CRVENA KNJIGA VRETENACA HRVATSKE RED DATA BOOK OF ... · CRVENA KNJIGA VRETENACA HRVATSKE Anita Belan~i}, Tomislav Bogdanovi}, Matija Frankovi}, Ma{a Lju{tina, Nino Mihokovi}, Boria

CRVENA KNJIGA VRETENACA HRVATSKE

Anita Belan~i}, Tomislav Bogdanovi}, Matija Frankovi}, Ma{a Lju{tina, Nino Mihokovi}, Boria Vitas

RED DATA BOOK OF DRAGONFLIES OF CROATIA


Zagreb, 2008.

Ministarstvo kulture, Dràvni zavod za za{titu prirode, Republika Hrvatska

Zagreb, 2008

Ministry of Culture, State Institute for Nature Protection, Republic of Croatia

CRVENA KNJIGA VRETENACA HRVATSKE

Za nakladnika:Boò Bi{kupi} i Davorin Markovi}

Nakladnici:Ministarstvo kulture, Dràvni zavod za za{titu prirode,Republika Hrvatska

Koordinatorica za crvene knjige:Ana [trbenac

Glavni i odgovorni urednik:Dr. sc. Matija Frankovi}

Autori:Anita Belan~i}, dipl. ing. biolog.Dr. sc. Tomislav Bogdanovi}Dr. sc. Matija Frankovi}Ma{a Lju{tina, prof. biolog.Nino Mihokovi}, apsolvent biologijeBoria Vitas, prof. biolog.

Lektura:Ivan Jindra

Prijevod i lektura engleskog teksta:Ksenija Strbad

Autori fotografija:Matja` Bedjani~© (Slovenija)Anita Belan~i}©Frits Bink – Saxifraga Foundation© (Nizozemska)Dr. sc. Tomislav Bogdanovi}©Dr. sc. Matija Frankovi}©Willem-Jan Hoeffnagel – Saxifraga Foundation© (Nizozemska)Ma{a Lju{tina©Nino Mihokovi}© – Hrvatsko odonatolo{ko dru{tvo – »Platycnemis«Slavko Struna©

GIS i izrada karata:Dubravko Belan~i}©

Ovitak, slog i priprema za tisak:LASERplus d.o.o. Zagreb

Tisak:Tiskara Zelina

Naklada:1000 primjeraka

Umnoàvanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, kao i distribucija, nisu dozvoljeni bez prethodnog pisanog odobrenja nakladnika.

RED DATA BOOK OF DRAGONFLIES OF CROATIA

For the Publisher:Boò Bi{kupi} and Davorin Markovi}

Published by:Ministry of Culture, State Institute for Nature Protection,Republic of Croatia

Coordinator for the Red books:Ana [trbenac

Editor in-chief:Matija Frankovi}, PhD

Authors:Anita Belan~i}, BSc BiologyTomislav Bogdanovi}, PhDMatija Frankovi}, PhDMa{a Lju{tina, BSc BiologyNino Mihokovi}, BSc BiologyBoria Vitas, BSc BiologyLanguage-editing:Ivan Jindra

English translation and editing:Ksenija Strbad

Photographs by:Matja` Bedjani~© (Slovenia)Anita Belan~i}©Frits Bink – Saxifraga Foundation© (The Netherlands)Tomislav Bogdanovi}, PhD©Matija Frankovi}, PhD©Willem-Jan Hoeffnagel – Saxifraga Foundation© (The Netherlands)Ma{a Lju{tina©Nino Mihokovi}© – Croatian Odonatological Society – »Platycnemis«Slavko Struna©

GIS and maps by:Dubravko Belan~i}©

Artwork:LASERplus d.o.o. Zagreb

Printed by:Tiskara Zelina

Printed in:1000 copies

Neither this publication nor any part of it may be reproduced in any form or distributed without the prior written permission of the publisher.

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 687766

ISBN 978-953-7169-34-3


Zagreb, prosinac 2008.

Ministarstvo kulture, Dràvni zavod za za{titu prirode, Republika Hrvatska

Predgovor izdava~a.....................................................................................................................................8

Zahvala .........................................................................................................................................................8

1. Uvod .........................................................................................................................................................9 1.1. Podrijetlo i zna~enje..................................................................................................................9 1.2. Biologija i ekologija vretenaca ................................................................................................11

2. Pregled dosada{njih istraìvanja faune vretenaca na podru~ju Hrvatske .....................................17 2.1. Popis vretenaca ........................................................................................................................17 2.2. Dvojbeni nalazi ........................................................................................................................21

3. Ugroènost vretenaca Hrvatske .........................................................................................................22 3.1. Pouzdanost podataka ..............................................................................................................22 3.2. Na~in procjene ugroènosti ...................................................................................................23 3.3. Ugroènost stani{ta ................................................................................................................24 3.3.1. Kontinentalna nizinska Hrvatska ............................................................................26 3.3.2. Gorska Hrvatska .......................................................................................................28 3.3.3. Sredozemna Hrvatska...............................................................................................30 3.4. Crveni popis vretenaca ...........................................................................................................32

4. Regionalno izumrle svojte (RE) .........................................................................................................34 4.1. Sjeverna zelenka (Somatochlora metallica) ............................................................................36 4.2. Crni strijelac (Sympetrum danae) ..........................................................................................38

5. Kriti~no ugroène svojte (CR) ...........................................................................................................40 5.1. Velika zelendjevica (Lestes macrostigma) ...............................................................................42 5.2. Zeleni kralj (Aeshna viridis) ...................................................................................................43 5.3. Konavoski knez (Caliaeschna microstigma) ..........................................................................45 5.4. Mo~varni strijelac (Sympetrum depressiusculum) ..................................................................46 5.5. Crnkasti strijelac (Sympetrum pedemontanum) ....................................................................48 5.6. Crni tresetar (Leucorrhinia caudalis) .....................................................................................50

SADR@AJ

5

6

6. Ugroène svojte (EN) ..........................................................................................................................52 6.1. Veliki kralj (Aeshna grandis) ...................................................................................................54 6.2. Jezerski rego~ (Lindenia tetraphylla) .....................................................................................56 6.3. Proljetna naran~ica (Epitheca bimaculata) .............................................................................58 6.4. Veliki tresetar (Leucorrhinia pectoralis) .................................................................................60 6.5. Pa{ka ~ipkica (Selysiothemis nigra) .........................................................................................62

7. Osjetljive svojte (VU) ..........................................................................................................................64 7.1. Mala zelendjevica (Lestes virens) ............................................................................................66 7.2. Mala crvendjevoj~ica (Ceriagrion tenellum) ..........................................................................68 7.3. Grof skitnica (Hemianax ephippiger) .....................................................................................70 7.4. Rogati rego~ (Ophiogomphus cecilia) ....................................................................................72 7.5. Jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum) ...............................................................................74

8. Gotovo ugroène svojte (NT) ............................................................................................................76 8.1. Sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus) ...........................................................................78 8.2. Sjeverna zelendjevica (Lestes sponsa) .....................................................................................80 8.3. Gorska zelendjevica (Lestes dryas) .........................................................................................81 8.4. Velika crvenookica (Erythromma najas) ................................................................................83 8.5. Isto~na vodendjevoj~ica (Coenagrion ornatum) ...................................................................84 8.6. Ljupka vodendjevoj~ica (Coenagrion pulchellum) ................................................................86 8.7. @uti ban (Anaciaeschna isosceles) ...........................................................................................88 8.8. Mali car (Anax parthenope) .....................................................................................................90 8.9. Plitvi~ka zelenka (Somatochlora flavomaculata) ...................................................................92 8.10. Mali strijelac (Sympetrum vulgatum) ...................................................................................93 8.11. Ju`ni strijelac (Sympetrum meridionale) ..............................................................................96 8.12. @u}kasti strijelac (Sympetrum fonscolombii) .......................................................................98 9. Nedovoljno poznate svojte (DD) .....................................................................................................100 9.1. Dalmatinska konjska smrt (Calopteryx balcanica) .............................................................102 9.2. Isto~na vrbova djevica (Chalcolestes parvidens) ..................................................................104 9.3. Istarski rego~ (Gomphus pulchellus) ....................................................................................105 9.4. Neretljanski rego~ (Lindenia sp.) ........................................................................................108 9.5. Zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens) ..........................................................................110 9.6. Isto~ni vilenjak (Orthetrum ramburii) .................................................................................112

7

10. Saètak crvene knjige vretenaca .....................................................................................................114 10.1. Uvod ....................................................................................................................................114 10.2. Struktura podataka ..............................................................................................................114 10.3. Pouzdanost podataka ..........................................................................................................115 10.4. Procjena ugroènosti ..........................................................................................................115 10.5. Ugroènost stani{ta ............................................................................................................115 10.6. Crveni popis vretenaca .......................................................................................................116

11. Summary of the Red Data Book of Dragonflies of Croatia ......................................................117 11.1. Introduction ........................................................................................................................117 11.2. Data structure ......................................................................................................................117 11.3. Reliability of Records .........................................................................................................118 11.4. Assessment of Threats ........................................................................................................118 11.5. Threats to Habitats .............................................................................................................118 11.6. Red list of Dragonflies of Croatia .....................................................................................119

12. Izvori podataka .................................................................................................................................120 13. Hrvatsko kazalo ................................................................................................................................128

14. Englesko kazalo ................................................................................................................................130 15. Kazalo stru~nih imena .....................................................................................................................131

8

Vretenca su va`na skupina ìvotinja koja na svom ìvotnom putu povezuje vodene i kopnene ekolo{ke sustave. Njihova prisutnost upu}uje na bogatstvo i o~uvanost prostora u kojemu ìve.

Dana{nja fauna vretenaca nije tek posljedica prirodnih ~imbenika nego i ljudskih djelatnosti, prirodi prihvatljivih (npr. ribnjaci, kr{ke lokve), ali i onih {to uzrokuju smanjenje biolo{ke raznolikosti (npr. meliora-tivni zahvati, vodospreme, kanaliziranje vodotoka). Dobar dio vodenih stani{ta te faune ovisit }e ba{ zbog toga u budu}nosti o tehni~kim zahva-tima. Prekomjerno iskori{tavanje prirodnih dobara, promjene u vodnom reìmu, uno{enje stranih vrsta i one~i{}ivanje vodotoka, sve su to razlozi ugroènosti hrvatskih mo~varnih i vodenih stani{ta. Veliki je problem i zarastanje, kao posljedica napu{tanja tradicionalnoga na~ina ìvljenja. Ako ne za{titimo na{a najva`nija vodena stani{ta, ne}emo ih o~uvati, a fauna vretenaca Hrvatske ne}e opstati u sada{njem sastavu. To moèmo sprije~iti samo primjenom razli~itih postupaka aktivne za{tite kojima treba i upravljati.

Va`nost o~uvanja vretenaca prepoznata je i u Europi pa su kao skupina uvr{teni u dodatke Direktive o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore. Ekolo{ka mreà NATURA 2000 temeljni je program u politici za{tite prirode Europske unije. Da bi se o~uvali ugroèni stani{ni tipovi i vrste iz dodataka Direktive, moraju se za svaku vrstu posebno izdvojiti podru~ja ekolo{ke mreè, a prvi je korak te zada}e izrada znanstvene procjene ugroènosti i rasprostranjenosti navedenih vrsta i stani{ta na nacionalnoj razini.

Ova crvena knjiga iznimno je vrijedna ne samo zato {to su u njoj prvi put na jednom mjestu sustavno povezani i obra|eni svi podatci o fauni vretenaca Hrvatske, nego i zato {to donosi smjernice kako za{tititi svaku pojedinu ugroènu vrstu ove skupine kukaca.

Projekt izrade Crvenih knjiga pokrenulo je 2000. godine tada{nje Ministarstvo za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, i u tom je sklopu izdana Crvena knjiga ugroènih ptica Hrvatske. Nakon toga obvezu objavljivanja prikupljenog materijala preuzeo je Dràvni zavod za za{titu prirode uz nov~anu potporu Ministarstva kulture, pa su ubrzo izdane i crvene knjige vaskularne flore, slatkovodnih riba, sisavaca te vodozemaca i gmazova.

Nadamo se da }e ova, prva u nizu crvenih knjiga kukaca, i beskralje`njaka op}enito, posluìti kao dragocjen izvor podataka koji }e pozornost mje-rodavnih tijela dràvne uprave, nadle`nih institucija, stru~nih ustanova,

ali i {ire javnosti usmjeriti na potrebu za{tite i o~uvanja ugroènih vrsta vretenaca te potaknuti istraìvanja nu`na za za{titu vrsta o kojima se ne zna dovoljno.

Valja istaknuti da je Crvena knjiga vretenaca dinami~an materijal koji se za nekoliko godina mora dopuniti novim podatcima kako bismo utvrdili koliko smo pridonijeli pobolj{anju postoje}ega stanja.

Dràvni zavod za za{titu prirode

ZahvalaOva je knjiga nastajala mnogo prije nego {to smo na poziv Dràvnoga zavoda za za{titu prirode po~eli raditi na njoj. Podatke i spoznaje o vre-tencima autori su dobivali od brojnih prijatelja i kolega po entomolo{koj mreìci. Dugim danima provedenima u prikupljanju terenskih podataka i neprospavanim no}ima posve}enima njihovoj obradbi, ̀ rtvovano je slo-bodno vrijeme {to je utjecalo na kakvo}u ìvota istraìva~a. Na posljet-ku, u spoznaje iznesene u ovoj knjizi uloèno je i nemjerljivo mnogo volje, osobnog truda pa i novca. Zato je gotovo nemogu}e zahvaliti svima koji su odonatologiju u Hrvatskoj u proteklim desetlje}ima pra-tili svojom dobrom voljom, nesebi~no pomaù}i. Ipak, autori i ovom prigodom od svega srca èle zahvaliti: Antici Bregovi} (Gradski muzej Vara`din – Entomolo{ki odjel, Vara`din), Borisu Hra{ovcu ([umarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb), Franji Perovi}u (Hrvatski pri-rodoslovni muzej, Zagreb), Milvani Arko-Pijevac i Marinu Kirin~i}u, (Prirodoslovni muzej, Rijeka) na omogu}avanju uvida u zbirke vrete-naca, Hrvatskom odonatolo{kom dru{tvu – »Platycnemis« na samo za ovu knjigu ustupljenim fotografijama iz projekta »Promocija za{tite vretenaca Hrvatske«, Petru Herljevi}u za raniju obradbu zbirke vre-tenaca Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb, Rolandu Jure~i}u i Vidu Strpi}u koji su omogu}ili uvid u svoje zbirke vretenaca, Matjaù Bedjani~u na ustupljenim podatcima i – samo za ovu knjigu – fotogra-fijama, Dietmaru Albersu, Gerhardu Lehmannu, Jensu Sachtelebenu, Martinu Schneider-Jacobyju, Richardu Seidenbuschu, Slovenskom odonatolo{kom dru{tvu, Hrvojki [unji}, Udruzi studenata biologije – »BIUS« na ustupljenim podatcima te Slavku Struni i Zakladi Saxifraga (Saxifraga Foundation – Nizozemska) koji su ekskluzivno za ovu knji-gu ustupili fotografije.

PREDGOVOR

9

Premda ljudi utje~u na prirodni okoli{ ve} nekoliko tisu}a godina, industrijalizacija, modernizacija, iskori{tavanje prirodnih bogatsta-va, one~i{}ivanje i rast broja stanovnika u 20. stolje}u strahovito su o{tetili umalo sve slatkovodne i bo~ate ekosustave u Europi. Pod tim pritiskom nekoliko je prirodnih tipova stani{ta gotovo potpu-no nestalo, dok su neka danas toliko one~i{}ena da je ìvot u njima ve}ini biljnih i ìvotinjskih organizama postao umalo nemogu}. Tek su malobrojna stani{ta ostala potpuno o~uvana ili trpe utjecaj neznat-nog one~i{}enja. Ali i ta je o~uvanost uglavnom posljedica ljudske nezainteresiranosti za gospodarska iskori{tavanja podru~ja na kojima se nalaze, njihove zaba~enosti ili teè pristupa~nosti, a mnogo rje|e zasluga zakonske za{tite.

Ugroàvanje stani{ta ugroàva i vrste koje se u njima razvijaju i ìve. Istraìvanja europskih vretenaca u posljednim desetlje}ima, pokazuje znakovito nazadovanje u brojnosti populacija i suzivanje granica njihove rasprostranjenosti. Neke vrste vretenaca potpuno su nestale s pojedinih podru~ja. Takve promjene u ekosustavima, potaknute neodrìvim razvojem, zasigurno su glavna, najrasprostranjenija i najopasnija prijetnja prirodi. Vodeni ekosustavi, toliko bitni za ìvot vretenaca, ~esto stradavaju zbog isu{ivanja pojedinih podru~ja i nji-hova pretvaranja u obradive povr{ine, kao i zbog svih drugih hidro-melioracijskih radova koji su usko povezani sa snizivanjem razine podzemnih voda. One~i{}ivanje te{kim kovinama i uporaba sve ve}eg broja razli~itih pesticida, o ~ijim dugoro~nim djelovanjima znamo malo, znatno utje~u na sve ekosustave. Problem poja~ane eutrofika-cije, uzrokovane dotjecanjem velikih koli~ina fosfata i nitrata iz pri-rodnog i umjetnog gnojiva s poljodjeljskih povr{ina, nekontrolirano ispu{tanje nepro~i{}enih fekalnih i kemijskih otpadnih voda iz nase-ljenih podru~ja i industrijskih pogona u vodotokove, zakiseljivanje sumpornim oksidima iz industrije i prometa, kiselinsko taloènje u vodama staja}icama, kao i termalno one~i{}enje voda (konvencio-nalno i nuklearno) najja~e ugroàvaju europske vodene ekosustave. Kr~enje {uma i erozija tla, nekontrolirano odlaganje svih vrsta krutog otpada, gradnja izleti{ta i rekreacijskih sredi{ta, gradnja prometnica, akumulacijskih jezera i hidroelektrana, ogoljivanje obala i ja~anje rije~nog i jezerskog prometa sve su ~e{}i naru{avatelji i onih do sada o~uvanijih dijelova prirode. Jedna je od posebnosti u ugroàvanju vodenih stani{ta u Hrvatskoj i ubrzano prirodno zara{tanje zbog napu{tanja tradicionalnog na~ina ìvljenja.

O~uvanje prirodne dinami~ne ravnoteè vodenih ekosustava i opstoj-nosti raznolikosti vretenaca, ali i brojnih drugih vrsta koje u njima ìve, posebice zbog njihove vrijednosti i va`nosti, vi{e su nego dovoljan razlog za{tite toga dijela prirodne ba{tine. Sve druge razloge, usredoto~ene na ljudsko blagostanje i ekonomsku dobit, trebalo bi razmatrati u svjetlu odrìvog razvoja, uzimaju}i u obzir o~uvanje kompleksnih ekosustava. Za{titom vodenih ekosustava ne za{ti}ujemo samo vretenca ve} i sve druge biljne i ìvotinjske vrste i njihove zajednice, koje su me|usobno u tim sustavima povezane pri-rodnim zakonitostima o kojima i mi potpuno ovisimo.

1.1. Podrijetlo i zna~enjeRed vretenca (Odonata Fabricius, 1793) pripada vrstama najbrojnijem razredu ìvotinjskog svijeta – kukcima (Insecta). Naziv Odonata, koji je sro~io Fabricius, sloènica je gr~kih rije~i odont (= zub) i gnathos (= gornja ~eljust) te ozna~uje kukce nazubljenih ~eljusti. Osim naj~e{}e rabljenoga (stru~nog) hrvatskog naziva – vretenca, u nas postoji cijeli niz ina~ica, primjerice konjske smrti, vilini konjici, staklari, zmijaci, ~avli (FRANKOVI} 1992a), predikudije, gusi i sverdi}i, kojima na{ narod naziva ovu raznoliku i zanimljivu, ali razmjerno slabo istraènu i sve ugroèniju skupinu kukaca.

Vretenca su u ljudskoj povijesti bila predmetom misti~nih pri~a, predrasuda, ali i simbolom snage, odlu~nosti, uspjeha i pripadnosti. U srednjem su vijeku vretenca zajedno s gmazovima – zmijama i »zmajevima« – svrstavana u skupinu zloglasnih stvorenja. To se i danas o~ituje u nekim tradicionalnim nazivima vretenaca u mnogih europskih naroda (KIAUTA 1996), pa tako i u nas, na primjer konjska smrt, ka~in pastir, zmijak, zmijin stric, vilin konjic (posebice zlih vila konjic). Veoma rijetko su na podru~ju Europe birana kao simboli snage i odlu~nosti (KIAUTA 1993). Nasuprot tomu, na Dalekom isto-ku vretenca nisu nikad ozna~ivana kao misteriozna ili zla stvorenja. Prvi japanski car nazvao je svoju zemlju Akitsu Shima – Otok vrete-naca. U Japanu su ti kukci bili simbolom snage i hrabrosti, a njihov lik istozna~nica uspjeha i pobjede. Tijekom 17. stolje}a japanski su rat-nici ~esto u obiteljske grbove, koji su krasili njihovo oru`je, urezivali vretenca. Nekim afri~kim i ju`noameri~kim plemenima i Indoneziji (Sumatra) vretenca i danas sluè kao hrana ili za~in. U Kini i Japanu dugi niz stolje}a upotrebljavana su u medicinske svrhe, a i danas neke

1. UVOD

10

vrste otkupljuje farmaceutska industrija. Vretenca su ~esto motiv u dizajnu roba {iroke potro{nje, umjetnosti i knjièvnosti. Nekim ameri~kim indijanskim plemenima (Kolumbija) i danas su osobiti tjelesni ures (AGUILAR i sur. 1986), dok ih u Indoneziji prodaju kao suvenire (BELLE 1994).

Vretenca postoje ve} stotinama miljuna godina u oblicima srodnim i vrlo sli~nim ovima koje susre}emo danas. Najstariji fosilni nalazi pripadaju izumrloj skupini pravretenaca (Protodonata Brongniart (1893)), a potje~u iz toplih i vla`nih {uma karbona onda{njeg kon-tinenta Laurazije koji je obuhva}ao podru~je od dana{nje Kanade do zapadne Europe (CONCI i NIELSEN 1956). Brongniart, 1893., i Handlirsch, 1908., opisali su red Protodonata s pripadaju}im rodovima Protagrion i Meganeura. Martynov je, 1932., izdvojio rod Meganeura i svrstao ga u poseban red Meganisoptera (CONCI i NIELSEN 1956). Tom su redu pripadali vjerojatno najve}i kukci koji su ikada ìvjeli na Zemlji. Fosilni nalaz vrste Meganeura monyi Brongniart, 1893., iz Commentryja u Francuskoj, svjedo~i o veli~ini tada{njih vretenaca kojima je raspon krila dosezao 70 centimetara. Ta divovska vretenca izumrla su u doba jure (AGUILAR i sur. 1986).

Dana{nje vrste vretenaca razvile su se iz razli~itih izumrlih skupina pravretenaca koje su ìvjele u permu, kao {to su: Protozygoptera Tillyard, 1925., Archyzygoptera Handlirsch, 1908., Protanisoptera Charpentier, 1931. (CONCI i NIELSEN 1956). U razdoblju perma pojavljuju se predstavnici danas ìvu}ih podredova prijelazna vretenca (Anisozygoptera Handlirsch, 1903), tankostruka vretenca (Zygoptera Selys, 1840) i debelostruka vretenca (Anisoptera Selys, 1840). Podred prijelaznih vretenaca naglo se razvija i napreduje u razdoblju sekun-dara, lijasa i gornje jure. Tom redu pripadaju fosilni nalazi izumrle vrste Isophlebia aspasia Hagen 1862. iz litografskih naslaga krede u Bavarskoj. U doba krede ova je skupina vretenaca gotovo potpuno i{~eznula. Danas je zastupljena samo sa po jednom vrstom na Himalaji i u Japanu, a smatramo ih ìvim fosilima (AGUILAR i sur. 1986).

Na prostoru Republike Hrvatske, kod Radoboja u Hrvatskom zagorju, tako|er su otkrivene okamine vretenaca iz razdoblja donjeg miocena (CHARPENTIER 1841, 1843, HEER 1847, KIAUTA 1969) iz kojega su opisane i crteìma potkrijepljene vrste Calopteryx par-thenias Charpentier, 1841., Agrion coloratum Hagen, 1848., Aeshna metis Heer, 1847. Najzanimljivija je i svakako najobra|enija vrsta hrvatski smaragd (Libellula platyptra Charpentier, 1843), koju HEER

(1847) naziva Cordulia platyptera, a KIAUTA (1969) svrstava u novi fosilni rod Croatocordulia Kiauta, 1969 (Slika 1). Oba autora izvorni Charpentierov naziv vrste platyptra pogre{no mijenjaju u platyptera. Ovo bogato nalazi{te fosilnih vretenaca nakon toga, na àlost, vi{e nije istraìvano.

Danas se smatra da na Zemlji postoji oko 6000 vrsta vretenaca, raspore|enih u tri podreda (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, DIJKSTRA i LEWINGTON 2006, SILSBY 2001). Broj vrsta koje danas nasta-njuju Europu malen je u usporedbi s nekada{njim. To je posljedica mnogih i opse`nih promjena razine mora i tektonike kopna u doba tercijara, a napose klimatskih, oledbenih i me|uoledbenih poreme}aja u doba kvartara. Zbog niskih temperatura tada su se mnogi organizmi, a me|u njima i vretenca, povukli ju`nije, u toplija podru~ja. S obzirom na sve te promjene dana{nja europska fauna vretenaca uvjetno se dijeli na dvije skupine: refugijsku i invazijsku faunu (St. QUENTIN 1960, AGUILAR i sur. 1986).

Refugijsku faunu ~ine vrste koje su tijekom izmjena ledenih doba i odledbi prona{le uto~i{te na podru~ju Sredozemlja, stoga se nazivaju

Slika 1. Mu`jak fosilnog hrvatskog smaragda – Croatocordulia platyptra (Charpentier, 1843), donji miocen, Radoboj, Hrvatska (iz KIAUTA 1969).

11

i sredozemnom faunom. Ona je ostatak nekada{nje europske faune i zastupljena je ve}im brojem rodova s malim brojem vrsta. Zna~ajke refugijske faune su naseljavanje Europe sa zapada, povezanost s trop-skom faunom Staroga svijeta, malen broj vrsta rasprostranjenih izvan granica Sredozemlja i ve}a sklonost stvaranju podvrsta. Vretenca refugijske skupine dijele se na zapadnosredozemne, sredozemne i isto~nosredozemne vrste (St. QUENTIN 1960).

Invazijska fauna prodirala je tijekom odledbi u dana{nja podru~ja s eurosibirskih prostranstava, pa se naziva i eurosibirskom. Postankom je mla|a od refugijske faune. Zastupa je manji broj rodova s ve}im brojem vrsta, a njezine su zna~ajke naseljavanje Europe s istoka, povezanost s nearkti~kom faunom, {iroka isto~na rasprostranjenost i manja sklonost stvaranju podvrsta. Vretenca invazijske skupine dijele se na eurosibirske vrste sa sredozemnom rasprostranjenosti, holarkti~ke vrste, vrste sa sredi{tem nastajanja u Sjevernoj Americi i vrste kojima je zapadna granica rasprostranjenosti na podru~ju Njema~ke ili Nizozemske (St. QUENTIN 1960).

Danas europska fauna vretenaca, {to uklju~uje Europu, sjevernu Afriku (do sjevernog ruba Sahare), zapadnu Tursku (crta Iskenderun – Samsun), dio Azije zapadno od Moskve te oto~je Madeira, Azori i Kanari, obuhva}a oko 160 vrsta raspodijeljenih u oko 46 rodova, deset porodica i dva podreda (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, DIJKSTRA i LEWINGTON 2006, TOL i VERDONK 1988).

1.2. Biologija i ekologija vretenacaZbog mnogih posebnosti vretenca tvore va`nu skupinu ìvotinja ~iji osebujni ìvotni put povezuje vodene i kopnene ekosustave. Osim zbog evolucijske starosti, dana{nja vretenca cijenimo i zato {to nam njihova prisutnost potvr|uje bogatstvo i o~uvanost eko-sustava u kojima ìve. Vrijedan je njihov doprinos uravnoteènju populacija drugih vrsta, primjerice dvokrilaca (Diptera) i opnokri-laca (Hymenoptera), te njihov poloàj u hranidbenim lancima (TOL i VERDONK 1988). Uz njihovu va`nost u ekosustavima, hranidbeni odnosi u kojima vretenca sudjeluju ~ine da se u njihovim tijelima koncentriraju neka u okoli{u stalno prisutna one~i{}ivala. Oni su, dakle, kao organizmi gotovo savr{eni pokaziva~i one~i{}enja okoli{a (ERBEN 1983). Shodno tome, Ministarsko vije}e Europske unije o za{titi vretenaca i njihovih stani{ta preporukom br. R (87) 14

preporu~uje vretenca kao bioindikatorske vrste vodenih ekosustava (COUNCIL OF EUROPE 1989).

Vretenca su skupina kukaca koja u svom razvoju prolaze nepotpu-nu preobrazbu jer izostaje stadij nepokretne kukuljice. U svakom nara{taju moèmo razlu~iti samo tri osnovna ìvotna stadija: (1) jaje, (2) li~inku i (3) odraslog kukca. Dok jaja polaù u vla`nu sredinu (voda, mulj) ili u biljni materijal u vodi i izvan nje, razvoju li~inke pri-jeko je potreban vodeni medij u kojem se one razvijaju, hrane, rastu i presvla~e. Vodeni ekosustavi u kojima vretenca u tom razdoblju svoga ìvotnog vijeka borave najva`niji su za njihov opstanak. Premda kao odrasle jedinke napu~uju kopnene ekosustave, njihov na~in ìvota uvijek }e ostati mnogostruko povezan s vodom (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, DIJKSTRA i LEWINGTON 2006, SILSBY 2001).

Ubrzo nakon parenja ènka polaè jaja na prikladna mjesta. êsto to ~ini u pratnji mu`jaka. Ovisno o vrsti, jaja mogu polagati slobodno u vodu ili ih ènka svojom za to prilago|enom leglicom odlaè u tkivo podvodnog i nadvodnog bilja. Jaja koja ènke nekih vrsta polaù neposredno u vodu, polaù pojedina~no ili skupno u sluzastoj masi u kojoj ih moè biti i nekoliko tisu}a (Slika 2). Takva su jaja redovito

Slika 2. Sluzaste vrpce s jajima proljetne naran~ice (Epitheca bimacu-lata), FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

12

okrugla i prije nego potonu na dno mogu se neko vrijeme zadràti na podvodnim biljkama. Pri polaganju jaja u vodu ènka lete}i iznad nje spu{ta zadak prema povr{ini vode, doti~u}i je ili uranjaju}i njime (katkada i cijelim tijelom) svaki put kada ih odlaè. @enke onih vrsta koje oplo|ena jaja odlaù u biljna tkiva na~ine svojom leglicom urez u biljci, a zatim poloè jaja u njega (Slika 3). Takva jaja ovalno su izduèna. Oblik i raspored ureza moè nam pokazati o kojem je rodu ili vrsti rije~. Tako raspored rupica moè biti zavojit, koncentri~no kruàn ili pravocrtan. Na takvo usa|ivanje jaja biljka moè odgovoriti stvaranjem {i{kâ (AGUILAR i sur. 1986). @enke iz roda Cordulegaster polaù jaja u mulj ili vla`ni pijesak (npr. sedreni pijesak u kr{kom dijelu Hrvatske) duga~kom leglicom (ASKEW 1988).

Razvoj jaja do pojave li~inke traje razli~ito, od nekoliko dana do tri tjedna pa i nekoliko mjeseci. Kad pro|e to vrijeme, iz jaja se izlegu predli~inke koje se ubrzo presvuku i prelaze u li~ina~ki stadij. Li~inke ìve u vodi, skrivaju}i se na dnu, u pijesku ili mulju, ispod kamenja ili me|u podvodnim biljem. One se kre}u, ukopavaju se u pijesak ili mulj, ali i plivaju, sluè}i se zad~anim nastavcima (Zygoptera) ili naglo izbacuju}i vodu iz rektuma (Anisoptera). Kao i odrasli oblici, li~inke su grabe`ljivci. Imaju usne organe za grizenje i hrane se, ovisno o veli~ini, praìvotinjama, malo~etina{ima, kolnjacima, puèvima, kope-podnim ra~i}ima, li~inkama trzalaca i vodencvjetova, punoglavcima pa i ribljom mla|i. Hvatanje i prino{enje ìvog plijena ustima obavljaju na osobit na~in: naglo ispruè donju usnu (lovna krinka) koja je za to osobito prilago|ena. Ovisno o vrsti, li~inke se presvla~e 9 do 16 puta, ali broj presvla~enja moè biti razli~it i me|u pripadnicima iste vrste. Razdoblja izme|u presvla~enja pra}ena su rastom i razvojem. Cjelokupan li~ina~ki ìvot traje od nekoliko mjeseci do vi{e godi-na. Li~inka se zatim preobraàva u odraslog kukca (AGUILAR i sur. 1986).

Preobrazba u odraslu jedinku postupna je i fiziolo{ki zahtjevna, a po~inje nakon posljednjeg presvla~enja li~inke. Nekoliko dana ili tjedana prije nego {to li~inka napusti vodeni okoli{, ona postupno i djelomi~no izviruje iznad vodene povr{ine i po~inje mijenjati na~in disanja. Pri tome se sluì prsnim uzdu{nicama, osposobljavaju}i ih za udisanje atmosferskog kisika. Nakon toga ona izlazi iz vode i noga-ma se pri~vr{}uje za obli`nju biljku, kamen ili neki drugi potporanj. Izlazak mladog imaga zapo~inje nadimanjem prsa i otvaranjem koè li~inke na le|noj strani izme|u dva para krilnih zametaka. Taj se

Slika 3. @enka bjelonoge poto~nice (Platycnemis pennipes) u pratnji mu`jaka ume}e jaja u biljni materijal, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

13

otvor pro{iruje, dopu{taju}i izlazak prsima, zatim se pojavljuje glava, a nakon nje noge, krila i napokon zadak. Izme|u pripadnika tanko-strukih i debelostrukih vretenaca postoje male razlike ve} u na~inu izlaska. Krila mladog imaga, ispo~etka zgu`vana, {ire se razmjerno brzo, a zadak se produùje do kona~ne veli~ine (Slika 4). Ovisno o vrsti, izlazak traje od nekoliko minuta do dva pa i tri sata. Mnoge vrste vretenaca preobrazuju se rano dopodne, ali neke vrste porodica Aeshnidae i Cordulegastridae ~ine to pod okriljem no}i. Nevrijeme katkada moè potaknuti masovne preobrazbe. Kad se malo odmori, a krila mu oja~aju, mladi imago odlije}e, ostavljaju}i za sobom prazan svlak – Slika 5 (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, SILSBY 2001).

Mlade jedinke nisu odmah sposobne za razmnoàvanje, nego prolaze kroz razdoblje spolnog sazrijevanja. Pri tome obi~no napu{taju mjesto preobrazbe i udaljavaju se od njega, ali mu se nakon sazrijevanja uglav-nom ponovno vra}aju. Sazrijevanje traje od 2 do 45 dana i ovisno je o vrsti i o temperaturi okoli{a. Mu`jacima ~esto treba manje vremena za

Slika 4. Svlak i netom presvu~ena ènka proljetne naran~ice (Epitheca bimaculata), FOTO: MATJA` BEDJANI~©. Slika 5. Svlak velikog kralja (Aeshna grandis), FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

14

sazrijevanje nego ènkama. Tijekom prelaska iz mladog, spolno nezre-log, u odrasli, spolno zreli oblik vretenca lete, hrane se i doìvljavaju niz promjena, uklju~uju}i razvoj gonada i promjene u boji tijela i krila (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, SILSBY 2001).

Letenje je osnovni na~in kretanja odraslih kukaca, a odlikuje se lako}om upravljanja i brzinom (Slika 6). Vretenca mogu lebdjeti, uspinjati se i ponirati velikom brzinom, jurnuti s mjesta, naglo promijeniti smjer ili iznenada u brzom letu stati. Predstavnici debelostrukih vretena-ca odli~ni su leta~i koji mogu letjeti po nekoliko sati bez odmora, prevaljuju}i tako velike udaljenosti. Tankostruka vretenca manje su sna`na, pasivni su leta~i koji se ~esto prepu{taju zra~nim strujanjima. Vretenca su aktivna u toplijem dijelu dana, dok no}u i za hladna vre-mena miruju skrivena na gran~icama drve}a i grmlja ili me|u vlatima trava. Neke su vrste aktivnije u kasne popodnevne sate i u sumrak. Pri mirovanju vretenca zauzimaju razli~ite poloàje. Ve}ina tankostrukih vretenaca krila sklapa iznad zatka, a debelostruka vretenca pruàju ih vodoravno i postavljeno nisko prema podlozi (Gomphidae). Mnoge vrste porodice Libellulidae, koje se ~esto odmaraju visoko na granama, ispruè krila nadolje i prema naprijed. U uvjetima vrlo visoke dnevne

temperature neke vrste podiù zadak i usmjere ga prema suncu. U tom poloàju (tzv. obelisk) krila zasjenjuju prsa i glavu, a najmanja je mogu}a povr{ina zatka izloèna izravnim sun~evim zracima (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, SILSBY 2001).

Odrasla vretenca su grabe`ljivi kukci koji love ìvi, lete}i plijen. To su razli~iti kukci poput komaraca, obada, mu{ica, vodencvjetova, leptira, pa ~ak i druge mlade jedinke vretenaca. Svojim velikim o~ima i vrlo pokretnom glavom vretenca mogu gledati u svim smjerovima i u letu uo~iti plijen na udaljenosti od 20 do 40 metara. Da bi uhvatili plijen, vretenca se posluè nogama koje su svinute prema naprijed i prekrivene trnastim izbo~inama i dla~icama, ~ine}i zajedno s prsima neku vrst ko{are ili mreè. Plijen je u letu uhva}en u tu »klopku«, zatim ~vrsto prihva}en i prinesen usnim organima za grizenje. Ve}e i sna`nije vrste vretenaca pro`diru svoj plijen u letu. Ako je plijen ve}i, sjedaju na granu ili kakvu drugu podlogu (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, SILSBY 2001).

Ve}ina mu`jaka pokazuje neke od oblika teritorijalnog pona{anja, pri ~emu aktivno brane svoje podru~je, podru~je u kojem love i u kojem se pare. Veli~ina toga teritorija razli~ita je i ovisi o vrsti, ali i o lokalnim uvjetima

Slika 6. @uti ban (Anaciaeschna isosceles) u letu, FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

15

organa na trbu{noj strani devetog zad~anog koluti}a svom sekunda-mom spolnom ustroju na trbu{noj strani drugog zad~anog koluti}a. Tako }e napuniti sjemenu vre}icu sekundamog spolnog organa i osje-menjivanje moè po~eti. @enka }e ponukana njegovim radnjama saviti i pridi}i zadak. Tako se njezin spolni otvor, koji se nalazi na trbu{noj strani izme|u osmog i devetog zad~anog koluti}a, spoji sa sekundarnim spolnim ustrojem mu`jaka. Iako prethodno ~vrsto ujarmljena, ènka }e se svojim nogama dodatno pridràvati za zadak mu`jaka. Takvo srcoliko sparivanje osobito se dobro vidi kod tankostrukih vretenaca, a svojstveno je me|u svim kukcima upravo i samo vretencu. U tom poloàju mu`jak osjemenjuje ènku u letu ili pak par sleti na neki pot-poranj. Smatra se da se osjemenjivanje doga|a jednom u nekoliko ope-tovanih sparivanja. Parenje moè trajati od nekoliko sekunda (Libellula, Crocothemis) do nekoliko sati (Ischnura). Nakon parenja mu`jak usmjeruje, nadgleda i prati ènku, ~esto drè}i je i dalje ili lete}i pored nje do prethodno izabranih mjesta na kojem }e ona odloìti upravo oplo|ena jaja (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, SILSBY 2001).

Vijek odraslih jedinka razli~it je i ovisi o vrsti, a neke (Anax impe-rator, Aeshna juncea) mogu ìvjeti do 90 dana (ASKEW 1988). Ve}ina

Slika 7. Parenje modre vodendjevoj~ice (Coenagrion puella), FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

kao {to su: prisojnost, obalna i vodena vegetacija i prostor slobodne vode. Ako u ~uvano podru~je u|e drugi mu`jak iste vrste, branitelj }e mu se suprotstaviti, sukobiti se s njim i poku{ati ga istjerati izvan granica svoga teritorija. Branitelj nije uvijek i pobjednik. Posjeti li teritorij odrasla ènka iste vrste, branitelj }e je poku{ati snubiti i pariti se s njom. @enke tako|er mogu {tititi teritorij, pogotovo nakon polaganja jaja. Neke vrste brane svoj teritorij gotovo cijeli ìvot, ali se ve}ina na njemu zadrì jedva nekoliko dana (AGUILAR i sur. 1986, ASKEW 1988, SILSBY 2001).

Parenje vretenaca je zanimljiv, osobit i ponekad nasilan ~in. Ono po~inje obrednim svadbenim plesom mu`jaka oko ènke. êsto je tim letom obuhva}eno i pokazivanje vlastitog teritorija i na njemu prikladnih mje-sta za polaganje jaja. U toj igri mu`jak }e izabranu ènku u letu uhvatiti na osobit na~in, za ~elo i iza glave (Anisoptera) ili izme|u stra`njeg dijela prvog prsnog koluti}a i prednjeg dijela drugog prsnog koluti}a (Zygoptera), upotrebljavaju}i pri tom svoje zad~ane nastavke (Slika 7). Zad~ani nastavci mu`jaka i odgovaraju}i dijelovi tijela ènki pristaju kao klju~ bravi i osobiti su za pojedinu vrstu. Da bi osjemenio ènku, mu`jak prvo mora opskrbiti spermom svoj sekundarni kopulatorni organ. Svijaju}i zadak, on prinosi spolni otvor primarnog kopulatornog

16

europskih vrsta ima samo jedan nara{taj u jednoj kalendarskoj godini. Iznimka me|u njima je i Sympecma fusca, jedna od dviju europskih vrsta vretenaca koje prezimljuju u odraslom obliku (Slika 8). Uz povoljne klimatske prilike u nekih se vrsta (Ischnura pumilio, Ischnura elegans, Crocothemis erythraea, Sympetrum fonscolombii) javlja i drugi nara{taj tijekom iste godine (AGUILAR i sur. 1986). Neke se vrste u odraslom obliku (npr. Sympetrum striolatum) mogu vidjeti i za zimskih mjeseci u ju`noj Hrvatskoj, posebice u obalnom pojasu i na otocima (FRANKOVI} 1999).

Neke vrste (Calopteryx virgo, Coenagrion pulchellum, Libellula qua-drimaculata, Sympetrum danae) mogu, okupljene u jata koja broje vi{e tisu}a jedinka, seliti na velike udaljenosti (RÖSSLER 1900, AGUILAR i sur. 1986). îni se da su neke od tih seoba potaknute unutra{njim nametnicima vretenaca (AGUILAR i sur. 1986).

Li~inke vretenaca hrana su ribama i pticama mo~varicama, nekim vodenim kukcima, a odrasli vretenci pticama, vodozemcima, pau-cima i muhama grabe`nicama (Asilidae). Manje o~iti, ali tako|er prirodni neprijatelji su i nametnici: Mymaridae (Hymenoptera), koje parazitiraju na jajima, Cecidomyidae (Hymenoptera), Drosophilidae (Diptera), koje se hrane jajima, Gregarinidae (Protozoa), koje napada-ju li~inke, a Filaridae i Gordidae (Nematoda) parazitiraju u odraslim kukcima. Nekim vrstama metilja, trakavica i obli}a li~inke vrete-naca sluè kao me|udomadari, a neke u odraslima mogu potaknuti seobe, npr. Prosthogonimus (Trematoda). Vanjski nametnici (Slika 9), Hydracarina, Arrenuridae (Acarina) i Ceratopogonidae (Diptera), mogu parazitirati na krilima ili tijelu odraslih vretenaca (RÖSSLER 1900, AGUILAR i sur. 1986).

Slika 8. @enka zimske djeve (Sympecma fusca), vrste koja prezimljuje u odraslom obliku, Kopa~ki rit, 14. 4. 2007, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

Slika 9. Parazitske grinje na oprsju ènke malog strijelca (Sympetrum vulgatum), Medvednica, 19. 7. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

17

2.1. Popis vretenacaLiteraturni podatci o nalazima vretenaca na prostoru Republike Hrvatske brojem su i opsegom vrlo skromni. Ve}ina objavljenih rado-va sadràva razmjerno malen broj opisanih vrsta i nalazi{ta. Znatan dio podataka o vretencima nalazi se u radovima kojima predmet istraìvanja nisu bila samo vretenca nego ukupna fauna odre|enog podru~ja ili entomofauna u {irem smislu. Jedan od prvih priloga u kojem se prvi put spominju nalazi vretenaca na prostoru Republike Hrvatske objavili su CHARPENTIER (1841, 1843) i HEER (1847), a opi-suju fosilne nalaze iz okolice Radoboja (Hrvatsko zagorje).

Rane podatke o nalazima danas ìvu}ih vrsta vretenaca objavili su BRITTINGER (1850) za Crocothemis erythraea s podru~ja Dalmacije te BRAUER (1856) i FRAUENFELD (1856) istodobno za Coenagrion scitu-lum, Anaciaeschna isosceles, Libellula fulva i Orthetrum brunneum/O. cancellatum, tako|er za podru~je Dalmacije. Unato~ ~injenici da je Frauenfeldovo ime navedeno uza sve po BRAUERu (1856) popisane hrvatske nalaze, FRAUENFELD (1856) u svom prilogu umjesto O. brunneum (prema BRAUER (1856) iz Dalmacije) navodi O. cancellatum s Neretve, ~ine}i jedan od tih nalaza dvojbenim.

U dodatnom prilogu fauni Dalmacije FRAUENFELD (1860) opisuje 20 novih vrsta za faunu Hrvatske: Calopteryx splendens, Chalcolestes viridis, Lestes barbarus, Lestes dryas, Sympecma fusca, Platycnemis pennipes, Erythromma viridulum, Coenagrion mercuriale, Coenagrion puella, Cercion lindenii, Ischnura elegans, Aeshna affinis, Anax impe-rator, Gomphus vulgatissimus, Lindenia tetraphylla, Libellula qua-drimaculata, Libellula depressa, Orthetrum coerulescens, Sympetrum striolatum, i Sympetrum meridionale.

HAGEN (1867) u ra{~lambi »Novara« materijala prikupljenu po BRAUERu donosi dvije nove vrste za faunu Dalmacije: Anax parthenope i Hemianax ephippiger. U svom sljede}em prilogu fauni vretenaca tada{nje Austrije BRAUER (1876) od 12 odnosno 13 spomenutih vrsta, osam prvi put biljeì za Hrvatsku: Coenagrion ornatum, Aeshna viridis, Gomphus schneiderii, Cordulegaster bidentata, Somatochlora metallica, Sympetrum sanguineum, Sympetrum depressiusculum i Sympetrum danae. Gotovo 15 godina poslije NOVAK (1890) opisuje s podru~ja Dalmacije (otok Hvar) 11 vrsta, od kojih su dvije nove za faunu vretenaca Hrvatske: Enallagma cyathigerum, Aeshna mixta te Orthetrum cancellatum ako prija{nji navod (FRAUENFELD 1856) smatramo pogre{nim.

Poslije je pozornost istraìva~a usmjerena i na ostale dijelove Hrvatske. Tako ma|arski prirodoslovac KOHAUT (1896) opisuje s podru~ja Slavonije, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja 18 vrsta, od kojih je sedam novih za hrvatsku faunu: Calopteryx virgo, Coenagrion pul-chellum, Ischnura pumilio, Aeshna cyanea, Onychogomphus forcipatus, Orthetrum albistylum i Sympetrum vulgatum. Gotovo istodobno MOCSARY (1900) opisuje s podru~ja isto~ne Slavonije, Gorskog kotara, Like i Hrvatskog primorja 27 vrsta, od kojih su dvije nove za hrvatsku faunu: Lestes virens, Lestes sponsa te Orthetrum brunneum ako prija{nji navod (BRAUER 1856) smatramo pogre{nim.

Iste godine RÖSSLER (1900) objavljuje monografiju o vretencima koja uklju~uje za to razdoblje rijedak dihotomski klju~, a pisana je hrvatskim jezikom. S podru~ja Slavonije, srednje Hrvatske, Korduna, Hrvatskog primorja i Dalmacije biljeì 35 vrsta, od kojih je {est novih za hrvatsku faunu: Erythromma najas, Brachytron pratense, Cordulia aenea, Epitheca bimaculata, Sympetrum fonscolombii i Leucorrhinia pectoralis.

êtvrt stolje}a nakon RÖSSLERove (1900) monografije KO~A (1925) opisuje s podru~ja Slavonije, srednje Hrvatske, Like, Banije i Hrvatskog primorja 45 vrsta od kojih su ~etiri prvi put navedene za hrvatsku faunu: Pyrrhosoma nymphula, Coenagrion hastulatum, Ophiogomphus cecilia i Somatochlora flavomaculata. Nakon toga rada hrvatski autori nestaju iz ovoga dijela entomologije koju su sve donedavno obra|ivali samo strani autori.

Poljski prirodoslovac FUDAKOWSKY (1930) podaruje znanosti Calopteryx (splendens) balcanica s podru~ja delte rijeke Neretve (Metkovi}) i tako ovu svojtu uvr{tava i u hrvatsku faunu. St. QUENTIN (1944) obra|uje s podru~ja Hrvatskog primorja i Dalmacije 36 vrsta, od kojih su ~etiri nove za hrvatsku faunu: Ceriagrion tenellum, Cordulegaster picta, Somatochlora meridionalis, Selysiothemis nigra. Opisuju}i nalaze vretenca s podru~ja Hrvatskog zagorja ADAMOVI} (1948) obuhva}a 11 vrsta, od kojih je jedna nova za hrvatsku faunu: Orthetrum ramburii. Poznati slovenski odona-tolog (KIAUTA, 1954) s podru~ja Paklenice opisuje pet vrsta, od kojih je jedna nova za hrvatsku faunu: Sympetrum flaveolum. GEELEN i OOMEN (1965) opisuju s podru~ja srednje Hrvatske, Korduna i Dalmacije 18 vrsta, od kojih je jedna nova za hrvatsku faunu: Coenagrion armatum. ADAMOVI} (1967) opisuje s podru~ja Dalmacije 26 vrsta, od kojih je jedna nova za hrvatsku faunu: Caliaeschna microstigma. THEISCHINGER

2. PREGLED DOSADA[NJIH ISTRA@IVANJA FAUNE VRETENACA NA PODRU^JU HRVATSKE

18

(1979) opisuje s podru~ja Dalmacije dvije vrste, od kojih je jedna nova za znanost uop}e – Cordulegaster heros – pa tako i za hrvatsku faunu. S podru~ja Istre SCHNEIDER (1984) dodaje vrstu Gomphus pulchellus hrvat-skoj fauni vretenaca. SCHNEIDER-JACOBY i FRANKOVI} (1990) biljeè prvi za podru~je Lonjskog polja jednu od najugroènijih europskih vrsta vre-tenaca: Leucorrhinia caudalis. Obra|uju}i entomolo{ku zbirku »Jure~i}«, FRANKOVI} i HALAPIR (1992) pronalaze novu vrstu vretenca za podru~je Hrvatske: Aeshna grandis. Tijekom prou~avanja faune vretenaca Zagreba i okolice prvi je put za hrvatsku faunu zabiljeèn Stylurus flavipes (MI{KI} 1992). Pri ra{~lambi rijetkih vrsta vretenaca u hrvatskoj fauni prvi je put u nas zabiljeèn Lestes macrostigma (FRANKOVI} i HERLJEVI} 1994). Prou~avaju}i faunu vretenaca Nacionalnog parka »Krka«, FRANKOVI} (1997) utvr|uje Chalcolestes parvidens kao 72. vrstu vretenaca zabiljeènu za dana{nje podru~je Republike Hrvatske. Tek nedavno BOGDANOVI} i MIKUSKA (2003) potvr|uju HAGENov (1867) malo vjerojatan nalaz zelenog kralja (Aeshna viridis) iz Dalmacije i uvode ga u popis vrete-naca kontinentalne Hrvatske. Kona~no, analiziraju}i faunu vretenaca Me|imurja, PEROVI} i PEROVI} (2006) dodaju Sympetrum pedemontanum fauni vretenaca hrvatskog ozemlja.

Uvjetno re~eno, u dana{njoj su fauni vretenaca Hrvatske, dakle, zabiljeène 74 svojte:

Podred: ZYGOPTERA – tankostruka vretencaPorodica: CALOPTERYGIDAE – konjske smrtiRod: CALOPTERYX Leach, 1815. – prave konjske smrti 1. Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758) – modra konjska smrt 2. Calopteryx splendens (Harris, 1782) – prugasta konjska smrt* 3. Calopteryx balcanica Fudakowsky, 1930. – dalmatinska konjska smrt

Porodica: LESTIDAE – smaragdne djeviceRod: CHALCOLESTES Kennedy, 1920. – vrbove djevice 4. Chalcolestes viridis (Vander Linden, 1825) – zapadna vrbova

djevica* 5. Chalcolestes parvidens (Artobolevski, 1929) – isto~na vrbova djevica

Rod: LESTES Leach, 1815. – zelendjevice 6. Lestes barbarus (Fabricius, 1798) – sredozemna zelendjevica 7. Lestes virens (Charpentier, 1825) – mala zelendjevica 8. Lestes macrostigma (Eversmann, 1836) – velika zelendjevica 9. Lestes sponsa (Hansemann, 1823) – sjeverna zelendjevica

10. Lestes dryas Kirby, 1890. – gorska zelendjevica

Rod: SYMPECMA Burmeister, 1839. – zimske djeve11. Sympecma fusca (Vander Linden, 1820.) – zimska djeva

Porodica: PLATYCNEMIDIDAE – poto~niceRod: PLATYCNEMIS Burmeister, 1839. – bjelonoge poto~nice12. Platycnemis pennipes (Pallas, 1771) – bjelonoga poto~nica

Porodica: COENAGRIONIDAE – vodendjevoj~iceRod: PYRRHOSOMA Charpentier, 1840. – smaragdne crvenke13. Pyrrhosoma nymphula (Sulzer, 1776) – smaragdna crvenka

Rod: ERYTHROMMA Charpentier, 1840. – crvenookice14. Erythromma najas (Hansemann, 1823) – velika crvenookica15. Erythromma viridulum (Charpentier, 1840) – mala crvenookica

Rod: COENAGRION Kirby, 1890. – prave vodendjevoj~ice16. Coenagrion mercuriale (Charpentier, 1840) – zapadna

vodendjevoj~ica* *17. Coenagrion scitulum (Rambur, 1842) – primorska

vodendjevoj~ica18. Coenagrion hastulatum (Charpentier, 1825) – sjeverna

vodendjevoj~ica* *19. Coenagrion armatum (Charpentier, 1840) – crna

vodendjevoj~ica* *20. Coenagrion ornatum (Selys, 1850) – isto~na vodendjevoj~ica21. Coenagrion puella (Linnaeus, 1758) – modra vodendjevoj~ica22. Coenagrion pulchellum (Vander Linden, 1825) – ljupka

vodendjevoj~ica

Rod: CERCION Navas, 1907. – modre kosjenke23. Cercion lindenii (Selys, 1840) – modra kosjenka

Rod: ENALLAGMA Charpentier, 1840. – plavetne kosjenke24. Enallagma cyathigerum (Charpentier, 1840) – plavetna kosjenka

Rod: ISCHNURA Charpentier, 1840. – more25. Ischnura pumilio (Charpentier, 1825) – mala mora26. Ischnura elegans (Vander Linden, 1820) – velika mora

Rod: CERIAGRION Selys, 1876. – male crvendjevoj~ice

19

27. Ceriagrion tenellum (Villers, 1789) – mala crvendjevoj~ica

Podred: ANISOPTERA – debelostruka vretencaPorodica: AESHNIDAE – kraljevska vretencaRod: AESHNA Fabricius, 1775. – kraljevi28. Aeshna mixta LatreilIe, 1805. – jesenski kralj29. Aeshna affinis Vander Linden, 1823. – sredozemni kralj30. Aeshna cyanea (Muller, 1764) – modri kralj31. Aeshna viridis Eversmann, 1836. – zeleni kralj*32. Aeshna grandis (Linnaeus, 1758) – veliki kralj

Rod: ANACIAESCHNA Selys, 1878. – banovi33. Anaciaeschna isosceles (Muller, 1767) – ùti ban

Rod: ANAX Leach, 1815. – carevi34. Anax imperator Leach, 1815. – veliki car35. Anax parthenope (Selys, 1839) – mali car

Rod: HEMIANAX Selys, 1883. – grofovi36. Hemianax ephippiger (Burmeister, 1839) – grof skitnica

Rod: BRACHYTRON Selys, 1850. – kraljevi}i37. Brachytron pratense (Muller, 1764) – proljetni kraljevi}

Rod: CALIAESCHNA Selys, 1883. – kneèvi38. Caliaeschna microstigma (Schneider, 1845) – konavoski knez

Porodica: GOMPHIDAE -rego~iRod: STYLURUS Needham, 1915. – dravski rego~i39. Stylurus flavipes (Charpentier, 1825) – dravski rego~

Rod: GOMPHUS Leach, 1815. – pravi rego~i40. Gomphus vulgatissimus (Linnaeus, 1758) – crni rego~41. Gomphus schneiderii Selys, 1850. – turski rego~* *42. Gomphus pulchellus Selys, 1842. – istarski rego~*

Rod: OPHIOGOMPHUS Selys, 1854. – rogati rego~i43. Ophiogomphus cecilia (Fourcroy, 1785) – rogati rego~

Rod: ONYCHOGOMPHUS Selys, 1854. – poto~ni rego~i44. Onychogomphus forcipatus (Linnaeus, 1758) – poto~ni rego~

Rod: LINDENIA De Haan, 1826. – jezerski rego~i45. Lindenia tetraphylla (Vander Linden, 1825) – jezerski rego~45.a. Lindenia sp. – neretljanski rego~

Porodica: CORDULEGASTRIDAE – poto~ariRod: CORDULEGASTER Leach, 1815. – pravi poto~ari46. Cordulegaster picta Selys, 1854. – ju`ni poto~ar* *47. Cordulegaster heros Theischinger, 1979. – gorski poto~ar48. Cordulegaster bidentata Selys, 1843. – dvozubi poto~ar

Porodica: CORDULIIDAE – smaragdiRod: CORDULIA Leach, 1815. – pravi smaragdi49. Cordulia aenea (Linnaeus, 1758) – mo~varni smaragd

Rod: SOMATOCHLORA Selys, 1871. – zelenke50. Somatochlora metallica (Vander Linden, 1825) – sjeverna zelenka*51. Somatochlora meridionalis Nielsen, 1935. – sredozemna zelenka52. Somatochlora flavomaculata (Vander Linden, 1825) – plitvi~ka

zelenka

Rod: EPITHECA Charpentier, 1840. – naran~ice53. Epitheca bimaculata (Charpentier, 1825) – proljetna naran~ica

Porodica: LIBELLULIDAE – vilini konjiciRod: LIBELLULA Linnaeus, 1758. – pravi vilini konjici54. Libellula quadrimaculata Linnaeus, 1758. – vilin dvopjeg55. Libellula fulva Muller, 1764. – vilin dorat56. Libellula depressa Linnaeus, 1758. – vilin konjic

Rod: ORTHETRUM Newmann, 1833. – vilenjaci57. Orthetrum cancellatum (Linnaeus, 1758) – veliki vilenjak58. Orthetrum albistylum (Selys, 1848) – bijeli vilenjak59. Orthetrum brunneum (Fonscolombe, 1837) – primorski vilenjak60. Orthetrum coerulescens (Fabricius, 1798) – zapadni vilenjak*61. Orthetrum ramburii (Selys, 1848) – isto~ni vilenjak

Rod: CROCOTHEMIS Brauer, 1868. – juri{nici62. Crocothemis erythraea (Brulle, 1832) – vatreni juri{nik

20

Rod: SYMPETRUM Newman, 1833. – strijelci63. Sympetrum pedemontanum (Allioni, 1766) – crnkasti strijelac64. Sympetrum striolatum (Charpentier, 1840) – veliki strijelac65. Sympetrum vulgatum (Linnaeus, 1758) – mali strijelac66. Sympetrum meridionale (Selys, 1841) – ju`ni strijelac67. Sympetrum fonscolombii (Selys, 1840) – ù}kasti strijelac68. Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758) – jantarni strijelac69. Sympetrum sanguineum (Muller, 1764) – crveni strijelac70. Sympetrum depressiusculum (Selys, 1841) – mo~varni strijelac71. Sympetrum danae (Sulzer, 1776) – crni strijelac*

Rod: LEUCORRHINIA Brittinger, 1850. – tresetari72. Leucorrhinia caudalis (Charpentier, 1840) – crni tresetar73. Leucorrhinia pectoralis (Charpentier, 1825) – veliki tresetar

Rod: SELYSIOTHEMIS Ris, 1897. – ~ipkice74. Selysiothemis nigra (Vander Linden, 1825) – pa{ka ~ipkica

*Djelomice dvojbeni nalazi* *Dvojbeni nalazi

Tablica 1. Svojte koje se u literaturi navode za Hrvatsku, a zasigurno su njihovi nalazi u Hrvatskoj barem djelomice pogre{ni.

Svojta Razlozi djelomi~ne dvojbenosti nalaza

Calopteryx splendensSvojte C. splendens – kompleksa rasprostranjene su u cijeloj Hrvatskoj. U Dalmaciji je rasprostranjena, 1930. godine opisana, C. balcanica. Zato, a i zato {to status te svojte nije do kraja razrije{en, svi nalazi svojte C. splendens prije 1930. godine i ju`nije od rijeke Zrmanje vjerojatno pripadaju svojti C. balcanica.

Chalcolestes viridis

Iako je 1929. godine opisana svojta parvidens, tek se pod konac 80-ih godina u~estalije biljeì na Apeninskom i Balkanskom poluotoku. U Hrvatskoj je prvi put utvr|ena 1996. na podru~ju Nacionalnog parka »Krka«. Zbog toga nalazi svojte C. viridis do 1996. godine, bez sa~uvanih primjeraka, dakle i bez mogu}nosti provjere, mogu sadràvati i nalaze svojte C. parvidens. Stoga ih smatramo dvojbenima.

Aeshna viridis Stari nalaz iz Dalmacije (BRAUER 1876) zasigurno je primjer pogre{ke pri odre|ivanju. Objavljeno nalazi{te izvan je poznatog podru~ja rasprostranjenosti vrste koja je tek nedavno prvi put utvr|ena u Podravini (BOGDANOVI} i MIKUSKA 2003). Osim toga, vrsta zahtijeva osobit tip stani{ta kakav nije svojstven Dalmaciji.

Gomphus pulchellus

Zapadnoeuropska vrsta poznata je u Hrvatskoj samo po nalazu jednog mu`jaka u Istri, {to je najisto~nije poznato nalazi{te. Kako vrsta nije poznata iz Italije, a autor (SCHNEIDER 1984) nije sam sakupio jedinku, postoji dvojba u ozna~ivanje uzorko-vanog materijala. Tako|er, poznato je da se posljednjih desetlje}a zbog gradnje razli~itih umjetnih stani{ta vrsta izrazito {iri na istok.

Somatochlora metallica Svi nalazi vrste prije 1935. godine kada je opisana svojta S. meridionalis nesumnjivo uklju~uju i novoopisanu svojtu. Kako ve}inu starih nalaza (DEVOLDER 1990, KO~A 1925, St. QUENTIN 1944) nije mogu}e provjeriti, a te su dvije vrste bile smatrane podvrstama, i novije nalaze svojte metallica smatramo dvojbenima.

Orthetrum coerulescensProblem nepoznavanja to~ne rasprostranjenosti i taksonomske nesigurnosti o svojtama O. coerulescens i O. ramburii temelji su djelomi~ne dvojbenosti nalaza vrste u nas. Bit }e da se te dvije vrste susre}u negdje na podru~ju srednje Dalmacije, pa objavljeni stariji (neprovjerljivi) nalazi s podru~ja cijele Hrvatske uklju~uju i svojtu O. ramburii.

Sympetrum danae Nalaz izrazito sjevernoeuropske vrste iz Dalmacije (BRAUER 1876) drìmo vrlo dvojbenim i pripisujemo ga pogre{ci pri odre|ivanju.

21

Tablica 2. Vrste koje se u staroj literaturi navode za Hrvatsku, a sigurno su njihovi nalazi u Hrvatskoj pogre{ni.

Vrste Razlozi potpune dvojbenosti nalaza

Coenagrion mercuriale

Prema TOL i VERDONK (1988), a potvr|eno od MARINOV (2001), svi prija{nji nalazi vrsta s Balkanskog poluotoka smatraju se potpuno dvojbenima. Za hrvatsku faunu postoji samo jedan, vrlo star nalaz iz Dalmacije – Neretva, Solin, Cetina (FRAUENFELD 1860). Budu}i da je vrsta uglavnom rasprostranjena u zapadnom Sredozemlju, taj nalaz iz Dalmacije treba smatrati pogre{kom pri odre|ivanju.

Coenagrion hastulatum

Ta je sjeverno rasprostranjena vrsta rijetka u srednjoj Europi, gdje je na|ena samo na nadmorskim visinama iznad 1000 m. Nedostatak prikladnih stani{ta u okolici Osijeka i primjerak ozna~en kao »Agrion hastulatum«, s istim podatcima kao i u KO~A (1925) – Osijek, 13. 7. 1901. prona|en u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, Zagreb, a pripada vrsti Enallagma cyathigerum neu-pitno upu}uje na pogre{ku pri odre|ivanju. Drugi je primjerak na àlost uni{ten.

Coenagrion armatum

Prema dr. J. F. M. Geelen (Nijmegen, Nizozemska, osobno priop}enje, 10. 11. 1992.), nalaz je objavljen u studentskom izvje{}u s terenske nastave (GEELEN i OOMEN 1965). Primjerak nije sa~uvan. Budu}i da je posrijedi izrazita vrsta sjevernoeuropske raspros-tranjenosti, s vrlo rijetkim populacijama u srednjoj Europi (nije zabiljeèna u bolje istraènim sjevernim susjednim zemljama), njezin nalaz iz okolice Karlovca smatramo nevjerojatnim.

Gomphus schneiderii BRAUER (1876) za podru~je Dalmacije istovremeno s G. vulgatissimus navodi i varijetet schneiderii. Kako je ova, danas samostalna, vrsta u Europi rasprostranjena u Gr~koj, a nalazi iz Konavala odgovaraju G. vulgatissimus, ovaj navod smatramo potpuno krivim.

Cordulegaster picta

Donedavno je sistematski poloàj ve}ine europskih pripadnika roda Cordulegaster bio izrazito nejasan. Tek opisom C. heros (THEISCHINGER 1979) razrije{ena je naznaka (St. QUENTIN 1944) da na podru~ju Balkanskog poluotoka postoji nekoliko svojta C. boltonii – skupine svojta. Ova vrsta rasprostranjena je u Gr~koj, i to na dijelu Balkanskog poluotoka najblièm azijskom kopnu pa njezino pojavljivanje u Hrvatskoj smatramo potpuno neto~nim.

2.2. Dvojbeni nalaziNalaze sedam od sedamdeset i pet ovdje popisanih svojta (*) smatramo djelomice dvojbenima (Tablica 1), i to iz vi{e razloga. Prvo, u starim nalazima i primjercima iz zbirki katkada se moè utvrditi pogre{no odre|ivanje svojta, npr. Ischnura pumilio (St. QUENTIN 1944) pogre{no je odre|ena i prethodno objavljena kao nalaz vrste Enallagma cyathi-gerum (GALVAGNI 1902). Drugo, taksonomski statusi nekih svojta (npr. Calopteryx splendens – C. balcanica, Orthetrum coerulescens – O. ramburii) jo{ su predmet znanstvenih rasprava i prijepora. Tre}e, rani nalazi nekih vrsta koje danas biljeìmo za Hrvatsku daleko su izvan poznatog podru~ja njihove rasprostranjenosti (npr. Aeshna viridis iz Dalmacije). I napokon, nakon objavljivanja nalaza, vrsta je razdvojena na dvije vrste, a kako se materijal zbog {turih objavljenih podataka

obi~no ne moè prona}i i provjeriti, mo`da nalaz ozna~uje bilo koju od tih dviju vrsta. Primjer su za to nalazi vrste Somatochlora metallica prije 1935. godine.

Pet dodatnih vrsta (Tablica 2) imaju status potpuno dvojbenog nalaza i u popisu su ozna~ene dvjema zvjezdicama (* *). Razlozi su tomu dvojaki. Prvo, rije~ je uglavnom o vrlo starim nalazima kada su mogu}nosti odre|ivanja vrsta i spoznaje o njihovoj rasprostranjenosti bile tek u povojima. Drugo, posrijedi su dobro razlu~ive vrste izrazito sjeverne ili ju`ne rasprostranjenosti, vrlo udaljene od Hrvatske. Stoga predlaèmo da se vrste navedene u Tablici 2 bri{u s popisa svojta vre-tenaca za podru~je Republike Hrvatske.

22

3.1. Pouzdanost podatakaObjavljeni i do sada neobjavljeni nalazi vretenaca na podru~ju Hrvatske razmjerno su ravnomjerno raspore|eni (Karta 1). To upu}uje na uglavnom dobru prostornu istraènost njihove faune i dobra je podloga za procjenu njihove ugroènosti i ugroènosti njihovih stani{ta. Potpuno druga~ija slika dobiva se pri vremenskoj raspodjeli nalaza. Broj literaturnih jedinica s nalazima vretenaca razmjerno je malen (ukupno 84 priloga), a tek se od posljednje ~etvrtine pro{log stolje}a znatno pove}ava (Slika 10). Tako je analiza ugroènosti ve}inom temeljena na novijim podatcima {to je donekle

oteàlo usporedbu s prija{njim stanjem faune vretenaca u Hrvatskoj. Sveukupno je obra|eno 9989 nalaza (vrsta-nalazi{te-datum) od ~ega ~etvrtina (2393) otpada na svojte s Crvenog popisa vretenaca Hrvatske (FRANKOVI} 2006). Usporede li se ukupni nalazi svih svoj-ta, razvidno je da ve}i dio nalaza do sada nije objavljen (Slika 11). Ti podatci u terenskim su dnevnicima i osobnim zbirkama autora, u nekim javnim zbirkama i u terenskim dnevnicima (i zbirkama) uglavnom stranih istraìva~a. Koli~ina za ovu prigodu prikupljenih nalaza (kako objavljenih tako i neobjavljenih) znatno raste tek u posljednjoj ~etvrtini pro{log stolje}a {to otkriva poja~an lovni napor u tom razdoblju. Stoga je ra{~lamba ugroènosti vretenaca temeljena uglavnom na novijim podatcima. Broj svojta, biljeènih kroz vrije-me, prvo izrazito raste, a onda pomalo dostiè kona~an broj (Slika 12). Izraziti skok u biljeènju nalaza svojta vretenaca u posljednjoj ~etvrtini pro{log stolje}a posljedica je bolje zemljopisne pokrive-nosti Hrvatske istraìvanjima, ve}eg broja (uglavnom doma}ih) istraìva~a, kao i sustavnijeg pristupa u popisivanju. Posljednjih

3. UGRO@ENOST VRETENACA HRVATSKE

Karta 1: Prostorni razmje{taj svih dosada{njih nalaza vretenaca u Hrvatskoj, izradba: DUBRAVKO BELAN~I}©.

Slika 10. Broj objavljenih literaturnih jedinica koji sadràvaju nalaze vretenaca Hrvatske.

23

zabiljeènog nalazi{ta. To~nost opisa nalazi{ta u literaturi (pogotovo onoj starijoj) izrazito je {arolika. Isto vrijedi i za podatke prikupljene iz razli~itih zbirki. Stoga je stupnjevani sustav procjene pouzdanosti nalaza (Tablica 3) razvijen uglavnom za te, starije, podatke. U novijim su nalazima nalazi{ta uglavnom dobro opisana i GPS-om su odre|ene prostorne koordinate. Uklju~ivanje razvojnog stupnja (li~inka/svlak) ili oblika pona{anja (parenje, dvojac, polaganje jaja) u sustav procjene povezanosti vretenaca s nalazi{tem, zbog malog broja takvih podataka ostavljeno je za budu}a vremena.

3.2. Na~in procjene ugroènostiZa procjenu ugroènosti zbog strukture postoje}ih podataka (kakvo}a, koli~ina, vremenska i prostorna razdioba, nedostatak populacijskih

Slika 11. Vremenska usporedba broja objavljenih i do sada neobjavljenih nalaza svih svojta vretenaca u Hrvatskoj.

Slika 12. Vremenska usporedba objavljenih i do sada neobjavljenih podataka o broju svojta vretenaca u Hrvatskoj.

tridesetak godina biljeène su gotovo sve svojte do sada poznate na podru~ju Hrvatske. To daje podlogu za dobru ra{~lambu njihove ugroènosti te ugroènosti njihovih stani{ta. Svojte koje su nave-dene u poglavlju 2.2. Dvojbeni nalazi samo su djelomice (Tablica 1) ili uop}e nisu (Tablica 2) obra|ivani pri procjeni ugroènosti faune vretenaca. Razlozi za to navedeni su u tom poglavlju. Iz svega nave-denog smatramo da su raspoloìvi podatci za procjenu ugroènosti hrvatske faune vretenaca pouzdani, iako nedostaje povijesnih poda-taka iz kojih bi se mogle i{~itati promjene tijekom 157 godina hrvat-ske odonatologije.

Kako bi prikaz rasprostranjenosti bio {to to~niji, to vi{e {to se ve}ina nalaza temelji na odraslim jedinkama, svakom je dodijeljen i podatak o njegovoj pouzdanosti. Kako se procjena ugroènosti temeljila uglavnom na podatcima o nalazima odraslih i vrlo pokretnih jedinka, pouzdanost nalaza procjenjivana je tek temeljem to~nosti

24

istraìvanja) nismo mogli u popunosti slijediti IUCN-ovu razdio-bu (IUCN 2001) i njezine kriterije. Stoga je procjena ugroènosti na~injena prema pokazateljima danim u Tablici 4. Tijekom procjenji-vanja ugroènosti, kriteriji su za svaku svojtu primjenjivani ili zasebno ili u razli~itim kombinacijama. Pri tome je, po na~elu konzervativno-sti, svojti dodjeljivan najvi{i procijenjeni status ugroènosti.

Tablica 3. Sustav razina pouzdanosti nalaza vretenaca temeljen na to~nosti zabiljeènog nalazi{ta.

Oznaka pouzdanosti nalaza Opis

0 Dràva – ne uzimaju se koordinate (Hrvatska ili lokaliteti koji su u Hrvatskoj, a za koje ne moèmo to~no utvrditi gdje su – npr. Jasenova~a, Kupinovo, Ponikve)

1 Regija – ne uzimaju se koordinate (npr. Slavonija, Lika, stari nazivi regija, npr. Dunavska banovina)

2 Uà regija – uzimaju se koordinate sredi{ta uè regije prema vlastitom naho|enju (npr. Konavle, Cetinska krajina, Istra, Lonjsko polje, NP Plitvi~ka jezera)

3 Mikroregija – uzimaju se koordinate sredi{ta mikroregije prema vlastitom naho|enju (otoci, potok Velika paklenica, ]epi~ko polje, delta Neretve)

4 [iri toponimi – uzimaju se koordinate, va`ne to~ke na toponimu (npr. katedrala u Osijeku za okolicu Osijeka, sredi{te Vranskog jezera)

5 Naselja – uzimaju se koordinate, va`ne zna~ajne to~ke (npr. katedrala, glavna crkva u sredi{tu naselja, glavni trg, sjeci{te glavnih prometnica u naselju)

6 Uì toponimi – uzimaju se koordinate, va`ne to~ke na toponimu (npr. za nalazi{te rijeka Glina kod Gline uzimaju se koordinate glavnog mosta preko rijeke Gline kod Gline)

7 Podatak o~itan s karte 1:100 000 za koji je poznat lokalitet (npr. Veliki Palud kod Rovinja, lokva Palvanja na Cresu) koji se moè prona}i na karti

8 Podatak o~itan s karte 1 : 50 000 za koji je poznat lokalitet (npr. bara âmbina, Velo blato na Pagu) koji se moè prona}i na karti

9 Podatak o~itan s karte 1 : 25 000 za koji je poznat lokalitet (npr. potok Suha ri~ina u Novom Vinodolskom, [mitovo jezero kod Ogulina) koji se moè prona}i na karti

10 Podatak o~itan s karte 1:5000 za koji je poznat lokalitet (npr. u{}e Mure u Dravu, izvor Ljute u Konavlima) koji se moè prona}i na karti

11 GPS-om uzet podatak

3.3. Ugroènost stani{taFauna vretenaca Hrvatske ne moè opstati u svom sada{njem sastavu ako je ne za{titimo i ne poradimo na o~uvanju njezinih najvrjednijih vodenih stani{ta koje bi trebalo umreìti u jedinstvenu ekolo{ku mreù. To zna~i da treba poduzeti razli~ite postupke aktivne za{tite i

25

njima upravljati. Dana{nja je fauna vretenaca istodobno posljedak pri-rodnih ~imbenika, ali i za faunu vretenaca prihvatljivih (npr. ribnjaci, kr{ke lokve) i neprihvatljivih (npr. meliorativni zahvati, vodospreme, kanaliziranje vodotoka) ljudskih djelatnosti. Dobar }e dio njihovih vodenih stani{ta stoga u budu}nosti ovisiti o tehni~kim zahvatima ~i{}enja mulja i vegetacije, produbljivanju i sli~nim djelatnostima. Promjene u vodnom reìmu, zatrpavanje ili prirodno zarastanje, prekomjerno iskori{tavanje prirodnih dobara, uno{enje stranih vrsta i one~i{}ivanje vodotoka, razlozi su ugroènosti mo~varnih i vodenih stani{ta Hrvatske. Neka od ~ovjekovom rukom stvorenih stani{ta, kakvi su primjerice stari ribnjaci, tako|er se mogu uvrstiti u viso-ko vrijedna stani{ta za vretenca. Ipak, i oni su danas sve ugroèniji zamiranjem uzgoja ribe. Kr{ki vodeni ekosustavi su najosjetljiviji. Lako mogu biti one~i{}eni otpadnim vodama, gradnjom vodosprema razli~ite namjene, melioracijskim zahvatima ili intenzivnom poljopri-vredom (RADOVI} 1999).

Hrvatska, sre}om, jo{ ima prostrana prirodna vodena podru~ja, {to je jedna od najve}ih vrijednosti biolo{ke i krajobrazne raznolikosti, posebice u zapadnoj i srednjoj Europi. S druge strane, vla`na su stani{ta najugroènija prirodna podru~ja u Hrvatskoj. Stoga su izdvojena kao prioritetna, pa nu`no treba razviti posebnu strategiju i akcijski plan da bi se za{titila i o~uvala. Bogatstvo vretenaca, kukaca koji ovise o vodi, jedan je od bitnih pokazatelja vrijednosti stani{ta, a broj ugroènih vrsta upozorava na potre-bu aktivne za{tite i o~uvanja. Kada izdvajamo posebnosti, moramo spome-nuti 16 kaskadno spojenih Plitvi~kih jezera, poplavne zone porje~ja Save, Drave, Mure i Dunava, gdje su se razvila me|unarodno va`na mo~varna stani{ta. Rije~ je o Ramsarskim podru~jima – Lonjskom polju, Kopa~kom ritu i o jedinstvenoj delti rijeke Neretve ili o Vranskom jezeru s velikim tr{}akom. U va`na stani{ta ulaze i mo}ne kr{ke rijeke te male kr{ke barice, lokve ili blatine poput Velog blata na Pagu (RADOVI} 1999).

Hrvatska je fauna vretenaca na raskri`ju utjecaja okolnih regija gdje se mije{aju utjecaji istoka i zapada, sjevera i juga. Rasprostiranju vretenaca

Tablica 4. Opis pokazatelja primijenjenih pri procjeni ugroènosti vretenaca Hrvatske.

Pokazatelj Kriteriji za procjenu Kategorija

Vrijeme zadnjeg nalaza Nema novijih nalaza RE

Ukupni broj nalaza Vrlo malo nalaza CR

Ukupni broj (razumno udaljenih) nalazi{ta Vrlo malo nalazi{ta CR

Posebni stani{ni prohtjevi Uski stani{ni prohtjevi ili izrazita ugroènost stani{nog tipa CR, EN

Vremenska raspodjela nalaza Ve}i broj starijih nalaza/manji broj novijih nalaza EN

Prostorna raspodjela nalaza Ograni~ena prostorna raspodjela ili raspr{enost malog broja nalaza EN, VU

Rasprostranjenost u Europi Granica europske rasprostranjenosti u Hrvatskoj VU

Ugroènost svojti u susjednim zemljama

Ve}a kategorija ugroènosti u susjednim podru~jima – manja mogu}nost prirodne rein-trodukcije

RE, CR, EN, VU, NT, LC, DD

Svi pokazatelji Dovoljno vremenskih, prostornih i ekolo{kih podataka, ali nedovoljno za procjenu NT, LC, DD

Vrste koje nisu procjenjivane Vrste za koje sa sigurno{}u moèmo tvrditi da nikada nisu (i ne}e biti) rasprostranjene u Hrvatskoj NE

26

je najve}a zapreka nesumnjivo Dinarsko gorje, koje se pruà u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Ono sprje~ava prodor sredozemne klime dublje u kontinentalni dio Hrvatske te tako vi{e omogu}uje prodor vrsta sa sjevera na jug i obratno nego mije{anje faunisti~kih utjecaja istoka i zapada. Osnovna podjela Hrvatske je u odonatolo{kom smislu jednostavna, pa s obzirom na faunu vretenaca izdvajamo:(1) kontinentalnu nizinsku Hrvatsku,(2) gorsku Hrvatsku i(3) sredozemnu Hrvatsku.

Sva obilje`ja tih regija utje~u i na faunu vretenaca. Refugijska fauna iz isto~nog se Sredozemlja {iri prema sjeveru i zapadu, i nailazi na plani-ne, prirodnu zapreku rasprostiranju sredozemne klime, pa tako i svoje rasprostranjenosti. Tu moèmo spomenuti vrste: Lindenia tetraphylla, Caliaeschna microstigma, Calopteryx balcanica, kojima je Hrvatska sjeverna granica rasprostranjenosti. Dalje na zapad ne seù vrste Coenagrion ornatum, Orthetrum ramburii, a dalje na istoku ne}emo vidjeti Orthetrum coerulescens koji ìvi u zapadnom Sredozemlju, a u Hrvatsku ulazi i mije{a se s populacijama Orthetrum ramburii u jed-nom dijelu svog areala. Invazijska fauna prodire s istoka i rasprostra-njena je u nizinskoj Hrvatskoj. Tako Hrvatska postaje jugozapadna granica rasprostranjenosti vrste Aeshna viridis ili ju`na granica raspro-stranjenosti vrsta Epitheca bimaculata i Leucorrhinia caudalis.

3.3.1. Kontinentalna nizinska HrvatskaNizinska kontinentalna regija osobita je po teku}icama sporog toka i njihovim poplavnim podru~jima. Uz rije~ne tokove, mrtve i/ili gdje-kad proto~ne rukavce, bare, mo~vare i poplavna podru~ja, ovdje se danas posebice izdvajaju antropogena stani{ta (ribnjaci, {ljun~are, gli-nokopi, kanali) koja svojom raznoliko{}u utje~u na faunu i odràvaju njezin raznolik sastav.

Rije~ni tokovi (rijeke mirnog tijeka) kontinentalne nizinske Hrvatske (Save, Drave ili npr. Dunava) omogu}uju razvoj i veliku brojnost vrsta (Slika 13), kao {to su: Stylurus flavipes, Ophiogomphus cecilia, Anaciaeschna isoceles ili Aeshna grandis, ali privla~e i one vrste koje naj~e{}e ìve pri staja}im vodama, npr. Lestes virens, Coenagrion pulchellum, Sympetrum vulgatum. Sve te rijeke kroz Hrvatsku teku {irokim koritom, a prati ih pojas obalne vegetacije vrba i topola te povremeno {iri ili uì pojasi mo~varne vegetacije (trske, {a{eva). Du` tih velikih rijeka, pogotovo prema u{}u Drave u Dunav, puno je

mrtvih rukavaca, kao i onih koji su povremeno proto~ni. Budu}i da ti rukavci imaju bogatije obrasle obale i znatnije razvijenu mo~varnu vegetaciju, podràvaju razvoj velikog broja vrsta. Od vrsta s crvenog popisa tu su Leucorrhinia caudalis, Lestes virens, Epitheca bimaculata, Sympetrum flaveolum. Rijeke su najugroènije izravnavanjem, pro-dubljivanjem i utvr|ivanjem obala, prekomjernim iskori{tavanjem {ljunka, gradnjom hidroenergetskih sustava, one~i{}ivanjem otpadnim vodama te intenzivnom poljoprivredom na okolnim poljima. Izrazit je problem i planirani razvoj rije~nog prometa u Hrvatskoj, primjerice kanaliziranje rijeke Save (RADOVI} 1999).

Uz rije~ne tokove razmje{tene su i bare, koje su po svojim obilje`jima plitke, svjetlo prodire do dna, {to i ondje omogu}uje razvoj bilja. Tu moèmo na}i vrste Lestes macrostigma, Sympetrum flaveolum ili npr., u barama dravskog ili dunavskog rita, Anax parthenope, Hemianax ephi-ppiger, Somatochlora flavomaculata ili Coenagrion pulchellum. U bare smje{tene u {umi i na krajnjem sjeveru Hrvatske zalutat }e i Aeshna viridis (Slika 14). Mo~vare kao zadnji stadij razvoja vodenih ekosustava postoje kao dio ve}ih poplavnih podru~ja ili na rubovima ribnjaka i starih rukavaca. Tu u velikom broju ìvi mnogo uobi~ajenih vrsta, ali

Slika 13. Rijeka Drava kod Narda, FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

27

i dosta ugroènih i rijetkih. Moèmo tako izdvojiti vrijedna podru~ja koja se isti~u zbog bogatstva faune koju podràvaju – Lonjsko ili Jelas polje. Lonjsko polje nadlije}u Leucorrhinia caudalis, Anaciaeschna isoceles, Ophiogomphus cecilia, Lestes virens, Lestes barbarus, Epitheca bimaculata, Sympetrum fonscolombii i brojne druge rijetke vrste. Nekima odgovaraju stari i mrtvi rukavci, nekima glavni tok rijeke Save ili umo~varena plitka podru~ja, bare i ribnjaci, a sve to sjedinjuje povre-meno plavljeno Lonjsko polje. Jednako je jedinstven i Kopa~ki rit (Slika 15). U jednom obilasku toga rezervata u sun~ano srpanjsko popod-ne moèmo vidjeti vrste Erythromma najas, Coenagrion pulchellum, Coenagrion ornatum, teritorijalnog Anax parthenope i mnoge druge s crvenog popisa. Poplavna podru~ja su najugroènija isu{ivanjem zbog promjene vodnih reìma melioracijama. One ih svode na poljoprivred-ne povr{ine i dovodne/odvodne kanale. U mo~varama prirodni proces eutrofikacije ubrzava poljoprivreda uno{enjem dodatnih organskih tvari u vodu (RADOVI} 1999).

Antropogena stani{ta (Slika 16), kao {to su {ljun~are, glinokopi, bazeni, pojili{ta, akumulacijska jezera, kanali i kanalizirani dijelovi vodotoka, odgovaraju vretencima. Najbolji primjer su brojne {ljun~are

Slika 14. Stari rukavac rijeke Drave, FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©. Slika 15. Poplavno podru~je Kopa~kog rita, FOTO: SLAVKO STRUNA©.

Slika 16. Zamo~vareni dio maksimirskoga petog jezera, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

28

na kojima moèmo na}i Sympetrum depressiusculum, Lestes dryas ili Sympetrum pedemontanum, ina~e vrlo rijetku vrstu u Hrvatskoj. Ta su stani{ta me|utim ~esto ugroèna prekomjernim iskori{tavanjem ili zatrpavanjem (otpadom) kad ih korisnik napu{ta.

Stari ribnjaci (Dragani}i, Crna Mlaka) faunisti~ki su osebujni jer su se s godinama i ekstenzivim iskori{tavanjem znatno pribliìli prirodnim jezerskim stani{tima ili ~ak mo~varama. Leucorrhinia pectoralis, Lestes virens, Epitheca bimaculata, Erythromma najas, Coenagrion pulche-llum stanovnici su takvih stani{ta. Na àlost, stari ribnjaci nestaju zbog neisplativosti ribnja~arstva, {to uzrokuje zarastanje, sukcesiju i presu{ivanje.

3.3.2. Gorska HrvatskaGorska Hrvatska uz srednji, dinarski, masiv obuhva}a i izdvojeno gorje u panonskom dijelu Hrvatske. Stani{ta ove regije s obzirom na zna~ajke faune vretenaca obuhva}a i staja~ice i teku}ice. U gorskom dijelu Hrvatske najvrjednija stani{ta za vretenca su rijeke, potoci i poplavna polja te lokve i jezera (prirodna i antropogena).

Plitvi~ka jezera izdvajaju se bogatstvom vrsta vretenaca kao prekrasan gorski sustav prirodnih jezera. Ona ujedinjuju cijeli niz zanimlji-vih stani{ta (jezera, cretovi, potoci, slapi{ta), pa tako od vretenaca moèmo na}i Lestes dryas, Lestes virens, Lestes sponsa, Aeshna grandis, Anaciaeschna isoceles, Orthetrum ramburii. Ugroèna su prirodnim zarastanjem koje je ubrzano otpadnim vodama i prekomjernim iskori{tavanjem za turisti~ke potrebe.

Creti{ta, bilo da su na niòj ili vi{oj nadmorskoj visini, s ~istim kiselim vodama i vrlo bujnom vegetacijom, pogodna su mjesta za razvoj vrsta kao {to su Sympetrum flaveolum, Lestes virens ili Coenagrion ornatum (Slika 17). Cretovi su ugroèni zarastanjem i isu{ivanjem, a zbog malog broja i malih povr{ina pripadaju kriti~no ugroènim stani{tima u Hrvatskoj (RADOVI} 1999).

Sli~no kao i creti{ta, ako su smje{tene u {umi, gorske i planinske lokve ~esto imaju kisele vode, a i obale obrasle vegetacijom. Manje su bogate vrstama vretenaca, ali vrste koje ovdje prebivaju nisu manje va`ne: Lestes dryas, Coenagrion pulchellum ili Sympetrum flaveolum. Lokve na gorskom kr{kom i ogoljelom podru~ju po sastavu su faune vretenaca sli~nije onima uz obalu, ali su od njih manje bogate bro-jem vrsta. Tako ovdje nalazimo Lestes barbarus, Orthetrum ramburii,

Sympetrum vulgatum. Lokve su ve}inom ovisne o odràvanju, pa tako sa smanjivanjem ekstenzivnog sto~arstva polagano nestaju. Ugroène su i otpadom te unosom riba, ~esto alohtonih vrsta.

Gorski izvori, potoci, rijeke i kr{ka poplavna polja izrazita su osobina hrvatskog kr{a. Gorska oka su izvori gorskog dijela Hrvatske koji zbog kr{kog terena dobivaju specifi~an izgled. Izdvaja ih vrlo uzak promjer, izrazita dubina i ~isto}a vode. Faunisti~ki spajaju lokve i druge staja}ice i potoke, pa tako moèmo nai}i na Lestes virens, Lestes

Slika 17. Cret Blatu{a na Banovini, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

29

barbarus, Sympetrum fonscolombii, Orthetrum ramburii. Takvi su izvori ugroèni pretjeranim iskori{tavanjem vode za opskrbu pitkom vodom, ali i one~i{}enjem. Na njih se nastavljaju gorski potoci (Slika 18) ili rijeke kamenitog i {ljunkovitog dna, s manje mo~varne, ali dosta vodene vegetacije. Ugroèni su nepotrebnim kanaliziranjem i utvr|ivanjem obala te pretvaranjem u velike vodospreme, ~ime se gubi okolno poplavno podru~je, a i neke vrijedne vrste. Tako|er postaju ubrzano ugroène otpadnim vodama, poljoprivrednim djelatnostima ili promjenama vodnog reìma, ~ime se znatno mijenjaju kao stani{te pogodno za razvoj vretenaca. Potoke nastanjuje u nas razmjerno ~est Cordulegaster heros (Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatak II), a gorske rijeke sporog toka, kao {to su Dobra ili Mre`nica, npr. Lestes virens, Somatochlora flavomaculata i Aeshna grandis. Gorska kr{ka, vla`na ili poplavna polja (Slika 19) sezonski, ali i godi{nje se hidrolo{ki mijenjaju, ovisno o koli~ini padalina. U

Slika 18. Gorski potok na @umberku, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

Slika 19. Vrhovinsko polje, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

30

prolje}e ih naj~e{}e moèmo na}i u maksimumu, a iznad njih u pre-letu vrste kao {to su Lestes dryas, Sympetrum flaveolum, Sympetrum meridionale.

Antropogena stani{ta u gorju uglavnom su akumulacije, poneki kana-lizirani potok ili obzidana lokva. Njihova fauna naj~e{}e se sastoji od obi~nih vrsta (Anax imperator, Crocothemis erythrea, Aeshna mixta), ali ovisno o stupnju prirodnosti ovdje moèmo na}i i ve} spomenutu faunu lokava ili potoka, ovisno o proto~nosti stani{ta.

3.3.3. Sredozemna HrvatskaJadranski dio Hrvatske obiljeàvaju mo~vare (lokve, slatine, blatine, poplavna polja i jezera) i rijeke sa svojim, faunom specifi~nim, izvori{nim dijelovima, u{}ima i deltama. Tu se izrazito osje}a utjecaj sredozemne klime na sastav faune, pa zato tu odonatolo{ku regiju nazivamo sredoze-mnom. Stani{ta su raspore|ena i po obali i po otocima.

Mo~vare uz Jadransko more vrijedne su zbog cijelog niza vrsta sredo-zemne rasprostranjenosti. Kr{ke lokve su plitke i povremene, a mogu biti nastanjene vrstama Chalcolestes viridis, Chalcolestes parvidens, Lestes virens, Sympetrum depressiusculum, Sympetrum meridionale. Kr{ke lokve (Slika 20) su kroz vrijeme odràvali ljudi, pa su u osnovi ugroène prirod-nom sukcesijom jer se sa smanjenjem ekstenzivne sto~arske proizvodnje smanjilo i njihovo ~i{}enje i odràvanje (RADOVI} 1999). Unos naj~e{}e alohtonih vrsta riba (posebice gambuzije) tako|er znatno mijenja njiho-vu ukupnu faunu. Blatinama zovemo mo~varna stani{ta koja moèmo prona}i du` na{e obale i na otocima (npr. na Cresu, Pagu i Mljetu), a oso-bite su po {irokom pojasu mo~varne vegetacije i muljevitom – blatnom dnu. Vrste su koje nadlije}u pojas trske i dominiraju takvim stani{tem npr. Hemianax ephippiger, Anax parthenope, Anaciaeschna isoceles, Lindenia tetraphylla ili Selysiothemis nigra. Slatine su smje{tene uz more. Ki{nica se mije{a s morem i stvara bo~atu vodu. Dosta vrsta vretenaca dobro podnosi sol, pa }e se ~esto vrste slatina i blatina poklapati. Tako moèmo na}i vrste Anaciaeschna isoceles i Anax parthenope ili Selysiothemis nigra. I slatine i blatine mogu biti ugroène prirodnim sukcesijskim procesi-ma, kao i iskori{tavanjem vode za natapanje okolnih polja, a jednako se iskori{tavaju i poplavna polja. Ona nastaju u izvori{nom dijelu vodom bogatijih jadranskih rijeka ili se rijeke razlijevaju kr{kim poljima kojima protje~u (Slika 21). Gdjekad su ti dijelovi ispresijecani kanalima (npr. Konavli) koji i sluè za natapanje. Tu }e se na}i Sympetrum meridionale, Sympetrum fonscolombii, ali i neke vrste vezane za teku}e vode ako su

kanali proto~ni (Calopteryx balcanica). Kao primjer jezera uz Jadransko more moèmo izdvojiti najve}e prirodno jezero u Hrvatskoj – Vransko jezero kod Biograda. Okruèno je bujnom trskom, plitko svojim ve}im dijelom, pa prelazi u mo~varu. Svaki njegov dio privla~i pokoju vrstu pa ih se skupi pozama{an broj. Neke od njih su Coenagrion pulchellum, Lindenia tetraphylla, Selysiothemis nigra, Erythromma najas, Brachytron pratense, Anaciaeschna isosceles, Hemianax ephippiger, Sympetrum meri-dionale.

Kr{ka vrela, tj. izvori rijeka, nisu faunisti~ki bogata, ali u {irem okru`ju povezana s potocima, a ~esto i poplavnim travnjacima tvore vrijedna stani{ta. Tu moèmo na}i npr. vrstu Lestes virens. Potoci, ~esto bujnom vegetacijom obraslih obala, posebno obiluju vodenim biljem, pa ih nadlije}u npr. Caliaeschna microstigma i Calopteryx balcanica. Kr{ka vrela, koja izme|u ostalog mogu posluìti kao izvori pitke vode, ugroèna su zbog specifi~nosti kr{a. Vode se u kr{kom podru~ju gube u podzemlju, s malom mogu}no{}u samopro~i{}avanja. Tako one~i{}enje s mjesta poni-ranja moè uzrokovati one~i{}enje vrela. Rijeke su pod utjecajem svog orografskog slijeva, tj. podru~ja s kojega bi oborinske vode u odnosu na nagib zemlji{ta mogle povr{inski pritjecati u neki tok. Tako one~i{}enje u

Slika 20. Kr{ka lokva u Sredozemlju, FOTO: NINO MIHOKOVI}©.

31

{irem okru`ju rijeke ugroàva njezinu ~isto}u. Poljoprivredne aktivnosti, uporaba {pilja i jama kao odlagali{ta otpada, one~i{}enje teku}ica otpad-nim vodama, sve to u kr{u ima puno ve}i utjecaj no drugdje (RADOVI} 1999). Hrvatska ima nekoliko vrijednih kr{kih rijeka jadranskog slijeva. Moèmo izdvojiti Krku, Cetinu, Zrmanju i Neretvu. S obzirom na posebnost kr{kog terena svaka od njih ima i mreù pritoka kao i dije-love gdje se razlijeva, pa se stvaraju poplavna polja. Te dijelove uz rijeke opravdano moèmo nazvati »kr{kim oazama«. Vrste su vretenaca koje moèmo na}i na srednjem dijelu toka jedne takve rijeke Calopteryx bal-canica, Anaciaeschna isoceles, Chalcolestes parvidens, Ceriagrion tenellum. U{}a se izdvajaju mirnijim protokom vode, kao i pro{irenjem toka, poplavljivanjem okolnih livada, koje je obi~no smanjio ~ovjekov utjecaj, a mo~varni pojas, {iri ili uì, u donjem je toku gotovo redovit. Tu je velika bioraznolikost pa moèmo vidjeti vrste Anaciaeschna isoceles, Lindenia tetraphylla, Orthetrum ramburii i nekoliko vrsta roda Sympetrum. Jedina je prava delta u Hrvatskoj delta rijeke Neretve (Slika 22). Unato~ meli-oracijskim zahvatima kojima je dio njezinih mo~vara do sada isu{en, Neretva je rijeka ~ije u{}e ostaje uglavnom sa~uvan prirodni fenomen koji stvara mno{tvo razli~itih stani{ta. Mo~varna stani{ta, sam tok rijeke i njezini pritoci, mreà umjetnih kanala, obilna vegetacija ({a{, trska,

rogoz), sve to pogoduje rastu broja vretenaca. Ali njezinoj delti prijeti dodatno isu{ivanje, ~emu pomaè razvoj poljoprivrede ili gradnja novih vodosprema, a i one~i{}enje predvidljivim intenziviranjem poljoprivrede, pa za{titi i o~uvanju sredozemnih mo~vara Neretve treba posvetiti poseb-nu pozornost i pa`nju. Selysiothemis nigra, Somatochlora flavomaculata, Coenagrion ornatum, Ceriagrion tenellum, Calopteryx balcanica, Lestes barbarus, Lindenia tetraphylla i Lindenia sp., potencijalno nova svojta nedavno otkrivena (BOGDANOVI} 2006) samo ondje, neke su od vrsta koje u velikom broju nastanjuju deltu Neretve.

Antropogena stani{ta uz more razli~iti su kanali (Ston) i akumulacije, solane, {ljun~are, pje{~anici, umjetne depresije sli~nog faunisti~kog sastava kao lokve i otvorene gu{terne. Na najve}oj akumulaciji, Peru~i na rijeci Cetini, zbog velikih je oscilacija razine vode onemogu}eno znatnije razmnoàvanje vretenaca. Op}enito, akumulacije koje nastaju za potrebe hidroelektrana imaju vodni reìm koji ometa razvoj vretenaca. S druge strane, kanali sporog protjecanja vode ~ine ekolo{ki sustav koji je po svojim zna~ajkama na prijelazu izme|u teku}ih i staja}ih voda, a zamjenjuje nekada{nje spore potoke. Zato je ovaj tip umjetnih vodenih povr{ina stani{te mnogih rijetkih vrsta (Ceriagrion tenellum, Calopteryx balcanica).

Slika 21. Kr{ko poplavno polje uz rijeku Cetinu, FOTO: MA{A LJU{TINA©.

Slika 22. Delta Neretve, FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

32

3.4. Crveni popis vretenacaIako nije pro{lo mnogo vremena od objavljivanja prvog Crvenog popisa vretenaca Hrvatske (FRANKOVI} 2006), velika koli~ina novi-jih podataka, kao i ra{~lamba ugroènosti stani{ta, donijele su ne{to druga~iju sliku ugroènosti vretenaca u Hrvatskoj (Tablica 5). Ukupan broj svojta uvr{ten u novi crveni popis ostao je nepromije-njen. Promijenjeni su me|utim statusi pojedinih svojta.

Izumrle svojte (EX)U Hrvatskoj nije zabiljeèna nijedna potpuno izumrla svojta vretenaca.

Regionalno izumrle svojte (RE)Regionalno izumrlim svojtama smatramo one svojte koje su posve sigurno i posljednjom jedinkom nestale iz Hrvatske ili (u slu~aju svoj-ta s izrazitom selidbenom snagom) vi{e ne (povremeno) naseljavaju Hrvatsku. Na temelju postoje}ih podataka samo dvije svojte smatra-mo regionalno (na podru~ju Hrvatske) izumrlima:

• sjeverna zelenka (Somatochlora metallica)• crni strijelac (Sympetrum danae)

Kriti~no ugroène svojte (CR)U kriti~no ugroène ubrojene su one svojte koje su prema pristupa~nim pokazateljima uglavnom zastupljene sa svega nekoliko nalaza ili nalazi{ta ili su uz to i vezane za izrazito ugroène ili rijetke tipove stani{ta. [est je vrsta suo~eno s iznimno visokim rizikom od izumi-ranja u Hrvatskoj:

• velika zelendjevica (Lestes macrostigma)• zeleni kralj (Aeshna viridis)• konavoski knez (Caliaeschna microstigma)• crnkasti strijelac (Sympetrum pedemontanum)• mo~varni strijelac (Sympetrum depressiusculum)• crni tresetar (Leucorrhinia caudalis)

Ugroène svojte (EN)Za ugroène svojte osobito je da imaju uske stani{ne prohtjeve ili su vezane uz izrazito ugroène stani{ne tipove, ograni~ene su rasprostra-njenosti ili su im malobrojne populacije izrazito to~kasto raspr{ene.

Prema pristupa~nim podatcima pet je vrsta suo~eno s vrlo visokim rizikom od nestajanja iz hrvatske faune:

• veliki kralj (Aeshna grandis)• jezerski rego~ (Lindenia tetraphylla)• proljetna naran~ica (Epitheca bimaculata)• veliki tresetar (Leucorrhinia pectoralis)• pa{ka ~ipkica (Selysiothemis nigra)

Osjetljive svojte (VU)Osjetljive svojte suo~ene su s visokim rizikom od izumiranja u Hrvatskoj zbog ograni~ene (uske) rasprostranjenosti te malobrojnih i to~kasto raspr{enih populacija koje su obi~no na rubu europskoga podru~ja rasprostranjenosti. Ovdje ubrajamo dodatnih pet vrsta:

• mala zelendjevica (Lestes virens)• mala crvendjevoj~ica (Ceriagrion tenellum)• grof skitnica (Hemianax ephippiger)• rogati rego~ (Ophiogomphus cecilia)• jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum)

Gotovo ugroène svojte (NT)Gotovo je ugroèna ona svojta koja sada ne zadovoljava kriterije za neku od vi{ih kategorija ugroènosti, ali je blizu takvoj procjeni ili je razumno pretpostaviti takvu procjenu u budu}nosti. Dvanaest vrsta je na granici ugroènosti na podru~ju Hrvatske:

• sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus)• sjeverna zelendjevica (Lestes sponsa)• gorska zelendjevica (Lestes dryas)• velika crvenookica (Erythromma najas)• isto~na vodendjevoj~ica (Coenagrion ornatum)• ljupka vodendjevoj~ica (Coenagrion pulchellum)• ùti ban (Anaciaeschna isosceles)• mali car (Anax parthenope)• plitvi~ka zelenka (Somatochlora flavomaculata)• mali strijelac (Sympetrum vulgatum)• ju`ni strijelac (Sympetrum meridionale)• ù}kasti strijelac (Sympetrum fonscolombii)

33

Najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC)[iroko rasprostranjene i u~estale svojte ubrajaju se u ovu kategoriju jer nema razumne sumnje u njihovu ugroènost. U Hrvatskoj nijednu vrstu nismo ubrojili u tu kategoriju.

Nedovoljno poznate svojte (DD)Zbog nerije{enoga sistematskog poloàja ili nedostatka odgovaraju}ih podataka, {est je vrsta tako ozna~eno:

• dalmatinska konjska smrt (Calopteryx balcanica)• isto~na vrbova djevica (Chalcolestes parvidens)• istarski rego~ (Gomphus pulchellus)• neretljanski rego~ (Lindenia sp.)• zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens)• isto~ni vilenjak (Orthetrum ramburii)

Tablica 5. Broj svojta na popisu vretenaca Hrvatske i u pojedinoj kategoriji ugroènosti te njihov postotni udio u ukupnom broju zabiljeènih svojta u Hrvatskoj.

Kategorija Broj svojta Postotni udio

EX 0 0

RE 2 2,7

CR 6 8,0

EN 5 6,7

VU 5 6,7

NT 12 16,0

LC 0 0

DD 6 8,0

Neugroène 34 45,2

Brisane s popisa 5 6,7

Ukupno 75 100,0

4. REGIONALNO IZUMRLE SVOJTE (RE)

36

Stru~ni naziv svojte: Somatochlora metallica (Vander Linden, 1825)

Engleski naziv svojte: Brilliant Emerald

Sinonimi: Libellula metallica Vander Linden, 1825

Podred: Anisoptera

Porodica: Corduliidae

Kategorija ugroènosti: RE

Kriterij: Osim starijih literaturnih podataka, nema nijednog podatka i/ili primjerka ove vrste zabiljeèna u Hrvatskoj u protekle 82 godine.

Uzroci ugroènosti: Nisu poznati. Ju`na granica rasprostranjenosti. Klimatske promjene (prirodne i antropogene).

Rasprostranjenost: Eurosibirskog je rasprostranjenja, a populacije se prorje|uju prema ju`noj Europi gdje je vrsta ograni~ena na visoko-planinska jezera i planinske potoke. Najblià nalazi{ta novijeg doba nalaze se u Sloveniji, na Bohinjskom jezeru i Planini pri Jezeru, gdje je vrsta kriti~no ugroèna.

Opis svojte: Iako boja tijela donekle ovisi o starosti jedinke, sjever-na je zelenka sjajnije zelena od ostalih zagasito zelenih pripadnika svoga roda. Popre~na ùta pruga potpuno spaja bo~ne ùte pjege na ~elu. Drugi i tre}i zad~ani koluti} obdareni su malim bo~nim ù}kastim pjegama koje su ve}e u ènki nego u mu`jaka. Prsi{te je potpuno zeleno i nema nikakvih ùtih oznaka. Krila su prozirna, a jedino njihova osnovica ima boju jantara. Pterostigma je svjetlosme|e boje. Gornji zad~ani nastavci mu`jaka dugi su koliko i deveti i deseti zad~ani koluti} zajedno, a na njihovim vanjskim stranama uo~ljiva su dva razmaknuta zubi}a. Leglica ènki vrlo je izraèna, duga gotovo kao posljednja dva zad~ana koluti}a, kljunasta oblika, s o{trim vrhom i usmjerena gotovo okomito nadolje.

Veli~ina: 50–55 mm, zadak 37–44 mm, duìna stra`njeg krila 34–38 mm

Stani{te i ekologija svojte: Sjeverna zelenka u sjevernoj Europi ìvi u nizinama, leti oko sporih rijeka ili uz rubove jezera, a gdjekad lovi i u {umi, daleko od vode. Ju`nije se li~inke sjeverne zelenke razvijaju i u staja}im ili sporoteku}im vodama, ali rijetko }emo ih na}i na nad-morskim visinama niìm od 1000 m. Ve}inom biraju planinska jezera i lokve ili umjetno stvorene kanale u {umama. Mu`jaci nadgledaju svoje podru~je lete}i skrovito uz rub vode, a zatim se sklanjaju}i na vrhove

Sjeverna zelenka

Slika 23. Mu`jak sjeverne zelenke (Somatochlora metallica); Fig. 23 – Male Brilliant

37

Emerald – FOTO: WILLEM-JAN HOEFFNAGEL – SAXIFRAGA FOUNDATION©

kro{anja stabala. @enke polaù jaja{ca same, dodiruju}i leglicom vodu, mulj, mahovinu i sli~ne mekane podloge na zasjenjenim mjestima. U dodiru s vodom jaja{ca nabubre, te se prihvate na potopljene biljke ili plutaju}e biljne ostatke. Li~inke miruju u mulju ili izme|u biljaka, a razvoj im traje dvije ili tri godine. Razdoblje leta po~inje kasno u svib-nju, a traje do rujna. Od lipnja do kolovoza ima ih najvi{e.

Postoje}e mjere za{tite: –

Prijedlog mjera za{tite: –

Karta 2. Pretpostavljena nekada{nja rasprostranjenost sjeverne zelenke u Hrvatskoj; Map 2 – Presumed former distribution of Brilliant Emerald in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

38

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum danae (Sulzer, 1776)

Engleski naziv svojte: Black Darter

Sinonimi: Libellula scotica Donovan, 1811., Libellula nigra Vander Linden, 1825., Libellula veronensis Charpentier, 1825., Libellula nigri-cula Eversmann, 1836

Podred: Anisoptera

Porodica: Libellulidae

Kategorija ugroènosti: RE

Kriterij: Osim starijih literaturnih podataka i jednog primjerka u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju (okolica Zagreba,1899), nema ni jednog podatka i/ili primjerka zabiljeèna u Hrvatskoj u proteklih 107 godina.

Uzroci ugroènosti: Nisu poznati. Ju`na granica rasprostranjenja. Klimatske promjene (prirodne i antropogene).

Rasprostranjenost: Vrsta je cirkumborealnog rasprostranjenja. Najbrojnija je u srednjoj i sjevernoj Europi, dok je na ju`nim granicama areala ograni~ena na vi{e nadmorske visine. U Hrvatskoj postoje nalazi vrste iz okolice Zagreba, a stari je nalaz iz Dalmacije – dvojben.

Opis svojte: Crni strijelac je najmanji me|u strijelcima i jedini koji sazrijevanjem ne postaje crvenkasto naran~ast, nego taman, gotovo potpuno crn, uklju~uju}i i pterostigmu. Krila su u oba spola uglav-nom bezbojna. Na bazi stra`njeg para krila moè biti mala ùta pjega. Boja mu`jaka varira od potpuno crne do crne, sa ùtim prugama po oprsju i pjegama na po~etku i zavr{etku zatka. @enke, koje su cijele ùtosme|e, osobite su po crnom trokutu na gornjem dijelu oprsja, crnim bo~nim stranama zatka i velikim crnim pjegama na gornjoj strani osmog i devetog koluti}a zatka. Noge su u oba spola potpuno crne. Gledano s bo~ne strane zatka, leglica ènki prema zatku tvori pravi kut, kao i u malog strijelca. Prednja kukasta izbo~ina na sekun-darnom je spolnom organu mu`jaka velika.


Stani{te i ekologija svojte: Vrsta sjevernog rasprostranjenja, osu|ena na visoke nadmorske visine u ju`nim dijelovima Europe. Stani{te su joj staja}e, zakiseljene vode, treseti{ta, ali i lokve i barice na visinama i preko 2000 m. Crni strijelac je sklon lutanju kao i druge vrste strije-

Crni strijelac

Slika 24. Mu`jak crnog strijelca (Sympetrum danae); Fig 24 – Male Black Darter, FOTO:

39

MATJA` BEDJANI~©.

laca. @enka jaja polaè na rub vode, i to naj~e{}e na vla`nu mahovinu, biljne ostatke ili mulj. Li~inke ìve u pli}inama na dnu ili me|u poto-pljenim biljem. Razvoj im traje oko dva mjeseca. Razmnoàvaju se pred kraj jutra, kada zatopli. Par se smjesti na vegetaciju, a nakon pare-nja ènka, katkad u pratnji mu`jaka, traì pogodno mjesto za polaga-nje jaja{aca. Sezona leta po~inje krajem lipnja, a zavr{ava po~etkom studenoga. U nas je zabiljeèn u kolovozu i rujnu.

Postoje}e mjere za{tite: –

Prijedlog mjera za{tite: –

Karta 3. Nekada{nja rasprostranjenost crnog strijelca u Hrvatskoj; Map 3 – Former distribution of Black Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

40

5. KRITI^NO UGRO@ENE SVOJTE (CR)

41

42

Stru~ni naziv svojte: Lestes macrostigma (Eversmann, 1836)

Engleski naziv svojte: Dark Spreadwing

Sinonimi: Lestes picteti Selys, 1840

Podred: Zygoptera

Porodica: Lestidae

Kategorija ugroènosti: CR

Kriterij: U proteklih 157 godina samo je dvaput zabiljeèna u Hrvatskoj

Uzroci ugroènosti: Razmjerno rijetka vrsta to~kaste rasprostranje-nosti u Europi, agrotehni~ki zahvati u stani{tima.

Rasprostranjenost: Vrsta je palearkti~ke rasprostranjenosti s nizom izoliranih populacija diljem ju`ne i srednje Europe. Populacije postaju sna`nije prema isto~nom dijelu areala koji se prostire do mongolskih stepa. U Hrvatskoj postoji nalaz vrste iz okolice Osijeka s po~etka dvadesetog stolje}a, a 94 godine poslije otkrivena populacija velike zelendjevice u blizini Karlovca vjerojatno je povezana s nedalekom populacijom vrste u Sloveniji.

Opis svojte: Velika zelendjevica ve}a je i robusnija od ve}ine zelen-djevica. Glava, oprsje te ve}i dio zatka i mu`jaka i ènke pokriven

Velika zelendjevica

Slika 25. @enka velike zelendjevice (Lestes macrostigma); Fig. 25 – Female Dark Spreadwing – FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

Karta 4. Rasprostranjenost velike zelendjevice u Hrvatskoj; Map 4 – Distribution of Dark Spreadwing in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

43

Stru~ni naziv svojte: Aeshna viridis Eversmann, 1836

Engleski naziv svojte: Green Hawker

Sinonimi: Aeschna virens Charpentier, 1840

Podred: Anisoptera

Porodica: Aeshnidae


Kriterij: Zabiljeèna je samo na jednom nalazi{tu u Hrvatskoj.

Uzroci ugroènosti: Ju`ni rub rasprostranjenja, uska specijalizacija pri polaganju jaja, malo pogodnih stani{ta za razvoj.

Rasprostranjenost: Palearkti~kog je rasprostranjenja, sa zapadnom granicom areala u srednjoj Europi. Zbog posebnih ekolo{kih prohtje-va, rijetka je i ugroèna u najve}em dijelu Europe. U Hrvatskoj vrstu zasad nalazimo samo na jednom lokalitetu, starom rukavcu rijeke Drave, u {umi Repa{, u Podravini.

Opis svojte: Poput kralja vretence je prepoznatljivo po svom dosto-janstvenom drànju i pona{anju, ali i po jedinstvenom ruhu. Na ~elu mu`jaka i ènke moè se razaznati crn pe~at u obliku slova T, s vrlo tankom uspravnom crtom koja pojedinim jedinkama moè i potpuno nedostajati. Na gornjem dijelu oprsja jasno se isti~u dvije {iroke i svijetlo obojene zelene pruge. Postrano gledano, preko zelenog opr-sja u oba spola pruàju se tanke gotovo nezamjetne crne pruge. O~i mu`jaka u skladu su s modroplavim mrljama zatka. @enke uglavnom nemaju uo~ljivih modrih oznaka i izrazito su zelene boje. Cijeli gornji dio zatka obaju spolova obiluje tamnim oznakama. Krila su ù}kasto pigmentirana, s izraènom duga~kom ùtosme|om pterostigmom i svijetlim prednjim rubom krila, pa se zato doimaju kao starija vre-tenca.


Stani{te i ekologija svojte: Stani{te zelenog kralja staja}e su vode, i to na kiselim, neutralnim mo~varnim tlima u kojima je najva`nija prisutnost biljne vrste Stratiotes aloides (rezac). @enka polaè jaja naj~e{}e u zoru, u potopljene listove te bodljikave vodene biljke. Pri tom {u{ka krilima, pa je taj {um prvi znak prisutnosti vrste u stani{tu. Dok druge vrste roda Aeshna ne pokazuju nikakvu vezanost za odre|enu vrstu biljke pri polaganju jaja{aca, zeleni kralj }e rijetko

Zeleni kraljje plavkastoljubi~astim vo{tanim obojenjem dok je bron~ano zelena boja vidljiva jedino na podru~ju zatka od tre}eg do sedmog koluti}a. Vo{tano plava boja pojavljuje se neposredno nakon pretvorbe u odra-slu jedinku. Pterostigma je velika koliko i tri stanice krila ispod nje, a kako je na odraslim jedinkama crnkasta, na prozirnim je krilima jasno uo~ljiva.


Stani{te i ekologija svojte: Veliku zelendjevicu moèmo na}i gotovo jedino u plitkim staja}im vodama, bilo da je rije~ o malim ili ve}im lokvama, mo~varama ili jezerima. Voli puno mo~varne vegetacije kao {to su trska ili rogoz, a dobro podnosi kisela stani{ta. Li~inke se mogu razvijati i u bo~atim vodama. Hrane se ra~i}ima, li~inkama ili odraslim vodenim kukcima. Uobi~ajeno se odmaraju, vrebaju plijen ili se skri-vaju od grabe`ljivaca na stabljikama vodenih biljaka ili potopljenog grmlja. Odrasli odlaze daleko od vode, sve do sazrijevanja kada veliku zelendjevicu moèmo ponovno na}i blizu vode na koju je do{la radi razmnoàvanja. Jaja{ca polaù udvoje; mu`jak nadgleda ènku dok ih ulaè u stabljke vegetacije koja visi nad vodom. Jaja{ca tako prezime i razviju se idu}eg prolje}a. Izlije}e ve} koncem velja~e u Sredozemlju, ali je najbrojnija u lipnju, kada se i po~inje razmnoàvati, te u srpnju i kolovozu.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06).

Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Lokalna za{tita stani{ta sna`nijih populacija.

44

izabrati drugu biljku roda Typha ili Sparganium, {to ga i ~ini posebnim, pa i ugroènim. Li~inke se razvijaju sporo, {to je zna~ajka ve}ine vrsta njegove porodice. Odrasle se jedinke prilikom ranojutarnje hranidbe katkada skupljaju u rojeve. Love druge lete}e kukce, pa ih to ~esto odvodi daleko od vode. Odmor i zaklon traè u {ikarama, grmlju i trsci, smje{taju}i se nisko u tom raslinju. @ivotni krug vrste traje dvije do tri godine. Zeleni kralj izlije}e kasno u lipnju, najbrojniji je u kolo-vozu, a katkada ga u odraslom obliku moèmo vidjeti i do listopada.

Slika 26. Svlak i netom presvu~eni mu`jak zelenog kralja (Aeshna viridis); Fig. 26 – Exuvia and Male Green Hawker that has just emerged from the shell – FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

Karta 5. Rasprostranjenost zelenog kralja u Hrvatskoj; Map 5 – Distributon of Green Hawker in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06). Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatak IV. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bernska konvencija) – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Sprje~avanje antro-pogenog utjecaja na pogodnim stani{tima. Stroga za{tita jedinog lokaliteta na kojem je vrsta prisutna.

45

Stru~ni naziv svojte: Caliaeschna microstigma (Schneider, 1845)

Engleski naziv svojte: Eastern Spectre

Sinonimi: –

Podred: Anisoptera

Porodica: Aeshnidae


Kriterij: Poznata samo tri nalazi{ta od kojih su barem dva izrazito ugroèna.

Uzroci ugroènosti: Sjeverna granica rasprostranjenja. Ugroènost ionako rijetkih izvori{nih dijelova stalnih potoka u sredozemnom dijelu Hrvatske.

Rasprostranjenost: Vrsta je pontomediteranskog rasprostranjenja. Zapadni dio areala je Dalmacija, a na istok se proteè do srednje Azije. U Hrvatskoj je ~esta na vodotocima Konavala, a nastanjuje i potoke Biokova i porije~je Cetine, gdje su joj i najsjevernije europske populacije.

Opis svojte: Konavoski je knez osobit po neobi~no kratkoj i tamnoj pterostigmi na prozirnim krilima. Mu`jaci su sme|e-crni sa svjetlopla-vim oznakama. Plave pruge na gornjem dijelu oprsja nalik su na brojku 7. Zadak je odozgo, od prvog do sedmog koluti}a, obiljeèn uskim plavim to~kama koje se na osmom do desetom koluti}u {ire, boje}i kraj zatka u plavo. @enke se razlikuju od mu`jaka jer su sme|e, sa ù}kastim oznakama po tijelu. Pruge su na gornjoj strani oprsja ùte. @ute pruge du` zatka postupno se skra}uju i prema njegovu zavr{etku prelijevaju u sve svjetlije nijanse. êlo je bjelkasto do ù}kasto, s istaknutom crnom crtom na prednjem dijelu. Zad~ani nastavci ènke su kratki i zdepasti, a leglica je poput korica noà sa za{iljenim vrhom koji se pruà iza desetog koluti}a.


Stani{te i ekologija svojte: Konavoski knez nazvan je po prvom lokalitetu na kojem je u Hrvatskoj zabiljeèn – Konavlima. Stani{te su mu brzoteku}i potoci kamenitog dna, ali i male rijeke, no samo u sredozemnom klimatskom pojasu. Mu`jake moèmo vidjeti kako lete u sjeni drve}a, sporo i vrlo nisko iznad vode, i to od podneva pa sve do kasne ve~eri. Dobri su leta~i i mogu se znatno udaljiti od vode. êsto

Konavoski knez

Slika 27. Mu`jak konavoskog kneza (Caliaeschna microstigma); Fig. 27 – Male Eastern Spectre, Ljuta, Konavli – FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

46

love u skupinama iznad potoka ili kro{nji okolnog drve}a, zalije}u}i se prema plijenu dinami~nim i eksplozivnim letom. @enke polaù jaja{ca u mahovinu, tako da li~inke borave i razvijaju se u potopljenoj mahovini, listincu ili me|u potopljenim korijenjem obalnog drve}a, a katkad i ispod kamenja ako nemaju boljeg odabira. Vrstu u odraslom obliku moèmo vidjeti od svibnja do kolovoza ili ~ak rujna.


Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Stroga za{tita stani{ta u kojima se vrsta razmnoàva. Sprje~avanje antropogenog utjecaja na potencijalna stani{ta (npr. kanaliziranjem potoka).

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum depressiusculum (Selys, 1841)

Engleski naziv svojte: Spotted Darter

Sinonimi: Libellula genei Rambur, 1842., Libellula spectabilis Brittinger, 1850

Podred: Anisoptera



Kriterij: Od ukupno 27 nalaza (samo 9 nalazi{ta) svega je sedam (~etiri nalazi{ta) novijeg datuma.

Uzroci ugroènosti: Osjetljivost na promjene u stani{tu (uni{tavanje, prirodna sukcesija, one~i{}enje), slab disperzijski potencijal vrste.

Rasprostranjenost: Vrsta palearkti~kog rasprostranjenja, s popula-cijama u srednjoj i ju`noj Europi. Zbog slabe pokretljivosti u ve}em je dijelu europskog areala rijetka. U Hrvatskoj je nalazimo na lokva-ma Istre, u Dalmaciji, Podravini, Posavini te plitkim {ljun~arama u Me|imurju, gdje moè posti}i veliku brojnost.

Opis svojte: Oprsje u mu`jaka mo~varnog strijelca ùto je do sme|e, ipak izrazitije ùto po bokovima. Zadak je spljo{ten i {irok, tamno naran~aste boje koja se po bokovima prelijeva u ùtu. Parovi crnih trokutastih pjega ukra{avaju bo~nu stranu od ~etvrtog do sedmog zad~anog koluti}a. Samo na osmom i devetom koluti}u tamne su pjege i na gornjoj strani zatka. Na ènkama prevladavaju ùte i sme|e boje sa sli~nim rasporedom crnih pjega kao i na mu`jaku. Krila su oba spola ukra{ena duga~kom crvenkastom pterostigmom i, za razliku od ostalih strijelaca, gu{}im oìljenjem na vrhovima. Samo je osnovica stra`njeg para krila blago ùte boje. Noge obaju spolova potpuno su crne.


Stani{te i ekologija svojte: Stani{te mo~varnog strijelca staja}e su vode, lokve, ribnjaci, mo~vare, i to u nizinama. Neki lokaliteti na kojima nalazimo vrstu, za razliku od uobi~ajenog ljetnog isu{ivanja, presu{uju zimi. Za razliku od mnogih strijelaca, mo~varni strijelac nerado se seli te ga nalazimo blizu mjesta na kojima se razmnoàva. Vrsta je osjetljiva na promjene u stani{tu. Li~inke se razvijaju brzo; za otprilike dva mjeseca ve} su spremne za presvla~enje. Odrasli nisu

Karta 6. Rasprostranjenost konavoskog kneza u Hrvatskoj; Map 6 – Distribution of Eastern Spectre in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

Mo~varni strijelac

47

agresivni. êsto se ujedinjuju u velike skupine i no}e na istim mje-stima. Nakon parenja ènka polaè jaja{ca u vodu me|u biljke. Tek idu}eg prolje}a iz njih }e se razviti li~inke. Vrsta naj~e{}e izlije}e u kasno ljeto, u srpnju, a pokoja jedinka zabiljeèna je ve} i od svibnja. Najbrojnija je u kolovozu, ali je katkada moèmo vidjeti i do listo-pada.


Slika 28. Mu`jak mo~varnog strijelca (Sympetrum depressiusculum); Fig. 28 – Male Spotted Darter Cirkovljan, Me|imurje, 25. 7. 2007. – FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

Karta 7. Rasprostranjenost mo~varnog strijelca u Hrvatskoj; Map 7 – Distribution of Spotted Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©

Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Lokalna za{tita stani{ta sna`nijih populacija.

48

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum pedemontanum (Allioni, 1766)

Engleski naziv svojte: Banded Darter

Sinonimi: Libellula harpedone Sulzer, 1776, Libellula sibirica Gmelin, 1788

Podred: Anisoptera



Kriterij: Dosad poznata samo jedna populacija u Hrvatskoj.

Uzroci ugroènosti: Rubni dio rasprostranjenja. Uni{tavanje stani{ta hidrotehni~kim radovima (npr. odràvanjem kanala).

Rasprostranjenost: Vrsta je palearkti~kog rasprostranjenja, s rijetkim populacijama u zapadnoj i ju`noj Europi. Jedinu poznatu populacija u Hrvatskoj nalazimo u Me|imurju, na kanalima i potocima koji utje~u u rijeku Muru.

Opis svojte: Crnkasti strijelac jedino je vretence na na{em podru~ju koje pri samom vrhu oba para krila ima tamnosme|u {iroku popre~nu prugu. Tako|er, krila mu krasi svjetlosme|a (ènke) do crveno (mu`jaci) obojena pterostigma, uklopljena u krilnu prugu. Baza stra`njeg para krila je lagano ù}kasta. I mu`jacima i ènkama oprsje je sme|e. Zadak mu`jaka se pri zavr{etku lagano {iri i tamno je crvene boje. @enkama je zadak tamnoùt, s crnim pjegama na gornjem dijelu osmog i devetog koluti}a. Noge obaju spolova su crne.


Stani{te i ekologija svojte: Crnkasti strijelac ìvi u treseti{tima, mo~varama, na zamo~varenim livadama, a zabiljeèn je i na sporoteku}im potocima i kanalima. Iako to nije o~ito, vrsta je izbir-ljiva glede mjesta razmnoàvanja, ali jo{ nije sasvim jasno {to bira. êsto se spominje da voli brdovita podru~ja. Ta stani{ta spajaju ove osobine: ne odve} gusta mo~varna vegetacija, plitkost i osun~anost. Li~inke ìve na vodenom bilju, a razvijaju se nekoliko mjeseci. Tek presvu~ene jedinke ostaju uz vodu i ~esto miruju na vrhovima suhih grana ili na trsci. Za razliku od ve}ine ostalih strijelaca, crnkasti strijelac leti polako, pomalo sli~no leptiru. Nakon razmnoàvanja par u dvojcu polaè jaja me|u vodeno bilje. Odrasli prelaze velike udaljenosti, ali nikada u ve}em broju, pa ih je lako previdjeti (npr.

Crnkasti strijelac

Slika 29. Mu`jak crnkastog strijelca (Sympetrum pedemontanum); Fig. 29 – Male Banded

49

Darter FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

Karta 8. Rasprostranjenost crnkastog strijelca u Hrvatskoj; Map 8 – Distribution of Banded Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

jedan primjerak vi|en na Velebitu). Izlijetati po~inju kasno u lipnju, a ve}inom sredinom srpnja. Najvi{e ih vi|amo u kolovozu, a opstaju i do sredine listopada.


Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Sprje~avanje antro-pogenog utjecaja i lokalna za{tita poznatog nalazi{ta.

50

Stru~ni naziv svojte: Leucorrhinia caudalis (Charpentier, 1840)

Engleski naziv svojte: Lilypad Whiteface

Sinonimi: Libellula fallax Eversmann, 1841, Libellula hellmanni Eversmann, 1841, Libellula ornata Brittinger, 1845

Podred: Anisoptera



Kriterij: Dosad poznata samo jedna populacija u Hrvatskoj.

Uzroci ugroènosti: Ju`ni rub rasprostranjenja. Isu{ivanje mo~vara i ostali hidrotehni~ki zahvati. Prirodna sukcesija stani{ta i klimatske promjene. Uno{enje biljojedih riba u stani{te.

Rasprostranjenost: Vrsta ima zapadnosibirsko rasprostranjenje, s nizom izdvojenih populacija u srednjoj i zapadnoj Europi. U Hrvatskoj je zabiljeèna na nekoliko lokaliteta u Lonjskom polju. Ima i podataka o nalazima u okolici Vara`dina, ali su stariji od {ezdesetak godina, pa je smatramo lokalno izumrlom (izumrlom na tom podru~ju).

Opis svojte: Kratak zadak, koji se pri zavr{etku {iri, i duga~ka krila osobine su ovog izgledom pomalo neobi~nog vretenca. O~i su obaju spolova crvenkastosme|e {to odudara od bijela lica. Dlakavo oprsje mu`jaka sme|e je i crno pro{arano, a na ènki prevladavaju ùta i crna boja. Zadak je mu`jaka gotovo crn, osim izme|u tre}eg i petog koluti}a koji su obu~eni u plavi~astu vo{tanu prevlaku. Zadak ènke je odozgo ukra{en ùtim pjegama. U oba spola tamni krajevi zatka izrazito odudaraju od bijelih zad~anih nastavaka. Na bazi stra`njih parova krila uo~ljiva je mala sme|a pjega, dok je pterostigma bijela i uokvirena crnim ìlama.


Stani{te i ekologija svojte: Crnog tresetara moèmo na}i na treseti{tima, u lokvama, jezercima, starim rije~nim rukavcima, obi~no u {umama, ali ne i u zasjeni. Obilje`je je stani{ta bogato razvijena vegetacija plutaju}ih biljaka kakve su vrste rodova Nuphar, Nymphaea i Potamogeton. Li~inke su posebnog izgleda zbog le|nih i bo~nih trno-va du` cijelog tijela koji im sluè za obranu od riba, njihovih glavnih neprijatelja. êsto borave na donjoj strani plutaju}ega vodenog bilja gdje vrebaju plijen – li~inke drugih kukaca ili ra~i}e. Razvoj im traje

Crni tresetar

Slika 30. Mu`jak crnog tresetara (Leucorrhinia caudalis); Fig. 30 – Male Lilypad Whiteface

51

FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

dvije godine. @enke i mu`jaci aktivno lete nad otvorenom vodom i odmaraju se na plutaju}oj vegetaciji na kojoj se ~esto i razmnoàvaju. Tipi~no je pona{anje mu`jaka podizanje zatka, a pri nadlijetanju podru~ja stalno vra}anje na istu plutaju}u biljku s koje prati okolna doga|anja. Razdoblje leta traje od konca travnja do po~etka kolovoza. Vrlo su brojni u svibnju, lipnju i srpnju.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06).Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatak IV. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bernska konvencija) – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Aktivna za{tita poznatog nalazi{ta (odràvanje vodnog reìma i kakvo}e vode, sprje~avanje uno{enja biljojedih riba u stani{te).

Karta 9. Rasprostranjenost crnog tresetara u Hrvatskoj; Map 9 – Distribution of Lilypad Whiteface in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

52

6. UGRO@ENE SVOJTE (EN)

53

54

Stru~ni naziv svojte: Aeshna grandis (Linnaeus, 1758)

Engleski naziv svojte: Brown Hawker

Sinonimi: Libellula quadrifasciata Mueller, 1764, Libellula nobilis Mueller, 1767, Libellula flavipennis Retzius, 1783, Libellula roeselii Borowsky (ante 1840)

Podred: Anisoptera

Porodica: Aeshnidae

Kategorija ugroènosti: EN

Kriterij: Deset novijih nalaza u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Ju`na granica rasprostranjenja.

Rasprostranjenost: Vrsta zapadnopalearkti~kog rasprostranjenja s najsna`nijim populacijama u srednjoj i sjevernoj Europi. Prema zapa-du i jugu populacije se smanjuju i ograni~ene su na hladnija {umska i brdska podru~ja. U nas je rasprostranjena samo u kontinentalnom dijelu zemlje: u Me|imurju, Podravini, oko Samobora i Plitvi~kih jezera te velikih, kontinentalnih kr{kih rijeka.

Opis svojte: êsto ga je lako prepoznati ve} na prvi pogled. Krila su u oba spola, uklju~uju}i i oìljenje, jantarne boje, a zadak je boje osu{enoga duhana. Oprsje i o~i su im crvenkastosme|e. Na bo~nim dijelovima prsi{ta obaju spolova isti~u se dvije lijepo uo~ljive limunskoùte pruge. Crni »T« pe~at na ~elu mu`jaka i ènke zna biti nejasan i obiljeèn vrlo tankom uspravnom crtom, a ~esto zna i izostati. O~i mu`jaka proète su nje`nom plavi~astom bojom. Na bazi krila isti~u se ~etiri modre mrlje kao i dvije na drugom koluti}u zatka. Sitnije plave oznake proteù se tako|er na obje strane zatka, od tre}eg do osmog koluti}a. Gledane odozgo, i ènke imaju ~etiri modre do plave to~ke na bazi krila, ali to je i jedini plavi ures njihova tijela. Gornji zad~ani privjesci mu`jaka imaju tupe i zaokruène vrhove kakvi su rijetki u drugih kraljeva.


Stani{te i ekologija svojte: Velikog kralja naj~e{}e nalazimo u {umskim podru~jima, a razmnoàva se u mirnim vodama, bogatim obalnom vegetacijom, kao {to su odsje~eni rije~ni rukavci, stari kanali, sporoteku}e rijeke, {umska jezera i lokve. Mo}an je leta~, kojega }emo naj~e{}e vidjeti u samostalnom oblijetanju stani{ta, nekoliko metara

Veliki kralj

Slika 31. Mu`jak velikog kralja (Aeshna grandis); Fig.31 – Male Brown Hawker Plitvi~ka

55

jezera, 27. 8. 2007., FOTO: ANITA BELAN~I}©.

iznad vode. Vrsta je aktivna do sumraka. Nerijetko ulazi duboko u urbana podru~ja. Lovi {irok spektar razli~itih lete}ih kukaca (muhe, komarci, leptiri). @enka polaè jaja{ca u vodenu vegetaciju na rubovi-ma vodenih povr{ina. Li~inke ìve na dnu, u mulju, raspadnutom li{}u, gdjekad i u gustoj vegetaciji, hrane}i se ra~i}ima ili vodenim kukcima. Razvoj li~inka traje dvije do ~etiri godine, a odrasli izlije}u katkada ve} krajem svibnja, ali naj~e{}i su u srpnju. Sezona leta prestaje po~etkom listopada.

Postoje}e mjere za{tite: Za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06).

Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja.

Karta 10. Rasprostranjenost velikog kralja u Hrvatskoj; Map 10 – Distribution of Brown Hawker in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

56

Stru~ni naziv svojte: Lindenia tetraphylla (Vander Linden, 1825)

Engleski naziv svojte: Bladetail

Sinonimi: Lindenia quadrifoliata Eversmann, 1854

Podred: Anisoptera

Porodica: Gomphidae


Kriterij: Pet poznatih populacija ograni~enih na sredozemni dio Hrvatske.

Uzroci ugroènosti: Sjeverna granica rasprostranjenja. Naru{avanje vodnog reìma stani{ta zbog razli~itih oblika uporabe vode (natapa-nje, vodoopskrba). One~i{}enje agrokemikalijama.

Rasprostranjenost: Vrsta je rasprostranjena od srednje Azije preko Bliskog istoka do Sredozemlja, gdje dolazi u nizu izoliranih populacija u zemljama uz Jadran, u Tunisu i u Turskoj. U Hrvatskoj je vezana uz plitka sredozemna jezera i kanale Krka i Paga, Vransko jezero kraj Biograda, okolicu Knina i uz deltu Neretve.

Opis svojte: Jezerski je rego~ najve}i od svih rego~a. Promjenljive je boje, od pje{~ano do tamno obojenih jedinki. O~i su mu velike, zelenkaste, svjetloplava odsjaja. Oprsje je sna`no, ù}kastozeleno s tamnim {arama, a ponegdje u starijih jedinka pro{arano plavi~astim voskom. Zadak je obi~no boje pijeska, s crnim uo~ljivim {arama. Po~etak neobi~no gra|enog zatka izrazito je zadebljan, pa se vidno suàva, sve do sedmog koluti}a koji uz pro{irenje ima i neuobi~ajena lepezasta zakrilca. Izduènosti zatka mu`jaka pridonose i gornji, tamni, duga~ki i ravni zad~ani privjesci. @enke su obi~no svjetlije, ali s istim jako izraènim crnim {arama te ne{to manjim zad~anim zakrilcima. Krila su obaju spolova velika, svijetlih pred-njih rubova, s velikom bljedunjavom pterostigmom.


Stani{te i ekologija svojte: Za razliku od ostalih srodnika, jezerski rego~ je prava jezerska vrsta. Jezera na kojima se razmnoàva u sredozemnom su podru~ju Hrvatske. êsto su okruèna pojasom trske, ali moèmo ga na}i i na jezerima na kojima je vegetacija razmjerno oskudna, pa i u velikim i sporoteku}im rijekama. Tek presvu~ene odrasle jedinke sazrijevaju daleko od vode. Ta vrsta ~esto nadgleda teritorij i vreba plijen sa tla, lagano podi-gnuta zatka. Neuobi~ajeno za porodicu kojoj pripada, jezerski rego~ sklon

Jezerski rego~

Slika 32. Mu`jak jezerskog rego~a (Lindenia tetraphylla); Fig. 32 – Male Bladetail, FOTO:

57

TOMISLAV BOGDANOVI}©.

je selidbama. Vrijeme izlijetanja, osim u delti Neretve, po~inje u svibnju, a odrasle jedinke mogu se prona}i sve do kolovoza.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06). Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatci II i IV. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bernska konvencija) – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Zakonska za{tita postoje}ih nalazi{ta (oso-bito delte Neretve). Sprje~avanje prekomjernog iskori{tavanja vode. Smanjenje one~i{}enja agrokemikalijama.

Karta 11. Rasprostranjenost jezerskog rego~a u Hrvatskoj; Map 11 – Distribution of Bladetail in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

58

Stru~ni naziv svojte: Epitheca bimaculata (Charpentier, 1825)

Engleski naziv svojte: Eurasian Baskettail

Sinonimi: Libellula fuschsiana Eversman, 1836

Podred: Anisoptera



Kriterij: Dvadeset i tri novija nalaza ograni~ena na nizinski, kontinen-talni dio Hrvatske

Uzroci ugroènosti: Jugozapadna granica rasprostranjenja. Neprimje-reno upravljanje stani{tima (pra`njenje ribnjaka, naseljavanje biljoje-dih riba, hidrotehni~ki zahvati).

Rasprostranjenost: Palearkti~kog je rasprostranjenja sa zapadnom granicom areala u srednjoj Europi. Vrste nema u zapadnoj i ju`noj Europi. êsto ostaje nezabiljeèna zbog vrlo kratkog vremena leta i skrovita pona{anja. U nas vrstu nalazimo u stani{tima uz rijeku Savu i Dravu, kao i na ribnjacima srednje Hrvatske.

Opis svojte: Za razliku od bliìh srodnika, proljetna naran~ica nije zeleno obojena i ne sjaji se kovinastim sjajem. Zbog slikovitih {ara po tijelu i krilima, proljetna naran~ica jedno je od na{ih najljep{ih, ali i najsrame`ljivijih vretenaca. Tijelo joj je, ovisno o ìvotnoj dobi, potpuno naran~asto do sme|e s crnim oznakama. O~i su sinje pla-vozelene boje. Lice je ùto s izraàjnim crnim pjegama na ~eljusti i ~elu. Elegantno oblikovan zadak mu`jaka je tamnosme|, s parovima naran~astoù}kastih pjega, postrano smje{tenim od tre}eg do osmog koluti}a. @enke imaju svjetlije pjege i na devetom, a katkada i na desetom koluti}u. Zad~ani nastavci u mu`jaka su duga~ki. Isprva paralelni, ali se prema vrhovima razilaze i tvore slovo V. Krila su u oba spola zagasitoùta, s uo~ljivim tamnim mrljama na osnovi stra`njeg para krila.


Stani{te i ekologija svojte: Li~inke proljetne naran~ice moèmo na}i u malim, ali dubokim staja}im vodama, lokvama, jezerima, ribnjacima, starim {ljun~arama i rukavcima rijeka. Obilje vodene vegetacije, kao i drve}a i grmlja koje raste uz vodu tako|er je obilje`je njihova stani{ta. Odrasle jedinke ~esto odlaze daleko od vode i mo}ni su leta~i. Dok

Proljetna naran~ica

Slika 33. Mu`jak proljetne naran~ice (Epitheca bimaculata); Fig. 33 – Male Eurasian

59

Baskettail Savica, 20. 4. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

nadlije}u svoje podru~je, mu`jaci lete brzo i napasno, obi~no oko 3 m od obale i 30 do 50 cm iznad vode. @enke polaù veliku koli~inu sme|ih jaja{aca, ~ak njih 2000, me|u vodenu vegetaciju na poseban na~in. @enka ih prvo izbaci i prilijepi na vrh zatka, odmaraju}i se na vegetaciji. Nakon toga ih lete}i i postupno uma~u}i zadak u vodu polaè, stvaraju}i tanke, do pola metra duga~ke èlatinozne niti koje se prilijepe na vegetaciju. Li~inke ìve na vodenim biljkama uz dno i ne ukopavaju se u mulj do zime. Razvoj im traje dvije do tri godine. Pojavljuju se od oùjka do listopada. Odrasle jedinke naj~e{}e moèmo vidjeti u vrlo kratkom razdoblju: od sredine svibnja do lipnja.


Prijedlog mjera za{tite: Za{tita i o~uvanje stani{nih tipova (ribnjaci, stare {ljun~are, rije~ni rukavci). Zabrana naseljavanja biljojedih riba. Upravljanje hidrotehni~kim zahvatima u poplavnim podru~jima velikih rijeka.

Karta 12. Rasprostranjenost proljetne naran~ice u Hrvatsko; Map 12j – Distribution of Eurasian Baskettail in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

60

Stru~ni naziv svojte: Leucorrhinia pectoralis (Charpentier, 1825)

Engleski naziv svojte: Yellow-spotted Whiteface

Sinonimi: Libellula pectoralis Charpentier, 1825

Podred: Anisoptera



Kriterij: Dosad je poznato dvanaest novijih nalazi{ta u Hrvatskoj.

Uzroci ugroènosti: Ju`ni rub rasprostranjenja. Isu{ivanje mo~vara i ostali hidrotehni~ki zahvati. Prirodna sukcesija stani{ta i klimatske promjene. Uno{enje biljojedih riba u stani{te.

Rasprostranjenost: Vrsta eurosibirskog rasprostranjenja kojoj areal seè ju`nije od ostalih vrsta roda Leucorrhinia u Europi, ali je u ju`noj i zapadnoj Europi rijetka i moè se na}i samo u nizu izdvojenih populacija. U nas vrstu nalazimo u nizu stani{ta, postankom vezanih uz rijeku Savu, Dravu i njihove pritoke, a i na ribnjacima srednje Hrvatske.

Opis svojte: Veliki tresetar najve}a je vrsta tresetara. Crvenkasto tamnosme|e o~i odudaraju od bijelog lica. U mu`jaka prevladava tamnosme|a obojenost oprsja i zatka, s velikim tamnocrvenim ozna-kama do {estog zad~anog koluti}a. Na sedmom je koluti}u mu`jakova zatka velika ùta pjega. Takvu pjegu imaju i ènke, ali zbog ùtih oznaka, raspore|enih na tamnoj podlozi gornjeg dijela zatka, ne dolazi toliko do izraàja. Krajevi zatka kao i zad~ani nastavci ujedna~eno su tamno obojeni u oba spola. Krila su mu`jaka i ènke ukra{ena tamnim pjegama na bazi stra`njeg para i s tamnom pterostigmom. Baze oba para krila ènki dodatno su nagla{ene jantarnoùtom obojeno{}u koja blijedi prema sredini krila. Mu`jaku je svojstvena dlakavost sekun-darnoga spolnog organa i prili~no velika, pa onda i izrazito uo~ljiva, kukasta izbo~ina.


Stani{te i ekologija svojte: Velikog tresetara moèmo na}i nad treseti{tima, u blago kiselim jezercima, starim rukavcima i ribnjacima mezotrofnog do eutrofnog karaktera, bogatih i vodenom i mo~varnom vegetacijom. To je najtermofilniji tresetar s rasprostranjeno{}u koja seè najdalje na jug. Mu`jaci ve}inom vrebaju plijen s obalne vegeta-

Veliki tresetar

Slika 34. Mu`jak velikog tresetara (Leucorrhinia pectoralis); Fig. 34 – Male Yellow-spotted

61

Whiteface, FOTO: MATJA` BEDJANI~© (Slovenija)

cije, a kada ènka u|e u njihov vidokrug odmah se s njom poku{avaju pariti. Dvojac }e odletjeti, smjestiti se na zemlju ili u okolno grmlje i pariti se. Nedugo zatim ènka }e polagati jaja{ca, dodiruju}i vr{kom zatka vodenu povr{inu. Vrijeme izlijetanja po~inje krajem travnja ili u svibnju, a broj jedinka najve}i je u lipnju. Sezona leta zavr{ava u rujnu.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06). Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatci II. i IV. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bernska konvencija) – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena istraìvanja. Aktivna za{tita poznatih nalazi{ta, posebice ribnjaka (odràvanje vodnog reìma i kakvo}e vode, sprje~avanje uno{enja biljojedih riba u stani{te).

Karta 13. Rasprostranjenost velikog tresetara u Hrvatskoj; Map 13 – Distribution of Yellow-spotted Whiteface in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©

62

Stru~ni naziv svojte: Selysiothemis nigra (Vander Linden, 1825)

Engleski naziv svojte: Black Pennant

Sinonimi: Urothemis advena Selys, 1878

Podred: Anisoptera



Kriterij: [est poznatih populacija, ograni~enih na sredozemni dio Hrvatske.

Uzroci ugroènosti: Sjeverna granica raspostranjenja. Isu{ivanje stani{ta zbog prekomjerne uporabe vode.

Rasprostranjenost: Glavno je podru~je rasprostranjenja vrste srednja Azija i Bliski istok. U Sredozemlju i sjevernoj Africi dolazi u nizu izdvojenih populacija. U Hrvatskoj je nalazimo samo na velikim sre-dozemnim mo~varnim sustavima kakvih ima na Krku, Pagu i Mljetu, kakvo je Vransko jezero kod Biograda i delta Neretve.

Opis svojte: Pa{ka ~ipkica doima se krhkom zbog svoje sitne gra|e i razmjerno kratkog, ali elegantnog zatka. Krila su joj izvezena od mno{tva tankih, svijetlih i neuobi~ajeno rijetkih ìlica koje podsje}aju na prozra~nu ~ipku. Pterostigma se razaznaje jedino zbog tamnih ìlica koje ju obrubljuju s gornje i donje strane te nalikuju na znak jednakosti (=). Tijelo je ènki i mladih mu`jaka boje pijeska, s pojedina~nim tankim crnim prugama na oprsju i s pjegama na zatku. Tijela odraslih mu`jaka ve}inom su tamna, ~ak posve crna, u starosti katkada obojena razvijenom plavi~astom vo{tanom prevlakom. Boja o~iju im je mje{avina pje{~anosme|e i bljedunjavo modre.


Stani{te i ekologija svojte: Pa{ka ~ipkica ìvi u staja}im vodama sredozemnog podru~ja Hrvatske. Stani{ta su joj razli~itih osobi-na, uklju~uju}i i bo~ate vode. Li~inke borave na vodenom bilju. Nakon sazrijevanja odrasli mu`jaci zauzimaju poloàje na istaknutim promatra~nicama, mi~u}i se samo kako bi lovile plijen ili u potrazi za partnericama. Kada vreba, mu`jakova krila se lagano pomi~u i titraju na povjetarcu. Razmnoàva se sli~no drugim vrstama porodice kojoj pripada. Mu`jak prihvati ènku, te se s njom smjesti na grmlje ili

Pa{ka ~ipkica

Slika 35. Mu`jak pa{ke ~ipkice (Selysiothemis nigra); Fig. 35 – Male Black Pennant Velo

63

blato, Pag, 15. 7. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

zemlju. Nekoliko minuta traje parenje, a nakon toga zajedno odlaze traìti povoljno mjesto za polaganje jaja{aca. U dvojcu ènka povr{inu vode dodiruje vrhom zatka, otpu{taju}i nekoliko jaja{aca istodobno. Vrijeme izlijetanja po~inje sredinom svibnja, a traje do po~etka kolo-voza.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. Za{tita i o~uvanje ve}ih ujezerenih (gdjekad bo~atih) vodenih povr{ina u sre-dozemnom dijelu Hrvatske.

Karta 14. Rasprostranjenost pa{ke ~ipkice u Hrvatskoj; Map 14 – Distribution of Black Pennant in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

64

7. OSJETLJIVE SVOJTE (VU)

65

66

Stru~ni naziv svojte: Lestes virens (Charpentier, 1825)

Engleski naziv svojte: Small Spreadwing

Sinonimi: Agrion paedisca Eversmann, 1836., Lestes vestalis Rambur, 1842., Lestes stellatus Selys, 1862.

Podred: Zygoptera

Porodica: Lestidae

Kategorija ugroènosti: VU

Kriterij: Trideset novijih i to~kasto raspr{enih nalazi{ta.

Uzroci ugroènosti: Nestajanje lokava i smanjivanje mo~varnih podru~ja {to onemogu}uje dovoljno razvijenu mreù stani{ta s lokali-tetima u stupnju sukcesije povoljnom za razvoj vrste.

Rasprostranjenost: Vrsta je pontomediteranskog rasprostranjenja. Razvija se u privremenim stani{tima i posjeduje znatan migratorni potencijal. Dolazi na podru~ju cijele Hrvatske. Zbog specifi~nih zahtjeva pri izboru stani{ta, vrsta se na jednom lokalitetu moè zadràti vi{e godina, a nakon toga potpuno nestati i ponovno se poja-viti tek nakon nekog vremena.

Opis svojte: Mala zelendjevica, kao {to joj ime kaè, mala je i elegan-tna stasa. Od ostalih zelendjevica, osim od sredozemne zelendjevice, razlikuje se ù}kastom bojom stra`njeg dijela glave (slijepoo~ni dio) koja se proteè od o~iju do ~eljusti. Nema dvobojnu pterostigmu. Deveti i deseti koluti} mu`jakova zatka presvu~en je plavi~astim vo{tanim prevlakom kao i donji dio oprsja. Ostatak mu`jakova tijela krasi zelenkasta boja bron~ana odsjaja. @enkama, koje su tako|er zelenkaste boje bron~ana odsjaja, preko oprsja proteù se bljedoù}kaste pruge koje na donjem dijelu prelaze u potpunosti u ù}kasto obojenje. Pterostigma je na krilima mu`jaka i ènke jednoli~no sme|a.

Veli~ina: 30–39 mm, zadak 25–32 mm; duìna stra`njeg krila 19–23 mm

Stani{te i ekologija svojte: Malu zelendjevicu obi~no moèmo prona}i na grmlju ili visokim travama uz rubove lokava i jezera u kojima se razmnoàva. Lokve u kojima se razvijaju li~inke te elegantne vrste pripadaju sezonskom tipu, odnosno presu{uju, a okruùje ih sloj trske ili sli~ne mo~varne vegetacije. Odrasli primjerci ne udaljavaju se odve} od vode. Zanimljivo je da ènka polaè jaja{ca sama ili u paru,

Mala zelendjevica

Slika 36. Mu`jak male zelendjevice (Lestes virens); Fig. 36 – Male Small Spreadwing,

67

[enkovec, Me|imurje, 23. 6. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

obi~no krajem ljeta, i to ~esto u ìve ili suhe stabljike roda Juncus ili Oenanthe. Ti dijelovi biljaka obi~no nisu potopljeni, nego su iznad razine vode. Li~inke izlaze i presvla~e se u prolje}e, i to nakon samo osam do deset tjedana ìvota u lokvi. Malu zelendjevicu u odraslom obliku moèmo vidjeti ve} od travnja pa sve do listopada.


Prijedlog mjera za{tite: Odràvanje primorskih lokava i mo~varnih stani{ta, sprje~avanje prenamjene mo~varnih stani{ta u poljoprivredne i druge svrhe.

Karta 15. Rasprostranjenost male zelendjevice u Hrvatskoj; Map 15 – Distribution of Small Spreadwing in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©

68

Stru~ni naziv svojte: Ceriagrion tenellum (Villers, 1789)

Engleski naziv svojte: Small Red Damsel

Sinonimi: Libellula tenella Villers, 1789., Agrion rubella Vander Linden, 1823., Agrion rufipes Stephens, 1835

Podred: Zygoptera

Porodica: Coenagrionidae


Kriterij: Dvanaest poznatih populacija, ograni~enih na sredozemni dio Hrvatske.

Uzroci ugroènosti: Isto~na granica rasprostranjenja. Op}a ugroènost proto~nih kanala i sporoteku}ih potoka u sredozemnom dijelu Hrvatske. Litoralizacija.

Rasprostranjenost: Vrsta je zapadnosredozemnog rasprostranjenja, s isto~nom granicom koja se proteè na{om obalom Jadrana do Krete. U Hrvatskoj je vezana uz vodena stani{ta u podru~ju sredozemne klime. Ne zalazi u unutra{njost, osim uz kanjone kr{kih rijeka.

Opis svojte: Malo vretence lepr{avog leta jedina je crvendjevoj~ica rasprostranjena u ve}em dijelu Europe. Mu`jaci male crvendjevoj~ice lako su prepoznatljivi po potpuno jednobojnom jarko crvenom zatku, nogama, crvenkastoj pterostigmi i o~ima te potpunoj odsutnosti mrlje na sljepoo~nom dijelu glave. @enke su obojene na ~etiri na~ina, ali ne uvijek u svim podru~jima rasprostranjenja niti u svim populacijama. Iako granice rasprostranjenja tih obojenja nisu jasno razdvojene, ~ini se da tamniji oblici obi~no dolaze u ju`nijim dijelovima rasprostranje-nja dok sjevernijima prevladavaju crvenije obojene ènke. Razlikuju se prema koli~ini crvene boje na zatku: f. erythrogastrum ima potpuno crven zadak dok je u f.melanogastrum zadak potpuno crn. U f. typica i f. intermedium zadak je mje{ovito crno-crven, s time da se crvena boja postupno {iri od osnove zatka prema njegovu vrhu.


Stani{te i ekologija svojte: Malu crvendjevoj~icu moèmo na}i na razli~itim tipovima stani{ta s puno vegetacije. Jedni autori drè da su to ve}inom staja}e vode, uklju~uju}i jarke s vodom, lokve, jeze-ra, ali i spore teku}ice, drugi pak drè da vrsta prvenstveno ìvi na malim potocima. Vrsta podnosi izrazito plitke vode, kao i zakiseljena

Mala crvendjevoj~ica

Slika 37. Mu`jak male crvendjevoj~ice (Ceriagrion tenellum); Fig. 37 – Male Small Red

69

Damsel Ston, 4. 8. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

stani{ta. To je vretence slab leta~ i ~esto lepr{a me|u trskom ili se skriva u grmlju nedaleko od vodenih stani{ta. Rijetko napu{ta rubove voda u kojima se razmnoàva. Moè tvoriti i ve}e naseobine. Mu`jaci nemaju izrazite teritorijalnosti, ali su ipak napasni prema drugim mu`jacima svoje vrste. Polaù jaja{ca u dvojcu ~ime mu`jak osigurava o~instvo. Izlije}u kasnije od ve}ine vrsta svoje porodice, i to sredinom svibnja, te ih u odraslom obliku moèmo vidjeti do po~etka rujna.


Prijedlog mjera za{tite: Sprje~avanje hidrotehni~kih zahvata (~i{}enje vegetacije, kanaliziranje tokova, utvr|ivanje obala) i osiguranje hidrolo{kog minimuma u sredozemnom priobalju.

Karta 16. Rasprostranjenost male crvendjevoj~ice u Hrvatskoj; Map 16 – Distribution of Small Red Damsel in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

70

Stru~ni naziv svojte: Hemianax ephippiger (Burmeister, 1839)

Engleski naziv svojte: Vagrant Emperor

Sinonimi: Aeshna mediterranea Selys, 1839., Anax senegalensis Rambur, 1842

Podred: Anisoptera

Porodica: Aeshnidae


Kriterij: Raspr{enost malog broja nalazi{ta.

Uzroci ugroènosti: Biologija vrste. Klimatske promjene, posebice sezonska raspodjela padalina.

Rasprostranjenost: Vrsta je rasprostranjena u su{nim dijelovima Afrike, Bliskog istoka i jugozapadne Azije, a razvija se u privremenim vodenim povr{inama. Ima veoma veliku seobenu snagu, s ~estim naj-ezdama u srednju Europu, a u dijelovima Sredozemlja postoje stalne populacije. U Hrvatskoj je nalazimo u poplavnom dijelu donjeg toka Drave, u Lonjskom polju, a neke od rijetkih europskih stalnih popu-lacija nalaze se na Pagu i Vranskom jezeru kraj Biograda.

Opis svojte: Tijelo svojte je boje pijeska. Svjetloplava boja drugoga koluti}a zatka u mu`jaka uo~ljiva je na prvi pogled. Plavi dio ènki-na zatka nije izrazit ili ga uop}e nema. Sme|e o~i nerazmjerne su veli~inom njegovu kratkom i vitkom zatku. Sme|a boja o~iju i oprsja obaju spolova ograni~ena je samo na gornji dio tijela dok je donji ù}kastozelenkast. Pje{~ana podloga zatka ukra{ena je tamnim ozna-kama koje se proteù du` srednjeg dijela svakog koluti}a. Mu`jaci od osmog do desetog koluti}a imaju uo~ljive svjetlosme|e do ù}kaste to~ke. Gornji zad~ani nastavci zavr{avaju o{tro dok je trokutasti donji nastavak pun zubaca. @enke imaju velike, {iroke i za{iljene zad~ane nastavke. Krila obaju spolova umreèna su crnim i sme|im ìlama, djelomi~no blago ù}kasto obojena s velikom sme|om pte-rostigmom.


Stani{te i ekologija svojte: Grof skitnica razmnoàva se u malim, plit-kim, toplim i ~esto privremenim vodenim stani{tima koja mogu biti i blago bo~ata. To je pokretljiva i seobama sklona vrsta koja se pojavljuje na razli~itim mjestima, ali izbjegava {umovita podru~ja. Vrlo je vje{t leta~

Grof skitnica

71

i moè prije}i tisu}e kilometara tijekom seobe, pa je tako i nazvan grof skitnica. Odrasli su aktivni ve}inom danju, ali i u sumrak, puno ~e{}e nego druge vrste porodice. Katkada ih privla~i umjetno svjetlo. Jaja ve}inom polaù u dvojcu, i to u raspadnuti biljni materijal na dnu vodene povr{ine. Li~inke vrlo brzo rastu i razvijaju se, {to im omogu}uje ̀ ivot u vodama koje presu{uju. Odrasli naj~e{}e izlije}u po~etkom travnja pa sve do rujna ili ~ak listopada, ali je zanimljivije njihovo izlijetanje tijekom cijele godine.


Prijedlog mjera za{tite: Za{tita stani{ta sa stalnim populacijama.

Karta 17. Rasprostranjenost grofa skitnice u Hrvatskoj; Map 17 – Distribution of Vagrant Emperor in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

Slika 38. Parenje grofa skitni-ce (Hemianax ephippiger); Fig. 38 – Vagrant Emperor Copula Velo blato, Pag, 2. 5. 2006., FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

72

Stru~ni naziv svojte: Ophiogomphus cecilia (Fourcroy, 1785)

Engleski naziv svojte: Green Snaketail

Sinonimi: Aeschna serpentina Charpentier, 1825., Aeschna spectabilis Eversmann, 1841

Podred: Anisoptera

Porodica: Gomphidae


Kriterij: Ograni~eno rasprostranjenje u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Uzroci ugroènosti: Uni{tavanje velikih i lijenih ravni~arskih rijeka (izgradnja hidroakumulacija i hidrotehni~ki zahvati).

Rasprostranjenost: Vrsta je ~esta u srednjoj, sjevernoj i isto~noj Europi, s isto~nom granicom rasprostranjenja u Rusiji. U zapadnoj i ju`noj Europi ograni~ena je na niz izdvojenih populacija. U Hrvatskoj joj je rasprostranjenje ograni~eno na kontinentalni dio.

Opis svojte: Rogati rego~ osobit je po svojoj robusnijoj pojavi i troboj-nosti. Glava, oprsje i prva dva zad~ana koluti}a svijetlo su zelena. Ostatak zatka ima ùto-crn uzorak. Svijetle {are gornjeg dijela zatka trokutaste su, a ponavljaju se na ve}ini koluti}a. Zavr{etak zatka ukra{en je ovalnim ̀ utim {arama, a mu`jacima se na podru~ju osmog i devetog koluti}a postrano pro{iruje. Druk~ije nego ostalim rego~ima, mu`jacima su rogatog rego~a zad~ani privjesci kratki, dugi poput desetog koluti}a, usporedni jedan s drugim te neuobi~ajeno svjetloùti. O~i rogatog rego~a svijetlo su zele-ne, a ènka na vr{nom dijelu glave ima dva izrazita i nazubljena roga. Na postranom dijelu zelenog oprsja postoje izrazito tanke crne crte. Krila su prozirna, iscrtana malim crnim ìlicama i velikom tamnom pterostigmom.


Stani{te i ekologija svojte: Stani{te rogatog rego~a su lijene rijeke pje{~ana dna. Odrasli rogati rego~i prili~no su agresivni. Naj~e{}e se smje{taju na kamenje ili biljke uz vodu. U rijekama {irim od 20 m lete sredinom toka u potrazi za ènkama i vrlo im je te{ko pri}i. Razmnoàvanje, koje obi~no traje pet do deset minuta, kao i polaganje jaja{aca, zbiva se na nekom skrovitom mjestu, sli~no kao i u crnog rego~a. @enka se odvaja od mu`jaka, izbacuje jaja{ca na vrh zatka i polaè ih postupno, dodiruju}i vodenu povr{inu. Li~inke su smje{tene u dosta jakoj struji vode, naj~e{}e u malim udubinama pje{~anih nanosa. Izbjegavaju mulj i ne ukopavaju se kao

Rogati rego~

73

Karta 18. Rasprostranjenost rogatog rego~a u Hrvatskoj; Map 18 – Distribution of Green Snaketail in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

li~inke roda Gomphus (rego~i). @ivotni krug im traje dvije do tri godine. Izlijetanje po~inje koncem travnja, najbrojniji su u srpnju, a mogu letjeti i do kolovoza.


Za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06). Direktiva o za{titi prirod-nih stani{ta i divlje faune i flore – dodatci II. i IV. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bernska konvencija) – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. Sa~uvati dije-love tokova ravni~askih rijeka u prirodnom stanju.

Slika 39. Mu`jak rogatog rego~a (Ophiogomphus cecilia); Fig. 39 – Male Green Snaketail Drava kod Repa{a, 8. 7. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©

74

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758)

Engleski naziv svojte: Yellow-winged Darter

Sinonimi: Libellula rubra Mueller, 1764., Libellula aurea Scopoli, 1772., Libellula victoria Fourcroy, 1785., Sympetrum aurantiacum Buchecker, 1876

Podred: Anisoptera



Kriterij: êtrnaest novijih to~kasto raspr{enih nalaza

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Jugozapadna granica raspro-stranjenja.

Rasprostranjenost: Palearkti~ko rasprostranjenje s populacijama koje postaju slabije u odmicanju prema zapadnoj i ju`noj Europi gdje je vrsta ograni~ena na planinska podru~ja. U Hrvatskoj je nalazimo u nizu populacija uz rijeku Dravu, i u izdvojenim populacijama u Lici, Dalmaciji i na otocima Krku i Mljetu.

Opis svojte: Jantarni strijelac prepoznatljiv je po intenzivnim jan-tarnim pjegama koje zauzimaju ~etvrtinu, osobito stra`njeg, para mu`jakovih krila. Ta je povr{ina na ènkama katkada dosta manja. Pterostigma je duga~ka, crveno naran~asta i nije uokvirena izrazi-tim crnim ìlama. Tijelo im je sli~ne boje kao i ostalim strijelcima. Razlikuju se po crno obojenoj bo~noj strani mu`jakova zatka i crnoj neprekinutoj crti koja se pruà po boku ènkina zatka. Crna pruga na bazi ~ela je izazitija i spu{ta se du` prednjih rubova o~iju. Gledano s bo~ne strane, prednja kukica na sekundarnom spolnom organu mu`jaka vrlo je mala, dok, gledano odozdo, leglica ènke ima dva u{iljena izbo~enja.


Stani{te i ekologija svojte: Jantarni strijelac razmnoàva se u malim, plitkim staja}im vodama koje se brzo zagrijavaju i obiluju vegetaci-jom, primjerice na povremeno poplavljenim livadama zamo~varenih dolina. Li~inke moèmo na}i ili na dnu ili na vegetaciji, a odrasli se ~esto skupljaju na sun~anim livadama nedaleko od mjesta s kojeg su izletjeli. To je prili~no napasna vrsta koja ~eka plijen miruju}i na vege-taciji. Po na~inu polaganja jaja{aca jantarni strijelac ne razlikuje se od

Jantarni strijelac

Slika 40. Mu`jak jantarnog strijelca (Sympetrum flaveolum); Fig. 40 – Male Yellow-winged

75

Karta 19. Rasprostranjenost jantarnog strijelca u Hrvatskoj; Map 19 – Distribution of Yellow-winged Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

drugih strijelaca, polaè jaja{ca u dvojcu, a za to izabire rubna livadna podru~ja koja poplavljuju u prolje}e. Tako se kad se jaja{ca izlegnu, li~inke odmah na|u u vodi. Kao i drugi strijelci, odrasli se sele i pojav-ljuju daleko od mjesta prikladnih za razmnoàvanje. Sezona leta traje im od kasnog svibnja do listopada, a najbrojniji su u kolovozu.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. Darter, FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

76

8. GOTOVO UGRO@ENE SVOJTE (NT)

77

78

Stru~ni naziv svojte: Lestes barbarus (Fabricius, 1798)

Engleski naziv svojte: Migrant Spreadwing

Sinonimi: Agrion nympha Hansemann, 1823

Podred: Zygoptera

Porodica: Lestidae

Kategorija ugroènosti: NT

Kriterij: Op}a ugroènost stani{ta.

Uzroci ugroènosti: Nestajanje nizinskih mo~varnih travnjaka u kontinentalnom dijelu i priobalnih (bo~atih) lokava u sredozemnom dijelu Hrvatske. Veoma ovisi o klimatskim prilikama (koli~ina i sezon-ska raspodjela oborina).

Rasprostranjenost: Holomediteransko-palearkti~ko rasprostranjenje, sa sna`nijim populacijama u ju`nom dijelu areala. Zbog izrazito-ga migracionog potencijala i sposobnosti naseljavanja privremenih stani{ta, veli~ina populacija s godinama se mijenja, a vrsta spremno osvaja nova podru~ja. Nalazimo je na podru~ju cijele Hrvatske, a brojnost lokaliteta na kojima dolazi raste prema jugu.

Opis svojte: Sredozemna zelendjevica svjetlija je i ve}a od ve}ine zelendjevica. Tijela mu`jaka i ènke sli~no su obojena: svjetlosme|e sa zelenkastim odsjajem i {irokim svjetloù}kastim prugama po oprsju. Svijetlim ù}kastim pjegama, smje{tenim po strani devetog i desetog zad~anog koluti}a, te svijetlim zad~anim nastavcima i donjim dijelom zatka vrsta se razlikuje od ostalih zelendjevica. Blijedo ù}kasta boja stra`njeg dijela glave (sljepoo~ni dio), koja se proteè od o~iju do ~eljusti, uo~ljiva je kao i na maloj zelendjevici. Krila su potpuno prozirna s dvobojnom pterostigmom, {to je rijetka odlika vretenaca uop}e. Jedna je polovica pterostigme sme|a, a druga blijedo ù}kasta.


Stani{te i ekologija svojte: Sredozemna zelendjevica razmnoàva se u staja}icama, i to tipi~no u onima koje ljeti presu{uju. Dobro podnosi bo~atu vodu. Polaè jaja{ca u dvojcu ili, katkada ènka, samostalno u biljke rodova Juncus, Carex, Alisma, pa i ta vegetacija ozna~uje stani{ta vrste. Gdjekad polaè jaja{ca i u potopljeno granje obalnoga grmlja, a po~esto i na presu{ene dijelove stani{ta. Iako je veoma vezana uz loka-

Sredozemnazelendjevica

Slika 41. Mu`jak sredozemne zelendjevice (Lestes barbarus); Fig. 41 – Male Migrant

79

Spreadwing Lika, 28. 7. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

litet na kojem je ìvjela u li~ina~kom stadiju, snaga naseljavanja novih, posebice privremenih, stani{ta izrazita je osobina vrste. Razdoblje izli-jetanja traje od oùjka u toplijim, sredozemnim, klimatskim uvjetima, a odrasle jedinke moèmo vidjeti sve do listopada. Nakon presvla~enja odrasli borave daleko od vode, ali joj se vra}aju kad spolno sazriju.


Prijedlog mjera za{tite: Za{tita i o~uvanje stani{nih tipova (poplavni travnjaci i bo~ate lokve).

Karta 20. Rasprostranjenost sredozemne zelendjevice u Hrvatskoj; Map 20 – Distribution of Migrant Spreadwing in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

80

Stru~ni naziv svojte: Lestes sponsa (Hansemann, 1823)

Engleski naziv svojte: Common Spreadwing

Sinonimi: Lestes autumnalis Leach, 1815., Agrion forcipula Charpentier, 1825., Lestes nymha Stephens 1835., Lestes picteti Fonscolombe, 1838., Lestes spectrum Kolenati, 1856.

Podred: Zygoptera

Porodica: Lestidae


Kriterij: Granica rasprostranjenja vrste.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Ju`na granica rasprostra-njenja.ê{}a u kontinentalnom i gorskom dijelu, a izrazito rijetka u sredozemnom, {to je vjerojatno povezano s biologijom vrste.

Rasprostranjenost: Vrsta je palearkti~kog rasprostranjenja, sa sna`nijim populacijama u sjevernom dijelu areala. U ju`noj Europi ograni~ena je na vi{e nadmorske visine. êsta je u srednjoj Hrvatskoj i Slavoniji, a prema jugu nalazi postaju sve rje|i, s najju`nijim popu-lacijama u Istri i Lici.

Opis svojte: Za razliku od male i sredozemne zelendjevice ovo vre-tence prepoznatljivo je po tamnoj boji stra`njega dijela glave, tamnoj (crnoj) pterostigmi i plavkasto vo{tanoj boji dijela tijela. Plav je donji dio oprsja, prvi, drugi, pa deveti i deseti zad~ani koluti} mu`jaka {to ga ~ini lako prepoznatljivim me|u zelendjevicama. Zad~ani nastavci su crni, a donji su ravni, uskih i ravnih vrhova. Kao {to naziv roda upu}uje (zelendjevice), ostatak zatka je zelenkast, a tu osobinu dijeli sa ènkom koja je u cijelosti zelenkasta, osim dijela oprsja i donjeg dijela zatka koji su svjetlije ù}kasti. @enka na ùtoj podlozi gornje strane drugog zad~anog koluti}a ima dvije zelene trokutaste mrlje. Leglica doseè do stra`njeg ruba desetog zad~anog koluti}a.


Stani{te i ekologija svojte: Stani{ta pogodna za razvoj sjeverne zelen-djevice gotovo su sve staja}e vode s rasko{no razvijenom mo~varnom vegetacijom, uglavnom u planinskim podru~jima. Vrsta je obi~no brojnija u novonastalim plitkim ili kiselim staja}icama, ali to ne zna~i da }e ih prva i osvojiti. Li~inke ìve u plitkim vodama uz vodeno ili mo~varno bilje. Mogu plivati vrlo brzo kad ih se uznemiri. Li~ina~ki

Sjeverna zelendjevica

Slika 42. Mu`jak sjeverne zelendjevice (Lestes sponsa); Fig. 42 – Male Common Spreadwing [enkovec, Me|imurje, 23. 6. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

81

Karta 21. Rasprostranjenost sjeverne zelendjevice u Hrvatskoj; Map 21 – Distribution of Common Spreadwing in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

razvoj je izrazito brz, traje oko dva mjeseca. Mu`jaci ostaju u spoje-ni (dvojac) sa ènkom i ~esto zaranjaju pri polaganju jaja{aca. Ona leglicom bu{i rupe u preslicama, trsci, rogozu i sli~nim biljkama kako bi u njih ubacila jaja{ca. Li~inke se izlijeù u prolje}e. Odrasli sjever-ne zelendjevice ne udaljavaju se daleko od mjesta razmnoàvanja. Izlije}u sredinom svibnja do sredine listopada, ali najvi{e jedinka moèmo vidjeti u kolovozu.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. Za{tita gorskih lokava i upravljanje njima.

Stru~ni naziv svojte: Lestes dryas Kirby, 1890

Engleski naziv svojte: Robust Spreadwing

Sinonimi: Lestes nympha sensu Selys, 1840., Lestes forcipula sensu Rambur, 1842., Lestes uncatus Kirby, 1890

Podred: Zygoptera

Porodica: Lestidae



Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Op}a ugroènost stani{ta. Klimatske promjene i hidrotehni~ki zahvati koji uzrokuju spu{tanje razine podzemnih voda.

Rasprostranjenost: Cirkumborealne je, odnosno holarkti~ke raspro-stranjenosti. U Sredozemlju rasprostranjenje je ograni~eno na planin-ska podru~ja. U Hrvatskoj vrstu naj~e{}e nalazimo uz tok Save i donji tok Drave, s nizom izoliranih populacija u Lici i na otoku Krku.

Opis svojte: Zbog sli~ne boje i veli~ine gorsku zelendjevicu lako je pobrkati sa sjevernom zelendjevicom. Me|utim od nje se razlikuje po tome {to su joj o~i intezivnije plave, a {to je prvi i samo djelomi~no drugi zad~ani koluti} mu`jaka plavi~asto vo{tano obojen. Zad~ani nastavci su crni, a donji su {irokih, prema unutra zakrivljenih vrho-va. @enke su izrazito robusne gra|e. Zelene su boje bez plavi~asto vo{tane obojenosti. Zeleno im zahva}a i bo~ne dijelove protoraksa, a mrlje na gornjoj strani drugog zad~anog koluti}a su ~etvrtaste. Leglica prelazi stra`nji rub desetoga zad~anog koluti}a.


Stani{te i ekologija svojte: Gorska zelendjevica nalazi stani{te u {iro-kom rasponu od neutralnih do kiselih staja}ih voda koje ljeti ve}inom presu{uju ili su reducirane na male lokvice u kojima preìvljavaju li~inke. Bujna mo~varna vegetacija tako|er je zna~ajka stani{ta gorske zelendjevice. êsto su ti lokaliteti u {umi, a prema jugu raste njihova nadmorska visina. @enka polaè jaja{ca u biljke Scirpus sp., Eleocharis palustris, Alisma plantago, Galium palustre, Juncus sp. Jaja{ca prezi-mljuju, a prve li~inke izlaze tek idu}eg prolje}a. Li~inke se razvijaju oko sedam tjedana. Odrasli gorske zelendjevice ne udaljavaju se puno od mjesta razmnoàvanja. Prve odrasle jedinke vi|aju se u travnju ili

Gorska zelendjevica

82

Slika 43. Mu`jak gorske zelendjevice (Lestes dryas); Fig. 43 – Male Robust Spreadwing FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

Karta 22. Rasprostranjenost gorske zelendjevice u Hrvatskoj; Map 22 – Distribution of Robust Spreadwing in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

svibnju, a razdoblje leta zavr{ava im u listopadu. Najbrojnije su u srp-nju i kolovozu. Ova se vrsta naj~e{}e pojavljuje oko dva tjedna nakon sjeverne zelendjevice.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. Za{tita konti-nentalnih nizinskih i gorskih lokava i upravljanje njima.

83

Stru~ni naziv svojte: Erythroma najas (Hansemann, 1823)

Engleski naziv svojte: Large Redeye

Sinonimi: Agrion chloridion Charpentier, 1825., Agrion analis Vander Linden, 1825

Podred: Zygoptera



Kriterij: Raspr{enost stani{ta i slab disperzijski potencijal.

Uzroci ugroènosti: Slab disperzijski potencijal vrste, naseljavanje biljojedih riba, uni{tavanje poplavnih podru~ja velikih nizinskih rijeka (izgradnja hidroakumulacija i ostali hidrotehni~ki zahvati).

Rasprostranjenost: Vrsta palearkti~ke rasprostranjenosti, sna`nijih populacija u sjevernom dijelu areala. Zbog malog disperzijskog potencijala nerado naseljava nova stani{ta. U Hrvatskoj je vezana uz stani{ta nastala djelovanjem rijeka Save i Drave, a nalazimo je i u nizu populacija na otoku Pagu, na Kvarneru i u Istri.

Opis svojte: Velika crvenookica je, kao {to i naziv kaè, vretence àrko crvenih (mu`jak) ili sme|e crvenkastih (ènka) o~iju. Crvene o~i, crne noge, plavo oprsje i vrh zatka ~ini svakog mu`jaka lako prepoznatljivim. Gornji dio oprsja mu`jaka tamno je obojen i nema svijetlih pruga, tankih i ù}kastozelenih, iako djelomi~no skra}enih, kakve uo~avamo na ènkama. Ostali dio oprsja mu`jaka je svjetloplav, a ènke ù}kastozelenkast. Zadak mu`jaka je gotovo crn, svjetloplav samo na prvom i na zadnja dva zad~ana koluti}a. Zadak ènke je tamnosme|, a mla|ih jedinka bron~an. Zad~ani nastavci mu`jaka su tamni i ravni, za razliku od ostalih pripadnika roda kojima su zad~ani nastavci savijeni poput klije{ta. Vrhovi stra`njih krila gu{}e su oìljeni od prednjih.


Stani{te i ekologija svojte: Velika crvenookica bira staja}e ili sporo teku}e vode bogate vegetacijom: lokve, jezera, kanale i stare rukavce. Stani{te mora imati i pogodno mjesto za polaganje jaja{aca; ovoj }e vrsti odgovarati stabljike lopo~a, lokvanja i sli~nog bilja koje ima plutaju}e li{}e. @enke polaù jaja{ca u pratnji mu`jaka. Pri tome se po stabljici spu{taju na dubinu i ve}u od pola metra, omotani u mjehuri} zraka.

Velika crvenookica

Nakon tridesetak minuta par, za razliku od ostalih ~lanova porodice vodendjevoj~ica, izroni i odmah izleti. Zbog tako neobi~nog i dojmljivog izlijetanja, vjerojatno je i dobila naziv naia – rije~na nimfa. Li~inke velike crvenookice razvijaju se u vegetaciji, pa ih moèmo vidjeti kako se kroz nju ùstro i spretno kre}u. Razvoj do odraslog kukca traje izme|u {est i devet mjeseci. Odrasli se ne udaljuju odve} od vode, a izlije}u u travnju, pa ih moèmo vidjeti sve do rujna, ali najbrojniji su u lipnju.


Slika 44. Dvojac velike crvenookice (Erythromma najas); Fig. 44 – A Large Redeye Tandem Veliki Bukovec, 5. 5. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

84

Prijedlog mjera za{tite: Sprje~avanje op}eg antropogenog utjecaja na stani{ta na kojima je vrsta rasprostranjena.

Stru~ni naziv svojte: Coenagrion ornatum (Selys, 1850)

Engleski naziv svojte: Ornate Bluet

Sinonimi: –

Podred: Zygoptera




Uzroci ugroènosti: Hidrotehni~ki zahvati na potocima i proto~nim kanalima (odstranjivanje vegetacije, produbljivanje, utvr|ivanje obala) te one~i{}enje stani{ta.

Rasprostranjenost: Vrsta je rasprostranjena u isto~nom dijelu pale-arktika. Zapadne populacije dopiru do srednje Europe, a postaju sve sna`nije prema jugu i istoku areala. Nalazimo je na vodotocima sred-nje Hrvatske i Slavonije, a postoje i populacije uz Plitvi~ka jezera, uz kr{ke rijeke Kupu, Cetinu i Neretvu te izolirana populacija na otoku Krku.

Opis svojte: Mu`jak isto~ne vodendjevoj~ice obiljeèn je crnim crteòm na gornjoj strani drugoga zad~anog koluti}a u obliku slova W na stalku. Na stra`njem (sljepoo~nom) dijelu glave obaju spolova mogu se tako|er lijepo razaznati dvije osobito nazubljene plave pjege. Oprsje mu`jaka i ènke crno je, sa svjetloplavim prugama. Sli~an je i raspored crne i svjetloplave boje i na zatku obaju spolova. Mu`jaku crne oznake prekrivaju donji dio koluti}a, a zatim se, od tre}eg do devetog koluti}a, prema vrhu izduùju u karakteristi~an sredi{nji {iljak. Crne oznake pokrivaju ve}i dio koluti}a ènke te se mijenjaju od kombinacije crno-plavo do potpuno crno. Krila su obaju spolova prozirna, a pterostigma je malena i tamna.


Stani{te i ekologija svojte: Isto~na vodendjevoj~ica nastanjuje male, osun~ane i plitke potoke ili sporoteku}e kanale. Takvi potoci ~esto obiluju dobro razvijenom vodenom i mo~varnom vegetacijom, vrlo su ~esti u kr{kom podru~ju ili uz bazofilne cretove. Malo se zna o biologiji te vrste, ali je sigurno da ne odlazi daleko od potoka na kojem se razmnoàva. Razdoblje leta isto~noj vodendjevoj~ici po~inje sredi-nom svibnja, a zavr{ava u listopadu.

Karta 23. Rasprostranjenost velike crvenookice u Hrvatskoj; Map 23 – Distribution of Large Redeye in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©

Isto~na vodendjevoj~ica

85

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06).Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Prostorno i vremensko upravljanje odràvanjem malih vodotoka (posebice u kr{kom podru~ju).

Slika 45. Dvojac isto~ne vodendjevoj~ice (Coenagrion ornatum); Fig. 45 – An Ornate Bluet Tandem Nacionalni park »Plitvi~ka jezera«, 27.05.2007., FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

Karta 24. Rasprostranjenost isto~ne vodendjevoj~ice u Hrvatskoj; Map 24 – Distribution of Ornate Bluet in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

86

Stru~ni naziv svojte: Coenagrion pulchellum (Vander Linden, 1825)

Engleski naziv svojte: Variable Bluet

Sinonimi: Agrion interruptum Charpentier, 1825

Podred: Zygoptera



Kriterij: Rub raprostranjenja i op}a ugroènost stani{ta.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Ju`na granica rasprostra-njenja. Op}a ugroènost stani{ta hidrotehni~kim zahvatima.

Rasprostranjenost: Vrsta je eurosibirskog rasprostranjenjenja. [iroko je rasprostranjena u sjevernoj i srednjoj Europi, a prema jugu znatno rje|a. Vezana je uz stani{ta nastala djelovanjem rijeka Save, Kupe i Drave u srednjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Zabiljeèn je i niz populacija na otoku Krku, u Istri i na podru~ju Crikvenice, a u Dalmaciji vrsta je vezana uz vodotoke Krke, Cetine i Neretve.

Opis svojte: Izduèno i vitko plavo vretence dojmljivo je zbog crnih oznaka po tijelu. Mu`jacima ljupke vodendjevoj~ice svojstven je crni znak na drugom koluti}u zatka, naj~e{}e sli~an slovu Y. S gornje strane crno-plavog oprsja jasno se razaznaju dvije plave pruge, koje imaju izgled uskli~nika. Tre}i do peti koluti} zatka mu`jaka ve}inom su modri, ali postoje i jedinke s ve}inom crnim koluti}ima. [esti i sedmi koluti} zatka uglavnom su crni dok je osmi potpuno modar. @enke su sli~ne boje kao i mu`jaci, ali su uglavnom zelenkasto-plavkaste, u kombinaciji s crnim oznakama koje u njih nalazimo u vi{e ina~ica nego u bilo kojih ènki ostalih svojta roda. Gledano bo~no, gornji i donji zad~ani privjesci mu`jaka gotovo su iste duìne, a, gledano odozgo, pri osnovi se gotovo doti~u. Pterostigma je na prozirnim krilima obaju spolova mala i sivkasta.


Stani{te i ekologija svojte: Jezera, lokve, sporo teku}i potoci, rijeke i kanali, obi~no s bujnom vegetacijom, stani{te su ljupke vodendjevoj~ice. Vrsta bolje podnosi kisela stani{ta od srodne, ali znatno ~e{}e vrste, modre vodendjevoj~ice. Pri spolnom sazrijeva-nju odrasle jedinke borave na livadama i poljima nedaleko od vode. Razmnoàvanje traje manje od petnaest minuta, a par zatim traì

Ljupka vodendjevoj~ica

Slika 46. Dvojac ljupke vodendjevoj~ice (Coenagrion pulchellum); Fig. 46 – A Variable

87

Bluet Tandem Veliki Bukovec, 5. 5. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

pogodno mjesto za polaganje jaja{aca. Polaè jaja{ca na donju stranu plutaju}ih listova ìvu}ih ili ve} uginulih vodenih biljaka, stvaraju}i osobitu spiralnu {aru na plojki lista. Li~inke ìve na dnu me|u vode-nim biljem ili plutaju}im poluraspadnutim biljem. Razvijaju se nepunu godinu dana. Vrstu u odraslom obliku moèmo vidjeti od konca trav-nja do listopada. Najbrojnija je kasno u svibnju i u lipnju.


Prijedlog mjera za{tite: Sprje~avanje utjecaja hidrotehni~kih zahvata na stani{ta na kojima se vrsta pojavljuje.

Karta 25. Rasprostranjenost ljupke vodendjevoj~ice u Hrvatskoj; Map 25 – Distribution of Variable Bluet in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

88

Stru~ni naziv svojte: Anaciaeschna isosceles (Mueller, 1767)

Engleski naziv svojte: Green-eyed Hawker

Sinonimi: Aeschna chryophthalmus Charpentier, 1825., Aeshna rufes-cens Vander Linden, 1825

Podred: Anisoptera

Porodica: Aeshnidae


Kriterij: Op}a ugroènost stani{ta i raspr{ena rasprostranjenost.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati.

Rasprostranjenost: Vrsta je holomediteranskog rasprostranjenja; brojnost joj se smanjuje prema sjeveru Europe i zapadnom Sibiru. U Hrvatskoj je {iroko rasprostranjena uz velike rije~ne sustave. Poznata je i s nekih otoka (Krk, Rab, Mljet).

Opis svojte: @uti je ban veliko, svjetlosme|e vretence, prozirnih krila i zamjetno zelenih o~iju. Na vrhu ~ela obaju spolova uo~ljiva je crna vodoravna crta koja nije povezana s tjemenom. Iako se na prvi pogled ~ini da je ùti ban jednoli~no sme|e obojeno vretence, ono je puno sitnih pojedinosti koje ga ~ine zanimljivim i jedinstvenim. S obje strane oprsja jednoli~nost razbijaju dvije ùte pruge. Gledano odozgo, drugi koluti} zatka obiljeèn je izrazitim ùtim trokutom dok je osta-tak zatka prepleten tankim tamnim crtama. Osnovica stra`njih krila, koja su prozirna i i{arana tamnim ìlama, ùto je protkana u predjelu analnog trokuta. Pterostigma je velika i jantarno obojena, sme}kasto zatamnjena u sredini. Mu`jaku su gornji zad~ani privjesci izrazito vitki i izduèni, s malim zubom na donjoj strani.


Stani{te i ekologija svojte: Mu`jaka ùtog bana vidjet }emo u nad-lijetanju {irokih pojasa trske ili {a{a uz jezera, obala umo~varenih jaraka ili lokava, kao i ostalih vegetacijom bogatih i mirnih voda. Za razliku od drugih vrsta porodice Aeshnidae, mu`jaci ~esto sjedaju na visoku vegetaciju odakle vrebaju na plijen. Na jugu Europe, pa tako i u Hrvatskoj moèmo ga vidjeti i uz obale mirnih rijeka (npr. Krke, Cetine). Iako se odrasli uglavnom zadràvaju uz stani{te, naseljavaju nova stani{ta u~estalije nego druge vrste svoje porodice. @enke ùtoga bana vi|ene su kako polaù jaja{aca u vrstu Stratiotes aloides, {to ~ine

@uti ban

Slika 47. Mu`jak ùtog bana (Anaciaeschna isosceles); Fig. 47 – Male Green-eyed Hawker

89

FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

i ènke zelenog kralja, ali redovito, dok to za ùtog bana nije pravilo. Vrsta je osjetljiva na one~i{}enje stani{ta. Razdoblje izlijetanja po~inje koncem travnja, ali najbrojnije jedinke moèmo vidjeti u lipnju, pa sve do kolovoza. Vrsta uglavnom izlije}e i nestaje ranije od ve}ine kraljeva.



Karta 26. Rasprostranjenost ùtog bana u Hrvatskoj; Map 26 – Distribution of Green-eyed Hawker in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

90

Stru~ni naziv svojte: Anax parthenope (Selys, 1839)

Engleski naziv svojte: Lesser Emperor

Sinonimi: Anax parisinus Rambur, 1842

Podred: Anisoptera

Porodica: Aeshnidae


Kriterij: Izoliranost populacija i op}a ugroènost stani{ta.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Skrovita vrsta. Op}a ugroènost velikih staja}ica.

Rasprostranjenost: Vrsta je palearkti~kog rasprostranjenja, najbroj-nija u sredozemnoj biogeografskoj regiji. Brojnost joj se smanjuje prema sjevernom dijelu Europe. U cijeloj je Hrvatskoj rasprostranjena u nizu izoliranih populacija, a broj nalaza raste prema jugu.

Opis svojte: Zbog boje o~iju i zatka malog cara ~esto se brka s manjim i vitkijim grofom skitnicom ili s ve}im velikim carem. Velike zelene o~i plavkastog odsjaja u suprotnosti su sa sme|e obojenim oprsjem u oba spola. Zadak mu`jaka i ènke po~inje uo~ljivim ùtim prstenom, smje{tenim pri bazi prvog koluti}a, i svjetloplavom bojom drugog i dijelom tre}eg koluti}a zatka. Mu`jaku je ostatak zatka odozgo naj~e{}e sme| sa {irim tamnijim oznakama koje se proteù preko sredi{njeg dijela svih koluti}a. @enkama je me|utim zadak ~e{}e plavkast s pojedinim sme}kastim dijelovima pri vrhu zatka i tako|er ukra{en tamnijim oznakama koje se proteù po sredini svakoga koluti}a. Mu`jaci pri vrhu gornjih zad~anih nastavaka imaju malen trn koji je svojstven upravo malom caru. Krila su obi~no blago ù}kasto pigmentirana izme|u krilnog ~vora te prili~no velike i sme|e pterostigme.


Stani{te i ekologija svojte: Ako je Anax imperator zasluìo titulu velikog cara, njegov nasljednik je zasigurno Anax parthenope. Od njega ga ~ak i u letu moèmo jasno razlu~iti po izgledu, a malo je i sporiji. Kada se na|u na istom podru~ju, veliki }e car stalno tjerati malog, dokazuju}i svoje pravo na vladanje. Stani{te vrste su staja}e vode ~esto ve}ih povr{ina. Katkada mogu biti i lagano bo~ate. Li~inke se razvijaju razmjerno sporo, obi~no dvije godine. @ive na vodenim biljkama i oko njih, hrane}i se

Mali car

Slika 48. Dvojac malog cara (Anax parthenope) u polaganju jaja; Fig. 48 – A Lesser

91

Emperor tandem ovipositing FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

ra~i}ima i li~inkama drugih kukaca. Odrasle jedinke mnogo se kre}u, ali se rijetko udaljuju od vodenih povr{ina. Hrane se muhama, leptirima, kornja{ima i ostalim lete}im kukcima. Vrsta polaè jaja u dvojcu, {to nije uobi~ajeno za porodicu kojoj pripada. U Sredozemlju izlijetanje po~inje ve} u oùjku, a odrasle kukce moèmo vidjeti sve do listopada.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. Op}e mjere o~uvanja velikih staja}ica posebice u sredozemnom i kr{kom podru~ju.

Karta 27. Rasprostranjenost malog cara u Hrvatskoj; Map 27 – Distribution of Lesser Emperor in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

92

Stru~ni naziv svojte: Somatochlora flavomaculata (Vander Linden, 1825)

Engleski naziv svojte: Yellow-spotted Emerald

Sinonimi: Libellula aenea Linnaeus, 1758 (partim)

Podred: Anisoptera



Kriterij: Rub rasprostranjenja i op}a ugroènost stani{ta

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Ju`na granica rasprostra-njenja. Isu{ivanje nizinskih mo~varnih podru~ja.

Rasprostranjenost: Rasprostranjena je u srednjoj, sjevernoj i isto~noj Europi. Populacije ju`ne Europe su izolirane i ograni~ene samo na najve}a mo~varna podru~ja. U Hrvatskoj je rasprostranjena u konti-nentalnom i planinskom dijelu (Plitvi~ka jezera, Ogulin), a izdvojenih populacija ima u Istri, na otoku Krku, u ujezerenim dijelovima rijeke Krke i u delti Neretve.

Opis svojte: Plitvi~ka zelenka manja je od sjeverne zelenke, a na zatku ima uo~ljive jarko ùte bo~ne pjege. Upravo te ùte pjege ~ine vrstu druga~ijom i lako prepoznatljivom me|u ostalim zelenkama. Pjege su ja~e izraène i ve}e na ènkama i mladim mu`jacima, a na odraslim mu`jacima mogu biti i te{ko prepoznatljive. Promatraju}i odozgo, gornji zad~ani privjesci mu`jaka ravni su i li{eni zubi}a, gotovo paralelno poloèni, ali se prema vr{nom dijelu nje`no savijaju jedan prema drugome. Leglica ènki je kratka i zaobljena, kra}a je od devetog koluti}a i usmjerena nadolje. Krila su prozirna i isprepletena tamnim oìljenjem s velikom tamnom pterostigmom na vrhovima.


Stani{te i ekologija svojte: Plitvi~ka zelenka razmnoàva se ve}inom u staja}im vodama, i to u nizinskim podru~jima i udolinama s umje-renom klimom. Nastanjuje mo~vare, vla`ne livade, katkada trome rijeke ili jezera koja postrano imaju male mo~vare bogate vegetacijom. Li~inkama treba dvije do tri godine da se razviju, a ìve ukopane u mulju. @enke plitvi~ke zelenke polaù jaja{ca dodiruju}i leglicom vodu, mulj, mahovinu i sli~ne mekane supstrate, sli~no kao i ènke sjeverne zelenke. Ipak, mu`jaci se odlikuju puno manje napasnim

Plitvi~ka zelenka

Slika 49. Mu`jak plitvi~ke zelenke (Somatochlora flavomaculata); Fig. 49 – Male Yellow-spotted Emerald Plitvi~ka jezera, FOTO: MATIJA FRANKOVI}©.

93

pona{anjem od mu`jaka ove srodne vrste. Rijetko lete iznad otvorene vodene povr{ine, a ~e{}e se provla~e kroz pojase trske ili okolne obal-ne vegetacije. Sezona leta traje od kraja svibnja do po~etka listopada, a vrsta je najbrojnija u lipnju i srpnju.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja. O~uvanje nizinskih mo~varnih podru~ja.

Karta 28. Rasprostranjenost plitvi~ke zelenke u Hrvatskoj; Map 28 – Distribution of Yellow-spotted Emerald in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum vulgatum (Selys, 1848)

Engleski naziv svojte: Vagrant Darter

Sinonimi: Libellula variegata Mueller, 1764

Podred: Anisoptera



Kriterij: Rub rasprostranjenja, klimatske promjene

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Ju`na granica rasprostra-njenja.

Rasprostranjenost: Vrsta je paleoarkti~kog rasprostranjenja, rje|a prema zapadu i jugu Europe. Nalazi su brojniji u srednjoj Hrvatskoj i Slavoniji, nego prema jugu, gdje ima nekoliko izdvojenih populacija, u Lici te na otocima Pagu i Krku.

Opis svojte: Mu`jaci malog strijelca imaju sme|a oprsja s crnim prugama i crveno-naran~ast zadak s uo~ljivo {irim {estim, sedmim i osmim koluti}em. Crne pjege u obliku trokuti}a na gornjoj strani osmog i devetog koluti}a jako su male, ali ipak uo~ljive. Boja tijela ènki vi{e je ùta ili sme}kasta, s crnim pjegama, ne{to ve}im no u mu`jaka, na osmom i devetom koluti}u zatka. Crna pruga na osnovici ~ela proteè se niz prednje rubove o~iju. Baza krila obaju spolova je ~ista, posve li{ena pjega, ali s blagim ù}kastim (ènka) i crvenim (mu`jak) odsjajem ìlica. Pterostigma na vrhu krila duga~ka je i tamno sme|a. Gledano s bo~ne strane, leglica ènki zauzima pravi kut u odnosu na zadak i vrlo je uo~ljiva, dok je prednja kukasta izbo~ina na sekundarnom spolnom ustroju mu`jaka prili~no malena.


Stani{te i ekologija svojte: Li~inke malog strijelca mogu se na}i u staja}im vodama s bogatom vegetacijom: u lokvama, jezerima, mo~varama, katkada i u izrazito sporoteku}im potocima. êsto i na ve}im nadmorskim visinama. Miruju na dnu, ~ekaju}i kukce, ra~i}e i drugi plijen. Vrlo brzo i spretno bjeè ako ih se uznemiri. @enke malog strijelca polaù jaja{ca uz rub vode, a mu`jaci ih pri tome prate i nadgledaju. Mali strijelac je u usporedbi s bliskim ro|acima manje sklon seobama, ali se poneka jedinka moè na}i na mjestima gdje zavr{avaju seobe drugih vrsta strijelaca, npr. Sympetrum flaveolum.

Mali strijelac

94

Slika 50. Mu`jak malog strijelca (Sympetrum vulgatum); Fig. 50 – Male Vagrant Darter Cirkovljan, Me|imurje, 25. 7. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

95

Sezona leta traje im od lipnja do studenoga, ali najvi{e ih se vi|a od srpnja nadalje.



Karta 29. Rasprostranjenost malog strijelca u Hrvatskoj; Map 29 – Distribution of Vagrant Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

96

Slika 51. Mu`jak ju`nog strijelca (Sympetrum meridionale); Fig. 51 – Male Southern Darter,

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum meridionale (Selys, 1841)

Engleski naziv svojte: Southern Darter

Sinonimi: Libellula hybrida Rambur, 1842., Libellula nudicolis Hagen in Selys & Hagen, 1850

Podred: Anisoptera



Kriterij: Op}a ugroènost stani{ta i rub rasprostranjenja.


Rasprostranjenost: Vrsta je palearkti~ki rasprostranjena s najbroj-nijim populacijama u sredozemnom dijelu Europe. U Hrvatskoj je nalazimo uz gornji tok rijeka Save i Drave, u Istri i Dalmaciji te na Krku, Visu i Dugom otoku.

Opis svojte: Ju`ni strijelac sli~ne je boje kao i mali strijelac, samo {to mu`jak na osmom i devetom koluti}u nema crnih trokutastih pjegica. Rubovi koluti}a oprsja na mu`jaku su tako|er obrubljeni izrazito tan-kim crnim crtama, kakve nema mali strijelac. Crna crta na bazi ~ela vrlo je tanka i ne spu{ta se du` prednjih rubova o~iju. Baza krila u oba spola je ~ista, bez ikakvih pjega, ali s blagim ù}kastim (ènka) i crve-nim (mu`jak) odsjajem ìlica. Pterostigma na vrhu krila je duga~ka i crveno naran~asta. Gledano s bo~ne strane, leglica ènki prislonjena je uz zadak, dok je prednja kukasta izbo~ina na sekundarnom spolnom organu mu`jaka duga~ka i uska. Noge su vi{e ùte nego crne jer se du` prednjeg dijela svake proteè {iroka ùta pruga.


Stani{te i ekologija svojte: Li~inke ju`nog strijelca razvijaju se u plitkim, vegetacijom bogatim, mirnim i osun~anim staja}im vodama, kao {to su lokve, pojili{ta ili povremene lokve. Gdjekad su mu stani{te malo izdvojeni plitki dijelovi jezera s obiljem vegetacije. Nadmorska visina do koje ju`ni strijelac dopire iznosi oko 1800 m. Let mu je brz i ~esto ga nalazimo daleko od vode. Vrsta se vrlo rado seli te moè proputovati i ve}e udaljenosti, pa pronalazak odrasle jedinke ne govori puno o mjestu razmnoàvanja. Razdoblje leta traje od lipnja do listo-pada, ali jednom je zabiljeèna ~ak u prosincu.

Ju`ni strijelac

97

FOTO: MATJA` BEDJANI~©.


Prijedlog mjera za{tite: Op}a faunisti~ka istraìvanja

Karta 30. Rasprostranjenost ju`nog strijelca u Hrvatskoj; Map 30 – Distribution of Southern Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

98

Stru~ni naziv svojte: Sympetrum fonscolombii (Selys, 1840)

Engleski naziv svojte: Red-veined Darter

Sinonimi: Libellula erythroneura Schneider, 1845, Libellula insignis Brittinger, 1850

Podred: Anisoptera



Kriterij: Granica rasprostranjenja, op}a ugroènost stani{ta.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Sjeverna granica raspro-stranjenja.

Rasprostranjenost: Paleotropska je vrsta, dok je u palearktiku ograni~ena na ju`ne dijelove, sa sna`nim populacijama u Sredozemlju i na Bliskom istoku. Nalazi su najbrojniji u sredozemnom dije-lu Hrvatske, s nizom izoliranih populacija u srednjoj Hrvatskoj i Slavoniji.

Opis svojte: Na oprsju mu`jaka ù}kastog strijelca prevladava sme|a boja, s nje`nim zelenkastoùtim prugama na bokovima. Zadak je inten-zivno crven, s dvije izrazite crne pjege na gornjoj strani osmog i devetog koluti}a. @enke su pro{arane zelenoù}kastim i sme|im tonovima, a i one imaju dvije izrazite crne pjege na zatku. Crna pruga na bazi ~ela, koja se spu{ta du` prednjih rubova o~iju, tanja je nego u malog strijel-ca. O~i su crvenkastosme|e na gornjoj strani dok su na donjoj strani sinje. Baza stra`njeg para krila jantarne je boje dok je ve}ina krilnih ìlica ù}kasta na ènkama i crvenkasta na mu`jacima. Pterostigma na vrhu krila je svijetla i uokvirena debljim crnim ìlama. Gledano s bo~ne strane, prednja kukica na sekundarnom spolnom organu mu`jaka vrlo je mala, dok je leglica ènki, gledano odozdo, U-oblika.


Stani{te i ekologija svojte: Razmnoàva se u toplim, plitkim i mirnim staja}im vodama koje mogu biti i bo~ate. Te lokve, {ljun~are i obalne lagune ~esto su otvorene, bez vegetacije i izrazito plitke. Li~inke ìve na mulju ili na vodenim biljkama gdje miruju i i{~ekuju plijen. Razvoj im je brz, pa omogu}uje i dva nara{taja godi{nje u ju`nom dijelu raspro-stranjenosti. Po{to ih ènke poloè, jaja{ca mogu prezimiti ili se izle}i nakon nekoliko tjedana. Kad se potpuno razviju, li~inke izlaze iz vode,

@u}kasti strijelac

Slika 52. @enka ù}kastog strijelca (Sympetrum fonscolombii); Fig. 52 – Female Red-veined

99

Darter Ston, 4. 8. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

penju}i se na razli~ite biljke ili kamenje, na visinu od neka 2 m, pri~vrste se okomito te se presvuku. Odrasli ù}kasti strijelci sele se na velike udaljenosti, a put sjevera kre}u sredinom svibnja. Mu`jaci vrste izrazito su agresivni i ve}inu vremena provode u letu. Naj~e{}e se vrsta vi|a izme|u lipnja i listopada, a u sredozemnom podru~ju odrasle se jedinke mogu vidjeti cijele godine, iako rijetko izme|u prosinca i velja~e.



Karta 31. Rasprostranjenost ù}kastog strijelca u Hrvatskoj; Map 31 – Distribution of Red-veined Darter in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

9. NEDOVOLJNO POZNATE SVOJTE (DD)

101

102

Stru~ni naziv svojte: Calopteryx balcanica Fudakowsky, 1930

Engleski naziv svojte: Dalmatian Demoiselle

Sinonimi: –

Podred: Zygoptera

Porodica: Calopterygidae

Kategorija ugroènosti: DD

Kriterij: Nedovoljno jasan sistematski poloàj svojte.

Uzroci ugroènosti: Op}a ugroènost teku}ica u sredozemnom dije-lu Hrvatske ju`no od Zrmanje.

Rasprostranjenost: Svojta isto~nog Sredozemlja. Rasprostranjena je od Dalmacije, na sjeveru, preko Crne Gore i Albanije do Gr~ke, na jugu. Sjeverna granica rasprostranjenosti u Hrvatskoj je rijeka Zrmanja, a svojtu nalazimo na gotovo svim teku}icama u podru~ju prodora sredozemne klime ju`nije od te rijeke.

Opis svojte: Tijelo dalmatinske konjske smrti tamno je plave, goto-vo indigo boje u oba spola i kovinasta je, plava odsjaja. Za razliku od prugaste konjske smrti, ima kra}a, a {ira krila, na mu`jaku gotovo potpuno tamnoplava. Krilna pruga pokriva mu cijeli ili gotovo cijeli vrh krila, dok je bazalni dio krilne mrlje izrazito nazubljen i za{iljen prema osnovici krila. Poznata su dva tipa ènki. Jedne bojom sli~e mu`jacima, a druge podsje}aju na uobi~ajene ènke prugaste konjske smrti. Pseudopterostigma je bijele boje, velika i posebno uo~ljiva na ènkama obojenim poput mu`jaka. Smje{tena je ne{to bliè vrhu krila nego u ostalih svojta Calopteryx splendens – kompleksa. Oìljenje krila u oba je spola puno gu{}e nego u prugaste konjske smrti.


Stani{te i ekologija svojte: Dalmatinska konjska smrt prvotno je smatrana podvrstom prugaste konjske smrti. Kao svojta opisana je iz delte Neretve (Metkovi}). Leti lepr{avo poput leptira, a uz jo{ neke vrste roda konjskih smrti nezaobilazan je stanovnik ve}ine sporoteku}ih potoka i rijeka u podru~jima obiljeènima sredoze-mnom klimom. Stani{te su joj spore i ne odve} hladne teku}ice koje nisu potpuno zasjenjene okolnim stablima, trome rijeke, kanali i katkada jezera, vi{e ili manje muljevitih obala. Oba spola dosta vre-mena provode u mirovanju na priobalnoj vegetaciji. Suprotno od

Dalmatinska konjska smrt

Slika 53. Mu`jak dalmatinske konjske smrti (Calopteryx balcanica); Fig. 53 – Male

103

Dalmatian Demoiselle Ro{ki slap, Krka, 14. 4. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

srodne modre konjske smrti za mirovanje ~e{}e odabiru trsku i sli~no mo~varno bilje nego grmlje i drve}e. Razdoblje leta po~inje u travnju, a zavr{ava po~etkom rujna.


Prijedlog mjera za{tite: Sprje~avanje antropogenog utjecaja na teku}ice na kojima je vrsta rasprostranjena.

Slika 54. @enka dalmatinske konjske smrti (Calopteryx balcanica); Fig 53 – Female Dalmatian Demoiselle Ro{ki slap, Krka, 14. 4. 2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

Karta 32. Rasprostranjenost dalmatinske konjske smrti u Hrvatskoj; Map 32 – Distribution of Dalmatian Demoiselle in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

104

Stru~ni naziv svojte: Chalcolestes parvidens (Artobolevski, 1929)

Engleski naziv svojte: Eastern Willow Spreadwing

Sinonimi: Lestes parvidens Artobolevski, 1929

Podred: Zygoptera

Porodica: Lestidae


Kriterij: Nedovoljno podataka za procjenu.

Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati zbog nedostatka podataka.

Rasprostranjenost: Vrsta isto~nog Sredozemlja. Rasprostranjena je od Apeninskog poluotoka preko Balkana do Kavkaza i Bliskog istoka. U nas je rasprostranjena u nekoliko izoliranih populacija u Me|imurju, srednjoj Hrvatskoj, Lici i na otoku Krku dok je u Dalmaciji vezana uz tokove kr{kih rijeka.

Opis svojte: Isto~na vrbova djevica duga~ka je i elegantna vrsta. Zelene je boje i kovinasta odsjaja. Jednoli~no sme|a pterostigma i vrlo male tamne pjege na vrhu svijetlih zad~anih nastavaka mu`jaka karakteristi~ni su za isto~nu vrbovu djevicu. Gledano odozgo, mu`jaku se na unutarnjim stranama gornjih zad~anih nastavaka nalaze dva manja zuba dok se na vanjskoj strani nalazi nekoliko zubi}a, ve}ih nego u ostalih smaragdnih djevica. Donji zad~ani nastavci, gledano bo~no, izrazito su zakrivljeni uvis i vrlo su tankih i {iljatih vrhova. Na donjoj strani leglice ènke imaju 6 do 8(9) zubi}a. Razlikovanje isto~ne vrbove djevice od zapadne vrbove djevice postiè se jedino brojenjem i usporedbom veli~ine zubi}a na zad~anim privjescima mu`jaka i brojenjem zubi}a na leglici ènki.


Stani{te i ekologija svojte: Biologija vrste nije dovoljno poznata. Od kraja 1980-ih ~e{}e se biljeì na Apeninskom i Balkanskom poluoto-ku. U Hrvatskoj je prvi put zabiljeèna 1996. na podru~ju nacionalnog parka »Krka«. Pretpostavlja se da nastanjuje ista stani{ta kao i zapadna vrbova djevica, odnosno sve tipove staja}ih voda okruène stablima i grmljem. Odrasle jedinke naj~e{}e moèmo na}i kako miruju na stablima i grmlju, ~esto ne previ{e blizu vodi. Polaè jaja{ca u bilje, ali, za razliku od zapadne vrbove djevice, birat }e i biljke koje nisu drvenaste. Jo{ je jedna razlika izme|u te dvije izgledom i pona{anjem

Isto~na vrbova djevica

Slika 55. Mu`jak isto~ne vrbove djevice (Chalcolestes parvidens); Fig. 55 – Male Eastern Willow Spreadwing FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

105

bliske vrste u tome {to je isto~na vrbova djevica ve}inom aktivna prije, a zapadna vrbova djevica poslije podne. Izlijetanje po~inje u svibnju, a odrasle moèmo vidjeti sve do po~etka listopada. Nakon razdoblja sazrijevanja, koje traje nekoliko tjedana, odrasli se vra}aju uz vodu kasno u srpnju.


Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena faunisti~ka, ekolo{ka i taksonom-ska istraìvanja.

Karta 33. Rasprostranjenost isto~ne vrbove djevice u Hrvatskoj; Map 33 – Distribution of Eastern Willow Spreadwing in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

Stru~ni naziv svojte: Gomphus pulchellus Selys, 1840

Engleski naziv svojte: Western Clubtail

Sinonimi: Aeschna anguina Charpentier, 1840

Podred: Anisoptera

Porodica: Gomphidae


Kriterij: Premalo podataka za procjenu.

Uzroci ugroènosti: Nepoznati.

Rasprostranjenost: Vrsta zapadnoeuropskog rasprostranjenja s isto~nom granicom areala u srednjoj Njema~koj i zapadnoj Italiji. Rasprostranjenje joj se {iri posljednjih desetlje}a. U Hrvatskoj je poznata iz nalaza samo jednog mu`jaka u Istri, {to je najisto~nije poznato nalazi{te. To moè biti posljedica njezina rasprostiranja, ali i pogre{ke pri ozna~ivanja uzorkovanog materijala.

Opis svojte: Izrazito vitak zadak istarskog rego~a koji se pri vrhu, na osmom i devetom koluti}u, tek neznatno {iri daje mu njeàn izgled i izdvaja ga od ostalih vrsta roda. Tijelom mu prevladava svijetlo ù}kasta do zelenkasta boja, oboga}ena dvostrukim crnim prugama koje se proteù du` cijelog zatka. O~i su u oba spola nje`no modre. Za razliku od ostalih vrsta rego~a, postrani dio oprsja iscrtan mu je izrazito tankim crnim crtama od kojih, za vrstu jedinstvena, zavo-jita i cjelovita crna crta spaja prednji par krila i kuk srednje noge. Krila su obaju spolova prozirna, iscrtana mreòm ìlica i velikom svjetlosme|om pterostigmom. Gledano odozgo, zad~ani nastavci mu`jaka potpuno su tamni, dosta kratki i izrazito razmaknuti.


Stani{te i ekologija svojte: Istarski rego~ jedina je vrsta roda koja se razmnoàva samo u staja}im i sporoteku}im vodama. Naj~e{}e su to spore nizinske rijeke i njihovi mrtvi rukavci, sporoteku}i kanali, ribnjaci i {ljun~are nad kojima mu`jaci, traè}i ènke, valovito lete tek nekoliko centimetara nad vodom. Li~inke nastanjuju pjeskovito dno koje moè biti i pokriveno detritusom. Ukopavaju se u pijesak, a love plijen ve}inom mehanorecepcijom, tj. osje}aju}i njegovo kretanje. Za razliku od mnogih vrsta vretenaca koje miruju na vegetaciji, mu`jaci istarskog rego~a mnogo vremena provode miruju}i na tlu. Razdoblje

Istarski rego~

106

Slika 56. Mu`jak istarskog rego~a (Gomphus pul-chellus); Fig. 56 – Male Western Clubtail FOTO: FRITS BINK – SAXIFRAGA FOUNDATION©.

107

leta je kratko, a vrsta izlije}e dosta rano. Tako ih moèmo vidjeti u odraslom obliku od svibnja do sredine kolovoza.


Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena faunisti~ka istraìvanja velikih staja}ica u Istri.

Karta 34. Rasprostranjenost istarskog rego~a u Hrvatskoj; Map 34 – Distribution of Western Clubtail in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

108

Stru~ni naziv svojte: Lindenia sp.

Engleski naziv svojte: Neretva Bladetail

Sinonimi: –

Podred: Anisoptera

Porodica: Gomphidae



Uzroci ugroènosti: Rasprostranjenost ograni~ena na deltu Neretve.

Rasprostranjenost: Svojta je poznata samo iz hrvatskoga dijela delte rijeke Neretve.

Opis svojte: Neretljanski rego~ izrazito je tamna, gotovo crna svojta. @enke su ne{to sjajnije crne boje od mu`jaka. Uz zagasito zelene o~i, glava mu je tamnija od glave jezerskog rego~a. Oprsje je gotovo crno, s uskim zelenkastim bo~nim prugama i plavkasto vo{tano prekriveno. U odraslih jedinka gornja i bo~na strana zatka, od drugog do {estog koluti}a, crne su boje. Od sedmog do desetog koluti}a na bo~noj strani male su zagasito ùte mrlje. Noge su gotovo potpuno crne sa ùtom uzdu`nom prugom na bedru. Osnovica krila je jantarne boje, posebice stra`njih krila. Na sta-rim jedinkama ~itava povr{ina krila katkada je zadimljena jantarnoùtom bojom. Pterostigma je tamnosme|a s tankim, crnim rubovima. Lepezasta zakrilca sedmog zad~anog koluti}a su sme|a.

Veli~ina: 73–78 mm; duìna zatka 48–58; stra`nje krilo 45–46

Stani{te i ekologija svojte: Stani{te i ekologija neretljanskog rego~a dosad su bili vrlo slabo poznati. Nastanjuje samo deltu Neretve. Li~inke jo{ nisu opisane. Odrasle jedinke pojavljuju se od kraja travnja do sredine lipnja, za razliku od jezerskog rego~a ~iji se odrasli primjerci u podru~ju delte Neretve pojavljuju od kraja lipnja do po~etka kolovoza. Bogatstvo hladnih i ~istih izvora koji se slijevaju u ravni~arsko, naplavno i bo~ato podru~je delte Neretve tipi~no je stani{te svojte. Nakon izlijeganja jedinke se hrane i sazrijevaju u blizini mati~nog stani{ta, ali nikada iznad vodene povr{ine. Vrlo ~esto ih moèmo prona}i na obroncima okolnih brda kako tragaju}i za plijenom krstare otvorenim podru~jem, rado zastajkuju}i na kamenoj podlozi. Tijekom vrelih podnevnih sati biraju pak vrhove okolnoga grmlja i drve}a kao promatra~nice s kojih se strjelo-vito obru{avaju na odabrani plijen.

Neretljanski rego~

Slika 57. Mu`jak neretljanskog rego~a (Lindenia sp.); Fig. 57 – Male Neretva Bladetail,

109

FOTO: TOMISLAV BOGDANOVI}©.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN 7/06). Dok se ne razrije{i taksonomski status ove svojte, kao i jezer-ski rego~ (Lindenia tetraphylla): Direktiva o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore – dodatci II. i IV. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bernska konvencija) – dodatak II.

Prijedlog mjera za{tite: Djelotvorna za{tita i o~uvanje delte Neretve.

Karta 35. Rasprostranjenost neretljanskog rego~a u Hrvatskoj; Map 35 – Distribution of Neretva Bladetail in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

110

Stru~ni naziv svojte: Orthetrum coerulescens (Fabricius, 1798)

Engleski naziv svojte: Keeled Skimmer

Sinonimi: Libellula biguttata Donovan, 1807., Libellula donovani Leach, 1815., Libellula opalina Charpentier, 1825., Libellula olympia Fonscolombe, 1837., Libellula dubia Rambur, 1842

Podred: Anisoptera




Uzroci ugroènosti: Nedovoljno poznati. Isto~na granica rasprostra-njenja.

Rasprostranjenost: Svojta zapadnoga palearkti~kog rasprostranje-nja, brojnija u podru~ju pod utjecajem sredozemne klime, sve rje|a prema srednjoj i sjevernoj Europi. U Hrvatskoj poznata samo iz starijih, literaturnih podataka. Noviji podatci i pregledani stariji skupljeni materijal pripadaju svojti O. ramburii ili kriàncima tih dviju vrsta.

Opis svojte: Mu`jak zapadnog vilenjaka, osim od izrazito ve}eg veli-kog vilenjaka, od ostalih se vilenjaka izdvaja po plavi~astoj vo{tanoj boji zatka i po tamnosme|oj boji oprsja. Gornji dio oprsja mu`jaka oboga}en je s dvije svijetle pruge, koje u starijih jedinka mogu biti djelomi~no prekrivene plavi~astim voskom. Prednja izbo~ina na spol-nom ustroju mu`jaka zadebljanog je vrha i okomita na zadak. Krila su ù}kasta i u usporedbi s veli~inom tijela prili~no velika i obdarena s oko 4 mm duga~kom svjetloùtom pterostigmom. Spolno zrele ènke ostaju u ùtosme|em ruhu sa svijetlim prugama na gornjem dijelu oprsja te tankom crnom linijom du` zatka s dodatnim poprje~nim crticama. Starije ènke obi~no gube svijetlu boju i obla~e se u zaga-sito, djelomi~no plavi~asto ruho. Baze oba para krila ènki blago su jantarno boje.


Stani{te i ekologija svojte: Uza zapadnog vilenjaka neki kao stani{te spominju samo teku}e vode, podrobnije – potoke, proto~ne kanale i male rijeke. Drugi zagovaraju znatno {iri raspon stani{ta, pa dodaju lokve, mo~vare ili jezera. Odrasli vilenjaci vi|aju se i daleko

Zapadni vilenjak

Slika 58. Dvojac i mu`jak zapadnog vilenjaka (Orthetrum coerulescens); Fig. 58 – A Tandem

111

and Male Keeled Skimmer FOTO: MATJA` BEDJANI~©.

od vode. Li~inke ìve u mulju, uz vodeno bilje ili me|u korijenjem obalne vegetacije gdje mirno ~ekaju plijen. Razvoj im traje oko dvije godine. Nakon izlijetanja i sazrijevanja mu`jak zapadnog vilenja-ka zauzme jedan dio podru~ja u gustoj priobalnoj vegetaciji. Kao promatra~nicu izabere suhu granu ili stabljiku trske. Tako bolje uo~ava i plijen (druge kukce) i ènke u preletu. Kada opazi ènku, mu`jak }e je zgrabiti u letu, spustiti na obli`nju granu da bi skupio snage, a potom je odvu}i na svoj teritorij. Nakon parenja ona pod njegovim nadzorom polaè jaja{ca u pli}ak bez vegetacije. Li~inke izlaze nakon pet do {est tjedana. Odrasle jedinke prisutne su od travnja do studenog.


Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena taksonomska i faunisti~ka istraìvanja.

Karta 36. Pretpostavljena rasprostranjenost zapadnog vilenjaka u Hrvatskoj; Map 36 – Presumed distribution of Keeled Skimmer in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

112

Stru~ni naziv svojte: Orthetrum ramburii (Selys, 1848)

Engleski naziv svojte: Eastern Skimmer

Sinonimi: Libellula anceps Schneider, 1845, partim Orthetrum helena Buchholz, 1954

Podred: Anisoptera





Rasprostranjenost: To~na granica rasprostranjenja na sjever nedo-voljno je poznata. Svojta je rasprostranjena u sjevernoj Africi, na Sardiniji, Siciliji, Balkanu te u Aziji do Indije. Nalazimo je na podru~ju cijele Hrvatske gdje se vjerojatno krià sa zapadnim vilenjakom.

Opis svojte: Isto~ni vilenjak je uz ne{to ve}eg i robusnijeg primor-skog vilenjaka jedina na{a svojta vilenjaka potpuno modra tijela. Sli~an je i srodan zapadnom vilenjaku od kojeg se razlikuje modrim i razmjerno {irim oprsjem, ù}kastim licem, koje lijepo isti~e plave o~i, gra|om spolnog ustroja, u{iljenijim i vitkijim zatkom, prozirnim krilima te ne{to kra}om, 3,5 mm dugom pterostigmom. Oprsje je spolno zrelih mu`jaka potpuno presvu~eno plavi~astim voskom i nema svijetlih pruga. Gledano s bo~ne strane, prednja izbo~ina na sekundarnom spolnom ustroju mu`jaka je trokutasta i blago povijena unatrag. @enka je svjetlosme|a i ima prozirna krila.


Stani{te i ekologija svojte: Neki autori isto~nog vilenjaka smatraju podvrstom zapadnog vilenjaka. Zbog toga njegova biologija jo{ nije potpuno rasvijetljena. Isto kao i u srodnog zapadnog vilenja-ka, stani{te isto~nog vilenjaka ~ine razli~ite staja}e i teku}e vode, uklju~uju}i i male potoke i izvori{ta. Parenje, li~ina~ki razvoj i razdo-blje leta vjerojatno su podudarni onima zapadnog vilenjaka. Odrasli se u Hrvatskoj pojavljuju od konca travnja do studenog.

Postoje}e mjere za{tite: Strogo za{ti}ena zavi~ajna svojta – Pravilnik o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (NN

Isto~ni vilenjak

Slika 59. Mu`jak isto~nog vilenjaka (Orthetrum ramburii); Fig. 59 – Male Eastern Skimmer

113

Cirkovljan, Me|imurje, 25.06.2007., FOTO: NINO MIHOKOVI}©, HODP.

7/06).

Prijedlog mjera za{tite: Usmjerena taksonomska i faunisti~ka istraìvanja.

Karta 37. Pretpostavljena rasprostranjenost isto~nog vilenjaka u Hrvatskoj; Map 37 – Presumed distribution of Eastern Skimmer in Croatia, AUTHOR: DUBRAVKO BELAN~I}©.

114

10.1. UvodVretenca (Odonata) pripadaju vrstama najbrojnijem razredu ìvo-tinjskog svijeta, kukcima (Insecta). Osim naj~e{}ega (stru~nog) hrvatskog naziva – vretenca, u nas postoji cijeli niz ina~ica, kao {to su konjske smrti, vilini konjici, staklari, zmijaci, ~avli, predikudije, gusi i sverdi}i, kojima na{ narod naziva ovu raznoliku i zanimljivu, ali razmjerno slabo istraènu i sve ugroèniju skupinu kukaca. Zbog mnogih posebnosti vretenca su va`na skupina ìvotinja ~iji osebujni ìvotni put povezuje vodene i kopnene ekosustave. Osim po evolucij-skoj starosti, dana{nja vretenca su vrijedna i po tome {to nam njihova prisutnost svjedo~i bogatstvo i o~uvanost (vodenih) ekosustava u kojima ìve.

Danas se smatra da na Zemlji postoji oko 6000 vrsta vretenaca raspore|enih u tri podreda. Broj vrsta koje danas nastanjuju Europu malen je u usporedbi s njihovim nekada{njim brojem. To je poslje-dica brojnih i opse`nih promjena razine mora i tektonike kopna u doba tercijara, a napose klimatskih, oledbenih i me|uoledbenih poreme}aja u doba kvartara. Europska fauna vretenaca, {to uklju~uje Europu, sjevernu Afriku (do sjevernog ruba Sahare), zapadnu Tursku (crta Iskenderun – Samsun), dio Azije zapadno od Moskve te oto~je Madeira, Azori i Kanari, danas sadrì oko 160 vrsta, raspodijeljenih u oko 46 rodova, deset porodica i dva podreda.

10.2. Struktura podatakaLiteraturni podatci o nalazima vretenca na prostoru Republike Hrvatske brojem su i opsegom skromni. Ve}ina objavljenih radova sadràva razmjerno malen broj opisanih vrsta i nalazi{ta. Znatan dio podataka o vretencima nalazimo u radovima kojima predmet zanima-nja nisu bila samo vretenca nego ukupna fauna odre|enog podru~ja ili entomofauna u {irem smislu. U Hrvatskoj je uvjetno zabiljeèno 75 svojta vretenca. Nalaze dvanaest svojta s tog popisa smatramo potpu-no ili barem djelomice dvojbenima, i to iz vi{e razloga. Prvo, u starim nalazima i primjercima iz zbirki katkada je mogu}e utvrditi pogre{no odre|ivanje svojta. Drugo, taksonomski statusi nekih svojta jo{ su predmet znanstvenih rasprava i prijepora. Tre}e, prija{nji nalazi nekih vrsta koje danas biljeìmo za Hrvatsku daleko su izvan poznatog podru~ja rasprostranjenosti zabiljeène vrste. êtvrto, nakon objav-

ljivanja nalaza vrsta je razdvojena na dvije vrste, a kako materijal zbog {turih objavljenih podataka uglavnom nije mogu}e prona}i i provjeriti, mogu}e je da nalaz ozna~ava bilo koju od tih dviju vrsta. Peto, uglavnom je rije~ o vrlo starim nalazima kada su mogu}nosti odre|ivanja vrsta i spoznaje o njihovu rasprostiranju bile tek u povo-jima. I napokon, posrijedi su dobro razlu~ive vrste izrazito sjevernog ili ju`nog rasprostranjenja koje je veoma udaljeno od Hrvatske.

Objavljeni i do sada neobjavljeni nalazi vretenaca na podru~ju Hrvatske razmjerno su ravnomjerno raspore|eni. To upu}uje na uglavnom dobru prostornu istraènost njihove faune i daje dobru podlogu za procjenu njihove ugroènosti i ugroènosti njihovih stani{ta. Druga~ija slika dobiva se pri vremenskoj raspodjeli nalaza. Broj literaturnih jedinica s nalazima vretenaca razmjerno je malen (ukupno 84 priloga), a tek se od posljednje ~etvrtine pro{log stolje}a njihov broj znatno pove}ava. Tako je analiza ugroènosti vretenaca ve}inom temeljena na novijim podatcima, {to je donekle oteàlo uspo-redbu s prija{njim stanjem njihove faune u Hrvatskoj. Sveukupno je obra|eno 9989 nalaza, od ~ega ~etvrtinu (2393) ~ine svojte s Crvenog popisa vretenaca Hrvatske. Usporede li se ukupni nalazi svih svoj-ta, razvidno je da ve}i dio nalaza do sada nije objavljen. Ti podatci sadràni su u terenskim dnevnicima i osobnim zbirkama autora, u nekim javnim zbirkama i u terenskim dnevnicima (i zbirkama) uglav-nom stranih istraìva~a. Koli~ina za ovu prigodu prikupljenih nalaza (kako objavljenih tako i neobjavljenih) znatno raste tek s posljed-njom ~etvrtinom pro{log stolje}a {to govori o poja~anom lovnom naporu u tom razdoblju. Stoga je ra{~lamba ugroènosti vretenaca temeljena ve}inom na novijim podatcima. Broj svojta, biljeènih kroz vrijeme, prvo izrazito raste, a onda pomalo dostiè njihov kona~ni broj. Izraziti je skok u biljeènju nalaza svojta vretenaca u posljednjoj ~etvrtini pro{log stolje}a posljedica bolje zemljopisne pokrivenosti Hrvatske istraìvanjima u tom razdoblju, ve}ega broja (uglavnom doma}ih) istraìva~a kao i sustavnijeg pristupa u popisivanju njihove faune. U posljednjih tridesetak godina biljeène su gotovo sve svojte do sada poznate za podru~je Hrvatske. To daje podlogu za dobru ra{~lambu njihove ugroènosti te ugroènosti njihovih stani{ta. Svojte koje su navedene u poglavlju 2.2. Dvojbeni nalazi, samo su djelomice ili uop}e nisu obra|ivane pri procjeni ugroènosti faune vretenaca. Razlozi za to su dvojbenost nalaza svojte ili pojedine nje-zine populacije. Iz svega navedenog drìmo da su raspoloìvi podatci za procjenu ugroènosti faune vretenaca u Hrvatskoj pouzdani, iako

10. SA@ETAK CRVENE KNJIGE VRETENACA

115

nedostaje povijesnih podataka iz kojih bi se mogle i{~itati promjene tijekom 157 godina Hrvatske odonatologije.

10.3. Pouzdanost nalazaRadi preciznosti prikaza rasprostranjenja, ali i ~injenice da se ve}ina nalaza temelji na odraslim jedinkama, svim nalazima dodijeljen je i podatak o njegovoj pouzdanosti. Kako se procjena ugroènosti temeljila uglavnom na podatcima o nalazima odraslih i vrlo pokretnih jedinka, pouzdanost nalaza procjenjivana je tek temeljem to~nosti zabiljeènog nalazi{ta. To~nost opisa nalazi{ta u literaturi (pogoto-vo onoj starijoj) izrazito je {arolika. Isto se moè re}i i za podatke prikupljene iz razli~itih zbirki. Stoga je stupnjevani sustav procjene pouzdanosti nalaza razvijen uglavnom za te, starije, podatke. Noviji nalazi uglavnom dobro opisuju nalazi{ta i imaju GPS-om odre|ene prostorne koordinate. Uklju~ivanje razvojnog stupnja (li~inka/svlak) ili oblika pona{anja (parenje, dvojac, polaganje jaja) u sustav procjene povezanosti vretenaca s nalazi{tem (pa i stani{tem), zbog malog broja takvih podataka ostavljeno je za budu}a vremena.

10.4. Procjena ugroènostiZa procjenu ugroènosti zbog strukture postoje}ih podataka (kakvo}a, koli~ina, vremenska i prostorna razdioba, nedostatak popu-lacijskih istraìvanja), nismo mogli dosljedno slijediti IUCN-ovu razdiobu i njezine kriterije. Stoga je procjena ugroènosti na~injena prema sljede}im pokazateljima:

• vremenu zadnjeg nalaza,• ukupnom broju nalaza,• ukupnom broju (razumno udaljenih) nalazi{ta,• posebnim stani{nim prohtjevima,• vremenskoj raspodjeli nalaza,• prostornoj raspodjeli nalaza,• rasprostranjenosti u Europi i• ugroènosti svojta u susjednim zemljama.

Tijekom procjenjivanja ugroènosti kriteriji su za svaku svojtu pri-mijenjeni ili zasebno ili u razli~itim kombinacijama. Pri tome je, po

na~elu konzervativnosti, svojti dodjeljivan najvi{i procijenjeni status ugroènosti. Samo jedna vrsta, dvojbeno zabiljeèna za Hrvatsku, nije procjenjivana.

10.5. Ugroènost stani{taIstraìvanja europskih vretenaca posljednjih desetlje}a upu}uje na znakovito nazadovanje brojnosti populacija i suzivanje granica nji-hove rasprostranjenosti. Neke vrste vretenaca potpuno su nestale s pojedinih podru~ja. Vodeni ekosustavi, toliko va`ni za ìvot vrete-naca, ~esto stradavaju zbog isu{ivanja pojedinih podru~ja i njihova pretvaranja u obradive povr{ine, kao i zbog svih drugih oblika hidro-melioracijskih radova koji su usko povezani sa sniàvanjem razine podzemnih voda. One~i{}ivanje te{kim kovinama i uporaba sve ve}eg broja razli~itih pesticida, o ~ijim dugoro~nim u~incima malo znamo, znatno utje~u na sve ekosustave. Problem poja~ane eutro-fikacije, uzrokovane dotjecanjem velikih koli~ina fosfata i nitrata s poljoprivrednih povr{ina, nekontrolirano ispu{tanje nepro~i{}enih otpadnih voda u vodotokove, zakiseljivanje sumpornim oksidima, kiselinsko taloènje u vodama staja}icama, kao i termalno one~i{}enje voda najja~e ugroàvaju europske vodene ekosustave. Kr~enje {uma i erozija tla, neobuzdano odlaganje svih vrsta krutog otpada, gradnja izleti{ta i rekreacijskih sredi{ta, gradnja prometnica, akumulacijskih jezera i hidroelektrana, ogoljivanje obala i poja~anje rije~nog i jezer-skog prometa, sve su ~e{}i naru{avatelji i onih do sada o~uvanijih dije-lova prirode. Jedna od posebnosti pri ugroènosti vodenih stani{ta u Hrvatskoj je i ubrzano prirodno zarastanje zbog napu{tanja tradicio-nalnog na~ina ìvljenja.

Fauna vretenaca Hrvatske ne moè opstati u njezinu sada{njem sasta-vu bez za{tite i o~uvanja njezinih najzna~ajnijih vodenih stani{ta i nji-hova umreàvanja u jedinstvenu ekolo{ku mreù. To posebice podra-zumijeva razli~ite oblike aktivne za{tite i upravljanje njima. Dana{nja je fauna vretenaca odraz prirodnih ~imbenika i po faunu vretenaca prihvatljivih (npr. ribnjaci, kr{ke lokve) i neprihvatljivih (npr. meli-orativni zahvati, vodospreme, kanaliziranje vodotoka) ljudskih dje-latnosti. Dobar }e dio njihovih vodenih stani{ta stoga u budu}nosti ovisiti o tehni~kim zahvatima. Promjene u vodnom reìmu, zatrpa-vanje ili prirodno zarastanje, prekomjerno iskori{tavanje prirodnih dobara, uno{enje stranih vrsta, i one~i{}ivanje vodotoka razlozi su

116

ugroènosti hrvatskih mo~varnih i vodenih stani{ta. Neka od ~ovje-kovom rukom stvorenih stani{ta, primjerice stari ribnjaci, tako|er se mogu uvrstiti u visoko vrijedna stani{ta za vretenca. Ipak, i oni su danas sve ugroèniji zbog zamiranja uzgoja ribe. Kr{ki vodeni ekosu-stavi su najosjetljiviji. Lako mogu biti one~i{}eni otpadnim vodama, gradnjom vodosprema razli~ite namjene, melioracijskim zahvatima ili intenzivnom poljoprivredom.

Hrvatska, sre}om, jo{ uvijek ima prostrana prirodna vodena podru~ja, {to je jedna od najve}ih vrijednosti biolo{ke i krajobrazne raznoli-kosti, posebice u zapadnoj i srednjoj Europi. S druge strane, vla`na su stani{ta najugroènija prirodna podru~ja u Hrvatskoj. Stoga su izdvojena kao prioritetna, pa je nu`no razviti posebnu strategiju i akcijski plan njihove za{tite i o~uvanja. Bogatstvo vretenaca, kukaca koji ovise o vodi, jedan je od bitnih pokazatelja vrijednosti stani{ta, a broj ugroènih vrsta upozorava na potrebu aktivne za{tite i o~uvanja. Kada izdvajamo posebnosti, moramo spomenuti 16 kaskadno spojenih Plitvi~kih jezera u gorskom dijelu Hrvatske, poplavne zone porije~ja Save, Drave, Mure i Dunava, gdje su se razvila me|unarodno va`na

mo~varna stani{ta. Ramsarska podru~ja – Lonjsko polje, Kopa~ki rit, jedinstvena delta rijeke Neretve ili Vransko jezero s velikim tr{}akom – me|unarodno su priznate vrijednosti. U vrijedna stani{ta ulaze i mo}ne kr{ke rijeke i male kr{ke barice, lokve ili blatine, poput Velog blata na Pagu.

10.6. Crveni popis vretenacaIako nije pro{lo mnogo vremena od objavljivanja prvog Crvenog popi-sa vretenaca Hrvatske, velika koli~ina novijih podataka kao i ra{~lamba ugroènosti stani{ta donijele su ne{to druga~iju sliku o ugroènosti vretenaca u Hrvatskoj. Na crvenom popisu vretenaca Hrvatske na{lo se 18 regionalno izumrlih (RE), kriti~no ugroènih (CR), ugroènih (EN) i osjetljivih (VU) svojta. Dodatnih 18 ozna~eno je statusima gotovo ugroèna (NT) i nedovoljno poznata (DD) svojta. Trideset i ~etiri svojte ~este su i neugroène u Republici Hrvatskoj, a pet od ukupno 75 do sada zabiljeènih svojta za faunu vretenaca Hrvatske brisano je s toga popisa.

117

11.1. IntroductionDragonflies (Odonata) belong to insects (Insecta), a class of animals most abundant in species. Apart from the commonest (scientific) Croatian name for the dragonfly (»vretence«) there is a variety of other terms used by the people to identify this manifold and inte-resting, but relatively poorly explored and increasingly endangered group of insects. Due to their numerous specific qualities dragonflies are an important animal group whose peculiar lifecycle connects aquatic and terrestrial ecosystems. Apart from their evolutional age, the value of present-day dragonflies lies in the fact that their presence testifies to the wealth and preservation of (aquatic) ecosystems that they inhabit.

Today it is believed that the Earth is inhabited by some 6,000 dra-gonfly species divided into three suborders. The number of species inhabiting Europe at present is relatively small as compared to their former number. This is a consequence of numerous and large-scale changes in the sea level and the mainland tectonics in the Tertiary Period, particularly of climatic, glacial and interglacial disturbances that occurred in the Quaternary Period. At present the European dragonfly fauna, which includes Europe, North Africa (up to the northern edge of Sahara), western Turkey (the Iskenderun-Samsun line), a part of Asia to the west of Moscow and the Madeira, Azores and Canary islands, consists of some 160 species divided into about 46 orders, ten families and two suborders.

11.2. Data StructureBibliographic data on dragonfly records in the area of the Republic of Croatia are modest both in their number and scope. Most of the works published contain a comparatively small number of species and localities described. A considerable portion of dragonfly data may be found in works that have originally not focused on dragonflies only, but rather on the overall fauna of a specific area or on entomofauna in a wider sense. In Croatia 75 dragonfly taxa have been recorded conditionally. The records relating to twelve taxa from that list are considered fully or at least partly dubious for a number of reasons. Firstly, in old records and specimens from collections we may someti-mes find an erroneous identification of taxa. Secondly, the taxonomic

11. SUMMARY OF THE RED DATA BOOK OF DRAGONFLIES OF CROATIA

status of certain taxa is still a subject matter of scientific discussions and disputes. Thirdly, former records of some species presently recorded under Croatia are far beyond the known area of distribution of the species recorded. Fourthly, after making the record known to the public the species was divided into two species, but due to scanty information it is impossible to find and check the material, which means that a record might relate to any of those two species. Fifthly, what is included here are mostly very old records from the times when the possibilities of determining the species and the knowledge of their distribution were in their infancy. And finally, this is a case of well distinguishable species of markedly northward or southward distribution far way from Croatia.

The published and so far unpublished dragonfly records in the area of Croatia are relatively evenly distributed. This points to the fact that its fauna is basically well investigated in terms of the space, which provides a sound background for the assessment of threats posed to dragonflies and their habitats. The division of records in terms of time produces another picture. The number of bibliographic units dealing with dragonfly records is relatively small (a total of 84 articles), but has substantially increased since the last quarter of the past century. The analysis of threats to dragonflies is mostly based on recent data, which rendered the comparison with the previous state of their fauna in Croatia to some extent more difficult. A total of 9,989 records were analysed, a quarter of which (2,393) relates to taxa included in the Red List of Dragonflies of Croatia. The comparison of the complete records of all taxa clearly shows that the majority of records have not been published so far. Those data are contained in field logs and per-sonal collections of authors, in some public collections and field logs (including collections) of some foreign researchers. The volume of records collected on this occasion (both published and unpublished) substantially increased in the last quarter of the past century only, indicating an improved hunting effort made in that period of time. The analysis of threats posed to dragonflies is therefore based mainly on the recent data. The number of taxa recorded during the time shows a sharp rise first and then reaches gradually the final number. The marked rise in records of dragonfly taxa finds in the last quarter of the past century is a result of a better geographical coverage of Croatia by researches in that period, an increased number of (mostly domestic) researchers and a more systematic approach to making an inventory of its fauna. In the last thirty years almost all taxa known

118

so far in the area of Croatia have been recorded. This provides a bac-kground for an appropriate analysis of threats posed to dragonflies and their habitats. When assessing threats to the dragonfly fauna, taxa mentioned in Section 2.2. Dubious Records have been analysed only partly or have not been analysed at all. This is a result of the uncertain-ty of the record of a taxa or its individual population. From everything mentioned it arises that data available for the assessment of threats to dragonfly fauna in Croatia are reliable, although historical data are missing that would point to changes that occurred in the course of 157 years of odonatology in Croatia.

11.3. Reliability of RecordsFor the sake of precision in presenting the dragonfly distribution and due to the fact that the majority of records is based on mature individuals, each record was allocated a data on its reliability. As the assessment of threats was chiefly based on data on the records of mature and highly movable individuals, the reliability of records was only assessed on the basis of the accuracy of the finding site recorded. The accuracy of descriptions of finding sites found in the literature (especially those older) is extremely diverse. The same may be said for data received from various collections. A graded system for the record reliability assessment was therefore established mainly for those older data. In most cases the recent records provide a good description of the finding site and spatial coordinates determined by the GPS. In default of relevant data, the inclusion of the development degree (larva/exuvia) or the form of behaviour (mating, tandem, oviposition) in the system used to assess the connection between a dragonfly and the finding site (and thus a habitat) was left for some time in the future.

11.4. Assessment of ThreatsThe structure of current data (quality, quantity, classification in terms of time and space, shortage of population research) did not allow to follow consistently the IUCN classification and its criteria when assessing the treats. For that reason the assessment of threats was carried out accor-ding to the following indicators:

• the time of the last record• the total number of records• the total number of (reasonably distant) record sites• special habitat requirements• time-related distribution of records• spatial distribution of records• distribution throughout Europe and• conservation status of taxa of the adjacent countries.

When assessing the threats the criteria relating to each taxon were applied either separately or in various combinations. While doing so each taxon was allocated the highest assessed threat status under the principle of conservativeness. Only one species, dubiously recorded in Croatia, was not subjected to assessment.

11.5. Threats to HabitatsResearches into European dragonflies carried out in the last deca-des point to a significant decline in the number of populations and narrowing down of the boundaries of their distribution. Some dragon-fly species have completely disappeared from certain areas. Aquatic eco-systems, highly important to the life of dragonflies, are often degraded by land reclamation and its conversion into arable land, including all other forms of hydraulic land reclamation closely connected to the gro-undwater level drop. Pollution by heavy metals and the use of an ever-larger number of various pesticides, whose long-term effects are mostly unknown, have a considerable impact on all ecosystems. The problem of intensified eutrophication caused by the inflow of large amounts of phosphates and nitrates from the agricultural land, the uncontrolled discharge of untreated wastewaters into watercourses, acidification with sulphur oxides, acid deposition in standing waters and thermal pollution of waters pose the greatest threat to European aquatic eco-systems. Deforestation and land erosion, uncontrolled deposition of all types of solid wastes, construction of popular resorts and recreational centres, construction of roads, artificial lakes and hydropower plants, the coast becoming bare and intensification of inland waterway traffic are increasingly frequent causes of degradation of nature parts preser-ved so far. One of the special threats posed to aquatic ecosystems in Croatia is a rapid natural succession that results from the abandoning of traditional ways of life.

119

The dragonfly fauna of Croatia cannot survive in the present composition without protection and conservation of its most important aquatic ecosy-stems and their linking into a unique ecological network. This particularly implies various forms of their active protection and management. The present dragonfly fauna is a reflection of natural factors and anthropogenic activities both acceptable (e.g. fishponds, karst pools) and unacceptable (e.g. land reclamation developments, water reservoirs, channelling of watercourse) for the dragonfly fauna. Therefore a considerable portion of their aquatic habitats will depend on technical developments in the future. Hydrological regime changes, filling up or natural succession, excessive exploitation of natural resources, introduction of alien species and pollu-tion of watercourses are major causes of threats to Croatia’s wetland and aquatic habitats. Some of human-made habitats such as old fishponds may also be classified as highly valuable dragonfly habitats. However, they are presently increasingly threatened, because fish farming is dying out. Karst aquatic ecosystems are the most vulnerable. They can easily be polluted by wastewaters, construction of water reservoirs for various purposes, land reclamation developments or intensive agriculture.

Fortunately, Croatia still has vast natural aquatic areas, which is one of the greatest values of biological and landscape diversity, especially in western and central Europe. On the other hand, wetland habitats belong to the most threatened natural areas in Croatia. They are therefore given priority and this requires the development of a special strategy and action plan for their protection and conservation. The wealth of dragonflies, insects dependent

on the water, is one of the essential indicators of the habitat value, and the number of threatened species points to the need for their active protection and preservation. When speaking of peculiarities mention must be made of 16 cascade lakes of Plitvice in the highland region of Croatia and the flood plains of the Sava, Danube, Mura and Drava river basins containing wetland habitats of international importance. The Ramsar sites – Lonjsko polje, Kopa~ki rit, the unique Neretva delta and the Lake Vransko with large reed belts – count among internationally recognized values. The valuable habitats include also powerful karst rivers and small karst fens, pools and lakes such as Velo blato on the island of Pag.

11.6. Red List of DragonfliesAlthough the first Red List of Dragonflies of Croatia was published not so long ago, a large amount of new data and the classification of habitat threats have provided a somewhat different picture of the threats posed to dragonflies in Croatia. The Red List of Dragonflies of Croatia includes 18 regionally extinct (RE), critically endangered (CR), endangered (EN) and vulnerable (VU) taxa. The additional 18 taxa have the status of near-threatened (NT) and data deficient (DD). Thirty-four taxa are frequent and not endangered in the Republic of Croatia, and five out of a total of 75 taxa of Croatia’s dragonfly fauna recorded so far have been deleted from that list.

120

ADAMOVI], @. R. (1948): Spisak vilinskih konjica (Odonata Fabr.) u Biolo{kom institutu u Sarajevu. Godi{njak Biolo{kog instituta u Sarajevu 1:79–84.

ADAMOVI], @. R. (1949): Spisak vilinskih konjica (Odonata Fabr.) u Prirodnja~kom muzeju Srpske zemlje. Glasnik Prirodnja~kog muze-ja Srpske zemlje B(1–2):275–293.

ADAMOVI], @. R. (1967): Odonata collected in Dubrovnik district, Jugoslavia. Deutsche Entomologische Zeitschrift, N.F.14(3/4):285–302.

ADAMOVI], @. R., ANDJUS, LJ. (1988): Skupine Odonata u pla-ninskim stani{tima Jugoslavije. Zbornik plenarnih referata i izvoda saop{tenja 4. kongresa, Ohrid, 360–361.

ADAMOVI], @. R., VIJATOV, S. T. (1996): Morphometric exami-nation of Calopteryx balcanica Fudakowski, 1930 and C. splendens ancilla Selys, 1853 (Zygoptera: Calopterygidae). Odonatologica 25(2):109–118.

AGUILAR, J.d‘, DOMMANGET, J. L., PRECHAC, R. (1986): A field guide to the dragonflies of Britain, Europe and North Africa. William Collins Sons and Company Ltd., London.

ASKEW, R. R. (1988): The dragonflies of Europe. Harley Books, Essex.

BALON, B., VELÎ], N. (1991): Andro Vid Mihi~i}-prividi i slut-nje. Zavi~ajna biblioteka, Katedra âkavskog Sabora Cres-Lo{inj, Mali Lo{inj-Beli.

BEDJANI^, M. (1995): Lestes macrostigma (Eversmann, 1836), a new species for the dragonfly fauna of Slovenia and rediscovered in Croatia (Odonata: Lestidae). Exuviae 2/1:10–12.

BEDJANI^, M. (1998): »III. Odonatological symposium of the Alps – Adriatic Regional Community«: Hrva{ka, 17. – 24. julij, 1998. Erjavecia 6:22–27.

BEDJANI^, M. (2000): Naravoslovni izlet v »Park prirode Kopa~ki rit«. Erjavecia 9:12–16.

BEDJANI^, M. (2005): Ka~ji pastirji iz zbirke »Staudacher in Stussiner« v Prirodoslovnem muzeju Slovenije. Erjavecia 19: 1–6.

12. IZVORI PODATAKABEDJANI^, M., BO@I^, L., FERK, A., PIRNAT, A. (1997): Prispevek k poznavanju favne ka~jih pastirjev (Odonata) na obmo~ju med rekama Dobro in Kolpo (S Hrva{ka). V: M. Kotarac (ured.), Mladinska biolo{ka raziskovalna tabora Podzemelj ‘95 in Duplje ‘96, str. 43–49, ZOTKS-Gibanje znanost mladini, Ljubljana.

BEEKMANS, K. (1997): Nog kleiner dan een paardje. NRC Handelsblad, 27(94):18.

BELLE, J. (1994): Some dragonfly records from the Lesser Sunda island of Bali and Lombok, Indonesia, with an ethno-odonatological note. Notul. odonatol. 4:60–62.

BERRA, M. (1982): Velebit. I spedicione del giornale italiano di ento-mologia. Giornale italiano di Entomologia, Cremona 1:43–47.

BOGDANOVI], T. (1996): Vretenca (Odonata) Milja~ke bare kod sela Nard. Diplomski rad, Pedago{ki fakultet Sveu~ili{ta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek.

BOGDANOVI], T. (2000): Evaluation of the Dragonfly (Odonata) Number by Method of Minimum Squares. Inernat. Assoc. Danube Res. 33:507–514.

BOGDANOVI], T. (2001): Fauna vretenaca (Odonata–Insecta) rije-ke Drave i Kopa~kog rita. Magistarski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

BOGDANOVI], T. (2006): Ekolo{ka, morfolo{ka i citogeneti~ka obilje`ja roda Lindenia (Insecta, Odonata, Gomphidae) u Hrvatskoj. Doktorska disertacija, Prirodoslovno– matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

BOGDANOVI], T., BEDJANI^ M. (2006): Regional guide to dragonflies: Croatia. U: K-D. B., Dijkstra (Ed.) & R. Lewington (Illustr.), Field guide to the Dragonflies of Britain and Europe. British Wildlife Publishing, Dorset.

BOGDANOVI], T., DURBE[I], P., MIKUSKA, J. (2002): Dragonfly Fauna of the Kopa~ki Rit Wetlands, Internat. Assoc. Danube Res 34, Tulcea.

BOGDANOVI], T., DURBE[I], P., MIKUSKA, J. (2004): Dragonfly Fauna (Odonata) of the Baranja Surroundings (Croatia). Internat. Assoc. Danube Res 36, Novi Sad.

121

BOGDANOVI], T., KR^MAR, S., FRANKOVI], M. (2001): Dragonfly Fauna of the Lower Drava River and Kopa~ki Rit Wetlands. Abstract booklet of the XVII. SIEEC Symposium, Radenci, Slovenia, 20.–26. May 2001., Radenci.

BOGDANOVI], T., MIKUSKA, J. (2003): Dragonfly Fauna in Repa{ Forest Complex. International Scientific Conference »50 Years of University of Forestry«, Sofia.

BOUDOT, J. P., JACQEMIN, G., DUMONT, H. J. (1990): Revision of the subspecies of Onychogomphus forcipatus (Linnaeus, 1758) in Europe and Asia Minor, and true distribution of Onychogomphus for-cipatus unguiculatus (Van der Linden, 1823) (Odonata, Gomphidae). Bull. Annls Soc. r. belge Ent. 126:95–111.

BRAUER, F. (1856): Verzeichniss der im Kaiserthume Oesterreich aufgefundenen Odonaten and Perliden. Verh. Zool. Bot. Ver. Wien 6:229–234.

BRAUER, F. (1876): Die Neuropteren Europas und insbesondere Oesterreichs mit Rucksicht auf ihre geographische Verbreitung. Festschrift zur Feier des Funfundzwanzigjahrigen Bestehens des K.K. Zoologisch-Botanisch Gesellschaft in Wien 297–300.

BREGOVI], A. (1982): Gradski muzej Vara`din, entomolo{ki odjel. Vodi~ stalnim postavom. Gradski muzej Vara`din, Vara`din.

BRITTINGER, C. (1850): Die Libelluliden des Kaiserreichs Oesterreich. Sber. Ak. Wien (math.-naturw.) 4:328–336.

BUKVI], V. (1998): Fauna vretenaca (Insecta, Odonata) delte Neretve. Diplomski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

CHARPENTIER, T. (1841): Beschreibung eines Libellulinits aus Kroatien. Neues Jahrbuch fuer Mineralogie 332 – 337.

CHARPENTIER, T. (1843): Ueber einige fossile insecten aus Radoboj in Croatien. Nova Acta physico.-med. Leopold.-Carol. 20(1):402–410.

CONCI, C., NIELSEN, C. (1956): Fauna d’Italia, Odonata. Edizioni Calderini, Bologna.

COUNCIL OF EUROPE (1989): Committee of Ministers, Recomendation No. R(87)14 on the protection of Dragonflies

(Odonata) and their biotopes. Nature and Environment series, Strasbourg, 40:46–47.

DELIRY, C., LOOSE, D. (1987): Notes odonatologiques de Grece et de Yougoslavie. Sympetrum 1:3–22.

DEVOLDER, J. (1990): Libellenwaarnemingen in Joegoslavië en Griekenland, juli-augustus 1989 (Odonata). Phegea 18(3):143–148.

DIJKSTRA, K-D. B., LEWINGTON, R. (2006): Field guide to the Dragonflies of Britain and Europe. British Wildlife Publishing, Dorset.

DUMONT, H. J. (1977): Sur une collection d’Odonates de Yougoslavie, avec notes sur la faune des territoires adjacents de Roumanie et de Bulgarie. Bull. Ann. Soc. R. Belge Ent. 113:187–209.

DURBE[I], P. (1988): Upoznavanje i istraìvanje kopnenih ~lankonoàca. Mala ekolo{ka biblioteka. Knjiga 4. Hrvatsko ekolo{ko dru{tvo & dr. Ante Pelivan, Zagreb.

DZENDZELEVSKIY, I. A. (1988): Strekoza. U: R.I. Avanesov (ured.) Atlas Linguistique Slave, Nauka, Moscow.

ERBEN, R. (1983): Phenol accumulation in the larvae of the species Agrion puella L. (Insecta, Odonata) under laboratory conditions. Acta hydrochim. et hydrobiol. 11(5):577-581.

FERLETI^, U. (2004): Odonatolo{ki rezultati tabora »Ekosistemi Dalmacije – Bra~ 2003«. Erjavecia 17:12–16.

FRANKOVI], M. (1986): Prilog poznavanju citogenetike vrste Libellula depressa Linnaeus, 1758, (Odonata: Insecta) s osvrtom na citotaksonomiju vrste. Nagrada Rektora Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

FRANKOVI], M. (1987): Citogeneti~ka i citotaksonomska istraìvanja vrste Libellula depressa L. (Insecta: Odonata). Diplomski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

FRANKOVI], M. (1989a): Istraènost faune vretenaca (Insecta: Odonata) Jugoslavije. 2. kongres biosistematikov Jugoslavije, Izvle~ki poro~il, September 1989., Gozd Martuljek.

FRANKOVI], M. (1989b): Vretenca; I. Pro{lost i sada{njost. Priroda 9:18–19.

122

FRANKOVI], M. (1989c): Vretenca; II. Izvanjska gra|a tijela. Priroda 10:12–14.

FRANKOVI], M. (1990a): Vretenca; III. A. Srodstveni odnosi. Priroda 8:32–33.

FRANKOVI], M. (1990b): Vretenca; III. B. Srodstveni odnosi. Priroda 1:34–36.

FRANKOVI], M. (1991a): Review of Leucorrhinia records in Croatia and other successor states of the former Yugoslavia (Anisoptera: Libellulidae). Notul. odonatol. 3(8):118–119.

FRANKOVI], M. (1991b): New findings of Hemianax ephippi-ger Burm. (Odonata: Aeshnidae) in Yugoslavia. Bull. Nat. History Museum Belgrade B(46):131–134.

FRANKOVI], M. (1992a): Fauna vretenaca (Odonata) Hrvatske, 3. Nazivlje. Drugi kolokvij i savjetovanje, saèci i referati, 15.–16. listopada 1992., Zagreb.

FRANKOVI], M. (1992b): Vretence. Sudbina vretenca, opomena ljudima. Obzori opstanka, Ratna razaranja okoline u Hrvatskoj 1991. Horizonti 1:56–57.

FRANKOVI], M. (1994a): Mala vodena stani{ta Velebita: zanemare-na mogu}nost o~uvanja biolo{ke raznolikosti. Zbornik saètaka refe-rata simpozija povodom 45. godi{njice nacionalnog parka »Paklenica«, 19.–22. listopada 1994., Starigrad – Paklenica.

FRANKOVI], M. (1994b): Reliktna vretenca (Insecta: Odonata) kao mjerilo vrednovanja visokoplaninskih vodenih stani{ta. Zbornik saètaka referata simpozija povodom 45. godi{njice nacionalnog parka »Paklenica«, 19.–22. listopada 1994., Starigrad – Paklenica.

FRANKOVI], M. (1995): Popis vretenaca Hrvatske s nalazi{tima, UTM mreà. http://www.botanic.hr/cisb/doc/fauna/odonata/odo-pornovi.htm

FRANKOVI], M. (1997): First record of Chalcolestes parvi-dens (Artob.) in Croatia (Zygoptera: Lestidae). Notul. Odonatol. 4(9):148–149.

FRANKOVI], M. (1997): A preliminary list of dragonflies of the island of Cres, Croatia. Notul. Odonatol. 4(10):160–161.

FRANKOVI], M. (ured.), (1998): Symposium Book of the Third Odonatological Symposium of the Alps – Adriatic Community, 17–25 July 1998, Starigrad – Paklenica, Croatia.

FRANKOVI], M. (1999): Vretenca Nacionalnog Parka »Krka«. ANT – Laboratorij za analitiku i toksikologiju, Zagreb.

FRANKOVI], M. (2006): Crveni popis vretenaca Hrvatske. www.dzzp.hr/crveni popis.htm.

FRANKOVI], M., BEDJANI^, M. (1998): Island of Pag: dragon-flies and their habitats. U: M. Frankovi} (ured.), Symposium Book of the Third Odonatological Symposium of the Alps – Adriatic Community, 17–25 July 1998, Starigrad – Paklenica, Croatia.

FRANKOVI], M., HALAPIR, R. (1989): Prilog poznavanju faune vre-tenaca (Insecta: Odonata) Nacionalnog parka »Krka«. Nacionalni park »Krka«, Stanje istraènosti i problemi za{tite ekosistema«, [ibenik.

FRANKOVI], M., HALAPIR, R. (1989): Istraènost faune vrete-naca (Odonata) Hrvatske u razdoblju od II. svjetskog rata do danas. Entomofauna Hrvatske ‘89, Entomolo{ki kolokvij i savjetovanje o istraìvanju i za{titi faune insekata i srodnih skupina ìvotinja u SR Hrvatskoj, saèci i referati, 19.–20. prosinca 1989., Zagreb.

FRANKOVI], M., HALAPIR, R. (1990a): Contribution to faunistic knowledge of Odonata (Insecta) of Krka National Park. Croatian Ecological Society, Ecology Monographs, Zagreb, 2:501–504.

FRANKOVI], M., HALAPIR, R. (1990b): Fauna vretenaca (Odonata) Istre i Kvarnera. XX. Skup entomologa Jugoslavije. Hrvatsko entomolo{ko dru{tvo, Pula.

FRANKOVI], M., HALAPIR, R. (1992): Dragonfly fauna (Odonata) of Croatia. 1. Dragonflies in insect collection »Jure~i}«. Proceedings of Symposium Entomofauna of Croatia ‘92, Zagreb.

FRANKOVI], M., HERLJEVI], P. (1994): Rare species in Croatian dragonfly fauna. Proceedings of 1st Odonatological Symposium of the Alps–Adriatic regional Community, Maribor, Slovenia.

FRANKOVI], M., JUREÎ], R. (1986): Prilog citogeneti~kim i citotaksonomskim istraìvanjima vrste Libellula depressa L. (Odonata, Libellulidae). Plenarni referati i izvodi saop{tenja, VII kongres biolo-ga Jugoslavije, 29. septembra – 3. oktobra 1986., Budva.

123

FRANKOVI], M., JUREÎ], R. (1987a): Comparative Cytogenetic Analysis of Karyotype Morphology and Organization in Males of Species Libellula depressa L. and L. fulva Müll. (Insecta: Odonata). Proceedings of Abstracts of the Papers Presented at the Third Congress of Croatian Biologists, Zagreb.

FRANKOVI], M., JUREÎ], R. (1987b): Kariotype Morphology and Structure in species Libellula fulva Müll. (Odonata, Libellulidae). 3. kongres genetikov Jugoslavije z Mednarodno udele`bo, 31. 05. – 04. 06. 1987., Ljubljana.

FRANKOVI], M., JUREÎ], R. (1987c): Uvjetovanost inicija-cije i trajanja spermatogeneze kod vrste Bracytron hafniense Müll. (Odonata, Aeschnidae) njezinom biologijom. XVII skup entomologa Jugoslavije, 04.–08. oktobra 1987. Dojran.

FRANKOVI] M., JUREÎ], R. (1989): Comparative cytogenetic analysis of karyotype morphology and organization in males of speci-es Libellula depressa L. and L. fulva Müll. (Insecta: Odonata). Period. Biol. 91(1):32–33.

FRAUENFELD, V. G. (1856): Beitrag zur fauna Dalmatiens. Verh. Zool. Bot. Ges. Wien 6:431–448.

FRAUENFELD, V. G. (1860): Weiterer beitrag zur fauna Dalmatiens. Verh. Zool. Bot. Ges. Wien 10:787–794.

FUDAKOWSKI, J. (1930): Über die formen von Calopteryx splen-dens Harr. aus Dalmatien und Herzegovina (Odonata). Annales Musei Zool. Polonici 9(6):57–63.

FUDAKOWSKI, J. (1932): Notizen zur Odonaten – Fauna von Jugoslavien, Rumänien und Ungarn. Fragmenta Faunistica Musei Zool. Polonici 1(15):405–407.

GALVAGNI, E. (1902): Beiträge zur kenntnis der fauna einiger dal-matinischer inseln. Verh. Zool. Bot. Ges. Wien 52:362–388.

GEELEN, J. F. M., OOMEN, H. C. J. (1965): Verslag van de excur-sie naar N.W. Joegoslavië 12 juni t/m 1 juli 1965. Zool. Lab., Kathol. Univ. Nijmegen, 9–13.

HABDIJA, I. (1991): Standing crop and trophic relationship of the macrozoobenthos in a carst river. Verh. Internat. Verein. Limnol. 24: 2024–2027.

HABDIJA, I., RADANOVI], I., PRIMC–HABDIJA, B. (1997): Longitudinal distribution of predatory benthic macroinvertebrates in a karstic river. Arch. Hydrobiol. 139(4): 527–546.

HAGEN, H. (1867): Notizen beim studium von Brauer’s Novara–Neuropteren. Verh. Zool. Bot. Ges. Wien, 31–62.

HARZ, K. (1978): In Memoriam Alois Bilek, 1909 –1974. Articulata 1(7):35–46.

HA[EK, C., JANDA, J. (1874): Rukovodnik za prirodopisni atlas. Sbirka slikanih prirodnina za stienu iz ìvotinjstva, bilinstva i rudstva. Naklada Lav. Hartmana, Zagreb.

HEER, O. (1847): Die insektenfauna der Tertiärgebilde von Oenigen und von Radoboj in Croatien. Verlag von Wilhem Engelmann, Leipzig, 2:36 – 89.

HERLJEVI], P., FRANKOVI], M., 1993: Fauna vretenaca (Insecta: Odonata) Gorskog Kotara s posebnim osvrtom na istraènost vre-tenaca u Nacionalnom parku »Risnjak«. Savjetovanje u povodu 40–godi{njice osnutka i rada Nacionalnog parka »Risnjak«, Crni Lug.

HILL, B. T., BEINLICH, B. (2000): The dragonfly community of a communal cattle pasture in the Sava floodplain (Croatia) with special reference to the biology of Lestes barbarus (Fabricius, 1798) (Zygoptera: Lestidae). Exuviae 7(1): 1–18.

HILL, B. T., BEINLICH, B., PLACHTER, H. (1999): Habitat pre-ference of Lestes barbarus (Fabricius, 1798) (Odonata, Lestidae) on a low-intensity cattle pasture in the Sava floodplain (Croatia). Verh. Ges. Ökol. 29: 539–545.

HILL, B. (1998): Die Huteweiden der Save Auen im Naturpark Lonjsko Polje, Kroatien, als Lebensraum für Libellen. Diplomarbeit am Fachbereich Biologie der Philips–Universität Marburg. Marburg.

IUCN (2001): IUCN Red List Categories: Version 3.1. Prepared by the IUCN Species Survival Commission. IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK.

JELENKOVI], V. (1983): Fauna Odonata Lonjskog Polja. Diplomski rad, Prirodoslovno–matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

124

JOZANOVI], M. (1994): Djelovanje fenola na preìvljavanje vode-nih breskralje{njaka. Diplomski rad, Prirodoslovno–matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

KARLAK, L. (2004): Li~inke Odonata na submerznoj vodenoj biljci Ceratophyllum demersum L. bare na otoku Veli Brijun (NPB). Diplomski rad, Odjel za biologiju, Sveu~ili{te J. J. Strossmayera, Osijek.

KEROVEC, M. (1986): Priru~nik za upoznavanje beskralje{njaka na{ih potoka i rijeka. Sveu~ili{na Naklada Liber, Zagreb.

KIAUTA, B. (1954): Vtisi biologa iz Male Paklenice. Proteus 17(4/5):115–118.

KIAUTA, B. (1969): Croatocordulia platyptera (Charpentier, 1843) gen. nov. iz spodnjeg miocena Radoboja na Hrvatskem (Odonata, Anisoptera, Corduliidae, Corduliinae). Geologija 12:85–90.

KIAUTA, B. (1993): Jean Bele appointed Knight. Selysia 22(1):3.

KIAUTA, B. (1996): Snake associations in the European »Dragonfly« folk appellations: distributional pattern reflecting the urnfield cul-ture expansion during the first millennium B.C. Symposium Book of the Second Odonatological Symposium of the Alps – Adriatic Community, 14–18 July 1996, Vienna, Austria.

KI[PATI], M. (1886): Kukci. Prirodopisne crtice. Knjiga prva. Matica hrvatska, Zagreb.

KI[PATI], M. (1887): Kukci. Prirodopisne crtice. Knjiga druga. Dioni~ka tiskara, Zagreb.

KLIPA, M., RADI[A, T., RADO[EVI], M. (1994): U carstvu vile-njaka. Priroda 84(806):42–43.

KOÂ, G. (1925): Prilog poznavanju na{ih Odonata. Glasnik Hrvatskoga Prirodoslovnoga Dru{tva 34(1–2):81–86.

KOHAUT, R. (1896): A Magyarorszagi szitakötö-felek Termeszetrajza (Libellulidae auct. Odonata Fabr.). Budapest.

KOTARAC, M. (1997): Atlas of the Dragonflies (Odonata) of Slovenia with the Red Data List: a Project of the Slovene Dragonfly Society. Atlas faune et florae Sloveniae 1. Center za kartografijo favne in flore, Miklav` na Dravskem polju.

KOTARAC, M. (1999): Additional note about androchrome females in Crocothemis erythraea (Brulle). Exuviae 6:19–20

KOTARAC, M., BEDJANI^, M. (1994): Somatochlora metallica (Van der Linden) and Somatochlora meridionalis Nielsen in Central Europe. Abstr. Pap. 1st Odonatol. Symp. Alps-Adriatic reg. Comm., Maribor, Slovenija.

KUZMANOVI], B. (2001): Fauna vretenaca (Odonata) okoli-ce Mrkoplja. Diplomski rad, Odjel za biologiju, Sveu~ili{te J. J. Strossmayera, Osijek.

LABUS, N. (2005): Ekosistemi Dalmacije – projekt Dru{tva {tuden-tov biologije: Kor~ula 24.4. – 2.5.2004. Erjavecia 19:14–15.

LOHMANN, H. (1992): Amphiadriatic faunal elements in gene-ra Calopteryx Leach and Cordulegaster Leach in southern Italy (Zygoptera: Calopterygidae; Anisoptera: Cordulegasteridae). Notul. odonatol. 3(9):152–153.

LJU[TINA, M. (2003): Fauna vretenaca (Odonata) u razli~itim tipovima lokvi u »Parku prirode @umberak-Samoborsko gorje«. Diplomski rad, Prirodoslovno–matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

LJU[TINA, M., MIHOKOVI], M. (2002): Izvje{taj Odonatolo{ke sekcije o terenskom radu (18.–20.05.2001., Park prirode Tela{}ica, Dugi otok, Hrvatska). Zbornik istraìva~kih radova »Udruge stude-nata biologije – BIUS« u Parku prirode Tela{}ica. BIUS, Zagreb.

LJU[TINA, M., VITAS, B. (2006): Fauna of Odonata in Nature Park »@umberak-Samoborsko gorje« (P–66). Proceeding of Abstracts, 9th Croatian Biological Congress, 23–29 September 2006, Rovinj.

LJU[TINA, M., VITAS, B., MIHOKOVI], M. (2002): Izvje{taj Odonatolo{ke sekcije o terenskom radu (06.–10.04.2001., Park pri-rode Tela{}ica, Dugi otok, Hrvatska). Zbornik istraìva~kih radova »Udruge studenata biologije – BIUS« u Parku prirode Tela{}ica. BIUS, Zagreb.

MARINOV, M. (2001): Does Coenagrion mercuriale (Charpentier, 1840) occur in Bulgaria? Exuviae 8(1):13–19.

MATONI^KIN, I. (1959): Faunisti~ka istraìvanja reikotopnih bio-topa na Plitvi~kim jezerima. Ljetopis JAZU 63:355–360.

125

MATONI^KIN, I. (1981): Beskralje{njaci. Biologija vi{ih avertebrata. [kolska knjiga, Zagreb.

MATONI^KIN, I. (1987): Gra|a za limnofaunu kr{kih voda teku}ica Hrvatske. Biosistematika 13(1):25–35.

MATONI^KIN, I., PAVLETI], Z. (1972): @ivot na{ih rijeka: biolo-gija teku}ih voda. [kolska knjiga, Zagreb.

MATONI^KIN, I., PAVLETI], Z. (1975): Influence des ruissea-ux d’alimentation sur la composition et la structure du bentos dans les lacs accumulateurs du karst yougoslave. Verh. Internat. Verein. Limnol. 19:1907–1920.

MAUERSBERGER, R. (1994): Zur wirklichen verbreitung von Orthetrum coerulescens (Fabricius) und O. ramburi (Selys) = O. anceps (Schneider) in Europa und die konsequenzen fur deren taxo-nomischen rang. Dtsch. Ent. Z., N.F.41(1):235–256.

METER, O., (2000): Vretenca (Odonata) osje~kih bajera. Diplomski rad, Odjel za biologiju, Sveu~ili{te J. J. Strossmayera, Osijek.

MIHOKOVI], N. (2005): WAPODOKEY http://www.inet.hr/~nmihokov/index.wml. Abstracts Book of 4th WDA International Symposium of Odonatology, 26–30 July 2005., Pontevedra.

MIHOKOVI], N., HORVAT, N., LJU[TINA, M., ZLATAR, V. (2005): Doprinos poznavanju faune vretenaca (Insecta: Odonata) otoka Mljeta. Zbornik istraìva~kih radova Udruge studenata biologi-je – »BIUS« u Nacionalnom parku »Mljet«. BIUS, Zagreb.

MIHOKOVI], N., LJU[TINA, M., VITAS, B., ZLATAR, V., HORVAT, N., SLAVIKOVSKI, A., MELNJAK, A., FALAMI], P., KOVAÊC, K., MALOVI], L., JELI], M., DUBRAVÎ], D., FRANKOVI], M. (2006): Contribution of Students’ Research Camps Organized by the Biology Students’ Association »BIUS« to the Knowledge and Mapping of Croatian Dragonflies (Insecta: Odonata). Proceeding of Abstracts, 9th Croatian Biological Congress, 23.–29. September 2006., Rovinj.

MIHOKOVI], N., SLAVIKOVSKI, A. (2005): The Effect of Thermal Pollution on Dragonflies. Abstracts Book 4th WDA International Symposium of Odonatology, Pontevedra 26–30 July 2005., editor Adolfo Cordero Rivera.

MI[KI], H. (1992): Fauna vretenaca Zagreba i okolice. Nagrada Rektora Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

MI[KI], H. (1994): Vretenca (Insecta, Odonata) Maksimirskih jeze-ra. Diplomski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

MI[KI], H., VUKI], M., FRANKOVI], M. (1992): Dragonfly (Odonata) fauna of Croatia. 2. Dragonflies of Zagreb and surroundin-gs. Proceedings of Symposium Entomofauna of Croatia ‘92, Zagreb.

MOCSARY, A. (1900): Pseudo-neuroptera. Fauna regni Hungariae, III: Arthropoda. Regia Societas Scientiarum Naturalium Hungarica, Budapest.

MU@INI], J., RA[AJSKI, J. (1992): On food and feeding habits of the White Stork, Ciconia c. ciconia, in the Central Balkans. Okol. Vogel 14:211–223.

NONVEILLER, G. (1989): Pioniri prou~avanja insekata Dalmacije. Prilozi za povijest entomologije u Jugoslaviji 3, Posebna izdanja 2, Jugoslavensko entomolo{ko dru{tvo, Zagreb.

NOVAK, G. B. (1890): Secondo cenno sulla Fauna dell’isola Lesina in Dalmazia. Glasnik Hrvatskoga Naravoslovnoga Dru{tva 5:119–128.

OLIAS, M., SERBEDIJA, M. (1998): Zur Faunistik und Ökologie der Libellen der Kvarner-Insel Krk (Kroatien). Diplomarbeit, Fachhochschule Eberswalde, Eberswalde.

PEROVI], G., PEROVI], F. (2006): Preliminarni rezultati istraìvanja vretenaca (Odonata) na podru~ju Me|imurja, Hrvatska. Entomol. Croat. 10(1–2):87–103.

POLJANEC, L. (1929): Prirodopis ìvalstva za vi{je razrede srednjih {ol. Zalo`ba Dru`be sv. Mohorja, Celje.

PONGRAC, Z. (2000): Morfometrijske zna~ake razli~itih popu-lacija vrste Calopteryx splendens (Harris, 1782) (Insecta: Odonata) u Hrvatskoj. Magistarski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~li{ta u Zagrebu, Zageb.

PONGRACZ, S. (1944): Faunistische und Ökologische Beobachtungen an der Orthopteren- und Odonaten-Welt des Drauwinkel. Albertina 1:123–134.

126

POPOVI], B. (1994): Entomofauna Valpova~kog parka. Diplomski rad, Pedago{ki fakultet Sveu~ili{ta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek.

PUSCHNIG, R. (1908): Einige beobachtungen an Odonaten und Orthopteren im steirisch-kroatischen grenzgebiete. Mitt. D. Naturwiss. Ver. Steiermark 44:102–111.

PUSCHNIG, R. (1913): Einzelbilder aus dem Kleintierleben Brionis. Brioni insel–zeitung 4(15):1–2.

PUSCHNIG, R. (1914): Zum Dundovalde (Ein faunistischer spa-ziergang auf der Insel Arbe). Entomol. Zeitschrift, Frankfurt a.M. 28(1): 8–9.

RADOVI], J. (ured.), (1999): Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima. Dràvna uprava za za{titu prirode i okoli{a, Zagreb.

RAINERI, V., FERRANDO, L. (1995): La collezione odonatologica di Felice Capra (Insecta, Odonata). Annali del Mus. Civ. St. nat. »G. Doria« 6(290):1–6.

RANDI], A. (1996): Plan gospodarenja okoli{em Cresko-Lo{injskog oto~ja. Dràvna uprava za za{titu okoli{a Republike Hrvatske, Rijeka.

REINHARDT, R. (1990): Beitrag zur tagfalterfauna der mitteldal-matinschen adriakuste (Lepidoptera, Papilionoidea). Nachr. entomol. Ver. Apollo. Frankfurt, N.F. 11(2):113–117.

RÖSSLER, E. (1900): Odonata Fabr. s osobitim obzirom na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Glasnik Hrvatskoga Naravoslovnoga Dru{tva 12:1–97.

SCHMIDT, E. (1953): Zwei neue libellen aus dem Nahen Osten. Mitt. Munchn. Ent. Ges. 43:1–9.

SCHMIDT, E. (1964): Zur genealogie der libelle Agrion pulchellum (V.d. Lind. 1825) Selys-Hagen 1850 (Odonata, Zygoptera). Im Selbstverlag, Bonn.

SCHNEIDER, W. (1984): Zum Nachweis von Gomphus pulchellus Selys 1840 in Jugoslawien (Odonata, Anisoptera: Gomphidae). Ent. Z. Frankfurt a.m. 94:109–111.

SCHNEIDER, W. (1986): Designation des lectotypus von Somatochlora meridionalis Nielsen 1935 (Odonata: Anisoptera: Corduliidae). Ent. Z. Frankfurt a.m. 96(6):73–78.

SCHNEIDER-JACOBY, M. (1990): Erster nachweis der Zierlichen Moosjungfer, Leucorrhinia caudalis, Charpentier, 1840, fur Jugoslawien (Odonata: Libellulidae). Libellula 9(1/2):21–31.

SCHNEIDER-JACOBY, M. (1996): Drau und Mur: Leben durch flussdynamik. Naturerbe Verlag Jurgen Resch, Uberlingen.

SCHNEIDER-JACOBY, M., ERN, H. (1990): Save-Auen: Vielfalt durch Uberschwemmung. Verlag Jurgen Resch, Radolfzell, 135 p.

SCHNEIDER-JACOBY, M., ERN, H. (1993): Park prirode Lonjsko polje: Raznolikost uvjetovana poplavljivanjem. Hrvatsko ekolo{ko dru{tvo, Zagreb.

SCHNEIDER-JACOBY, M., FRANKOVI], M. (1990): Prvi nalaz jedne of najrje|ih i najugroènijih vrsta evropskih vretenaca u Jugoslaviji, Leucorrhinia caudalis (Charpentier, 1840). Priroda 79(6):18–19.

SEIDENBUSCH, R. (1994): Anmerkungen zur variabilitat des dun-kelen flugelfleckes bei Calopteryx splendens splendens Harris. Acta Albertina Ratisbonensia 49:209–212.

SEIDENBUSCH, R. (1996): Description of the last instar larva of Somatochlora meridionalis Nielsen, 1935 (Anisoptera, Corduliidae). Odonatologica 25(3):303–306.

SILSBY, J. (2001): Dragonflies of the World. CSIRO Publishing, Collingwood.

SPAGNOLINI, A. (1877): Di alcune Libellule racolte nei dintorni di Constantinopoli. Bul. Soc. Entom. Ital. 9:302–310.

STEIN, J. P. E. (1863): Beitrag zur neuropteren-fauna Griechlands (mit berucksichtigung dalmatinischen arten). Ber. Entomol. Z. 7:411–422.

STIPETI], A. (2002): Vretenca (Odonata) Izvori{nog dijela Zagorske Mre`nice kod Ogulina. Diplomski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

St. QUENTIN, D. (1944): Die Libellenfauna Dalmatiens. Verh. Zool. Bot. Ges. Wien 90/91:66–76.

127

St. QUENTIN, D. (1960): Die Odonatenfauna Europas ihre Zusammensetzung und Herkunft. Zool. Jahrb. (Syst.) 87:(4–5):301–315.

[ALAMUN, A., BEDJANI^, M. (1997): Ka~ji pastirji (Odonata) iz Slovenije in Hrva{ke v zbirki »Finzi« Trà{kega prirodoslovne-ga muzeja (Museo Civico di Storia Naturale di Trieste). Exuviae 4/1:4–10.

[KUGOR, T., (2000): Promjena kvantitativnog i kvalitativnog sastava vretenaca na Satni~kom ribnjaku. Diplomski rad, Odjel za biologiju, Sveu~ili{te J. J. Strossmayera, Osijek.

THEISCHINGER, G. (1979): Cordulegaster heros sp.nov. und Cordulegaster heros pelionensis ssp.nov. zwei neue Taxa des Cordulegaster boltonii (Donovan)-komplexes aus Europa (Anisoptera: Cordulegasteridae). Odonatologica 8(1):23–38.

TOL, VAN, J., VERDONK, M.J. (1988). The protection of dragonflies (Odonata) and their biotopes. Nature and environmental series, No. 38, European Committee for the conservation of Nature and Natural Resources, Strasbourg.

TRILAR, T., BEDJANI^, M. (1999): Contribution to the knowledge of the dragonfly fauna of Lastovo island, Dalmatia, southern Croatia. Exuviae 6:1–6.

UREMOVI], M., TALI], G. (1997): Utvr|ivanje taksonomske pripadnosti dviju populacija roda Calopteryx (Insecta, Odonata) s podru~ja nacionalnog parka Krka. U~eni~ki rad za susret i natjecanje mladih biologa Hrvatske, V. gimnazija, Zagreb.

VITAS, B. (2004): Fauna vretenaca (Odonata) Parka prirode »@umbe-rak-Samoborsko gorje«. Diplomski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

VUJNOVI], D. (ured.), (1981): Fauna Evrope. Priru~nik za raspozna-vanje ìvotinjskih vrsta. Mladinska knjiga, Ljubljana.

VUKI], M. (1992): Vretenca u entomolo{koj zbirci Jure~i}. Nagrada Rektora Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

VUKI], M. (1994): Vretenca jezera Jarun. Diplomski rad, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb.

WEIHRAUCH, F. (2000): A note on Brachytron pratense (Müller, 1764) from coastal Istria, NW Croatia (Anisoptera: Aeshnidae). Exuviae 7(1):19–26.

WEIHRAUCH, F., OLIAS, M., BEDJANI^, M., MARINOV, M., [ALAMUN, A. (2005): Distribution and overlap of ranges of Lestes parvidens and Lestes viridis in southeastern Europe (Odonata: Lestidae). U: Cordero Rivera (ured.), Abstract book 4th WDA International Symposium of Odonatology, 26.–30. July 2005., Pontevedra.

WERNER, F. (1919): Beitrage zur kenntnis der fauna Dalmatiens, besonder der insel Brazza. Zool. Jahrb. Abt. Syst. 42:213–226.

ZLATAR, V., VITAS, B., LJU[TINA, M., FRANKOVI], M. (2002): Izvje{taj Odonatolo{ke sekcije o terenskom radu (10.–20.06.2000., Park prirode Tela{}ica, Dugi otok, Hrvatska). Zbornik istraìva~kih radova »Udruge studenata biologije – BIUS« u Parku prirode Tela{}ica. BIUS, Zagreb.

ZOLDA, P., ORTEL, J., WAITZBAUER, W. (2002): Ecological characterization of a Mediterranean fresh water pool on the Merag Paninsula, Cres (Croatia). Annales Ser. Hist. Nat. 12(1): 73–82.

128

Bbanovi 19bijeli vilenjak 19bjelonoga poto~nica 12, 18bjelonoge poto~nice 18

Ccarevi 19crna vodendjevoj~ica 18crni rego~ 19crni strijelac 20, 32, 38-39crni tresetar 20, 32, 50-51crnkasti strijelac 20, 32, 48-49crveni strijelac 20crvenookice 18

~̂avli 9, 114~ipkice 20

Ddalmatinska konjska smrt 18, 33, 102-103debelostruka vretenca 10, 14, 19dravski rego~ 19dravski rego~i 19dvozubi poto~ar 19

Eeurosibirska fauna 11

Ffosilni nalazi 10fosilna vretenca 10

Ggorska zelendjevica 18, 33, 81-82gorski poto~ar 19gotovo ugroène svojte (NT) 33, 76grof skitnica 19, 33, 70-71grofovi 19gusi 9, 114

Hhrvatski smaragd 10

Iinvazijska fauna 10, 11, 26istarski rego~ 19, 33, 105-107isto~na vodendjevoj~ica 18, 33, 84-85isto~na vrbova djevica 18, 33, 104-105isto~ni vilenjak 19, 33, 112-113izumrle svojte (EX) 32

Jjantarni strijelac 20, 33, 74-75jesenski kralj 19jezerski rego~ 19, 32, 56-57, 108, 109jezerski rego~i 19juri{nici 20ju`ni poto~ar 19ju`ni strijelac 20, 33, 96-97

Kka~in pastir 9kneèvi 19konavoski knez 19, 32, 45-46konjske smrti 8, 18, 114kraljevi 19

kraljevi}i 19kraljevska vretenca 19kriti~no ugroène svojte (CR) 32, 40

LJljupka vodendjevoj~ica 18, 33, 86-87

Mmala crvendjevoj~ica 19, 33, 68-69mala crvenookica 18mala mora 19mala zelendjevica 18, 32, 66-67male crvendjevoj~ice 19mali car 19, 33, 90-91mali strijelac 16, 20, 33, 93-95, 96mo~varni smaragd 19mo~varni strijelac 20, 32, 46-47modra konjska smrt 18, 102modra kosjenka 18modra vodendjevoj~ica 15, 18, 86modre kosjenke 18modri kralj 19more 19

Nnajmanje zabrinjavaju}e svojte (LC) 33naran~ice 19nearkti~ka fauna 11nedovoljno poznate svojte (DD) 33, 100neretljanski rego~ 19, 33, 108-109

Oosjetljive svojte (VU) 32, 64

13. HRVATSKO KAZALO

129

Ppa{ka ~ipkica 20, 32, 62-63plavetna kosjenka 18plavetne kosjenke 18plitvi~ka zelenka 19, 33, 92-93poto~ari 19poto~ni rego~ 19poto~ni rego~i 19poto~nice 18prave konjske smrti 18prave vodendjevoj~ice 18pravi poto~ari 19pravi rego~i 19pravi smaragdi 19pravi vilini konjici 19pravretenca 10predikudije 9, 114prijelazna vretenca 10primorska vodendjevoj~ica 18primorski vilenjak 19, 112proljetna naran~ica 11, 13, 19, 32, 58-59proljetni kraljevi} 19prugasta konjska smrt 18, 102

Rrefugijska fauna 10, 11, 26regionalno izumrle svojte (RE) 32, 34rego~i 19, 73rogati rego~ 19, 33, 72-73rogati rego~i 19

Ssjeverna vodendjevoj~ica 18sjeverna zelendjevica 18, 33, 80-81sjeverna zelenka 19, 32, 36-37smaragdi 19smaragdna crvenka 18

smaragdne crvenke 18smaragdne djevice 18sredozemna fauna 11sredozemna zelendjevica 18, 33, 78-79sredozemna zelenka 19sredozemni kralj 19staklari 9, 114strijelci 20sverdi}i 9, 114

Ttankostruka vretenca 10, 14, 18tresetari 20turski rego~ 19

Uugroène svojte (EN) 32, 52

Vvatreni juri{nik 20velika crvenookica 18, 33, 83-84velika mora 19velika zelendjevica 18, 32, 42-43veliki car 19veliki kralj 13, 19, 32, 54-55veliki strijelac 20veliki tresetar 20, 32, 60-61veliki vilenjak 19, 110vilenjaci 19vilin dorat 19vilin dvopjeg 19vilin konjic 9, 19vilini konjici 9, 19, 114vodendjevoj~ice 18vrbove djevice 18

Zzapadna vodendjevoj~ica 18zapadna vrbova djevica 18, 104, 105zapadni vilenjak 19, 33, 110-111, 112zelendjevice 18, 80zelenke 19zeleni kralj 19, 32, 43-44zimska djeva 16, 18zimske djeve 18zmijaci 9, 114zmijin stric 9

@̀u}kasti strijelac 20, 33, 98-99

ùti ban 14, 19, 33, 88-89

130

AAzure Bluet 15

BBanded Darter 48-49Black Darter 38-39Black Pennant 62-63Bladetail 56-57Brilliant Emerald 36-37Brown Hawker 13, 54-55

CCommon Spreadwing 80-81Croatian Paleoemerald 10Common winter spreadwing 16

DDalmatian Demoiselle 102-103Dark Spreadwing 42-43

EEastern Skimmer 112-113Eastern Spectre 45-46Eastern Willow Spreadwing 104-105Eurasian Baskettail 11, 13, 58-59

GGreen Hawker 43-44Green Snaketail 72-73Green-eyed Hawker 14, 88-89

KKeeled Skimmer 110-111

LLarge Redeye 83-84Lesser Emperor 90-91Lilypad Whiteface 50-51

MMigrant Spreadwing 78-79

NNeretva Bladetail 108-109

OOrnate Bluet 84-85

RRed-veined Darter 98-99Robust Spreadwing 81-82

SSmall Red Damsel 68-69Small Spreadwing 66-67Southern Darter 96-97Spotted Darter 46-47

VVagrant Darter 16, 93-95Vagrant Emperor 70-71Variable Bluet 86-87

WWestern Clubtail 105-107

YYellow-spotted Emerald 92-93Yellow-spotted Whiteface 60-61Yellow-winged Darter 74-75

14. ENGLESKO KAZALO

131

15. KAZALO STRU^NIH IMENA

AAeshnidae 13, 19Aeshna affinis 17, 19 cyanea 17, 19 grandis 13, 18, 19, 26, 28, 29, 32, 54-55 juncea 15 metis 10 mixta 17, 19, 30 viridis 17, 18, 19, 20, 21, 26, 32, 43-44Agrion coloratum 10 hastulatum 21Anaciaeschna isosceles 14, 17, 19, 30, 33, 88-89Anax imperator 15, 17, 19, 30, 90 parthenope 17, 19, 26, 27, 30, 33, 90-91Anisoptera 10, 12, 15, 19Archyzygoptera 10

BBrachytron pratense 17, 19, 30

CCaliaeschna microstigma 18, 19, 26, 30, 32, 45-46Calopterygidae 18Calopteryx balcanica 17, 18, 20, 21, 26, 30, 31, 33, 102-103

parthenias 10 splendens 17, 18, 20, 21, 102 virgo 15, 17, 18Cercion lindenii 17, 18Ceriagrion tenellum 17, 19, 31, 33, 68-69Chalcolestes parvidens 18, 20, 30, 31, 33, 104-105 viridis 17, 18, 20, 30Coenagrionidae 18Coenagrion armatum 17, 18, 21 hastulatum 17, 18, 21 mercuriale 17, 18, 21 ornatum 17, 18, 26, 27, 28, 31, 33, 84-85 puella 15, 18 pulchellum 15, 17, 18, 26, 27, 28, 30, 33, 86-87 scitulum 17, 18Cordulegastridae 13, 19Cordulegaster bidentata 17, 19 boltonii 21 heros 18, 19, 21, 29 picta 17, 19, 21Corduliidae 19Cordulia aenea 17, 19Croatocordulia platyptra 10Crocothemis erythraea 15, 17, 20

EEnallagma cyathigerum 17, 18, 21

Epitheca bimaculata 11, 13, 17, 19, 26, 27, 28, 32, 58-59Erythromma najas 17, 18, 27, 28, 30, 33, 83-84 viridulum 17, 18

GGomphidae 14, 19Gomphus pulchellus 18, 19, 20, 33, 105-107 schneiderii 17, 19, 21 vulgatissimus 17, 19, 21

HHemianax ephippiger 17, 19, 26, 30, 33, 70-71

IIschnura elegans 15, 17, 19 pumilio 15, 17, 19, 21Isophlebia aspasia 10

LLestes barbarus 17, 18, 27, 28, 29, 31, 33, 78-79 dryas 17, 18, 28, 30, 33, 81-82 macrostigma 18, 26, 32, 42-43 sponsa 17, 18, 28, 33, 80-81 virens 17, 18, 26, 27, 28, 29, 30, 32, 66-67Lestidae 18

132

Leucorrhinia caudalis 18, 20, 26, 27, 32, 50-51 pectoralis 17, 20, 28, 32, 60-61Libellulidae 14, 19Libellula depressa 17, 19 fulva 17, 19 quadrimaculata 15, 16, 17, 19Lindenia sp. 19, 31, 33, 108-109 tetraphylla 17, 19, 26, 30, 31, 32, 56-57, 109

MMeganeura monyi 10Meganisoptera 10

OOdonata 9, 114Onychogomphus forcipatus 17, 19Ophiogomphus cecilia 17, 19, 26, 27, 33, 72-73Orthetrum albistylum 17, 19 brunneum 17, 19 cancellatum 17, 19 coerulescens 17, 19, 20, 21, 26, 33, 110-111 ramburii 17, 19, 20, 21, 26, 28, 29, 31, 33, 110, 112-113

PPlatycnemididae 18Platycnemis pennipes 12, 17, 18

Protagrion 10Protanisoptera 10Protodonata 10ProtozygopteraPyrrhosoma nymphula 17, 18

SSelysiothemis nigra 17, 20, 30, 31, 32, 62-63Somatochlora flavomaculata 17, 19, 26, 29, 31, 33, 92-93 meridionalis 17, 19, 20 metallica 17, 19, 20, 21, 32, 36-37Stylurus flavipes 18, 19, 26Sympecma fusca 15, 16, 17, 18Sympetrum danae 16, 17, 20, 32, 38-39 depressiusculum 17, 20, 28, 30, 32, 46-47 flaveolum 17, 20, 26, 28, 30, 33, 74-75, 93 fonscolombii 15, 17, 20, 27, 29, 30, 33, 98-99 meridionale 17, 20, 30, 33, 96-97 pedemontanum 18, 20, 28, 32, 48-49 sanguineum 17, 20 striolatum 15, 17, 20 vulgatum 16, 17, 20, 26, 28, 33, 93-95

ZZygoptera 10, 12, 15, 18

Documents

CRVENA KNJIGA VRETENACA HRVATSKE RED DATA BOOK OF ... · CRVENA KNJIGA VRETENACA HRVATSKE Anita Belan~i}, Tomislav Bogdanovi}, Matija Frankovi}, Ma{a Lju{tina, Nino Mihokovi}, Boria