prizor: Na izloæbi fotografija primijetite neobiËnusliku sredovjeËnog Ëovjeka. Njegovo je lice iskrivljeno. Njegove su usneskupljene. Njegove su pesnice stisnute. Njegovo je lice puno bora nezbog godina, veÊ zbog gnjeva. Dok promatrate fotografiju, postajete pot-puno uvjereni da je u pitanju osoba koju ne biste nikada poæeljeli zaprijatelja. Sretni ste πto taj Ëovjek nije niπta drugo do beæivotna fotogra-fija.

Tada vam se pribliæava Ëuvar, govori vam tko je ta osoba i objaπ-njava kontekst fotografije. Fotografija zapravo pokazuje krupni plan od-vjetnika. Nalazio se na suenju na kojem je zastupao stariju udovicu.Æena je zbog velike kompanije trebala izgubiti svoj jedini komadiÊ ze-mlje. Odvjetnici te kompanije pokuπavali su joj legalnim postupkomoduzeti tu zemlju. Fotografija je snimljena u trenutku kada je odvjetnikverbalnim i neverbalnim argumentima pokuπavao uvjeriti suca da do-nese odluku u korist te æene.

1. Kako informacija o kontekstu mijenja vaπ stav prema Ëovjeku naslici? Biste li voljeli da vam on postane prijatelj? Razgovarajte o tome.

2. Na koje vam naËine informacija o velikoj borbi izmeu dobra i zlapomaæe da bolje shvatite sliku Boga kao Ratnika u Svetom pismu?

3. Da Bog nije “Ratnik”, bismo li imali sigurnost da Êe zlo zauvijekbiti uniπteno?

4. ©to za vas znaËi da je Isus Krist Ratnik koji se bori za vas protivSotonine vojske?


Pouka 12 14.—21. oæujka 2020.

Od Sjevera i Juga do DivotePRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 11,35.Srediπte prouËavanja: Daniel 11; Daniel 8,3-8.20-22; Izaija 46,9.10,

Daniel 8,9.23-25; Matej 27,33-50.Uvod: Jedanaesto poglavlje Knjige proroka Daniela nesumnjivo je

najteæe poglavlje u knjizi. Meutim, jasno su iznesene opÊe crte proro-Ëanstva. Boæji narod bit Êe progonjen i napadnut, ali na kraju Bog po-bjeuje. U ovoj se pouci pozornost posveÊuje velikom ratu izmeu silaSjevera i Juga i slici posljednjih dogaaja kojim zavrπava poglavlje.

Teme

1. Veliki rat. “Veliki rat” (“velika nevolja”) koji je spomenulo an-eosko biÊe u Danielu 10,1 odvija se u jedanaestom poglavlju u meu-sobnoj borbi niza vladara Sjevera i Juga, koja traje do vremena svrπetka.

2. Posljednji dogaaji. Posljednji dio poglavlja dostiæe vrhunacuniπtenjem sila zla u trenutku kada pokreÊu posljednji napad protivSiona, “Svete gore Divote”.

Primjena u æivotu: Iza mnogih bitaka izmeu vladara Sjevera iJuga krije se samo jedan veliki rat. To je velika borba izmeu Boga iSotone, koja ima i politiËki i druπtveni utjecaj na Zemlji. Rat se neodnosi prvenstveno na teritorijalna osvajanja ili materijalni dobitak. Toje borba sveopÊih razmjera za srce i um ljudskih biÊa. U ovoj borbineutralnost je nemoguÊa; moramo izabrati stranu.

DRUGI DIO: Komentar

ProuËimo dublje prethodno navedene teme iz ove pouke:1. Veliki rat. Rat izmeu Sjevera i Juga upuÊuje na borbe izmeu

sila koje se nadmeÊu za vlast nad ObeÊanom Zemljom. Smjeπtena iz-meu velikih kraljevstava onog vremena, izraelska zemlja Ëesto je bilauvlaËena u tadaπnje meunarodne sukobe. Sjeverne sile (Asirci, Babi-lonci, SeleukoviÊi) borile su se protiv juænih sila (EgipÊana, Ptolemeje-viÊa) za strateπku premoÊ nad Palestinom. Rat koji se vodi da bi sestekla vlast nad Svetom Zemljom oËito dovodi do patnje Boæjeg naroda.


Kao πto Gabriel jasno istiËe, proroËanstvo je trebalo pomoÊi Danielu dashvati “πto Êe zadesiti tvoj narod na svrπetku danâ. Jer joπ Êe jednovienje biti za one dane.” (Daniel 10,14) Dakle, Boæji narod podnio jeveliku patnju zbog dugog niza ratova koje su meusobno vodila ovakraljevstva. Kako se proroËki dogaaji odvijaju, ratovi izmeu Sjevera iJuga kulminiraju u vidu napada na Boæji narod na gori Sionu. Ovazavrπna bitka, zajedno s Boæjim spasonosnim djelovanjem u korist svo-jega naroda, vrhunac je Danielove poruke.

BuduÊi da primjenjujemo historicistiËko naËelo u tumaËenju ovogpoglavlja, moramo takoer shvatiti da se, kako proroËka vremenska crtadolazi do Golgote, proroËki simboli i dogaaji koje prikazuju morajutumaËiti prema uvjetima Novog zavjeta. U Kristu je Savez s Izraelomponuen poganima, a ObeÊana Zemlja je proπirena i obuhvaÊa Ëitavsvijet. Dok tumaËimo proroËke dogaaje opisane u Danielu 11, moramouzeti u obzir te nove prilike do kojih je Mesija doveo.

Prema tome, veÊina tumaËa koji zastupaju historicistiËko naËelosmatra da se kralj Sjevera u poËetku odnosi na kraljevsku lozu Sele-ukoviÊa smjeπtenu u Siriji, a da kralj Juga prikazuje PtolemejeviÊe kojisu vladali Egiptom. Poslije je ulogu kralja Sjevera preuzeo poganskiRim, a nakon njega papinski Rim. SliËno tome, na proroËkoj vremenskojcrti Jug prikazuje ateizam, koji su snaæno iznjedrile sile koje su po-krenule francusku revoluciju i koji traje do danas.

ToËno mjesto na kojem dolazi do smjenjivanja sila u Danielu 11ostaje predmet rasprave. Prema tome, trebamo se usredotoËiti na onepojedinosti koje su nepromjenjive i jasne, jer se podudaraju s drugimopÊim pregledom proroËanstava u Knjizi proroka Daniela. SljedeÊa tab-lica pokazuje povezanost 11. poglavlja s drugim Danielovim proroËan-stvima, pogotovo 8. poglavljem.


Sila Daniel 2 Daniel 7 Daniel 8; 9 Daniel 11

Babilon zlato lav

Perzija srebro medvjed ovan Perzija(Daniel 11,3)

GrËka mjed ris (leopard) jarac GrËka(Daniel 11,2-4)

Poganski Rim æeljezo straπna neman mali rog Kralj Sjevera

smrt Mesije smrt Mesije(nagid, Daniel (nagid, Daniel9,25.26) 11,22)

Papinski Rim æeljezo mali rog mali rog Kralj Sjevera

nebeski sud svagdaπnja svagdaπnja(Pradavni/Sin ærtva je ærtva je»ovjeËji, Daniel ukinuta ukinuta7,9-14) (tamid, (tamid,

Daniel 8,13) Daniel 11,31)

ËiπÊenje posljednjenebeskog vrijemeSvetiπta/ (’et qets,“vrijeme Daniel 11,40)posljednje”(’et qets,Daniel 8,17)

Boæje kamen kraljevstvo dano uniπtenje Kralj Sjeverakraljevstvo svecima malog roga pobijeen na

Sveviπnjega (Daniel 8,25) Svetoj gori(Daniel 7,27) Divoti (Daniel

11,45)

2. Posljednji dogaaji. Posljednji dio (Daniel 11,40-45 ) pokazujeda dugaËak rat izmeu kraljeva Sjevera i Juga dostiæe vrhunac u vrijemesvrπetka. Dotada kralj Sjevera pobjeuje kralja Juga i priprema posljed-nji napad na goru Sion. BuduÊi da veÊina dogaaja koji su ovdje opisanipripada buduÊnosti, njihovo tumaËenje nije konaËno; prema tome, tre-bamo izbjegavati dogmatizam. Ipak, moguÊe je povuÊi opÊe crte primje-njujuÊi dva osnovna naËela tumaËenja. Prvo, moramo shvatiti da sudogaaji proreËeni u proroËanstvu prikazani jezikom uzetim iz stvarno-sti starozavjetnog Izraela i njegovih ustanova. Drugo, takav jezik morabiti protumaËen kao slika sveopÊe stvarnosti koju je ispunio Krist.

Prema prethodnim naËelima, kralj Juga prikazuje Egipat, kao πtose stalno ukazuje u proroËanstvu. Kralj Sjevera mora se poistovjetiti s


Babilonom, koji se u Starom zavjetu javlja kao sila sa sjevera (Jeremija1,14; 4,5-7; 6,1; 10,22; 13,20; 16,15; 20,4; 23,8; 25,9.12). Osnovan odstrane Nimroda, Babilon je postao srediπte poganske religije i zakletineprijatelj Jeruzalema. U apokaliptiËkom simbolizmu Babilon simboliË-ki prikazuje poganski i papinski Rim. Prema tome, u ovom trenutku naproroËkoj vremenskoj crti, u posljednjem vremenu, Babilon/kralj Sjeve-ra simboliËki prikazuje papinstvo i sile koje ga podupiru. Egipat, s dru-ge strane, prikazuje sile koje se suprotstavljaju papinstvu, ali na krajubivaju poraæene. Dakle, izmeu ostalih moguÊnosti — kao πto je bivπeOtomansko Carstvo — Egipat najvjerojatnije prikazuje ateizam i sekula-rizam.

Kada kralj Sjevera napada “Divotu”, reËeno je da Êe se “Edom iMoab i glavnina sinova Amonovih” (Daniel 11,41) izbaviti iz njegovihmoÊnih ruku. BuduÊi da su ova tri naroda odavno iπËezla, moraju setumaËiti kao simboli πirih eshatoloπkih pojmova. Da bismo bolje ra-zumjeli simbolizam povezan s ovim narodima, trebamo zapaziti da “Di-vota” nije geografski pojam na Srednjem istoku, veÊ simbol Boæjeg na-roda ostatka. SliËno tome, “Edom, Moab i Amon” nisu etniËki entiteti,veÊ prikazuju one koji Êe se oduprijeti prijevari Babilona iz razliËitihvjera i misaonih sustava i pridruæiti se ostatku u posljednjim danima.

Do konaËne bitke u tom dugaËkom ratu doÊi Êe kada Êe kralj Sje-vera “postaviti svoje dvorske πatore izmeu mora i Svete gore Divote”(Daniel 11,45). Ovaj prizor podsjeÊa na strane kraljeve koji su, dolazeÊisa sjevera, napali Jeruzalem. Sanherib, na primjer, postavio je svojevojne πatore kod Lakiπa, koji se nalazio izmeu Sredozemnog mora iJeruzalema. Ove slike simboliziraju konaËnu borbu sila duhovnog Ba-bilona (papinstvo i saveznici) protiv Boæjeg naroda. “Sveta gora Divota”prikazuje Boæji narod pod Kristovim vodstvom. Dakle, uz pomoÊ jezikakoji podsjeÊa na iskustva starog Izraela i Judeje, proroËanstvo prikazujenapad Babilona posljednjeg vremena na Boæji narod. Meutim, neprija-telj Êe pasti: “Ali Êe i njemu doÊi kraj, i nitko mu neÊe pomoÊi.” (Daniel11,45)


“U zapisima o ljudskoj povijesti, jaËanje naroda, pojavljivanje i pa-danje carstava naizgled zavise od vjeπtine i volje Ëovjeka; oblikovanjedogaaja, u velikoj mjeri, izgleda kao rezultat njegove moÊi, ambicije iliprkosa. Meutim, u Boæjoj rijeËi zastor je povuËen u stranu i mi vidimo,u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti, iznad njihi iza njih, orua Milostivoga koja tiho i strpljivo ostvaruje namjere Njegovevolje.” (Ellen G. White, Proroci i kraljevi, str. 317; u izvorniku 499,500)


1. Daniel 11 prikazuje Boæje poznavanje buduÊnosti. Na koje naËi-ne Boæje poznavanje buduÊnosti jaËa vaπu vjeru?

2. Daniel 11 (posebno Daniel 11,40-45) bio je predmet nekih sum-njivih tumaËenja. Kako nam misao o ponavljanju u apokaliptiËkom pro-roËanstvu (vidi 1. pouku) pomaæe da zadræimo ispravno tumaËenje kakobismo razumjeli ovo poglavlje?

3. ©to moæemo uËiniti kada saznamo o velikoj borbi prikazanoj uDanielovim proroËanstvima (Daniel 11,33)?


Pouka 13 21.—28. oæujka 2020.

Od praha zemaljskog do zvijezdaPRVI DIO: OpÊi pregled

KljuËni tekst: Daniel 12,3.Srediπte prouËavanja: Daniel 12; Rimljanima 8,34; Luka 10,20;

Rimljanima 8,18; Hebrejima 2,14.15; Ivan 14,29; Otkrivenje 11,3.Uvod: Tri teme u pouci za ovaj tjedan zasluæuju posebnu pozornost

jer u ovim podruËjima adventistiËki krπÊani zastupaju posebna glediπta:uloga i narav Mihaela, posebne odlike uskrsnuÊa, vremenska proroËan-stva u Danielu 12.

Teme

1. Identitet Mihaela. KrπÊanski tumaËi uglavnom smatraju da Mi-hael nije niπta drugo do istaknuti aneo. Meutim, postoji znaËajanbiblijski dokaz koji ukazuje na Mihaela kao na Boæjeg Sina prije utje-lovljenja.

2. Opseg uskrsnuÊa. UskrsnuÊe opisano u Knjizi proroka Danielanije opÊe, veÊ posebno, koje Êe se dogoditi neposredno uoËi Isusovogdrugog dolaska.

3. Vremenska proroËanstva. Ima pokuπaja da se vremenskaproroËanstva spomenuta u Danielu 12 tumaËe kao doslovna vremenskarazdoblja koja Êe se ostvariti u buduÊnosti. Meutim, odreeni dokaziukazuju da se ova vremenska proroËanstva podudaraju i preklapaju sdugim vremenskim proroËanstvima iz 7., 8. i 9. poglavlja Knjige prorokaDaniela.

Primjena u æivotu: S obzirom na to da je Danielov Bog i naπ Bogi mi smo Njegov narod, obeÊanja dana Danielu dana su i nama. Mihael,odnosno Isus Krist, naπ je predstavnik u nebeskom Svetiπtu. On je æiviBog koji upravlja povijeπÊu i brine se o nama. Prema tome, moæemoæivjeti u sadaπnjosti i gledati u buduÊnost ispunjeni radoπÊu i pouz-danjem.


DRUGI DIO: Komentar

ProuËimo pobliæe tri prethodno navedene teme:1. Identitet Mihaela. Meu svim osobama prikazanim u Knjizi

proroka Daniela, jedna zasluæuje posebnu pozornost. Ta osoba prvi putse javlja kada πtiti tri æidovska mladiÊa u uæarenoj peÊi. Njezino ime nijenavedeno, ali je Nabukodonozor, Ëak i iz svoje neznaboæaËke perspek-tive, odmah uvidio da takvo biÊe mora biti “Sin Boæji” (Daniel 3,25).Zatim, u vienju o nebeskom sudu javlja se Sin »ovjeËji, koji je, kolikose Ëini, ta ista osoba (Daniel 7,13). On izvrπava svoje duænosti kaopredstavnik svetih. Njemu je dana “vlast, Ëast i kraljevstvo” (Daniel 7,14).Nakon toga, On se javlja kao “Zapovjednik Vojske” (Daniel 8,11), Ëija jesveÊeniËka sluæba bila uzurpirana od strane malog roga. Na kraju, ovaosoba pojavljuje se kao “Mihael” (Daniel 10,13). Naziva se “Knez vaπ”(Daniel 10,21) i “veliki knez” (Daniel 12,1). On ima ulogu i sveÊenika ivojnika/kralja.

U svojoj vojniËkoj ulozi, ovaj kraljevski ratnik bori se protiv sila zlasimboliËki prikazanih malim rogom, kraljem Sjevera i knezom perzij-skog kraljevstva. Na primjer, mali rog uzurpiranjem je nastojao postativelik (gdl) kako bi dostigao “Zapovjednika Vojske” (Daniel 8,11) i napaoBoæji narod; Mihael, veliki (gdl) Knez — velik po pravu koje Mu pripada— ustaje i brani svoj narod. Zbog potpune suprotnosti koja vlada izme-u Mihaela i sila koja se protive Bogu, Mihael je postavljen za Boæjegpredstavnika.

Zapazite da nazivanje Mihaela “jednim od prvih Knezova” (Daniel10,13) nije u suprotnosti s prethodnim miπljenjem. Ovaj izraz najvje-rojatnije ukazuje na takozvanu mnoæinu punine kao kada Bog oslovlja-va sebe u prvom licu mnoæine — “naËinimo”, “hajde da siemo” (Posta-nak 1,26; Postanak 11,7), “jedan od nas” (Postanak 3,22), “tko Êe nam”(Izaija 6,8 — Varaædinska Biblija) — πto ukazuje na viπe “osoba” unutarBoæanstva. Mihael je jedan od glavnih knezova jer kao vjeËni Sin, On jeposebna Osoba unutar Boæanstva i jedno s Ocem.

Ova karakterizacija dalje se naglaπava u Novom zavjetu. Mihael jepoveo nebesku vojsku, koja je izgnala Zmaja i njegove anele s Neba(Otkrivenje 12,7-9). Mihael, koji se takoer naziva “Arkaneo”, prepiraose s avolom oko Mojsijevog tijela (Juda 9). Zanimljivo je da Êe glas“arkanela” pokrenuti uskrsnuÊe svetih o Isusovom dolasku (1. Solu-njanima 4,16). Ne iznenauje πto je Krist povezao uskrsnuÊe s glasomSina »ovjeËjeg (Ivan 5,28.29). Prema tome, neizbjeæan je zakljuËak da jeMihael Isus.

2. Opseg uskrsnuÊa. Kada se uskrsnuÊe prvi put spominje uDanielu 12,2, objavljeno je da Êe i pravednici i zli ustati iz mrtvih u isto


vrijeme. Ovo uskrsnuÊe dogaa se u okviru posljednjeg vremena kadaMihael ustaje da spasi svoj narod (Daniel 12,1). Stoga ovo buenje morabiti posebno uskrsnuÊe zato πto Êe do opÊeg uskrsnuÊa, kako je reËenona drugim mjestima u Pismu, doÊi o Kristovom drugom dolasku, a douskrsnuÊa zlih na kraju milenija. Meutim, Pismo nagovjeπtava posebnouskrsnuÊe onih koji su razapeli Isusa (Daniel 12,2; Matej 26,63.64; Ot-krivenje 1,7) i onih koji su umrli vjerujuÊi u tri aneoske vijesti (Ot-krivenje 14,13). To je lijepo saæeto u sljedeÊem tekstu: “Kristovom dru-gom dolasku prethodi posebno uskrsnuÊe. U to vrijeme ‘svi koji suumrli u vjeri u poruke treÊeg anela izlaze proslavljeni iz svojih grobo-va’. Osim toga, oni koji su s podsmijehom promatrali Kristovo raspeÊe,i oni koji su se najokrutnije suprotstavljali Boæjem narodu, bit Êepodignuti iz svojih grobova da vide ispunjenje boæanskog obeÊanja ipobjedu istine.” (vidi Velika borba, str. 502; u izvorniku 637; Otkrivenje1,7)” (The SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 878)

UskrsnuÊe se drugi put spominje u Danielu 12,13. Za razliku odprethodnog, dogaa se “na kraju danâ”. Ovaj dogaaj oznaËuje opÊeuskrsnuÊe pravednika i spominje se i na drugim mjestima u Pismu.Daniel je primio obeÊanje da Êe na “kraju danâ” ustati da primi svojubaπtinu. Izraz “baπtinu” (“svoj dio”) (goral) podsjeÊa na odreeno na-sljedstvo (goral) dano svakom plemenu nakon πto je Boæji narod uπaou ObeÊanu Zemlju. Ovaj izraz upuÊuje na izlazak i zavjetno obeÊanje daÊe Bog dati zemlju narodu. Daniel je primio isto obeÊanje. On Êe nakraju primiti svoj “dio” prilikom stvaranja novog Neba i nove Zemlje.UskrsnuÊe nije prelazak iz materijalnog u nematerijalno stanje. To jeprelazak iz greπnog i palog stanja u stanje savrπenstva. Uæivat Êemo uæivotu u punini, u konkretnim stvarnostima novog Neba i nove Zemljekoje Êe Bog stvoriti (Izaija 65,17; Otkrivenje 21,1-5).

3. Vremenska proroËanstva. Kada se osvrnemo na vremenskucrtu proroËanstava spomenutih u Danielu 12, trebamo imati na umu daje ovo poglavlje zakljuËak i epilog Ëitave knjige. U 12. poglavlju javljajuse tri posebna vremenska proroËanstva. Prvo je pretkazalo da Êe “jednovrijeme, dva vremena i pola vremena” trajati dok “doe kraj rasulu sna-ge svetoga naroda” (Daniel 12,7). Ovo proroËanstvo odnosi se na vrijemetijekom kojeg su sveti, prema 7. poglavlju Knjige proroka Daniela, biliu “rukama” (yad) malog roga (Daniel 7,25). Ovo razdoblje od tri i polvremena traje od 538. godine, kada je uspostavljeno papinstvo, do 1978.,kada je francuski car Napoleon okonËao sekularnu vladavinu papinstvai tako “svrπio” “silu” (yad) koja je tlaËila Boæji narod.

Drugo proroËko razdoblje koje je ovdje spomenuto “tisuÊu dvjestoi devedeset dana”. Ovo vremensko proroËanstvo treba zapoËeti ukida-


njem “svagdaπnje” ærtve (tamid) i postavljanjem “grozote pustoπi” (Dan-iel 12,11). Ovi dogaaji povezani su s djelovanjem malog roga koji jeukinuo svakidaπnju ærtvu i postavio gnusobu pustoπnu (Daniel 8,9-12).Prema tome, ovo proroËko razdoblje mora se preklopiti s prethodnospomenutim razdobljem od “tri i pol vremena”. Ono najvjerojatnije trajedo 1798. godine i u tom sluËaju poËinje 508. godine. Vaæan dogaaj kojise odigrao u to vrijeme bio je obraÊenje francuskog kralja Klodovika nakatoliËku vjeru. Ovaj vaæan dogaaj — koji se moæe usporediti s obra-Êenjem Konstantina na krπÊanstvo — pripremio je put za uËvrπÊivanjepapinske moÊi. Zanimljivo je da je i poËetak i kraj ovog proroËkograzdoblja obiljeæen djelovanjem francuskog voe.

KonaËno, proroËko razdoblje od “tisuÊu tristo trideset i pet dana”(Daniel 12,12) dolazi kao blagoslov za one koji æive na kraju tog razdo-blja (vidi Otkrivenje 14,13). Nemamo poËetak ni kraj ovog razdoblja.Meutim, Ëini se da je ovo vremensko razdoblje nastavak prethodnograzdoblja od “tisuÊu dvjesto i devedeset dana”. Dakle, od obraÊenjaKlodovika oko 508. godine, razdoblje od tisuÊu tristo i trideset pet danadoseæe do 1843./1844., kada je propovijedana prva aneoska vijest ibliæio se zavrπetak dvije tisuÊe tristo veËeri i jutara.


“Dvije skupine studenata bile su uznemirene pokuπavajuÊi shvatitiKnjigu proroka Daniela. OdluËili su otiÊi u dvoranu igrati koπarku. Poslijeigre zapazili su kako stari Ëuvar sjedi u kutu i Ëita. “©to to Ëitaπ, Joe?”upitali su ga. “Knjigu proroka Daniela”, odgovorio je. “Baπ je jednostavna.Bog pobjeuje.” (prilagoeno, Bob Fyall, Daniel: A Tale of Two Cities[Great Britain: Christian Focus Publications, 1998.], str. 151)

1. Kako se suoËavate s Ëinjenicom da moæda neÊete razumjeti sveπto Ëitate u Knjizi proroka Daniela? Koji dio ove knjige i dalje smatratezbunjujuÊim i tajanstvenim? Koju Danielovu poruku jasno razumijete?

2. Kakvo znaËenje ima Ëinjenica da je Mihael Boæji Sin? ©to bi sepromijenilo da je Mihael samo stvoreno biÊe?

3. Kako povezujete Danielova vremenska proroËanstva s Boæjimdjelovanjem u ljudskoj povijesti i vaπem æivotu? ©to pojedinosti o pro-roËkim vremenskim razdobljima otkrivaju o Boæjoj umijeπanosti u ljud-sku povijest i vaπ æivot?

4. ©to ako ne doæivite posljednje dogaaje koji Êe pogoditi Zemljuprije Isusovog dolaska? ©to ako ne proete kroz reπetanje? HoÊe li ondavaπe iskustvo biti drugorazredno? Ako vam Gospodin kaæe: “A ti idi iotpoËini; ustat Êeπ da primiπ svoju baπtinu na kraju danâ” (Daniel 12,13),zar nije to sve πto vam je potrebno? Obrazloæite svoj odgovor.


www.adventisti.hrwww.znaci-vremena.com

Zanimljivo je da se u cijeloj Knjizi proroka Daniela (po-

glavlja 2, 7, 8, 11) iz razliËitih kutova opisuje niz kraljev-

stava: Babilon, Medo-Perzija, GrËka, Rim i Boæje vjeËno kra-

ljevstvo koje Êe nastupiti nakon Isusovog drugog dolaska.

Knjiga proroka Daniela ostaje snaæan dokaz koji potvr-

uje vjeru, pogotovo za nas adventistiËke krπÊane, jer na

njezinim stranicama nalazimo tekstove koji se odnose na

naπu Crkvu, posebno Daniel 8,14.

Od sna kralja Nabukodonozora do Danielovog osloboe-

nja iz lavovske jame, ova nam knjiga pokazuje da Bog po-

stoji i da je blizu nas.

Ukratko reËeno, Knjiga proroka Daniela, predmet naπeg

prouËavanja u ovom tromjeseËju, ostaje snaæno otkrivenje

ljubavi i karaktera naπega Gospodina Isusa Krista, kakva je

bila i kada je napisana prije nekoliko tisuÊa godina.

Documents

Daniel - Adventisti Hrvatska · do-Perzija, GrËka, Rim i Boæje vjeËno kraljevstvo koje Êe nastupiti na-kon Isusovog drugog dolaska. S naπega glediπta danas, buduÊi da æivimo