Čudina Obradović i Obradović (2002). potpora roditeljstvu, izazovi i mogućnosti.pdf

Potpora roditeljstvu: izazovi i mogućnosti

MIRA ČUDINA-OBRADOVIĆUčiteljska akademijaSveučilište u ZagrebuZagreb, Hrvatska

JOSIP OBRADOVIĆInsitut društvenih znanosti Ivo PilarZagreb, Hrvatska

Izvorni znanstveni članakUDK: 173.5:304

Primljeno: rujan 2002.

U svome se radu daje prikaz suvremenih psiholoških znanstvenih spoznajao pojmu roditeljstva u okviru ekološkog shvaćanja obitelji, kao sustava interak-tivnih podsustava majke, oca i djece. U okviru kontekstualnog modela rodi-teljskih odgojnih utjecaja (Darling iSteinberg, 1993.) iznose se istraživački re-zultati o doživljaju roditeljstva kao zavisne i nezavisne varijable, o roditeljskomstilu i njegovu utjecaju na ponašanje djece, uz upozorenja na moguće među-kulturne razlike, te se razmatra koji roditeljski stil i ponašanje predstavlja do-bro ili konstruktivno roditeljstvo. Na temelju rezimiranja i sučeljavanja raz-ličitih rezultata, predlažu se mjere socijalne politike i obrazovni programi za ro-ditelje, koji će dati potporu obitelji i roditeljima u izgradnji vlastite roditeljskekompetencije i optimalnog postupanja.

Ključne riječi: obitelj, roditeljstvo, obrazovni programi za roditelje.

UVODNO RAZMATRANJE

Neosporna je činjenica, roditelji suzaslužni da postoje djeca, roditelji su za-služni da se društvo reproducira, da povi-jest teče. No, dalje od toga? Što znamo onjihovoj zasluzi za uspjeh djece, za spo-sobnost djece da se uključe u društvo nauspješan i koristan način, da budu sretnai da nastave roditeljsku ulogu te produ-ženje ciljeva društva? A što znamo o nji-hovoj krivnji kada se ti ciljevi ne ispune,kad djeca izbjegavaju dužnosti, nemotivi-rana su, neuspješna u školi, pribjegavajudrogi i alkoholu, kradu, tuku se i ubijajumeđusobno, bezosjećajna su i prema obi-telji i društvu općenito, kad su depresiv-na, agresivna i suicidalna? Čija je kriv-nja? Društvo, škola i medicinski stručnja-ci spremni su tada okriviti isključivo rodi-telje. Roditelji okrivljuju društvo, školu ivršnjake. Ali i sebe. Neprestano se suoča-vamo s roditeljskim preispitivanjima: gdje

i kada sam pogriješio, što moram raditida ne pogriješim, kakav je dobar roditelj,što je kvalitetno roditeljstvo? A i društvose pita kada i kako može, treba i morapomoći roditeljima kada bi mogli dobroispuniti svoju roditeljsku funkciju? Noodgovori na ta pitanja vrlo su neizravni,jer su odnosi između roditeljskih postu-paka, odnosa okoline i djetetovih razvoj-nih rezultata složeni, različiti u različitomopćedruštvenom kontekstu i u različitimrazvojnim razdobljima.

Pokušat ćemo u ovom tekstu potražitiodgovore na neka od ovih pitanja u gole-mom opusu psiholoških istraživanja rodi-teljstva i njegovih učinaka na dijete.

Kao pojam roditeljstvo razumijevamonekoliko skupina pojmova koje valja ja-sno odrediti kad se proučava i želi razli-

o kovati bit roditeljstva, oblici roditeljstva iutjecaji roditeljstva na djecu. Najprijerazlikujemo skup pojmova koji pripadaju

45

Rev. sac. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003. Čudina Obradović M., Obradovič L: Potpora roditeljstvu ...

u doživljaj roditeljstva. Njih čine: odluči-vanje na djecu, preuzimanje i prihvaćanjeroditeljske uloge, svjesno ili intuitivnopostavljanje odgojnih ciljeva te doživljajvlastite vrijednosti zbog ulaganja napora,zbog emocionalne povezanosti i djeteto-va uspjeha. Zatim, to je roditeljska briga,a to je rađanje djece i briga za njihovoodržanje, život i razvoj. Zatim, to su rodi-teljski postupci i aktivnosti koje roditeljpoduzima kako bi ostvario roditeljske ci-ljeve i ispunio svoju ulogu. I na kraju, toje roditeljski odgojni stil, tj. emocionalnoozračje unutar kojeg se odvijaju sva me-đudjelovanja roditelja i djeteta.

U psihologiji se najčešće i najdulje ro-diteljstvo definiralo i istraživalo sa svrhomodređivanja mogućih povoljnih i nepo-voljnih utjecaja roditelja na dijete i nadjetetove razvojne rezultate. Suvremenogledanje odbacuje mogućnost jednosmjer-

nog utjecaja roditelja na dijete te uzima uobzir važnost međusobnog utjecaja dje-teta, roditelja i šire socijalne okoline(Bronfenbrenner, 1979.). Jer, kao što ro-ditelj utječe na dijete, tako i dijete svojimkarakteristikama utječe na roditelja, iza-zivajući ga na ponašanje i postupke kojimogu povoljno ili nepovoljno djelovati nadjetetov razvoj. Osim toga, i međusobniodnos roditelja djelovat će povoljno ilinepovoljno na svakog roditelja zasebno, ato će imati posljedice na očev i majčinodnos prema djetetu. I samo rođenje dje-teta, kao i njegov temperament, prilagod-ljivost, iritabilnost i druge karakteristike,utjecat će na odnose roditelja, pa su takodijete, otac i majka povezani gustommrežom međuodnosa imeđudjelovanjakoja stvara opću emocionalnu klimu iopće uvjete razvoja. Hoće li oni imati ra-zorno ili poticajno djelovanje na razvoj,

Shema 1.Integrativni model roditeljstva, njegovih odrednica i posljedica (prilagođeno prema Brofenbrenner, 1979.; Belsky, 1984.;Martin iCoibert, 1997.; Stevenson-Hinde, 1998.)

Karakteristike roditeljaOsobnost i spolEmocionalna zrelost ipsihološko zdravljeRazvoj (obitelj djetinjstva)Stavovi (djeca, brak)Znanje

Obiteljski kontekstEkonomska sigurnostStruktura obiteljiMeđusobni odnosi roditeljaBračna potporaŠira obiteljska potpora(emoc. i konkretna pomoć)

RODITELJSTVO

Društveni kontekstObiteljsko zakonodavstvoRadno zakonodavstvoUsklađenost radne iroditeljske ulogePristupačna institucionalnabriga o djeci

Karakteristike djetetaSpolDobTemperamentUsklađenost karakteristikaroditelja i djetetaSposobnosti

Subjektivni doživljaj roditeljstva

Roditeljski odgojni stil

Roditeljska briga, ponašanje i postupci

Razvoj djetetaEmocionalna sigurnostSamostalnost i nezavisnostSocijalna kompetencijaKognitivna zrelostŠkolska uspješnostProfesionalna USpješnost

46

Razvoj roditeljaPromjena ciljeva i vrijednostiPromjena slike o sebiPrilagodba na višestrukost ulogaPrilagodba na nove obiteljske odnosePrilagodba na djetetove razvojnepromjene

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

ovisit će dalje o širem okružju u kojem jesmještena obitelj, tj. ima li obitelj potpo-ru rođaka, prijatelja,· susjedstva, radnogmjesta i društva u cjelini. Zato kad tra-žimo naputak za praksu iz psihologijskihspoznaja o roditeljstvu, moramo najprijedobro poznavati tu široku i gustu mrežumeđusobnih utjecaja djeteta i njegoveokoline, kako bismo prepoznali početneizvore utjecaja, krizna razdoblja i mjesta inajslabije, najtanje niti u mreži. Mrežameđuutjecaja roditelja, djeteta i njhoveokoline prikazana je u shemi 1.

Raščlanit ćemo najprije sastavnice poj-ma roditeljstvo, kako bismo mogli razu-mjeti njihovu međusobnu interakciju i ut-jecaj na razvoj djeteta.

DOŽIVLJAJ RODITELJSTVATijekom povijesti mijenjalo se shvaća-

nje važnosti djeteta i roditeljstva. U naj-novije se vrijeme čini da u zapadnim dru-štvima tradicionalan stav o poželjnosti icentralnosti djeteta u životu odraslog po-jedinca donekle uzmiče pred vrijednosti-ma individualizma, materijalizma i hedo-nizma, što se odražavaju u individualnojodluci o (ne)rađanju djeteta, kao želja zaslobodom odlučivanja, samopotvrđivanjemu karijeri, slobodom od materijalnih ivremenskih ograničenja, te slobodom iz-bora vrste radne aktivnosti i slobodnogvremena (Alwin, 1996.; Jones i Brayfield,1997.). Ipak, i danas roditeljstvo utječena razvoj i snažnu promjenu odraslih po-jedinaca. Prisutnost djeteta u obitelji mi-jenja ponašanje i aktivnosti roditelja, iza-ziva snažne pozitivne ali i negativne osje-ćaje. Ono mijenja mišljenje, osjećanje iponašanje roditelja, mijenja njihovu vla-stitu sliku o sebi i sliku koju o njima imaokolina. Subjektivan doživljaj roditeljstvaznačajna je promjena u cjelokupnomidentitetu pojedinca. On ima važnu uloguu određivanju "klime djetetova razvoja" isnažan utjecaj na razvojne rpzultate (Born-stein, et a1., 1998.), a najčešće se opisujepomoću tri dimenzije:

Čudina Obradović M., Obradović J,: Potpora roditeljstvu ...

1. roditeljsko zadovoljstvo,2. zahtjevi i stres roditeljske uloge,3. osjećaj roditeljske kompetencije (Sa-

batelli i Waldron, 1995.).

Roditeljsko zadovoljstvo obuhvaća za-dovoljstvo potporom bračnoga partnera,odnosom dijete-roditelj i vlastitom uspje-šnošću u ulozi roditelja.

Zahtjevi i stres roditeljske uloge jesuvanjski pritisci na pojedinca u smislu daostvaruje roditeljsku ulogu u skladu sočekivanjima i normama okoline, a streskao doživljaj pojedinca da nije u mogu-ćnosti ispuniti zahtjeve roditeljske ulogeu skladu s osobnim očekivanjima i nor-mama. Zahtjevi proizlaze iz djetetove ne-adaptabilnosti, neprihvatljivosti ponaša-nja, negativnog raspoloženja, rastreseno-sti i/hiperaktivnosti. U roditeljski strespripada roditeljeva depresija, tjeskobnavezanost za dijete, vanjska ograničenja(ekonomska, vremenska), osjećaj roditelj-ske nekompetencije, usamljenost, loši od-nosi s bračnim partnerom te ugroženo fi-zičko zdravlje.

Subjektivna roditeljska kompetencija jestroditeljev osjećaj koliko je sposoban i us-pješan kao roditelj. Ona se definira ilikao osjećaj teškoće u odgajanju djeteta unjegovim različitim razvojnim razdoblji-ma, ili kao samoprocjena znanja, vještine,samoefikasnosti i samopoštovanja, ili pakkao osjećaj roditelja da ima nadzor nadprocesom djetetova odgoja.

I na našem je uzorku predškolaca pri-mijenjena skala samoprocjene kompeten-tnosti za roditeljsku ulogu (Gustović-Er-cegovac, 1992.). Faktorska analiza odgo-vora 406 roditelja s djecom predškolskedobi od 5, 6 i 7 godina (Ljubetić, 1998.)pokazala je slaganje s pojmom roditeljskekompetencije kako su je u svojim radovi-ma definirali autori na američkoj popula-ciji roditelja. Iako navedeni pojmovi do-življaja roditeljstva nisu u potpunosti ja-sno definirani, a i njihova mjerenja još

47


nemaju sve poželjne karakteristike pre-ciznosti i valjanosti (Sabatelli i Waldron,1995.), oni jasno pokazuju da je doživljajroditeljstva složen od zadovoljstva djete-tom, sobom kao roditeljem, uspostavlje-nim odnosom između sebe i djeteta i raz-vojnim rezultatima djeteta, te da on mo-že biti pozitivan, negativan ili pomiješa-nih predznaka.

Dva roditelja, dva subjektivna doživ-ljaja roditeljstva: majčinstvo i očinstvo

Sve do početaka 90-ih godina 20. sto-ljeća roditeljstvo se poistovjećivalo s maj-činstvom, a u istraživanja su bile uklju-čene samo majke. Iako se već tijekom70-ih, a osobito 80-ih, i očinstvo sve češćeprihvaća kao od majčinstva nezavisan irazličit oblik roditeljstva, pravo odvajanjetih dvaju doživljaja roditeljstva i njihoverazlike predmetom su istraživačkih napo-ra od 90-ih godina naovamo. I iz istra-živanja majčinstva proizlazila je važnostočeva utjecaja na dijete, zbog njegova ut-jecaja na majku, a postupno se sve višeističe i nezavisan utjecaj oca na djetetovrazvoj, kao poseban i specifičan prinosočinstva. Osobito se 90-ih godina poseb-na važnost pridaje izučavanju očinstvazbog povećanog broja samohranih majkai mogućeg odgojnog deficita, kao i zbogvelikog broja obitelji u kojima je i majkazaposlena izvan kuće. Suvremena društvazbog toga sve snažniji zahtjev postavljajuna očeve, u smislu potpunijeg i obuhvat-nijeg preuzimanja očinske uloge.

Majčinstvo

Majčinstvo, subjektivan roditeljski osje-ćaj majke, za žene predstavlja najvažnijiizvor osobnog identiteta, mnogo snažnijiod bračnog statusa ili profesije (Arendell,2000.). Ovo je najuočljivije u žena kojene mogu roditi, u velikom socijalnom pri-tisku na ženu da se uda i rodi dijete, uspremnosti na golemo ulaganje vremena,napora i uživanja u bavljenju djecom.Čini se da je doživljaj majčinstva za žene

48


daleko važniji negoli doživljaj očinstva zamuškarce. No u doživaljaju majčinstva iz-razita je podvojenost majke, i to zbog is-todobnih pozitivnih i negativnih aspekatamajčinstva. Majčinstvo je temelj osobnogispunjenja, razvoja i sreće, ali ono je i iz-vor najvećeg straha, depresije i tjeskobe.Ono donosi osjećaj ispunjenja ali i eko-nomskog tereta, ograničavanja i podređe-nosti. Zbog toga mnogi smatraju da nijemoguće podvesti pojam majčinstva podzajednički nazivnik, nego da je ono jedin-stven doživljaj, poseban i drugačiji za sva-ku majku. Pa ipak, unatoč različitostimauvjeta u kojima se odvija majčinstvo, po-stoji skup aktivnosti, tzv. "majčinskapraksa" koja je bit majčinstva, a podra-zumjeva njegu, zaštitu i odgajanje djece.Zadaci koji pripadaju u majčinsku praksujesu: mijenjanje pelena, kupanje, hranje-nje, presvlačenje, uspavljivanje, bavljenjedjetetom noću, igranje s djetetom, čitanjedjetetu, nabava odjeće, predmeta i igra-čaka za dijete, vođenje u jaslice/vrtić, od-lazak liječniku, vođenje djeteta u šetnju ina izlaske (Glysch iVandell, 1992.). Maj-činska praksa proizlazi iz neodgodivihdjetetovih potreba i obuhvaća ne samovještine i znanja nego i uspostavljanje du-bokog emocionalnog odnosa koji je ne-ophodan za razvoj djetetova osjećaja si-gurnosti i buduće socijalne i kognitivnekompetencije. Neki smatraju da je maj-činstvo više definirano majčinskom prak-som nego subjektivnim doživljajem maj-činstva (Ruddick, 1980.). Taj model maj-činstva, koji uglavnom naglašava tradicio-nalan oblik obitelji unutar kojega se odvi-ja intenzivno majčinstvo, u kojemu jemajka potpuno predana potrebama dje-teta i zanemaruje ili odgađa svoje potre-be za autonomijom i profesionalnim iliosobnim razvojem, još uvijek se postavljakao ideal i društvena norma, i kao najsi-gurnije okruženje za pravilan i dobar dje-tetov razvoj.

Nasuprot tome, suvremenija gledištanaglašavaju različitost konteksta u kojima


se odvija odnos djeteta i majke, te njego-vu ulogu za prirodu toga odnosa. Drugimriječima, njega, zaštita i odgajanje djetetaodvijat će se različito u majki koje su urazličitim društvenim i socio-ekonomskimprilikama, u različitim oblicima obitelj-skih odnosa te prilika za potporom dru-štva i obitelji. U skladu s ekonomskim,socijalnim i emocionalnim ograničenjimamajke će imati različite mogućnosti os-tvarivanja majčinske prakse i različito ćedoživljavati roditeljsko zadovoljstvo, kom-petenciju i mogućnosti utjecaja na razvojdjeteta (Arendell, 2000.). Suvremeni mo-del priznaje česta odstupanja od univer-zalističke norme majčinstva, a oblici tihodstupanja su sve uobičajeniji i stavljajuu sumnju neupitnost norme intenzivogmajčinstva. To su zaposlene i samohranemajke, majke u nezaposlenim i nezbrinu-tim obiteljima, maloljetne majke. Njiho-vo će majčinstvo ovisiti o vještini suoča-vanja s problemima i nalaženja izvorapotpore koji bi im omogućilo uspješnoobavljanje "majčinske prakse", ili njezinuprimjerenu zamjenu (Arendell, 2000.).

Očinstvo

Subjektivan doživljaj roditeljstva u oče-va se donekle razlikuje od onoga u majki.Najprije, veći je društveni pristisak nažene da postanu majke nego što je namuškarce da postanu očevi. Potom, ne-plodnost mnogo više emocionalno poga-đa ženu koja to često doživljava kaoosobnu katastrofu, dok muškarcima ne-plodnost u braku predstavlja više pro-blem zbog ženina nezadovoljstva i depre-sije nego zbog nemogućnosti ostvarivanjaočinstva. Ukratko, čini se da je majčin-stvo bitan dio ženina identiteta, dok jeočinstvo poželjna ali ne i neophodna mu-škarčeva uloga (Walker, 2000.). No sveviše istraživanja pokazuju da postoji je-dinstvena, zasebna veza otac-dijete, kojaje nezavisna o vezi majka-dijete ili otac-majka. Ona je provjerena istraživanjem

Čudina Obradović M., Obradović J.: Potpora roditeljstvu ...

na 55.000 parova otac-dijete u 23 različitekulture (Mackey, 2000.), a postoje i po-kušaji da se dokaže i njezina biološkautemeljenost, i to kontinuitetom od pri-mata i nižih vrsta (Silverstein, 1993.).Stoga suvremena, uglavnom humanisti-čka psihološka shvaćanja, očinstvo sveviše smatraju bitnom sastavnicom mu-škarčeva identiteta, a osujećenost potre-be za očinstvom smatraju izvorom preki-da kreativnog razvoja odraslog muškarca(Abell i Schwartz, 1999.).

Zbog rodne podjele uloga koja zapo-činje već u djetinjstvu, muškarci u prosje-ku imaju manje prilike za socijalizaciju zaočinsku ulogu, nego što žene imaju pri-lika za učenje uloge majke (Brayfield,1995.). Zbog toga su muškarci nepripre-mljeni za očinstvo, i to je uglavnom naj-važniji izvor njihove manje spremnosti dapreuzmu očinsku ulogu nakon što se dije-te rodi. Puni očinski identitet i doživljajroditeljstva i roditeljske kompetencijeotac stječe tek aktivnim uključivanjem usve one aktivnosti koje obavlja i majka.Takvo "suvremeno očinstvo" (Levine,1982., prema Settles, 2000.) ne stavlja na-glasak samo na preuzimanje "majčinskeprakse" nego i na drukčiji odnos očevaprema djetetu: ono naglašava važnost iz-ražavanja topline i emocija, iskazivanjezaštite, brige i zanimanja za djetetovozdravlje, napredak i uspješnost u školskoji socijalnoj kompetenciji. Ispunjavanjeočinske uloge i veće roditeljsko zadovolj-stvo pristupnije je u očeva s djecom lak-šeg temperamenta, u kvalitetnijim brako-vima, oni koji su većega samopouzdanja ioni socijalno osjetljiviji, te oni koji su si-gurniji i pripremljeniji za novu očinskuulogu (Walker, 2000.). Mnoga istraživa-nja usmjerena su na otkrivanje ovisnostiočinske uloge o intenzivnosti majčineuloge. Neka od njih pokazuju da majčinazaposlenost izvan kuće nema utjecaja naintenzitet očeva bavljenja djecom (Bray-field, 1995.), a druga pak da majke pred-stavljaju izvjesnu "branu" između djeteta

49

Rev. soc. polit.; god. JO, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

i oca, pa su u odgoj više uključeni oniočevi čije žene imaju manje izraženu maj-činsku "posesivnost" (Levy-Shiff, 1994.).Ti su podaci u skladu s rezultatima kojipokazuju da najviše brige o djeci vodeočevi u onim brakovima u kojima obabračna partnera imaju manje tradicional-no shvaćanje rodnoodređenih bračnihuloga (Aldous et al., 1998.). S druge stra-ne, rezultati istraživanja jasno govore re-zultati istraživanja o pozitivnom utjecajuispunjavanja očinske uloge na bračno za-dovoljstvo i osjećaj roditeljstva žene (Kal-mijn, 1999.), na kognitivna postignuća isocijalnu kompetenciju djece, a i na sameočeve, kojima povećava emocionalnu do-brobit zbog dokazivanja u različitim ulo-gama, te osjećaja bliskosti s djecom i že-nom (Brayfield, 1995.), a povećava i nji-hovu socijalnu, obiteljsku i radnu uklju-čenost (Egbeerg i Knoester, 2001.). Sli-čno kao i suvremeno majčistvo, i očin-stvo, tj. očinska uloga, podložno je prom-jenama i razgranosti oblika koji su poslje-dica suvremenih demografskih i društve-nih pomaka u svijetu, osobito u zapadnojkulturi (Eggebeen i Knoester, 2001.,). Ra-znovrsni oblici očinstva postavljaju mu-škarca u zahtjevne, višestruke uloge, te ćese doživljaj očinstva, zadovoljstvo i osje-ćaj kompetencije bitno razlikovati u raz-ličitim okolnostima bračne uključenosti ipotpore (Marsiglio, et al., 2000.). Pozna-to je da će očinsku ulogu slabije ispunja-vati očevi koji ne žive s djecom, njihovaće veza s djecom tijekom vremena slabje-ti, a mnoge teškoće nastaju u ispunjava-nju očinske uloge s djecom iz prethodnihženinih brakova, zbog nejasno definiraneove vrste očinske uloge. Ujedno, istraži-vanjem se pokazalo da pravi doživljajočinstva i ispunjenje očinske uloge imajuponajviše oni očevi koji žive sa svojommaloljetnom djecom (Eggebeen i Knoe-ster, 2001.).

Istraživanje Rohner (1998.) pokazaloje da je "očeva ljubav" podjednako važnaza djetetova postignuća u odrasloj dobi

50

Čudina Obradović M., Obradović j.: Potpora roditeljstvu ...

kao i "majčina ljubav". No postoji i speci-fičan dobitak koji očevi pridonose razvo-ju djeteta za razliku od majke. Očev "za-igrani" pristup i manja briga za detaljesvakodnevice mogao bi imati pozitivnerezultate na djetetova školska postignućai kreativnost (Brayfield, 1995.), a očevaigra s djetetom, hrabrenje i razgovor sdjetetom pokazao se značajnim utjeca-jem na djetetov dobar socioemocionalnirazvoj, prilagodbu i životno zadovoljstvou adolescenciji i odrasloj dobi, za djete-tov intelektualni razvoj, socijalnu kompe-tenciju i unutarnji lokus kontrole (Roh-ner, 1998.). Osobito je pozitivan utjecajočeva bavljanja djetetom bio izražen udjevojčica (Flouri i Buchanan, 2002.).Mnogi od ovih učinaka primijećeni su uočeva koji su živjeli s djecom, te onih kojisu bili rastavljeni ali su bili uključeni udjetetov odgoj (Marsiglio, et al., 2000.).Ti rezultati, a osobito rezultati studijeFlouri i Buchanan (2002.) utemeljene napraćenju 17.000 djece do odrasle dobi uEngleskoj, ukazuju na veliku važnost uk-ljučenosti i emocionalne bliskosti oca sdjecom. Jer ta bliskost u ranom djetinj-stvu ima utjecaja na i bliskost u adole-scenciji, a ova pak na adaptiranost djeceu odrasloj dobi, a i na adaptiranost u vla-stitom braku. Istodobno, očeva uključe-nost u odgoj djeteta pomaže i bliskost saženom, utječe na ženino zadovoljstvo iukupnu bračnu i obiteljsku kvalitetu.

Suvremeno roditeljstvo

Za razliku od tradicionalnog shvaća-nja da se roditeljstvo može poistovjetiti smajčinstvom, da je majčinstvo za (razlikuod očinstva) biološki utemeljeno i zbogtoga nerazdvojan dio ženina a ne mu-škarčevog identiteta, te da očevi imajuvažnu ulogu u ispunjavanju roditeljstvasamo preko materijalne i psihološke pot-pore ženi - majci ili pak svojim specifi-čnim prinosom putem igre i razgovora,suvremeni se pojam roditeljstva shvaća


kao "ravnopravno roditeljsko partnerstvo"(Deutsch, 2001.). Ravnopravni roditeljskipartneri odbijaju tradicionalne socijalnepritiske, uvriježene stereotipe očinstva imajčinstva i rodno podijeljene radne ulo-ge u kući i izvan nje. Oni svakodnevnimdogovorom, zajednički i fleksibilno odlu-čuju o podjeli dužnosti i poslova oko dje-ce, s djecom, i zbog djece, i to prema na-čelu svrsishodnosti, ekonomičnosti i pra-vičnosti raspodjele napora i vremenskihresursa, a ne prema načelu "muških" i"ženskih" poslova, "majčinih" i "očevih"zadataka. Takvim zajedničkim roditelj-stvom najlakše se izbjegava negativnaobiteljska klima, koja u času prerastanjabraka u obitelj nastaje zbog preoptere-ćenosti majke (Milkie i Peltola, 1999.) iliisključenosti oca (Levy-Shiff, 1994.) te jošizrazitije rodne podjele poslova (Cowan iCowan, 2000.). Ravnopravna podjela ro-diteljskih dužnosti pogodovat će nastan-ku pozitivnog doživljaja roditeljstva u obaroditelja (Levy-Shiff, 1994.), jer će majkaosjećati zadovoljstvo zbog potpore i mu-ževa sudjelovanja, dok se muž neće osje-ćati isključen, suvišan i nevježa u "maj-činskoj praksi".

Što sve djeluje na doživljajroditelj stva?

Istraživanja pokazuju da je, nakon ro-đenja djeteta, najčešće ugrožen majčinosjećaj roditeljske kompetencije i zadovolj-stva. Zbog usložnjavanja uloge, poveća-nja opterećenja i želje za zadovoljenjemdruštvenodefinirane uloge "dobre maj-ke" i istodobno sve veće emocionalne po-vezanosti s djetetom, u majke se javljajuambivalentni osjećaji koje neki čak po-istovjećuju s dvostrukim odnosom ljubav-mržnja (Lupton, 2000.). U onih majkakoje su nedovoljno pripremljene, imajunerealistička očekivanja i slabu potporu uokolini, kao i u onih koje su pokazivalepsihičku nestabilnost i prije djetetova ro-đenja, taj će konfliktni odnos biti osobitoizražen (Cox et al., 1999.).

Čudina Obradović M., Obradović ].: Potpora roditeljstvu ...

Pod utjecajem doživljaja roditeljstvamijenja se i bračno zadovoljstvo roditelja.Neki autori smatraju rođenje djeteta obi-teljskom krizom, a suvremenije je shva-ćanje da je to razvojna faza koja zahtijevaprilagodbu u odnosima partnera, te daizaziva niz promjena u osobnom i brač-nom zadovoljstvu (Cowan i Cowan, 1992.).Većina se istraživanja slaže da zbog djete-tova rođenja opada doživljaj bračnog za-dovoljstva u prvoj godini, pa i do 18. mje-seca djetetova života, ali i da se za većinubračnih parova nakon toga razdoblja, činise, odnosi znatno popravljaju (Gable etal., 1995.). Bračni parovi se znatno razli-kuju u stupnju roditeljskog zadovoljstva iosjećaja kompetencije. Opisana su uglav-nom četiri oblika bračne prilagodbe nadjetetovo rođenje: naglo opadanje bračnekvalitete, postupno opadanje bračne kva-litete, nepromijenjena kvaliteta, ili blagiporast kvalitete (Belsky iRovine, 1990.).Koji će oblik od ova četiri poprimiti bra-čni odnosi nakon rođenja djeteta, ovisitće o značajkama djeteta i roditelja, ka-rakteristikama braka i bračnog okruže-nja. Stoga se uzimaju u obzir i uvjeti na-stanka kvalitetnoga subjektivnog doživ-ljaja roditeljstva, i mnoga su korisna saz-nanja plod upravo takvoga razrađenijegpristupa.

Čini se da je najvažnija kvaliteta bra-čnih odnosa prije rođenja djeteta (Wallacei Gotlib, 1990.), a buduće majke koje po-kazuju znakove bračnog hlađenja prijeporoda, pokazuju i znakove slabije rodi-teljske kompetencije i topline (Cox, etal., 1999.). Posebno su za roditeljsko za-dovoljstvo važna očekivanja od uloge rodi-teljstva. U radu Delmore-Ko i suradnika(2000.) pokazalo se da roditeljska kom-petencija i subjektivan osjećaj roditeljstvau značajnoj mjeri ovise o tome jesu li bra-čni partneri pripremljeni, bojažljivi ili in-diferentni prema rođenju djeteta. Praće-nja nakon 6. i nakon 18. djetetova mjese-ca pokazala su da su pozitivan doživljaj

51

Rev. sac. polit., god. LO, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

roditeljstva i roditeljsku kompetenciju do-živjeli samo oni roditelji koji su bili pri-premljeni i imali realistična očekivanjaod buduće roditeljske uloge. Majčina oče-kivanja majke da će se problemi smanjiti"sami od sebe", kao i majčina prevelikaočekivanja pomoći od muža i šire obitelji,osobito razorno djeluju na roditeljsko za-dovoljstvo i kompetenciju (Kalmuss etal., 1992.).

Za nastanak pozitivnog doživljaja ro-diteljstva u oba roditelja izrazito je važnapodjela dužnosti i poslova nakon rođenjadjeteta. U većini brakova nakon djetetovarođenja dolazi do još izrazitije rodne po-djele poslova, sada na "majčine" i "oče-ve" (Cowan i Cowan, 2000.), a pokazalose da majčino dijeljenje dužnosti i proble-ma s djetetovim ocem i očevo pomaganjeu svim poslovima oko djeteta, pozitivnodjeluje na doživljaj roditeljske kompeten-cije i majke i oca (Levy-Shiff, 1994.).

Karakteristike roditelja prije rođenjadjeteta također su važne. Vrlo povoljneza razvoj roditeljskog osjećaja jesu ženinakontrola impulsivnosti i muževljeva karak-teristika društvenosti (Levi-Shiff, 1994.),kao i odsutnost depresivnosti te razvijenavještina rješavanja problema u oba bra-čna partnera (Cox et al. 1999.). Negativ-no na razvoj roditeljskog osjećaja djeluježenina potreba za autonomijom te njezi-na usmjerenost na karijeru i posao izvankuće, ali i depresivnost i nesposobnostsuočavanja s problemima u oba partnera(Cox, et al., 1999.).

Karakteristike djeteta značajno utječuna doživljaj roditeljstva i subjektivne ro-diteljske kompetencije.

Novorođenče i dijete u prvoj godini ži-vota ponajprije mijenja doživljaj roditelj-stva zbog karakteristika svojega tempera-menta (Belsky iRovine, 1990.). Osobitoje važan skup osobina koje zajedno čine"težak temperament", a to je velika uz-budljivost povezana sa slabom prilagod-ljivošću i nedostatkom ritma hranjenja i

52

Ćudina Obradović M., Obradović J.: Potpora roditeljstvu ...

spavanja. Dijete teškoga temperamentapovećava roditeljski stres i smanjuje osje-ćaj roditeljske kompetencije, pa time ote-žava i stvaranje dobroga odnosa roditelj -dijete. Zbog toga je ono u rizičnoj situaci-ji, jer ima veću vjerojantost da će doći dopogoršavanja okolinskih uvjeta njegovarazvoja (Peterson i Hann, 2000.).

U razdoblju djetinjstva djeca takođerznačajno utječu na doživljaj roditeljskekompetencije, no ti su utjecaji manje is-traženi nego utjecaji dojenačke dobi. Iz-razito obeshrabrujuće na roditelje djelujudjeca s emocionalnim problemima i pro-blemima pozornosti (hiperaktivna djeca),djeca s problemnim ponašanjem, agresiv-na i prkosna djeca. Ona u roditelja izazi-vaju osjećaj bespomoćnosti koja uzrokujeopadanje sposobnosti za vođenje i odga-janje (Peterson i Hann, 2000.).

U razdoblju adolescencije značajnu pre-kretnicu u roditeljskom zadovoljstvu ikompetenciji predstavlja djetetov puber-tet. Razvoj u pubertetu, čini se, predstav-lja izraziti, privremeni prekid ranijih do-brih odnosa između djeteta i roditelja,osobito majke, a za njega je tipično po-većanje sukoba, neuspješnost roditelja udiscipliniranju i kontroli djeteta, te sma-njenje roditeljskih izraza topline i emoci-ja. Adolescenti koji pokazuju delinkvent-no ponašanje izazivaju roditeljsko nepri-jateljstvo, kažnjavanje i povlačenje. Nasu-prot tome, roditelji koji primjećuju razvojsocijalne kompetencije u svoje djece-ado-lescenata, pokazuju veliko roditeljsko za-dovoljstvo i potiču veću nezavisnost svojedjece (Peterson i Hann, 2000.).

Usprkos svim krizama i kriznim raz-dobljima, većina roditelja izražava zado-voljstvo roditeljskom ulogom, pa i bra-čnim odnosima. I na našem uzorku od505 bračnih parova u Zagebu i Zagreba-čkoj županiji, dobili smo podatak da suživotno najzadovoljniji bračni partneri kojiimaju dvoje ili više djece, jasno ako sekontroliraju ekonomski čimbenici (Obra-

Rev. soc. polit.; god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

dović i Čudina-Obradović, 2001.). No po-stoje karakteristične prekretnice i u rodi-teljstvu. Primijećeno je postupno sman-jenje zadovoljstva roditeljstvom tijekomdjetetova odrastanja, a to je smanjenjenajizrazitije između djetetove 10. i 12. go-dine života. Neslaganje djeteta i roditeljau djetetovoj dobi između 4. i 6. godine uznačajnoj je mjeri prediktivno za nesla-ganje u djetetovoj dobi između 13. i 15.godine. Roditeljsko zadovoljstvo pokazu-je značajnu stabilnost, tj. u pojedinih jeroditelja ono podjednako manje ili većetijekom cijela djetinjstva. Također, rodi-teljsko je zadovoljstvo povezano s bra-čnim zadovoljstvom: majke izjavljuju ve-će roditeljsko zadovoljstvo nego očevi, atakođer veće je roditeljsko zadovoljstvo sbiološkom djecom nego s djecom bračno-ga partnera iz prethodnog braka (Demo iCox, 2000).

Kako doživljaj roditeljstva utječe nadijete?

Subjektivan doživljaj kompetentnog ro-diteljstva koji je utemeljen na pozitivnimsamoprocjenama roditelja utjecat će naučinkovitost roditeljskih postupaka i stvo-rit će emocionalnu klimu koja će pozitiv-no djelovati na djetetov razvoj. Majke ve-likog samopouzdanja bavit će se djecomna optimalan način, što znači uz toplinu,osjetljivost i reaktivnost na djetetove po-trebe (Born stein et al., 1998.). Važnostsubjektivnog doživljaja roditeljstva zarazvoj djeteta naglasio je J. Belsky (1984.,1990., 1993.), zaključivši da će roditelj-stvo koje je "osjetljivo za djetetove mo-gućnosti i razvojne zadatke" proizvestibrojne vrijedne razvojne rezultate "međukojima su najvažniji emocionalna sigur-nost, nezavisnost, socijalna kompetencijai intelektualna postignuća djeteta" (Bel-sky, 1984.). Suprotno, Belsky je opisaokako negativan subjektivni doživljaj rodi-teljstva, izražen kao manjak roditeljskekompetencije i stres roditeljske uloge, u

ČUdina Obradović M., Obradović J,: Potpora roditeljstvu ...

značajnoj mjeri uvjetuje životnu krizu zaoba bračna partnera. Kriza može ugrozitiuvjete djetetova razvoja zbog negativnogutjecaja na roditeljske postupke i odgojnistil, tj. neosjetljivost na dječje potrebe,agresivnost, kažnjavanje, što sve proizvo-di neželjene posljedice u dječjem pona-šanju i razvoju (Belsky, 1984.; 1990.).

Međukulturne sličnosti i razlike

Doživljaj roditeljstva jest skup samo-procjena o kvalitetnom ispunjavanju ro-diteljske uloge, uloge koja je određena idefinira normama određene kulture. Oče-kivali bismo stoga velike međukulturnerazlike u tom području, pa su i navedenizaključci o vrsti roditeljskih samoprocje-na i njihovih promjena u tijeku vremena iu različitim društvenim i povijesnim kon-tekstima, ograničeni i vjerojatno najto-čnije opisuju zapadnu, tj. zapadnoeurop-sku i sjevernoameričku kulturu. Istraživa-njem Bornsteina i suradnika (1998.), kojeje obuhvatilo 7 kulturno različitih zema-lja (Argentina, Belgija, Francuska, Izrael,Italija, Japan i SAD), otkrivene su začaj-ne razlike koje su se mogle objasniti spe-cifičnošću normi i odgojnih ciljeva unutarsvake pojedine kulture. No pokazala se ivelika sličnost među kulturama: u svimaje dobiven visok stupanj majčina zado-voljstva roditeljskom ulogom. Autori tu-mače taj podatak dvama biološkim čim-benicima. Prvi je lučenje hormona oksito-cina pred kraj trudnoće i u tijeku porodakoji potiče laktaciju i dojenje, što uzroku-je doživljaj ujedinjenja majke i djeteta.Drugi biološki izvor majčina zadovoljstvaje učvršćivanje te primarne dojiteljske ve-ze tijekom mnogobrojnih glasovnih, vid-nih i dodirnih interakcija između djeteta imajke i njeno prerastanje u čvrstu afek-tivnu vezanost. Oba ova oblika biološkeutemeljenosti majčinstva dokazana su umnogobrojnim, međusobno vrlo različi-tim kulturama (Stevenson-Hinde, 1998.).Slično, istraživanje utemeljeno na proma-

53

Rev. soc. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003. Čudina Obradović M., Obradović J,: Potpora roditeljstvu ...

tranju druženja očeva i djece u prirodnimsituacijama u 23 različite kulture, pokaza-lo je "da unutar svake kulture postoje ja-sni dokazi da muškarci vole svoju djecu,brinu se za nju, igraju se s njom, i sprem-ni su je zaštićivati i hraniti ... Dok su s dje-com, muškarci se ponašaju prema njojjednako kao što se ponašaju majke. Tipodaci ukazuju na zaključak da (bez ob-zira na kulturu) postoji nezavisna afektiv-na veza imeđu očeva i djece" (Mackey,2000.).

RODITELJSKO PONAŠANJE

Različiti su pokušaji opisivanja rodi-teljskog ponašanja i postupaka koji dovo-de do poželjnih ili do neželjenih razvoj-nih rezultata. Istraživači su desetljećimanastojali odrediti i opisati oblike ponaša-nja roditelja za koje se unaprijed mogloznati kakav će utjecaj imati na razvoj dje-ce. Suvremeni pokušaji definiranja tipovaroditeljskog odnosa i ponašanja premadjeci razlikuju tri različita, međusobno po-vezana pojma: (1) roditeljski ciljevi i vri-jednosti, (2) roditeljski odgojni stil koji

Shema 2.Kontekstualni model roditeljskih odgojnih uljecaja l

predstavlja opće ozračje, klimu u kojoj seodvijaju interakcije roditelj - dijete, (3)roditeljska aktivnost, tj. specifični roditelj-ski postupci. Ti su pojmovi i njihov odnosprikazani u kontekstualnom modelu rodi-teljskoga stila koji su predložili NancyDarling i Laurence Steinberg (1993.), ikoji unosi jasan sustav u raznolikost shva-ćanja pojma "stilovi roditeljstva" ili "ro-diteljski odgojni stilovi" (shema 2).

Kako proizlazi iz sheme 2., u osnovisvih odgojnih postupaka jesu ciljevi i vri-jednosti roditelja, tj. definirani razvojnirezultati koje oni žele postići i koji su umeđudjelovanju s doživljajem roditeljskekompetencije. Roditeljski ciljevi i vrijed-nosti izravno određuju roditeljski odgojnistil i istodobno utječu na konkretne aktiv-nosti i postupke roditelja u vezi s djeteto-vim potrebama. Kako pokazuje shema,konkretni razvojni rezultati izravna suposljedica upravo roditeljskih aktivnosti.No i roditeljski odgojni stil utječe na raz-vojne rezultate, ali neizravno. Naime, onutječe na djetetovo prihvaćanje roditelj-skih utjecaja, na njegovu spremnost da

Roditeljski odgojni stil Djetetovo prihvaćanjeroditeljskih utjecaja

Odgojni ciljevi i roditeljskevrijednosti

Doživljaj roditeljskekompetencije

RAZVOJNI REZULTATI

Roditeljska aktivnost ipostupci

l Prilagođeno prema: Darling iSteinberg, 1993.

54


bude socijalizirano, a također i na to ka-ko će dijete prihvatiti roditeljske aktivno-sti i konkretne postupke. Iz toga proizlazida je roditeljski odgojni stil kontekst, oz-račje u kojemu dijete percipira, interpre-tira i prihvaća različite roditeljske po-stupke. Iako izravan utjecaj na dijeteimaju konkretni roditeljski postupci, up-ravo roditeljski odgojni stil određuje ka-ko će ih dijete interpretirati i prihvatiti.Zbog toga je roditeljski odgojni stil sre-dišnji pojam i najvažniji moderator svihodgojnih utjecaja.

Odgojni ciljevi i roditeljske vrijednostijesu ciljevi koje roditelji žele postići urazvoju svoje djece. Neki opći ciljevi kojiproizlaze iz temeljne roditeljske funkcijeprisutni su u svim kulturama i socijalnimskupinama. To su: preživljavanje i zdrav-lje djeteta, želja da se dijete postupnoekonomski osamostali i da postigne dru-štveno propisane norme u pogledu posti-gnuća, moralnih ili religioznih stavova iosobne sreće. U nekim društvima odgojnije cilj nastavljanje tradicije, u nekima pakpronalaženje vlastite jedinstvenosti i indi-vidualnosti (Martin iKoIbert, 1997). Od-gojni ciljevi u užem smislu odnose se naposebna područja funkcioniranja, kao štoje postizanje određenih specifičnih vješti-na: socijalne vještine, pristojno ponašan-je, školska uspješnost, ili šire shvaćenedjetetove karakteristike poput znatiželje,motivacije, nezavisnosti i slično. Ti užiodgojni ciljevi pod snažnim su utjecajemkulture, pa su u nekim kulturama važniciljevi: poslušnost i harmonično uklapa-nje u socijalnu skupinu, dok je u drugimkulturama važna nezavisnost, samopošto-vanje i socijalna odgovornost. Roditeljskevrijednosti i ciljevi utječu na dijete ali sa-mo tako što djeluju na roditeljsko pona-šanje i roditeljski odgojni stil (shema 2.).

Roditeljska aktivnost i postupci jest ro-diteljsko ponašanje koje je određeno od-gojnim ciljevima. Vođenje djeteta u knji-žnicu, u kazalište lutaka, u muzej rodi-

Čudina Obradović M., Obradović].: Potpora roditeljstvu ...

teljska je aktivnost koja proizlazi iz od-gojnog cilja razvoja pismenosti, upozna-vanja okoline, razvijanja znatiželje u dje-teta. Roditeljski se postupci moraju pro-matrati unutar pojedinog područja soci-jalizacije, kao što su postupci unutar po-dručja razvijanja nezavisnosti, ili osigura-nja suradnje s vršnjacima, ili poticanjaškolske uspješnosti.Također, oni se mora-ju promatrati i unutar roditeljskog odgoj-nog stila, jer će isti postupci imati sasvimdrukčije posljedice ako se odvijaju u to-plom emocionalnom okružju, a drukčijeu okružju koje je strogo i bez topline.

Roditeljski odgojni stil jest zbir rodi-teljskih stavova prema djetetu, emocio-nalna klima unutar koje se odvijaju raz-ličiti roditeljski postupci. Budući da o nje-mu ovisi hoće li i kako dijete prihvatitiroditeljske odgojne postupke, roditeljskistil je od središnje važnosti za uspješnostroditeljstva. Zbog toga se utjecaj roditeljanajčešće istražuje upravo u obliku utjeca-ja roditeljskog stila na razvoj, pa ćemo seposebno osvrnuti na te istraživačke rezul-tate.

Ima nekoliko različitih tipologija rodi-teljskog stila, a najčešće je predmetomistraživanja ona koju su definirali Mac-coby i Martin (1983.), proširivši tipologijuD. Baumrind (1967.). Oni su smatrali dase svi roditeljski stilovi mogu svrstati ujednu od četiri skupine, prema tome koli-ko roditelji pokazuju topline prema djete-tu i koliko mu zahtijeva postavljaju (nad-zor).To su sljedeća četiri roditeljska stila.

1. Autoritaran (kruti-strogi). Roditeljipostavljaju velike zahtjeve i provode strognadzor, a ne daju dovoljno topline i poto-re. Glavni odgojni ciljevi su učenje samo-kontrole (vladanja sobom) i poslušnosti, aroditelji su autoritet koji postavlja zahtje-ve i pravila bez potrebe objašnjavanja iobrazloženja. Najvažniji zadatak roditeljaje postavljanje granica i pravila, a prekrša-ji se kažnjavaju, često i fizički. Djeca kojaneprestano žive u autokratskom okruže-

55

Rev. sac. polit., god. 10, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

nju sklona su promjenama raspoloženja,povučena su, nevesela, bojažljiva, razdra-žljiva i bez spontanosti.

2. Autoritativan (demokratski-doslje-dan). Roditelji postavljaju velike zahtje-ve, postavljaju granice i provode nadzor,ali pružaju veliku toplinu i potporu. Glav-ni odgojni ciljevi su djetetova znatiželja,kreativnost, sreća, motivacija i nezavi-snost osjećaja. Roditeljska uloga je sa-vjetnička, a ne kontrolorska. Postavljenegranice i pravila djetetu se objašnjavaju iobrazlažu. Djeca koja žive u takvom ok-ruženju spontana su i slobodna u izraža-vanju mišljenja i emocija, pa djeluju ma-nje poslušno "odgojeno" nego djeca izautoritarnog okruženja.

3. Permisivan (prepopustljiv). Rodite-lji postavljaju male zahtjeve i provodeslabu kontrolu, daju veliku toplinu i pot-poru. Roditelji zadovoljavaju svaki djete-tov zahtjev. No davanje prevelike slobodenije primjereno maloj djeci jer stvara ne-sigurnost, nesnalaženje u granicama, štopotiče impulzivno i agresivno djetetovoponašanje.

4. Indiferentan (nemaran, zanemaruju-ći). Roditelji postavljaju male zahtjeve,nema kontrole, ali nema ni topline nitipotpore. Roditelji ili emocionalno odba-cuju djecu ili nemaju vremena i snagebrinuti se za njih. Reakcija na takav rodi-teljski odnos jest djetetovo neprijateljstvoi otpor, a zbog toga djeca ne uspijevajunaučiti socijalnu kompetenciju i neus-pješna su u školi.Veliki dio vremena dje-ca provode bez nadzora i roditelji ne zna-ju gdje su im djeca, što rade niti s kim sedruže. Iz takvoga roditeljskog kontekstanajčešće se regrutiraju adolescenti kojipokazuju različite oblike neprihvatljivogponašanja (Martin i Colbert, 2000.).

Utjecaji roditeljskoga odgojnogstila na dijeteMacccobyjev i Martinov model rodi-

teljskih odgojnih stilova (1983.) poslužio

56


je kao okosnica mnogobrojnih istraživa-nja pozitivnog i učinkovitog roditeljskogponašanja. Velik broj istraživanja povezu-je auoritativni stil s mnogim pozitivnimodgojnim rezultatima (Lamborn et al.,1991.; Herman, 1997.), kao što su školskauspješnost (Steinberg et al., 1992.), soci-jalna kompetencija, nezavisnost i samo-poštovanje (Smetana i Asquith, 1994.), do-bri odnosi s vršnjacima (Deković i Jans-sens, 1992.; Deković i Raboteg-Šarić,1997.). Dok su toplina i zahtjevnost važnii u predškolskoj i školskoj dječjoj dobi, uadolescenciji posebno postaje važna trećadimenzija, tj. uravnoteženost moći kojase očituje kao sve veće uključivanje djeceu zajedničko donošenje odluka i dopušta-nje izražavanja vlastitog mišljenja i stava(Weiss i Schwarz, 1996.). Istodobno, raz-ličiti oblici nepoželjnog i neprihvatljivogdječjeg i adolescentskog ponašanja istra-živački rezultati povezuju bilo s autoritar-nim, bilo s indiferentnim, a ponekad ipermisivnim roditeljskim stilom (Lam-born et al., 1991.). Tako se autoritarni,ali i permisivni roditeljski stil povezujesa školskim neuspjehom (Dornbusch etal., 1987.) i slabijom psihosocijalnom pri-lagodbom mladih te konzumiranjem dro-ge i alkohola (Raboteg-Šarić et al., 2001.).Indiferentni i permisivni odgojni stilovipovezani su s pušenjem i konzumiranjemalkohola i drogate devijantnim ponaša-njem (Raboteg-Sarić i Brajša-Zganec,2000.; Brajša-Žganec, et al., 2002.).

U istraživanju su petogodišnjim pra-ćenjem 3.400 obitelji, Amato i Fowler(2002.) došli su do općeg zaključka dapostoji "srčika" ispravnog roditeljskogpostupanja s djecom, koja vrijedi bez ob-zira na obiteljsku strukturu, obrazovanjeroditelja, ekonomsku moć obitelji, etni-čku pripadnost ili spol djeteta. Najuspje-šniji odgojni rezultati postižu se u obite-ljima u kojima prisutna ta zajednička"srčika", a to je visok stupanj roditeljskepotpore, velik roditeljski nadzor i odsut-


nost strogog kažnjavanja. Time je po-tvrđena univerzalnost povoljnih posljedi-ca autoritativnog stila, koja je utvrđenamnogobrojnim prijašnjim istraživanjima.Ipak, ovdje valja napomeuti da su ti re-zultati generalizirani za različite "ekolo-ške niše" unutar kulture SAD, te valja idalje voditi računa o mogućim međukul-turnim razlikama.

Još su dva važna zaključka proizišla izizučavanja roditeljskog odgojnog stila. Prvise odnosi na važnost utjecaja majke i ocana dječake i na djevojčice. Prema mno-gim rezultatima, čini se da majčinstvoima značajnije posljedice za dječake, aočinstvo za djevojčice (McFarlane, et al.,1995.). Jasno je potvrđen podatak da sa-mohrane majke u djetetovoj adolescencijigube kontrolu i nadzor nad djecom, oso-bito dječacima (Keresteš, 2001.), što do-vodi do promjene majčina odgojnog stilau strogi-kruti ili nemaran oblik, a to ondaima nepovoljne razvojne rezultate (Stein-berg, et al., 1992.). Drugi je važan za-ključak, potvrđen u mnogim istraživanji-ma, da je roditeljski odgojni stil i rodi-teljsko ponašanje mnogo važniji utjecajna razvoj i karakteristike adolescenatanego što je struktura obitelji. To znači dase djeca iz jednoroditeljskih ili rastavlje-nih obitelji neće međusobno razlikovati urazvojnim rezultatima ukoliko se ne razli-kuju u bitnim karakteristikama roditelj-skog odnosa (McFarlane, et al., 1995.). Uistraživanju na našoj adolescentskoj po-pulaciji (Brajša-Žganec, et al., 2002.) po-kazalo se da je struktura obitelji (cjelovi-ta - nepotpuna) utjecala na uporabusredstava ovisnosti preko djetetove per-cepcije o roditeljskoj potpori. No isto-dobno je Kerestešovo istraživanje (2001.)upozorilo na mogućnost da samohranemajke doista imaju slabiju kontrolu naddjetetovim ponašanjem, tj. ne uspijevajuuspostaviti granice i pravila u ponašanjuadolescenta.


Međukulturne sličnosti i razlike

Roditeljski odgojni stil i odgojni po-stupci proizlaze neposredno iz roditelj-skih odgojnih ciljeva i vrijednosti, pa ih iodražavaju. Iako nema sustavnih zanstve-nih usporedbi kultura prema roditeljskimodgojnim ciljevima, etnografski i antro-pološki podaci pokazuju znatne razlike onjima među kulturama. Bornstein, et al.(1998.) nalazi razlike među 7 kultura i ushvaćanju odgojnih normi i ciljeva, ali i unačinu njihova prijenosa u praksu, budu-ći da svaka kultura ima svoje, poneštospecifične potrebe i razvojne ciljeve. Is-traživanje na uzorku roditelja u Hrvat-skoj (N=523) pokazalo je da od obitelj-skih vrijednosti najveću važnost ima dije-te, a da su najvažniji odgojni ciljevi: sa-mostalnost, poslušnost, snalažljivost i us-pješnost djeteta (Janković, 1998.), ali i dau tom pogledu postoje i regionalne razli-ke. Zanimljivo je ovo paralelno pridava-nje visoke vrijednosti dvjema naoko dis-paratnim značajkama, tj. samostalnosti iposlušnosti, pa bismo "poslušnost" vjero-jatno mogli poistovjetiti s "djetetovim pri-hvaćanjem roditeljskih utjecaja".

Budući da se može pretpostaviti po-stojanje međukulturnih razlika u odgoj-nim ciljevima a i u načinima njihova po-stizanja, važno je pitanje koliko su podacidobiveni istraživanjima o roditeljskomodgojnom stilu koja su provedena po-moću teoretskog i istraživačkog instru-mentarija smišljenoga u SAD, primjerenii odgovarajući za naše socijalno-ekonom-sko okruženje. I mnoga naša istraživanjaukazuju na pozitivan utjecaj autoritativ-nog stila na psihosocijalnu prilagodbu, napušenje, uporabu alkohola i droga, namanji stupanj devijantnog ponašanja, naškolski uspjeh, na pozitivne odnose svršnjacima. Moguće je neizravno zak-ljučiti da se slični rezultati odnose i na ri-zično seksualno ponašanje, tj. da obiteljikoje potiču otvorenu komunikaciju sma-njuju intenzitet rizičnosti dječjega pona-

57

Rev. soc. polit., god. JO, br. l, str. 45-68, Zagreb 2003.

šanja. Rezultati tih istraživanja u skladusu sa zaključcima o smanjenoj kontroli ipreuzimanju autoritarnog ili indiferent-nog roditeljskog stila koji su dobiveni napopulaciji adolescenata u SAD (Rabo-teg-Šarić, et al., 2000., 2001., 2002.; Braj-ša-Žganec, et al.,v2002.; SakomanJ et al.,2002.; Raboteg-Sarić i Brajša-Zganec,2000.; Deković i Raboteg-Šarić, 1997.;Štulhofer, 1999.; Keresteš, 2001.). Razli-ke u odnosu roditelja prema mlađoj pred-školskoj djeci bez razvojnih teškoća, te iprema djeci koja pokazuju poremećaje uponašanju, tj. manje roditeljske brige itopline usmjerene na djecu s problemimau ponašanju, dobivene su i na uzorku dje-ce u Hrvatskoj (Bašić, 1990.), što je uskladu s istraživanjima u SAD (Peterson iHann, 2000.). Mogla bi nas iznenaditi ivelika sličnost podataka u pogledu djelo-vanja roditeljskog stila, osobito autorita-tivnoga, u dvije tako udaljene kulture. Notu nam pomaže zaključak Stevenson-Hin-de (1998.) da varijacije unutar kulturamogu biti isto toliko velike kao i one iz-među kultura, osobito između urbanih iruralnih dijelova. Mogli bismo zaključitida je naša odgojna filozofija vjerojatno uskladu s onom koja dominira u zapadnojurbanoj kulturi i koja je opisana modeli-ma Baumrinda (1967.) i Maccobyja iMartina (1983.). Ako želimo jasnije raz-lučiti i vrste odgojnih filozofija koje koeg-zistiraju u našem društvu, a osobito po-sljedice njihovih učinaka na djecu i ado-lescente, bilo bi potrebno uzeti u obzir inižeobrazovane, socio-ekonomski prikra-ćene i neurbane socijalne slojeve.

DOBRO RODITEWSTVO

Usprkos mogućim kulturnim razlika-ma u ciljevima i postupcima roditelja,opći stav koji proizlazi iz rezultata jest damožemo prepoznati opće sastavnice koječine "dobro roditeljstvo", za razliku oddisfunkcionalnoga, grubog i zlostavljaju-ćeg/zanemarujućeg roditeljstva (Amato i

58


Fowler, 2002.). Shodno mnogobrojnim is-traživačkim rezultatima, "dobro" roditelj-stvo se često poistovjećuje s autoritativ-nim, ili roditeljstvom uz veliku potporu,te se još naziva i "konstruktivno roditelj-stvo" (Chen iKaplan, 2001.).

U prve dvije godine života dobro rodi-teljstvo usmjereno je na zdrav socioemo-cionalni razvoj djeteta i razvoj kognitiv-no-motivacijske kompetencije. Ti se od-gojni ciljevi postižu pažljivom, toplom,poticajnom, reaktivnom i neograničava-jućorn brigom za dijete. Najvažnije je us-postavljanje djetetove sigurnosti, a to ćepostići majke/roditelji koje jasno tumačedjetetove "poruke" i pokušaje komunika-cije i na njih odgovaraju neposredno, to-čno i dosljedno. Glavne karakteristike do-broga roditeljskog ponašanja u prvoj go-dini djetetova života jesu osjetljivost, su-radnja, prihvaćanje i pristupačnost (Posa-da, et al., 1999.). Uz razvijanje djetetovesigurnosti paralelna se briga posvećujekognitivno-motivacijskom razvoju, što sepostiže organiziranjem fizičke okoline ko-ja je poticajna za učenje, jer omogućujeistraživanje i otkrivanje rezultata vlastiteaktivnosti (Martin iKolbert, 1997.).

Tijekom predškolskog razdoblja (3-6godina) dobro roditeljstvo usmjereno jena razvijanje djetetovih socijalnih vješti-na, tj. izražavanje prijateljstva i koopera-tivnosti, kao i sposobnosti da bude sna-lažljivo u okolini i motivirano za posti-zanje rezultata. To se postiže velikimstupnjem potpore i nadzora. Djeca te do-bi uspostavljaju nezavisnost i inicijativu, aroditelji mudrim nadzorom i usklađiva-njem djetetovih zahtjeva s njegovim mo-gućnostima uspostavljaju i postavljajučvrste i jasne granice djetetova ponašanja,u okviru toploga ozračja ljubavi i brige.

U tijeku osnovnoškolskog razdoblja od-gojni ciljevi jesu postizanje unutarnjekontrole (vladanja sobom), prosocijalnaorijentacija, razvijanje socijalnih vještinauspostavljanja prijateljstva i suradnje s

Rev. sac. polit., god. JO, br. I, str. 45-68, Zagreb 2003.

vršnjacima, razvijanje pozitivne slike o. sebi i samopoštovanja, i intelektualni raz-voj (Martin iKolbert, 1997.).

O mogućnostima uspješnog roditelj-stva s djecom adolescentske dobi dobiva-mo podatke na temelju spoznaja o pozi-tivnim utjecajima autoritativnog roditelj-stva. Chen iKaplan (2001.) predlažu 5oblika prikladnog roditeljskog ponaša-nja, a to su: nadzor, komunikacija, uklju-čenost u školsko učenje, iskazivanje me-đusobnog poštovanja i ljubavi, te disci-plina. Tome valja dodati i zaključke kojiproizlaze iz istraživanja negativnih utje-caja na predadolescente i adolescente(Raboteg-Šarić, et al., 2002.), kao i naj-novija gledišta o posljedicama recipro-čnog utjecaja ponašanja adolescenata iroditeljskih postupaka (Reuter iConger,1998.).

Za razumijevanje promjena u odnosi-ma adolescenata i roditelja osobito suvažna dva zaključka Reuterove iCongera(1998.). Prvi je, da su neminovni sukobiroditelj-adolescent ako roditelji primje-njuju autoritarni i nedosljedan stil. A akopak adolescent pokazuje izrazit otpor iprkos, razvit će se recipročan negativanodnos. Adolescent će svojim prkosom inedostupnošću u roditelja izazvati sma-njenje topline, brige i zaštitništva, a po-većati strogost, discipliniranje i postavlja-nje zahtjeva. Time se otvara začaranikrug negativnih interakcija, a tijekomvremena sve su manje mogućnosti rodi-telja da postavlja granice i uspostavi do-bre odnose s adolescentom. Znatno semanje negativnih odnosa između adole-scentima i roditeljima događa u onimobiteljima koje su, unatoč prkosnom od-nosu svojih adolescenata, uspjele zadržatikarakteristike autoritativnog stila: nepo-sredne i pozitivne metode nadzora, uznagrađivanje dobrog ponašanja. Iz tih za-ključaka istraživanja Reuterove i Conge-ra (1998.) dobivamo naznake kako bi se


roditelji, usprkos djetetovim stvarnim ne-gativnim, teškim i teškopodnosivim obli-cima ponašanja, morali truditi da zadržetople odnose, jer je to, čini se, jedini putponovnog uspostavljanja dobrih odnosa sadolescentom kad prođe to burno raz-doblje.

Uzmemo li u obzir sve navedenespoznaje o značajkama djece i adolesce-nata, možemo zaključiti da su sljedeći po-stupci neophodni za održanje dobrog ro-diteljstva:

1. nadzor, tj. poznavanje djetetovogkretanja, društva, vrsta aktivnosti i načinaprovođenja slobodnog vremena;

2. komunikacija i sudjelovanje u za-jedničkom odlučivanju, tj. čest razgovor irasprava s djecom o njihovim "temama",te uključivanje u teme od obiteljskog in-teresa;

3. uključenost u školsko učenje, tj. za-interesiranost i obaviještenost o školskimsadržajima i problemima, te osiguranjeprilika za učenje i obrazovanje;

4. iskazivanje međusobnog poštova-nja i ljubavi;

5. "disciplina", tj. postavljanje kriteri-ja ponašanja i uspoređivanje stvarnog po-našanja s kriterijem;

6. briga za uključivanje u pozitivnuskupinu vršnjaka, naglašavanje prosoci-jalnih i kooperativnih odnosa;

7. briga za strukturiranost svakodne-vice, tj. planiranje svakodnevnih aktivno-sti, samostalnih ili obiteljskih, te održa-vanje plana;

8. briga za strukturiranost slobodnogvremena, tj. uključivanje mladih u sport-ske, kulturno-umjetničke i ostale oblikekorištenja slobodnog vremena, uz ogra-ničavanje i planiranje odlazaka u disko-klubove i "kafiće";

9. izbjegavanje negativnoga začara-nog kruga "prkosni adolescent - oštremjere".

59


OBLICI POTPORERODITELJSTVU

Izneseni istraživački zaključci i teoret-ske pretpostavke nemaju vrijednosti zasebe ako se ne prihvate kao polazište zauvođenje promjena i poboljšanja u praksiroditeljstva. Prema iznesenoj analizi, obi-telj jest krhka dinamička struktura osjet-ljiva na vanjske utjecaje i unutarnje pro-mjene koje proizlaze iz promjena u njezi-noj strukturi, u članovima i promjenamaodnosa njezinih članova. Razumijevanjepromjena u obitelji i njezinih kriznih raz-doblja može nam pomoći da sagledamorazličite putove kojima se može pomoćiroditeljska funkcija pružanja potpore inadzora, bez strogog kažnjavanja i uzodržanje toplih odnosa. .

Zato je ponajprije važno:• uspostaviti bazu podataka o znan-

stvenim spoznajama obiteljskih i roditelj-skih procesa, koja će se neprestano ob-navljati i upotpunjavati novim spoznaja-ma te biti pristupačna u obliku praktičnihsinteza i biltena svim donositeljima odlu-ka i praktičarima u području roditeljstva;

• na temelju znanstveno utemeljenihi praksi usmjerenih naputaka, djelovatina roditeljstvo u svim područjima utjeca-ja (prema shemi 1.):

- mijenjanjem karakteristika roditelja(utjecaj na znanje, stavove i psihičkozdravlje roditelja);

- osiguranjem šire socijalne potporeroditeljstvu (obiteljsko i radno zakono-davstvo, olakšanje usklađenosti radne iroditeljske uloge, osiguranje pristupačneinstitucionalne brige za djecu);

- osiguranjem potpore obitelji u rizi-čnim razdobljima (obitelji koje očekujudijete, obitelji s novorođenim djetetom,obitelji s djecom prije ulaska u školu, obi-telji s predadolescentskom djecom, obi-telji s odraslom djecom koja odlaze);

- osiguranjem potpore rizičnim tipo-vima obitelji (siromašne, jednoroditelj-

60


ske, obitelji s djecom koja imaju proble-me u školi, ponašanju ili razvojnim pro-blemima, obitelji adolescenata, obitelji urazdoblju rastave i nakon rastave);

- olakšavanjem nadziranja slobodnogvremena djece i mladih (organiziranjepristupačnih tehničkih, kompjutorskih,internetskih, likovnih, glumačkih, glazbe-nih, vođenih klupskih aktivnosti, pristu-pačnih tečajeva stranih jezika, klubova zarazvijanje pismenosti i ljubavi za čitanje,ekoloških i prirodoznanstvenih grupa, pe-dagoški nadziranih sportskih terena, do-brovoljačkih grupa za pomaganje u sta-račkim domovima, vrtićima, u ekološkomradu, u turizmu - u koje bi se uključivaleškole, knjižnice, obrazovani pedagoški do-brovoljci i ostali zainteresirani;

- organiziranjem savjetovališta za te-škoće u učenju (za djecu i roditelje);

- organiziranjem savjetovališta za od-gojne probleme (osobito za samohraneroditelje, obitelji u krizi i roditelje adole-scenata).

Posebno značajno mjesto za sprečava-nje problema roditeljstva imaju različitioblici obrazovanja roditelja.

Obrazovanje roditelja

Budući da kvalitetno roditeljstvo u zna-čajnoj mjeri ovisi o roditeljskom zado-voljstvu u koje pripada osjećaj roditeljskekompetencije, osjećaj udovoljavanja uloziroditeljstva, djetetova napretka i uspo-stavljenih odnosa topline i uzajamnostiizmeđu roditelja i djeteta, potrebno jeponajprije omogućiti pozitivan razvoj ro-diteljske kompetencije. To je osobito va-žno u razdoblju nastanka roditeljstva, urazdoblju djetetova puberteta i adole-scencije, te za sve roditelje djece s te-škoćama u razvoju, pozornosti i ponaša-nja, tj. u onim razdobljima i za one rodi-telje čiji je doživljaj roditeljske kompe-tencije najviše ugrožen. Taj se cilj možepostići organziranjem "škole za rodite-

Rev. sac. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

Ije", i to za buduće roditelje, za roditeljedjece u predpubertetu, roditelje koji ula-ze u proces rastave braka ili su ga završili,kao i osnivanjem stalnih savjetovališta zaroditelje s djecom školske dobi, adolesce-nata i roditelje s djecom koja napuštajuroditeljski dom.

Svi se obrazovni programi za rodite-lje, buduće roditelje ili one iz rizičnihskupina i razdoblja, temelje na načelu daim se mora omogućiti razvoj osjećaja sa-moutjecajnosti, osjećaja da imaju kontro-lu nad svojim životom i životom svojedjece i da o njihovim naporima i nasto-janjima ovise rezultati i zadovoljstvo njihi njihove djece. Taj osjećaj samoutjecaj-nosti imat će samo oni roditelji koji razu-miju što im se događa, koji poznaju os-novne procese odnosa između roditelja idjece u različitim razdobljima te koji po-sjeduju vještine potrebne za donošenjeodluka i provođenje promjena u svome idjetetovu ponašanju.

Evo i prijedloga sadržaja i tema pro-grama kojima bi se, neophodnim zna-njem i ispravnim stavovima o roditeljstvu,mogla ojačat~ roditeljska funkcija.

OBRAZOVNI PROGRAMPRIPREME ZA RODITELJSTVO

Program razvoja roditeljskekompetencije (sadržaj)

1. Razbijanje ustaljenih pogrešnih ste-reotipa o roditeljstvu. Za buduću rodi-teljsku kompetenciju najpogubnija su slje-deća shvaćanja:

• dijete na putu jest dovoljan razlogza sklapanje braka;

• dijete će spasiti brak koji je u krizi;• velika ljubav u braku riješit će sve

probleme;• velika roditeljska ljubav riješit će

sve roditeljske probleme;• kad se dijete rodi, roditelji će pri-

rodno i intuitivno znati što trebaju raditi.


• kad se dijete rodi, otac će prirodnoi spontano preuzeti sve obveze kao i maj-ka;

• kad se dijete rodi, svi će rođaci iprijatelji svim silama pomagati mladimroditeljima, osobito majci;

• problemi koji se pojave, sami će seod sebe riješiti tijekom vremena;

• djeca su slatka i dobra ako se s nji-ma dobro postupa;

• roditeljstvo donosi golemu sreću ismisao životu;

• nema zločeste djece; samo roditeljimogu biti loši.

. 2. Upoznavanje s osnovnim odgojnimciljevima, kriterijima i normama "dobrogroditeljstva".

Program razvijanja realističnihočekivanja od roditeljstva

1. Upoznavanje s odgovornošću, du-žnostima, poslovima, vremenskom opte-rećenošću odricanjima i ograničenjima,te naporom podizanja djeteta, umorom,brigom, ali i zadovoljstvom zbog djeteto-va napretka i rastuće uzajamne ljubavi.

2. Upoznavanje s mogućim promjena-ma u bračnim odnosima, opasnostima odpogoršanja raspoloženja roditelja, osobi-to majke; pada samopoštovanja roditelja,osobito majke; opasnostima od poreme-ćaja bračnih odnosa s negativnim poslje-dicama za roditelje, brak i dijete.

3. Razvijanje egalitarnog stava o pod-jeli dužnosti u kući.

Program razvijanja roditeljskihvještina

1. Upoznavanje s pojmom roditeljskekompetencije i čimbenicima koji je moguugroziti.

2. Upoznavanje s postupcima "dobrogroditeljstva" u prvoj godini djetetova ži-vota.

61


3. Razvijanje vještina "dobrog roditelj-stva" u prvoj godini djetetova života.

4. Razvijanje vještina "majčinske prak-se".

Program obrazovanja za ''partnerskoroditeljstvo"

1. Razbijanje stereotipa o "muškim" i"ženskim" poslovima u obitelji.

2. Razbijanje stereotipa o razlici u"majčinim" i "očevim" roditeljskim du-žnostima.

3. Razvijanje istih kućanskih i odgoj-nih vještina u žena i u muževa.

4. Razvijanje vještina planiranja ras-poreda poslova i dužnosti prema mogu-ćnostima i o opterećenjima svakoga bra-čnog partnera.

Program razvijanja vještinaplaniranja, rješavanja problema isuočavanja sa stresom roditeljstva

1. Upoznavanje s oblicima moguće pot-pore roditeljima (partnerska potpora, obi-teljska potpora, potporna prijateljska mre-ža, potpora drugih roditelja koji su u istojsituaciji, institucionalna potpora - plaće-no čuvanje, jaslice, vrtići, igraonice s pu-nim ili skraćenim boravkom).

2. Razvijanje vještina dogovaranja iz-među bračnih partnera, zajedničkog rje-šavanja problema i planiranja aktivnosti iraspodjele dužnosti.

3. Planiranje i organiziranje prije dje-tetova rođenja:

• osigurati potrebna materijalna sred-stva za plaćenu pomoć i nepredvidive tro-škove;

• kupovine, posudbe i razmjene dje-čje opreme od rodbine i prijatelja;

• potporne mreže prijatelja i rođakas jasnom raspodjelom dužnosti i raspo-djelom vremena;

• zdravstvene i stručnjačke savjeto-davne potpore.

62


OBRAZOVNI PROGRAMRODITEWSKE PRIPREME ZAOČEVE

• Razvijanje pozitivnih stavova pre-ma očinstvu (upoznavanje s važnošćuuloge oca za dijete).

• Razvijanje potpornog stava premaženi i obitelji (upoznavanje s važnošću iz-bjegavanja bračne krize nakon rođenjadjeteta, uzrocima krize i tehnikama rje-šavanja problema).

• Razvijanje realističnih roditeljskihočekivanja.

• Upoznavanje s "majčinskom prak-som".

• Razvijanje egalitarnog stava o pod-jeli dužnosti u kući.

• Upoznavanje s pojmom roditeljskekompetencije i čimbenicima koji je moguugroziti.

• Razvijanje tehnika rješavanja pro-blema, organizacije života, pronalaženjavanjske potore, usklađivanja obiteljskih iradnih obveza.

OBRAZOVNI PROGRAMI ZARODITELJE S DJECOM KOJA SEPRIPREMAJU ZA ŠKOLU

• Upoznavanje s pojmom roditeljskekompetencije i čimbenicima koji je moguugroziti kad djeca krenu u školu.

• Upoznavanje s postupcima "dobrogroditeljstva".

• Razvijanje vještina "dobrog rodi-teljstva".

• Upoznavanje s vještinama razvija-nja školske motivacije.

• Razvijanje djetetova samopouzda-nja kroz usvajanjem elementarnih socijal-nih i školskih vještina.

• Razvijanje dječjeg pozitivnog stavaprema školi.

• Razvijanje početnih školskih vješti-na kroz igru (obraćanje i zadržavanje po-zornosti, slušanje, komunikacija, razumi-


jevanje priča, glasovna osjetljivost, pojamkoličina i prostorna orijentacija).

OBRAZOVNI PROGRAMIZA RODITEWEPREDADOLESCENATA

• Upoznavanje s promjenama u rodi-teljskom doživljaju djeteta u pubertetu.

• Upoznavanje s nerninovnošću i uni-verzalnošću emocionalnog negativiteta uadolescenata.

• Upoznavanje s opasnostima uspo-stavljanja jednosmjernog ili recipročnognegativnog odnosa roditelj - predadole-scent.

• Upoznavanje s postupcima "dobrogroditeljstva" u djetetovoj adolescenciji.

• Razvijanje vještina "dobrog rodi-teljstva" u djetetovoj adolescenciji.

• Razvijanje vještina nerecipročne ko-munikacije s predadolescentom.

• Razvijanje vještina zajedničkog do-nošenja odluka u postavljanju granica.

• Razvijanje vještina u izbjegavanjukruga negativnog odnosa, ustrajanjem nanadzoru i toplini odnosa bez obzira nadjetetovo ponašanje.

• Ustrajanje na nadzoru djetetovestrukture vremena i izbora vršnjačkogdruštva

• Ustrajanje na interesu i potpori uškolskom uspjehu i izvanškolskom obra-zovanju djeteta.

OBRAZOVNI PROGRAMI ZARODITEWE U TIJEKU RASTAVEILI NAKON RASTAVE

• Upoznavanje s promjenama u dje-tetovu doživljaju sigurnosti zbog rastaveroditelja, te tipičnim reakcijama "na van"i "na unutra".

• Upoznavanje s tijekom djetetovihfaza "žalovanja".

• Upoznavanje s postupcima "dobrogroditeljstva" .


• Razvijanje vještina osiguravanja si-gurnosti i topline djeteta.

• Upoznavanje s opasnostima nena-mjerne promjene u stilu roditeljstva odautoritativnoga u autoritarni stil.

• Razvijanje vještina izbjegavanja kru-ga negativnog odnosa ustrajanjem nanadzoru i toplini odnosa bez obzira nadjetetovo ponašanje.

• Razvijanje vještina osiguravanja obi-teljske, izvanobiteljske i prijateljske pot-porne meže.

• Upoznavanje s važnošću drugogaroditelja za dijete te razvijanje vještinakonstruktivnog zajedničkog roditeljstvanakon rastave.

UČINKOVITOSTI I DOMETIOBRAZOVNIH PROGRAMA ZARODITELJE

Svi roditelji trebaju potporu. Većiniroditelja nedostaju znanje i vještine zapostizanje "dobrog roditeljstva", osobitou razdobljima kriza. No mnogi roditeljine znaju što im se događa, oslanjaju se naintuiciju pri rješavanju problema, okriv-ljuju djecu i njihovo društvo, školu, na-stavnike i društvo u cjelini, te ili pooštra-vaju odgojne mjere, primjenjujući sveoštrije oblike nadzora i kažnjavanja, ilipak "dižu ruke" i povlače se u rezignacijui potpuni gubitak osjećaja kontrole i rodi-teljske kompetencije. Oni najosvještenijiosjećaju da im je potrebna pomoć i radobi se uključili u "roditeljsku školu". No ubilo koji obrazovni roditeljski programnajteže je dobiti roditelje koji najviše tre-baju pomoć: roditelji s nižim obrazova-njem, nižim ekonomskim stanjem, autori-tarne roditelje, samohrane roditelje, ro-ditelje-zlostavljače, prezaposlene, neza-poslene i nemarne roditelje. Zato svaki

. obrazovni program za roditelje mora bitiorganiziran tako da bude roditeljima pri-vlačan, da osjećaju kako uz znanje dobi-vaju i potporu i pomoć, da im je program

63


pristupačan vremenski i organizacijski, ato sve osobito vrijedi za one skupine rodi-telja koji su najteže dostupni. Praksa jepokazala da što više pomoći dobivaju ro-ditelji, to je manja vjerojatnost njihovaneprimjerenoga roditeljskog stila i postu-paka (Hashima i Amato, 1994.), pa je tovažnije obuhvatiti što više roditelja iz ri-zičnih skupina. Analizirat ćemo karakte-ristike dobro organiziranoga programa zaroditelje.

Regrutiranje roditelja za program.Podatke o članovima ciljanih skupinamože se dobiti u medicinskim ustanova-ma (trudnice, djeca s razvojnim teškoća-ma i problemima u ponašanju), u vrtići-ma, školama, mjesnim zajednicama, soci-jalnim službama. Važno je članovima tihskupina poslati privlačnu i jasnu obavijesto korisnosti programa, a osobito teškodo-stupne članove valja motivirati na uklju-čivanje i osobnim kontaktom telefonom,posjetom u kuću ili pozivom na kavu.

Sadržaj programa i ciljana skupina.Sadržaj programa mora biti jasno nami-jenjen određenoj uskoj, ciljanoj skupini(budući roditelji, samohrani roditelji isl.), mora biti zanimljiv skupini i usmje-ren na njezine konkretne, specifične pro-bleme. Valja voditi računa i o specifičniminteresima i potrebama majki i očeva, paje neke programe bolje organizirati po-sebno za majke, i posebno za očeve, a ne-ke je opet bolje organizirati zajednički(Lengua, et al., 1992.).

Grupni rad. Program je najbolje orga-nizirati u malim skupinama, od najviše12-15 članova. Skupina sudjeluje na pre-davanjima, u raspravama, iznošenju vla-stitih primjera, radionicama za uvježba-vanje određenih vještina, gledanju video-zapisa o ispravnom roditeljskom ponaša-nju. Svi članovi skupine dobivaju pisanematerijale u obliku letaka, jednostavnihpriručnika i uputa na širu literaturu, "do-maće zadaće". Između sastanaka, člano-ve se naziva telefonom radi održanja mo-

64


tivacije i pojašnjenja nejasnih pojedinostiu primjeni naučenoga. Vrlo je korisnopotaknuti članove skupine da se, i mimoprograma, samostalno organiziraju u sku-pinu samopomoći, da budu u međusob-noj telefonskoj vezi, da razmjenjuju isku-stva i raspravljaju o pisanim materijalimai literaturi. Važan je i izbor "osobe zakontakt", oko koje će se oformiti budućaskupina samopomoći. Valja potaknuti čla-nove na održanje skupine i nakon zavr-šetka programa za organiziranje, u čvrstuskupinu samopomoći.

Vrijeme i organizacija. Uspješni rodi-teljski programi uobičajeno se organizira-ju u trajanju od 8 do 16 tjedana, sa sa-stancima jednom tjedno po 2 sata (Long,et al., 2001.; Forgatch iDeGarmo, 1999.).Kako bi se spriječio otpad sudionika, po-trebno je program organizirati u najpo-voljnije vrijeme za polaznike, obično uranim večernjim satima, osigurati čuvanjedjece, a eventualno prirediti lagani obroki/ili osvježavajuća pića. Osoba za vezutreba i u tijeku tjedna održavati telefon-ski kontakt sa sudionicima, brinuti se zamogućnost nadoknade propuštenog pre-davanja, motivirati sudionike na dolazak,slati redovito (jednom mjesečno) letke imaterijale s obavijestima o radu i napret-ku skupine, davati sudionicima osjećajkontinuiteta i pripadanja skupini.

Evaluacija programa. Sadržaj i meto-de programa trebaju se temeljiti na znan-stvenim spoznajama i podacima o uspje-šnosti programa. Potrebno je osiguratielemente za procjenu uspješnosti progra-ma prije početka, za vrijeme i nakon za-vršetka programa, te prema ciljevimaprograma unaprijed odrediti mjere i kri-terije promjena u ponašanju koje smo že-ljeli postići (Mathews i Hudson, 2001.).

Po svojoj uspješnosti poznat programPromjenom do dobrog roditeljstva (For-gatch iDeGarmo, 1994.) koji je namije-njen samohranim majkama u trajanju od16 i pol tjedana. On sadrži sve nabrojene

Rev. soc. polit., god. 10, br. I, str. 45-68, Zagreb 2003.

elemente dobrog programa roditeljstva, anjegove provjere pokazuju da su majke uprogramu, za razliku od neobuhvaćenihsamohranih majki, značajno promijenileroditeljsko ponašanje: došlo je do sma-njenja nasilnog roditeljstva, zaustavljenoje smanjenje pozitivnog roditeljstva i dopovećanja količine učinkovitih postupa-ka. Primijećene su pozitivne promjene i uponašanju djece, a poboljšan je i njihovškolski uspjeh. Slično se učinkovitim po-kazao i Program pozitivnog roditeljstva(Long, et al., 2001.) koji je bio usmjeren

LITERATURA

Abell, S., Schwartz, D. (1999.) Fatherhood asa growth experience: Expanding humani-stic theories of paternity, Humanistic Psy-ehologist 27:221-241.

Aldous, J., Mulligan, G. M., Bjarnason, Th.(1998.) Fathering over time: What makesthe difference?, Journal of Marriage andthe Family 60:809-835.

Alwin, D. F. (1996.) Social change and decli-nes in marriage and fertility, Journal ofMarriage and the Family 59:37-49.

Amato, P. R., Fowler, F. (2002.) Parentingpractices, child adjustment and family di-versity, Journal of Marriage and Family 64:703-716.

ArendelI, T (2000.) Conceiving and investiga-ting motherhood: The decade's scholar-ship, Journal of Marriage and the Family62:1192-1207.

Bašić, J. (1990.) Razlike u odnosima roditeljaprema predškolskoj djeci koja manifesti-raju odnosno ne manifestiraju neke oblikeporemećaja u ponašanju, Defektologija 26:69-81.

Belsky, J. (1984). The determminants of pa-renting: A process model, Child Develop-ment, 55:83-96.

Belsky, J. (1993.) Promoting Father Involve-ment: An Analysis and Critique, Com-ment on Silverstein, Journal of FamilyPsychology 7:287-292

Belsky, J. iRovine, M. (1990.) Patterns of ma-rital change accross the transition to pa-


na razvijanje kompetencije roditelja s dje-com mlađom od 5 godina. Provjera uči-naka programa pokazala je povećanu su-bjektivnu roditeljsku kompetenciju, uzsmanjenje roditeljske tjeskobe i depresi-je, te objektivno mirnije i energičnije po-stupanje s djecom. Oba su ta programapokazala da će obrazovni program za ro-ditelje biti to uspješniji što je bolje sadr-žajno i metodički zamišljen te što više sa-drži elemenata osobne brige i praćenja zasvakog sudionika.

renthood, Mariage and Family Review13:133-156.

Bornstein, M. H., Hanes, O. M., Azuma, H.,Galperin, c., Maital, Sh., Ogino, M., et al.(1998.) A crossnational study of self-eval-uations and attributions in parenting: Ar-gentine, Belgium, France, Israel, Italy, Ja-pan and the United States, DevelopmentPsychology 34:662-676.

Brajša-Žganec, A, Raboteg-Šarić. Z., Glavak,R. (2002.) Gender differences in the rela-tionship between some family characteris-tics and adolescent substance abuse, Dru-štvena istraživanja 11:335-353.

Brayfield, A (1995.) Juggling jobs and kids:The impact of employment schedules onfather's caring for children, Journal ofMarriage and the Family 57:321-332.

Brofenbrenner, U. (1979.) The ecology of hu-man development: Experiments by natureand design. Cambridge, MA: HarvardUniversity Press.

Chen, Z., Kaplan, H. (2001.) Intergene-rational transmission of constructive pa-renting, Journal of Marriage and the Family63:17-31.

Cowan, C. P. Cowan, P. A (1992.) When part-ners become parents. New York: BasicBooks.

Cox, M. J., Paley, R, Payne, C. e, Burchinal,M. (1999.) The transition to parenthood:Marital conflict and withdrawal andpaerent-infant interaction, u: M. J. Cox iJ. Brooks-Gunn (ads.). Conflict and Cohe-

65

Rev. soc. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003.

sion in Families: Causes and Consequences.Mahwah, NJ, Erlbaum

Darling, N., Steinberg, L. (1993.) Parentingstyle as context: An integrative model,Psychological Bulletin 3:487-496.

Deković, M., Raboteg-Šarič, Z. (1997.) Rodi-teljski odgojni postupci i odnosi adolesce-nata s vršnjacima, Društvena istraživanja4-5:427-445.

Deković, M., Janssens, J. M. A. M. (1992.) Pa-rents' child-rearing style and child's socio-metric status, Developmental Psychology5:925-932.

Delmore-Ko, P., Pancer, S. M., Hunsberger,B., Prat, M. (2000.) Becoming a parent:The relation between prena tal expecta-tions and postnatal experience, Journal ofFamily Psychology 14:625-640.

Demo, D. H., Cox, M. J. (2000.) Families withyoung children: A review of research inthe 1990s, Journal of Marriage and the Fa-miy, 62:876-895.

Deutsch, F. M. (2001.) Equally shared paren-ting, Current Directions in PsychologicalScience 10:25-28.

Dornbusch, S. M., Ritter, P. L., Leiddeerman,p. H., Roberts, D. F. iFraleigh, M. J.(1987.) The relation of parenting style toadolescent school performance, Child De-velopment 59:1244-1257.

Eggebeen, D. J., Knoester, D. (2001.) Doesfatherhood matter to men? Journal ofMarriage and the Family 63:381-393.

Forgatch, M. S., DeGarmo, D. S. (1994.) Pa-renting through change: An effective pre-vention program for single mothers, Jour-nal of Consulting and Clinical Psychology64:711-724.

Gable, S., Belsky, J., Crnic, K. (1995.) Copa-rentning during the child's 2nd year: A de-scriptive account, Journal of Marriage andthe Family 57:609-616.

Gustović - Ercegovac, A. (1992.) Prikaz skalepercepcije kopetentnosti za roditeljskuulogu, Defektologija 28:51-57.

Hashima, P. Y., Amato, P. R. (1994.) Powerty,social support, and parental behavior,Child Development 65:344-403.

Herman, M. R., Dornbusch, S. M., Herron,M. e, Herting, 1. R. (1997.) The influenceof family regulation, connection, and psy-chological autonomy on six measures of

66

Ćudina Obradović M., Obradović J,: Potpora roditeljstvu ...

adolescent functioning, Journal of Adole-scent Research 12:1-34

Janković, J. (1989.) Vrednote u kontekstuobiteljskog sustava, Revija za socijalnu po-litiku 1:13-22.

Jones, R. K., Brayfield, A. (1997.) Life's grea-test joy? European attitudes toward thecentrality of children, Social Forces 75:1239-1270.

Kalmijn, M. (1999.) Father involvement inchildrearing and the perceived stability ofmarriage, Journal of Marriage and the Fa-mily 61:409-421.

Kalmuss, D., Davidson, A., Cushman, L.(1992.) Parenting expectations, experien-ces, and adjustment to parenthood: A testof violated expectations framework, Jour-nal of Marriage and the Family 54:516--526.

Keresteš, G. (2001.) Roditeljsko ponašanje iobiteljska klima u obiteljima samohranihmajka, Društvena istraživanja 54/55:903-928.

Lamborn, S. D., Mounts, N. S., Steinberg, L.,Dornbusch, S. M. (1991.) Patterns of com-petence and adjustment among adole-scents from authoritative, authoritarian,indulgent, and neglectful families, ChildDevelopment 62:1049-1065.

Lengua, L. J., Roosa, M. W. (1992.) Using fo-cus groups to guide the development of aparenting program for difficult to reachhigh risk families, Family Relations 41:2.

Levi-Shiff, R. (1994.) Individual and contex-tual correlates of marital change accrossthe transition to parenthood, Developmen-tal Psychology 30:591-601.

Ljubetić, M. (1998.) Samoprocjena kompe-tentnosti roditelja za roditeljsku ulogu,Napredak 139:290-297.

Long, A., McCarney, S., Smyth, G., Magor-rian, N., Dillon, A. (2001.) The effective-ness of parenting programs facilitated byhealth visitors, Journal of Advanced Nur-sing 34:611.

Mackey, W. C. (2001.) Support for the exi-stence of an independent man-to-child af-filiative bond: Fatherhood as a bioculturalinvention, Psychology of Men & Masculi-nity 2:51-66.

Marsiglio, w., Amato, P., Day, R. D. (2000.)Scholarship on fatherhood in the 1990sand beyond, Journal of Marriage and theFamily 62:1173"'::1191.


McFarlane, A H. (1995.) Family structure, fa-mily functioning and adolescent well-be-ing: The transcendent influence of paren-tal style, Journal of Child Psychology andPsychiatry 36:847-864.

Milkie, M., Peltola, P. (1999.) Playing all theroles: Gender and the work-family balan-cing act, Journal of Marriage and the Fa-mily 61:476-491.

Obradović, J., Čudina-Obradović, M. (2001.)Number of children in the family as a pre-dictor of parents' life satisfaction, Društve-na istraživanja 54-55:685-708.

Peterson, G. W, Hann, D. (2000.) Socializingchildren and parents in families, in: Sus-sman, M. B., Steinmetz, S. K i Peterson,G. W (eds.) (1999.) Handbook of Marriageand the Family. Plenum Press.

Posada, G., Jacobs, A., Carbonell, O., Alzate,G., Bustamante, M. R, Arenas, A (1999.)Maternal Care and Attachment Securityin Ordinary and Emergency Contexts, De-velopmental Psychology 6:1379-1388.

Raboteg-Šarić, Z., Brajša-Žganec, A (2000.)Roditeljski odgojni postupci i problema-tično ponašanje djece u ranoj adolescenci-ji, u: J. Bašić i J. Janković (ur.) Rizični izaštitni čimbenici u razvoju poremećaja uponašanju djece i mladeži. Zagreb: Povje-renstvo Vlade Republike Hrvatske za pre-venciju poremećaja u ponašanju djece imladeži i zaštitu djece s poremećajima uponašanju (155-171).

Raboteg-Šarić, Z., Rijavec, M., Brajša-Žga-nec, A (2001.)The relation of parentalpractices and selfconceptions to youngadolescents' problem behaviors and sub-stance use, Nordic Journal of Psychology55:203-211.

Raboteg-Šarić, Z., Sakoman, S., Brajša-Žga-nec, A (2002.) Stilovi roditeljskoga odgo-ja, slobodno vrijeme i rizično ponašanjemladih, Društvena istraživanja 11:239-265.

Rohner, R. P. (1998.) Father love and childdevelopment: History and current eviden-ce, Current Directions in PsychologicalScience 7(5):157-161.

Reuter, M. A, Conger, R D. (1998.) Reci-procal influences between parenting andadolescents' problem solving behavior,Development Psychology 34:1470-1482.

Ruddick, S. (1980.) Maternal thinking, Femi-nist Studies 6:343-367.


Sabatelli, RM., Waldron, R J. (1995.) Mea-surement issues in the assessment of theexperience of parenthood, Journal of Mar-riage and the Family 57:969-980.

Sakoman, S., Brajša-Žganec, A, Glavak, R(2002.) Indikatori ranog prepoznavanja vi-sokorizične populacije hrvatske mladeži uodnosu na zlouporabu sredstava ovisnosti,Društvena istraživanja 58/59:291-310.

Settles, B. H. (2000.) The future of families,u: Sussman, M. B., Steinmetz, S. K i Pe-terson, G. W (eds.) (1999.) Handbook ofMarriage and the Family. Plenum Press.

Silverstein, L. B. (1993.). Primate Research,Family Politics, and Social Policy: Trans-forming "Cads" Into "Dads", Journal ofFamily Psychology 7:267-282.

Smetana, J. G., Asquith, P. (1994.) Adole-scents' and parents' conceptions of paren-tal authority and personal autonomy,Child Development 65:1147-1162.

Steinberg, L., Lamborn, S., Dornbusch, S.,Darling, N. (1992.) Impact of parentingpractices on adolescent achievement: Aut-horitative parenting, school involvement,and encuragement to succeed, Develop-mental Psychology 63:1266-1281.

Stevenson-Hinde, J. (1998.) Parenting in dif-ferent cultures: Time to focus, Develop-mental Psychology 34:698-700.

Štulhofer, A (1999). Terra incognita? Adole-scentska spolnost i rizično ponašanje,Društvena istraživanja 40-41:267-286.

Sussman, M. B., Steinmetz, S. K., Peterson,G. W (eds.) (1999.) Handbook of Marriageand the Family. Plenum Press.

Walker, A.. (2000.) Gender and family rela-tionships, in: Sussman, M. B., Steinmetz,S. K, Peterson, G. W (eds.) (1999.) Han-dbook of Marriage and the Family. PlenumPress.

Wallace, P. M., Gotlib, I. H. (1990.) Maritaladjustment during the transition to paren-thood: Stability and predictors of change,Journal of Marriage and the Family, 52:21-29.

Weiss, L. H., Schwarz, J. (1996.) The relation-ship between parenting styles and adole-scents personality, academic adjustmentand substance use, Child Development67:2101-2114.

67

Rev. soc. polit., god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb 2003. Ćudina Obradović M., Obradović J,: Potpora roditeljstvu ...

Summary

SUPPORT TO PARENTHOOD: CHALLENGES AND POSSIBILITIES

Mira Čudina Obradović

Teacher's Academy, University of ZagrebZagreb, Croatia

Josip Obradović

Insitute of Social SciencesZagreb, Croatia

A review of modem psychological research data on the concept of parent-hood in the ecological framework is offered. Starting with the contextual modelafparental style influences (Darling & Steinberg, 1993) the research results onthe subjective parental competence and satisfaction are analysed both as a de-pendent and independent variable, as well as the results on the parenting stylesand its influence on children, cautiously taking into account possiblecrosscultural differences. A special accent is given to the modem concept ofgood parenting and its constituents. Finally, based on the confronta tion of allthe reviewed data a proposal of possible social measures and especially of pa-rental education is given as a mean to support parental struggle in developingtheir own parental competence and optimal parenting practices.

Key word: family, parenthood, parental education.

68

. :- ..

Documents

Čudina Obradović i Obradović (2002). potpora roditeljstvu, izazovi i mogućnosti.pdf