Crostuff.net

Evi,

koja je osvijetlila put

ovoga putnika, nudeći mu

uvijek svoje utočište

Crostuff.net

1. Propovjedaonica

2. Refektorij

3. Posljednja večera, Leonardo da Vinci

Današnji tlocrt samostana i crkve Santa Maria delle Grazie. Milano.

Crostuff.net

UVOD

U srednjem vijeku i renesansi u Europi sposobnost razumijevanja

pradavnih simbola i prizora još je bila netaknuta. Njezini su narodi

znali kada i kako tumaĉiti neki kapitel, odreĊeni lik na slikarskom

djelu ili znak na putu, iako je tek malen dio njih nauĉio ĉitati i pisati.

Dolaskom racionalizma ta se sposobnost tumaĉenja izgubila, a s

njome i dobar dio bogatstva koje su nam namrli naši preci.

Ova se knjiga sluţi mnogim od tih simbola onako kako su se nekoć

shvaćali. Ali isto nam tako pokušava povratiti sposobnost da ih

tumaĉimo i imamo korist od njihove beskrajne mudrosti.

1.

Ne sjećam se zamršenije i opasnije zagonetke od one koju me dopalo

riješiti te Nove, 1497. godine, dok je Papinska Drţava* promatrala

kako vojvodstvo Ludovica II Mora dršće od boli.

Svijet je tada bio neprijateljsko mjesto proţeto mijenama, pakao ţivog

pijeska u kojem je petnaest stoljeća kulture i vjere bilo u opasnosti od

lavine novih nazora uvezenih s Orijenta. Preko noći, Platonova Grĉka,

Kleopatrin Egipat ili ekstravagancije Kine koju je istraţio Marko Polo

nailazili su na više odobravanja nego naša vlastita biblijska povijest.

Bili su to olujni dani za kršćanstvo. Imali smo papu simonis-ta,

španjolskoga vraga okrunjenoga pod imenom Aleksandar VI., koji je

bezoĉno kupio svoju tijaru na posljednjoj konklavi -nekoliko vladara

zavedenih poganskom ljepotom te horde Turaka naoruţanih do zuba

koji su ĉekali povoljnu prigodu da napadnu zapadno Sredozemlje i

sve nas obrate na islam. S potpunim pravom moglo se reći da u svojih

gotovo tisuću i petsto godina povijesti naša vjera nikada nije bila tako

bespomoćna.

I usred svega toga nalazio se ovaj sluga Boţji koji vam piše. Nalazio

sam se na pragu stoljeća promjena, razdoblja u kojem je svijet

svakodnevno širio granice zahtijevajući od nas dotad nezabiljeţen

napor prilagoĊavanja. Kao da je svakim danom Zemlja postajala sve

veća i veća, tjerajući nas da neprestano dopunjavamo svoje

Crostuff.net

zemljopisno znanje. Mi svećenici već smo naslućivali da nas uskoro

neće biti dovoljno da propovijedamo

_________________________________________________

* Crkvena država nastala u središnjoj Italiji u 8. stoljeću. Tijekom

vremena proširila se, nekoliko puta bila ukidana i opet uspostavljana.

Lateranskim sporazumom 1929. papa Pio XI. priznat je suverenom

teritorija koji je ograničen područjem Vatikana, (op. prev.)

svijetu napuĉenome milijunima duša koje nikad nisu ĉule za Krista, a

oni skeptiĉniji meĊu nama proricali su razdoblje neizbjeţna kaosa,

koji će Europi donijeti dolazak nove horde pogana.

Usprkos svemu tome, bile. su to uzbudljive godine. Godine kojih se u

starosti prisjećam s odreĊenom nostalgijom, u ovom progonstvu koje

malo-pomalo proţdire moje zdravlje i sjećanja. Ruke me gotovo više

ne sluţe, vid me izdaje, zasljepljujuće sunce juţnoga Egipta muti mi

um i samo u satima koji prethode zori sposoban sam posloţiti misli i

razmišljati o neobiĉnom usudu koji me ovamo doveo. Usudu u kojem

su svoje prste imali i Platon i Aleksandar VI. i bezboţnici.

Ali neću ţuriti s priĉom.

Dovoljno je reći da sam sad, napokon, sam. Od tajnika koje sam

nekada imao, više nije preostao nijedan i danas se samo Abdul,

mladić koji ne govori moj jezik i koji vjeruje da sam ekscentriĉni

svetac koji je u njegovu zemlju došao umrijeti, brine za moje

najosnovnije potrebe. Ţivotarim osamljen u ovoj drevnoj grobnici

izdubljenoj u stijeni, okruţen prašinom i pijeskom, prijete mi

škorpioni, a noge me više gotovo ne sluţe. Svaki dan vjerni Abdul

donosi mi u moju izbu beskvasnu pogaĉu te ono što preostane u

njegovu domu. On je poput gavrana koji je šezdeset godina nosio u

kljunu pola unce kruha Pavlu Pustinjaku, koji je umro u ovim istim

krajevima, star više od stotinu godina. Abdul, za razliku od te zloguke

ptice, smiješi se kad mi ga daje, ne znajući toĉno što još uĉiniti.

Dovoljno je. Za nekoga tko je griješio koliko ja, svaki se trenutak

kontemplacije pretvara u neoĉekivan Stvoriteljev dar.

Ali osim samoće, i tuga je poĉela nagrizati moju dušu. Boli me što

Abdul nikad neće doznati što me dovelo u njegovo selo. Ne bih mu to

znao objasniti znakovima. Isto tako, neće nikad moći proĉitati ove

retke, i ĉak da ih nekim sluĉajem pronaĊe nakon moje smrti te ih

Crostuff.net

proda nekom vodiĉu deva, sumnjam da će posluţiti iĉemu drugom

osim da rasplamsaju neki kriješ u hladnim pustinjskim noćima. Nitko

ovdje ne razumije latinski niti ikoji romanski jezik. I svaki put kad me

Abdul zatekne nad ovim stranicama, slegne ramenima, zaĉuĊen,

svjestan da mu promiĉe nešto vaţno.

Ta me misao iz dana u dan izjeda. Duboka uvjerenost da nijedan

kršćanin nikad neće uspjeti proĉitati ove stranice, pomraĉuje moj um i

tjera mi suze na oĉi. Nakon što ih dovršim, zamolit ću da ih pokopaju

skupa s mojim ostacima, uz nadu da će se AnĊeo Smrti sjetiti uzeti ih

i odnijeti pred Vjeĉnoga Oca kad se bude sudilo mojoj duši. Tuţna je

to pripovijest: najveće su tajne one koje nikad ne izbiju na vidjelo.

Hoće li mojoj to uspjeti?

Sumnjam.

Ovdje, u špiljama koje nazivaju Jabal al-Tarif, nedaleko od ovoga

velikog Nila koji svojim vodama blagoslivlja negostoljubivu i praznu

pustinju, samo molim Boga da mi dade dovoljno vremena da na

papiru opravdam svoja djela. Tako sam daleko od povlastica koje sam

nekoć imao u Rimu, da ĉak i da mi novi papa oprosti, znam da ne bih

bio sposoban vratiti se pod Boţje okrilje. Ne bih mogao podnijeti da

više ne ĉujem udaljene pozive mujezina s minareta, i ĉeţnja za ovom

zemljom koja me tako velikodušno prigrlila ispunjavala bi mukom

moje posljednje dane.

Moja utjeha leţi u biljeţenju onih dogaĊaja upravo tako kako su se

dogodili. Neke sam iskusio na vlastitoj koţi. Za druge sam, pak,

doznao mnogo vremena nakon što su se odigrali. Ipak, poslagani

jedan za drugim, pruţit će vam, hipotetski ĉitatelju, predodţbu o

veliĉini zagonetke koja je promijenila moj ţivot.

Ne. Ne mogu više okretati leĊa sudbini. I sad nakon što sam razmislio

o tome koliko su vidjele moje oĉi, osjećam obvezu ispriĉati to... pa

makar nikomu ne posluţilo.

2. Ova zagonetka poĉinje u noći drugoga sijeĉnja 1497., daleko, veoma

daleko od Egipta. Taje zima otprije ĉetiri desetljeća bila najhladnija

koju biljeţe kronike. Snijeţilo je obilno i sva je Lombardija bila

prekrivena gustim, bijelim prekrivaĉem. Samostani sv. Ambrozija, sv.

Lovre i sv. Eustorgija, ĉak i tornjići na katedrali, bili su išĉezli pod

Crostuff.net

maglom. Ulicama su prolazila tek kola s drvom za ogrjev, i polovica

Milana spavala je obavljena tišinom koja kao daje ondje vladala

stoljećima.

Bilo je oko jedanaest sati naveĉer drugoga dana u godini. Krik ţene

koji para srce razbio je ledeni mir dvorca obitelji Sforza. Nakon krika

ubrzo se ĉulo jecanje, a nakon jecanja prodoran plaĉ dvorskih

narikaĉa. Samrtni hropac presvijetle Beatrice d'Este, ţene u cvijetu

mladosti, lijepe supruge milanskoga vojvode, zauvijek je uništio

snove o slavi vojvodstva. Sveti Boţe! Vojvotkinja je umrla širom

otvorenih oĉiju. Bijesna. Proklinjući Krista i sve svece jer su je tako

rano uzeli k sebi i drţeći se ĉvrsto za habit svoga uţasnutog

ispovjednika. Da, upravo je tako sve poĉelo.

Kada sam prvi put proĉitao izvještaj o dogaĊajima toga dana, bilo mi

je ĉetrdeset pet godina. Bila je to uznemirujuća priĉa. Betanija je, po

svom obiĉaju, bila zatraţila izvještaj tajnim putem od kapelana na

dvoru II Mora, a ovaj gaje, ne gubeći ni dana, ţurno poslao u Rim.

Tako su funkcionirale uši i oĉi Papinske Drţave. Bile su brţe i

uĉinkovitije nego bilo koja druga drţava. I mnogo prije nego što je u

diplomatski ured Svetoga oca stiglo sluţbeno priopćenje o

vojvotkinjinoj smrti, naša su braća već znala sve pojedinosti.

U to vrijeme unutar sloţene strukture Betanije bio sam na mjestu

pomoćnika uĉitelja reda svetog Dominika. Naša je organizacija

preţivljavala unutar uskih granica stroge povjerljivosti. U vrijeme

obiljeţeno dvorskim spletkama, trovanjima i obiteljskim izdajama,

Crkvi je bila potrebna obavještajna sluţba koja će joj omogućiti da

zna kuda se moţe kretati. Bili smo tajni red, odani samo papi i

vidljivom poglavaru dominikanaca. Zbog toga, izvana gotovo nitko

nikad nije ĉuo za nas. Skrivali smo se iza širokoga ogrtaĉa Ureda za

dešifriranje Papinske Drţave, neutralnoga, rubnoga tijela, koje je

rijetko nastupalo u javnosti i imalo vrlo ograniĉene ovlasti. Ipak,

iznutra smo djelovali poput tajne kongregacije. Poput neke vrste

stalne komisije ustanovljene da ispituje drţavna pitanja koja bi

Svetomu ocu omogućila da preduhitri djelovanje njegovih brojnih

neprijatelja. Svaka obavijest, koliko god neznatna bila, koja je mogla

uzdrmati status quo Crkve smještaje dolazila u naše ruke na procjenu

i putovala do mjerodavne vlasti. To je bila naša jedina zadaća.

Crostuff.net

U sklopu toga doznao sam za izvještaj o smrti naše neprijateljice

donne Beatrice d'Este. Još vidim lica braće kako slave tu vijest.

Budale. Mislili su da nas je priroda poštedjela zadaće da je ubijemo.

Njihovi su umovi bilo toliko priprosti. Pribjegavali su uvijek

vješalima, osudi Svetog oficija ili rukama plaćenog krvnika. Alija

nisam bio takav. Za razliku od njih, ja nisam bio uvjeren daje odlazak

vojvotkinje od Milana znaĉio kraj dugog niza nepravilnosti, prijetnji i

urota protiv vjere koje su se naizgled skrivale na dvoru II Mora i koje

su mjesecima uzbunjivale našu obavještajnu mreţu.

Doista, bilo je dovoljno spomenuti njezino ime na nekom od

generalnih kapitula u Betaniji pa da ostatak sastanka protekne u

raspravi o glasinama. Svi su je poznavali. Svi su znali za njezine

nekršćanske aktivnosti, ali nitko se nikad nije usudio javno je

prozvati. Toliki je bio uţas koji je donna Beatrice izazivala u Rimu da

ĉak ni izvještaj koji nam je poslao vojvodin kapelan, koji je usto bio

vjeran prior našeg novog samostana Santa Maria delle Gra-zie, nije

navodio njezina krivovjerna djela. Fra Vincenzo Bande-llo, cijenjeni

teolog i uĉeni poglavar milanskih dominikanaca, zadovoljio se time

da opiše ono što se dogodilo, drţeći se podalje od politiĉkih pitanja

koja bi ga mogla kompromitirati.

Nitko mu u Rimu nije predbacio razboritost.

Prema izvještaju koji je potpisao prior Bandello, sve je bilo u redu do

dana prije tragedije. Prije tog trenutka, mlada Beatrice imala je sve:

imala je moćnoga muţa, odisala je ţivotnošću i u utrobi nosila dijete

koje će uskoro nastaviti nositi oĉevo plemenito prezime. Opijena

srećom, svoje posljednje poslijepodne provela je plešući iz dvorane u

dvoranu i zabavljajući se sa svojom omiljenom dvorskom damom u

palaĉi Rochetta. Vojvotkinja se nije opterećivala onim brigama koje

bi muĉile svaku drugu majku u njezinoj zemlji. Odluĉila je ĉak da

neće dojiti kako ne bi pokvarila oblik svojih malih, njeţnih grudi;

pomno odabrana dojilja brinut će se za praćenje djetetova razvoja,

nauĉit će ga hodati, jesti te će rano ustajati kako bi ga probudila,

oprala i toplo odjenula.

I dijete i odgojiteljica stanovali bi u Rochetti, u sobi koju je Beatrice

briţno uredila. Za nju je majĉinstvo bila blagodatna i neoĉekivana

igra, lišena odgovornosti i neizvjesnosti.

Crostuff.net

Upravo ondje, u malenome raju koji je zamislila za svoga potomka,

snašla ju je nesreća. Prema fra Vicenzu, veĉer prije blagdana svetoga

Bazilija, donna Beatrice onesvijestila se najednom od leţajeva u sobi.

Kada je došla k sebi, osjećala se loše. Vrtjelo joj se u glavi, a ţeludac

se borio isprazniti dugim i uzaludnim nadraţajima. Nije znala kakva

je vrsta boljetice muĉi, a zbog snaţnih grĉeva u crijevima koji su

uslijedili nakon povraćanja poĉela je strahovati od najgorega. Dijete

Ludovica II Mora odluĉilo je ubrzati svoj dolazak na svijet, a da nitko

nije predvidio tu mogućnost. Prvi put u ţivotu, Beatrice se uplašila.

Toga dana lijeĉnicima je trebalo duţe nego inaĉe da stignu u palaĉu.

Babicu su morali traţiti izvan gradskih zidina, a kada je sve osoblje

potrebno za pomoć vojvotkinji napokon bilo uz nju, bilo je prekasno.

Pupĉana vrpca koja je hranila budućeg Leona Mariju Sforzu omotala

se oko djetetova krhkog vrata. Malo-po-malo, poput uţeta, stiskala

mu je maleno grlo sve dok ga nije ugušila. Beatrice je odmah shvatila

da je nešto pošlo po zlu. Njezin sin, koji je sekundu prije svim silama

upirao kako bi izašao iz njezine utrobe, iznenada se zaustavio. Prvo se

ţestoko uzvrpoljio, a zatim, kao da gaje napor iscrpio, malaksao sve

dok nije izdahnuo. Primijetivši to, lijeĉnici su razrezali majku po

sredini, dok se ona previjala od boli i oĉaja grizući tkaninu natopljenu

octom. Ali bilo je uzalud. Oĉajni, našli su samo popla-vjelo i mrtvo

djetešce bistrih, već staklastih oĉica, ugušeno u majĉinoj utrobi.

I tako je, shrvana boli, nemajući vremena da se pomiri s gorkim

udarcem koji joj je namijenio ţivot, i sama Beatrice izdahnula

nekoliko sati poslije.

U svojem je izvještaju otac Bandello rekao kako je stigao na vrijeme

da vidi njezinu agoniju. Krvava, otvorene utrobe i natopljena

nepodnošljivim smradom, bila je u bunilu od boli, i vrišteći je molila

da se ispovjedi i priĉesti. Ali, srećom po našeg brata, Beatrice d'Este

umrla je prije nego što je primila ijedan sakrament...

S razlogom kaţem »srećom«.

Vojvotkinji su bile tek dvadeset dvije godine kad je napustila naš

svijet. Betanija je znala da je vodila grješan ţivot. Od doba pape

Inocenta VIII. osobno sam bio u prigodi prouĉavati i pohraniti mnoge

dokumente u vezi s time. Tisuće oĉiju Ureda za dešifriranje Papinske

Drţave znale su dobro kakva je osoba bila kći vojvode od Ferrare.

Unutar našeg sjedišta na brdu Aventinu, mogli smo pretpostaviti da

Crostuff.net

nijedan vaţan dokument nastao na europskim dvorovima nije bio

stran našoj instituciji. U Kući Istine deseci ĉitaĉa svaki su dan

pregledavali spise na svim jezicima, neki od njih bili su šifrirani s

pomoću najzakuĉastijih lukavština. Mi bismo ih dešifrirali,

razvrstavali prema vaţnosti te pohranjivali u arhiv. Iako ne sve. Oni

koji su se odnosili na Beatrice d'Este dugo su imali prvenstvo u našim

duţnostima te su se spremali u prostoriju u koju je malo nas imalo

pristup. Ti neosporivi dokumenti govorili su da je Beatrice opsjeo

zloduh okultizma. Još gore, mnogi su dokumenti aludirali na to da je

bila glavna poticateljica magijskih obreda na dvoru II Mora. U zemlji

tradicionalno sklonoj najizopaĉenijim herezama, taj je podatak

zahtijevao posebnu pozornost. Ali nitko mu je nije na vrijeme

posvetio.

Milanski dominikanci - meĊu njima i otac Bandello - nekoliko su puta

imali u rukama dokaze da donna Beatrice kao i njezina sestra

Isabella, u Mantovi, skupljaju amulete i poganske idole te da obje

iskazuju neumjerenu strast prema proroĉanstvima astrologa i šarlatana

svake vrste. I nikada nisu ništa uĉinili. Uĉenja koja je od njih usvojila

Beatrice bila su toliko zlokobna, da je svoje posljednje dane sirotica

provela uvjerena da će naša Sveta Mati Crkva veoma skoro išĉeznuti.

Cesto je govorila da će Rimska kurija biti odvuĉena na Posljednji sud

te da će nas ondje, izmeĊu arkanĊela, svetaca i poštenih ljudi, Vjeĉni

Otac sve osuditi bez milosti.

U aktivnosti vojvotkinje od Milana nitko u Rimu nije bio upućeniji od

mene. Ĉitajući izvještaje koji su o njoj stizali, nauĉio sam koliko ţene

mogu zastraniti, te otkrio koliko je mnogo donna Beatrice promijenila

navade i ciljeve svoga moćnog muţa u jedva ĉetiri godine braka.

Njezina osobnost poĉela me fascinirati. Lakovjerna, ovisna o

profanom štivu i zavedena silnim egzotiĉnim idejama koje su kruţile

njezinim lenom, bila je opsjednuta time da Milano pretvori u

nasljednika staroga sjaja Firence za vladavine obitelji Medici.

Vjerujem da me je to uzbunilo. Iako je Crkva uspjela malo-pomalo

potkopati stupove te veoma moćne firentinske obitelji, slabeći potporu

koju su pruţali misliocima i umjetnicima sklonima krivovjernim

idejama, Vatikan nije bio spreman suoĉiti se s preporodom takvih

ideja u velikom Milanu na sjeveru. Ville obitelji Medici, sjećanje na

Akademiju koju je ustanovio Cosimo Stariji kako bi mudrost starih

Crostuff.net

Grka spasio od zaborava, pretjerana zaštita koju je pruţao

graditeljima, slikarima i kiparima, raspalili su plodnu maštu

vojvotkinje Beatrice jednako kao i moju. Ali ona ih je smatrala

smjernicama svoje vjere i svojom otrovnom zadivljenošću zarazila je

vojvodu.

Otkako je Aleksandar VI. 1492. došao na Petrovo prijestolje, slao sam

poruke svojim nadreĊenima kako bih ih upozorio na to što bi se ondje

moglo dogoditi. Nitko nije obratio pozornost na mene. Milano, toliko

blizu granici s Francuskom i tradicionalno politiĉki suprotstavljen

Rimu, bio je savršen kandidat za njegovanje mogućeg vaţnog razdora

unutar Crkve. Ni Betani-ja nije mi vjerovala. A papa, mlak prema

hereticima - samo godinu dana nakon stoje preuzeo tijaru, već je bio

zamolio oprost za progon kabalista poput Pica della Mirandole -

oglušio se na sva moja upozorenja.

- Taj fratar Agostino Leyre - obiĉavala su reći moja braća iz Ureda za

dešifriranje - posvećuje preveliku pozornost porukama Gataoca.

Postat će sumanut kao i on.

3. Gatalac. To je djelić koji nedostaje za dovršetak ove slagalice.

Njegova prisutnost zasluţuje objašnjenje. Ĉinjenica je daje, osim

mojih upozorenja Svetomu ocu i najvišim instancijama

dominikanskoga reda o krivome putu kojim je krenulo vojvodstvo od

Milana, postojao još jedan izvor informacija koji je dijelio moje

strahove. Radilo se o anonimnom svjedoku, dobro obaviještenom,

koji je svaki tjedan u našu Kuću Istine slao vrlo potanka pisma kojima

je prijavljivao daje u zemljama II Mora pokrenuta golema vraĉarska

operacija.

Njegove su poslanice poĉele stizati ujesen 1496., ĉetiri mjeseca prije

smrti donne Beatrice. Bile su naslovljene na sjedište našeg reda u

Rimu, na samostan Santa Maria sopra Minerva, gdje su se ĉitale i

pohranjivale kao daje rijeĉ o djelu nekog jadnika opsjednutoga

navodnom zastranjelom doktrinom kuće Sforza. Ne krivim ih. Ţivjeli

smo u vremenu luĊaka, i pisma još jednog vidovnjaka nisu previše

zabrinjavala naše nadstojnike. Osim jednoga.

Za pisma tog novog proroka na posljednjem generalnom kapitulu u

Betaniji rekao mi je naš arhivar.

Crostuff.net

- Trebali biste ih proĉitati - rekao je. - Ĉim sam ih vidio, sjetio sam se

vas.

- Doista?

Sjećam se izbuljenih oĉiju arhivara kako uzbuĊeno trepću.

- Neobiĉna su: napisao ih je netko tko dijeli vaše strahove, oĉe Leyre.

Apokaliptiĉni prorok, uĉen, veoma potkovan u gramatici, ĉovjek

kakvoga kršćanstvo nije vidjelo od vremena oca Tanchelma de

Amberesa.

- Oca Tanchelma?

- Ah... sumanutoga starca iz XII. stoljeća koji je Crkvu napao da se

pretvorila u bordel, i svećenike optuţio da ţive u trajnome

prileţništvu. Naš Gatalac ne ide tako daleko, iako, prema tonu

njegovih pisama, mogao bi to ubrzo uĉiniti.

Arhivar, zgrbljen i plaĉljiva glasa, dodao je još nešto:

- Znate li što ga razlikuje od drugih luĊaka? Odmahnuo sam glavom.

- Ĉini se bolje obaviješten od bilo koga od nas. Taj Gatalac fanatiĉno

zna svaku pojedinost. Sve zna!

Taj je fratar imao pravo. Njegovi arci finoga papira boje kostiju,

ispisani savršenim krasopisom i naslagani u drvenoj kutiji koja je

nosila peĉat risetvatto, opsesivnom su ustrajnošću govorili o tajnom

planu da se Milano pretvori u novu Atenu. U takvo što i sam sam

duţe vrijeme sumnjao. II Moro, kao i Medici prije njega, spadao je u

one praznovjerne voĊe koji su vjerovali da su antiĉki narodi

posjedovali mnogo naprednije znanje o svijetu od nas. Vjerovao je u

staru ideju daje, prije nego stoje Bog kaznio svijet potopom,

ĉovjeĉanstvo uţivalo u blagostanju Zlatnoga doba koji su prvo

Firentinci, a sada i vojvoda od Milana ţeljeli pod svaku cijenu

ponovno uspostaviti. A kako bi to postigli, nisu se libili zanemariti

Bibliju i uĉenja Crkve, znajući da u to slavno doba Bog još nije bio

stvorio instituciju koja bi ga predstavljala.

Ali to nije bilo sve: njegova su pisma ustrajno tvrdila da se kamen

temeljac tog projekta postavlja pred našim nosom. Ako je ono što je

Gatalac govorio bila istina, lukavstvo II Mora bilo je neizmjerno.

Njegov plan da svoj feud pretvori u prijestolnicu preporoda filozofije i

znanosti antiĉkih naroda trebao je leţati na zaprepašćujućem temelju.

Ništa manje nego na našem novom samostanu u Milanu.

Crostuff.net

Gatalac je uspio iznenaditi me. Tko god bio ĉovjek koji se skrivao iza

tih otkrića, prodro je mnogo dublje nego što bih se ja ikada usudio.

Kao što me arhivar upozorio, ĉinilo se da ima oĉi posvuda. Ne samo u

Milanu, nego ĉak i u Rimu, budući da su neka od njegovih posljednjih

pisama stizala naslovljena s Augur dixit, »Gatalac je govorio«, što

nas je smelo. S kakvom smo to vrstom doušnika imali posla? Samo

netko dobro pozicioniran u Kuriji mogao je znati kako ga nazivaju

pisari Betanije.

Nijedan od nas nije znao koga optuţiti.

Tih je dana samostan o kojem se govorilo u njegovim porukama,

Santa Maria delle Grazie, bio usred radova. Vojvoda od Milana

odredio je najbolje onodobne arhitekte za njegovo ureĊenje: Bramante

je bio zaduţen za galeriju crkve, Cristoforo Solari za unutrašnjost, i

nije štedio nijedan dukat kako bi platio najboljim umjetnicima da

ukrase svaki od zidova. Htio je naš hram pretvoriti u mauzolej svoje

obitelji, mjesto vjeĉnog poĉinka koje bi ovjekovjeĉilo spomen na

njega mnoga stoljeća.

Ipak, ono što je za dominikance predstavljalo povlasticu, za autora tih

pisama bilo je uţasno prokletstvo. Navještao je grozomornu nesreću

za papu ako nitko ne zaustavi taj projekt i predviĊao mraĉno, pogubno

razdoblje za cijelu Italiju. Uistinu, anonimni pošiljatelj pisama sam si

je zaradio nadimak Gatalac. Njegova vizija kršćanstva nije mogla biti

zlokobnija.

4.

Nitko na tog anonimnog jadnika nije obratio pozornost sve do jutra

kad je stigla njegova petnaesta poslanica. Tog dana fra Giovanni

Gozzoli, moj pomoćnik u Betaniji, uletio je buĉno u scriptorium.

Mahao je po zraku novom porukom Gataoca, i nesvjestan prijekornih

pogleda redovnika koji su ondje uĉili, uputio se k mojem stolu:

- Fra Agostino, morate ovo vidjeti! Morate to smjesta proĉitati!

Nikada nisam bio vidio fra Giovannija tako uzrujanoga. Mladi je

fratar mahnuo novim pismom pred mojim oĉima i veoma uzbuĊenim

glasom prošaptao:

- To je nevjerojatno, oĉe. Nevjerojatno.

- Što je nevjerojatno, brate? Gozzoli je duboko udahnuo:

Crostuff.net

- Pismo. Ovo pismo... Gatalac... Uĉitelj Torriani zamolio me da ga

smjesta proĉitate.

- Uĉitelj?

Poboţni Gioacchino Torriani, trideset peti nasljednik svetoga

Dominika de Guzmana na Zemlji i najviši predstavnik našega reda,

nikad nije ozbiljno shvatio te anonimne poruke. Otpravio bi ih

ravnqdusno, a jednom mije prigodom ĉak prigovorio što im

posvećujem vrijeme. Zašto je promijenio svoje mišljenje? Zašto mi je

poslao to novo pismo s molbom da ga ţurno prouĉim?

- Gatalac... - Gozzoli je progutao slinu. -Da?

- Gatalac je otkrio u ĉemu se sastoji plan.

- Plan?

Otac Giovanni još je drţao poruku u ruci. Drhtao je od napora. Pismo,

arak od tri lista sa slomljenim voštanim peĉatom, njeţno se spustilo

na moj stol.

- Plan Ludovica II Mora - prošaptao je moj tajnik, kao da se riješio

teškoga tereta.

- Ne uviĊate li ga, oĉe Agostino? Objašnjava ono što doista pokušava

napraviti u Santa Maria delle Grazie. Ţeli izvesti magiju!

- Magiju? - I dalje sam bio zaprepašten.

- Proĉitajte ga!

Odmah sam se zadubio u poruku. Nije bilo sumnje daje pismo

napisala ista osoba kao i prethodna: jednak uvod te krasopis odavali

su istoga autora.

- Proĉitajte ga, oĉe - ustrajao je.

Brzo sam shvatio ĉemu tolika upornost. Gatalac je opet otkrivao nešto

što se nitko nije nadao ĉuti. Vratio se gotovo šezdeset godina unatrag,

u vrijeme pape Eugena IV, kada je patrijarh Firence Cosimo

de'Medici, zvan Stariji, odluĉio financirati sabor koji je mogao

zauvijek promijeniti put kršćanstva. Bila je to stara pripovijest. Ĉini

se daje Cosimo potaknuo jedan neuspješan susret izmeĊu

suprotstavljenih diplomatskih izaslanstava koji je potrajao nekoliko

godina, a kojim je htio postići ponovno ujedinjenje Istoĉne Crkve i

Rima. Turci su tada prijetili da će proširiti svoj utjecaj nad

Sredozemljem i trebalo ih je zaustaviti pod svaku cijenu. Staromu

bankaru pala je na pamet nevjerojatna ideja da sve kršćane ujedini

Crostuff.net

pod jedan barjak kako bi se snagom vjere suprotstavili zajedniĉkomu

neprijatelju. Ali njegov je plan propao.

Ili nije.

Ono što je Gatalac otkrivao u toj poruci bilo je da je iza sabora

postojao tajni plan. Skriveni cilj ĉiji su se uĉinci mogli osjetiti i šest

desetljeća poslije u Milanu. Prema njemu, osim politiĉkih rasprava

tog doba, Cosimo de'Medici dobar je dio vremena iskoristio da bi

pregovorao s izaslanstvima koja su stigla iz Grĉke i Konstantinopola

o kupnji starih knjiga, optiĉkih instrumenata te ĉak rukopisa koje su

pripisivali Platonu ili Aristotelu a za koje se vjerovalo da su

izgubljeni. Naredio je da ih sve bez iznimki prevedu i iz njih doznao

zaprepašćujuće stvari. Tako je otkrio da su još u Ateni vjerovali u

besmrtnost duše i znali daje nebo odgovorno za sve što hoda

Zemljom. Da se razumijemo: Atenjani nisu vjerovali u Boga, nego u

utjecaj nebeskih tijela. I prema tim zloglasnim traktatima, zvijezde su

utjecale na tvar zahvaljujući »duhovnoj toplini« sliĉnoj onoj koja

sjedinjuje tijelo i dušu u ljudskih bića. Aristotel je spominje nakon što

je prouĉio kronike Zlatnoga doba, a Cosimo se njegovim uĉenjima

oduševio.

Prema Gataocu, stari je bankar osnovao Akademiju po uzoru na

antiĉke akademije, samo kako bi pouĉio umjetnike tim tajnama.

Zahvaljujući prouĉavanju tih spisa, bio je uvjeren daje stvaranje

umjetniĉkih djela egzaktna znanost. Djelo naĉinjeno prema odreĊenim

suptilnim naputcima djelovalo bi kao odraz kozmiĉkih sila i moglo je

biti uporabljeno da zaštiti ili uništi onoga tko ga posjeduje

- No? Jeste li shvatili, oĉe Agustino? - Gozzolijevo pitanje prenulo me

iz zamišljenosti. - Gatalac kaţe da se umjetnost moţe rabiti kao

oruţje!

Doista. Odlomak niţe, poruka je govorila o snazi geometrije. Broj,

harmonija, zvuk, bili su elementi koji su se mogli primijeniti na

umjetniĉko djelo kako bi oko sebe širilo povoljan utjecaj. Pitagora,

jedan od Grka koji su se divili Zlatnom dobu i koji je oĉarao Cosima

de'Medicija, tvrdio je da su »brojevi jedini dokazivi bogovi«. Gatalac

ih je sve proklinjao.

- Oruţje - prosiktao sam. - Oruţje koje II Moro ţeli skriti u Santa

Maria delle Grazie.

Crostuff.net

- Toĉno! - Gozzoli je bio zadovoljan. - Upravo to govori. Nije li to

nevjerojatno?

Poĉinjao sam shvaćati iznenadno zanimanje Uĉitelja Torrianija za sve

to. Prije mnogo godina naš je voljeni poglavar bio

_________________________________ * Prije Cosima Starijeg te su tajne dijelili graditelji gotičkih katedrala koji

su svoje znanje primili preko Orijenta mnogo prije nego stoje stiglo u

Firencu. U jednom od ranijih romana, Los puertas templarias (Martinez

Roca, 2000.) objašnjavam kako je nastala ta pradavna mudrost.

osudio djela slikara Sandra Botticellija jer su ga muĉile podjednake

sumnje. Optuţio gaje da se u slikanju djela namijenjenih Crkvi sluţi

prizorima nadahnutima poganskim kultovima, iako je njegova

optuţba ukljuĉivala još nešto ozbiljnije. Zahvaljujući doušnicima

Betanije, Torriani je doznao da je Botticelli u vili obitelji Medici u

Castellu bio prikazao dolazak proljeća koristeći se jednom

»magijskom« tehnikom. Nimfe koje su plesale na slici bile su

razmještene poput dijelova golema talismana. Poslije je Torriani

otkrio daje Lorenzo di Pierfrancesco, Botticellijev mecena, od njega

bio naruĉio amulet protiv starenja. Slika je bila ĉarobni lijek koji je

zatraţio. Zapravo, skrivala je cijeli traktat protiv prolaska vremena

koji je ukljuĉivao polovicu boţanstava s Olimpa koji plešu protiv

Kronova napredovanja. Namjeravali su takvo djelo prikazati kao

poboţno, predlaţući ga za ukras jedne firentinske kapele!

Naš glavni meštar na vrijeme je otkrio tu gnusobu. Na to ga je uputila

jedna od nimfi na Proljeću, Klorida, naslikana s granĉicom slaka kako

joj izlazi iz usta. Bio je to nepogrešiv simbol »zelenog jezika«

alkemiĉara, tih tragaĉa za vjeĉnom mladošću opijenih laţnim idejama,

a koje je Sveti oficij progonio gdje god bi se pojavili. Iako u Betaniji

nikad nismo uspjeli dešifrirati pojedinosti tog tajanstvenogjezika,

sumnja je bila dovoljna da djelo nikada ne bude izloţeno u nekoj

crkvi.

Ali sada, ako je Gatalac imao pravo, postojala je prijetnja da se ta

priĉa ponovi u Milanu.

- Recite mi, brate Giovanni, znate li zašto me Uĉitelj Torriani moli da

prouĉim ovu poruku?

Crostuff.net

Moj pomoćnik, koji je već bio zauzeo mjesto za susjednim stolom i

zabavljao se prouĉavajući nedavno iluminiran ĉasoslov, pogledao me

zaĉuĊena izraza lica kao da ne razumije moje pitanje.

- Molim? Niste proĉitali pismo do kraja?

Ponovno sam se vratio pismu. U posljednjem odlomku Gatalac je

govorio o smrti Beatrice d'Este te kako će to umnogome ubrzati

izvršenje magijskoga plana II Mora.

- Ne vidim ništa neobiĉno, dragi Giovannino - prosvjedovao sam.

- Nije vam neobiĉno što tako izrijekom opisuje vojvotkinjinu smrt?

- Zašto bi mi to bilo neobiĉno? Otac Gozzoli uzrujano je otpuhnuo:

- Zato što je Gatalac to pismo datirao i poslao 30. prosinca. Dva dana

prije nego što je donna Beatrice rodila mrtvo dijete.

5.

Priseţete mi, dakle, da ste na ovome zidu sakrili tajnu? Marco

d'Oggiono ĉeškao je bradicu, zbunjen, dok je iznova promatrao mural

koji je uĉitelj slikao. Leonardo da Vinci zabavljao se takvim igricama.

Kad je bio dobro raspoloţen, a toga je dana bio, bilo je teško

prepoznati u njemu glasovitoga slikara, izumitelja, izraĊivaĉa glazbala

i inţenjera, II Morova miljenika kojemu se klanjalo pola Italije. Toga

hladnog jutra uĉitelj je imao pogled obijesna djeteta. Iako je znao da

prkosi fratrima, bio je iskoristio napeto zatišje koje je vladalo u

Milanu nakon vojvotkinjine smrti kako bi nadgledao svoje djelo u

refektoriju dominikanaca. Stajao je visoko, zadovoljan meĊu

apostolima, na šest metara visokoj skeli te skakao s daske na dasku

poput momĉića.

- Naravno da postoji tajna! - viknuo je. Njegov zarazni smijeh

odzvanjao je praznim svodovima Santa Maria delle Grazie. - Moraš

samo pozorno promotriti moje djelo imajući na umu brojeve. Izbroj

ih! Izbroj! - nasmijao se.

-Ali, uĉitelju...

- U redu. - Leonardo je kimnuo glavom, popustljivo, rastegnuvši

posljednji slog u znak prosvjeda. - Vidim da neće biti lako uĉiti te.

Zašto ne uzmeš Bibliju koja leţi ondje dolje, pokraj kutije s

kistovima, i proĉitaš trinaesto poglavlje Ivanova evanĊelja, poĉevši od

dvadeset prvog retka? Moţda te to prosvijetli.

Crostuff.net

Marco, jedan od mladih i stasitih Toskanĉevih uĉenika, potrĉao je

potraţiti svetu knjigu. Podigao ju je sa stalka koji je stajao u kutu

pokraj vrata i odvagnuo. Sigurno je teţila nekoliko funta. S naporom,

Marco je listao taj primjerak tiskan u Veneciji, uvezan u najcrnju koţu

s bakrenim rubovima, sve dok se EvanĊelje po Ivanu nije otvorilo

pred njime. Bilo je to prekrasno izdanje, s cvjetnim gravurama na

poĉetku teksta, ukrašeno velikom i crnom goticom.

»Rekavši to«, poĉeo je recitirati, »potresen u duhu Isus posvjedoči:

Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati! Učenici se

zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od

njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu

do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: Pitaj tko je taj o kome

govori.«

- Dosta! Dovoljno je bilo! - zagrmio je Leonardo sa skele. Pogledaj

sada ovamo i reci mi: I dalje ne razumiješ moju tajnu?

Uĉenik je odmahnuo glavom. Marco je već znao da uĉitelj skriva neki

trik u rukavu:

- Uĉitelju Leonardo - u njegovu se prigovoru jasno osjećao prizvuk

razoĉaranja. - Znam da radite na tom odlomku EvanĊelja. Niste mi

otkrili ništa novo poslavši me da ĉitam Bibliju. Ono što mene zanima

jest istina.

- Istina? Koja istina, Marco?

- U gradu se govorka da kasnite s dovršetkom ovoga djela jer ţelite

skriti nešto vaţno u njemu. Odbacili ste tradicionalnu tehniku izrade

freske i rabite drugu, koja je novija i sporija. Zašto? Ja ću vam reći.

Zato što tako moţete bolje promisliti o onome što ţelite poruĉiti.

Leonardo nije ni trepnuo okom.

- Poznato im je vaše uţivanje u misterijima, uĉitelju, i ja ih takoĊer

ţelim sve spoznati! Tri sam godine uz vas, pripremam smjese i

pomaţem vašim rukama oko nacrta i skica. To bi mi trebalo osigurati

neku prednost pred onima izvana, zar ne?

- Svakako. Ali tko govori sve te stvari, smije li se znati?

- Tko, uĉitelju? Svi! Ĉak i redovnici ove svete kuće ĉesto zaustavljaju

vaše uĉenike i ispituju ih!

- I što govore, Marco? - ponovno je zaurlao s visine, sve se više

zabavljajući.

Crostuff.net

- Da vaša Dvanaestorica nisu istinski portreti apostola kao što bi ih

naslikali fra Filippo Lippi ili Crivelli, da predstavljaju dvanaest

zvijeţĊa zodijaka, da ste u pokretima njihovih ruku skrili note jedne

od svojih partitura za II Mora... Svašta govore, uĉitelju.

-A ti? -Ja?

- Da, da, ti. - Novi vragolasti smiješak iznova je zasjao na

Le-onardovu licu. - Budući da iz neposredne blizine promatraš kako

po cijele dane radim u ovako veliĉanstvenoj dvorani, do kakvog si

zakljuĉka došao?

Marco je podigao pogled prema zidu koji je Toskanac pomalo

dotjerivao kistom od vrlo fine dlake. Na sjevernome zidu nalazio se

najosobitiji prikaz Posljednje veĉere koji je Marco ikada vidio. Ondje

se nalazio Isus, prisutan glavom i bradom, u samome središtu

kompozicije. Imao je zamišljen pogled i raširene ruke, kao da

postrance prouĉava reakcije svojih uĉenika na ono što im je upravo

otkrio. Pokraj njega nalazio se Ivan, ljubljeni, koji je slušao Petrov

šapat. Ako biste se napregnuli, gotovo biste mogli vidjeti kako miĉu

usnama. Bili su tako stvarni!

Ali Ivan više nije bio naslonjen na uĉitelja kako je govorilo EvanĊelje.

Ĉak je ostavljao dojam da nikad nije ni bio. S Kristove druge strane,

Filip, gorostas, stajao je na nogama i rukama se upirao u grudi. Ĉinilo

se da ispituje Mesiju: -Jesam li moţda ja izdajnik, Gospodine? - Ili

Jakov Stariji, koji je nadimao grudi poput ĉuvara, priseţući mu na

vjeĉnu vjernost. - Nitko ti neće nauditi dok sam ja blizu - hvastao se.

- Dakle, Marco? Još se nisi izjasnio.

- Ne znam, uĉitelju... - oklijevao je. - Ovo vaše djelo sadrţi nešto što

me zbunjuje. Tako je, tako...

-Tako...?

- Tako je blisko, tako ĉovjeĉno, da me ostavlja bez rijeĉi.

- Dobro - zapljeskao je Leonardo, brišući ruke o pregaĉu. -Vidiš? I ne

znajući, već si se pribliţio mojoj tajni.

- Ne razumijem vas, uĉitelju.

- Moţda nikad ni nećeš - nasmiješio se. - Ali poslušaj ovo što ću ti

reći: sve u prirodi ĉuva nekakvu tajnu. Ptice kriju od nas tajnu kako

lete, voda pomno skriva tajnu svoje izvanredne snage... A ako

uspijemo u tome da slika bude odraz te prirode, ne bi li i ona sama

trebala utjelovljivati istu tu silnu sposobnost pohranjivanja

Crostuff.net

informacija? Svaki put kad se budeš divio nekoj slici, sjeti se da

ponireš u najuzvišeniju umjetnost. Nemoj nikada ostati na površini:

prodri u prizor, kreći se meĊu njegovim elementima, otkrij neobiĉne

kutove, šunjaj se po najzabaĉeni-jim kutcima.... tako ćeš spoznati

njegovo pravo znaĉenje. Ali upozoravam te: za to je potrebna

hrabrost. Ono što naĊemo na muralu poput ovoga ĉesto se silno

razlikuje od onoga što smo oĉekivali naći. Imaj to na umu.

6.

ra Giovanni bez oklijevanja je ispunio drugi dio zadaće koju mu je

povjerio Uĉitelj.

Poslije našeg razgovora, nakon što mi je pokazao posljednje

Gataoĉevo pismo, vratio se u generalnu kuriju reda, napustivši

Betaniju prije sumraka. Torriani mu je naloţio da se vrati kako bi ga

izvijestio o mojoj reakciji. Posebno ga je zanimalo kakvo sam

mišljenje imao o glasinama o teškim nepravilnostima u ureĊenju

Santa Marije delle Grazie. Moj mu je pomoćnik trebao prenijeti moju

poruku, kratku i jasnu: ako su se napokon uvaţili moji stari strahovi te

ako se usto Gataoĉeva otkrivenja smatra vjerojatnima, treba ga

pronaći u Milanu te neposredno od njega doznati razmjere tajnih

projekata koje je vojvoda namijenio za taj samostan.

- Posebno - naglasio sam fra Giovanniju - treba ispitati rad Leonarda

da Vincija. U Betaniji smo itekako svjesni njegove sklonosti da u

prividno poboţna djela skrije krivovjerne ideje. Leonardo je dugi niz

godina radio u Firenci, odrţao je veze s potomcima Cosima Starijeg,

te je meĊu svim umjetnicima koji su radili u Santa Mariji najskloniji

sudjelovanju u zamislima II Mora.

Gozzoli je svom izvještaju za uĉitelja Torrianija dodao moju drugu

veliku brigu: naglasio sam da treba pokrenuti istragu o smrti donne

Beatrice. Toliko precizno Gataoĉevo proroĉanstvo navodilo je na

postojanje nekog izopaĉenog okultistiĉkog plana, koji je moţda

skovao vojvoda Ludovico ili njegovi podmukli savjetnici, da se

utemelji poganska republika u samome srcu Italije. Iako nije imalo

Crostuff.net

mnogo smisla da vojvoda naredi ubojstvo svoje supruge i sina,

mentalni sklop pristaša okultistiĉkih znanosti ĉesto je naginjao

nepredvidljivim putovima. Nisam prvi put ĉuo da je potrebno prinijeti

istaknutu ţrtvu prije pokretanja nekog velikog pothvata. Antiĉki

narodi, ti barbari Zlatnoga doba, ĉesto su to ĉinili.

Pretpostavljam daje moja odluĉnost pokrenula Torrianija.

Uĉitelj reda obavijestio je brata Gozzolija o svojim nakanama i

sljedeće je jutro, dok je Rim još bio okovan mrazom, napustio svoje

prostorije u samostanu Santa Maria sopra Minerva odluĉan u korijenu

sasjeći taj problem.

Prkoseći snijegom prekrivenim putovima k Vjeĉnomu Gradu,

Torriani se na mazgi uspeo do sjedišta Betanije i zatraţio hitan

sastanak sa mnom. Nisam nikad doznao kojim se izrazima posluţio

brat Gozzoli kako bi ga izvijestio o mojim zamislima, ali bilo je oĉito

da su ostavile dojam. Nikad nisam vidio našeg Uĉitelja u takvome

stanju. Dvije plavkaste vrećice ovjesile su se ispod njegova sivog

pogleda, prigušivši ga; njegova leĊa kao da su klonula pod teretom

poput olova teške odgovornosti, proţdirući malo-pomalo njegovu

veselu osobnost i povijajući mu ramena. Torriani, moj mentor,

savjetnik i stari prijatelj, ţurno se pribliţavao kraju svog ţivota s

tragovima razoĉaranja na licu. Ali ipak, blagi sjaj u njegovim oĉima

odavao je osjećaj ţurnosti:

- Moţete li se pobrinuti za sirotoga slugu Boţjega, mokroga i

bolesnog? - upitao je ĉim me ugledao u dvorištu Betanije.

Lagao bih kad bih tvrdio da se nisam iznenadio vidjevši ga ondje tako

rano. Uspeo se do našega sjedišta sam, s jednim pokrivaĉem preko

halje te sandalama pokrivenima zeĉjim krznom. Ako je nadstojnik

reda sv. Dominika takav napustio našu generalnu kuriju i svoju ţupu

te prešao grad usred oluje kako bi se sastao s voditeljem svoje

obavještajne sluţbe, moralo se raditi o veoma ozbiljnom pitanju. I

iako je njegovo smrknuto lice pozivalo na što skoriji razgovor, nisam

se usudio išta ga pitati. Priĉekao sam da svuĉe svoje skromne halje i

posluţi se ĉašom kuhanoga vina koje smo mu ponudili. Popeli smo se

u moju malu radnu sobu, mraĉnu prostoriju ispunjenu kutijama i ru-

kopisima iz koje se pruţao pogled na cijeli Rim i tek što sam zatvorio

vrata, otac Torriani potvrdio je moje strahove:

Crostuff.net

- Naravno da sam došao zbog onih prokletih pisama! - uzviknuo je

namrštivši sijede obrve. - A vi me pitate što mislim tko im je autor?

Upravo vi me to pitate, oĉe Leyre?

Torriani je duboko udahnuo. Njegovo boleţljivo tijelo borilo se da se

ugrije, dok gaje vino malo-pomalo krijepilo. Vani je snijeg sve jaĉe

padao nad dolinom.

- Imam dojam - nastavio je - da naš ĉovjek mora biti u vojvodinoj

sluţbi ili je, ako se varam, jedan od braće u novom samostanu Santa

Maria delle Grazie. Radi se o osobi dobro upućenoj u naše obiĉaje,

koji zna komu stiţu njegova pisma. A ipak...

- Ipak?

- Vidite, oĉe Leyre, otkako sam proĉitao pismo s kojim sam vas

upoznao juĉer, jedva da sam oka sklopio. Negdje vani postoji netko

tko nas obavještava o opasnoj izdaji protiv Crkve. Stvar je veoma

ozbiljna, pogotovo ako, kao što se bojim, naš doušnik pripada

zajednici Santa Marije...

-Vjerujete daje Gatalac dominikanac, oĉe?

- U to sam gotovo siguran. Netko iznutra, svjedok II Moro-vih

nastojanja, koji se ne usudi prijaviti ga iz straha od odmazde.

- Pretpostavljam da ste već prouĉili ţivote tih fratara traţeći svog

kandidata. Varam li se?

Torriani se zadovoljno nasmiješio:

- Sve. Bez iznimki. Većina ih potjeĉe iz dobrih lombardijskih obitelji.

Radi se o redovnicima odanima i II Moru i Crkvi, ljudima koji nisu

skloni tlapnjama ili urotama. Ukratko, o dobrim dominikancima. Ne

mogu zamisliti koji bi od njih mogao biti Gatalac.

-Ako on jest jedan od njih?

- Naravno.

- Dopustite mi da vas podsjetim, Uĉitelju Torriani, da je Lombardija

oduvijek bila zemlja heretika...

Glavar reda, dršćući, suspregnuo je kihaj prije nego stoje odgovorio:

- Bilo je to davno, oĉe. Veoma davno. Već više od dvjesto godina ne

postoji ni trag katarske hereze u tom kraju. Istina je da su ti

prokletnici koji su nadahnuli našeg voljenog Dominika da stvori

Svetu Inkviziciju pobjegli onamo nakon pohoda na Albigenze*, ali

svi su umrli ne uspijevši proširiti svoje ideje na druge.

Crostuff.net

-A ipak, ne moţe se odbaciti mogućnost daje njihovo bogohuljenje

prodrlo u umove stanovnika Milana. Zašto bi inaĉe tako otvoreno

prihvaćali krivovjerne ideje? Zašto bi inaĉe vojvoda prigrlio poganska

vjerovanja, ako sam nije odrastao u okruţju koje tomu naginje? I

zašto se - nastavio sam - dominikanac odan Rimu mora skrivati iza

nepotpisanih pisama, osim ako sam ne sudjeluje u krivovjerju koje

sada prijavljuje?

- Izmišljotine, oĉe Leyre! Gatalac nije pripadnik katara. Naprotiv,

brine se za oĉuvanje pravovjerja s više ţara od samoga glavnog

inkvizitora Carcassonnea.

-Jutros, prije nego što ste stigli, iznova sam proĉitao sva njegova

pisma. Gatalĉeva namjera jasno je vidljiva od prvoga pisma koje nam

je poslao: ţeli da pošaljemo nekoga tko bi zaustavio planove II Mora

u Santa Maria delle Grazie. Kao da ono što vojvoda ĉini u ostatku

Milana, trgove, kanale za plovidbu, ustave, njega ne zanima... A to

podupire vašu teoriju.

Torriani je zadovoljno kimnuo.

- Ali, Uĉitelju - proturjeĉio sam mu - prije nego što nešto

poduzmemo, moramo razmotriti krije li njegova molba kakvu zamku.

- Što? Predlaţete da Gataoca ostavimo na cjedilu usprkos svim

dokazima koje nam je ponudio? Ali vi sami već duţe vrijeme

osuĊujete zabludjelo uĉenje II Morove pokojne supruge!

- Toĉno. Taje obitelj lukava. Neće biti lako naći argumente protiv

njih. Ţelim reći da moramo biti izrazito oprezni prije nego što

povuĉemo pogrešan potez.

- Ne, oĉe. Nikako. Taj ĉovjek, tko god bio, moli nas za pomoć i ne

moţemo mu je više uskraćivati. Osim toga, znajte da

__________________________

* Godine 1208. papa Inocent III. naredio je istrebljenje katarskog

krivovjerja, stvorivši vojnu silu kako bi iskorijenio krivovjerce u

francuskoj pokrajini Languedocu. Iako je općeprihvaćeno

vjerovanje da su 1244. izbrisani i posljednji heretici u utvrdi

Montseguru, mnogi povjesničari upozoravaju da su se cijele

obitelji »dobrih ljudi« sklonile u Lombardiju, blizu današnjeg

Milana, gdje su ostali dugo vremena izvan opasnosti od progona

Rima, ustrajavši u svojoj izvornoj vjeri.

Crostuff.net

sam preko kardinala Ascanija, vojvodina brata, provjerio i najsitniju

pojedinost koja se pojavljuje u njegovim izvještajima. I vjerujte mi:

sve su toĉne.

- Točne - ponovio sam dok sam pokušavao srediti misli. -Znate što?

Mislim da me u svemu ovome najviše ĉudi vaša promjena stava,

Uĉitelju Torriani.

- Nema promjene - pobunio se. - Pohranjivao sam Gataoĉeva pisma

sve dok nisam skupio ĉvrste dokaze koji će ih poduprijeti. Da nisam

vjerovao onomu što piše, bio bih ih uništio, zar ne?

- Onda, Uĉitelju, ako iza našega doušnika stoji istina, ako se radi o

dominikancu koji je zabrinut za budućnost svoga novog samostana,

što mislite, zašto skriva svoj identitet kad vam piše?

Fra Gioacchino slegnuo je ramenima zbunjena izraza lica:

- Kad bih to barem znao, oĉe Leyre. Brine me to. Što sam duţe bez

odgovora, to me pitanje sve više uznemirava. Naš red bori se na

mnogim bojišnicama ovih dana, i ako otvorimo još jednu ranu u krilu

Crkve, iskrvarit će. Zbog toga, kucnuo je ĉas da djelujemo. Ne

moţemo dopustiti da se u Milanu ponovi ono što se već dogaĊa u

Firenci. Bila bi to propast!

Još jedna rana. Oklijevao sam spomenuti tu temu, ali Torria-nijeva

šutnja nije mi ostavila druge:

- Pretpostavljam da mislite na oca Savonarolu...

- A na koga drugoga? - Starac je duboko udahnuo prije nego što je

nastavio. - Sveti otac izgubio je strpljenje i već pomišlja na to da ga

izopći. Njegove propovijedi protiv papina bogatstva postaju sve

oštrije; a kao vrhunac, njegova proroĉanstva o kraju kuće Medici

ispunila su se te on sada, podrţan mnoštvom, najavljuje oštre kazne

Gospodina protiv Papinske Drţave. Kaţe kako Rim mora patiti kako

bi se iskupio za grijehe i prokletnik se veseli zbog toga. Najgore od

svega je to što svakim danom stjeĉe sve više sljedbenika. Da se

sluĉajno i milanski vojvoda pridruţi toj apokaliptiĉnoj ideji, naša bi

institucija bila nepovratno uzdrmana...

Zbunjen, prekriţio sam se pred turobnim prizorom koji je opisao

generalni uĉitelj.

Girolamo Savonarola predstavljao je tada, kao što je cijeli Rim znao,

veliki problem Torrianiju. Svi su o njemu govorili. Uporni ĉitaĉ

Knjige otkrivenja, taj je dominikanac briljantne retorike i velike moći

Crostuff.net

da zavede nedavno bio ustanovio teokratsku republiku u Firenci kako

bi ispunio prazninu nastalu bijegom obitelji Medici. Sa svoje nove

propovjedaonice napadao je neumjerenost Aleksandra VI. Savonarola

je bio luĊak ili, još gore, odvaţni drznik. Oglušio se na pozive na red

koje je primao od svojih nadreĊenih te je namjerno ignorirao

kanonsko pravo. Dictatus Papae, koji je od jedanaestog stoljeća

oslobaĊao papu i njegov dvor od mogućnosti da griješe, ispunjavao

gaje bijesom te je prkoseći ĉak i njegovu devetnaestom naĉelu

(»Nitko ne smije suditi papi«), grmio s oltara kako ga treba zaustaviti

u Boţje ime.

Naš uĉitelj reda bio je ispunjen oĉajem. Ne samo da nije uspio

sprijeĉiti ţeĊ za veliĉinom tog zanesenjaka, nego je Savona-rolin stav

kompromitirao cijeli red pred Njegovom svetošću. Pobunjenik,

ponosan poput Samsona pred Filistejcima, bio je odbio kardinalski

šešir koji su mu ponudili da utišaju njegove kritike te je ĉak odbio

napustiti svoju propovjedaonicu u firentinskom samostanu San Marco

tvrdeći da mora ispuniti vaţniju boţansku zadaću. Iskljuĉivo iz tog

razloga otac Torriani nije htio da se u Milanu dovodi u pitanje

vjernost propovjednika reda svetog Dominika. Ako je Gatalac bio

dominikanac i s pravom upozoravao na poganske planove II Mora u

našoj novoj kući u tom gradu, red će ponovno naići na osporavanje.

- Donio sam odluku, brate - izjavio je veoma ozbiljnim glasom uĉitelj,

nakon stoje razmišljao nekoliko trenutaka - moramo ukloniti svaku

sjenu sumnje s ureĊenja Santa Marije delle Grazie, te pribjeći moći

Svete inkvizicije ako bude potrebno.

- Pater! Ne kanite valjda suditi milanskomu vojvodi? - upitao sam

uznemiren.

- Samo ako bude potrebno. Dobro znate da ništa nije draţe svjetovnim

vladarima nego otkriti slabosti u redovima naše Crkve te ih iskoristiti

protiv nas. Zato smo prisiljeni preduhitriti njihove postupke. Još jedan

skandal poput onoga sa Savonarolom, i naša će kuća stajati loše u

oĉima Papinske Drţave. Razumijete li?

- Ako smijem pitati, kako mislite doći do Gataoca, potvrditi njegove

tvrdnje i skupiti potrebne informacije da mu sudite, a da pritom ne

pobudite sumnje?

- Mnogo sam razmišljao o tome, moj dragi oĉe Agostino -promrmljao

je zagonetno. - Znate bolje od mene da će, pošaljem li koga od naših

Crostuff.net

inkvizitora u nezgodno vrijeme, milanski sud postaviti previše pitanja

i uništiti diskreciju koju takav sluĉaj nalaţe. Ako i postoji urota takvih

razmjera, sve bi dokaze hitro uklonili II Morovi pomagaĉi.

- Onda?

Torriani je otvorio vrata radne sobe i spustio se stubama do ulaznih

vrata ne odgovorivši. Izašao je na dvorište konjušnice i potraţio svoju

mazgu. Hitan sastanak bio je okonĉan. Vani je mećava i dalje

bjesnjela.

- Recite mi što kanite poduzeti - ponovio sam.

- II Moro je predvidio da se unutar deset dana odrţi drţavni pokop

vojvotkinje - napokon je odgovorio. - U Milano će doći razna

izaslanstva te će biti lako uvući se u Santa Mariju, obaviti potrebne

istrage te naći Gataoca. Ipak - dodao je - ne moţemo poslati bilo

kojeg redovnika. To mora biti netko oštrouman, tko poznaje zakone,

hereze i tajne znakove. Njegov će zadatak biti da pronaĊe Gataoca,

redom potvrdi njegove optuţbe i zaustavi krivovjerje. A to treba biti

ĉovjek iz ove kuće. Iz Betanije.

Uĉitelj je bacio oprezan pogled na put kojim se upravo spremao

krenuti. Bude li ga posluţila sreća, trebat će mu jedan sat da ga

prijeĊe, i ako se mazga ne ozlijedi na nekom komadu leda, stići će

kući oko podneva.

- Ĉovjek kojega trebamo - rekao je kao da se sprema objaviti nešto

vaţno - ste vi, oĉe Leyre. Nitko drugi ne bi uĉinkovitije riješio taj

problem.

-Ja? - Ostao sam smeten. Izgovorio je moje ime s morbidnim uţitkom,

dok je tragao za neĉim u mazginim bisagama. -Ali vi znate da imam

posao ovdje, obaveze...

- Nijedna nije vaţna poput ove!

Izvlaĉeći debeli svitak papira, priĉvršćenih njegovim osobnim

peĉatom, predao mi gaje uz posljednju zapovijed:

- Ţurno ćete krenuti za Milano. Još danas ako je moguće. A s pomoću

ovoga - pogledao je sveţanj dokumenata koji sam već drţao u rukama

- identificirat ćete našega doušnika, provjerit ćete koliko se istine krije

iza te nove opasnosti te pokušati tomu naći lijeka.

Uĉitelj je pokazao pergament koji je stajao na vrhu sveţnja. Na njemu

se, velikim slovima napisanim crvenom tintom mogla proĉitati

zagonetka koja je sadrţavala potpis našega dopisnika. Vidio sam ga

Crostuff.net

mnogo puta, nalazio se na dnu svakoga Gatalĉeva pisma, ali do tog

mu trenutka nisam bio posvetio pozornost.

Moj se pogled zamaglio nakon što sam prešao tih sedam redaka i

osjetio da su se pretvorili u moj najveći problem. Pisalo je:

Oculos ejus dinumera,

sed noli voltum adspicere.

In latere nominis

Meri notam rinvenies.

Contemplari et contemplata

aliis tradere.

______________________________

* S latinskoga: »Izbroj joj oči, ali ne gledaj joj lice./ Broj mog

imena/ naći ćeš na njezinu boku/ Motriti i drugima

predati/plodove motrenja. / Istina.«

7.

Naravno, poslušao sam. Što mije drugo bilo preostalo? U Milano sam

stigao nakon noći Tri kralja. Bilo je to jedno od onih subotnjih jutara

kada te sjaj snijega zasljepljuje, a svjeţi zrak bez milosti ti hladi

utrobu. Jahao sam bez odmora kako bih stigao na odredište, spavajući

tri ili ĉetiri sata po prljavim svratištima, ukoĉen i mokar nakon

trodnevnog putovanja usred najhladnije zime koju sam pamtio. Ali

ništa od toga nije bilo vaţno. Milano, glavni grad Lombardije, sjedište

dvorskih urota i teritorijalnih prepirki s Francuskom i susjednim

grofovijama, o kojemu sam toliko uĉio, leţao je sada preda mnom.

Grad je bio impresivan. Grad obitelji Sforza, najveći juţno od Alpa,

zauzimao je dvostruko veći prostor od Rima; osam velikih vrata štitili

su neprobojne zidine koje su okruţivale velegrad kruţnog nacrta.

Promatran s neba grad je morao podsjećati na štit kakva golemog

ratnika. Ipak, nije me zaprepastila njegova tvrĊava; bio je to nov, ĉist

grad koji je isijavao intenzivan osjećaj reda. GraĊani se nisu

olakšavali u svakome kutu, kao u Rimu, niti su prostitutke napadale

putnike nudeći im se. Svaki ugao, svaka kuća, svaka javna graĊevina

ondje kao da su bili namijenjeni za neku višu zadaću. Ĉak i njihova

gorda katedrala, krhka i skeletna izgleda, po svemu suprotstavljena

masivnim obujmima onih s juga Italije, širila je svoj blagotvoran

Crostuff.net

utjecaj na dolinu. Gledan s brda, Milano je izgledao kao posljednji

kutak na svijetu u kojemu bi se mogli ukorijeniti nered i grijeh.

Malo prije nego što ću stići do vrata Ticinese, najuzvišenije-ga

gradskog ulaza, neki se ljubazni trgovac ponudio otpratiti me do

Filaretova tornja, glavnoga ulaza u tvrĊavu II Mora. Smješten u

jednom od rubova gradskoga štita, dvorac obitelji Sforza djelovao je

kao minijaturna replika golemih gradskih zidina. Trgovac se nasmijao

vidjevši moje zadivljeno lice. Predstavio se kao koţar iz Cremone,

dobar katolik koji će me rado otpratiti do unutrašnjosti dvorca u

zamjenu za blagoslov njega i njegove obitelji. Pristao sam na

pogodbu.

Dobri me ĉovjek ostavio ispred vojvodina dvorca toĉno u deveti sat.

Mjesto je bilo još veliĉanstvenije nego što sam pretpostavljao.

Zastavice s uţasnim obiljeţjima obitelji Sforza - golemom zmijom

koja proţdire nekog nesretnika - spuštale su se s kruništa bedema.

Modre vrpce vijorile su se na vjetru, dok je pola tuceta golemih

dimnjaka, koji su vodili negdje u unutrašnjost tvrĊave, izbacivalo

velike zapuhe crnog i gustog dima. Ulaz Filarete tvorile su prijeteća

ţeljezna rešetka te dvoja vrata okovana broncom. Ĉuvalo gaje ne

manje od petnaest muškaraca koji su svojim šiljcima bockali vreće

ţitarica što su ih koĉijaši htjeli istovariti blizu kuhinja.

Jedan od vojnika pokazao mije put. Trebao sam se uputiti do krajnjeg

zapadnog krila tornja, već unutar tvrĊave, te pitati za mjesto gdje se

primaju posjeti kao i za »sobu za ţalovanje« ureĊenu za primanje

izaslanstava koja će prisustvovati pokopu donne Beatrice. Moj me

kremonski vodiĉ upozorio da će se cijeli grad zaustaviti kada doĊe taj

trenutak. I doista, s obzirom na to koliko je bilo sati, nije se mnogo

toga dogaĊalo. Iznenadilo me što me II Morov tajnik, štrkljasti

dvoranin bezizraţajna lica, vrlo brzo primio. Ispriĉao se što ne moţe

ovoga Boţjeg slugu odvesti k svom gospodaru. Ĉak i tako, pregledao

je moje vjerodajnice sumnjiĉavo se drţeći, provjerio je da je papinski

peĉat pravi te mi ga vratio uz izraz ţaljenja.

- Ţao mi je, oĉe Leyre. - Marchesino Stanga, tako se zvao, obasuo me

isprikama. - Morate shvatiti da moj gospodar nikoga ne prima nakon

smrti svoje supruge. Pretpostavljam da uviĊate koliko teške trenutke

prolazimo kao i vojvodinu potrebu da bude sam.

-Jasno - sloţio sam se hineći ljubaznost.

Crostuff.net

- Ipak - dodao je - kad proĊe korota, obavijestit ću ga o vašoj

prisutnosti u gradu.

Bio bih volio da sam mogao pogledati II Mora u oĉi i dokuĉiti, kao pri

tolikim ispitivanjima kojima sam prisustvovao, kriju li one ili ne

zlokobne sjene krivovjerja ili zloĉina. Ali taj sluţbenik odjeven u

baršunasti prsluk i grimiznu kapu ukrašenu krznom, koji mi se

obraćao pomalo nadmoćnim tonom, bio je odluĉan da me u tome

sprijeĉi:

- Ne moţemo vas ni primiti na konak, kao stoje naš obiĉaj -suho je

odrezao. - Dvorac je zatvoren i ne primamo goste. Molim vas, oĉe, da

se molite za dušu donne Beatrice i da se vratite nakon pokopa. Tada

ćemo vas primiti onako kako zasluţujete.

- Requiescat in pace - promrmljao sam prekriţivši se. - Tako ću i

uĉiniti. Isto ću tako moliti i za vas.

Obuzeo me neobiĉan osjećaj. U nemogućnosti da se smjestim blizu

vojvode i njegove obitelji, osujećen u namjeri da manje ili više

slobodno lutam dvorcem, moja će se poĉetna istraga oduljiti. Morao

sam naći diskretan smještaj koji će mi jamĉiti nekakav radni prostor.

Uz Torrianijeve dokumente koji su gorjeli u mojoj torbi trebao sam

mir, tri topla obroka na dan i obilnu koliĉinu sreće kako bih uspio

odgonetnuti njihovu tajnu. Nije bilo pametno da jedan redovnik traţi

smještaj medu laicima, stoga su se moje mogućnosti brzo svele na

dvije: ili ću se smjestiti u stari samostan sv. Eustorgija ili u najnoviji

Santa Maria delle Grazie, gdje je mogućnost da naletim na Gataoca

raspalila moju maštu. Poslije, nakon što riješim pitanje krova nad

glavom, imat ću vremena da se posvetim tragu koji mije uĉitelj

Torriani bio predao u Betaniji.

Priznajem da je boţanska providnost obavila uzoran posao. Sveti

Eustorgije ubrzo se pokazao kao lošija od dviju mogućnosti. Smješten

veoma blizu katedrale, pokraj trţnice, znao je biti pun znatiţeljnika

koji bi se ubrzo zapitali kojim se to poslom ondje nalazi rimski

inkvizitor. Iako bi mi mjesto na kojem se nalazio omogućilo da

donekle pratim Gataoĉeve aktivnosti, poštedjevši me rizika da se

naĊem lice u lice s njime ne znajući o kome je rijeĉ, ipak je imala više

nedostataka nego prednosti.

Što se druge mogućnosti tiĉe, Santa Maria delle Grazie, osim što se

radilo o navodnome utoĉištu mog plijena, imala je samo jedan, ali

Crostuff.net

premostiv nedostatak: ondje će se odrţati masovno posjećeni pogrebni

obred donne Beatrice. Pripadna crkva, koju je nedavno obnovio

Bramante, uskoro je trebala postati središte opće pozornosti.

Inaĉe, Santa Maria raspolagala je svime što mije moglo ustrebati.

Njezina dobro opremljena knjiţnica, smještena na drugome katu jedne

od zgrada koje su gledale na takozvani Kloštar mrtvih, ĉuvala je djela

Svetonija, Filostrata, Plotina, Ksenofonta te ĉak i neka djela samoga

Platona, nabavljena u vrijeme Cosima Starijega. Nalazila se blizu

vojvodine tvrĊave i ne predaleko od ulaza Vercellina. Imala je izvrsnu

kuhinju, izvanrednu pećnicu za slastice, bunar, vrt, krojaĉnicu i

bolnicu. A iznad svega, njezina najveća prednost bila je sljedeća: ako

se uĉitelj Torriani nije grdno varao, Gatalac se mogao pojaviti preda

mnom u jednome od hodnika, te nije bilo nuţno da riješim ikakvu

zagonetku.

Bio sam naivan.

Osim toga potonjeg pitanja, Providnost je dobro obavila svoj posao: u

Santa Mariji imali su jednu ćeliju na raspolaganju koju su mi smjesta

dodijelili. Radilo se o sobiĉku, nekoliko koraka dugom i širokom, u

kome su se nalazili dašĉani leţaj bez madraca te stolić smješten ispod

neugledna prozorĉića koji je gledao na ulicu imena Magenta. Fratri

nisu postavljali nikakva pitanja. Pregledali su moje vjerodajnice

jednako nepovjerljivim pogledom kao i tajnik Stanga, ali su se

opustili kad sam ih uvjerio da sam u njihovu kuću došao u potrazi za

mirom za svoju izmuĉenu dušu. - Ĉak i inkvizitorima zatreba samoća

- objasnio sam im. Shvatili su.

Nametnuli su mi samo jedan uvjet. Sakristan, fratar izbuljenih oĉiju i

neobiĉna naglaska, veoma me strogo upozorio:

- Nikad nemojte ulaziti u refektorij bez dozvole. Majstor Leonardo ne

ţeli da ga itko ometa u radu i predstojnik mu nastoji u svemu ugoditi.

Jeste li razumjeli?

Kimnuo sam.

8.

Prvo što sam posjetio bila je knjiţnica Santa Marije. Muĉila me silna

radoznalost. Smještena iznad trenutaĉno zabranjenog refektorija koji

je bio predmet polemika i koji je Gatalac pretvorio u ţarište svega zla,

zauzimala je prostranu prostoriju pravokutnih prozora te bila

Crostuff.net

ispresijecana desetkom stolića za ĉitanje te velikim stolom za

knjiţniĉara. Toĉno iza njega, iza debelih zakljuĉanih vrata, ĉuvale su

se knjige. Ono što mije najviše privuklo pozornost bilo je njihovo

grijanje: parni kotao smješten u prizemlju tjerao je vodenu paru kroz

bakrene cijevi koje su grijale podne ploĉice.

- Nije to zbog ĉitatelja - brzo mije objasnio odgovoran za to mjesto

vidjevši kako sa zanimanjem prouĉavam domišljat mehanizam. - Za

knjige je. Ĉuvamo previše vrijedne primjerke da bi ih hladnoća

uništila.

Vjerujem daje otac Alessandro, ĉuvar i kustos te prostorije, bio prvi

redovnik koji me nije promatrao sumnjiĉavo, nego s neskrivenom

radoznalošću. Visok, košĉat, izrazito svijetle puti i finih manira, kao

daje bio oduševljen što vidi novo lice u svom podruĉju.

- Ovamo ne zalazi mnogo ljudi - priznao je. - A pogotovo ne iz Rima!

- Ah... Već znate da sam Rimljanin?

-Vijesti se brzo šire, oĉe. Santa Maria i dalje je malena zajednica.

Sumnjam daje dosad preostao itko u zajednici tko ne zna za dolazak

jednoga inkvizitora u našu kuću.

Fratar mi je urotniĉki namignuo.

- Nisam ovdje po sluţbenoj duţnosti - lagao sam. - Dovode me

osobna pitanja.

- Kakve to ima veze! Inkvizitori su obrazovani ljudi, uĉenjaci. A

ovdje gotovo svi redovnici imaju poteškoća s ĉitanjem i pisanjem.

Ostanete li neko vrijeme meĊu nama, vjerujem da ćemo se dobro

slagati.

Poslije je dometnuo:

-Je li istina da u Rimu radite u Uredu za dešifriranje? -Jest....

Odgovorio sam sumnjiĉavo.

- Izvrsno, oĉe. To je izvrsno. Imat ćemo mnogo zajedniĉkih tema.

Vjerujem da ste izabrali najbolje mjesto na svijetu da ondje provedete

neko vrijeme.

Alessandro mi je djelovao simpatiĉno. Bliţio se pedesetoj i bez

kompleksa se diĉio svojim kukastim nosom i najšiljastijom bradom

koju sam ikad vidio. Njegova Adamova jabuĉica kao da je htjela

iskoĉiti iz grla. Na stoluje drţao naoĉale debelih stakala koje su mu

vjerojatno sluţile da uvećaju slova u knjigama, a rukavi njegove halje

bili su prošarani golemim mrljama tinte. Iako mu se nisam istoga

Crostuff.net

trenutka povjerio - štoviše, nastojao sam ne gledati previše u njega

kako me to neskladno lice ne bi hipnotiziralo - priznajem da je izmeĊu

nas odmah prostrujio osjećaj iskrene privrţenosti. On je bio taj koji je

ustrajao na tome da priskoĉi ako mi nešto zatreba za boravka u

samostanu. Ponudio se pokazati mi svaki kutak tog zadivljujućeg

mjesta u kome je sve djelovalo novo te je obećao paziti da imam

potreban mir za koncentraciju.

- Ako se vaš primjer proširi i više fratara doĊe u ovu kuću uĉiti -

poţalio se kao da ne moţe drţati jezik za zubima - ubrzo bismo je

mogli pretvoriti u Opće studije*, poput onih u Rimu, a moţda i u

sveuĉilište...

- Zar drugi redovnici ne dolaze ovamo uĉiti?

- Rijetki, s obzirom na to što ovo mjesto moţe ponuditi. Iako vam

djeluje skromno, ova knjiţnica sadrţava jednu od najvaţnijih zbirki

antiĉkih tekstova u vojvodstvu.

- Doista?

_______________________

Dominikanska obrazovna središta u kojima su se pohaĎali studiji

teologije ili glasoviti Trivium (gramatika, retorika i dijalektika) te

Quadrivium (aritmetika, geometrija, astronomija i glazba).

- Oprostite ako sam sagriješio zbog oholosti, ali veoma dugo radim

ovdje. Moţda jednomu rimskom uĉenjaku poput vas djeluje skromno

u usporedbi s vatikanskom knjiţnicom, ali vjerujte mi kad vam kaţem

da ovdje ĉuvamo tekstove koje ni papini knjiţniĉari ne mogu

zamisliti...

- Onda - rekao sam ljubazno - bit će prava povlastica moći ih

pogledati.

Fra Alessandro pognuo je glavu kao da prihvaća pohvalu, te poĉeo

prevrtati svoje papire traţeći nešto vaţno.

- Prije toga, trebam malu uslugu - procijedio je kroza smiješak. -

Zapravo, vi ste mi dar s neba. Za nekoga poput vas, uvjeţbanog da

odgoneta poruke za Ured za dešifriranje, zagonetka poput ove bit će

maĉji kašalj.

Dominikanac mije pruţio komad papira s nekakvom ţvrljotinom.

Radilo se o jednostavnu crteţu. Gruba glazbena ljestvica prekinuta

nekom vrstom note na krivome mjestu (»za«) te udicom. Ovako:

Crostuff.net

- No? - nestrpljivo je upitao. - Razumijete li? Tri dana je bez uspjeha

odgonetavam.

- A što bi se trebalo nalaziti ovdje?

- Reĉenica na romanskome jeziku.

Promotrio sam zagonetku ne mogavši dokuĉiti znaĉenje. Bilo je oĉito

da se kljuĉ trebao kriti u onome »za« koje se nalazilo na pogrešnome

mjestu. Stvari koje se nisu nalazile na pravome mjestu uvijek su krile

odgovor, ali udica? Posloţio sam u glavi te elemente, poĉevši od

ĉitanja ljestvice te se zadovoljno nasmiješio.

- Istina je da se radi o reĉenici - rekao sam naposlijetku. - I to veoma

jednostavnoj.

-Jednostavnoj?

- Dovoljno je znati ĉitati, oĉe Alessandro. Pogledajte: krenete li od

prijevoda udice na romanski jezik, to jest od 'amo', ostatak crteţa

smjesta dobiva smisao.

- Ne razumijem.

-Jednostavno je. Proĉitajte 'amo', a zatim note. Neodluĉno, redovnik je

prstima prelazio preko crteţa:

- L'amo... re... mi... fa... sol... la... 'za'... re... Lamore mi Ja sollazare! -

poskoĉio je. - Ljubav mi pruţa zadovoljstvo. Taj je Leonardo pravi

lupeţ! Vidjet će on kad ga sretnem! Ovako se poigravati glazbenim

notama... Maledetto.

- Leonardo?

Sam spomen tog imena vratio me u stvarnost. Otišao sam u knjiţnicu

u potrazi za utoĉištem gdje ću odgonetnuti Gata-oĉevu zagonetku.

Kljuĉ koji je, ako se nismo varali, bio usko povezan s Leonardom,

zabranjenim refektorijem i djelom koje je u njemu slikao.

- Ah! - uzviknuo je knjiţniĉar i dalje ushićen zbog otkrića. -Još ga

niste upoznali?

Odmahnuo sam glavom.

- On je drugi ljubitelj zagonetki. Svaki tjedan izazove nas, redovnike

Santa Marije, nekom zagonetkom. Ova je bila jedna od najteţih...

- Leonardo da Vinci?

- A tko drugi?

- Mislio sam... - oklijevao sam - da ne razgovara mnogo s fratrima.

Crostuff.net

- Samo kad radi. Ali budući da stanuje u blizini, ĉesto navrati kako bi

promatrao svoje djelo i šali se s nama u samostanu. Oboţava igre

rijeĉi, paronimije, te nas nasmijava svojim doskoĉicama.

- Igre rijeĉi.

Umjesto da me zabavi, to me ispunilo nelagodom. Našao sam se

ondje kako bih odgonetnuo poruku koja je zbunila sve analitiĉare

Betanije. Bitno drukĉiji tekst od te vragolanske reĉenice koju je

Leonardo skrio u notno crtovlje, o ĉijem su rješenju ovisila mnoga

drţavna pitanja. Zašto sam gubio vrijeme na to isprazno naklapanje?

- Barem - rekao sam pomalo oštro - vaš prijatelj Leonardo i ja imamo

nešto zajedniĉko: volimo raditi neometani. Moţete li mi prepustiti

jedan stol i pobrinuti se da me nitko ne ometa?

Otac Alessandro shvatio je da ga ne molim za uslugu. S njegova

uglastog lica nestao je pobjedonosni smiješak te je poslušno pristao.

- Ostanite tu. Nitko vas neće ometati u radu.

Tog je popodneva knjiţniĉar ispunio obećanje. Sati provedeni ispred

sedam stihova koje mije predao Uĉitelj Torriani u Be-taniji bili su

jedni od najsamotnijih koje sam proveo u Milanu. Shvaćao sam da taj

zadatak zahtijeva više negoli ijedan drugi s kojim sam se prije suoĉio.

Iznova sam proĉitao:

Oculos ejus dinumera,

sed noli voltum adspicere.

In latere nominis

Meri notam rinvenies.

Contemplari et contemplata

aliis tradere.

Veritas

Sve će biti pitanje strpljivosti.

Kao što sam nauĉio u radionicama Betanije, primijenio sam na taj

galimatijas tehnike cijenjenoga oca Leona Battiste Albertija. Oca

Albertija bio bi oduševio moj izazov: ne samo da bih trebao

proniknuti u poruku skrivenu u obiĉnu tekstu, nego bi me to

vjerojatno trebalo odvesti do nekog umjetniĉkog djela iza koga bi se

krio veliki misterij. On je bio prvi uĉenjak koji je pisao o perspektivi,

Crostuff.net

bio je ljubitelj umjetnosti, pjesnik, filozof, skladao je pogrebnu

skladbu za svoga psa i ĉak projektirao fontanu di Trevi u Rimu. Naš

cijenjeni doktor, kojega je Bog prerano pozvao k Sebi, govorio je da

za rješenje bilo koje zagonetke nije vaţna njezina vrsta ili podrijetlo:

treba krenuti od onoga oĉiglednoga prema onomu stoje skriveno. To

jest, treba prvo odvojiti oĉito, »za«, kako bismo nakon toga potraţili

njezino skriveno znaĉenje. Izrekao je još jedan koristan zakon:

zagonetke se uvijek rješavaju bez ţurbe, pridajući pozornost i

najmanjim pojedinostima te ih puštajući da se slegnu u našem

pamćenju.

Što se tiĉe ovoga sluĉaja, ono oĉito, i to veoma oĉito, bilo je da

stihovi kriju neko ime. Torriani je bio uvjeren u to, a što sam ih više

puta proĉitao, i ja takoĊer. Obojica smo vjerovali da je Gatalac

ostavio taj trag nadajući se kako će ga Ured za dešifriranje

odgonetnuti i moći stupiti u vezu s njim, tako da je morao postojati

naĉin ĉitanja koji neće ostaviti mjesta sumnji. Naravno, ako je naš

anonimni doušnik bio tako oprezan kao što se ĉinilo, prepoznat će ga

samo oĉi oštroumna promatraĉa.

Druga stvar koja je u tom galimatijasu privukla moju pozornost bio je

broj sedam. Brojevi su obiĉno vaţni u takvu tipu zagonetke. Pjesma

se sastojala od sedam redaka. Njihova neobiĉna, nepravilna metrika

trebala je upućivati na nešto. Nešto poput Leonardove udice. A ako je

to »nešto« bio identitet za kojim sam tragao, tekst je upozoravao da ću

ga otkriti samo izbrojim li oĉi nekoga koga nisam smio gledati u lice.

Paradoks me razoruţao. Kako sam mogao izbrojati neĉije oĉi ne

gledajući mu u lice?

Borio sam se s tekstom. Stoje trebala znaĉiti tajanstvena aluzija na

oĉi? Moţda nešto povezano s Jahvinih sedam oĉiju koje opisuje

prorok Zaharija*, ili sa sedam rogova i sedam oĉiju zaklanog jaganjca

iz Otkrivenja**? A ako jest, kakvo se ime moglo kriti iza jednoga

broja? Središnja reĉenica bila je rjeĉita: »Broj mog imena naći ćeš na

njezinu boku.« Broj? Kakav broj? Moţda sedam? Moţda se to odnosi

na redni broj, na sedmi? Poput antipape Klementa VII. Avignonskog,

na primjer? Brzo sam otklonio tu mogućnost. Bilo je malo vjerojatno

da je naš anonimni pisar zasluţio neku brojku iza svog imena. Ali što

onda? Ne samo to: kako sam trebao protumaĉiti neobiĉnu pogrešku

koju sam otkrio u ĉetvrtome stihu? Zašto je umjesto invenies, onaj tko

Crostuff.net

je kodirao poruku bio napisao rinvenies? Neobiĉnosti su slijedile

jedna drugu.

Moj prvi radni dan u Santa Mariji urodio je samo jednim zakljuĉkom:

dvije posljednje reĉenice »potpisa« bile su, potpuno sam uvjeren,

tipiĉne fraze jednog dominikanca. Instinkt nije iznevjerio Torrianija.

Contemplari et contemplata aliis tradere bila je glasovita reĉenica

svetoga Tome uzeta iz Sume teologije i prihvaćena kao jedna od

najpoznatijih krilatica našega reda. Znaĉila je »promatrati i drugima

predati plodove promatranja«. Druga, 'Veritas', 'Istina', osim što je još

jedna, priliĉno ĉesta, dominikanska krilatica, obiĉno se rabila na

našim grbovima. Istina je da nikad nisam bio vidio obje izreke

zajedno, ali proĉitane jedna za drugom, kao da su govorile da treba

biti budan kako bi se došlo do istine. Barem je savjet bio dobar. Otac

Alberti bi mu zapljeskao.

Ali dvije prethodne reĉenice? Koje su to ime i poruku krile?

_________________________

Zaharija 4, 10.

Otkrivenje 5, 6.

9.

Jeste li ĉuli nešto o novome gostu samostana Santa Maria? Leonardo

je posljednje sate danjeg svjetla obiĉavao provoditi promatrajući svoju

Posljednju večeru. Zalazeće sunce pretvaralo je likove koji su sjedili

za stolom prvo u crvenkaste sjene, a zatim u tamne, zlokobne siluete.

Cesto bi dolazio u samostan Santa Maria samo da promatra svoje

najdraţe djelo i da zaboravi preostale dnevne obaveze. Vojvoda ga je

pritiskao da dovrši kolosalnu konjaniĉku skulpturu u ĉast Francesca

Sforze, monumentalnog konja kojim je bio opsjednut tijekom dana.

Ipak, ĉak je i II Moro bio svjestan da se istinska Leonardova strast

nalazi u refektoriju Santa Marije. Tih gotovo pet puta devet metara

slike tvorili su najveće djelo kog se ikad latio. Samo je Bog znao kad

će ga dovršiti, ali ta pojedinost nije nimalo zabrinjavala genija. Bio je

toliko zanesen pred svojim ĉarobnim prizorom da je Marco

d'Oggiono, njegov najradoznaliji uĉenik, morao ponoviti pitanje.

- Doista niste ĉuli za njega?

Crostuff.net

Uĉitelj je odsutno odmahnuo glavom. Marco gaje našao kako sjedi na

drvenom sanduku nasred refektorija, raspuštene duge, sijede kose, kao

stoje obiĉavao ĉiniti na kraju svoga radnog dana.

- Ne... - oklijevao je. - Radi se o nekom zanimljivom, caro?

- On je inkvizitor, uĉitelju.

- Uţasno zanimanje.

- Isto tako, uĉitelju, ĉini se da ga veoma zanimaju vaše tajne.

Leonardo je skrenuo pogled s Cenacola* i potraţio uĉenikove

plave oĉi. Djelovao je ozbiljno, kao da je blizina ĉlana Svetoga oficija

probudila u njemu nekakav skriveni strah.

__________________

Kolokvijalni naziv u Milanu za Posljednju večeru.

- Moje tajne? Opet me pitaš za njih, Marco? Sve su tu. Već sam ti to

rekao juĉer. Svakomu pred oĉima. Davno sam nauĉio da ako ţeliš

nešto skriti od ljudske gluposti, najbolje mjesto za to je ono gdje je

svima vidljivo. Razumiješ li?

Marco je kimnuo, ne posve uvjeren. Dobro raspoloţenje kojim je

uĉitelj zraĉio prethodnoga dana posve je išĉeznulo.

- Mnogo sam razmišljao o onome što ste mi rekli, uĉitelju. I vjerujem

da sam još nešto shvatio o ovome mjestu.

- Doista?

- Usprkos tome što radite na posvećenu tlu i pod nadzorom Boţjih

ljudi, na svojoj Posljednjoj večeri niste htjeli naslikati prvu Kristovu

misu, nije li tako?

Uĉiteljeve guste, svijetle obrve izvile su se od iznenaĊenja. Marco

d'Oggiono je nastavio:

- Ne pretvarajte se da ste zaĉuĊeni. Isus ne drţi hostiju u ruci, ne

ustanovljuje euharistiju, a njegovi uĉenici ne jedu niti piju. Ĉak ne

primaju blagoslov.

- Dakle! - uzviknuo je. - Nastavi. Krenuo si dobrim putem.

- Ono što ne razumijem, uĉitelju, jest zašto ste naslikali taj ĉvor na

rubu stola. Vino i kruh spominju se u Svetome pismu; riba se, unatoĉ

tome što je ne navodi nijedan evanĊelist, moţe shvatiti kao simbol

samoga Krista. Ali tko je ikad spomenuo ĉvor na stolnjaku posljednje

veĉere?

Leonardo je ispruţio ruku prema d'Oggionu pozivajući ga k sebi.

Crostuff.net

- Vidim da si pokušao proniknuti u mural. Pohvalno.

- A ipak, i dalje sam daleko od vaše tajne, zar ne?

- Ne bi se trebao zamarati dolaskom na cilj, Marco. Posveti se samo

prelasku puta.

Marco je zaĉuĊeno razrogaĉio oĉi.

-Jeste li me ĉuli, uĉitelju? Ne brine vas što je jedan inkvizitor stigao u

ovaj samostan i što se raspituje za vašu Posljednju večeru?

-Ne.

- Ne? I to je sve?

- Što ţeliš da ti kaţem? Imam vaţnijeg posla. Na primjer, završiti ovu

Posljednju večeru i... njezinu tajnu. - Leonardo je bezbriţno pogladio

bradicu prije nego stoje nastavio: - Gledaj, Marco. Kad napokon

otkriješ tajnu koju slikam te budeš sposoban prvi je put išĉitati, nećeš

je više nikad moći ne vidjeti. Pitat ćeš se kako si mogao biti tako

slijep. Takve, a ne druge, najbolje su ĉuvane tajne. One koje su nam

pred nosom, a nismo ih sposobni vidjeti.

- A kako ću nauĉiti ĉitati vaše djelo, uĉitelju?

- Slijedeći primjer velikih ljudi ovoga doba. Poput Toscanellija,

geografa, koji je dovršio projektiranje svoje vlastite tajne pred oĉima

cijele Firence.

Uĉenik nikada nije bio ĉuo za tog starog Leonardova poznanika. U

Firenci su ga nazivali Lijeĉnik, i iako je dugi niz godina zaraĊivao za

ţivot crtajući svoje karte, prije toga bio je lijeĉnik i strastveni ĉitatelj

zapisa Marca Pola.

- Ali ti sigurno ne znaš ništa o tome - Leonardo je zatresao glavom. -

Kako me ne bi više optuţivao da te nisam nauĉio kako ĉitati neku

tajnu, danas ću ti govoriti o onome stoje Toscanelli ostavio u

firentinskoj katedrali.

- Doista? - Marco je naćulio uši.

- Kad se vratiš u taj grad, obavezno posjeti golemu kupolu koju je

Filippo Brunelleschi izgradio na katedrali Duomo. Prošetaj mirno

ispod nje i obrati pozornost na maleni otvor koji se nalazi na jednoj

strani. Za blagdana sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana EvanĊelista, u

lipnju i prosincu, podnevno sunce prolazi tim otvorom i s više od

osamdeset metara visine osvjetljava mramornu liniju koju je moj

prijatelj Toscanelli paţljivo poloţio na podu.

- A zašto, uĉitelju?

Crostuff.net

- Ne shvaćaš? Radi se o kalendaru. Ondje obiljeţeni solsticiji

oznaĉavaju poĉetak zime i ljeta. Julije Cezar prvi je to shvatio i prvi

koji je odredio da godina traje tristo šezdeset pet dana ijednu ĉetvrt.

On je izmislio prijestupnu godinu.* A sve zahvaljujući promatranju

gibanja sunca nad crtom poput ove. Toscanelli je dakle odluĉio

posvetiti mu ovu majstoriju. Znaš li kako?

_______________________

* Godine 1582. za pape Grgura XIII. julijanski je kalendar

pretrpio ozbiljne preinake koje su dovele do današnjega

gregorijanskog kalendara.

Marco je slegnuo ramenima.

- Tako što je na poĉetak svog mramornog meridijana smjestio, ovim

atipiĉnim redom, znakove Jarca, Škorpiona i Ovna.

- A kakve veze imaju zodijaĉki znakovi s odavanjem poĉasti Cezaru,

uĉitelju?

Leonardo se nasmiješio.

- Upravo u tome leţi tajna. Uzmeš li prva dva slova latinskog naziva

svakoga od tih znakova*, poštivajući njihov redoslijed, ovako:

CA-ES-AR, dobit ćeš skriveno prezime koje traţimo.

-Ca-es-ar... Savršeno jasno! Savršeno! -Jest.

- Nešto poput toga skriveno je u vašem Cenacolu, uĉitelju?

- Nešto sliĉno. Ali sumnjam da će inkvizitor od kojega toliko

strahuješ to ikada otkriti.

-Ali...

-1 da - prekinuo gaje - ĉvor je jedan od mnogih simbola koji se veţu

uz Mariju Magdalenu. Objasnit ću ti to ovih dana.

_______________________ Capricornus - Jarac, Escorpio - Škorpion, Aries - Ovan. (nap. prev.)

10.

Zacijelo sam zaspao za stolom. Kad me otac Alessandro prodrmao

oko tri ujutro, toĉno nakon jutrenja, bolna ukoĉenost bila je obuzela

cijelo moje tijelo.

- Oĉe, oĉe! - galamio je knjiţniĉar. - Jeste li dobro? Sigurno sam mu

nešto odgovorio jer dok me tresao, knjiţniĉar je rekao nešto što me

odmah posve razbudilo.

Crostuff.net

- Govorili ste u snu - nasmijao se, kao da se još ruga mojoj nemoći da

odgonetnem zagonetku. - Matteo, priorov nećak, ĉuo vas je kako

mucate nekakve ĉudne reĉenice na latinskome te je došao u crkvu

obavijestiti me. Pomislio je da ste opsjednuti!

Alessandro me promatrao istodobno bezbriţno i zabrinuto,

namreškavši onaj svoj kukasti nos kojim kao da mije prijetio.

- Nije to ništa - ispriĉao sam se zijevajući.

- Oĉe, dugo već radite. Gotovo da niste ništa stavili u usta otkako ste

došli i moja briga za vas niĉemu ne sluţi. Jeste li sigurni da vam ne

mogu pomoći u vašem radu?

- Ne, nije potrebno, vjerujte mi. - Knjiţniĉareva nespretnost pri

rješavanju zagonetke s udicom nije naviještala veliku pomoć.

- A kog vraga znaĉi ono Oculos ejus dinumera? Neprestano ste to

ponavljali.

- To sam govorio? Problijedio sam.

-Jeste. I nešto o mjestu koje se zove Betanija. Cesto snivate o

odlomcima iz Biblije, uskrslome Lazaru i sliĉnim stvarima? Jer Lazar

je bio iz Betanije, zar ne?

Nasmiješio sam se. Prostodušnost oca Alessandra kao da nije imala

granica.

- Sumnjam da biste to shvatili, brate.

- Iskušajte me - rekao je njišući se na nogama uz ritam svojih rijeĉi.

Fratar se nalazio tek pedalj udaljen od mene i promatrao me sa sve

većim zanimanjem, dok mu se ona golema jabuĉica dizala i spuštala u

grlu. - Na kraju krajeva, ja sam intelektualac ovoga samostana...

Obećao sam utaţiti njegovu znatiţelju u zamjenu za nekakav obrok.

Upravo sam bio shvatio da se nisam ni spustio veĉerati svoje prve

noći u Santa Mariji. Moj je ţeludac krulio ispod halje. Briţan,

knjiţniĉar me odveo do kuhinje i uspio pronaći neke ostatke prijašnje

veĉere.

- To je panzanella, oĉe - objasnio mije pruţajući mi još mlaku zdjelu

koja je ugrijala moje promrzle ruke.

- Panzanella?

- Jedite. Juha od krastavaca, rajĉice, luka i kruha. Godit će vam...

Gusta i aromatiĉna mješavina poput svile je kliznula niz moju utrobu.

Mrkla noć obavijala je vanjski svijet i bili smo osvijetljeni tek

oskudnom svjetlošću svijeće. Proţdro sam takoĊer ostatke izvrsnog

Crostuff.net

suhog mandolata koji su nazivali torroni, kao i par suhih smokava.

Nakon toga, kad mi je ţeludac bio zadovoljen, moji su refleksi opet

proradili.

- Nećete jesti, oĉe Alessandro?

- O, ne - suhonjavi se fratar nasmiješio. - Post mi to ne dopušta.

Postim još otprije nego što ste vi došli u ovu kuću.

- Razumijem.

Istina je da nisam više posvećivao pozornost njegovim rijeĉima.

Znaci, zaspao sam ponavljajući prve stihove Gataočeva potpisa?,

prigovorio sam sam sebi. Ništa neobiĉno. Dok sam zahvaljivao ocu

Alessandru na brizi i hvalio zasluţen ugled njihove kuhinje, sjetio

sam se da sam u Betaniji već imao prigodu uvjeriti se da ti stihovi ne

dolaze ni iz kojeg evanĊelja. Zapravo, nisu pripadali ni Platonovim

tekstovima niti tekstovima ijednoga drugog poznatog antiĉkog pisca,

a još su manje bili dio poslanica crkvenih otaca ili zakona kanonskoga

prava. Tih sedam redaka odstupali su od najosnovnijih tajnih kodova

kojima se se sluţili kardinali, biskupi i opati, koji su šifrirali već

gotovo svu poštu s Papinskom Drţavom iz straha da ih špijuniraju.

Reĉenice su rijetko bile ĉitke: iz sluţbenog latinskog pretvarale su se

u mješavinu suglasnika i brojeva zahvaljujući veoma razraĊenim

obrascima za zamjenu, koje je u bronci izlio moj cijenjeni uĉitelj Leon

Battista Alberti. Obiĉno su se te tablice sastojale od niza kotaĉa

jednog nad drugim na ĉijim su se rubovima nalazila slova abecede. Uz

vještinu, te uz minimalne upute, slova vanjskoga kotaĉa zamjenjivala

su se onima unutarnjeg kotaĉa, šifrirajući tako svaku poruku.

Toliki oprez imao je svoje razloge: noćna mora kurije da ih ne otkrije

plemstvo koje su mrzili ili dvorani protiv kojih su kovali urote

ustostruĉio je u kratkom vremenu posao Betanije i pretvorio nas u

nuţnu alatku za upravljanje Crkvom. Ali kako sve to objasniti dobrici

poput Alessandra? Kako mu priznati da kljuĉ koji me muĉio odstupa

od svih postupaka šifriranja koje sam poznavao te daje upravo zbog

toga postao moja opsesija?

Ne. Oculos ejus dinumera nije bila vrsta poruke koju ste mogli

jednostavno objasniti nekomu neupućenom u tajne kodove.

- Smijem li vas priupitati o ĉemu razmišljate, oĉe Leyre? Poĉinjem

vjerovati da me uopće ne slušate.

Crostuff.net

Otac Alessandro povukao me za halju kako bi me usmjerio mraĉnim

samostanskim hodnicima do spavaonica.

- Sad kad ste jeli - rekao je oĉinskim tonom, uz onaj podrugljiv izraz

lica koji nije skidao s lica od našeg prvog susreta -najbolje bi bilo da

se odmorite do rane mise. Prije nego svane, doći ću vas probuditi pa

ćete mi objasniti ĉime se bavite. Dogovoreno?

Nevoljko sam pristao.

U te je sate ćelija bila studena i sama pomisao da svuĉem halju i

legnem u vlaţnu i tvrdu postelju uţasavala me više od bdjenja.

Zamolio sam knjiţniĉara da upali svijeću koja se nalazila na mom

stoliću te smo se dogovorili naći u zoru i prošetati klaustrom bolnice

kako bismo razjasnili neke stvari. Ipak, ideja da s nekim podijelim

pojedinosti svog posla nije me privlaĉila. Zapravo, nisam još bio ni

pozdravio priora Santa Marije, ali nešto mi je govorilo da će mi otac

Alessandro, usprkos nesnalaţenju u rješavanju zagonetki, biti od

koristi u toj zbrci.

Odjeven, svalio sam se u krevet i prekrio jedinim pokrivaĉem koji

mije bio na raspolaganju. Ondje sam, promatrajući pobijeljene grede

stropa, iznova prešao problem šifriranih stihova. Imao sam osjećaj da

sam previdio neku pojedinost. Neki apsurdan, ali kljuĉan »za«. I tako

sam, širom otvorenih oĉiju, ponovio ono što sam znao o podrijetlu tih

reĉenica. Ako nisam griješio u procjeni i ako se zora nije poigravala

mojim rasuĊivanjem, bilo je priliĉno jasno da se ime našeg tajnog

doušnika -ili barem njegov zbroj - krije u prva dva stiha.

Bila je to neobiĉna igra. Kao u sluĉaju odreĊenih hebrejskih rijeĉi,

postoje neke koje uz osnovno znaĉenje nose i odredbenu ĉesticu koja

nadopunjuje njihovo znaĉenje. Obje su dominikanske krilatice

upućivale na to daje naš ĉovjek propovjednik U to sam bio gotovo

posve uvjeren. Ali prethodni retci?

Izbroj joj oĉi,

ali ne gledaj joj lice.

Broj moga imena

naći ćeš na njezinu boku.

Oĉi, lice, broj, ime, bok...

Crostuff.net

U polumraku, izmorena uma, shvatio sam. Moţda se radilo o drugoj

slijepoj ulici, ali iznenada mi spomen broja imena više nije djelovao

tako apsurdno. Sjetio sam se da Zidovi nazivaju gematrijom

disciplinu koja svakom slovu abecede pripisuje numeriĉku vrijednost.

Ivan ju je vrlo vješto upotrijebio u svome Otkrivenju napisavši da

onaj u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednoga

čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. A taj 666 odgovarao

je, doista, najokrutnijem muškarcu tog vremena: caru Neronu, zbroj

ĉijeg je imena davao uţasnu troznamenkastu brojku. A ako je Gatalac

bio preobraćeni Ţidov? Što ako je iz straha od nekakve odmazde

skrivao svoj identitet upravo zbog te pojedinosti o sebi? Koliko je

redovnika u Santa Mariji znalo daje sveti Ivan bio upućen ugematriju

i daje u svojoj knjizi prozvao Nerona ne riskirajući pritom ţivot? Je li

i Gatalac tako postupio?

Prije nego što sam zaspao, grozniĉavo sam prebacio tu zamisao u

latinsku abecedu. Ako se uzme u obzir da A (hebrejski alef) odgovara

broju 1, B (bet) broju 2, i tako dalje, nije bilo teško premetnuti u

brojke bilo koju rijeĉ. Sada sam samo morao meĊusobno zbrojiti

dobivene brojeve kako bi rezultat pokazao konaĉnu numeriĉku

vrijednost odabranog imena. Zbroj. Ţidovi su, naprimjer, izraĉunali da

zbroj potpunoga i tajnog imena Jahvina iznosi 72 i kabalisti, magi

hebrejskih brojeva, dodatno su zakomplicirali stvari traţeći 72 Boţja

imena. U Betaniji smo se ĉesto tomu rugali.

U našem sluĉaju, naţalost, problem je bio još sloţeniji jer nismo znali

niti numeriĉku vrijednost imena autora... ako je uopće postojala. Osim

ako je, slijedeći vjerno upute u stihovima, ne uspijemo naći na boku

nekoga s oĉima koga ne smijemo gledati u lice.

Uz tu zagonetku dostojnu sfinge, pustio sam da me svlada san.

11.

Malo prije rane mise otac Alessandro došao je toĉno na vrijeme u

moju ćeliju. Nasmiješen i sretan poput tek primljena novaka. Sigurno

je mislio kako se ne dogaĊa svaki dan da doktor pristigao iz Rima ţeli

podijeliti s njim vaţnu zagonetku, i bio je odluĉan uţivati u svome

slavnom danu. Ipak, bio sam dojma da to ţeli uĉiniti malo-pomalo,

kao da se boji da će »otkriće« doći prebrzo te ga ostaviti

nezadovoljnog. Zbog toga, ne znam je li iz ljubaznosti ili kako bi

Crostuff.net

produţio uţitak što sam u njegovim rukama, fratar je smatrao daje

zora dobar trenutak da mu se ispovjedim; naravno, nakon što me

predstavi ostatku zajednice.

Sat na Bramantijevoj kupoli otkucao je pet upravo dok me knjiţniĉar

vodio, vukući me u polumraku, prema crkvi. Hram, smješten nasuprot

ćelijama, veoma blizu knjiţnice i refektorija, sastojao se od

pravokutne laĊe skromnih dimenzija. Njegov baĉvasti svod leţao je

na granitnim stupovima išĉupanima iz nekog rimskog mauzoleja i bio

je od poda do krova prekriven freskama geometrijskih motiva,

vretenastim kotaĉima i suncima. Sve skupa za moj je ukus bilo

pomalo pretrpano.

Stigli smo kasno. Poredani oko glavnog oltara, braća Santa Marije

molili su već Te Deum pod slabašnim svjetlom dvaju golemih

svijećnjaka. Bilo je hladno i dah koji je izlazio iz fratara prekrio bi

njihova lica poput guste i tajanstvene magle. Alessandro i ja naslonili

smo se na jedan od hramskih pilastara i promatrali ih s ugodne

udaljenosti.

- Onaj u kutu - promrmljao je knjiţniĉar pokazujući krţljava fratra

bademastih oĉiju i sijede, kovrĉave kose - to je prior Vicenzo

Bandello. Takav kakvoga ga vidite, uĉenjak je nad uĉenjacima.

Godinama se bori protiv franjevaca i njihove predodţbe Djeviĉina

bezgrešna zaĉeća... Iako, iskreno govoreći, mnogi smatraju da će

izgubiti.

- Studirao je teologiju?

- Naravno - odluĉno je potvrdio. - Crnomanjasti mladić dugog vrata,

njemu zdesna, to je njegov nećak Matteo.

- Da, upoznao sam ga.

- Svi vjeruju da će jednog dana biti glasovit pisac. Malo dalje, pokraj

vrata sakristije, nalaze se braća Andrea, Giuseppe, Lucca i Jacopo.

Nisu braća samo u prenesenom znaĉenju, takoĊer su sinovi iste majke.

Pogledao sam ta lica, jedno po jedno, pokušavajući upamtiti njihova

imena.

- Rekli ste mi da samo rijetki teĉno ĉitaju i pišu, zar ne? -upitao sam.

Otac Alessandro nije mogao pogoditi što se krije iza moga pitanja.

Ako mi bude mogao toĉno odgovoriti, odmah ću moći odbaciti znatan

broj sumnjivaca. Gataoĉev profil odgovarao je uĉenu ĉovjeku,

poznavaocu mnogih disciplina, koji zauzima visok poloţaj na

Crostuff.net

vojvodinu dvoru. U tom sam trenutku mislio kako je vrlo vjerojatno

da će moji napori da otkrijem kljuĉ propasti -još me boljela

nespretnost kojom sam pregledao Leonardovu glazbenu zagonetku - i

da mi, bude li sve pošlo po zlu, neće biti druge nego njegova autora

naći putem dedukcije. Ili se pouzdati u sreću.

Knjiţniĉar je pogledom preletio preko okupljenih, pokušavajući se

sjetiti njihove umješnosti s abecedom:

- Da vidimo... - promrmljao je. - Otac Guglielmo, kuhar, ĉita i recitira

poeziju. Benedetto, jednooki redovnik, godinama je radio kao pisar.

Dobri je redovnik izgubio oko pokušavajući izbjeći napad na svoj

bivši samostan, u Castelnuovu, dok je štitio primjerak jednog

ĉasoslova. Otad je uvijek loše volje. Buni se zbog svega i niĉime što

ĉinimo nije zadovoljan.

- A mali?

- Matteo, kao što sam vam već rekao, piše poput anĊela. Tek mu je

dvanaest, ali je veoma oštrouman i nemiran mladić... I, da vidimo -

knjiţniĉar je opet oklijevao: - Adriano, Esteban, Nicola i Jorge nauĉili

su ĉitati sa mnom. Kao i Andrea i Giuseppe.

U samo nekoliko sekundi popis kandidata naglo je porastao. Morao

sam iskušati drugu strategiju.

- A, recite mi, tko je onaj zgodni, visoki i snaţni fratar slijeva? -

upitao sam sa zanimanjem.

- Ah! To je Mauro Sforza, grobar. Uvijek se krije iza nekoga od braće,

kao da se boji da ga ne prepoznaju.

- Sforza?

- Pa... On je II Morov daleki roĊak. Prije nekog vremena vojvoda nas

je zamolio, za uslugu njemu, da ga primimo u samostan i da se prema

njemu odnosimo kao prema svima ostalim. Nikada ne govori. Taj

uplašeni izgled koji vidite uvijek ga prati, a zli jezici kaţu da je to

zbog onoga što se dogodilo njegovu ujaku Gianu Galeazzu.

- Gianu Galeazzu? - poskoĉio sam. »Mislite na Giana Galeazza

Sforzu?

- Da, da. Zakonitoga milanskog vojvodu koji je umro prije tri godine.

Istoga kojega je II Moro otrovao kako bi se doĉepao prijestolja. Siroti

fra Mauro brinuo se za Giana Galeazza prije nego što su ga poslali

ovamo, i sigurno je on bio taj koji mu je posluţio bućkuriš od vrućeg

Crostuff.net

mlijeka, vina, piva i arsenika koji mu je spalio ţeludac i ubio ga

nakon tri dana agonije.

- On gaje ubio?

- Recimo da su ga iskoristili da poĉini zloĉin. Ali to je - pro-tisnuo je

kroza zube, zadovoljan što me uspio iznenaditi - ispovjedna tajna,

razumijete me.

Potajice sam promotrio Maura Sforzu, saţalivši se nad njegovom

tuţnom sudbinom. Napustiti dvorski ţivot na silu i zamijeniti ga

drugim u kojem je imao samo halju od gruba sukna, donje rublje i dva

para sandala, sigurno je predstavljalo gorak udarac za momka.

- Zna pisati?

Alessandro nije odgovorio. Gurnuo me prema grupi ne samo da bismo

se pridruţili molitvi, već i da se okoristimo toplinom skupine. Opat je

kimnuo glavom u znak pozdrava ĉim me ugledao te nastavio s

molitvom. Potrajala je sve dok prva zraka sunca nije prodrla kroz

ciglenu rozetu i vitraj koji se nalazio iznad glavnog ulaza. Ne mogu

reći daje moj dolazak izazvao senzaciju meĊu zajednicom jer, osim

priora, orlovskoga profila i oprezna drţanja, sumnjam da je ijedan

drugi redovnik obratio pozornost na mene. Ipak, primijetio sam da je

otac Bandello strogo mahnuo prema mom briţnom vodiĉu koji je,

nelagodno, skrenuo na drugu stranu.

Štoviše, ĉim je prior svima prisutnima podijelio blagoslov s oltara,

otac Alessandro poţurio me da se odvojimo od drugih i zamolio da ga

slijedim do bolniĉkog klaustra.

U te su sate rijetki bolesnici koji su u njoj prenoćili još spavali, pa je

dvorište od crvene opeke poprimilo sjetan izgled.

-Juĉer ste rekli da dobro poznajete majstora Leonarda... -komentirao

sam. Bio sam siguran da primirje koje mi je udijelio prije nego što će

me zasuti pitanjima uskoro istjeĉe.

- A tko ga ovdje ne poznaje! Taj je ĉovjek ĉudo! Neobiĉno ĉudo,

jedinstveno Boţje stvorenje.

- Neobiĉno?

- Pa, recimo da su mu navade anarhiĉne. Nikad ne znate dolazi li ili

odlazi, ima li namjeru slikati u refektoriju ili samo ţeli razmišljati

pred svojim djelom i potraţiti nove pukotine u ţbuci ili nepravilnosti

u crtama lica svojih likova. Provodi dane noseći svoje taccuini*,

biljeţeći sve.

Crostuff.net

- Pedantan je...

- Nije, neorganiziran je i nepredvidljiv, ali posjeduje neutaţivu

znatiţelju. Dok radi u refektoriju, smišlja svakakve ludosti kojima bi

unaprijedio ţivot u samostanu: automatske lopate za prekopavanje

vrta, vodovodne cijevi koje vode do ćelija, golubinjake koji se sami

ĉiste...

- Slika na kojoj radi jest prikaz Posljednje veĉere, zar ne? -prekinuo

sam ga.

Knjiţniĉar je prišao veliĉanstvenom granitnom zdencu koji je krasio

središte bolniĉkog klaustra i pogledao me sav u ĉudu:

- Još je niste vidjeli, zar ne? - nasmiješio se kao da već zna odgovor.

Kao da me saţalijeva. »Ono što maestro Leonardo do-

______________________

* Malene bilježnice.

vršava u refektoriju nije bilo kakva Posljednja veĉera, oĉe Agos-tino,

to je prava Posljednja večera. Shvatit ćete kad je vidite na svoje oĉi.

- Onda je on neobiĉno, ali kreposno biće.

- Vidite - ispravio me - kad je prije tri godine majstor Leonardo došao

u ovu kuću i poĉeo pripreme za Cenacolo, prior mu nije bio

naklonjen. Doista, kao zaposlenika arhiva Santa Marije odgovorna za

naš budući scriptorium, zaduţio me da pišem u Firencu kako bih

otkrio je li Toskanac umjetnik komu se moţe vjerovati, drţi li se

rokova, je li perfekcionist u radu ili je jedan od onih lovaca na blago

koji sve ostavljaju napola dovršeno i s kojima se treba suditi kako bi

završili svoje djelo.

- Ali, ako se ne varam, ovamo je došao na osobnu preporuku vojvode.

- Toĉno. Iako za našeg opata to nije bilo dovoljno jamstvo.

- U redu, nastavite. Sto ste otkrili? Bio je toĉan u radu ili nemaran?

- I jedno i drugo!

Grimasom sam pokazao svoju zbunjenost.

- I jedno i drugo?

- Nisam li vam rekao daje ĉudan? Kao slikar, nesumnjivo je najvrsniji

koji je ikada postojao, ali istodobno je najbuntovniji. Nevjerojatno mu

je teško završiti na vrijeme neko djelo; zapravo, to mu nikad nije

pošlo za rukom. A što je još gore, nije ga briga za upute mecena.

Uvijek slika ono što mu se prohtije.

Crostuff.net

- Nemoguće.

- Moguće je, oĉe. Redovnici samostana svetog Donata u Scopetu,

veoma blizu Firence, prije petnaest godina naruĉili su od njega sliku

koja prikazuje roĊenje našega Gospodina... koja još nije gotova! A

znate stoje najgore? Leonardo je izmijenio taj prizor do granica

prihvatljivosti. Umjesto da naslika klanjanje pastira malomu Isusu,

majstor je poĉeo slikati djelo koje je nazvao Poklonstvo kraljeva^, i

ispunio ga izobliĉenim likovima, konjima i ljudima koji groteskno

gestikuliraju prema nebu, a koji se ne spominju u EvanĊeljima.

_____________________________

* Danas se nalazi u galeriji Uffizi u Firenci.

Obuzdao sam drhtaj.

-Jeste li sigurni?

- Nikada ne laţem - poskoĉio je. - Ali znajte da to nije ništa. Ništa?

Ako je ono što je otac Alessandro insinuirao bilo

toĉno, Gataoĉevi su strahovi bili i preblagi: taj vrag od da Vincija

pojavio se u Milanu ostavivši iza sebe niz ozbiljno iskrivljenih

umjetniĉkih djela. Neke od saţetih reĉenica koje sam proĉitao u

anonimnim pismima poĉele su odzvanjati mojom glavom poput

tutnjave groma koja najavljuje oluju. Pustio sam ga da nastavi.

- Nije to bilo obiĉno Poklonstvo. Nije ĉak prikazivalo ni betlehemsku

zvijezdu! Ne ĉini li vam se to ĉudnim?

- Sto to vama govori?

- Meni? - mramorni obrazi oca Alessandra poprimili su blagu boju

breskve. Zarumenio se zato što ga jedan uĉenjak iz Rima s

neskrivenim zanimanjem pita za iskreno mišljenje o neĉemu. -

Iskreno, ne znam što bih mislio. Leonardo, već sam vam rekao,

veoma je neobiĉno stvorenje. Ne ĉudi me što se Inkvizicija zanima za

njega...

- Inkvizicija?

Osjetio sam novo probadanje u ţelucu. U to kratko vrijeme što smo se

poznavali, otac Alessandro razvio je nevjerojatnu sposobnost da me

zaprepasti. Ili sam moţda postao osjetljiviji? Njegovo spominjanje

Svetog oficija u meni je probudilo krivnju. Kako se prije nisam toga

sjetio? Kako mi nije palo na pamet pregledati glavni arhiv Sacra

Congregazione prije putovanja u Milano?

Crostuff.net

- Dopustite mi da vam ispriĉam - rekao je zaneseno, kao da uţiva

kopati po sjećanjima za takvim stvarima. - Nakon što je ostavio

nedovršeno Poklonstvo kraljeva, Leonardo se preselio u Milano gdje

ga je zaposlila Bratovština bezgrešna zaĉeća, koji su, kao što vam je

poznato, pripadnici franjevaca iz San Francesca il Grandea i s kojima

naš prior ima vjeĉne razmirice. Ondje se Toskanac ponovno suoĉio s

istim problemima koje je imao u Firenci.

- Ponovno?

- Naravno. Majstor Leonardo morao je izraditi triptih za kapelu

Bratstva zajedno s braćom Ambrogio i Evangelistom de'Predisom.

Njih trojica dobili su za to djelo unaprijed 200 škuda i svaki se

posvetio jednom dijelu oltarne slike. Toskanac je bio zaduţen za

središnju sliku. Njegov zadatak bio je naslikati Djevicu okruţenu

prorocima dok su pokrajnje slike trebale prikazivati zbor anĊela

glazbenika.

- Ne morate nastaviti: nikad nije dovršio svoje djelo...

- Ne, naprotiv. Ovaj je put majstor Leonardo dovršio svoj dio, ali nije

isporuĉio ono što se od njega traţilo. Na njegovoj slici nije bilo

nijednog proroka. Naprotiv, naslikao je portret naše Gospe u špilji,

zajedno s malim Isusom i svetim Ivanom Krstiteljem.* Drznik je

uvjerio fratre da njegova slika predstavlja susret dvojice djeĉaka dok

su Isus i njegova obitelj bjeţali u Egipt. Ali ni to se ne spominje ni u

jednom od EvanĊelja!

- I, jasno, prijavili su ga Svetom oficiju.

-Jesu, ali ne zbog onoga što mislite. II Moro se zaloţio da se proces

obustavi te ga tako spasio od sigurne osude.

Pitao sam se da li da nastavim s daljnjim ispitivanjem. Na kraju

krajeva on je bio taj koji je htio da ga upoznam sa svojim

zagonetkama. Ali nisam mogao zanijekati da su me njegova ob-

jašnjenja zaintrigirala.

- S kojom su se onda optuţbom obratili Inkviziciji?

- Da je Leonardo naslikao svoje djelo nadahnut Apocalipsis Novom.

- Nikada nisam ĉuo za tu knjigu.

- Rijeĉ je o heretiĉkom tekstu koji je napisao njegov stari prijatelj,

franjevac malobraćanin Joao Mendes da Silva, poznat i kao Amadeo

Portugalski, koji je umro u Milanu iste godine koje je Leonardo

dovršio svoje djelo. Taj je Amadeo objavio pamflet u kojem je dao

Crostuff.net

naslutiti kako su Djevica i sveti Ivan Krstitelj pravi protagonisti

Novoga zavjeta, a ne Krist.

Apocalipsis Nova. Upamtio sam taj podatak kako bih ga dodao

mogućem dosjeu koji bih protiv Leonarda mogao otvoriti zbog

krivovjerja.

_________________________

* Majka Božja u špilji, danas u Louvreu.

- Kako su redovnici otkrili poveznicu izmeĊu Apocalipsis Nove i

Leonardove slike?

Knjiţniĉar se nasmiješio.

- Bilo je veoma oĉito. Slika je prikazivala Djevicu pokraj maloga

Isusa te arkanĊela Urijela pokraj Ivana Krstitelja. U normalnim

okolnostima, Isus bi trebao biti prikazan kako blagoslivlja svog

roĊaka Ivana, a na njegovoj slici bilo je upravo obratno! Osim toga,

Djevica, umjesto da grli svog provoroĊenca, pruţa zaštitniĉke ruke

prema Krstitelju. Razumijete li sada? Leonardo je naslikao svetog

Ivana ne samo kako prima priznanje naše Gospe, nego i kako

udjeljuje blagoslov samomu Kristu, pokazujući tako svoju nadmoć

nad Mesijom.

Ĉestitao sam oduševljeno ocu Alessandra. -Veoma ste pronicav

promatraĉ - rekao sam. - Silno ste prosvijetlili ovoga slugu Boţjega.

Vaš sam duţnik, brate.

- Samo pitajte i odgovorit ću vam. Uvijek se drţim tog zavjeta.

- Kao i posta?

- Da, kao i posta.

- Divim vam se, brate. Iskreno.

Knjiţniĉar se naduo poput pauna i dok je svjetlost razgonila sjenke u

klaustru, otkrivajući skrivene reljefe i ukrase, usudio se napokon

prekinuti, pretpostavljam, napeto išĉekivanje koje sije sam nametnuo.

- Onda, dopustit ćete mi da vam pomognem oko vaših zagonetki?

U tom trenutku nisam znao što bih odgovorio.

12.

Drugi redovnik s kojim sam priliĉno ĉesto razgovarao, osim oca

Alessandra, bio je priorov nećak Matteo. Još je bio dijete, ali

oštroumnije i znatiţeljnije od svojih vršnjaka. Moţda upravo zbog

Crostuff.net

toga mladi Matteo nije mogao odoljeti izazovu da mi priĊe i upita me

kakav je ţivot u Rimu. Veliĉanstvenom Rimu.

Ne znam kakvima je zamišljao papinske palaĉe i nepregledne avenije

crkava i samostana, ali u zamjenu za moje iscrpne opise, podijelio je

sa mnom neke povjerljive podatke zbog kojih sam postao sumnjiĉav

prema knjiţniĉarevoj dobronamjernosti.

Smijući se, ispriĉao mije što je jedino moglo izbaciti iz takta njegova

strica, priora.

- Što to? - upitao sam, zaintrigiran.

- Da zatekne oca Alessandra i Leonarda zasukanih rukava, kako reţu

salatu u kuhinji oca Giuglielma.

- Leonardo silazi u kuhinju? To me otkriće potpuno smelo.

- Molim? Neprestano! Kad ga moj stric poţeli naći, već zna koje mu

je omiljeno skrovište. Moţe danima ne taknuti kist, ali posjeti li nas,

obavezno će provesti sate i sate uz ognjište. Niste znali daje Leonardo

vodio gostionicu u Firenci, u kojoj je bio kuhar?

- Nisam.

- Sam mi je to ispriĉao. Zvala se Kod znaka tri žabe, a vlasnici su bili

Sandro i Leonardo.

- Doista?

- Naravno! Objasnio mije da ju je otvorio zajedno sa svojim

prijateljem, takoĊer slikarem, Sandrom Botticellijem.

-I što je bilo?

- Ništa! Gostima se nisu sviĊala njegova variva od povrća, njegovi

inćuni omotani oko mladica kupusa, ili jelo koje su spravljali od

krastavĉića i listova zelene salate izrezanih u obliku ţabe.

- Pripravlja li ovdje ista jela?

Matteo se nasmiješio. - Ne dopušta mu moj stric. Otkako je došao u

samostan, najviše voli eksperimentirati s hranom iz naše smoĉnice.

Kaţe da traţi jelovnik za Posljednju veĉeru, da je jelo koje se treba

nalaziti na trpezi jednako vaţno kao i prikaz apostola... drznik

tjednima dovodi svoje uĉenike i prijatelje da jedu za velikim stolom

koji je postavio u refektoriju, dok on prazni samostanske vinske

podrume.*

- A otac Alessandro mu pomaţe?

- Otac Alessandro? - ponovio je. - On je meĊu onima koji sjedaju za

stol jesti! Leonardo kaţe kako se time koristi kako bi prouĉio njihove

Crostuff.net

obrise te naĉin na koji će naslikati ono što jedu, ali nitko nije

svjedoĉio iĉemu drugom, osim tomu kako se gosti našim zalihama!

Matteo se zabavljen nasmijao.

- Istina je - dodao je - da je moj stric nekoliko puta pisao vojvodi

prosvjedujući zbog tih Leonardovih zloporaba, ali vojvoda ga je

ignorirao. Nastavi li ovako, zbog Leonarda ostat ćemo bez uroda.

_______________________________

Postoje povijesne potvrde te Leonardove navade. U pismu fratra Vicenza

Bandella Ludovicu II Moru napisano u Velikom tjednu 1496. stoji:

»Gospodine, prošlo je već više od dvanaest mjeseci otkako ste mi poslali

majstora Leonarda da naslika naručeno djelo i sve ovo vrijeme nije ostavio

ni jedan jedini trag kistom na našemu zidu. A za to su vrijeme, gospodine,

vinski podrumi priorije pretrpjeli goleme gubitke te su sada gotovo

potpuno presušili, jer majstor Leonardo ustraje na tome da se kušaju sva

vina dok ne pronaĎe odgovarajuće za svoje remek-djelo; i neće prihvatiti

nijedno drugo. Tijekom cijelog ovog razdoblja, moji redovnici gladuju, jer

majstor Leonardo prema svom hiru raspolaže našim kuhinjama danju i

noću, pripremajući jela za koja tvrdi da su jela potrebna za njegov stol; ali

nikada nije zadovoljan; a poslije, dvaput na dan, sjeda s učenicima i

slugama kako bi ih sva kušao. Poštovani gospodine, molim Vas da požurite

majstora Leonarda da dovrši svoje djelo, jer njegova prisutnost kao i ona

njegove družine prijeti baciti nas u neimaštinu.«

13.

Petak trinaesti nikada nije bio po volji stanovnicima Milana. Kako su

francuskom praznovjerju bili skloniji od drugih Latina, dani koji su

povezivali peti dan tjedna sa zlokobnim mjestom koje je Juda

zauzimao za stolom Posljednje veĉere podsjećali su ih na crne

obljetnice. Dovoljno je vratiti se u petak 13. listopada 1307. kada su

na naredbu Filipa TV. Lijepoga u Francuskoj uhitili templare. Bili su

tada optuţeni da poriĉu Krista, da pljuju po raspelu, da na mjestima

bogoštovlja razmjenjuju bestidne poljupce te da se klanjaju

ekstravagantnu idolu kojeg su nazivali Bafomet. Red vitezova u

bijelom ruhu pao je u toliku nemilost, da se od toga dana svaki petak

13. smatra nesretnim danom.

Trinaesti dan sijeĉnja 1497. nije bio iznimka. U podne, omanja se

skupina ljudi sjatila pred vratima samostana Santa Marta. Većina je

trgovaca prije vremena zatvorila svoje trgovine svile, parfema ili

Crostuff.net

vunenih tkanina na Piazzi del Verzaro, iza katedrale, kako ne bi

propustili znak. Doimali su se nestrpljivo. Objava koja ih je dovela

onamo bila je izrazito precizna: prije zalaska sunca, sluškinja Boţja

Veronica da Binasco predat će svoju dušu Bogu. Ona sama bila je to

prorekla sa samopouzdanjem s kakvim je bila prorekla toliko drugih

nesreća. Primali su je prinĉevi i pape, mnogi su je za ţivota smatrali

sveticom. Njezin posljednji pothvat bio je zaraditi izgnanstvo iz

palaĉe II Mora prije otprilike dva mjeseca. Zli jezici govorili su da je

bila zamolila primanje kod donne Beatrice d'Este kako bi joj

navijestila kobnu sudbinu te da je ova, sva izvan sebe, naredila daje

zatvore u samostan daje nikad više ne vidi.

Marco d'Oggiono, omiljeni uĉenik majstora Leonarda, dobro ju je

poznavao. Cesto je viĊao Toskanca kako s njom razglaba. Leonardo je

volio raspravljati s redovnicom o njezinim neobiĉnim vizijama

Djevice. Biljeţio bi ne samo ono što bi rekla, nego bi ga Marco ĉesto

zatekao kako skicira crte njezina anĊeoskog lica, njezine njeţne geste

i bolno drţanje, koje bi poslije pokušavao prenijeti na svoje slike.

Naţalost, ako se sestra Veronica nije varala, ti su povjerljivi razgovori

trebali završiti tog petka. Prije ruĉka, Marco je Toskanca odvukao do

redovniĉine smrtne postelje, svjestan da im nije preostalo mnogo

vremena.

- Zahvaljujem vam što ste odluĉili doći. Sestra Veronica bit će sretna

što vas vidi posljednji put - prošaptao je uĉenik svomu uĉitelju.

Leonardo, pod dojmom mirisa tamjana i ulja u toj sićušnoj ćeliji,

zadivljeno je promotrio mramorno lice svetice. Sirotica je jedva

otvarala oĉi.

- Sumnjam da mogu išta uĉiniti za nju - rekao je.

- Znam, uĉitelju. Ona je traţila da vas vidi. -Ona?

Leonardo je sagnuo glavu sve dok se nije nalazila blizu usana

umiruće. Dugo su drhtale kao da mrmljaju neku jedva ĉujnu litaniju.

Ţupnik Santa Marte koji je već bio udijelio bolesniĉko pomazanje

sestri Veronici te je molio svetu krunicu uz nju, pustio je da se

posjetitelj još više pribliţi.

- I dalje prikazujete blizance na svojim djelima?

Majstor je ostao zateĉen. Redovnica gaje prepoznala ne potrudivši se

ni otvoriti oĉi.

- Slikam ono što znam, sestro.

Crostuff.net

- Ah, Leonardo! - promrmljala je. - Nemojte misliti da nisam shvatila

tko ste. Savršeno to znam. Iako u ovom trenutku u mom ţivotu nema

više smisla prepirati se s vama.

Sestra Veronica govorila je veoma polako, nezamjetnim tonom koji je

Toskanac teškom mukom razumijevao.

- Vidjela sam vašu oltarnu sliku u crkvi sv. Franje, vašu Bogorodicu.

- Svidjela vam se?

- Djevica jest. Umjetnik ste velika dara. Ali blizanci, nisu... Recite mi,

jeste li ih izmijenili?

-Jesam, sestro. Onako kao što su me zamolila braća franjevci.

- Na glasu ste kao tvrdoglav ĉovjek, Leonardo. Danas su mi rekli da

ste opet naslikali blizance, u refektoriju dominikanaca. Je li to istina?

Leonardo se uspravio, zaprepašten.

- Vidjeli ste Cenacolo, sestro?

- Nisam, ali o vašem se djelu mnogo raspreda. Trebali biste to znati.

- Već sam vam prije rekao, sestro Veronica: samo slikam ono u što

sam siguran.

- Zašto onda uporno ukljuĉujete blizance u svoja djela za Crkvu?

- Zato što su postojali. Andrija i Šimun bili su braća. To kaţe sv.

Augustin i drugi veliki teolozi. Apostola Jakova ĉesto su zamjenjivali

za Isusa jer su bili vrlo sliĉni. Ništa od toga nisam ja izmislio. Sve je

zapisano.

Redovnica je prestala šaptati.

- Joj, Leonardo! - uzviknula je. - Ne ĉinite jednaku pogrešku kao u

crkvi sv. Franje! Nije zadaća slikara zbuniti vjernika, nego mu jasno

pokazati likove koji su mu povjereni.

- Pogrešku? - Leonardo je nehotice povisio glas. Marco, ţupnik i dvije

sestre koje su se brinule za umiruću okrenuli su se prema njemu. -

Kakvu pogrešku?

- Ma dajte, majstore - promumljala je umiruća. - Nisu li vas optuţili

da ste na svojoj slici zamijenili svetog Ivana s Isusom? Niste li ih

sluĉajno naslikali jednake poput dviju kapi vode? Nisu li imali

jednaku kovrĉavu kosu, jednako punašne obraze i gotovo jednak izraz

lica? Nije li vaše djelo navodilo na izopaĉenu zabunu izmeĊu Ivana i

Krista?

- Ovaj se put to neće dogoditi, sestro. Ne na Cenacolu.

- Ali kaţu mi da ste već naslikali Jakova s licem jednakim Isusovu!

Crostuff.net

Svi su ĉuli prigovor sestre Veronice. Marco, koji je i dalje sanjao o

tome da dokaţe uĉitelju kako je sposoban odgonetnuti tajne njegova

djela, posvetio im je pozornost.

- Nema mjesta zabuni - odgovorio je Leonardo. - Isus je os mog

novog djela. On je golemo 'A u središtu murala. Golemo alfa.

Izvorište moje cjelokupne kompozicije.

D'Oggiono je zamišljeno gladio bradu. Kako to nije prije shvatio?

Prisjetivši se u mislima Posljednje večere, Isus je doista nalikovao

golemu slovu A.

- Slovo A? - sestra Veronica spustila je glas. To ju je zaĉudilo. - A

moţe li se znati što ste ovaj put napisali u svom djelu, Leonardo?

- Ništa što istinski vjernici ne mogu proĉitati.

- Većina dobrih kršćana ne zna ĉitati, maestro.

- Zato ja slikam za njih.

-1 to vam daje pravo da sebe ukljuĉite meĊu Dvanaestoricu?

- Utjelovljujem najponiznijeg meĊu uĉenicima, sestro. Predstavljam

Judu Tadeja, gotovo na kraju stola, poput omege što dolazi posljednja

u nizu koji predvodi alfa.

- Omega? Vi? Budite oprezni, maestro. Veoma ste oholi, a oholost vas

moţe stajati duše.

-Je li to proroĉanstvo? - ironiĉno je upitao. -- Ne rugajte se ovoj starici

i pozorno slušajte što vam imam reći. Bog me podario jasnom vizijom

onoga što će uslijediti. Morate znati, Leonardo, da danas neću biti

jedina koja će predati dušu Vjeĉnomu Ocu - rekla je. - Neki od onih

koje nazivate istinskim vjernicima, pratit će me pred Boţji sud. Silno

me strah da neće uţivati Gospodinovo milosrĊe.

Zadivljen, Marco d'Oggiono vidio je da sestra Veronica od napora

teško diše.

- A vi, s druge strane, još imate vremena pokajati se i spasiti svoju

dušu.

14.

Nikada neću moći dovoljno zahvaliti bratu Alessandra na pomoći

koju mi je pruţio u danima što su uslijedili nakon one šetnje. Osim s

njime i mladim Matteom, koji je katkad posjećivao knjiţnicu iz

znatiţelje prema poslu koji je obavljao povuĉeni fratar pristigao iz

papinskoga grada, jedva da sam s kim razmijenio rijeĉ. Ostale

Crostuff.net

redovnike viĊao sam samo u vrijeme objeda u improviziranoj

blagovaonici koju su osposobili pokraj takozvanog Velikog klaustra,

te moţda u crkvi u trenucima molitve. Ali na oba je mjesta vrijedilo

pravilo šutnje i nije bilo lako zapodjenuti razgovor ni s kojim od njih.

U knjiţnici, s druge strane, sve je bilo drukĉije. Otac Alessandro

oslobodio bi se ukoĉenosti koju je pokazivao meĊu svojom braćom te

razvezao jezik, inaĉe itekako suzdrţan u drugim trenucima

samostanskog ţivota. Knjiţniĉar je bio podrijetlom iz Riccia, pokraj

jezera Trasimena, bliţega Rimu nego Milanu, što je donekle

objašnjavalo njegovo odvajanje od ostalih redovnika te odnos prema

meni kao sirotu zemljaku kojemu je potrebna zaštita. Iako ga nikad

nisam vidio uzeti i zalogaja, svaki mi je dan donosio vode, pšeniĉnu

tjesteninu tamnu poput šljunka (specijalitet oca Guglielma, koji je

potajice pribavljao za mene) te ĉak ĉisto ulje za svjetiljku svaki put

kad je prijetila da će se ugasiti. A sve to, što sam poslije shvatio, kako

bi uvijek bio pokraj mene u nadi da će se njegov neoĉekivani gost

poţeljeti pred nekim olakšati dušu i otkriti mu nove pojedinosti svoje

»tajne«. Vjerujem daje, kako su sati prolazili, Alessando zamišljao

tajnu sve većom i većom. Prigovarao sam mu kako mašta nije dobar

saveznik nekomu tko nastoji odgonetati misterije, ali on bi se samo

nasmiješio, uvjeren da će mu njegove sposobnosti jednog dana biti od

koristi.

Na jedno se nikad nisam imao razloga poţaliti: njegovu nevjerojatnu

ĉovjeĉnost. Uskoro mije otac Alessando postao dobar prijatelj. Kad

god bih ga zatrebao, bio je u blizini. Tješio bi me kad bih hitnuo pero

na pod, oĉajan zbog izostanka rezultata, te me hrabrio da ustrajem nad

tom vraţjom zagonetkom. Ali Oculos ejus dinumera opiralo se

svakomu mom naporu. Ĉak i kad bih svakom slovu pribrojio

numeriĉku vrijednost, dobio bih samo zbrku. Nakon tri dana

razoĉaranja i bdjenja, otac Alessandro već je bio upoznat sa

stihovima, znao ih je napamet i nestrpljivo se poigravao njima

namrštena ĉela traţeći naĉin da razbije njihovu šifru. Svaki put kad bi

pomislio daje nešto rasvijetlio u tom galimatijasu, njegovo bi se lice

zadovoljno ozarilo. Kao da bi se, iznenada, njegove oštre crte lica

uspjele smekšati, a strogo lice preobrazilo bi se u lice zanesena

djeĉarca. Pri jednom od tih slavlja doznao sam, naprimjer, da najviše

voli zagonetke sa slovima i brojevima. Otkako je proĉitao

Crostuff.net

Raimundusa Luliusa, tvorca Ars Magne tajnih kodova, ţivio je za

njih. Taj je gujo* bio neiscrpan izvor iznenaĊenja. Kao da je sve znao.

Svako vaţno djelo o umijeću kriptografije, svaki kabalistiĉki trakt,

svaki biblijski citat. A ipak, tolika teorijska potkovanost nije nam

mnogo koristila...

- Onda - promrmljao je Alessandro tijekom jednog od onih

popodneva kad je njegova zajednica vrvjela aktivnostima pri-

premajući pogrebnu sluţbu za donnu Beatrice - vi doista mislite da

trebamo izbrojiti oĉi na jednoj od samostanskih slika kako bismo

riješili vaš problem? Mislite da moţe biti tako jednostavno?

Njeţno sam potapšao njegove ruke i slegnuo ramenima. Što sam

mogao odgovoriti? Daje to bilo jedino što nam je preostalo pokušati?

Knjiţniĉar me promatrao izbuljenim oĉima istodobno gladeći svoju

šiljastu bradu. Ali kao ni ja, ni on nije polagao velike nade u tu

mogućnost. Imali smo svoje razloge. Ako je broj imena leţao u broju

oĉiju na nekoj slici, bilo da se radi-

______________________

* »Sova«. Tako su nazivali redovnike koji bi probdjeli noć ili

one koji bi prespavali jutarnju službu.

lo o slici Djevice, svetog Dominika ili svete Ane, rezultat bi nas

odveo u slijepu ulicu. Na kraju krajeva, nije bilo moguće naći vlastito

ime od samo jednog ili dva slova, oĉiti rezultat koji bismo dobili

zbrajanjem oĉiju bilo koje od skulptura u Santa Mariji. Osim toga,

nijedan od redovnika u zajednici nije imao tako kratko ime ili

nadimak. Nijedan Io, Eo, Au ili tomu sliĉno nije stanovao ondje. Ĉak

ni ime od samo tri slova, poput Joba, ne bi nam niĉemu posluţilo. U

Santa Mariji nije ţivio nijedan Job, kao što nije bilo ni Noe ni Lota. A

ĉak i daje bilo, na licu kojeg djela bismo mogli naći tri oka što bi nam

omogućilo da otkrijemo autora pisama?

Iznenada sam nešto shvatio. A što ako se zagonetka nije odnosila na

oĉi ljudskoga bića? Što ako se radilo o zmaju, sedmoglavoj Hidri s

ĉetrnaest oĉiju, ili kojem drugom ĉudovištu naslikanu na »boku« neke

od prostorija?

- Ali nigdje u Santa Mariji nema ĉudovišta - prigovorio je otac

Alessandro.

Crostuff.net

- U tom se sluĉaju moţda varamo. Moţda se figura ĉije oĉi moramo

izbrojati ne nalazi u ovom samostanu, nego u nekoj drugoj graĊevini.

U nekom tornju, palaĉi, obliţnjoj crkvi...

- To je to, oĉe Agostino! Imamo ga! - Knjiţniĉareve oĉi bljesnule su

od uzbuĊenja. - Ne vidite li? Tekst ne govori o nekoj osobi ili

ţivotinji, nego o graĊevini!

- GraĊevini?

- Naravno! Boţe mili, kako smo glupi! Jasno je kao dan! Osim što

znaĉi oĉi, oculos znaĉi takoĊer i prozori. Okrugli prozori. A crkva

Santa Marije puna ih je!

Knjiţniĉar je nešto našvrljao na komadić papira. Bio je to brzi

alternativni prijevod koji mije nervozno pruţio u nadi da ću se sloţiti

s njime. Ako je imao pravo, sve to vrijeme rješenje nam se nalazilo

pred nosom. Prema guju, naše »izbroj joj oĉi, ali ne gledaj joj lice«

moglo se isto tako shvatiti i kao »izbroj njezine prozore, ali ne gledaj

njezino proĉelje«.

Morao sam priznati da je, iako nategnut, tekst neosporno imao smisla.

Vanjski dio crkve Santa Maria bio je doista prekriven oculusima,

okruglim prozorima koje je projektirao izvjesni Guiniforte Solari u

skladu s lombardijskim ukusom za koji se zalagao II Moro. Bilo ih je

posvuda, ĉak i u posve novoj Bramantijevoj kupoli ispod koje sam se

već tjedan dana molio. Je li rješenje moglo biti tako jednostavno?

Otac Alessandro nije nimalo sumnjao.

- Vidite li? Radi se o boĉnoj fasadi, oĉe Agostino - nije odustajao. -

Druga reĉenica to potvrĊuje: In latere nominis mei notam rinvenies.

Treba potraţiti zbroj njegova imena na boĉnoj strani! Moramo

izbrojati prozore na jedinoj strani na kojoj se nalaze, zanemarujući

prozore na proĉelju. Tu se krije vaš broj!

Bio je to najbolji trenutak mog boravka u Milanu.

15.

Nitko nije primijetio.

Nijedan od trgovaca, lihvara ili redovnika koji su šetali tog

predveĉerja u blizini San Francesco il Grandea nije primijetio

nezgrapna, odrpana muškarca koji je uletio u franjevaĉku crkvu. Bila

je veĉer uoĉi blagdana, sajmeni dan, i stanovnici Milana bili su

zauzeti nabavkom hrane i potrepština za nadolazeće dane sluţbenog

Crostuff.net

ţalovanja. Osim toga, vijest o smrti sestre Veronice da Binasco

proširila se gradom poput munje, zauzevši dobar dio njihovih

razgovora i potaknuvši strastvenu raspravu o vizionarkinim istinskim

moćima.

U takvim je okolnostima bilo logiĉno da im prisutnost još jednog

skitnice ne privuĉe pozornost.

Ali budale su još jedanput pogriješile. Prosjak koji je bio ušao u San

Francesco nije bio bilo tko. Koljena su mu bila poplavjela od sati

pokore, a glava briţno izbrijana na tjemenu u znak poboţnosti. Radilo

se o bogobojaznu ĉovjeku, muškarcu ĉista srca koji je dršćući prešao

prag glavnog ulaza franjevaĉke crkve, siguran da će ga netko od tih

praznovjernih susjeda, moţda pod dojmom pretkazanja sestre

Veronice, prije ili poslije prijaviti.

Lako je mogao zamisliti ono stoje imalo slijediti: veoma brzo netko će

otrĉati obavijestiti sakristana o prisutnosti još jednog ubogara u crkvi.

Ovaj će o tome obavijestiti Ċakona, koji će, ne oklijevajući,

obavijestiti krvnika. Tjednima su se stvari tako odvijale i ĉinilo se da

nikomu nije bilo stalo. Laţni prosjaci koji su prije njega bili stigli do

crkve, nestali su bez traga. Zbog toga je bio siguran kako odande neće

izaći ţiv. Ipak, tu je cijenu bio spreman rado platiti...

Ne odahnuvši ni trenutka, muškarac u odrpanoj odjeći ostavio je iza

sebe dvostruki red klupa koje su presijecale glavnu laĊu i ubrzao

korak prema glavnom oltaru. U crkvi nije bilo ni ţive duše. Bolje.

Zapravo, već je mogao osjetiti prisutnost Sveca. Nikad se nije osjećao

tako blizu Bogu. On je bio blizu. Kako bi inaĉe bilo moguće objasniti

da je upravo u tom trenutku svjetlost koju su propuštali vitraji bila

upravo savršena za uţivanje u svim pojedinostima »ĉuda«? Trenutak

da se naĊe ispred tog oltara i iskaţe poĉast Opus Magnumu

hodoĉasnik je ĉekao toliko dugo, da su mu od uzbuĊenja suze navirale

na oĉi. I to s pravom. Napokon mu je bilo dopušteno vidjeti sliku ĉije

su pravo ime Maesta* znali rijetki u Milanu.

Je li ovo bio kraj puta?

Laţni skitnica predosjećao je daje tako.

Oltaru se pribliţio oprezno. Toliko je puta slušao opisivati Djelo, da

su glasovi onih koji su mu otkrili skrivene pojedinosti, istinski kljuĉ

za njezino tumaĉenje, nahrupili sada u sjećanje i pomutili mu razum.

Slika veliĉine 189 puta 120 centimetara** savršeno je pristajala u

Crostuff.net

otvor oltara predviĊen za nju. Bio je ispred prave slike: na njoj su se

nalazila dva djetešca koja su se netremice promatrala. Ţena spokojna

izraza lica štitila je obojicu svojim rukama dok je dostojanstven

arkanĊeo, Urijel, optuţujućim i nepokolebljivim kaţiprstom

pokazivao prema onomu kojega je odabrao Otac. - Kad promotriš tu

gestu, bit ćeš uĉvršćen u istini koja ti je otkrivena - ĉinilo mu se da još

ĉuje. - AnĊeov pogled reći će ti da imaš pravo.

Srce mu je brţe zakucalo. Ondje, u potpunoj samoći hrama,

hodoĉasnik je ispruţio ruku s odreĊenom strepnjom, kao da se

pokušava zauvijek sjediniti s tim boţanskim prizorom. Bila je istina.

Istina poput blagoslova njegove vjere. Oni koji su potajice hodoĉastili

do tog mjesta prije njega nisu lagali. Nitko od njih. To je djelo

majstora Leonarda sadrţavalo kljuĉeve koji će im omogućiti da

okonĉaju tisućljetnu potragu za istinskom vjerom.

________________________

* Bilo je to prvobitno ime Leonardove kompozicije Majka Božja

u špilji. ** Sve mjere iz zapisa oca Leyrea prebačene su u metrički

decimalni sustav radi lakšeg čitanja, (op. ur.)

Hodoĉasnik je ponovno bacio pogled na slavnu sliku i iznenada mu je

nešto privuklo pozornost. Neobiĉno. Tko je naslikao aureole nad

glavama triju evanĊeoskih likova? Nisu li mu njegova braća rekla

kako je taj suvišni ukras, plod natraţnjaĉkih umova ţeljnih ĉudesa,

majstorski slikar namjerno izostavio? Kako su se onda našli ondje?

Laţni se prosjak uplašio. Aureole nisu bile jedine izmjene na Opus

Magnumu. Gdje je bio Urijelov prst koji pokazuje pravoga Mesiju?

Zašto je njegova ruka poĉivala u krilu, umjesto da pokazuje pravoga

Sina Boţjega? I iz kog razloga anĊeo nije više gledao u promatraĉa?

Hodoĉasnika je obuzeo vrtoglavi osjećaj uţasa. Netko je bio dirao

Maestu.

- Posumnjali ste, zar ne?

Hodoĉasnik se skamenio. Sledio se zaĉuvši dubok i osoran glas iza

sebe. Nije ĉuo škripu šarki crkvenih vrata tako da gaje uljez sigurno

već neko vrijeme promatrao.

- Znam da ste poput ostalih. Iz nekog opskurnog razloga vi, heretici,

dolazite u gomilama u kuću Boţju. Privlaĉi vas njezina svjetlost, ali

niste sposobni prepoznati je.

Crostuff.net

- Heretici? - prošaptao je skamenjen.

- Ma hajde! Mislili ste da nećemo primijetiti? Hodoĉasnik nije više

uspijevao prozboriti ni rijeĉ.

- Barem ovaj put nećete naći utjehu u molitvi pred vašom bijednom

slikom.

Bilo mu je divlje udaralo. Došao je njegov ĉas. Bio je oša-mućen,

bijesan. Osjećao se prevarenim jer došao je kleknuti pred laţnu sliku.

Pred njegovim se oĉima nije nalazio Opus Magnum. Nije to bila

obećana Maesta.

-Ne moţe biti... — promrmljao je. Neznanac se nasmijao.

- Nije teško razumjeti. Smilovat ću vam se i prosvijetliti vas prije

nego što vas pošaljem u pakao. Leonardo je vašu Maestu naslikao

1483., prije gotovo ĉetrnaest godina. Kao što pretpostavljate, franjevci

njome nisu bili naroĉito zadovoljni. Oĉekivali su sliku koja će

uĉvrstiti njihovo vjerovanje u bezgrešno zaĉeće te posluţiti kao ukras

oltara. Umjesto toga, dao im je prizor koji se ne pojavljuje ni u

jednom EvanĊelju i koji okuplja svetog Ivana i Krista pri njegovu

bijegu u Egipat.

- Majka Boţja, Ivan, Isus i arkanĊeo Urijel. Isti onaj koji je upozorio

Nou na potop. Sto vam se tu ne sviĊa?

- Svi ste vi jednaki - ogorĉeno je odgovorio glas. - Leonardo je pristao

preinaĉiti sliku i predao nam ovu, koja sadrţava odreĊene izmjene u

odnosu na prvu. Uklonio je uvredljive detalje.

- Uvredljive?

- A kako biste drukĉije nazvali djelo na kojem je nemoguće

razlikovati svetog Ivana od Isusa Krista i na kojem ni Djevica ni

njezin sin nisu okrunjeni aureolom svetosti koja im s pravom pripada?

Kako shvatiti ĉinjenicu da su oba sveta djeteta potpuno jednaka?

Kakva je to vrsta bogohuljenja kojoj je cilj zbuniti vjernike?

Osjećaj olakšanja omogućio mu je da prvi put duboko udahne.

Krvnik, a bio je siguran da ovaj to jest, nije ništa shvatio. Braća koja

su ga preduhitrila i koja se nikad neće vratiti, sigurno su umrla od

njegove ruke ne otkrivši mu razloge toga diskretnog bogoštovlja, i on

je bio spreman odrţati svoj zavjet šutnje ĉak i po cijenu vlastite krvi.

- Neću biti ja taj koji će razjasniti vaše sumnje - rekao je smireno, ne

usudivši se pritom pogledati u smjeru glasa.

Crostuff.net

- Šteta. Prava šteta. Ne shvaćate da vas je Leonardo izdao naslikavši

ovu novu verziju Maeste? Pogledate li pozorno sliku pred sobom,

vidjet ćete da se dvojica djeĉaka sada meĊusobno jasno razlikuju.

Onaj koji se nalazi pokraj Djevice, to je sveti Ivan. Drţi svoj dugi kriţ

i moli se primajući istodobno blagoslov drugog djeĉaka: Krista. Urijel

više ne pokazuje prstom ni na koga, te je napokon posve jasno tko je

oĉekivani Mesija.

Izdan?

Je li bilo moguće daje majstor Leonardo okrenuo leĊa svojoj braći?

Hodoĉasnik je ponovno ispruţio ruku prema platnu. Došao je ovamo

zaštićen mnoštvom koje se slijevalo u Milano kako bi prisustvovalo

pogrebu donne Beatrice d'Este, njegove zaštitnice.

Je li ih se i ona bila odrekla? Je li bilo moguće daje sve ono za što su

se toliko borili sada nestajalo?

- Zapravo, ne morate mi ništa razjasniti - nastavio je prkosni glas. -

Već znamo tko je nadahnuo ovu Leonardovu zloću, a zahvaljujući

Vjeĉnomu Ocu taj bijednik već dugo leţi pod zemljom. Budite

uvjereni: Bog će kazniti oca Amadea Portugalskog i njegovu

Apocalipsis Novu kako spada. A s njim i njegovo viĊenje Djevice ne

kao Kristove majke već kao simbola mudrosti.

- Ipak, radi se o prekrasnu simbolu - prosvjedovao je. - Idealu

bliskome mnogima. Kanite li osuditi sve one koji naslikaju Djevicu s

malim Isusom i malim Ivanom?

- Ako navode duše vjernika na zabunu, da.

- I doista vjerujete da će vam dopustiti da se pribliţite majstoru

Leonardu, njegovim uĉenicima ili slikaru Luiniju?

- Bernardinu de Lupinu? Onomu kojega još nazivaju Lovinus ili

Luini?

- Poznajete ga?

- Poznajem njegov rad. Mladi oponašatelj Leonarda, koji ĉini se

ponavlja njegove pogreške. Budite uvjereni da će i on pasti.

- Što kanite poduzeti? Ubiti ga?

Hodoĉasnik je primijetio da nešto nije u redu. Metalno struganje, kao

kad netko izvlaĉi maĉ iz korica, zaĉulo se iza njegovih leĊa. Njegovi

zavjeti branili su mu nošenje oruţja, stoga je uputio usrdnu molitvu

prema laţnoj Maesti, traţeći savjet.

- I mene ćete dokrajĉiti?

Crostuff.net

- Gatalac će dokrajĉiti sve bezboţnike.

- Gatalac...?

Nije uspio dovršiti pitanje, kada je ĉudan trzaj protresao njegovu

utrobu. Šiljasta oštrica goleme ĉeliĉne sablje probila je njegova leĊa.

Hodoĉasnik je ispustio uţasan hropac. Metal mu je prerezao srce

napola. Oštra bol, kratkotrajna poput munje, natjerala ga je da širom

otvori prestravljene oĉi. Laţni skitnica nije osjetio bol, samo

hladnoću. Studen zagrljaj zbog koga je zateturao preko oltara i pao na

svoja natuĉena koljena.

Tek je tada ugledao svog napadaĉa.

Gatalac je bio krupna sjena, crn poput ugljena, bezizraţajna lica. U

crkvi se poĉelo smrkavati. Sve je tonulo u tamu. Ĉinilo se da ĉak i

vrijeme na neki neobiĉan naĉin usporava. Kako je udario o pod oltara,

zaveţljaj koji je hodoĉasnik nosio svezana preko ramena razvezao se i

nekoliko komada kruha te snop karata s ĉudnim slikama pali su na

pod. Prva karta predstavljala je ţenu u franjevaĉkom habitu s

trostrukom krunom na glavi, kriţem poput onoga svetog Ivana u

desnoj ruci te zaklopljenom knjigom u lijevoj.

- Prokleti krivovjerce - procijedio je Gatalac kroza zube ugledavši to.

Hodoĉasnik mu je uzvratio ciniĉnim osmijehom, gledajući kako

Gatalac podiţe tu kartu te moĉi pero u njegovu krv kako bi nešto

zabiljeţio na poleĊini.

- Nikad... nećete otvoriti... svećeniĉinu knjigu.

U tom zgrbljenom poloţaju, dok mu je srce izbacivalo potoke krvi po

kamenu podu, uspio je zamijetiti nešto što mu je do tog trenutka bilo

promaknulo: iako Urijel više nije pokazivao na Ivana Krstitelja kao na

pravom Opus Magnumu, njegove su poluotvorene oĉi sve govorile.

»Boţji plamen« i dalje je svojim pogledom iskosa pokazivao na

mudraca od Jordana kao na jedinog Spasitelja svijeta.

Prije nego što je utonuo u vjeĉnu tamu, utješna misao prostrujila mu

je glavom, Leonardo ih ipak nije izdao. Gatalac je lagao.

16.

Priĉekali smo zoru subote 14. sijeĉnja da napustimo unutrašnjost

samostana i mirno istraţimo cigleno proĉelje Santa Marije delle

Grazie. Otac Alessandro, koji je pokazao odreĊeni uroĊeni dar

odgonetavanja zagonetki, opet je bio razdragan. Kao da ga mraz stoje

Crostuff.net

satima prije okovao taj dio grada nije brinuo. U šest i pol, toĉno nakon

sluţbe, knjiţniĉar i ja bili smo spremni izaći na ulicu. Trebala je to

biti jednostavna operacija, koja će nam uzeti malo više od dvije

minute ali koja me, unatoĉ svemu, duboko uznemiravala.

Otac Alessandro je to primijetio i odluĉio šutjeti. Bio je svjestan da

ćemo, koji god broj bio »broj imena« dobiven zbrajanjem prozora na

proĉelju, i dalje imati isti problem. Imat ćemo broj: moţda onaj koji

odgovara vrijednosti imena našeg tajnog doušnika, iako nismo mogli

biti sigurni u to. A što ako je rijeĉ o ukupnom zbroju slova njegova

prezimena? Ili broju njegove ćelije? Ili...?

- Nešto sam vam zaboravio reći — napokon je prekinuo moje misli.

- O ĉemu se radi, brate?

- O neĉemu što će vas moţda utješiti. Kad otkrijemo taj blagoslovljeni

broj, i dalje će nas ĉekati mnogo posla ţelimo li riješiti vašu

zagonetku.

- Istina.

- Onda biste trebali znati da Santa Maria udomljuje redovniĉku

zajednicu koja je najpotkovanija u rješavanju zagonetki u cijeloj

Italiji.

Nasmiješio sam se. Knjiţniĉar, poput tolikih drugih sluga Boţjih,

nikad nije bio ĉuo za Betaniju. Tim bolje. Ali otac Alessandro

ustrajao je u tome da mi objasni razloge svoje ponosne tvrdnje:

uvjerio me da je omiljena razbibriga te tridesetorice odabranih

dominikanca bilo upravo rješavanje zagonetki. Bilo ih je priliĉno

vještih u tom umijeću, a mnogi su ĉak uţivali u sastavljanju zagonetki

za druge.

- Šume raĊaju djecu koja ih poslije uništavaju. O kome je rijeĉ? -

knjiţniĉar je izustio pjevajućim glasom, usprkos tomu što nisam bio

sklon ukljuĉivanju igara u našu misiju. - O dršcima sjekire!

Otac Alessandro nije me poštedio nijedne pojedinosti. Od svega što

mi je rekao, pozornost mi je najviše privukla spoznaja da korištenje

zagonetki u Santa Mariji nije bila iskljuĉivo razonoda. Redovnici su

ih ĉesto rabili u svojim propovijedima, pretvarajući ih u oruĊe

poduĉavanja. Ako rijeĉi tog fratra nisu bile pretjerivanje, unutar ovih

zidina nalazio se najveći kamp za izobrazbu tvoraca zagonetki u

cijelom kršćanskom svijetu, izuzev Betanije. Iz tog je razloga, ako je

Gatalac niknuo odnekud, ovo bilo savršeno mjesto za to.

Crostuff.net

- Poslušajte me, oĉe Leyre - knjiţniĉar je preduhitrio moja nagaĊanja -

kad budete imali broj i ne budete znali što s njime, posavjetujte se s

bilo kime od naše braće. Onaj od koga to najmanje budete oĉekivali,

otkrit će vam rješenje.

- Bilo kime, kaţete? Knjiţniĉar je napravio grimasu.

- Jasno! Bilo s kime! Siguran sam da braća zaduţena za odrţavanje

staja znaju o zagonetkama više od jednog Rimljanina poput vas.

Pitajte bez straha priora, kuhara, odgovorne za smoĉnicu, pisare, koga

god od njih! Ipak, pripazite da ne govorite preglasno jer će vas

prekoriti zbog kršenja zavjeta šutnje koga se svaki redovnik mora

pridrţavati.

I rekavši to, podigao je gredu koja je zatvarala glavni ulaz u samostan.

Mala snjeţna lavina sruĉila se s krova, tresnuvši uz mukli udarac pred

naše noge. Iskreno govoreći, nisam oĉekivao da će se nešto tako

banalno, poput obilaska proĉelja crkve u zoru, pokazati tako

osjetljivom zadaćom. Oštra jutarnja studen pretvorila je snijeg u

opasnu smrznutu površinu. Sve je bilo bijelo, pusto i utonulo u

zastrašujuću tišinu. Sama zamisao da se pribliţimo ciglenom zidu

meštra Solarija uz rub ograde trećeg klaustra, bila bi uplašila i one

najhrabrije: poskliznuće u pogrešnom trenutku moglo je dovesti do

slomljenog vrata ili trajne hromosti. A da ne spominjem koliko bi

teško bilo objasniti redovnicima što smo radili u te sate toliko daleko

od molitvi, izlaţući se pogibelji izvan zidina samostana.

Nismo više razmišljali o tome. Oprezno, nastojeći smoĉiti sandale

samo onoliko koliko je bilo neizbjeţno, napredovali smo polako

izmeĊu ledenih ploĉa prema središtu proĉelja, paralelnog s ulicom.

Prešli smo put gotovo ĉetveronoške i kada smo otac Alessandro i ja

vidjeli da smo na razboritoj udaljenosti, s pogledom na kompleks

zdanja, pomno smo promotrili prozore. Zbog njeţne svjetlosti iznutra,

sjali su poput zmajevih oĉiju. Ondje, ispred nas, nalazio se niz

okruglih prozora, oculusa, koji su ukrašavali crkvu cijelom duljinom.

Glavno proĉelje nalazilo se iza ugla, nekoliko koraka dalje, »licem«

okrenuto prema drugoj strani.

- Ali ne gledaj njezino lice... - procvokotao sam.

Sav promrzao, skrivajući ruke u rukavima vunene halje, iz-brojao sam

ih: jedan, dva, tri... sedam.

Crostuff.net

Tih sedam me smelo. Sedam stihova, sedam okruglih prozora. ..

Brojka imena anonimnog pošiljaoca bila je, nesumnjivo, ta prokleta

sedmica koja se neprestano ponavljala.

- Ali sedam ĉega? - upitao je knjiţniĉar. Slegnuo sam ramenima.

17.

Ono što je uslijedilo, usmjerilo me na pravi put. - Znaĉi, vi ste rimski

svećenik koji je nedavno odsjeo u našoj kući?

Prior Santa Marije delle Grazie, Vicenzo Bandello, pomno me

promotrio, veoma stroga izraza lica prije nego što me pozvao da uĊem

u sakristiju. Napokon sam se upoznao s ĉovjekom koji je bio sastavio

izvještaj o smrti Beatrice d'Este za Betaniju.

- Brat Alessandro mnogo mije govorio o vama - nastavio je. - Ĉini se

da ste uĉen ĉovjek. Oštrouman uĉenjak, snaţne volje, koji moţe

obogatiti ovu zajednicu tijekom boravka meĊu nama. Kako ono

rekoste da se zovete?

- Agostino Leyre, priore.

Bandello je upravo bio završio dnevnu molitvu trećega ĉasa, dok je

slabašno sunce stajalo nad dolinom Padana. Upravo se spremao

povući kako bi pripremio propovijed za pogreb donne Beatrice, kada

sam mu ja pristupio. Bio je to impulzivan ĉin, ali samo djelomiĉno.

Nije li otac Alessandro ustrajao na tome da pitam bilo kojega brata u

zajednici o svojoj zagonetki? Nije li me upravo on uvjeravao kako bi

toĉan odgovor mogao imati redovnik od kojeg bih to najmanje

oĉekivao? A tko je mogao biti neoĉekivaniji od samoga opata?

Odluĉio sam to ubrzo nakon što sam se onako promrzao vratio izvana

u potrazi za toplinom zidina samostana. Sreća je htjela da provirim u

sakristiju te ondje zateknem oca Bandella. Knjiţniĉar me bio ostavio

samoga pod izlikom da mora sići u kuhinju po hranu za našu iduću

radnu seansu, te sam tada ugrabio priliku.

Otac Vicenzo Bandello bio je tek prešao šezdesetu, imao je lice

naborano poput jedra svijena na jarbolu, snaţnu bradu te

iznenaĊujuću sklonost da dopusti da izrazima lica oda svaku svoju

emociju. Bio je još manji nego što sam pretpostavio one noći kad sam

ga vidio u crkvi. Nervozno je hodao izmeĊu obojenih vrata

sakristijskih ormara, ne mogavši se odluĉiti koji prvi zatvoriti...

Crostuff.net

- Recite mi, oĉe Agostino... - rekao je spremajući kaleţ i pa-tenu od

posljednje mise - znatiţeljan sam. Cime se bavite u Rimu?

- Radim za Sveti oficij.

- Aha... A, kako sam shvatio, u slobodno vrijeme izmeĊu obveza,

uţivate rješavati zagonetke. To je divno - nasmiješio se. - Sigurno

ćemo se dobro slagati.

- Upravo sam o tome htio razgovarati s vama.

- Doista?

Kimnuo sam potvrdno. Ako je prior bio eminencija koju je knjiţniĉar

opisao, vjerojatno mu nije promaknula Gataoĉeva prisutnost u

Milanu. Ipak, morao sam mu oprezno pristupiti. Moţda je on sam bio

tvorac anonimnih pisama, ali se bojao otkriti svoj identitet dok se ne

uvjeri u moje prave namjere. Ili još gore: moţda nije bio svjestan

Gataoĉeva postojanja, a ako mu ga ja otkrijem, što bi ga sprijeĉilo da

ne upozori II Mora na naše djelovanje?

- Recite mi još nešto, oĉe Leyre. Kao ljubitelj otkrivanja tajni, sigurno

ste se susreli s umijećem pamćenja, zar ne?

Bandello je pitanje postavio nehajno, dok sam ja uzalud nastojao

odrediti stupanj njegove umiješanosti u problematiku anonimnih

pisama. Moţda sam bio odveć revan. Doista, svaki novi redovnik

kojeg bih upoznao u Santa Mariji dolazio bi na moj popis sumnjivaca.

Ni otac Vicenzo neće biti iznimka. Iskreno govoreći, od svih

mogućnosti, izmeĊu gotovo trideset redovnika koji su stanovali meĊu

tim zidinama, prior se najbolje uklapao u Gataoĉev profil. Ne znam

kako to nismo uoĉili prije u Betaniji. Ĉak se i njegovo ime, Vicenzo,

sastojalo od sedam slova. Ni slova više. Poput sedam redaka

Ċavolskih Oculos ejus dinumera ili sedam prozora juţnoga proĉelja

crkve. Ta mije pojedinost sinula dok sam promatrao kojom je lakoćom

otvorio i zatvorio vrata ormara te spremio debeli sveţanj kljuĉeva pod

halju. Prior je bio meĊu rijetkima koji su imali pristup vojvodinim

raĉunima i planovima za Santa Mariju, a moţda i jedini koji se sluţio

sluţbenim i pouzdanim kurirom da pošalje svoja pisma u Rim.

- Onda? - ustrajao je, dok ga je moja zamišljenost sve više zabavljala.

- Jeste li ĉuli za to umijeće ili ne?

Odmahnuo sam glavom dok sam pokušavao na njegovim crtama lica

otkriti nešto što bi potvrdilo moju sumnju.

Crostuff.net

- Prava šteta! - nastavio je. - Malo njih zna daje iz našeg reda poteklo

nekoliko velikih uĉenjaka te ĉasne discipline.

- Prvi put ĉujem za to.

- Onda isto tako ne znate da je sam Ciceron spomenuo to umijeće u

svojem De Oratore, ili da ga jedan još stariji traktat, Ad Herennium,

detaljno opisuje i nudi nam toĉnu formulu s pomoću koje se moţemo

prisjetiti ĉega ţelimo...

- Nudi nama? Dominikancima?

- Naravno! Proteklih trideset ili ĉetrdeset godina, oĉe Leyre, mnoga

naša braća prouĉavaju to umijeće. Zar vi osobno, koji svakodnevno

radite s dosjeima i sloţenim dokumentima, nikad niste sanjali o tome

da u svoje pamćenje pohranite neki tekst, sliku, ime, bez potrebe da to

opet prolazite jer već znate da ćete ih uvijek nositi sa sobom?

- Naravno da jesam! Ali samo oni najdarovitiji mogu...

- A budući da vam je to toliko potrebno u vašem poslu - prekinuo me

- nikad niste pokušali otkriti najbolji naĉin za postizanje takvog ĉuda?

Antiĉki narodi, koji nisu posjedovali ovakvu sposobnost kopiranja

knjiga kao mi, izmislili su majstorsko rješenje: zamišljali su »palaĉe

sjećanja« u koje su pohranjivali sva svoja znanja. Ni za njih niste ĉuli,

zar ne?

Odmahnuo sam glavom, zanijemio od zbunjenosti.

- Grci su, primjerice, zamišljali golemu graĊevinu ispunjenu

raskošnim prostorijama i galerijama, te su svakom prozoru, svodu,

kolonadi, stubištu ili dvorani pripisivali razliĉito znaĉenje. U

predvorju su »ĉuvali« svoje znanje gramatike, u glavnoj dvorani

retorike, u kuhinji govorništva... A da bi se pri sjetili bilo ĉega što su

prethodno ondje uskladištili, samo su morali otići u taj kut palaĉe iz

mašte i tu stvar izvući obrnutim slijedom od onoga kojim je

ostavljena. Domišljato, nije li?

Pogledao sam priora ne znajući što reći. Je li mi htio natuknuti da ga

upitam za pisma koja smo primili u Rimu? Jesam li trebao slijediti

savjet oca Alessandra i svoju mu zagonetku izloţiti bez okolišanja? U

bojazni da ne izgubim njegovo rano steĉeno povjerenje, nabacio sam

blagu aluziju:

- Recite mi nešto, oĉe Vicenzo. A što ako umjesto »palaĉe sjećanja«

upotrijebimo »crkvu sjećanja«? Bismo li mogli, primjera radi, sakriti

neĉije ime u crkvi od kamena i opeke?

Crostuff.net

- Vidim da ste pronicavi, oĉe Agostino - namignuo je sarkastiĉno. -1

praktiĉni. Ono što su Grci zamislili i primjenjivali na imaginarnim

palaĉama, Rimljani te ĉak i Egipćani iskušali su na stvarnim

graĊevinama. Ako su oni koji bi ušli znali toĉan »memorijski kod«,

mogli su hodati kroz dvorane i pritom usvajati dragocjene

informacije.

- A na crkvi? - ustrajao sam.

- Da, moglo se i na crkvu primijeniti - sloţio se. - Ali dopustite mi da

vas neĉemu nauĉim prije nego što vam objasnim kako djeluje takav

mehanizam. Kao što sam vam govorio, posljednjih godina

dominikanci iz Ravene, Firence, Basela, Milana ili Freiburga rade na

sustavu memoriranja koji se temelji na slikama ili arhitektonskim

strukturama stvorenim posebno radi toga-

- Stvorenim?

- Da, prilagoĊenima, dotjeranima, ukrašenima dekorativnim detaljima

koji se neupućenima ĉine suvišni, ali koji su od temeljne vaţnosti za

one koji poznaju tajno pismo skriveno u njima. Shvatit ćete ako vam

dam primjer, oĉe Agostino.

Prior je izvukao arak papira ispod halje te ga izravnao na stolu za

milodare. Radilo se o stranici veliĉine njegova dlana, bijele boje, s

mrljama peĉatnog voska na jednome rubu. Netko je na njemu bio

otisnuo ţensku figuru, koja je lijevu nogu poloţila na ljestve. Bila je

okruţena pticama i nosila je na prsima nekoliko neobiĉnih predmeta.

Pod njezinim nogama nalazio se natpis na latinskome, koji ju je jasno

identificirao. »GospoĊa Gramatika«, jer o njoj se radilo, gledala je u

neodreĊenu smjeru odsutna pogleda.

Crostuff.net

- Upravo dovršavamo jednu od tih slika koja će ubuduće sluţiti da nas

podsjeti na razliĉite sastavnice umijeća gramatike. Evo je - rekao je

pokazujući taj ĉudnovati crteţ. - Ţelite li vidjeti kako djeluje?

Kimnuo sam potvrdno.

- Pozorno promotrite - zatraţio je prior od mene. - Da nas netko

upravo sad upita za pojmove na kojima se temelji gramatika, a mi

pred sobom imamo ovu sliku, odgovorili bismo bez oklijevanja.

- Doista?

Bandello je uţivao u mojoj nevjerici.

- Naš bi odgovor bio toĉan: praedicatio, applicatio i continentia. A

znate li zašto? Ništa lakše: jer sam to »proĉitao« na ovoj slici.

Prior se. nagnuo nad stranicu i oko razliĉitih dijelova slike i prstom

poĉeo crtati zamišljene krugove.

Dobro je pogledajte: praedicatio je naznaĉen pticom na desnoj ruci,

koja poĉinje slovom »P«, te kljunom koji ima oblik tog slova. To je

najvaţnije obiljeţje ove slike, zato je prikazano dvama elementima.

Usto, radi se o obiljeţju našega reda. Na kraju krajeva, mi smo

propovjednici, zar ne?

Zagledao sam se u ljupku zastavicu koju je drţala »gospoda

Gramatika«, omotanu oko sebe tvoreći tako slovo »P« o kome je

govorio Bandello.

- Sljedeće obiljeţje - nastavio je - applicatio, predstavljeno je

aquilom, orlom kojega Gramatika drţi na ruci. Aquila i applicatio

poĉinju slovom »A«, tako da će um nekoga tko je upućen u ars

memoriae smjesta uspostaviti vezu. A što se tiĉe continentie, vidjet

ćete da je gotovo napisana na ţeninim prsima. Ako promotrite te

Crostuff.net

predmete - luk, kotaĉ, plug i ĉekić - kao da su slova, smjesta ćete

proĉitati c-o-n-t... Continential

Bio sam zaprepašten. Na naoĉigled nevinoj slici netko je uspio skupiti

cijelu teoriju gramatike. Iznenada mije glavom pro-letjelo da knjige

koje su se tiskale u stotinama primjeraka u radionicama Venecije,

Rima ili Torina, imaju na svojim natpisnim stranicama slike koje bi

mogle sadrţavati skrivene poruke nevidljive nama laicima. U Uredu

za dekodiranje nikada nas nisu uĉili neĉemu sliĉnom.

- A predmeti koje nose ptice? Imaju li i oni kakvo znaĉenje? - upitao

sam, i dalje zaĉuĊen tim neoĉekivanim otkrićem.

- Dragi moj brate, sve, apsolutno sve nosi neko znaĉenje. U ova

vremena kad svaki gospodar, svaki vladar ili kardinal mora od drugih

skriti toliko toga, svi njegovi postupci, sva umjetniĉka djela koja

plaća ili pisana djela koja potpomaţe, sve ima skriveno znaĉenje.

Prior je tu reĉenicu zakljuĉio uz zagonetan smiješak. To je bila prilika

koju sam ĉekao:

- A vi? - protisnuo sam. - Skrivate li i vi nešto? Bandello me pogledao

nepromijenjena, ironiĉna izraza lica.

Pomilovao je besprijekorno izbrijano tjeme i rastreseno poravnao

kosu.

- Ijedan prior takoĊer ima svoje tajne, doista.

- Bi li ih skrivao u već sagraĊenoj crkvi? - nisam posustajao.

- Oh! - poskoĉio je. - To bi bilo veoma lako. Prvo bih sve izbrojio:

zidove, prozore, tornjeve, zvona... Zbroj je najvaţniji!

Zatim bih, kad bi crkva bila svedena na brojeve, potraţio koji se od

njih mogu spariti s odgovarajućim slovima ili rijeĉima. I usporedio

bih broj slova koja tvore neku rijeĉ kao i vrijednost te rijeĉi kada se

prebaci u brojeve.

- To je gematrija, oĉe! Tajno uĉenje Ţidova!

- Doista, radi se o gematriji. Ali ne radi se o prijezira vrijednu znanju

kao što bi se dalo zakljuĉiti po vašoj sablaţnjenosti. Isus je bio Ţidov

i gematriju je nauĉio u Hramu. Kako bismo inaĉe znali da su

Abraham i MilosrĊe numeriĉki jednake rijeĉi? Ili da yjakovljeve

ljestve«, i »brdo Sinaj« na hebrejskom iznose stotinu i trideset, što

nam govori da su i jedno i drugo mjesta uzašašća u odabrano

kraljevstvo Boţje?

Crostuff.net

- To bi znaĉilo - prekinuo sam ga - da ako biste morali sakriti svoje

ime, Vincenzo, u crkvu Santa Marije, izabrali biste nešto iz hrama ĉiji

zbroj iznosi sedam, poput sedam slova vašeg imena.

- Toĉno.

- Poput, na primjer... sedam prozora? Sedam oculusa?

- Bio bi to dobar izbor. Iako bih seja odluĉio za neku od freski koje

ukrašavaju crkvu. Omogućile bi mi da dodam više nijansi nego obiĉan

niz prozora. Sto više elemenata dodate nekom prostoru, umijeću

pamćenja otvarate više mogućnosti. A iskreno govoreći, proĉelje

Santa Marije je pomalo prejednostavno za to.

- Doista vam se tako ĉini?

- Istina je. Osim toga, brojka sedam podloţna je raznovrsnim

tumaĉenjima. To je sveta brojka par excellence. Biblija je neprestano

navodi. Ne bi mi palo na pamet uzeti toliko višeznaĉnu brojku da

prikrijem ime.

Bandello je djelovao iskreno.

- Sklopimo pogodbu - dodao je iznenada. - Povjerit ću vam zagonetku

koju sada rješava naša zajednica, a vi meni povjerite svoju. Uvjeren

sam da moţemo biti od koristi jedni drugima.

Naravno, pristao sam.

18.

Zadovoljan, prior me zamolio da poĊem s njime na drugi kraj

samostana. Ţelio mije nešto pokazati. I to odmah. Hitrim korakom

prošli smo pokraj glavnog oltara, ostavili iza sebe kor i galeriju ĉije je

ukrašavanje za pogreb donne Beatrice bilo pri kraju, te se uputili niz

dugaĉak hodnik koji je vodio do Klaustra mrtvih. Samostan je bio

mjesto velike umjerenosti; preglednih ciglenih zidova i granitnih

stupova besprijekorno poslaganih duţ paţljivo poploĉenih hodnika.

Putem prema našem tajanstvenom odredištu otac Vicenzo pozdravio

je oca Benedetta, jednookog pisara, koji je po obiĉaju besciljno šetao

ispod arkada, pogleda zadubljena u brevijar koji nisam uspio

prepoznati.

- Dakle? - zabrundao je osjetivši da mu se njegov nadreĊeni ţeli

obratiti. - Opet idete posjetiti Opus Diaboli? Bolje bi vam bilo da ga

pokopate ispod sloja vapna!

Crostuff.net

- Molim vas, brate! Htio bih da poĊete s nama - naredio mu je prior. -

Naš gost treba nekoga tko će mu znati ispriĉati priĉe vezane za ovo

mjesto, a nitko nije pozvaniji od vas da to uĉini. Najstariji ste

redovnik u ovoj zajednici. Stariji ĉak i od zidina ove kuće.

- Priĉe, ha?

Starĉevo jedino oko zasjalo je od uzbuĊenja opazivši moje zanimanje.

Bio sam opĉinjen tim ĉovjekom koji kao daje uţivao pokazivati

svijetu nakaznost, s ponosom izlaţući oţiljak koji je izgubljeni organ

ostavio na njegovu licu.

- U ovoj kući se priĉaju mnoge priĉe, naravno. Naprimjer, znate li

zašto ovo dvorište nazivamo Klaustar mrtvih? - upitao je pridruţivši

nam se. - Vrlo jednostavno: zato što ovdje pokapamo svoju braću

kako bi se vratili u zemlju onako kako su i došli na svijet. Kao što

vam je poznato, bez poĉasti i nadgrobnih ploĉa koji podsjećaju na

njih. Nema mjesta taštini. Samo u halji našega reda. Doći će dan kad

će cijelo dvorište biti puno kostiju.

- To je vaše groblje?

- Mnogo više od toga. Ono je naše predvorje raja.

Bandello se već bio zaustavio ispred golemih dvokrilnih drvenih

vrata. Bio je to masivan komad drva na kojem se nalazila ĉvrsta

ţeljezna brava u koju je prior hitro ubacio jedan od kljuĉeva koje je

nosio. Benedetto i ja smo se pogledali. Puis mi se ubrzao: vidjevši to,

naslutio sam što mi toĉno opat ţeli pokazati. Otac Alessandro već mi

je to dao naslutiti i, naravno, pripremio sam se za veliki trenutak.

Ondje, u velikoj dvorani smještenoj toĉno ispod knjiţnice, nalazio se

ĉuveni refektorij Santa Marije delle Grazie u koji je Leonardo bio

ograniĉio pristup redovnicima. Ako se nisam varao, to je bio pravi

razlog mog boravka u Milanu i povod koji je Gataoca nagnao da

napiše prijeteća pisma Kući Istine.

Ispunila me nova sumnja: jesmo li Bandello i ja moţda i ne znajući

dijelili istu zagonetku?

- Daje ovo mjesto već blagoslovljeno - priorovo je lice zasjalo dok je

gurao teška vrata - najprije bismo oprali ruke, a vi biste priĉekali vani

sve dok vam ne bih dao dopuštenje da uĊete...

-Ali nije! - zakriĉaojejednooki pisar.

- Ne. Još nije. Iako to neće sprijeĉiti njegovo sveto ozraĉje da proţme

našu dušu.

Crostuff.net

- Sveto ozraĉje! Koješta! I rekavši to, ušli smo.

Kao što sam bio pretpostavio, stupio sam nogom u budući refektorij

samostana. Bilo je to mraĉno i prohladno mjesto, prekriveno velikim

komadima kartona naslonjenima o zidove i vladao je nered. Uţad,

opeke, pregrade, vjedra te, kao najĉudnije od svega, stol postavljen za

objed, prekriven velikim bijelim stolnjakom, ispunjavali su prostoriju

koja kao da je već odavna leţala u zaboravu. Ono što mije najviše

privuklo pozornost bio je stol jer je, sasvim sigurno, bio jedini trag

reda usred sveg tog kaosa. Ništa nije upućivalo na to daje bio korišten.

Tanjuri su bili ĉisti, a sve posude prekrivao je tanak sloj prašine, kao

da tjednima nije dirano.

- Molim vas, nemojte da vas uplaši ţalosno stanje naše blagovaonice,

brate Agostino - rekao je Bandello dok je zavrtao rukave na halji i

probijao se kroz more dasaka. - Ovo će biti naš refektorij. Gotovo tri

godine je u ovakvu stanju, moţete li to zamisliti? Braća jedva smiju

pristupiti ovoj prostoriji zbog izriĉite naredbe majstora Leonarda, koji

je drţi zatvorenom sve dok ne dovrši posao. Za to vrijeme pak naš

namještaj propada u onome ondje kutu, usred prljavštine i ovoga

odvratnog mirisa boje.

- Pravi pakao, nisam li vam rekao? Pakao s vragom i svime...

- Benedetto, zaboga! - prekorio gaje prior.

- Ne brinite se - ukljuĉio sam se. - U Rimu smo neprestano u

radovima. Poznat mije ovakav ugoĊaj.

Odvojena od ostatka drvenim pregradama, u jednom od krila goleme

dvorane, nazirala se ploĉa u obliku slova »U«, na kojoj su bile

naslagane duge klupe prelakirane u crno. Ostaci nekog lijepo

izraĊenog drvenog baldahina takoĊer su leţali u tom mraĉnom kutku i

trunuli u plijesni. Dok smo se provlaĉili izmeĊu razbacanih stvari,

Bandello je govorio:

- Nijedan posao ukrašavanja u ovome samostanu ne teĉe po planu. Ali

najviše kasne poslovi u ovoj dvorani. Ĉini se nemoguće privesti ih

kraju.

- Leonardo je kriv za to - ponovno je progunĊao Benedetto. -

Mjesecima se nama poigrava. Otjerajmo ga!

- Tišina, molim vas. Pustite me da objasnim naš problem ocu

Agostinu.

Crostuff.net

Bandello je pogledao lijevo i desno, kao da se htio uvjeriti da nitko ne

sluša. Oprez je djelovao apsurdno: otkako smo izašli iz crkve, nismo

susreli nijednog od braće uz iznimku jednookog redovnika, i bilo je

malo vjerojatno da se koji od njih skrivao ondje umjesto da se

priprema za pogreb ili obavlja svoje dnevne duţnosti. Ipak, prior je

djelovao nesigurno, ispunjen strahom. Moţda je stoga toliko stišao

glas kad se nagnuo prema mom uhu:

- Ubrzo ćete shvatiti ĉemu ovaj oprez.

- Doista?

Otac Vicenzo napeto je kimnuo.

- Majstor Leonardo, slikar, na glasu je kao veoma utjecajan ĉovjek i

mogao bi me ukloniti da dozna kako sam vam dopustio ući bez

njegova dopuštenja...

- Govorite o meštru Leonardu da Vinciju?

- Nemojte izgovarati njegovo ime tako glasno! - prosiktao je. - Toliko

vas to ĉudi? Vojvoda ga je osobno pozvao prije ĉetiri godine da

pomogne urediti ovaj samostan. II Moro ţeli da se panteon obitelji

Sforza nalazi ispod apside crkve i potrebno mu je veliĉanstveno,

besprijekorno okruţje da svoju odluku opravda obitelji. Zato gaje

zaposlio. Vjerujte mi kad vam kaţem da, otkako se vojvoda upustio u

taj projekt, nije bio ni jedan dan mira u ovoj kući.

- Ni jedan jedini - ponovio je Benedetto. - A znate li zašto? Jer taj

majstor koji je uvijek odjeven u bijelo, kojega nikada nećete vidjeti

jesti meso ili ubiti ţivotinju, zapravo je izopaĉena duša. U svoja djela

za ovu zajednicu ubacio je zlokobno krivovjerje, a nas je izazvao da

ga pronaĊemo prije nego što djela budu dovršena. AII Moro ga

podrţava!

- Ali Leonardo nije...

- Heretik? - upao mi je u rijeĉ. - Nije, jasno. Na prvi pogled ne djeluje

tako. Ne bi ni mrava zgazio, cijeli dan provodi u razmišljanju ili nešto

biljeţeći u one svoje biljeţnice, ostavljajući dojam mudra ĉovjeka. Ali

uvjeren sam da majstor nije dobar kršćanin.

- Smijem li vas nešto upitati? Prior je kimnuo.

- Je li istina kako ste naloţili da se skupi što je više moguće podataka

o Leonardovoj prošlosti? Zašto mu nikada niste vjerovali? Brat

knjiţniĉar tako mi kaţe.

Crostuff.net

- Vidite, bilo je to upravo nakon što nam je uputio izazov. Kao što

uviĊate, bili smo primorani kopati po njegovoj prošlosti kako bismo

doznali s kakvom osobom imamo posla. I vi biste jednako postupili

daje bio izazvao Sveti oficij.

- Pretpostavljam da bih.

- Doista sam naloţio ocu Alessandra da skicira profil njegova rada

koji bi nam mogao posluţiti da preduhitrimo njegove korake. Na taj

naĉin otkrili smo da su franjevci iz Milana već imali ozbiljnih

problema s majstorom Leonardom. Ĉini se da se bio koristio

poganskim izvorima da dokumentira svoje slike, navodeći vjernike na

teške zablude.

- Otac Alessandro govorio mije o tome, kao i o izvjesnoj heretiĉkoj

knjizi nekog fra Amadea.

- Apocalipsis Nova.

- Toĉno.

- Ali taje knjiga tek malen uzorak onoga stoje otkrio. Nije vam

spomenuo Leonardove dvojbe u vezi s odreĊenim biblijskim

prizorima?

- Dvojbe?

- Veoma indikativne. Do danas nismo uspjeli naći ni jedno jedino

Leonardovo djelo koje prikazuje raspeće. Niti jedno. Kao što ni jedno

ne prikazuje neke od prizora Muke našega Gospodina.

- Moţda nikad od njega nisu naruĉili da to naslika.

- Ne, oĉe Leyre. Toskanac je izbjegavao naslikati tu vrstu biblijskih

epizoda iz nekog nejasnog razloga. Isprva smo mislili daje moţda

Ţidov, ali ubrzo smo otkrili da nije. Nije se pridrţavao pravila sabata

kao ni drugih hebrejskih obiĉaja.

- Dakle... Vjerujem daje ta anomalija povezana s pitanjem koje nas

muĉi.

- Govorite mi o njemu. Otac Alessandro nijedanput nije spomenuo da

vas je Leonardo izazvao.

- Knjiţniĉar nije bio prisutan kad se to dogodilo. A u zajednici je s

time upoznata samo nekolicina redovnika.

- Slušam vas.

- Sve je poĉelo prilikom jednog od kurtoaznih posjeta donne Beatrice

Leonardu, prije otprilike dva mjeseca. Majstor je bio naslikao svetog

Crostuff.net

Tomu na Posljednjoj večeri. Bio ga je prikazao kao bradata muškarca

koji sjedi blizu Isusa i kaţiprst upravlja prema nebu.

- Pretpostavljam daje to prst koji će poslije staviti u Isusovu ranu

nakon njegova uskrsnuća, zar ne?

- To sam i ja pomislio i tako to predoĉio Njezinoj Milosti vojvotkinji

d'Este. Ali Leonardo se mome tumaĉenju nasmijao. Rekao je da mi

fratri nemamo pojma o simbolici te da bi, kad bi htio, mogao naslikati

i samoga Muhameda, a da nitko od nas to ne primijeti.

- To je rekao?

- Donna Beatrice i majstor nasmijali su se, ali nas je to uvrijedilo. Ali

što smo mogli uĉiniti? Zavaditi se sa II Morovom suprugom i

njegovim omiljenim slikarom? Da smo to uĉinili, Leonardo bi sasvim

sigurno na nas svalio krivicu što njegov rad na Posljednjoj večeri

kasni.

Prior je nastavio:

- Zapravo, ja sam njega izazvao. Htio sam mu pokazati kako nisam

tako tup što se tiĉe tumaĉenja simbola kako me prikazao, ali sam

zagazio na teren na koji se nikad nisam smio odvaţiti.

- Što ţelite reći, oĉe?

- Tih sam dana obiĉavao odlaziti u palaĉu Rochetta kako bih

izvještavao vojvodu kako napreduju radovi u Santa Mariji. Nerijetko

bih zatekao donnu Beatrice kako se zabavlja u prijestol-noj dvorani

špilom karata. Slike su prikazivale neobiĉne, privlaĉne likove,

naslikane ţivim bojama. Na njima su se nalazili obješeni ljudi, ţene

koje pridrţavaju zvijezde, fauni, pape, anĊeli s povezom na oĉima,

vragovi... Ubrzo sam doznao da su te karte staro obiteljsko naslijeĊe.

Nacrtao ih je stari milanski vojvoda Filippo Maria Visconti, uz pomoć

condottierea Francesca Sforze 1441. Poslije, kad je potonji preuzeo

vlast nad vojvodstvom, poklonio je taj špil djeci, a jedan primjerak

završio je u rakama Ludovica II Mora.

- I što se dogodilo?

- Vidjet ćete. Jedna od tih karata prikazivala je ţenu odjevenu u

franjevaĉko ruho kako drţi u ruci sklopljenu knjigu. Privukla mije

pozornost jer je halja koju je nosila bila muška. Usto, ĉinilo se daje

trudna. Moţete li to zamisliti? Trudnica odjevena u franjevaĉki habit?

Sve je djelovalo kao izrugivanje. Ne znam zašto, sjetio sam se karte

tijekom te rasprave s Leonardom i odluĉio se pokazati vaţnim. »Znam

Crostuff.net

što predstavlja karta s franjevkom«, rekao sam. Sjećam se da se

donna Beatrice veoma uozbiljila. »Što vi znate?«, frknula je. »To je

simbol koji se odnosi na vas, vojvotkinjo«, rekao sam. To ju je

zaintrigiralo. »Franjevka je okrunjena djeva, što znaĉi da zauzima

poštovan poloţaj istovjetan vašemu. 1 trudna je, što naviješta da će to

blaţeno stanje uskoro nastupiti i kod vas. Ta karta najavljuje ono što

vam je namijenila sudbina.«

- A knjiga? - upitao sam.

- To me je najviše uvrijedilo. Rekao sam daje franjevka zaklopila

knjigu kako bi prikrila ĉinjenicu da se radi o zabranjenu djelu. »A

koje bi to djelo bilo?« upitao me meštar Leonardo. »Moţda

Apocalipsis Nova, s kojom ste vi dobro upoznati«, odgovorio sam uz

dozu sarkazma. Leonardo se ohrabrio i u tom trenutku predloţio

izazov. »Nemate vi pojma«, rekao je. »Oĉito se radi o vaţnoj knjizi.

Jednako vaţnoj kao što je Biblija, ili ĉak vaţnijoj, ali će vas vaš ponos

teologa sprijeĉiti daje ikada upoznate.« Te je dodao: »Do roĊenja

budućeg vojvotkinjina djeteta, ja ću već ubaciti njezine tajne u vaš

Cenacolo. I uvjeravam vas da ih, iako će vam biti pred nosom, nikad

nećete moći proĉitati. U tome će leţati veliĉina moje zagonetke. Kao i

dokaz vaše gluposti.«

19.

Kad ću moći vidjeti Posljednju večeru? - upitao sam priora.

Benedetto se nasmiješio.

- Odmah sad, ako ţelite - rekao je. - Pred vama je. Samo trebate

otvoriti oĉi.

Isprva nisam znao kamo gledati. Jedina slika koju sam mogao

razaznati u mraĉnome refektoriju koji je zaudarao na vlagu i prašinu

bila je ona na juţnome zidu salona. Prikazivala je Mariju Magdalenu,

priljubljenu uz podnoţje Kristova kriţa, kako gorko plaĉe dok je sveti

Dominik zaneseno promatra. Magdalena je kleĉala na pravokutnom

kamenu na kojemu sam uspio proĉitati ime za koje nikad prije nisam

ĉuo: »Io Donatvs Montorfanv R«

- To je djelo majstora Montorfana - Bandello me razriješio sumnji. -

Poboţno, hvalevrijedno djelo, koje je naslikao prije gotovo dvije

godine. Ali nije ono koje ste poţeljeli vidjeti.

Crostuff.net

Prior je zatim pokazao prema zidu suĉelice. Pripovijest o karti i tajnoj

knjizi prikazanoj na njoj toliko su me zaokupili, da sam jedva uspio

odgonetnuti ono što su gledale moje oĉi. Brdo dasaka prekrivalo je

dobar dio sjevernog kuta refektorija. Ipak, slabašno svjetlo koje je

obasjavalo taj kut omogućilo mije da vidim nešto što me skamenilo.

Doista, iza pregrade od kutija i kartona, u prostoru koji je ostavljala

velika drvena skela što se prostirala od zida do zida, nazirala se...

druga prostorija! Trebalo mije neko vrijeme da shvatim kako se radi o

optiĉkoj varci. Ali kakvoj! Posjedani duţ pravokutnoga stola za

blagovanje jednakog onomu koji mije privukao pozornost kad smo

ušli, trinaest ljudskih likova, ţivih izraza lica i pokreta, kao da su

prikazivali kazališno djelo samo za nas. Ali nije se radilo o komediji,

Bog neka mi oprosti; bili su to najstvarniji i najdojmljiviji portreti

našega Gospodina Isukrsta i njegovih uĉenika koje sam ikada vidio.

Istina, neka je lica još trebalo dovršiti, medu njima i ono samoga

Nazarećanina, ali kompozicija je bila gotovo dovršena i... odisala je

ţivotom.

- Dakle? Vidite li je sada? Moţete li razabrati što se nalazi u

pozadini?

Progutao sam slinu prije nego što sam kimnuo. Otac Benedetto,

neobiĉno zadovoljan, njeţno me potapšao po leĊima pozivajući me da

se pribliţimo ĉudesnom zidu.

- Pribliţite se, neće vas ugristi. To je Opus Diaboli na koje sam vas

pokušao upozoriti. Zavodljivo poput zmije iz Raja, jednako je toliko i

otrovno...

Nemoguće je rijeĉima opisati ono što sam u tom trenutku osjetio.

Imao sam dojam da promatram neki zabranjen prizor, zaustavljenu

sliku neĉega što se odigralo petnaest stoljeća prije i što je Leonardo

uspio ovjekovjeĉiti nezamislivom realistiĉnošću. Nisam tada mogao

shvatiti zašto ga je jednooki redovnik nazivao »vraţjim djelom« kad

je djelovalo kao ostavština samih anĊela. Kao opijen, kroĉio sam

zadivljeno prema njemu ne gledajući kamo gazim. Kako sam se

pribliţavao, zid je djelovao sve ţivotniji. Sveti Kriste! Iznenada sam

shvatio funkciju onoga stola postavljenog ispod skele: stolnjak,

pribor, vrĉevi i velike kristalne ĉaše, ĉak i porculanske zdjele bili su

razmješteni na jednak naĉin dva metra poviše, na zidu, nalikujući u

potpunosti originalima. Ali tko su bili uĉenici? Ĉije je crte lica

Crostuff.net

posudio za njihove portrete? Gdje je našao nadahnuće za njihovu

odjeću?

- Ako ţelite, brate Agostino, moţemo se popeti na skelu da promotrite

djelo iz još veće blizine. Ne vjerujem da će majstor Leonardo danas

doći gledati svoj rad...

Naravno da želim, pomislio sam.

- Odmah ćete ustanoviti da, koliko god se pribliţili, nećete je bolje

vidjeti. - Prior se zlobno nasmiješio. - Za razliku od obiĉne slike,

ovdje se dogaĊa nešto potpuno suprotno: ako se previše pribliţite

djelu, gubite osjećaj kompozicije, zavrti vam se u glavi i ne moţete

naći nijedan potez kista koji bi vam pomogao u tumaĉenju slike.

- Još jedan dokaz njegova krivovjerja - zagrmio je jednooki redovnik.

- Taj je ĉovjek vještac!

Nisam znao što reći. Nekoliko trenutaka, moţda i minuta, ne znam,

nisam mogao skinuti pogled s najveliĉanstvenijih likova koje sam

vidio u ţivotu. Doista, ondje nije bilo oznaka, tragova skiciranja ni

struganja špatulom kao ni mrlja od ugljene olovke. Pa što onda? Iako

je bila nedovršena, uz dva apostola tek skicirana na zidu, uz

bezizraţajno lice našega Gospodina i neobojene vanjske rubove

drugih triju likova, slika je već dopuštala promatraĉu da prodre u tu

svetu gozbu. Bandello, svjestan da vrijeme prolazi, potrudio se vratiti

me u stvarnost:

- Recite mi, oĉe Agostino, uz tu oštroumnost kojom ste zadivili oca

Alessandra, još niste uoĉili ništa neobiĉno na djelu?

- Nisam... Ne znam o ĉemu govorite, priore.

- Ma hajdete, oĉe. Nemojte nas razoĉarati. Pristali ste pomoći nam

oko naše zagonetke. Uspijemo li anomalije prikazane na ovome djelu

poistovjetiti sa sadrţajem neke od zabranjenih knjiga, moći ćemo

Leonarda uhititi i optuţiti da opet traţi nadahnuće u apokrifnim

izvorima. Bio bi to njegov kraj.

Prior je zastao na trenutak prije nego stoje nastavio:

- Dat ću vam trag. Niste još uoĉili da nijedan od apostola, ĉak ni sam

Isukrst, nema aureolu? Nemojte mi reći daje to uobiĉajeno u

kršćanskoj umjetnosti!

Mili Boţe! Vicenzo Bandello imao je pravo. Moja glupost bila je

neizmjerna. Bio sam toliko iznenaĊen nevjerojatnom realistiĉnošću

likova, da nisam opazio taj golemi nedostatak.

Crostuff.net

- A što kaţete na euharistiju? - ukljuĉio se jednooki redovnik

razdraţeno. - Ako ovo doista jest Posljednja večera, zašto Isukrst

nema ispred sebe kruh i vino kako bi ih posvetio? Gdje je Sveti gral

koji sadrţava njegovu dragocjenu otkupiteljsku krv? I zastoje njegova

zdjelica prazna? Heretik! Leonardo je heretik!

- Sto insinuirate, braćo? Da se maestro nije pridrţavao biblijskog

teksta pri slikanju ovoga prizora?

Uĉinilo mi se da još ĉujem objašnjenja oca Alessandra u vezi s

portretom Djevice koji je Leonardo bio naslikao za redovnike

samostana San Francesco II Grande. I tada se Toskanac bio oglušio ne

samo na biblijske smjernice nego i na upute svojih mecena. Sljedeće

im je pitanje sigurno djelovalo djetinjasto: -Jeste li ga upitali zašto ju

je naslikao ovako?

- Naravno! - odgovorio je prior. - Nasmijao nam se u lice i opet nas

nazvao naivcima. Kaţe da mu nije zadaća pomagati nam u tumaĉenju

svoje Posljednje večere. Moţete li vjerovati? Lukavac katkad doĊe

ovamo, povuĉe par poteza kistom na nekom od apostola, satima sjedi

i promatra ono što je dotad napravio i jedva se udostoji razgovarati s

braćom u zajednici da bi im objasnio osobitosti svoga djela...

- Barem je obvezan opravdati se nekim odlomkom iz EvanĊelja, zar

ne? - upitao sam već naslućujući odgovor.

- Iz nekog od EvanĊelja? - Pisarevo pitanje odavalo je sarkazam. -

Poznajete ih jednako dobro kao ja, stoga mi recite u kojem se od njih

opisuje Petra kako za stolom drţi bodeţ, ili Judu i Krista kako poseţu

za istom posudom... Nećete naći nijednu aluziju na te prizore. Nikako!

- Zahtijevajte da vam ih objasni!

- Izmotava se. Kaţe da polaţe raĉune samo vojvodi, jer mu on plaća

dnevnice.

- Ţelite reći da ulazi i izlazi iz ove kuće kad poţeli?

- I dovodi kao pratnju koga poţeli. Katkad ĉak i dvorske dame koje

ţeli zadiviti.

- Oprostite mi na otvorenosti, oĉe Benedetto, ali ĉak i uz takvo

neuljudno ophoĊenje prema vama, to nisu argumenti da nekoga

optuţite za krivovjerje.

- Kako nisu? To vam nije dosta? Nije dovoljno imati Krista bez

Boţjeg obiljeţja, Posljednju veĉeru bez euharistije, te svetoga Petra

koji skriva bodeţ kako bi napao Bog zna koga?

Crostuff.net

Benedetto je naborao nos crven od bijesa, srdito gunĊajući zbog mojih

rijeĉi. Prior gaje pokušao umiriti postavivši mi pitanje:

- Ne shvaćate, zar ne?

- Ne - odgovorio sam.

- Ono što vam otac Benedetto pokušava objasniti jest da, iako vam

ovaj prizor djeluje kao veliĉanstven prikaz Posljednje veĉere, moguće

je da to nije u potpunosti. Vidio sam mnoge slikare kako rade na

sliĉnim narudţbama, manje ambicioznima bez sumnje, ali ne mogu

dokuĉiti što to Leonardo ţeli prikazati u mojoj kući - prior je naglasio

mojoj kako bi pokazao koliko ga je sluĉaj pogodio. Zatim je,

uhvativši me za rukave halje, nastavio mraĉnijim tonom: - Silan nas

strah mori, brate, da se II Morov slikar ţeli narugati našoj vjeri i našoj

Crkvi, i ne otkrijemo li kljuĉ za ĉitanje njegova djela, zauvijek će

ostati ovdje, poput vjeĉne poruge našoj gluposti. Zbog toga nam treba

vaša pomoć, oĉe Leyre.

Posljednja reĉenica oca Bandella odjeknula je golemim refektorijem.

Dok mi je on i dalje drţao rukave, jednooki pisar povukao me prema

drugom mjestu pod skelom s koga se moglo vidjeti nekoliko uzvanika

Cenacola.

- Ţelite još dokaza? Dat ću vam još jedan kako biste spalili tog

varalicu!

Slijedio sam ga.

-Vidite li? - zaurlaoje. - Pozorno promotrite.

- Sto bih trebao vidjeti, oĉe Benedetto?

- Leonarda! Koga drugoga? Ne prepoznajete ga? Gad je naslikao sebe

meĊu apostolima. On je drugi zdesna. Nema sumnje: isti njegov

pogled, velike i moćne ruke, ĉak i duga, bijela kosa. Kaţe daje rijeĉ o

Judi Tadeju, ali lik ima njegove crte lica!

- Iskreno govoreći, oĉe, ni u tome ne vidim ništa loše - odgovorio

sam. - I Ghiberti je prikazao sebe na bronĉanim vratima baptisterija u

Firenzi i nije se ništa dogodilo. To je veoma tipiĉno za Toskanu.

- Doista? A zašto je Leonardo jedini za stolom, uz apostola Mateja,

leĊima okrenut našemu Gospodinu? Doista mislite kako to ništa ne

govori? Ni sam Juda Iškariotski ne zauzima tako drsku pozu! Morate

znati - dodao je prijetećim tonom - da sve što ĉini taj vrag od da

Vincija, slijedi neki tajni naum, svrhu.

Crostuff.net

- Onda, ako Leonardo utjelovljuje Judu Tadeja, tko je pravi Matej,

koji je takoĊer okrenuo leĊa našemu Gospodinu?

- To oĉekujemo da ćete nam vi reći! Da ćete identificirati uĉenike, da

ćete nam reći što doista predstavlja ova prokleta Posljednja večera.

Pokušao sam umiriti tog energiĉnog i temperamentnog starca.

- Ali, braćo - rekao sam obraćajući se prioru i njegovu ekscentriĉnu

ispovjedniku. - Kako bih uposlio svoj um u rješavanje ove zagonetke,

morate mi objasniti na ĉemu temeljite svoje optuţbe protiv majstora

Leonarda. Ako ţelite da mu se sudi, ako vam je cilj prekinuti radove

ĉvrstim argumentom, moramo imati nepobitne dokaze, a ne puke

sumnje. Ne moram vas podsjećati daje Leonardo štićenik milanskog

velikaša.

- Sve ćemo vam razjasniti, ne brinite se. Ali prije toga odgovorite nam

na još nešto...

Bio sam zahvalan što opet slušam smireni glas priora, koji se povukao

nekoliko koraka unatrag promotriti Posljednju večeru u cjelini.

- Moţete li reći, samo ga pogledavši, što to točno predstavlja ovaj

prizor?

Zbog njegova sam naglašavanja oklijevao.

- Vi mi recite, oĉe.

- U redu. Ĉini se, radi se o trenutku opisanu u EvanĊelju po Ivanu u

kojem Isus uĉenicima objavljuje da će ga jedan od njih izdati. II Moro

i Leonardo odabrali su veoma pomno taj odlomak.

- Amen duo vobis quia unus vestrum me traditurus est* —

izrecitirao sam napamet.

- Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati. Toĉno.

- Sto vam je u tome ĉudno?

- Dvije stvari - odgovorio je. - Prvo, to što, za razliku od klasiĉnih

Posljednjih veĉera, nisu za mural odabrali trenutak ustanovljenja

euharistije, a drugo... - oklijevao je. - Ovdje izdajnik kao da nije

Juda...

-Ane?

- Pogledajte mural, za Boga miloga - nestrpljivo će Benedetto. -

Preostalo mije samo jedno oko, ali jasno vidim da onaj koji ţeli izdati

Krista, ĉak ga ubiti, jest sveti Petar.

______________________

* Iv 13

Crostuff.net

- Petar? Sveti Petar, kaţete?

- Da, sveti Petar. Onaj ondje - ustrajao je jednooki pisar, pokazujući

mi ga meĊu desetak lica. - Ne vidite kako skriva bodeţ iza leĊa te se

sprema napasti Krista? Ne vidite kako prijeti Ivanu stavivši mu ruku

na vrat?

Starac je gorljivo mrmljao svoje optuţbe, kao da već duţe vrijeme

potajice prouĉava raspored tih likova te je došao do zakljuĉaka koji su

ostalim smrtnicima izmicali. Prior, koji je stajao pokraj njega, s

oklijevanjem je kimnuo:

- A što zapravo mislite o onome apostolu Ivanu? - Naĉin na koji je to

izrekao uzbunio me. -Jeste li vidjeli kako gaje naslikao? Golobrada,

njeţnih i oĉuvanih ruku, s licem Madonne. Zapravo nalikuje ţeni!

Odmahnuo sam glavom, sumnjiĉav. Ivanovo lice nije bilo dovršeno.

Samo se nazirala skica njeţnih, oblih crta lica, gotovo adolescentskih.

-Ţeni? Jeste li sigurni? U EvanĊeljima se ne spominje nijedna ţena na

Veĉeri...

- Vidim da poĉinjete shvaćati - odgovorio je Bandello smirenijim

tonom. - Zbog toga ovu zagonetku treba riješiti veoma hitno.

Leonardovo djelo ukljuĉuje previše dvosmislenosti. Previše

prikrivenih aluzija. Sam Bog zna koliko uţivam u zagonetkama,

umijeću skrivanja poruka na stvarnim ili naslikanim mjestima, ali

rješenje ove ne mogu dokuĉiti.

Primijetio sam da se prior trudi suzdrţati.

- Naravno - dodao je ne ĉekajući odgovor - još je rano da uoĉite sve

nijanse ovog problema. Vratite se ovamo kad god poţelite. Iskoristite

slikarevu odsutnost za to. Sjednite i divite se muralu te ga pokušajte

odgonetnuti dio po dio, jednako kao što smo mi to uĉinili. Za

nekoliko dana obuzet će vas jednaka malodušnost koju mi osjećamo.

Ovaj će mural postati vaša opsesija.

Govoreći to, prior je premetao svoj snop kljuĉeva traţeći onaj pravi.

Veliki i teški, ţeljezni, s tri jeziĉca u obliku latinskog kriţa.

- Zadrţite ga. Postoje samo tri primjerka. Jedan ima Leonardo i ĉesto

ga posuĊuje svojim uĉenicima. Drugi ĉuvam ja, a treći je sada u vašim

rukama. I obratite se Benedettu ili meni zatreba li vam kakvo dodatno

objašnjenje.

Crostuff.net

- Nema sumnje - dodao je jednooki redovnik - bit ćemo vam od veće

pomoći nego knjiţniĉar.

- Smijem li vas upitati što oĉekujete od ovog inkvizitora koji vam je

sad na raspolaganju?

- Da naĊete potpuno i uvjerljivo tumaĉenje Posljednje večere. Da

otkrijete, ako postoji, tu knjigu na kojoj je rekao da se temelji. Da

odredite radi li se ili ne o heretiĉkom tekstu poput Apocalipsis Nove,

te da ga, ako je tomu tako, pritvorite.

- Zauzvrat - prior se nasmiješio - pomoći ćemo vam oko vaše

zagonetke. Iako nam zapravo još niste rekli kako glasi.

- Traţim ĉovjeka koji je napisao ove stihove. Rekavši to, pruţio sam

im kopiju Oculos ejus dinumera.

20.

Bernardino Luini gotovo se nije usuĊivao pogledati iznad štafelaja.

Iako više nije bio mladić te je već poodavno prešao tridesetu, ta vrsta

posla uvijek gaje uznemiravala. Nikad nije upoznao ţenu, moţda je

bio jedini u cehu koji to nije uĉinio, i Bogu je prisegnuo kako nikad ni

neće. Bio je to obećao i ocu netom stoje napunio ĉetrnaest godina, te

još prije svomu uĉitelju kada je kao šegrt primljen u najprestiţniju

bottegu u Milanu. Ipak, sada se kajao. Ĉinjenica je daje kći Crivellija

dva tjedna stavljala na kušnju njegovu kolebljivu narav. Gola, zlatnih

uvojaka koji su joj padali niz obje strane tijela, uspravljena na rubu

sofe i plavih oĉiju prikovanih za strop, ta je Šesnaestogodišnja

grofiĉica predstavljala ţivo oliĉenje ţudnje. Svaki put kad bi se

pomaknula iz svoje anĊeoske poze i pogled usmjerila u njega,

Bernardino se osjećao kao da umire.

- Majstore Luini - glas donne Lucrezije obratio mu se potiho, kao da

ga i ona mami. - Sto mislite kad će biti gotov djetetov portret?

- Uskoro, poštovana grofice. Veoma skoro.

- Ne zaboravite da rok za naš ugovor istjeĉe idući tjedan -ustrajala je.

- Dobro to znam. Nijedan drugi datum nije mi toliko na pameti kao

taj.

Afroditina majka ĉesto je nadzirala sesije poziranja. Ne da nije

vjerovala Bernardinu, ĉovjeku neokaljana ugleda kojega se rijetko

moglo vidjeti da radi izvan nekog samostana, ali mnogo je toga ĉula o

Crostuff.net

nezasitnosti svećenstva, ĉak i onoj samoga pape, da joj se nije ĉinilo

naodmet nadgledati te susrete. Osim toga, Bernardino je bio veoma

privlaĉan muškarac, moţda pomalo ţenskast, i jedini gospodin kojega

je njezin muţ puštao ući ne strahujući za njezinu ĉast. Grof je i te

kako imao razloga za nepovjerljivost: glasine o sentimentalnoj vezi

njegove prekrasne supruge i vojvode već su neko vrijeme kruţile.

Mnogi su ţudjeli za Lucrezijom. Bila je slobodna ţena koju bi svaka

novina oduševljavala. A Elena, njezina kći, već se ĉinila kao majĉina

dostojna nasljednica.

- Nije li prekrasna? - primijetila je grofica ponosno. - Ta njezina prsa

poput jabuka, tako ĉvrsta, tako tvrda... Ne moţete ni zamisliti,

majstore, koliko je muškaraca poludjelo za njima.

Poludjelo? Slikar je teškom mukom obuzdao drhtanje kista. Njegovo

je platno već sadrţavalo gotovo sve pojedinosti Eleni-na tijela: iako ju

je zamišljao tamnije i duţe kose, koja pada preko trbuha milujući ga i

skrivajući od pogleda ĉudesan kutak uţitaka kojih se umjetnik bio

zauvijek odrekao.

- Ono što ne razumijem, maestro, jest zašto ste odabrali temu Marije

Magdalene za portret moje kćeri, pogotovo u ovom trenutku. Kao da

ţelite privući pozornost Svetog oficija. Osim toga, sve su Magdalene

ojaĊene, sjetne ţene. A ne znam ni što misliti o onoj uţasnoj lubanji u

njezinim rukama...

Bernardino je odloţio kist na paletu i okrenuo se prema donni

Lucreziji. Poslijepodnevna svjetlost padala je na njezin otoman,

istiĉući sada već donekle mu poznate oblike: plavi i kovrĉavi uvojci

bili su jednaki Eleninima; naglašene jabuĉice, jednake vlaţne i pune

usne. I jednake, jedre grudi pulsirale su ispod tijesnog steznika od

nizozemskog platna. Gledajući je ondje ispruţenu, mogao je shvatiti

nezasitnu poţudu II Mora za takvom ljepotom, i jedva da je obraćao

pozornost na njezino ĉavrljanje o Inkviziciji.

- Grofice - rekao je - podsjećam vas da ste dali odriješene ruke

uĉitelju Leonardu da odabere temu te vam pošalje uĉenika kojega

odabere.

- Tako je. Prava je šteta stoje on sam toliko zauzet tim dosadnim

Cenacolom.

Crostuff.net

- Sto da vam kaţem? Uĉitelj me zamolio da naslikam Magdalenu i to i

ĉinim. Osim toga, budući da gaje on odabrao, taj bi motiv trebao

ispuniti ponosom vašu obitelj.

- Ponosom? Nije li Marija Magdalena bila kurva? - uzviknula je. -

Zašto nije odredio da naslikate obiĉan portret moje kćeri, poput onoga

što gaje vaš uĉitelj naslikao za mene? Zašto ustraje na tome da

stigmatizira moju obitelj mrljom koja nas prati već stoljećima?

Bernardino Luini zašutio je. Obitelj Crivelli pripadala je

venecijanskome klanu koji je vidio i boljih dana, a sada je,

po-uzdajući se u umijeće Leonardova ateljea, vjerovala da je moguće

naći dobru priliku za svoju kćer s pomoću portreta koji bi slavio

njezine vrline. A s ovakvom Magdalenom, to im neće biti teško.

Zapravo, njihova je tanka lisnica, a ne izriĉita ţelja, bilo ono što je

maestru omogućilo slobodu da odabere temu za platno. Leonardo nije

prokockao prigodu. Bernardino je suspregnuo smiješak sjetivši se

Toskanĉeve lukavosti. Donna Lucrezia godinama je pozirala u

njegovoj bottegi na korzu Magenti, udahnjujući ţivot nekima od

njegovih najpoznatijih slika. Ako je sada odluĉio naslikati njezinu

kćer kao Isusovu miljenicu, bilo je to zato što ju je kanio ubrzo uputiti

u svoje tajne.

Ne bez razloga. Lucrezia je bila posljednji predstavnik duge loze ţena

za koje se vjerovalo da su baštinice Marije iz Magdale, ţena njeţnih i

jasnih crta lica koje su generacijama nadahnjivale pjesnike i slikare i

koje nisu uvijek bile svjesne naslijeĊa koje su prenosile.

Luini je povukao još nekoliko poteza kistom nastojeći izbjeći zarazni

Elenin smiješak. Nakon nekog je vremena, zamišljen, nastavio

razgovor:

- Vjerujem da ste se prenaglili u sudu, gospo. Marija Magdalena. ..

Sveta Marija Magdalena - ispravio se odmah - bila je ţena hrabrija od

većine. Nazvali su je casta meretrix, kreposna prostitutka, i za razliku

od ostatka uĉenika, koji su, izuzev Ivana, pobjegli iz Jeruzalema kada

su razapeli našeg Gospodina, ona ga je pratila do samoga vrha

Golgote. U tome se, gospo, krije objašnjenje za lubanju koju vaša kći

drţi. Usto, Mariji Magdaleni Isukrst se prvoj ukazao nakon stoje

uskrsnuo, pokazujući tako svoju duboku naklonost prema njoj.

- Što mislite zastoje to uĉinio?

Luini se zadovoljno nasmiješio.

Crostuff.net

- Kako bi nagradio njezinu hrabrost, naravno. Mnogi od nas vjeruju

daje uskrsli Isus tada povjerio Mariji Magdaleni veliku tajnu. Marija

mu je dokazala daje bila dostojna te ĉasti, te se mi, svaki put kada je

slikamo, nastojimo isto tako pribliţiti tom objavljenju.

- Sad kad ste to spomenuli, i ja sam takoĊer ĉula majstora Leonarda

govoriti o toj tajni, iako je izbjegavao prevelika objašnjenja. Vaš je

uĉitelj doista ĉovjek prepun zagonetki.

- Mnogi ljudi - moja gospo - samu pamet smatraju misterijem. Moţda

vam je odluĉi povjeriti jednoga dana. Ili će moţda odabrati vašu kćer

za pouzdanicu...

- S tim je ĉovjekom sve moguće. Poznajem ga otkako je 1482. došao

u Milano i njegove me spletke ne prestaju iznenaĊivati. Tako je

nepredvidiv...

Lucrezia je zastala na trenutak, kao da se prisjeća starih uspomena.

Zatim je s gorljivim zanimanjem upitala:

- Nije li, sluĉajno, vama znana tajna Marije Magdalene? Luini je opet

svrnuo pogled na platno.

- Razmislite o ovome, gospo: Kristovo istinsko uĉenje ljudskomu

rodu moglo je doći k nama tek nakon što je Gospodin nadvladao tešku

kušnju svoje Muke i uskrsnuo uz pomoć Vjeĉnoga Oca. Samo je tada

bio potpuno siguran u postojanje Nebeskoga kraljevstva. A kada se

vratio iz mrtvih, koga je prvoga zatekao? Mariju Magdalenu, jedinu

koja je imala hrabrosti ĉekati ga, oglušivši se o naredbe i sinedrija i

Rimljana.

- Mi ţene uvijek smo bile hrabrije od muškaraca, maestro Luini.

- Ili nesmotrenije...

Elena je ostala nijema, s uţitkom slušajući razgovor. Da iza nje nije

bio dobro naloţen kamin, davno bi već bila pokupila prehladu.

- Divim se jednako kao i vi ustrajnosti ţena, grofice - rekao je

Bernardino, ponovno uzevši kist u ruke. - Zbog toga biste trebali znati

daje Marija Magdalena nakon te objave iskazivala još izvanrednije

vrline.

- Doista?

- Ako vam jednog dana budu otkrivene, vidjet ćete koliko su vjerno

prikazane na portretu vaše Elene. Tada ćete biti više nego zadovoljni

ovim platnom.

- Majstor Leonardo nikad mi nije spominjao te vrline.

Crostuff.net

- Uĉitelj Leonardo je veoma oprezan, gospo. Vrline Marije

Magdalene vrlo su delikatno pitanje. Ĉak su i uplašile uĉenike u

vrijeme Našega Gospodina. Ni sami evanĊelisti nisu nam htjeli otkriti

mnogo o njima!

Grofiĉine oĉi bljesnule su zlobno:

- Naravno! Jer je bila kurva!

- Marija nikad nije napisala ni retka. Nijedna ţena iz onoga vremena

nije to uĉinila - nastavio je maestro Luini, zanemarivši njezino

bockanje. - Zbog toga, onaj tko ţeli doznati više o njoj, mora slijediti

Ivanove korake. Kao što sam vam rekao, ljubljeni Ivan jedini se

dostojno ponio kad su razapeli Isusa. Onaj tko se divi Magdaleni, isto

se tako divi i Ivanu i njegovo EvanĊelje smatra najljepšim od ĉetiriju

EvanĊelja.

- Oprostite što ustrajem, ali u kolikoj je mjeri Marija Magdalena bila

posebna u Kristovim oĉima, maestro Luini?

- Toliko da ju je poljubio u usta pred svojim uĉenicima. Donna

Lucrezia trgnula se. Njezin je steznik zaškripao stisnuvši joj grudi.

- Što ste rekli?

- Pitajte Leonarda. On poznaje knjige u kojima se navode te tajne.

Samo on zna kako je doista izgledao Ivan, ili Petar, ili Matej... ĉak i

Marija Magdalena. Još niste vidjeli njegovo veliĉanstveno djelo u

samostanu Santa Maria?

-Jesam, naravno da sam ga vidjela - odgovorila je mrzovoljno,

prisjetivši se opet da zbog Cenacola nije Leonardo bio taj koji se sada

nalazio u njihovoj kući. - Bila sam ondje prije nekoliko mjeseci.

Vojvoda mi je htio pokazati kako napreduje djelo njegova omiljenog

slikara, i oĉarao me veliĉanstvenom izvedbom tog murala. Sjećam se

kako je još trebalo dovršiti lica nekih apostola i nitko u samostanu

nije nam znao reći kada će biti gotov.

- Nitko ne zna, istina je - sloţio se Luini. - Uĉitelj Leonardo ne moţe

naći modele za neke apostole. Ako je ĉak uz tolika zlobna lica na

dvoru teško naslikati Judinu izopaĉenost, moţete zamisliti koliko je

teško naći ĉisto i karizmatiĉno lice poput Ivanova. Ne moţete ni

naslutiti kolika je lica uĉitelj morao pregledati kako bi pronašao neko

koje odgovora ljubljenomu uĉeniku! Leonardo silno pati svaki put kad

naiĊe na ovakvu zapreku zbog koje neizbjeţno kasni.

Crostuff.net

- Odvedite mu onda moju kćer! - nasmijala se. -1 neka po-sjedne

Mariju Magdalenu za stol umjesto Ivana!

Smijući se, grofica Crivelli ustala je s otomana šireći oblak parfema

koji ju je slijedio posvuda po palaĉi. Uzvišena drţanja, prišla je

slikaru sleĊa i svoju njeţnu ruku poloţila na njegovo rame.

- Dovoljno ĉavrljanja za danas, maestro. Dovršite portret što prije i

primit ćete ostatak plaće. Imate još najmanje dva sata svjetlosti prije

nego što zaĊe sunce. Iskoristite ih.

- Da, gospo.

Cipele donne Lucrezije odzvanjale su po ploĉicama, a zatim utihnule.

Elena nije ni treptala. Sjedila je i dalje ispred njega, veliĉanstvena,

ruţiĉaste i ĉiste koţe koju su nedavno obrijale njezine dvorkinje. Kad

je bila sigurna da se majka povukla u svoje odaje, skoĉila je na

otoman.

- Da, da, maestro! - Zapljeskala je, ispustivši lubanju koja se

otkotrljala do podnoţja kamina. - Uĉinite to! Upoznajte me s

Leonardom! Upoznajte me s njime!

Luini ju je promatrao iza zaklona svoga platna.

- Doista ga ţelite upoznati? - prošaptao je nakon stoje povukao još

nekoliko poteza kistom, ne mogavši više hiniti ravnodušnost.

- Naravno da ţelim! Sami ste maloprije rekli da će meni moţda otkriti

svoju tajnu...

- Ali upozoravam vas: moţda vam se uopće ne svidi ono što vidite,

Elena. On je ĉovjek teške naravi. Djeluje rastreseno, ali zapravo sve

opaţa preciznošću zlatareva oka. Moţe odrediti koliko je latica na

cvijetu koji pogleda krajiĉkom oka, i prouĉava sve do najsitnije

pojedinosti, tjerajući svoje pomoćnike na oĉaj.

Mlada se grofica nije obeshrabrila:

- To mi se sviĊa, maestro. Napokon muškarac koji vodi raĉuna o

detaljima!

- Da, da, Elena. Ali, ako ću biti iskren, njemu ţene nisu pretjerano

drage...

- Oh! - ton razoĉaranja pojavio se u njezinu glasiću. - To kao daje

pravilo meĊu slikarima, nije li tako, maestro?

Slikar se još više šćućurio iza platna kada je njegov model ustao i

pokazao se u punoj ljepoti. Iznenadni val vrućine zarumenio mu je

lice, a grlo mu se osušilo.

Crostuff.net

- Zašto... Zašto to kaţete, Elena?

Ona se uspela na sofu kako bi ga vidjela iznad štafelaja. Tijelo joj je

zadrhatalo od zadovoljstva.

- Zato što me već deset dana slikate golu, vi i ja zakljuĉani smo u ovoj

sobi, a niste ni pokušali pribliţiti mi se. Moje dvorske dame kaţu da

to nije normalno, ĉak se pitaju, lukavice stare, niste li moţda

castratus.

Luini nije znao što odgovoriti. Podigao je pogled kako bi susreo

njezin i zatekao se dva pedlja od njezina lica, udišući miris nardova

ulja, dok su mu koţom prolazili trnci. Nikad nije uspio objasniti ono

stoje uslijedilo: soba se poĉela vrtjeti oko njega, a snaţna, neobiĉna

sila koja je izvirala iz njegove utrobe u potpunosti gaje nadvladala.

Bacio je kist i paletu po strani i privukao malenu groficu k sebi. Dodir

njezina mlada tijela snaţno gaje uzbudio.

-Jeste li... djevica? - oklijevao je.

Nasmijala se.

- Nisam. Više nisam.

I nagnuvši se nada njim, poljubila ga je njemu nepoznatom strašću.

21.

Kao što je otac Bandello bio predvidio, Posljednja večera uskoro se

pretvorila u moju opsesiju. Samo tog subotnjeg popodneva, s kljuĉem

u ruci, posjetio sam je ĉetiri puta prije zalaska sunca. Uĉinio sam to

nakon što sam se uvjerio daje mjesto i dalje prazno. Vjerujem,

zapravo, da su me upravo tog dana u zajednici poĉeli zvati otac

Trottola, što znaĉi zvrk. Imali su svoje razloge. Uvijek kad bi koji

redovnik naletio na mene, zatekao bi me gotovo omamljena, kako

lutam u blizini refektorija, uz isto i uporno pitanje na usnama: - Je li

netko vidio maestra Leonarda?

Pretpostavljam da sam došao u samostan u najgorem trenutku da ga

vidim. Pripreme za pogreb promijenile su gradske navade, posebno

one samostana Santa Maria delle Grazie. Dok smo otac Alessandro i

ja razbijali glavu kako bismo odgonetnu-li Gataoĉevu zagonetku,

ostala su se braća pripremala za idući dan. Već je trinaest dana bilo

proteklo od vojvotkinjine smrti i njezino balzamirano tijelo poĉivalo

je u lijesu od drveta akacije u obiteljskoj kapelici dvorca. Izaslanstva

Crostuff.net

kraljevstava pozvanih na pogreb nestrpljivo su miljela vojvodinom

tvrĊavom i samostanom u potrazi za novostima o obredu.

Iskreno govoreći, nisam bio svjestan sve te silne zbrke sve do

nedjeljna jutra 15. sijeĉnja i blagdana svetog Maura. Zahvalio sam

nebu što me zvonjava zvona probudila rano. Bio sam loše spavao,

veoma nemirno; sanjao sam dvanaestoricu muškaraca s Cenacola,

kako ĉavrljaju i kreću se oko Mesije. Već sam gotovo mogao pogoditi

mraĉne nakane svakoga od njih, ali osjećao sam kako vrijeme da

otkrijem njihove tajne nije na mojoj strani. Te je nedjelje donna

Beatrice trebala biti pokopana u tek dovršenu panteonu obitelji

Sforza, i bilo je vjerojatno da će se Gatalac, koji nas je toliko puta

upozoravao na nju, odluĉiti pojaviti u samostanu.

Poslije ranojutarnje molitve uputio sam se prema refektoriju. To će

bez sumnje biti jedini trenutak u kojem ću se moći povući u njegovu

ugodnu samoću. Opet ću uroniti u poteze ţivih boja majstora

Leonarda i zamišljati kako njegov tajanstveni zadatak nije bio oslikati

taj zid, nego spasiti na njemu, djelić po djelić, kirurškom preciznošću,

ĉaroban prizor koji su ispod ţbuke urezali sami anĊeli.

Bio sam utonuo u te tlapnje, kada sam skrenuvši na zapad u Klaustru

mrtvih ugledao kako ulazna vrata koja su štitila blagovaonicu zjape

širom otvorena. Dvojica muškaraca, koje nikad prije nisam vidio,

vodila su ţiv razgovor na pragu.

- Jeste li ĉuli za knjiţniĉara? - ĉuo sam da pita onaj meni bliţi. Bio je

odjeven u crvene hlaĉe, zakopĉani prsluk na ţute i bijele pruge, i imao

je lice kerubina sa zlatnim kovrĉama. Ĉuvši ih kako razgovaraju o ocu

Alessandra, navukao sam kapuljaĉu i, pretvarajući se da sam

zadubljen u nešto drugo, odluĉio slušati sa sigurne udaljenosti.

- Nešto mi je ispriĉao uĉitelj - odgovorio je drugi; vitak, tamnoput

mladić, atletski privlaĉne graĊe. - Kaţu da je veoma uzrujan, i svi

strahujemo da moţe uĉiniti kakvu glupost.

- Logiĉno je. Predugo već posti... Mislim da gubi razum.

- Razum?

- Nedostatak hrane sigurno izaziva halucinacije. Opsjednut je time da

će ga razotkriti i udaljiti od knjiga. Trebali ste ga vidjeti kako je sinoć

drhtao od straha. Kao trska na vjetru.

Crostuff.net

Snaţnije mladić pogledao tada u mome smjeru, prisilivši me da

ubrzam korak ako nisam htio da me otkriju. Uspio sam još ĉuti

nekoliko posljednjih rijeĉi.

- Udaljiti ga od knjiga? Nemoguće - zakljuĉio je. - Sumnjam da bi se

usudili uĉiniti takvo što. Predobro je obavijao svoj posao da bi

zasluţio takvu kaznu.

- Onda se slaţeš sa mnom?

- Naravno. Post će ga na kraju doći glave.

Razgovor kojemu sam svjedoĉio pobudio je u meni oprez. Nije bilo

normalno da o neĉemu tako intimnome, tako povjerljivom, poput

posta oca Alessandra razglabaju dvojica svjetovnjaka koji ne

pripadaju zajednici. Poslije sam doznao daje muškarac u crvenim

hlaĉama bio Salaino, Leonardov omiljeni uĉenik i štićenik, a

crnomanjasti mladić da je bio plemić koji se nadao postati slikarom

imena Marco d'Oggiono. Kao što me Bandello bio upozorio, ĉesto su

se sluţili kljuĉem refektorija. Gotovo su ga uvijek otkljuĉavali kako bi

pripremili mješavine boje za majstora ili njegov pribor. Ali što su

radili ondje u nedjelju, netom prije pogreba donne Beatrice i to

sveĉano odjeveni? Kako to da su razgovarali o ocu Alessandru tako

prostodušno i bili toliko upućeni u njegove navade? I na temlju ĉega

su ustvrdili da je zabrinut? Zaintrigiran, prošao sam pokraj njih u

smjeru stubišta knjiţnice pokušavajući ne privući preveliku pozornost.

Moj um nije prestajao izbacivati pitanja: Gdje je dovraga knjiţniĉar

bio prethodne noći? Je li se doista susreo s majstorom Leonardom? I

zašto? Nije li u našim razgovorima otvoreno kritizirao meštra? Sada je

odjednom njegov prijatelj?

Niz leĊa su mi prostrujali trnci. Posljednji sam put razgovarao s ocem

Alessandrom prethodnoga dana, za veĉernje molitve. Pokazao mi je

rukopise koje je Leonardo bio prouĉavao u samostanskoj knjiţnici,

dok sam ja pokušavao meĊu njima prepoznati zaklopljenu knjigu koju

je opat vidio na kartama donne Beatrice. Iskreno govoreći, ni u

jednom trenutku nisam primijetio ikakvu promjenu njegova

raspoloţenja. Na neki je naĉin u meni pobudio saţaljenje. Redovnik

koji me najsrdaĉnije primio, koji mi je pomagao od prvog dana kad

sam kroĉio u samostan Santa Maria, bio je jedan od rijetkih koji nije

bio svjestan onoga što se ondje kuha.

Crostuff.net

Tog sam popodneva osjetio griţnju savjesti i na kraju mu priznao sve

što sam znao o Leonardu i izazovu odgonetanja Cena-cola. Dugovao

sam mu to.

- Ono što ću vam ispriĉati - upozorio sam ga - nikad ne smije izaći iz

vaših usta...

Knjiţniĉar me zaĉuĊeno promatrao.

- Priseţete li?

- Na Krista.

Kimnuo sam, zadovoljan.

- U redu je. Prior vjeruje da je u muralu refektorija meštar Leonardo

skrio tajnu poruku.

- Tajnu poruku? Na Posljednjoj večeri?

- Prior sumnja da se radi o neĉem što krši uĉenja Svete Crkve.

Vjerovanje koje je meštar Leonardo mogao preuzeti iz neke od knjiga

koje ste mu vi pribavili.

- Koje? - nestrpljivo je upitao.

- Mislio sam da ćete vi to znati.

-Ja? Maestro je zatraţio mnogo naslova iz naše knjiţnice.

- Koje toĉno?

- Bilo ih je veoma mnogo... - kolebao se. - Ne znam. Moţda ga je

zaintrigirao De Secretis Artis et Naturae Operibus*

- De Secretis Artis?

- Radi se o jednom rijetkom franjevaĉkom rukopisu. Ako se ne varam,

za njega je ĉuo od fra Amadea Portugalskog. Sjećate li ga se?

- Autor Apocalipsis Nove.

- Upravo on. U toj knjizi engleski redovnik Roger Bacon, slavni

izumitelj i pisac kojega je Sveti oficij optuţio za krivovjerje i

zatvorio, objašnjava dvanaest razliĉitih naĉina na koje se u neko

umjetniĉko djelo moţe skriti poruka.

- Radi se o vjerskom tekstu?

- Ne, zapravo je više struĉan.

- Koja mu je još knjiga mogla posluţiti kao nadahnuće? - ustrajao

sam.

Otac Alessandro pogladio se po bradi razmišljajući. Nije mi djelovao

uzrujan ni uznemiren zbog mojih pitanja. Bio je jednako usluţan kao

uvijek, gotovo kao da ga moje priznanje o Leonardu nije ni najmanje

pogodilo.

Crostuff.net

_____________________

To djelo zapravo nije objavljeno do 1542., kada se Parižanin

Claudio Celestino odlučio tiskati ga. Prethodno je kružilo veoma

zatvorenim krugovima, uvijek u obliku rukopisa. Jedan je

primjerak sačuvan u knjižnici Santa Marije delle Grazie.

- Dopustite mi da razmislim - promrmljao je. - Moţda se posluţio

ţivotima svetaca fra Jacobusa de Voraginea... Da. Moţda je ondje

našao ono što vas zanima.

- U djelima ĉuvenoga biskupa iz Genove? - upitao sam zaprepašten.

- Doista je to bio, prije više od tri stotine godina.

- A kakve veze ima De Voragine sa skrivenom porukom u Cenacolu?

- Ako takva poruka postoji, te bi knjige mogle sadrţavati kljuĉ za

njezino odgonetanje - oĉi suhonjavoga fra Alessandra su se sklopile,

kao da se pribire. - Otac Jacobus de Voragine, dominikanac poput nas,

prikupio je na Orijentu što je više informacija mogao o ţivotima prvih

svetaca, kao i o uĉenicima Našega Gospodina. Njegova su otkrića

oduševila meštra Leonarda.

Nabrao sam obrve, sumnjiĉav.

- Na Orijentu?

- Ne ĉudite se, oĉe Leyre - nastavio je. - Pojedinosti koje ta knjiga

sadrţava nisu baš kanonske.

- Nisu?

- Ne. Crkva nikad ne bi prihvatila tvrdnje fra Jacobusa o stupnju

srodstva izmeĊu Dvanaest apostola. Jeste li znali, na primjer, da su

Simun i Andrija bili braća? Moţda to objašnjava zašto ih je Leonardo

naslikao kao blizance na zidu refektorija.

- Doista?

-Jeste li znali i da De Voragine navodi kako su Jakova mnogi za

ţivota zamijenili za samoga Krista. I niste li primijetili njegovu

golemu sliĉnost s Isusom na Cenacolu?

- Onda je Leonardo proĉitao to djelo - rekao sam, i dalje nesiguran.

- I više od toga. Prouĉio gaje u tanĉine. A prema onomu što

sugerirate, prouĉio gaje s više zanimanja nego djelo Rogera Bacona.

Vjerujte mi.

Crostuff.net

Time je otac Alessandro završio naš posljednji razgovor. Zbog toga

sam, kad sam ĉuo Toskanĉeve uĉenike kako govore da se knjiţniĉar

bio sastao s Leonardom te iste noći, zadrhtao.

Njihova je nenadana neopreznost ne samo potvrdila da mi je

knjiţniĉar skrivao nešto tako vaţno kao stoje prijateljstvo s Le-

onardom, nego i da me onaj kojega sam smatrao jedinim prijateljem u

Santa Mariji izdao. Ali zašto?

22.

Posvuda sam tragao za knjiţniĉarem. Na njegovom stolu i dalje su

leţala dva sveska biskupa De Voraginea koje mi je bio pokazao

prethodnoga popodneva. Velikim ispupĉenim slovima bili su napisani

autorovo ime i latinski naslov knjige: Legendi di Sancti Vulgati

Storiado. Ipak, od druge knjige, one o tajnim umijećima oca Bacona,

nije bilo ni traga. Ako ju je otac Alessandro ĉuvao u svojoj zbirci,

sigurno ju je drţao na sigurnome.

Jesam li ja umišljao stvari ili je knjiţniĉar pokušao skrenuti moju

pozornost s te knjige? Zašto?

Pitanja su se gomilala. Otac Alessandro morao mije objasniti neke

stvari. Ipak, koliko god ga traţio u crkvi, u kuhinji ili zgradi s

ćelijama, nitko mi nije znao reći gdje se nalazi. Nisam mogao ni

previše insistirati. Uza sve brojnije mnoštvo koje je pristizalo u Santa

Mariju kako bi izbliza vidjelo pogrebnu povorku, nije bilo teško

izgubiti knjiţniĉara iz vida. Znao sam da ću prije ili poslije naletjeti

na njega i da će mi tada razjasniti kog se vraga ondje dogaĊa.

Oko deset ujutro trg ispred crkve i cijela ulica koja je Santa Mariju

dijelila od dvorca bili su ispunjeni tihim mnoštvom. Svi su odjenuli

svoje najbolje ruho i nosili svijeće i suho palmino lišće kojima će

mahati pri prolasku vojvotkinjina lijesa. Nije više mogla stati ni igla.

U crkvi je, naprotiv, prema vojvodinoj izriĉitoj ţelji ulaz bio dopušten

samo uzvanicima i izaslanstvima. Ispod galerije bila je podignuta

platforma presvuĉena u baršun i ukrašena zlatnom uţadi s rojtama na

krajevima, odakle će II Moro i njegovi ljudi od povjerenja uputiti

svoje molitve. Cijelo je podruĉje bilo pod nadzorom vojvodine

osobne straţe i samo su redovnici Santa Marije uţivali odreĊenu

slobodu ulaska i izlaska iz crkve.

Crostuff.net

Uputio sam se k crkvenoj laĊi ne toliko u nadi da ću nabasati na oca

Alessandra, koliko zbog pomisli da ću prvi put vidjeti majstora

Leonarda. Ako su njegovi pomoćnici tog jutra bili otvorili refektorij,

bilo je za oĉekivati da njihov mentor nije daleko od njih.

Osjećaj me nije prevario.

Kad je odzvonilo jedanaest sati, tišinu u hramu Santa Marije

poremetilo je iznenadno komešanje. Glavna vrata, smještena ispod

najveće rozete, otvorila su se uz veliki štropot. Vani su se oglasile

trube najavljujući dolazak II Mora i njegove pratnje. Obavijest je

izazvala tiho strahopoštovanje meĊu vjernicima kojima je bio

dopušten ulazak. U tom je trenutku desetak muškaraca stroga izraza

lica i praznih pogleda, zaogrnutih dugim plaštevima i ukrasima od

crnog krzna, ušlo u crkvu ratniĉkim korakom u smjeru

propovjedaonice. Tad sam ga ugledao. Iako se nalazio na kraju,

maestro Leonardo isticao se poput Golijata meĊu Filistejcima. Ali nije

mi samo njegova visina privukla pozornost. Toskanac, za razliku od

ostale gospode odjevene u brokat protkan dragim kamenjem i svilene

ogrtaĉe, bio je u bijelom od glave do pete, imao je dugu, svijetlu

bradu, pomno podrezanu, koja mu je padala preko prsa, i dok je

hodao, gledao je sjedne na drugu stranu, kao da meĊu okupljenima

traţi poznata lica. Njegova je pojava sliĉila nekoj utvari iz prošlosti. U

usporedbi s II Morom, koji je hodao tri koraka ispred, tamne koţe i

kose crne poput ugljena i ošišane na zdjelu, i koji je bio sušta

suprotnost uznositoj pojavi giganta. Sve su oĉi bile uperene u

Leonarda. Barjaktari i paţevi razliĉitih kraljevskih kuća koje su

prisustvovale pokopu, prije bi uoĉili njegovu pojavu nego onu samoga

Ludovica. A, ipak, ĉinilo se da Toskanac to uopće ne zamjećuje.

- Dobro došli u kuću Gospodinovu - pozdravio ih je s oltara prior

Bandello, okruţen redovnicima odjevenima prikladno za tu prigodu.

Pokraj njega nalazili su se milanski nadbiskup, predstojnik

franjevaĉkog reda te desetak dvorskih svećenika.

II Moro i njegova svita prekriţili su se i smjestili na za njih

rezervirana mjesta. Gotovo istovremeno skupina glazbenika s grbom

obitelji Sforza, ulazila je u hram najavljujući dolazak lijesa.

Maestro Leonardo, na nogama u trećem redu podija, gledao je

tjeskobno na sve strane i brzo biljeţio Bog zna što ujedan od notesa

koje je uvijek nosio sa sobom. Ĉinilo mi se da poklanja jednaku

Crostuff.net

pozornost licima u mnoštvu, kao i zvuku orgulja Santa Marije ili

vijorenju zastava razliĉitih izaslanstava. Netko mije bio rekao da gaje

prethodnog popodneva zadivio let ĉetiri stotine golubica koje su

pustili na slobodu na Piazzi del Duomo, te daje s uţitkom slušao

pucnjeve topova s gradskih zidina koje je nuncij Njegove Svetosti

naredio u ĉast pokojnici. Za njega je sve bilo vrijedno promatranja.

Sve je u sebi sadrţavalo tragove tajnog nauka ţivota.

Naravno, nisam bio jedini koji je promatrao njegove kretnje tijekom

obreda. Oko mene ljudi su mrmljali o Toskancu. Što sam više

promatrao njegove plave oĉi i uznosito drţanje, u meni je rasla

potreba da ga upoznam. Prvo Gatalac, a zatim i otac Bandello u meni

su produbili tu ţeĊ kojom sam sad izgarao.

Uzvanici nisu baš pomogli utaţiti moj nemir. Šaputali su poput

papigica o posljednjoj Toskanĉevoj ekscentriĉnosti: dovršetku traktata

o slikarstvu u kojemu je ocrnio druge pjesnike i kipare kako bi slavio

nadmoć svog slikanja. Njegov je povlašteni um trošio vrijeme na

raznorazne pothvate, od toga da razonodi vojvodu kako bi mu olakšao

bol, do projektiranja pomiĉnih mostova, tornjeva za napad koji bi se

pomicali bez konja ili dizalica za istovar brodova s vunom u

naviglima*

Da Vinci, duboko zamišljen, kao da nije primjećivao strasti koje je

budio. Sada je u svoju biljeţnicu ĉrĉkao skicu neobiĉne odore koju je

vojvoda odjenuo za tu prigodu: prekrasan ogrtaĉ od crne svile,

razrezan na raznim mjestima, kao da gaje svojim rukama razderao.

_______________________

Umjetni kanali koji presijecaju Milano i koji su u vrijeme II

Mora služili za prijevoz robe. (op. ur.)

Nisam tada ni mogao zamisliti koliko sam blizu razgovoru s

maestrom.

Brat Gilberto, sakristan crkve Santa Maria, bio je taj koji mi je

omogućio taj prvi kontakt sa slikarom, usred veoma dramatiĉnih i

neoĉekivanih okolnosti.

Dogodilo se to dok je otac Bandello izgovarao rijeĉi posvećenja. Taj

mi je mladić sa sjevera, bucmastih, rumenih obraza i riĊe kose, prišao

sleĊa i oštro povukao moj habit.

Crostuff.net

- Oĉe Agostino! Poslušajte me! - preklinjao me otac Giberto, sav

zdvojan. Njegove krvave izbuljene oĉi djelovale su kao da će iskoĉiti

iz duplji. - Upravo se dogodilo nešto uţasno u gradu. Morate to

odmah vidjeti!

- Nešto uţasno? Ruke su mu drhtale.

- To je Boţja kazna - prosiktao je. - Kazna za one koji prkose

Svevišnjemu!

Sakristan nije imao priliku dovršiti ono što je htio reći. Benedetto,

nervozni jednooki priorov ispovjednik, i otac Andrea de Inveruno,

njeţnih gesta, prišli su nam jednako uzbuĊeni:

- Moramo smjesta poći. I to ţurno!

- Idete li s nama, oĉe Agostino? - rekao je gotovo bez daha sakristan. -

Trebat će nam pomoć.

Njihova me hitnja uvjerila. Nisam znao kamo ih moram pratiti ni

zašto, ali kad sam vidio da jedan vojvodin paţ prilazi Leonardu i

nešto mu šapće dok se Leonardovim licem širila uznemirenost,

prihvatio sam. Dogodilo se nešto neobiĉno. Ozbiljno. Htio sam znati o

ĉemu je rijeĉ.

23.

Dvojica vojvodinih straţara gotovo nisu vjerovali vlastitim oĉima.

Ispred njih nalazilo se beţivotno tijelo redovnika. Uţe debljine šake

ĉvrsto gaje stezalo oko vrata dok je visio s jedne od greda na Piazzi

Mercanti.

Andrea Rho, šef straţe, još nije bio doruĉkovao. Zapravo, tek je bio

zakopĉao odoru kada je ta vijest poremetila mir njegova nedjeljna

jutra. Rašĉupanih sjedina, prazna ţeluca te zaudarajući poput tek

probuĊena medvjeda, Rho se mrzovoljno pribliţio vidjeti što se

dogaĊa. Nije mogao mnogo uĉiniti. Nesretnik je imao poplavjelu i

hladnu koţu, ţile na licu bile su mu natekle, a otvorene oĉi suhe. Uţas

koji se odraţavao u zjenicama upućivao je na okrutnu smrt. Pokojnik

je dugo patio u samrtnom hropcu prije nego što se ugušio. Njegove

sada mlitave ruke padale su jedna uz drugu preko bijeloga dominikan-

skog habita. Dobro oĉuvane, mršave, ukoĉene ruke jedva su se

nazirale ispod rukava. Do kapetanovih nosnica dopro je blagi

mrtvaĉki zadah.

Crostuff.net

- Dakle? - Andrein pogled preletio je znatiţeljnu svjetinu ţeljnu

senzacije. Mnogi su bili na putu kući, nezadovoljni jer nisu uspjeli

vidjeti vojvotkinjinu raskošnu posmrtnu koĉiju, a komešanje na ulici

obećavalo im je to nadoknaditi. Rho nikomu nije vjerovao. Traţio je

neko krivo lice, nekoga tko s ponosom promatra taj prizor. - Sto

imamo ovdje?

- Radi se o svećeniku, gospodine. Redovniku - odgovorio je s

poštovanjem njegov kolega, dok je pokušavao drţati svjetinu na

odstojanju raširenih ruku i koplja zabodena u zemlju.

-To i sam vidim, Adriano. Probudili su me tom viješću.

- Vidite, gospodine - oklijevao je vojnik. - Ĉovjek se zacijelo objesio

jutros. Nijedna radionica ni trgovina u ovom podruĉju danas ne radi,

stoga nitko nije ništa vidio...

- Jesi li ga pretraţio? -Još nisam.

- Nisi? Još ne znaš jesu li ga opljaĉkali prije nego što su ga objesili?

Spomenuti je Adriano odmahnuo glavom zabrinuta izraza lica.

Vjerojatno nikad nije dotaknuo truplo. Rho gaje poĉastio prijezirnim

pogledom prije nego što se okrenuo k mnoštvu.

- Nitko ništa ne zna, ha? - viknuo je prema njima. - Obiĉna ste hrpa

kukavica! Gamad!

Nitko se nije ni pomaknuo. U zanosu su promatrali njeţno njihanje

redovnika, potiho nagaĊajući što se moglo dogoditi. Sam Bog zna da

svećenici ne obiĉavaju nositi pune novĉanike i da napadaĉi nemaju

gotovo nikad koristi od napada na njih. Ali ako nije bila rijeĉ o

lopovima, tko je dokrajĉio tog redovnika? I zašto su ga smaknuli tako,

ostavivši ga izloţena na javnu mjestu?

Andrea Rho još je nekoliko puta okruţio truplo prije nego stoje uputio

još jedno zlobno pitanje svomu podreĊenom:

- U redu, Adriano. Budimo pametni. Sto ti misliš da se ovdje

dogodilo? Ubili su ga ili se sam objesio?

Pogrbljenih ramena i oborena pogleda mladić je neko vrijeme

razmišljao o pitanju, kao da mu o njemu ovisi promaknuće. Pomno je

mozgao o odgovoru, a kad se spremao zaustiti da nešto kaţe... nije

uspio. MeĊu mnoštvom se zaĉuo moćan glas:

- Oduzeo si je ţivot! - zavikao je netko daleko odostraga. -Ubio se!

Nema sumnje, kapetane!

Crostuff.net

Bio je to hrapav muški glas od koga umalo da se nisu zatresli stupovi

na trţnici. Gomila je ostala zadivljena.

- A usto - nastavio je - znam i njegovo ime: otac Alessandro

Trivulzio, knjiţniĉar samostana Santa Maria delle Grazie! Neka Bog

primi ovu dušu pod Svoje okrilje!

Neznanac je zatim iskoraĉio naprijed, probijajući se izmeĊu

znatiţeljnika. Adriano, i dalje otvorenih usta, promatrao ga je

zaprepašteno. Radilo se o neobiĉnu pojedincu: visokom, robusnom,

besprijekorno odjevenom u pamuĉnu halju koja mu je padala do

stopala te duge razbarušene kose skupljene ispod vunena šešira. Pratio

gaje mladac plašljiva izgleda, koji nije mogao imati više od dvanaest

ili trinaest godina i koji je izgledao zastravljen zbog blizine mrtvaca.

- Dakle! Napokon se našao junak! A tko ste vi, ako se smije znati? -

upitao je Rho. - Kako moţete biti tako sigurni u svoje tvrdnje?

Orijaš je potraţio pogled Andrea Rhoa prije nego što je odgovorio.

- Veoma lako, kapetane. Obratite li pozornost na izgled tijela, vidjet

ćete da nema drugih tragova nasilja, osim onih na vratu. Da se opirao

smrti ili daje bio napadnut, njegova bi halja bila prljava, moţda ĉak

poderana ili krvava. A nije tako. Ovaj je redovnik svojevoljno

prihvatio svoju smrt. A ako još pomnije promotrite, vidjet ćete da se

ispod njega i dalje nalazi baĉvica koja mu je posluţila kao stratište s

pomoću kojega je dosegnuo gredu i svezao uţe oko vrata.

- Mnogo znate o mrtvacima, gospodine - rekao je kapetan ironiĉno.

- Vidio sam ih više nego što moţete zamisliti, i to izbliza! Njihovo

prouĉavanje jedna je od mojih strasti. Ĉak sam ih i otvarao po sredini

kako bih znanstveno istraţio njihovu utrobu. -Gigant je naglasio

posljednju reĉenicu, kao da je naslućivao uţasnuti ţamor koji se

proširio cijelim trgom. - Da ste imali prigodu vidjeti toliko obješenih

ljudi poput mene, kapetane, primijetili biste još nešto.

-Još nešto?

- Da tijelo visi ovdje nekoliko sati.

- Doista?

- Nema sumnje u to - potvrdio je. - Dovoljno je pogledati oblak muha

koje oblijeću oko njega. Ta vrsta muha, malenih i nemirnih, ĉeka dva

ili tri sata prije nego što se pribliţi mrtvacu. I pogledajte kako lete

uokolo u potrazi za hranom! Nije li to izvanredno?

-Još se niste predstavili!

Crostuff.net

- Zovem se Leonardo, kapetane. I sluţim vojvodi jednako kao i vi.

- Nisam vas nikad prije vidio.

- Vojvodini su posjedi golemi - rekao je suspreţući grohot koji nije

priliĉio tim okolnostima. - Umjetnik sam i radim na nekoliko njegovih

projekata, jedan od njih je u samostanu Santa Maria delle Grazie;

zbog toga sam dobro poznavao tog nesretnika. I bio je dobar prijatelj.

Dok se kriţao, kapetan je bacio oko na drţanje tog stranca. Na kraju

je zakljuĉio da se sigurno nalazi pred nekim gradskim uglednikom.

Kao svi u Milanu, bio je ĉuo za nekog uĉenjaka imenom Leonardo i

za njegove nevjerojatne moći. Pokušavao se sjetiti što su govorili za

njega: ne samo daje sposoban zarobiti ljudsku dušu na platnu, ili izliti

najveći ikada viĊen konjaniĉki kip, u ĉast pokojnoga Francesca

Sforze, nego i da posjeduje medicinsko znanje koje graniĉi s ĉudom.

Taj se ĉovjek dobro uklapao u sliku koja je bila stvorena o njemu.

- Recite mi onda, majstore Leonardo. Sto vi mislite zašto bi se neki

redovnik samostana Santa Maria delle Grazie htio ovdje objesiti?

- To ne znam, kapetane - odgovorio je ljubaznijim tonom: -Iako mogu

s lakoćom tumaĉiti vanjske pokazatelje, ljudsku volju ĉesto je

nemoguće dokuĉiti. Ipak, odgovor je moţda jednostavan. Jednako kao

što ja ĉesto dolazim ovamo kupiti platna i boju, on je mogao doći u

potrazi za nekom drugom robom. Zatim mu je neka crna misao mogla

proletjeti umom te je odluĉio kako je došao pravi trenutak da umre.

Ne mislite li tako?

- U nedjelju? - Kapetan Rho nije bio uvjeren. - I dok u njegovu

vlastitu samostanu traje pogreb vojvotkinje Beatrice? Ne, ne mislim

tako.

Gorostas je slegnuo ramenima.

- Samo Bog zna što moţe pasti na pamet jednom od njegovih sluga.

- Upravo tako.

- Moţda ćete ako spustite i pomno pretraţite njegovo truplo, naći neki

trag o tome što ga je navelo da doĊe na trţnicu. I ako vam to moţe biti

od koristi, stavljam vam na raspolaganje medicinsko znanje koje

posjedujem te nudim potpunu suradnju kako bismo ustanovili uzrok i

vrijeme smrti. Samo morate poslati tijelo u moj atelje u...

Maestro nije dovršio reĉenicu. Giberto, Andrea, Benedetto i ja upravo

smo se u tom trenutku pridruţili skupini znatiţeljnika. Na ĉelu je

stupao jednooki redovnik, nijem, pogleda kakav imaju zvijeri prije

Crostuff.net

nego što napadnu. Kada je njegovo jedino oko razaznalo Leonardovu

bijelu tuniku pokraj tijela brata Alessandra, problijedio je.

- Da se niste usudili oskvrnuti tijelo sluge svetoga Dominika, meštre

Leonardo! - povikao je prije nego što mu se pribliţio.

Toskanac je okrenuo glavu prema nama. Sekundu poslije pozdravio

nas je naklonom te izrazio sućut:

- Ţao mije, oĉe Benedetto. Ţao nam je zbog ove smrti koliko i vama.

Jednooki redovnik bacio je pogled na beţivotno lice oca Alessandra

smjesta ga prepoznavši. Djelovao je potreseno. Iako, sasvim sigurno,

ne toliko kao ja. Opipao sam zaprepašteno njegove hladne i ukoĉene

ruke, ne mogavši vjerovati daje mrtav. I što misliti o Leonardu? Stoje

ondje radio majstor slikar, iskazujući toliku brigu za knjiţniĉara? Nije

li to bila konaĉna potvrda da su otac Alessandro i on bili blisko

povezani? Prekriţio sam se zarekavši se da ću razjasniti to pitanje,

dok je Toskanac promrmljao svoje izraze sućuti.

- Neka mu Gospodin da pokoj - rekao je.

- A što se to vas tiĉe? - Otac Benedetto, bijesan, ukorio je oštro

gorostasa. - Na kraju krajeva, za vas je bio obiĉna budala vama od

koristi, majstore! Priznajte to sada, dok je njegovo tijelo još pred

vama.

- Uvijek ste ga podcjenjivali, oĉe.

- Ne toliko kao vi.

Jedan trzaj zaprijetio je narušiti majstorovu smirenost.

- Osim toga - nastavio je Benedetto - iznenaĊuje me što izraţavate

tako preuranjen sud o njegovoj smrti. Ne dolikuje slavi koja vas prati.

Naš je knjiţniĉar volio ţivot, zašto bi se rastao od njega?

Ĉekao sam Toskanĉev odgovor, ali on nije otvorio usta. Moţda je

naslućivao kakvu igru igra jednooki redovnik. Redovnici Santa Marije

pokušat će uvjeriti policiju daje naš brat stradao u zasjedi. Prihvatiti

pretpostavku o samoubojstvu predstavljalo bi sramotu za njega, a

usto, ne bi mogao biti pokopan u posvećenoj zemlji.

Oprezno smo spustili truplo s improviziranih vješala. Knjiţniĉar je na

licu imao onu neobiĉnu grimasu; podrugljiv, nestašan smiješak u

oštrom kontrastu s njegovim razrogaĉenim oĉima ispunjenima

Crostuff.net

uţasom. Toskanac, uz samilosnu gestu koju nitko nije oĉekivao,

prišao mu je, zaklopio mu vjeĊe i nešto prošaptao na uho.

- Razgovarate i s mrtvima, meštre Leonardo? Andrea Rho, tik uz

slikara, nasmijao se na tu pomisao.

- Da, kapetane. Već sam vam rekao da smo bili bliski prijatelji-

I rekavši to, uzeo je za ruku djeĉaka plavih uvojaka i prozirna pogleda

s kojim je bio došao te krenuo prema ulici Gallo.

24.

Još i sad ne znam zašto sam onako reagirao. Vidjevši kako se majstor

Leonardo udaljava medu mnoštvom, sjetio sam se savjeta oca

Alessandra: »Onaj od kojega to najmanje oĉekujete, moţe vam dati

rješenje vaše zagonetke.« Što ako je odgovor na pitanje identiteta

Gataoca imao njegov najveći neprijatelj, pomislio sam. Što sam

mogao izgubiti upitam li ga za mišljenje? Hoću li ugroziti svoju

istragu ako razmijenim nekoliko reĉenica s tim gorostasom u bijeloj

tunici i plavih oĉiju?

U tom sam trenutku odluĉio pokušati to.

Napustio sam oca Benedetta, braću Giberta i Andreu, koji su zasukali

rukave i uklanjali posmrtne ostatke oca Alessandra. Ispriĉao sam se

kako sam uspio i ubrzao prema istoj ulici kojom se upravo bio uputio

maestro. Skrenuvši za ugao nisam ga vidio te sam odluĉio potrĉati

uzbrdo.

- Silno se trudite dostići sirotog umjetnika. - Duboki maestrov glas

odjeknuo je iznenada iza mojih leda. Bio je zastao razgledati tezgu s

povrćem, a ja sam prošao pokraj njega ne primijetivši ga.

Leonardo i mladić nasmiješili su se istovremeno, jednakih razvuĉenih

usana i svijetlih oĉiju.

- Da vidim jesam li dobro shvatio - nastavio je gorostas dok je

prouĉavao nekoliko glavica ĉešnjaka. - Šalje vas priorov sluga,

jednooki redovnik Benedetto, kako biste me upitali znam li još štogod

o smrti vašega brata. Varam li se?

- Varate se, maestro - odgovorio sam vraćajući se natrag prema

njemu. - Nije otac Benedetto taj koji me šalje, već moja vlastita

znatiţelja.

- Vaša znatiţelja?

Crostuff.net

Osjetio sam neobiĉno škakljanje u ţelucu. Izbliza, Leonardo je bio

mnogo privlaĉniji nego što mi je djelovao na podiju s

dostojanstvenicima. Njegove pravilne crte lica otkrivale su ĉovjeka od

naĉela. Imao je krupne, snaţne ruke sposobne išĉupati zub iz korijena

kad bi bilo potrebno... ili svojim ĉarobnim crteţima oţiviti zid. Kad

me pogledao, obuzeo me neobiĉan osjećaj da mu ne mogu lagati.

- Dopustite mi da se predstavim - rekao sam, pomalo bez daha. -

Zapravo, ne pripadam zajednici Santa Marije. Samo sam njihov gost.

Zovem se Agostino Leyre. Otac Leyre.

- Izvolite?

- U Milanu sam u prolazu. Ali nisam htio propustiti prigodu da vam

kaţem koliko se divim vašemu radu u refektoriju. Volio bih da sam

vas vidio pod povoljnijim okolnostima, ali njih odreĊuje Bog po

Svojoj volji.

- Refektorij, doista. - Gorostas je svrnuo pogled prema tlu. - Šteta što

svi redovnici Santa Marije ne dijele vaše mišljenje.

- I otac Alessandro vam se divio.

- Znam, oĉe. Znam. Brat knjiţniĉar pomogao mije u nekoliko teških

etapa u mom radu.

- Na to je mislio otac Benedetto kad je rekao da vam je posluţio kao

korisna budala?

Leonardo me paţljivo promotrio, kao da razmišlja o tome koje bi

rijeĉi trebao upotrijebiti pred ĉovjekom ispred sebe. Moţda me nije

povezao s inkvizitorom o kojemu su mu nesumnjivo njegovi uĉenici

već govorili. Ili ako jest, nastojao je da to ne primijetim.

- Moţda to još ne znate, oĉe, ali otac Alessandro silno mi je pomogao

dovršiti jedan od najvaţnijih likova mog Cenacola. I bio je tako

velikodušan, tako nesebiĉan prema meni, da mi je pozirao ne traţivši

ništa zauzvrat i prihvativši teškoće koje je morao pretrpjeti nakon tog

ĉina.

- Teškoće? - nisam shvaćao. - Kakve teškoće?

Leonardo je podigao obrve vidjevši moje ĉuĊenje. Pretpostavljam da

nije shvaćao kako mi je mogao promaknuti tako vaţan detalj.

Smirenim i uzvišenim glasom, udostojao se prosvijetliti me.

- Slikarev rad naporniji je nego što ljudi zamišljaju - rekao je veoma

ozbiljno. - Mjesecima lutamo unaokolo traţeći izraz lica, profil, lice

koje odgovara našim zamislima i koje nam moţe posluţiti kao model.

Crostuff.net

Menije nedostajao Juda. Ĉovjek koji je na licu imao urezano zlo, ali

ne bilo kakvo zlo: trebala mije inteligentna i oštroumna ruţnoća, koja

odraţava Judinu unutarnju borbu da ispuni zadatak koji mu je

povjerio sam Bog. Sloţit ćete se sa mnom da bez njegove izdaje, Krist

nikad ne bi ispunio svoju sudbinu.

-1 našli ste ga?

- Molim? - gorostas se iznenaĊeno trgnuo. - Vi i dalje ne shvaćate?

Otac Alessandro bio je moj model za Judu! Njegovo je lice imalo sve

odlike za kojima sam tragao. Bio je inteligentan, ali izmuĉen ĉovjek, a

njegove grube, oštre crte lica gotovo su vrijeĊale pogled.

-1 dopustio je da ga naslikate kao Judu? - upitao sam zaprepašteno.

- Drage volje, oĉe. I nije bio jedini. I drugi redovnici u ovoj zajednici

pozirali su za to djelo. Izabrao sam samo one najizraţajnijih crta lica.

- Ali Juda...- prosvjedovao sam.

- Shvaćam vaše zaprepaštenje, oĉe. Ipak, morate znati da je otac

Alessandro u svakom trenutku znao ĉemu se izlaţe. Bio je svjestan da

nitko u zajednici više neće gledati na njega jednako nakon što se

ponudi za takvo što.

- Razumljivo, zar ne?

Leonardo je trenutak razmišljao treba li nastaviti razgovor sa mnom, i

uzevši iznova dijete za ruku, dodao, kao skrivenu misao:

- Ono što nisam mogao predvidjeti, a kamoli poţeljeti -prošaptao je -

jest da će otac Alessandro okonĉati svoje dane poput samoga Jude

Iškariotskoga: vješanjem u samoći, daleko od svoje braće i prezren od

sviju. Ili vam je promaknula i ova neobiĉna podudarnost, oĉe?

-Jest dok je vi niste spomenuli.

- Brzo ćete nauĉiti, oĉe Leyre, da se u ovome gradu ništa ne dogaĊa

sluĉajno. Izgled vara, a istina leţi ondje gdje je najmanje oĉekujete.

Nisam se, nakon što je to rekao, usudio pitati ga o ĉemu je razgovarao

s ocem Alessandrom noć prije njegove smrti niti je li ikad ĉuo za

svoga krvnog neprijatelja kojega smo nekolicina nas znali kao

Gataoca. S nelagodom sam gledao kako maestro nestaje uzbrdo.

25.

Crostuff.net

Luini je svom snagom ţelio pobjeći odande, ali gaje njegova krhka

volja još jedanput iznevjerila. Iako gaje savjest glasno molila da

pobjegne od te djevojke, njegovo je tijelo već uţivalo u ritmiĉkim

nasrtajima donne Elcne. - Što me briga za savjest? - pomislio bi, da bi

se trenutak poslije pokajao.

Nikad se prije maestro nije zatekao u sliĉnoj situaciji. Jedna od

najpoţeljnijih ţena u vojvodstvu vodila gaje putevima strasti, a da on

nije morao ni otvoriti usta. Kći Crivellija bila je prekrasna;

nesumnjivo, Magdalena najanĊeoskija lica koje je ikad vidio. Ipak,

Luini nije mogao a da se ne osjeća poput Adama kojega pohotna Eva

vodi u propast. Ĉak je mogao osjetiti kako grize njezinu otrovnu

jabuku zbog ĉijih je sokova gubio nevinost dotad tolikim ţarom

ĉuvanu. Jer koliko se god ĉinilo ĉudnim, maestro Bernardini pripadao

je meĊu rijetke koji su još vjerovali da je istinsko stablo spoznaje

dobra i zla Bog skrio izmeĊu ţenskih bedara te da bi jesti s njega, pa

makar samo jedanput, znaĉilo vjeĉno prokletstvo.

- Miserere, Domine... - oĉajavao je.

Da gaje donna Elena pustila da predahne samo na sekundu, slikar bi

bio briznuo u plaĉ. Ali ne: crven poput kardinalova šešira, prepustio

se svakoj ţelji mlade vojvotkinje, uţasnuvši se kada gaje ona, jašući

njegovu muškost, zamolila da joj kaţe sve o vrlinama Marije

Magdalene.

- Ispriĉajte mi, sve mi ispriĉajte! - dahtala je i smijala se poţudna

pogleda. - Objasnite mi zašto vas toliko zanima Marija Magdalena!

Uputite me u Leonardovu tajnu!

Luini, bez daha, hlaĉa spuštenih ispod koljena i posjednut na isti kauĉ

koji je do maloprije zauzimala donna Lucrezia Crivelli, teškom

mukom susprezao je mucanje.

- Ali, Elena - odgovorio je plaho - ne mogu.

- Obećajte mi da ćete mi ispriĉati! Luini nije odgovorio.

- Obećajte mi to!

Na kraju je grešni maestro, iscrpljen, popustio. Sam Bog zna zašto.

Kad je sve bilo gotovo i kad je došao do daha, slikar je polako ustao i

odjenuo se. Bio je zbunjen. Smeten. Uĉitelj Leonardo bio ga je

upozorio koliko su opasne Evine kćeri, i kako bi predati se njima

znaĉilo izdati najuzvišeniju obvezu svakog slikara, sveto pravilo

stvaranja u samoći. »Samo budeš li se drţao podalje od supruge ili

Crostuff.net

ljubavnice, moći ćeš se tijelom i dušom posvetiti najuzvišenijoj

umjetnosti stvaranja«, napisao je. »Budeš li pak imao ţenu, podijelit

ćeš svoj dar napola. Ili na tri dijela, budeš li imao dijete, a izgubit ćeš

ga potpuno doneseš li dvoje ili više djece na svijet.« Ti su prigovori

poĉeli izvirati iz dubine njegova uma i natjerali ga da se osjeća slab i

nedostojan. Zgriješio je. U samo nekoliko minuta propao je njegov

ugled savršena ĉovjeka, ustupivši mjesto lošoj parodiji staroga sebe.

Poĉinjeno zlo bilo je nepovratno.

Donna Elena, i dalje ispruţena gola na kauĉu, promatrala je slikara ne

shvaćajući zastoje iznenada postao hladan.

-Jeste li dobro? - upitala je njeţno.

Maestro je šutio.

- Moţda vas nisam zadovoljila?

Luini, vlaţnih očiju i suzdrţana izraza lica, pokušao je suspregnuti

griţnju savjesti koja ga je izjedala. Sto je mogao reći tom stvorenju?

Kako je mogla shvatiti njegov osjećaj neuspjeha, bespomoćnosti pred

kušnjom? A najgore od svega, nije li joj upravo obećao, prisegnuvši

na Isusa, da će joj otkriti tajnu koju je toliko ţudjela znati? Kako će to

uĉiniti? Nije lije i on jednako gorljivo poput Elene ţelio spoznati?

Okrenuvši leĊa svojoj ljubavnici, prokleo je u sebi svoju slabost.

Stoje mogao uĉiniti? Hoće li zgriješiti dvaput isto poslijepodne,

pogazivši prvo svoju nevinost, a zatim i svoju riječ?

- Tuţni ste, moja ljubavi - prošaptala je, milujući mu ramena.

Slikar je zaţmirio, i dalje ne mogavši prozboriti ni rijeĉ.

-Vi ste mene, naprotiv, ispunili srećom. Osjećate li se krivim što ste

mi dali ono što sam vas svim silama molila? Muĉi li vas to što ste

ispunili ţelje jedne dame?

Mlada grofica, naslućujući u tišini njegove ţalosne misli, pokušala mu

je umiriti savjest.

- Ne trebate si ništa predbacivati, maestro Luini. Drugi, poput fra

Filippa Lippija, iskoristili su svoje poslove u samostanu da zavedu

mlade novakinje. A on je bio svećenik!

- Što to govorite?

- Oh! - nasmijala se vidjevši svog ljubavnika zaprepaštena. -Priĉa bi

vam trebala biti poznata, maestro. Otac Lippi umro je prije manje od

trideset godina, sigurna sam da gaje vaš Leonardo poznavao u Firenci.

Bio je veoma poznat.

Crostuff.net

-1 tvrdite daje fra Filippo...?

- Naravno - rekla je povlaĉeći ga k sebi. - U samostanu Santa

Margarita, dok je dovršavao nekoliko slika, zaveo je izvjesnu

Lucreziju Buti te ĉak imao dijete s njom. Niste to znali? Molim vas!

Mnogi vjeruju da ga je osramoćena obitelj Buti poslala na drugi svijet

obilnom dozom arsena. Vidite li? Vi niste ni za što krivi! Niste

prekršili nikakav sveti zavjet! Pruţili ste ljubav onomu tko vas je za

nju molio!

Maestro je oklijevao. Iako slomljen, mogao je vidjeti da mu lijepa

Elena pokušava pomoći. Ganut, uspio je na kraju prozboriti

razgovijetnu reĉenicu.

- Elena... Ako to i dalje ţelite, ako i dalje ţelite doznati tu tajnu koja

vas toliko golica i koja nadahnjuje portret koji slikam za vas, ispriĉat

ću vam ono što znam o tajni Marije Magdalene.

Mlada gaje grofica promatrala sa znatiţeljom. Luini je s velikim

naporom izgovarao svaku rijeĉ.

- Vi ste ĉovjek od rijeĉi. Odrţat ćete obećanje. Znam to.

- Hoću. Ali obećajte mi sada da me nikad više nećete dotaknuti. Te da

ni s kime nećete razgovarati o onome što ću vam reći.

- Hoće li mi ta tajna otkriti razlog vaše tuge, maestro?

Slikar je potraţio grofiĉin pogled, iako ga je jedva mogao izdrţati. Ta

uporna briga Elene Crivelli za njegovu dobrobit razoruţala ga je.

Sjetio se tada onoga što je bio ĉuo govoriti o lozi Marije Magdalene:

da njihov pogled moţe smekšati srce svakog muškarca zahvaljujući

snaţnoj ĉaroliji njihove ljubavi. Trubaduri nisu lagali. Kako bi takvu

stvorenju mogla biti uskraćena istina o vlastitu podrijetlu? Hoće li on

biti tako bešćutan i ne pokazati joj put kojim je morala poći?

Bernardino Luini, natjeravši se na smiješak, popustio je konaĉno

njezinim ţeljama.

26. Tajna Marije Magdalene

prema maestru Luiniju

Poslušajte, dakle - rekao je.

- Bio sam upravo napunio trinaest godina kad me majstor Leonardo

primio u svoju bottegu u Firenci. Moj otac, plaćenik koji je bio skupio

Crostuff.net

odreĊenu koliĉinu novca zahvaljujući obitelji Visconti iz Milana,

smatrao je prikladnim da se nauĉim slikarskom umijeću prije nego što

se posvetim samostanskom ţivotu ili, barem, svjetovnom ţivotu u

skladu s Boţjim zakonima. U tom je trenutku imao jasniju viziju od

mene: htio me udaljiti od uţasa rata i zaštititi pod širokim skutima

Crkve. A budući da u Milanu nije postojala dobra umjetniĉka

radionica, odredio mi je godišnju novĉanu pripomoć i poslao me u

raskošnu Firencu kojom je još vladao Lorenzo Veliĉanstveni. Ondje je

sve poĉelo.

Meštar Leonardo da Vinci smjestio me u golemu i zapuštenu kuću.

Izvana je bila crna i izgledala je strašno. Iznutra je, naprotiv, bila

svijetla i gotovo bez zidova. Njezine su sobe bile srušene kako bi

oslobodile mjesto velikom prostoru ispunjenome najzaĉudnijim

artefaktima koje ste mogli zamisliti. U prizemlju, pokraj predvorja,

nalazile su se ĉitave zbirke rasadnika, lonaca za cvijeće, krletki sa

ševama, fazanima, ĉak i sokolovima. Pokraj njih bili su nabacani

kalupi glava, konjskih kopita te Tri-tonova tijela za odljev u bronci.

Posvuda su se nalazila zrcala. Kao i svijeće. Da biste došli u kuhinju,

morali ste proći kroz hodnik ispunjen drvenim kosturima i

propelerima, koji bi svakomu utjerali strah u kosti; ispunjavala me

uţasom i sama pomisao na ono što je maestro mogao skrivati na

tavanu.

U kući su stanovali i drugi maestrovi uĉenici. Svi su bili stariji od

mene, te sam se, nakon bockanja prvih dana, našao u ma-nje-više

ugodnoj okolini i mogao se poĉeti privikavati na novi ţivot. Vjerujem

da sam se svidio Leonardu. Nauĉio me ĉitati i pisati klasiĉni latinski i

grĉki te mi objasnio kako bi bez te pripreme bilo beskorisno pokazati

mi drugi oblik pisma koji je nazivao »slikovnom znanošću«.

Moţete li to zamisliti, Elena? Moje su se duţnosti utrostruĉile te su

ukljuĉivale toliko neobiĉne stvari poput uĉenja botanike ili

astrologije. Tih je godina maestrova krilatica bila Lege, lege, relege,

ora, lahora et invenies*, a njegovo omiljeno štivo (a time i naše) bili

su ţivotopisi svetaca Jacobusa de Voraginea.

Tommaso, Andrea i ostali uĉenici mrzili su te tekstove, ali za mene su

predstavljali pravo otkriće. Iz tih sam stranica doznao nevjerojatne

stvari: desetke anegdota, ĉudesa i pustolovina svetaca, uĉenika i

apostola za koje nisam ni sanjao da postoje. Na primjer, ondje sam

Crostuff.net

proĉitao da su Jakova MlaĊeg nazivali »Gospodinovim bratom« jer

Mu je sliĉio kao jaje jajetu. Kada je Juda dogovorio sa sinedrijem

kako će poljupcem odati Našega Gospodina na Maslinskoj gori, bojao

se da plaćeni ubojice ne zamijene pravog Isusa s gotovo jednakim

Jakovom.

Naravno, o tome EvanĊelja nikad nisu rekla ni rijeĉ.

Isto sam tako uţivao u pustolovinama apostola Bartolomeja. Taj je

uĉenik gladijatorske vanjštine uţivao strahopoštovanje ostale

jedanaestorice zahvaljujući svojoj nevjerojatnoj sposobnosti da

predviĊa budućnost. Ipak, ta mu vještina nije bila od velike pomoći:

nije predvidio da će ga ţivoga oderati u Indiji.

Ta su se otkrića taloţila u meni, omogućujući mi jedinstvenu

sposobnost zamišljanja lica i karaktera ljudi veoma vaţnih za našu

vjeru. Bilo je to ono stoje Leonardo htio: potaknuti naše viĊenje

svetih pripovijesti i dati nam taj poseban dar da ih prenesemo na

platno. Predao mi je tada popis apostolskih vrlina

____________________

* »Čitaj, čitaj, ponovno pročitaj, moli se, radi i naći ćeš.«

koji je sastavio Jacobus de Voragine a koji još ĉuvam. Pogledajte:

Bartolomeja je nazvao Mirabilis, Ĉudesni, zbog sposobnosti da

predviĊa budućnost. Isusova brata blizanca, Jakova, nazvao je

Venustus, Ispunjen milošću...

Elena, zabavljena strahopoštovanjem kojim je Luini razmotao taj

komad papira koji je ĉuvao u dţepu našivenu na svoj haljetak,

istrgnula mu ga je iz ruku i proĉitala, ne razumjevši ga previše:

Crostuff.net

-1 ĉuvali ste to sve ove godine? - rekla je igrajući se prljavim

komadom papira.

-Jesam. Pamtim to kao jednu od najvaţnijih lekcija majstora

Leonarda.

- Pa, više ga nikad nećete vidjeti - nasmijala se.

Luini se pravio da ne ĉuje. Provokatorica Elena podigla je popis iznad

glave, ĉekajući da slikar posegne za njim. Ali nije se uhvatio u zamku.

Toliko je puta vidio taj popis, s tolikim ga je ţarom prouĉavao

pokušavajući iz njihovih osobina izvući lica Dvanaestorice, da mu

više nije bio potreban. Znao ga je napamet.

- A Marija Magdalena? - upitala je na kraju mlada grofica pomalo

razoĉarana. - Njezino se ime ne navodi. Kada ćete mi o njoj govoriti?

Luini, zagledan u vatru stoje pucketala u kaminu, nastavio je s

priĉom.

- Kao što sam vam rekao, prouĉavanje djela fra Jacobusa de

Voraginea obiljeţilo me. Sad, nakon nekog vremena, shvaćam da mi

je od svih njegovih pripovijesti najveću pozornost privukla ona o

Mariji Magdaleni. Iz nekog razloga meštar Leonardo htio je daje

posebno pomno prouĉim. Tako sam i uĉinio.

U ono doba, otkrića kojima je uĉitelj dovršio lekciju o biskupu iz

Genove nisu me nimalo zaprepastila. S trinaest godina još nisam

Crostuff.net

razlikovao ortodoksiju i heterodoksiju, ono što Crkva prihvaća i ono

što odbacuje. Moţda je zbog toga prvo što mi se urezalo u pamćenje

bilo znaĉenje njezina imena: Marija Magdalena znaĉi »gorko more«,

»ona koja obasjava« i takoĊer »prosvijećena«. O prvome izrazu

biskup je napisao da je povezan s bujicom suza koje je ta ţena prolila

za ţivota. Svim je srcem voljela Sina Boţjega, ali On je bio došao na

svijet s vaţnijom zadaćom od zasnivanja obitelji s njom, te gaje

Magdalena morala nauĉiti voljeti na drukĉiji naĉin. Leonardo mi je

objasnio da je simbol koji najbolje podsjeća na vrline te ţene ĉvor. Još

u doba Egipćana, ĉvor se povezivao s magijom boţice IziĊe. U nji-

hovim je mitovima, objasnio mi je, Izida pomogla Ozirisu da oţivi

sluţeći se svojim umijećem razvezivanja ĉvorova. Marija Magdalena

bila je jedina koja je pomogla Isusu kad je uskrsnuo,

1 s pravom se misli daje i ona morala biti vješta u razvezivanju

ĉvorova. Umijeću, rekao je uĉitelj, proţetom gorĉinom, jer tko nije

ogorĉen kad mora razvezati dobro svezan ĉvor?

Kad vidiš jasno naslikan čvor na nekoj slici, znat ćeš da je to djelo

posvećeno Mariji Magdaleni, nauĉio me.

Sto se tiĉe druga dva znaĉenja njezina imena, dublja i ta-janstvenija,

ona su bila povezana s pojmom dragom uĉitelju Le-onardu o kojem

nam je neprestano govorio: svjetlošću. Prema njemu, svjetlost je

jedino mjesto u kojemu se Bog odmara. Otac je svjetlost. Nebo je

svjetlost. U osnovi, sve je svjetlost.

Zbog toga je toliko puta ponavljao da, nauĉe li ljudi upravljati njome,

bit ćemo sposobni pozvati Oca i razgovarati s Njime svaki put kad Ga

zatrebamo.

Ono što tad nisam znao, bilo je daje ta zamisao o svjetlosti kao mediju

za naše razgovore s Bogom stigla u Europu zahvaljujući upravo

Mariji Magdaleni.

Isto ću vam tako reći i ovo: nakon Isusove smrti na Golgoti, Marija

Magdalena, Josip iz Arimateje, ljubljeni uĉenik Ivan te neznatni broj

vjernih sljedbenika Mesije pobjegli su u Aleksandriju kako bi izbjegli

strašan progon koji je pokrenut za njima. Neki su ostali u Egiptu i

osnovali prve i najmudrije kršćanske zajednice koje su nam poznate,

ali Marija Magdalena, ĉuvarica vaţnih tajni svoga voljenog, nije se

osjećala sigurno u zemlji tako blizu Jeruzalema. Zbog toga se na kraju

skrila u Francuskoj, na ĉijim je obalama traţila sigurnije utoĉište.

Crostuff.net

- A o kakvim je tajnama rijeĉ?

Pitanje mlade grofice vratilo je maestra u stvarnost. -Velikim tajnama,

Elena. Toliko velikim da su otada samo rijetki i pomno odabrani

smrtnici bili s njima upoznati. Mlada je ţena razrogaĉila oĉi.

-Jesu li to tajne koje joj je Isus otkrio nakon stoje uskrsnuo od mrtvih?

Luini je potvrdno kimnuo.

- Upravo one. Ali meni još nisu otkrivene. Nakon toga, maestro je

nastavio s priĉom.

- Marija Magdalena, zvana i Marija iz Betanije, stupila je nogom na

jug Francuske u seoce koje će se poslije zvati Les Saintes-Maries de

la Mer, jer s njom je došlo nekoliko Marija. Ondje je propovijedala

Isusovu blagovijest i upoznala stanovnike s »tajnom svjetlosti« koju

će smjesta prihvatiti heretici poput katara ili albigenza, te je na kraju

ĉak postala nova zaštitnica Francuske, Notre-Dame de la Lumiere.

Ali razdoblje mirnih objavljenja brzo je završilo. Crkva je shvatila da

te ideje predstavljaju opasnost za hegemoniju Rima i htjela je stati na

kraj njihovu širenju. S njihova stajališta je taj zakljuĉak bio logiĉan:

kako je ijedan papa mogao prihvatiti postojanje kršćanskih zajednica

koje ne trebaju svećenstvo da bi se obratili Bogu? Kako se Kristov

namjesnik na zemlji mogao smatrati manjevrijednim ili ĉak jednakim

Mariji Magdaleni? A što reći na njezine sljedbenike? Nije li štovanje

neĉega poput svjetlosti bilo idolopoklonstvo? Crkva je stoga smjesta

izopćila, uvrijedila i obešĉastila ţenu koja je voljela Isusa i koja je

bolje od ijednoga smrtnika znala za Njegovu ljudsku stranu.

Dopustite mi, draga Elena, da vam još nešto objasnim.

Jednog dana poĉetkom 1479. dok se Firenca još oporavljala od

mahnitog pokušaja atentata na našega poštovanog Lorenza Medicija*,

maestro Leonardo primio je u svojoj bottegi neobiĉna posjetitelja.

Muškarac blizu pedesete stigao je u naš atelje malo prije podneva.

Imao je plavu, kovrĉavu kosu i koĉoperio se svojom sliĉnošću s

kerubinima koje smo tada nevjesto skicirali po platnima. Stranac je

bio ljubazna ophoĊenja, besprijekorno odjeven u crno. Došao je bez

najave i prošetao se uĉiteljevom kućom kao daje njegova. Ĉak sije

uzeo slobodu jedno po jedno pregledati djela koja smo slikali. Moje

je, sluĉajno, prikazivalo Mariju Magdalenu kako u rukama drţi

posudu od alabastra, što je, ĉini se, posjetitelja silno razveselilo.

Crostuff.net

- Vidim da vas meštar Leonardo dobro uĉi - ĉestitao mije. -Vaša skica

mnogo obećava. Nastavite tako.

Osjetio sam se polaskan.

- Usput - rekao je - je li vam poznato znaĉenje plitice koju drţi vaša

Marija Magdalena?

Odmahnuo sam glavom.

- Nalazi se u ĉetrnaestom poglavlju EvanĊelja po Marku, maleni. Taje

ţena pomazala Isusa nakon stoje razbila posudi-cu skupocjene

nardove pomasti i polila ga po glavi, kao što bi svećenica uĉinila

pravomu kralju... Smrtnomu kralju, od krvi i mesa.

__________________________

Luini govori o čuvenoj »uroti Pazzija«, koje je cilj bio dokrajčiti

Lorenza il Magni-fica u firentinskoj katedrali. Lorenzo je uspio

pobjeći, ali ne i njegov brat Giulia-no, kojega su izboli dvadeset

sedam puta. Progon koji je uslijedio nakon toga zločina bio je

jedan od najžešćih u petnaestom stoljeću, (op. prev.)

U tom je trenutku došao uĉitelj. Sve nas je iznenadio jer ne samo da

se nije uvrijedio vidjevši uljeza u svojoj bottegi, nego mu se ĉak lice

ozarilo. Ĉim gaje ugledao, srdaĉno su se zagrlili, poljubili u obraze i

poĉeli razgovarati ondje i tada o boţanstvenome i o ljudskome. Tada

sam prvi put ĉuo nešto što nisam ni sanjao o pravoj Mariji Magdaleni.

- Radovi dobro napreduju, dragi Leonardo - rekao je kerubin ponosno.

- Iako nakon smrti Cosima Starijeg imam dojam da naši napori

svakog trenutka mogu propasti. Firentinska republika, uvjeren sam,

uskoro će se suoĉiti s uţasnim kušnjama.

Maestro je uzeo njeţne ruke posjetitelja i stisnuo ih svojima, velikima

poput kovaĉkih.

- Propasti, kaţeš? - zagrmio je njegov dubok glas. - Ali tvoja je

Akademija hram znanja postojan poput egipatskih piramida! Nije li

istina da se u samo nekoliko godina pretvorila u omiljeno mjesto

hodoĉašća za mlade koji ţele doznati više o našim diĉnim precima?

Uspješno si preveo djela Plotina, Dionizija, Prokla, ĉak samoga

Hermesa Trismegista, te na latinski preveo tajne drevnih faraona.

Kako bi sav taj rad mogao nestati? Ti si najistaknutiji mislilac

Firence, stari prijatelju!

Ĉovjek u crnome je pocrvenio.

Crostuff.net

- Tvoje su rijeĉi veoma ljubazne, prijatelju Leonardo. Ipak, naša borba

da povratimo znanje koje je ĉovjeĉanstvo izgubilo u mitskome

Zlatnom dobu nalazi se u najkritiĉnijoj toĉki. Zbog toga sam te došao

vidjeti.

- Govoriš o neuspjehu? Ti?

- Poznato ti je već što je moja opsesija otkako sam preveo Platonova

djela za staroga Cosima, zar ne?

- Naravno. Tvoja stara ideja o besmrtnosti duše! Cijeli će svijet slaviti

tvoje ime zbog tog otkrića! Već ga vidim uklesana zlatnim slovima na

veliĉanstvenim slavolucima: Marsilio Fkino, junak koji nam je

vratio dostojanstvo. Ĉak će te i papa obasuti blagoslovima!

Kerubin se nasmijao.

- Uvijek pretjeruješ, Leonardo.

- Misliš?

- Zasluge zapravo pripadaju Pitagori, Sokratu, Platonu, ĉak i

Aristotelu. Ne meni. Ja sam ih samo preveo na latinski kako bi to

znanje svima bilo dostupno.

- Onda, Marsilio, što te brine?

- Brine me papa, maestro. Mnogo je razloga da vjerujem kako je

upravo on dao da se ubije Lorenza Medicija u katedrali. I uvjeren sam

kako ga na taj neuspjeli pokušaj nisu nagnali iskljuĉivo politiĉki, nego

i vjerski razlozi.

Leonardo je razrogaĉio oĉi, ne usuĊujući se prekinuti ga.

- Već mnogo mjeseci suoĉeni smo s prokletim interdictom u gradu.

Od atentata na Medicije stanje je postalo neizdrţivo. U crkvama je

zabranjeno slavljenje sakramenata kao i ĉinovi štovanja, a najgore je

što će se taj pritisak nastaviti dok seja ne predam...

- Ti?! - gorostas je ljutito uzviknuo. - Sto ti imaš s time?

- Papa ţeli da se Akademija odrekne posjeda niza starih tekstova i

dokumenata u kojima se navode stvari suprotne nauku Rima. Urota

protiv Lorenza imala je, izmeĊu ostaloga, za cilj doĉepati ih se na silu.

U Rimu su posebno ţeljni uzeti nam apokrifne spise apostola Ivana

koji su, kao što znaš, već neko vrijeme u našim rukama.

- Shvaćam.

Moj je uĉitelj pogladio bradu kao što je uvijek ĉinio kad bi bio

duboko zamišljen.

- Za koje informacije strahuješ, Marsilio? - upitao je.

Crostuff.net

- U tim spisima, koji predstavljaju prijepise prijepisa neobjavljenih

redaka koje je napisao voljeni apostol, govori se o tome što se

dogodilo s Dvanaestoricom nakon Isusove smrti. Prema njima, vlast

nad prvom Crkvom, onom izvornom, nikada nije bila u Petrovim,

nego u Jakovljevim rukama. Moţeš li to zamisliti? Legitimnost pape

netragom bi nestala!

- Vjeruješ da u Rimu znaju za postojanje tih dokumenata i da ih se

ţele domoći pod svaku cijenu...

Kerubin je potvrdno kimnuo, dodajući još nešto.

- Ivanovi tekstovi ne staju na tome. -Ne?

- Kaţu da je uz Jakovljevu Crkvu, iz kruga uĉenika niknula još jedna

frakcija koju je predvodila Marija Magdalena, a podrţavao sam Ivan.

Maestro je nakrivio lice dok je ĉovjek u crnome nastavio:

- Prema Ivanu, Marija Magdalena uvijek je bila veoma bliska Isusu.

Toliko, da su mnogi vjerovali da bi upravo ona trebala nastaviti

Njegova uĉenja, a ne hrpa kukaviĉkih uĉenika koji su Ga zanijekali u

trenucima opasnosti...

- A zašto mi govoriš sve to sada?

-Jer si ti, Leonardo, izabran da budeš ĉuvar toga znanja. Kerubin

plemenita pogleda duboko je udahnuo prije nego stoje nastavio.

- Znam koliko je opasno ĉuvati te tekstove. Svatko bi zbog njih

mogao završiti na lomaĉi. Ipak, prije nego što ih uništiš, preklinjem te

da ih prouĉiš, da nauĉiš koliko moţeš o toj Magdaleninoj i Ivanovoj

Crkvi o kojoj ti govorim, te da, ĉim ti se pruţi prilika, pohraniš dio

srţi tih novih EvanĊelja u svoja djela. Tako će se ispuniti stara

biblijska: Onaj tko ima oči da njima gleda...

- ...vidjet će.

Leonardo se nasmiješio. Nije dugo razmišljao. Tog istog po-podneva

obećao je kerubinu da će na sebe preuzeti to naslijeĊe. Znam i da su

se ponovno vidjeli te da je ĉovjek u crnome predao uĉitelju knjige i

dokumente koje je poslije ovaj pomno prouĉavao. Poslije, uslijed

razvoja dogaĊaja, uspona redovnika Savonarole na vlast i propasti

kuće Medici, preselili smo se u Milano u sluţbu vojvodi te poĉeli

raditi na najraznovrsnijim zadaćama. Od posvećenosti slikanju prešli

smo na projektiranje i konstruiranje ratnih strojeva ili naprava za

letenje. Ali tu tajnu, to neobiĉno otkrivenje kojemu sam svjedoĉio u

Leonardovoj bottegi, nikad nisam zaboravio.

Crostuff.net

Ţelite li da vas još neĉim iznenadim, Elena?

Iako nikad više nije govorio o tome ni s jednim od svojih uĉenika,

vjerujem da meštar Leonardo upravo sada ispunjava obećanje koje je

dao tom Marsiliju Ficinu u Firenci. Govorim vam to iskreno: nema

dana kad posjetim njegovo djelo u dominikanskom refektoriju, a da se

ne sjetim posljednjih rijeĉi koje je uĉitelj uputio kerubinu toga davnog

zimskog popodneva...

»Kad ugledaš na istoj slici Ivanovo lice te svoje vlastito, prijatelju

Marsilio, znat ćeš da sam ondje, i nigdje drugdje, odluĉio skriti tajnu

koju si mi povjerio.«

Znate što? Pronašao sam kerubinovo lice na Posljednjoj večeri.

27.

Brata knjiţniĉara pokopali smo u Klaustru mrtvih tik prije sumraka u

utorak 17. sijeĉnja. Nisu htjeli da se njegovo tijelo poĉne raspadati u

kapelici u kojoj je odrţano bdjenje te je odluĉeno da ga se ţurno

pokopa. Dvojica novaka umotala su ga u bijeli pokrov koji su svezali

remenjem te ga spustili u dubok grob koji je ubrzo bio prekriven

zemljom i snijegom. Imao je brzu sluţbu, bez protokola, ţuran

oproštaj koji je jedva opravdavala naša obveza da veĉeramo prije

nego što se smraĉi. I dok su redovnici mrmljali o riţi s povrćem koja

ih je ĉekala ili medenjacima preostalima još od Boţića, mene je

obuzela neobiĉna nelagoda. Iz kog su razloga prior i njegova pratnja -

blagajnik, kuhar, jednooki Benedetto te redovnik odgovoran za

scriptorium - predvodili drugi pokop u Santa Mariji u manje od tjedan

dana tako ravnodušno? Zašto mi se ĉinilo da im nije bilo previše stalo

do brata Alessandra? Zar nitko neće pustiti ni suzu za njime?

Samo je otac Benedetto pokazao, na kraju, traĉak suosjećanja za

nesretnika koji je leţao pod zemljom. U kratkoj propovijedi dao je

naslutiti kako ima dokaze daje knjiţniĉar bio ţrtva urote nekog luĊaka

koji je tih dana stigao u Milano. Zbog toga, nitko više od njega ne

zaslužuje kršćanski pokop na ovome mjestu, Bandello nas je ipak

ozbiljno upozorio: Ne vjerujte lažima koje već kruže gradom, rekao

je ne diţući pogled s tijela dok su ga malo-pomalo spuštali u grob.

Brat Trivulzio, neka mu se Bog smiluje, stradao je kao mučenik od

ruke ogavna zločinca kojega će prije ili poslije snaći zaslužena

kazna. Osobno ću se za to pobrinuti.

Crostuff.net

Zloĉin ili samoubojstvo, koliko god sam pokušavao umiriti svoje

sumnje, nije bilo lako pomiriti se s time da su dva pogreba u tako

kratkom razdoblju bila uobiĉajena stvar u Santa Mariji. Posljednje

rijeĉi koje mi je maestro Leonardo uputio prije nego što je nestao u

smjeru svoga ateljea odjekivale su mojom glavom poput grmljavine

koja naviješta oluju: U ovome gradu, rekao je prije nego što se uputio

Ulicom Gallo, ništa se ne događa slučajno. Nemojte to nikad

zaboraviti. Toga predveĉerja nisam veĉerao.

Nisam mogao.

Ostali redovnici, manje savjesni od ovoga sirotoga sluge Kristova,

pohrlili su napuniti ţeludac u obliţnju dvoranu koja je bila pretvorena

u blagovaonicu, gdje su proţdrli ostatke banketa koji je vojvoda bio

priredio na dan pokopa svoje supruge. Budući da zbog skela i

slikarske opreme refektorij nije bio u uporabi, redovnici su se

naviknuli na to da su im navade promijenjene i već su smatrali gotovo

normalnim da se mjesto za zajedniĉki obrok preselilo na prvi kat.

Usred sve te provizornosti, uskoro sam otkrio nešto korisno: dok budu

trajali radovi, znao sam da će dvorana s Posljednjom večerom biti

savršeno sklonište kamo bih se mogao povući na razmišljanje u

vrijeme dnevnih obroka. Nijedan redovnik neće ondje remetiti moje

misli, niti će se itko izvan samostana motati po poprištu radova,

hladnom i prašnom poput ovoga. Stoga sam se, razmišljajući o

danima koje sam proveo s fra Alessandrom u pokušajima da riješimo

zagonetku, uputio onamo moliti za mir njegove duše.

Dvorana je bila prazna. Posljednje popodnevne zrake sunca jedva su

obasjavale donji dio Toskanĉeva djela, osvjetljavajući noge Našega

Gospodina, koje su izgledale kao da ih je prekriţio. Je li to

pretkazivalo ono što će Krist uskoro doţivjeti na Kalvariji? Ili je

maestro Njegove noge tako postavio iz nekog drugog nejasnog

razloga? Prekriţio sam se. Njeţna svjetlost što se probijala kroz

nepravilan niz stupova u susjednu dvorištu stvarala je sablasno

ozraĉje.

Tek tada, promatrajući uzvanike na Posljednoj večeri, shvatio sam.

Bila je istina. Juda je imao lice brata Alessandra. Kako to nisam prije

opazio?

Crostuff.net

Zao apostol sjedio je zdesna Galilejcu, diveći se nijemo Njegovoj

uzvišenoj ljepoti. Zapravo, osim zaprepaštenja na licu Jakova Starijeg

i ţive rasprave koju kao da su vodili Matej, Juda Tadejski i Simun na

drugome kraju stola, ostali su apostoli šutjeli. Bilo je pomalo ironiĉno

pomisliti kako upravo u tom trenutku duša oca Alessandra moţda

doista promatra lice Vjeĉnoga Oca.

Ako je, poput Jude, knjiţniĉar bio odluĉio oduzeti si ţivot, a Bandello

se zavaravao misleći da je nevin, njegova sudbina sada nije bila

nebeska slava nego vjeĉne muke pakla.

Lutajući pogledom preko murala, nova pojedinost privukla mi je

pozornost. Juda i Naš Gospodin kao da su posezali za istim komadom

kruha, ili moţda voća, koji nijedan od njih nije doticao. Izdajnik, koji

je u desnici drţao kesicu sramotna novca, pruţao je lijevu ruku prema

rubu stola pokušavajući dohvatiti nešto. Gospodin, nesvjestan Judine

kretnje, ispruţio je svoju desnu ruku u istome smjeru. Sto se moglo

nalaziti ondje što bi zanimalo jednako i Jedinoga i drugoga? Što je

Juda ţelio ukrasti Nazarećaninu u trenutku kad je Sin Boţji već znao

da ga je izdao i daje njegova sudba zapeĉaćena?

Bio sam udubljen u te misli kad je neoĉekivan posjet omeo moje

misli.

- Kladim se deset naprama jedan da ništa ne razumijete, zar ne?

Trgnuo sam se. Lik koji nisam mogao razaznati, odjeven u

zagasitocrven plašt, prešao je polumraĉnu sobu i zaustavio se

nekoliko koraka od mene.

-Vi ste otac Leyre, nije li tako? - upitao je.

Zjenice su mi se raširile kad sam razabrao da se radi o ţeni, njeţna i

okrugla lica, ispod ljubiĉasta šešira ukrašena perjem. Djeva je bila

prerušena u muškarca, što je bilo ne samo protuzakonito, nego i

opasno, i promatrala me s neskrivenom znatiţeljom. Bila je

manje-više moje visine, a njezina ţenska obiljeţja bila su dobro

prikrivena pod širokim ruhom. Dokje ĉekala da joj odgovorim, jedna

od njezinih koţnih rukavica poĉivala je na balĉaku sjajnoga rapira.

Vjerojatno sam zamucao odgovarajući joj.

- Ne brinite se, oĉe - nasmiješila se. - Maĉ je za vašu zaštitu. Neće

vam nauditi. Došla sam po vas jer sve vaše nedoumice zasluţuju

odgovor. A kako biste ga dobili, moj gospodar vjeruje da morate

ostati ţivi.

Crostuff.net

Zanijemio sam.

- Morate poći sa mnom na diskretnije mjesto - dodala je. -Vaša

nazoĉnost potrebna je u drugome dijelu grada radi hitna posla.

Njezin poziv nije zazvuĉao kao prijetnja, nego kao ljubazna molba.

Ispod plašta nalazila se ţena otmjena drţanja, koja je zraĉila

neobiĉnom snagom. Imala je prodoran, maĉji pogled i odluĉnost koja

ne prihvaća odbijanje. I iako je već vladala popriliĉna tmina,

neznanka me povela blagovaonicom, kroz hodnik koji je povezivao

refektorij s crkvom i kojim smo povremeno prolazili samo mi,

redovnici. Kako je mogla tako dobro poznavati ove prostorije? Kad

smo izašli na ulicu, ne srevši nijednog dominikanca, prerušena

strankinja naloţila mi je da ubrzam korak.

Trebalo nam je deset minuta da doĊemo do crkve Santo Stefano, koja

se nalazila ĉetiri ili pet ulica dalje. Dotad je već bila pala noć. Zaobišli

smo hram s desne strane i uputili se uliĉicom koju biste teško

primijetili bez vodiĉa. Cigleno proĉelje impozantne palaĉe na dva

kata, osvijetljeno dvjema tek zapaljenim bakljama, svjetlucalo je na

kraju uskog prolaza. Moja sugovornica, koja nije prozborila ni rijeĉ

otkako smo izašli iz Santa Marije, pokazala je prema njoj.

- Već smo stigli? - upitao sam.

Lakaj u uskom vunenom prsluku i s kapuljaĉom na glavi, izašao nam

je u susret.

- Ako mi dopustite, oĉe - rekao je veoma sluţbeno - odvest ću vas

svomu gospodaru. Nestrpljivo vas išĉekuje.

- Vaš gospodar?

- Tako je. - Odgovorio je uz pretjerani naklon na što se lice moje

suputnice razvuklo u osmijeh.

Palaĉa je bila ukrašena skupocjenim predmetima. Stari rimski

mramorni stupovi, nedavno otkopani kipovi, platna i tapiserije

prekrivali su odmorišta i zidove u cijeloj kući. U sredini te raskošne

graĊevine nalazilo se prostrano dvorište, s labirintom od ţivice u

središtu, kamo smo se uputili. Zaĉudila me tišina koja je vladala. A

još i mnogo više to što su prolazi labirinta, nakon što smo izbili na

otvoreno, bili naĉiĉkani ozbiljnim licima koja kao da su ĉekala

nekakvu nesreću.

I bilo je tako. Prešavši dvorište opazio sam grupicu sluga pogleda

uperenih u dvojicu muškaraca koji su se bijesno promatrali. Bili su u

Crostuff.net

košuljama, s dva maĉa uskih oštrica isukanih iz korica i, unatoĉ

hladnoći, obilno su se znojili. Moja domaćica skinula je šešir s glave i

ushićeno promatrala prizor.

- Već je poĉelo - rekla je razoĉarano. - Moj je gospodar htio da ovo

vidite.

- To? - upitao sam uznemireno. - Dvoboj?

Prije nego što je uspjela odgovoriti, stariji od dvojice muškaraca,

krupan, visok ĉovjek, prorijeĊene kose i širokih pleća, bacio se na

mlaĊega, nasrnuvši svom silinom na njega svojim oruţjem.

- Domine Jesu Christe! - uzviknuo je napadnuti dok je blokirao

napad drţeći maĉ preko prsiju, razrogaĉivši oĉi od potpunog uţasa.

- Rex Gloriae! - odgovorio je njegov napadaĉ.

Nije se radilo o vjeţbi. Ćelavĉev bijes rastao je svakim trenutkom,

dok su se njihove oštrice ĉvrsto sudarale. Njegovi su napadi bili brzi,

teški. Svaki je udarac odzvanjao poput tona smrtonosne i mahnite

melodije.

- Mario Forzetta - šapnula mije pratilja, pokazujući na mladića koji je

uzmicao pokušavajući doći do zraka - jedan je od slikarevih šegrta, iz

Ferrare. Pokušao je prevariti moga gospodara glede izvjesnog

sporazuma. Dvoboj traje do prve kapi krvi, kao u Španjolskoj.

- Kao u Španjolskoj?

- Onaj koji prvi rani protivnika, pobjeĊuje.

Borba se zaoštrila. Jedan, dva, tri, ĉetiri nova udarca odjeknula su

dvorištem poput topovskih hitaca. Metalni odsjaj oštrica odraţavao se

na balkonima.

- Neće vam vaša mladost spasiti ţivot - vikao je ćelavac - nego moja

milost!

- Zadrţite svoju milost gdje će vam više koristiti, Jacaranda!

Ponos mladoga Forzette nije dugo potrajao. Tri snaţna udarca objema

rukama skršila su njegov otpor, oborivši ga na koljena i prisilivši ga

da se rukama osloni o tlo. Njegov se protivnik pobjedonosno

nasmiješio dok se dvorištem razleglo burno odobravanje. Neprijatelj

gospodara kuće izgubio je borbu. Još je samo bilo preostalo ispuniti

ritual: kirurškom preciznošću maĉ pobjednika proparao je zrak dok

nije vrškom dotaknuo mladićev obraz iz koga je istoga trenutka

potekla jarkocrvena tekućina.

Prva kap krvi.

Crostuff.net

- Vidite? - galamio je zadovoljno. - Bog je kaznio vaše laţi. Nikad se

više nećete usuditi prevariti me laţnim starinama. Nikada.

Tada se, okrenuvši se prema meni, zadovoljan što vidi moj bijeli habit

i crnu kapuljaĉu meĊu svojim slugama, naklonio i dodao još nešto da

ga svi ĉuju.

- Ovog lupeţa stigla je zasluţena pravda - presudio je. - Iako vjerujem

da je još nema na vidiku za nekoga tako uglednoga poput vas, zar ne,

oĉe Leyre?

Ostao sam bez rijeĉi. Bio sam sumnjiĉav zbog dijaboliĉna sjaja

njegovih oĉiju. Tko je bio on i kako je znao moje ime? O kojoj je

pravdi govorio?

- Propovjednici su uvijek dobrodošli u ovu kuću - rekao je. - Iako sam

poslao po vas jer ţelim da zajedno vratimo ugled imenu zajedniĉkog

prijatelja.

- Imamo zajedniĉkog prijatelja? - promucao sam.

- Imali smo ga - pojasnio je. - Ili vi ne pripadate meĊu one koji misle

da se nešto ĉudno krije iza smrti našega Alessandra Trivulzija?

Pobjednik, ĉije je ime, kako sam ubrzo doznao, bilo Oliverio

Jacaranda, napustio je poprište dvoboja i pribliţio mi se, potapšavši

me lagano po ramenu u znak prijateljstva. Nakon toga izgubio se u

palaĉi. Moja suputnica zamolila me da ga priĉekamo. Imao sam tako

vremena gledati malu vojsku Jacarandinih slugu na djelu: za nešto

više od deset minuta demontirali su podij na kojem se odigrao dvoboj

i odveli Forzettu, ranjena i vezanih ruku, u palaĉu. Dok je prolazio

pokraj mene, vidio sam daje nesretnik još gotovo dijete. Mladić

okrugla lica i smaragdnih oĉiju koje su, jedan kratak trenutak,

potraţile moj pogled moleći me za pomoć.

- Španjolci su ĉasni ljudi. - Ţena, koja je razvezala svoju plavu kosu i

objesila pojas s maĉem, ljubazno mi se obratila. - Oliverio je iz

Valencije, kao i papa. Usto, on je njegov omiljeni dobavljaĉ.

- Dobavljaĉ?

- On je staretinar, oĉe. To je nova, vrlo unosna profesija, koja spašava

iz prošlosti blaga koja su zakopali naši preci. Ne moţete ni zamisliti

što se sve moţe naći u Rimu ako samo zagre-bete površinu sedam

brda!

- A vi? Tko ste vi, mlada djevo?

- Njegova kći. Maria Jacaranda, vama na usluzi.

Crostuff.net

- A zašto je vaš otac htio da svjedoĉim njegovoj borbi s tim

Forzettom? Kakve to veze ima s uspomenom na oca Trivulzija?

- On će vam to vrlo brzo objasniti - odgovorila je. - Svemu je krivo

trgovanje starim knjigama. Ne znam je li vam poznato da neki

primjerci vrijede više od zlata, i postoje lupeţi poput Forzette koji

njima trguju ili, još gore, nastoje podvaliti nove knjige kao stare,

ubirući za njih sulude iznose.

- Doista vjerujete da to ulazi u moj djelokrug?

- Ući će - obećala je tajanstveno.

28.

Gospodar kuće doista se brzo vratio u dvorište. Njegovi sluge već su

bili uklonili gotovo sve tragove dvoboja i palaĉa je malo-pomalo

povratila svoj udoban i zapušten izgled.

Marijin otac nije mogao prikriti zadovoljstvo. Okupao se i namirisao i

vratio odjeven u togu od nove vune koja mu je padala do nogu.

Pozdravio je kćer i odmah me pozvao u svoju radnu sobu. Htio je

razgovarati sa mnom nasamo.

- Znam da moj posao nije po volji ljudima u habitu poput vas, oĉe

Leyre.

Zbunile su me njegove prve rijeĉi. Jacaranda je govorio mješavinom

španjolskoga i milanskog narjeĉja što mu je davalo dozu posebnosti.

Zapravo, sve u vezi s njim bilo je ĉudnovato, ĉak i njegova radna

soba, natrpana glazbalima, platnima i ostacima starih kapitela.

-Jeste li iznenaĊeni onime što vidite? - Njegovo me pitanje prekinulo

u prouĉavanju prostorije. - Dopustite mi da vam objasnim, oĉe. Moj

posao sastoji se u spašavanju od zaborava stvari koje su naši preci

ostavili pod zemljom. Katkad je rijeĉ o kovanicama, katkad samo o

kostima, a ĉesto o kipovima poganskih bogova koji, prema ljudima

poput vas, nikad ne bi trebale biti iskopane. Oboţavam skulpture iz

doba carskoga Rima. Prekrasne su, proporcionalne... savršene. I

skupe. Veoma skupe. Moj posao, zašto to nijekati, ide bolje nego

ikada.

Jacaranda je natoĉio vino u srebrne pehare i ponudio mi jedan prije

nego stoje nastavio razmetljivo.

Crostuff.net

- Maria vam je sigurno rekla da je Sveti Otac blagoslovio moje

aktivnosti. Zapravo, prije dosta godina, osigurao sije povlasticu da

moje umjetnine vidi prvi. Odabire ih otkako je bio kardinal i

velikodušno ih plaća.

- Rekla mi je, toĉno. Iako - iskrivio sam lice - sumnjam da ste poslali

po mene da me izvijestite o svome poslovanju. Ili se varam?

Gospodar kuće dopustio je da mu pobjegne ciniĉan smješak.

- Znam vrlo dobro tko ste vi, oĉe Leyre. Prije nekoliko dana

predstavili ste se kao inkvizitor pred vojvodinim sluţbenicima te ste

ga htjeli pozdraviti prije pogreba donne Beatrice. Dolazite iz Rima.

Smjestili ste se u samostanu Santa Maria i veći dio vremena provodite

rješavajući zagonetke na latinskome. Kao što vidite, preda mnom

gotovo nemate tajni, oĉe.

Antikvarje otpio gutljaj vina prije nego stoje naglasio.

- Gotovo...

- Ne razumijem.

- Dopustite mi da budem iskren. Djelujete kao razborit ĉovjek i moţda

mi moţete pomoći riješiti zajedniĉki problem. Radi se o ocu

Alessandra Trivulziju, oĉe.

Napokon se dotaknuo knjiţniĉareve smrti.

- Davno prije vašeg dolaska u Milano, on i ja bili smo dobri prijatelji.

Moglo bi se ĉak reći da smo bili poslovni suradnici. Trivulzio je

djelovao kao posrednik izmeĊu nekih vaţnih milanskih obitelji i

mene. Preko njega, dobivali su moje ponude antikviteta ne budeći

sumnje kod svećenstva, a fra Alessandro primao je za to odreĊenu

naknadu.

Ustuknuo sam korak.

- IznenaĊeni ste, oĉe Leyre. Drugi redovnici u Bologni, Ferrari ili

Sieni pomaţu mi oko sliĉnih zadataka. Nikomu ne štetimo; samo se

izrugujemo apsurdnim zabranama i bojaznima kojih ćemo se, uvjeren

sam, jednog dana prisjećati kao neĉega smiješnog, svojstvenoga

staromodnim umovima. Što je loše u prikupljanju fragmenata naše

prošlosti i predavanju istih bogatašima za njihov uţitak? Ne nalazi li

se na Trgu svetoga Petra u Rimu egipatski obelisk?

- Sami sebi kopate grob, gospodine - odgovorio sam mu veoma

ozbiljno. - Podsjećam vas da pripadam toj kuriji koju zaobilazite.

Crostuff.net

- Tako je, ali dopustite mi da nastavim. Naţalost, vaša stroga kurija

nije jedina koja stvara poteškoće našemu radu. Kao što moţete

pretpostaviti, prodajem umjetniĉka djela i stare umjetnine bogatim

dvorskim gospoĊama, ĉak i bez znanja njihovih muţeva, koji takoĊer

ne odobravaju takav posao. Otac Alessandro bio je kljuĉan u nekima

od mojih najvaţnijih operacija. Posjedovao je izvanrednu sposobnost

pozvati se u bilo koju palaĉu u Milanu pod izlikom ispovijedi, a

nakon toga bi sklopio sporazum pred nosom lombardijskih plemića.

- A što je dobivao zauzvrat? Novac? Oprostite, ali ja u to ne vjerujem.

- Knjige, oĉe Leyre. Primao je knjige pisane rakom ili otisnute, ovisno

o vrijednosti prodaje. Djela briţno prepisana ili otisnuta u Francuskoj

ili Njemaĉkom Carstvu. Naplaćivao je u naturi, ako to ţelite tako

nazvati. Njegova je opsesija bila skupiti što više knjiga za knjiţnicu

Santa Marije. Iako pretpostavljam da ste to već znali.

- Ono što nikako ne razumijem, jest zašto mi to govorite. Ako je brat

Alessandro bio vaš prijatelj, zašto kaljate uspomenu na njega

povjeravajući mi se?

- Nije mi to namjera ni najmanje - nasmijao se nervozno. -Dopustite

mi da vam još nešto objasnim, oĉe. Malo prije svoje smrti, vaš je

knjiţniĉar sudjelovao na veoma posebnom zadatku. Bio je povezan s

jednom od mojih najboljih klijentica, stoga sam mu prepustio posao

ne oklijevajući ni trenutka. Iskreno govoreći, bilo je to prvi put da me

netko iz plemstva ne traţi neki faunov kip za ukrašavanje vile.

Njezina molba, iako neobiĉna, obojicu nas je oduševila.

Pogledao sam Jacarandu zaintrigiran.

- Moja nas je klijentica trebala da joj riješimo malenu zagonetku,

gotovo osobne prirode. Budući da sam ja struĉnjak za antikvitete,

pomislila je da mogu prepoznati odreĊen dragocjen predmet o kome

je posjedovala priliĉno toĉan vanjski opis.

- Komad nakita, moţda?

- Ne, ništa takvoga. Radilo se o knjizi.

- Knjizi? Poput onih kojima ste plaćali...?

- Ova nikad nije bila otisnuta - prekinuo me. - Na prvi pogled, radilo

se o starome rukopisu iznimne rijetkosti i vrijednosti. Jedinstven

primjerak za ĉije je postojanje ĉula iz veoma razliĉitih izvora i za

kojim je moja klijentica ţudjela više negoli za ijednim drugim blagom

na svijetu.

Crostuff.net

- O kojoj je knjizi bila rijeĉ?

- Nisam to nikad doznao! Otkrila mije samo nekoliko pojedinosti o

njezinu izgledu: knjiga je imala malo stranica, pozlaćene rubove te

uvez plave boje ukrašen ĉetirima zlatnim kopĉama. Malena

dragocjenost koja je podsjećala na molitvenik, nesumnjivo uvezena s

Orijenta.

- Te ste se prihvatili tog posla uz pomoć oca Alessandra - dometnuo

sam.

- Imali smo dva korisna traga da ih slijedimo. Prvi je bila osoba koju

je moja klijentica prvu ĉula spominjati taj tekst: majstor Leonardo da

Vinci. Srećom, vaš ga je knjiţniĉar dobro poznavao te mu ne bi

predstavljalo velik problem prići mu i provjeriti nalazi li se ili ne u

slikarevu posjedu.

-A drugi?

- Predala mije toĉan crteţ knjige koju sam trebao pronaći.

- Vaša je klijentica posjedovala crteţ knjige?

- Tako je. Nalazila se u špilu njoj vrlo dragih karata. Na jednoj od

karata, onoj koja prikazuje jednu veliku ţenu, pojavljuje se i to djelo.

Nije to bilo mnogo, istina, ali ĉesto sam bio pokretao pregovore s

mnogo manje podataka. Ţenu na karti prepoznali smo kao redovnicu

koja drţi knjigu u rukama. Knjiga je zaklopljena i nema naslova na

koricama kao niti bilo kakav znak raspoznavanja.

Knjiga prikazana u špilu karata? Uznemirio sam se. Nije li mi otac

Bandello bio spominjao nešto sliĉno?

- Smijem li vas priupitati za ime vaše klijentice? - upitao sam.

- Naravno. Upravo sam vas zato i pozvao na ovaj sastanak.

Vojvotkinja Beatrice d'Este.

Razrogaĉio sam oĉi.

- Beatrice d'Este? II Morova supruga? Ţelite reći da su se otac

Alessandro i donna Beatrice poznavali?

- Veoma dobro. A sada, vidite, oboje su mrtvi.

- Što hoćete reći?

Jacaranda je sjeo za svoj pisaći stol, zadovoljan što je privukao moju

potpunu pozornost.

- Vidim da poĉinjete shvaćati moje brige, oĉe Leyre. Recite mi, do

koje ste mjere upoznali majstora Leonarda?

- Razgovarao sam s njime samo jedanput. Jutros.

Crostuff.net

- Morate znati da se radi o veoma neobiĉnoj osobi,

najekstravagantnijoj i najĉudnijoj koja je ikada došla ovamo. Svaki

trenutak dana iskorištava za rad, ĉitanje, crtanje i razmišljanje o

najapsurdnijim pitanjima koja moţete zamisliti. Izmišlja recepte za

kuhanje kojima zabavlja vojvodu, modelira u marcipanu razne

strojeve neobiĉna izgleda za svoje bankete. Isto tako, rijeĉ je o

nepovjerljivu ĉovjeku. Veoma je ljubomoran na svoje stvari, svoje

vlasništvo. Nikad ne dopušta da itko zaviri u njegove bilješke, a

kamoli da pronjuška njegovom knjiţnicom koja je, kao što moţete

zamisliti, golema i vrijedna. Ĉak i piše zdesna nalijevo, poput Ţidova!

- Doista?

- Ne bih lagao o neĉemu takvome. Da poţelite proĉitati neku od

njegovih biljeţnica, morali biste posegnuti za zrcalom. Samo preko

odraza stranica u njemu uspjeli biste shvatiti stoje na njima napisao.

Nije li to vraţja lukavost? Poznajete li koga tko je sposoban s

lakoćom pisati naopako? Taj ĉovjek, vjerujte mi, krije strašne tajne.

- I dalje ne razumijem zašto mi sve to govorite - ustrajao sam.

-Jer... - napravio je teatralnu stanku - siguran sam daje naš zajedniĉki

prijatelj otac Alessandro ubijen izravnom naredbom Leonarda da

Vincija. I vjerujem da je svemu kriva ta prokleta knjiga, ista ona za

kojom je ţudjela vojvotkinja i koja je i nju stajala ţivota.

Problijedio sam.

- To je veoma ozbiljna optuţba!

- Dokaţite je - odgovorio je. - Vi ste jedini koji to moţe. Stanujete u

Santa Mariji delle Grazie, ali niste se prodali vojvodi poput ostalih.

Prior ţeli da se ureĊenje samostana dovrši II Morovim novcem, a

sumnjam da bi se usudio napasti njegova omiljenog umjetnika i tako

ugroziti vojvodinu novĉanu potporu. Pozivam vas da tu zagonetku

riješite sa mnom: nabavite tu knjigu i ne samo da ćete rasvijetliti smrt

vojvotkinje i oca Alessandra, nego ćete imati i dokaze da optuţite

Leonarda za ubojstvo.

- Ne sviĊaju mi se vaše metode, gospodine Jacaranda.

- Moje metode? - nasmijao se. - Jeste li dobro vidjeli ĉovjeka kojega

sam porazio u dvoboju?

- Forzettu?

- Upravo njega. Reći ću vam još nešto o svojim metodama: radio je za

mene. Naredio sam mu da mi nabavi 'plavu knjigu' iz Leonardove

Crostuff.net

bottege. Forzetta je bio jedan od Leonardovih starih uĉenika i dobro je

znao gdje ju je mogao skriti.

- Naredili ste mu da opljaĉka Leonarda da Vincija?

- Htio sam riješiti ovo pitanje, oĉe. Ali priznajem svoj neuspjeh. Taje

beskorisna budala uzela iz njegova ateljea drugo djelo: Divini

Platonis Opera Omnia. Knjigu tiskanu prije nekoliko godina u

Veneciji, neznatne vrijednosti. I pokušao me nasamariti, nastojeći

mije prodati kao daje rijeĉ o inkunabuli koju sam traţio.

- Divini Platonis... - promrmljao sam. - Poznajem to djelo.

- Doista? Kimnuo sam.

- Rijeĉ je o ĉuvenom prijevodu Platonova opusa, djelu Marsilia Ficina

za Cosima Starijeg Firentinskoga.

- Pa lupeţ tvrdi da gaje Leonardo veoma cijenio. Da se danima

koristio njime kako bi naslikao jednoga od apostola na Ce-nacolu.

Kog vraga me briga za to! Izgubio sam prijatelja zbog njega i ţelim

znati razlog. Hoćete li mi pomoći?

29.

Porta Romana bila je najelegantnija gradska ĉetvrt. Danonoćno su

njome prolazile najveliĉanstvenije koĉije u Lombardiji, mogla se

pohvaliti jedinim monumentalnim ulazom u Milano. Njegovi su

portici uvijek bili puni dobro odjevene gospode, a dame su uţivale

šetati ispod njih kako bi opipale dnevno bilo grada. Papinski nunciji,

strani izaslanici ili plemići, svi su ţeljeli ondje biti viĊeni, nadajući se

izazvati divljenje. Poloţaj pokraj glavnoga gradskog kanala od Porte

Romane ĉinila je sajam taštine bez premca.

Na samoj polovici ulice uzdizao se Palazzo Vecchio. Bila je to javna

graĊevina koju su stanovnici voljeli, uobiĉajeno mjesto susreta

bratstava, cehova, ĉak i sudaca. Imala je dva kata, šest prostranih

dvorana i cijeli labrint ureda koji su brzo mijenjali vlasnike.

Te noći koju sam proveo u kući Oliveria Jacarande, sve su prostorije u

palaĉi gorjele od išĉekivanja. Više od tri stotine osoba tvorilo je red

na ulici kako bi se divili posljednjem djelu majstora Leonarda; mnogi

gradski uglednici dogovorili su sastanak ondje s izlikom da ţele

razgovarati o najnovijim dogaĊajima na dvoru. Nije bilo ni jednoga

graĊanina koji nije htio pozivnicu za taj dogaĊaj.

Crostuff.net

Toskanac je organizirao izloţbu na brzinu, moţda po nalogu samoga

vojvode, koji je samo ĉetrdeset osam sati nakon pokopa supruge već

razmišljao o ponovnu oţivljavanju milanskoga javnog ţivota.

Maestro Luini došao je u pratnji zanosne Elene Crivelli. Bila je toliko

ustrajna, daje mladi slikar pristao povesti ju sa sobom. Još bi se

zarumenio sjetivši se što se dogodilo izmeĊu njih samo nekoliko dana

prije, a njegova je duša i dalje bila uskomešana poput olujna mora.

Kako bi mu dodatno oteţala, kći donne Lucrezije izabrala je za tu

prigodu veliĉanstvenu toaletu: modru haljinu ukrašenu krznom s

dubokim dekolteom obrubljenim zlatnim koncem. Kosa skupljena u

mreţicu s dragim kamenjem te jarkocrvena boja njezinih usana

pretvarali su je u boţicu. Luini se naprezao drţati se podalje,

izbjegavao je i dotaknuti ju.

- Maestro Bernardini! - Leonardov gromki glas zaustavio ih je ĉim su

se popeli na drugi kat Palazza Vecchio. - Drago mije što vas vidim. I

u tako dobru društvu! Recite mi, koga ste to doveli?

Luini se ceremonijalno naklonio, iznenaĊen uĉiteljevom

ne-skrivenom znatiţeljom:

- Ovo je Elena Crivelli, meštre - odgovorio je bez oklijevanja. - Mlada

dama koja vam se divi i koja je ustrajala na tome da me prati na vašu

izloţbu.

- Crivelli? Kakvo iznenaĊenje! Jeste li moţda u rodu sa slikarom

Carlom Crivellijem?

- Njegova sam nećakinja, gospodine.

Elenine svijetle oĉi oţivile su u Leonardu neka stara sjećanja.

Djelovao je opĉinjeno.

- Onda ste, znaĉi, kći...

- Lucrezije Crivelli, koju dobro poznajete.

- Donne Lucrezije! Naravno! - rekao je opet pogledavši Lui-nija. - I

došli ste s maestrom Bernardinom, kojega ste nesumnjivo upoznali

tijekom poziranja. Vi ste njegova nova Marija Magdalena!

- Tako je.

- Ĉudesno! Došli ste u više nego povoljnom trenutku. Leonardo je

iznova pomno promotrio djevojku, traţeći crte

lica koje su ga toliko bile impresionirale kod njezine majke. Brz

pogled bio mu je dovoljan da prepozna jednaku graĊu ĉela, jednak

Crostuff.net

nos, ĉak i jagodice i bradu. Divan sklad lica donne Lucrezije uspješno

je prenesen i na lice njezine kćeri.

- Ako imate vremena, volio bih da poĊete sa mnom u sobu koju sam

pripremio da u njoj izloţim svoj portret. Uskoro će biti puna uzvanika

i nećemo više imati prigodu da mu se divimo nasamo.

Pokazao je na malu sobu pokraj golema odmorišta na stubištu,

ukrašenu s ljubavlju. Svi zidovi bili su prekriveni golemim crnim

platnom koji su vidljivim ostavili samo malenu sliku, veliĉine 63 puta

45 centimetara, uokvirenu u sjajnu borovinu.

- Vidite - nastavio je Leonardo. - Mislio sam daje ovo najbolji

trenutak daje izloţim. Smrt donne Beatrice rastuţila nas je toliko

duboko da trebamo svu moguću ljepotu kako bi naš duh ţivnuo.

Maestro Luini moţda vam je već rekao da moram biti okruţen

radošću. Ţivotom. I budući da pri svakom predstavljanju slike iz

svoga ateljea ona bude izvrsno primljena...

- Pomislili ste kako bi izlaganje vašega novog djela moglo vratiti

ljude na ulice - zakljuĉio je Bernardino, suglasan.

- Toĉno. I usprkos hladnoći, ĉini se da će mi to poći za rukom. Dakle?

- Toskanac je sada promijenio boju glasa, pokazujući svoje djelo. –

Što kaţete?

Svi troje pozorno su pogledali prema zidu koji je pokazao. Platno je

bilo senzacionalno. Mlada ţena, odjevena u crvenu haljinu kojoj je

Leonardo uspio ne samo doĉarati baršunast ton, nego ĉak i brokatne

šavove ovratnika, promatrala ih je smireno u ravnini njihovih oĉiju.

Kosa joj je bila skupljena u dugaĉak rep, a tanka dijadema prianjala je

uz njezine sljepooĉnice uz neizmjernu njeţnost. Radilo se o

nevjerojatnu portretu. Još jednom majstorovom remek-djelu. Da ju je

umjesto okvira okruţivao prozor, nitko ne bi mogao reći da ta dama

nije doista ondje, i ne promatra ih.*

Elena i Bernardino zbunjeno su se pogledali, ne znajući što

reći.

- Mislili smo... - promucao je Luini. - Mislili smo da ćete nam

pokazati portret donne Beatrice, maestro.

- A zašto bih, recite mi? - nasmiješio se. - Vojvotkinja d'Este nikad

nije našla vremena da mi pozira.

______________________

Crostuff.net

* Radi se o slici koju kritičari poznaju kao La belle Ferroniere,

trenutačno u Louvreu.

Elenine oĉi od uzbuĊenja su se ovlaţile. -Ali ona je... ona je...

- Da, to je vaša majka donna Lucrezia - rekao je Leonardo, naboravši

svoj golemi nos. - Nesumnjivo, jedna od najljepših ţena koje sam

ikad upoznao. A upravo je ljepota, sklad, ono što trebamo u ovim

trenucima boli, ne ĉini li vam se tako?

Mlada Elena nije mogla skinuti pogled s portreta.

- Nikad ne bih ovo djelo pokazao u javnosti da to nije potrebno.

Vjerujte mi.

-Je li...? - oklijevala je. -Je li to moţda zbog vaše teorije o svjetlosti?

Bernardino mi je objasnio koliko vam je vaţna. -Je li doista?

U Leonardovim oĉima bljesnuo je traĉak zlobe.

- Za vas, svjetlost je srţ onoga boţanstvenoga. Njezina prisutnost ili

odsutnost na nekoj slici potpuno otkrivaju krajnju umjetnikovu

nakanu. Nije li tako?

- Dakle... IznenaĊujete me, Elena. Recite mi, kakvu skrivenu nakanu

nalazite na ovome portretu?

Mlada grofica još je jedanput promotrila platno. Blistavu licu njezine

majke nedostajalo je samo još da progovori.

- Poput znaka je, maestro.

- Znaka?

- Da. Kao da šaljete znakove usred tmine. Poput svjetionika usred

noći. Šaljete znakove ljudima s vjerom. Onima koji više vole svjetlost

od sjene.

Maestro je ostao zbunjen.

Iznenada, njegovo je iznenaĊenje prešlo u zabrinutost. Elena je to

primijetila. Vidjela je kako maestro provjerava da nitko drugi ne sluša

njihov razgovor, nakon ĉega je mladu groficu zamolio da Bernardina i

njega na trenutak ostavi nasamo kako bi porazgovarali. Elena se

spremno udaljila do jednoga od prozora koji su gledali na Portu

Romanu.

- Ali što ste to uĉinili, maestro Luini?

Leonardov šapat poput bodeţa se zabio u uši njegova uĉenika.

- Uĉitelju, ja...

- Govorili ste joj o svjetlosti! Jednoj djevojĉici! -Ali...

Crostuff.net

- Ništa ali. Zna li i daje svjetlost jedno od obiljeţja njezine obitelji?

Što ste joj još otkrili, budalo?!

Luini se skamenio od uţasa. Iznenada je shvatio daje uţasno

pogriješio dopustivši Eleni da ga prati na taj dogaĊaj. PostiĊen,

pognuo je glavu ne znajući što reći.

- Vidim - nastavio je Leonardo. - Sad mi je sve jasno.

- Što vam je jasno, uĉitelju?

U grlu je imao knedlu koja ga je gušila.

- Legli ste s njom. Nije li tako?

- Legao?

- Odgovorite mi! -Ja... Zao mije, uĉitelju.

- Zao vam je? Shvaćate li što ste uĉinili?

Leonardo je pokušao stišati glas kako ne bi privukao pozornost mlade

grofice.

- Spavali ste s Magdalenom! Vi, koji ste odani Ivanovoj stvari!

Majstor je progutao slinu. Trebao je vremena da promisli.

Njegov um pokušavao je posloţiti tu situaciju na jednak naĉin na koji

je sklapao dijelove svojih strojeva u cjelinu. Što mu je drugo

preostalo? Smatrat će to još jednim znakom Providnosti. Još jednim

pokazateljem da se vremena mijenjaju nesmiljenom brzinom, i da će

uskoro njegova tajna izmaknuti nadzoru.

Kako je mogao biti tako naivan? Kako nije predvidio mogućnost da

mladi uĉenik ĉija je zadaća bila izbliza ĉuvati kćer donne Lucrezije

moţe podleći njezinim ĉarima? Leonardo, koji je prezirao tjelesnu

ljubav, morao je brzo djelovati. Morat će uvesti Elenu u tajne njezina

apostolata, prije nego što je drugi ljubavnici skrenu s pravoga puta.

Pozvao je mladu groficu k sebi i uĉinio nešto što ga nitko prije nije

vidio ĉiniti: povjerio joj je svoje brige.

- Oprostite na ovom ĉekanju - ispriĉao se. - Ţelim vam reći kako vaš

posjet nije mogao doći u boljem trenutku. Morao sam razgovarati s

nekim od povjerenja. Vjerujem da me špijuniraju. Da nadgledaju

moje kretanje kao i kretanje mojih pomoćnika.

- Vas, uĉitelju? - Luini se stresao.

- Da - nastavio je. - Godinama to sumnjam. Vi znate, Bernardino, da

sam oduvijek nepovjerljiv prema ljudima. Već godinama svu prepisku

vodim u šiframa, biljeţim svoje zamisli na naĉin koji tek rijetki mogu

proĉitati i ne vjerujem onima koji mi se pribliţavaju samo da bi

Crostuff.net

pronjuškali po mojim stvarima. Ipak, u nedjelju, dana kad smo

pokopali vojvotkinju, te su se stare strepnje potvrdile na dramatiĉan

naĉin. Toga dana, nedaleko odavde, umrla su dvojica Boţjih ljudi u

nadasve ĉudnim okolnostima.

Bernardino i Elena promatrali su ga u nevjerici. Nisu bili ĉuli za to.

-Jedan od njih naĊen je obješen na Piazzi Mercanti. Imao je uza se

kartu koja je vama, maestro Luini, poznata jednako dobro kao i meni.

Pripada špilu nacrtanome za Viscontije sredinom stoljeća, a prikazuje

pripadnicu reda svetoga Franje s kriţem sv. Ivana Krstitelja u jednoj

ruci, a knjigom Ivana EvanĊelista u drugoj.

- Marija Magdalena!

- Doista, to je jedan od mnogih naĉina na koji je predstavljaju -

nastavio je. - To potvrĊuju ĉvorovi na konopu koji opasuje njezin

nadignuti trbuh. Ali malo je, veoma malo, onih koji znaju šifru.

- Nastavite, molim vas - zamolio ga je Bernardino.

- Kao što moţete zamisliti, meštre Luini, pronalazak karte protumaĉio

sam kao znak. Upozorenje da mi se netko ţeli pribliţiti. Pokušao sam

uvjeriti vojvodine vojnike da je redovnik poĉinio samoubojstvo. Htio

sam dobiti na vremenu za svoju istragu, ali druga smrt potvrdila je

moje strahove.

- Koje strahove? - Elena gaje netremice gledala.

- Vidite, Elena, druga je osoba takoĊer bila moj stari prijatelj. Mlada

se grofica trgnula.

- Vi... poznavali ste ih?

- Tako je. Obojicu. Giulio, druga ţrtva, iskrvario je ispred Maeste.

Netko mu je probo srce maĉem. Nije mu ukrao novac niti išta drugo,

osim...

- Osim?

- Osim karte s franjevkom koju su poslije našli pokraj redovnika.

Muĉi me neugodan osjećaj kako je ubojica htio da ja doznam za

njegove zloĉine. Na kraju krajeva, Maesta je moje djelo, a obješeni

fratar pripadao je samostanu Santa Maria.

Iako u strahu da ga ne omete, Elena je opet uzela rijeĉ.

- Maestro, je li to povezano s vašom ţeljom da u ovom trenutku

izloţite portret moje majke? Ima li to kakve veze s tim uţasnim

vijestima?

Crostuff.net

- Sve će vam ubrzo biti jasno, Elena - odgovorio je Leonardo. - Vaša

majka nije mi pozirala samo za ovaj portret. Kada je bila mlaĊa,

posluţila mi je kao model za Djevicu na Maesti. Ponovno mi je bila

model dok sam slikao drugu verziju prije samo nekoliko mjeseci.

Nakon što sam predao to djelo, prije deset dana, franjevci su

zamijenili staro djelo njime. Sve se odigralo tako brzo, da nisam imao

vremena obavijestiti Braću o njezinoj zamjeni.

Braću? Ovaj put Elena ga nije prekinula.

- Vidim da vam maestro Luini nije još sve ispriĉao - prošap-tao je

Leonardo. - Taje slika za njih poput EvanĊelja. Bila je njihovo

duhovno olakšanje, pogotovo nakon što im je Inkvizicija oduzela

njihove svete knjige. Dolazili su u skupinama štovati je. Ipak, kad su

to franjevci shvatili i poĉeli se svaĊati sa mnom, bio sam prisiljen

naĉiniti novu verziju, lišenu simbola koji su je ĉinili tako posebnom.

Trebalo mi je deset godina da ispunim njihov zahtjev, ali nisam

mogao više otezati. Naţalost, nisam obavijestio Braću da prestanu ići

u crkvu svetog Franje u potrazi za prosvjetljenjem, te je posljednji od

njih, moj dragi Giulio, moju pogrešku platio ţivotom. Netko gaje

doĉekao.

- Imate li kakvu ideju tko bi to mogao biti?

- Ne, Bernardino. Ali njegov je motiv onaj stari; isti onaj koji je

nagnao svetoga Dominika da osnuje Inkviziciju: uništiti posljednje

ĉiste kršćane. Ţele silom ugušiti ono što nisu uspjeli ugušiti kada su

kod Montsegura zgromili katare.

- Onda, uĉitelju, kamo će sada ići braća da zadovolje svoju vjeru?

- K Cenacolu, naravno. Ali ne prije nego što bude dovršeno. Sto

mislite zašto ga slikam na zidu, a ne na platnu? Moţda zbog veliĉine?

Nikako. - Podigao je kaţiprst u znak nijekanja. - To je stoga da ga

nitko ne moţe skinuti niti me natjerati da ga prepravim. Samo će tako

braća naći mjesto konaĉne utjehe. Nikomu neće pasti na pamet traţiti

ih pred samim nosom inkvizitora.

-Veoma domišljato, maestro... ali i veoma opasno. Leonardo se iznova

nasmiješio.

- IzmeĊu kršćana iz Rima i nas postoji velika razlika, Bernardino. Oni

trebaju opipljive sakramente kako bi osjećali Boţji blagoslov. Jedu

kruh, maţu se uljem ili se polijevaju posvećenom vodom. Naši su

sakramenti, naprotiv, nevidljivi. Njihova snaga proizlazi iz njihove

Crostuff.net

apstraktnosti. Tko ih zamijeti u sebi, osjeti udarac u grudima i radost

koja ga cijeloga proţme. Znaš da si spašen kad osjetiš to strujanje.

Moja Posljednja večera omogućit će im sliĉnu povlasticu. Sto mislite

zašto Krist ne pokazuje ondje rimsku hostiju? Jer je njegov sakrament

drugi...

- Uĉitelju - Luini gaje prekinuo - obraćate se Eleni kao da je već

upoznata s vašom vjerom. A zapravo još nije ĉula sve o onome na što

se odnosite.

-Da?

- Nadam se da ćete mi velikodušno dopustiti daje odvedem do

Cenacola i ondje je uvedem u vaš jezik. U vaše simbole. Moţda na taj

naĉin... - Bernardino je oklijevao, kao da odmjerava svoje rijeĉi -

moţda se moţemo oboje proĉistiti i zasluţiti iznova biti pokraj vas.

To je ono što ona ţeli.

Leonardo nije djelovao osobito iznenaĊeno. -Je li to istina, Elena?

Mlada je ţena kimnula.

- Morate onda znati daje jedini naĉin da upoznate moje djelo taj da

sudjelujete u njemu. A vi to znate bolje negoli itko drugi, Bernardino

- promrmljao je. - Ja sam jedini Omega prema komu se ubuduće

morate usmjeravati.

- Ako je vaša namjera usmjeriti je ka sebi, maestro, zašto je onda ne

uzmete za model? Njezina vam je majka posluţila za

vaše evanĊelje prikazano na Maesti. Zašto vam ona ne bi posluţila za

mural koji dovršavate? Leonardo je oklijevao.

- Za Cenacolo?

- A zašto ne? - odvratio je Luini. - Ne traţite li model za ljubljenog

apostola? Mislite li da ćete naći anĊeoskije lice od ovoga kako biste

dovršili Ivana?

Elena je oborila pogled, zadovoljna. Leonardo je zamišljeno gladio

svoju gustu bradu iznova pomno prouĉavajući mladu Elenu Crivelli.

Naposljetku je njegov gromki smijeh zazvonio ĉitavom prostorijom.

- Da! - zagrmio je. - Zašto ne? Na kraju krajeva, ne mogu zamisliti

nikoga tko bolje odgovara toj zadaći.

Crostuff.net

30.

Oliverio Jacaranda?

Na priorovu licu ocrtao se izraz prijezira ĉim je izgovorio to ime. Fra

Vicenzo pozvao me ĉim je doznao da sam se vratio u samostan. Ĉini

se da su braća provela sate u stanju uzbune zbog moga neoĉekivanog

izbivanja. Neki redovnici, naoruţani štapovima i bakljama, izašli su u

potragu za mnom ĉim se spustila noć. Zbog toga, kad me Maria

Jacaranda vratila pred vrata samostana, ĉitava iako pomalo

uznemirenoga, prior me ţurno pozvao k sebi.

- I kaţete, brate Leyre, da ste proveli noć u društvu Oliveri-ja

Jacarande, u njegovoj kući?

Njegov ton odavao je iskrenu zabrinutost.

- Vidim da ga poznajete, priore.

- Naravno da ga poznajem - odgovorio je. - Cijeli Milano zna za tog

nitkova. Trguje liturgijskim predmetima, kupuje i prodaje portrete

kako svetaca tako i golih Venera, a barata s više novca i sredstava od

mnogih plemića na vojvodinu dvoru. Ono što ne razumijem - dodao je

napola zatvorivši oĉi - jest što je mogao htjeti od vas.

- Htio je sa mnom razgovarati o ocu Alessandra, priore.

- O ocu Trivulziju?

Kimnuo sam. Bandello je izgledao smeteno.

- Ĉini se daje izmeĊu njih dvojice postojala neka vrsta trgovaĉkog

odnosa. Bili su, takoreći, suradnici.

- To je glupost! Zašto bi oca Trivulzija, poĉivao u miru, zanimao

nemoralan i izopaĉen ĉovjek poput njega?

- Ako je ono što mije gospodin Jacaranda rekao istina, otac

Alessandro vodio je dvostruk ţivot. Pred vama bio je bogobojazan

ĉovjek, zaljubljenik u knjige i uĉenje, ali daleko od vašega

zaštitniĉkog pogleda, pretvorio se u trgovca antikvitetima. Bandellov

um kljuĉao je poput uzavrela lonca.

- Teško mije povjerovati vašim rijeĉima - procijedio je kroza zube. -

Iako to, s druge strane, moţda objašnjava odreĊene stvari...,

- OdreĊene stvari? Na što mislite, priore?

- Razgovarao sam s vojvodinom policijom o okolnostima smrti oca

Alessandra. Prisutan je nejasan detalj koji nijedan od nas ne moţe

odgonetnuti. Ozbiljno proturjeĉje koje nas je sve zbunilo.

- Molim vas, objasnite mi.

Crostuff.net

- Vidite, policija nije pronašla tragove nasilja niti opiranja na tijelu

oca Trivulzija. Ipak, ĉini se da se nije sam objesio. Netko je bio s njim

upravo u tom trenutku. Netko tko je ostavio neobiĉnu posjetnicu

priĉvršćenu za jednu od knjiţniĉarevih bosih nogu.

Prior je kopao po dţepovima i izvukao komadić pergamenta ispunjen

ĉrĉkarijama i nerazumljivim retcima. Bili su ispisani na nekoj vrsti

izduţena kartona, oštrih rubova, priliĉno oštećenog od uporabe.

- Pogledajte - rekao je pruţivši mi ga.

Moje je lice zacijelo otkrilo iznenaĊenje jer me prior pogledao

zadovoljno stoje privukao moju potpunu pozornost. Kako bih drukĉije

mogao reagirati? Dio ĉrĉkarija odgovarao je zagonetki koje me dovela

ovamo. Doista, Oculos ejus dinumera, neobiĉan Gataoĉev potpis

zauzimao je samo središte. Njegovih sedam stihova bili su napisani

drhtavom rukom i odavali su dojam da su bili pomno prouĉavani, kao

da su bilješke oko njih bile dio napora nekog uĉenjaka da otkrije

njihov smisao.

- To je moja zagonetka! - uzviknuo sam.

- Izbroj joj oči / ali ne gledaj joj lice / Broj mog imena / naći ćeš na

njezinu boku... Znam. Povjerili ste mije prije smrti oca Alessandra.

Sjećate se? Ali ove bilješke - rekao je prstom crtajući krug na karti -

nisu moje, oĉe Leyre.

Oĉi su mu zaiskrile.

- A to nije sve. Pogledajte.

Otac Bandello okrenuo je kartu. Nezamjenjiva slika franjev-ke koja u

desnoj ruci drţi kriţ a u lijevoj knjigu, skamenila me.

- Boţe mili! - uzviknuo sam. - Karta... Vaša karta!

- Ne. Leonardova karta - ispravio me. - Nitko ne zna tko je tu kartu

ostavio uz tijelo oca Alessandra nakon njegove smrti, ali oĉito je da

ona nosi neko znaĉenje. Podsjećam vas da nas je Toskanac izazvao

ovim istim crteţom. A sada se on pojavljuje, uz vašu zagonetku,

pokraj knjiţniĉarevih nogu. Kako gledate na to?

Duboko sam udahnuo.

- Ima nešto što vam još nisam rekao, priore. Bandello se namrštio.

- Ne znam kako to protumaĉiti u svjetlu vaših otkrića, ali gospodin

Jacaranda i ja razgovarali smo upravo o ovoj istoj karti. Ili, da budem

precizniji, o knjizi koju ova ţena drţi u ruci.

- Knjizi?

Crostuff.net

- Nije to bilo kakva knjiga, priore. Jacaranda je ţelio doĉepati je se za

vaţnoga klijenta, i taj posao povjerio je ocu Alessan-

dru. Ĉini se da je vlasnik te vrijedne knjige majstor Leonardo, stoga je

mislio da će našemu knjiţniĉaru biti lakše nego ikomu drugom doći

do njega i izloţiti mu ponudu. Obiĉna trgovaĉka transakcija koja je

već odnijela dva ţivota.

- Dva ţivota, kaţete?

-Još vam to nisam rekao, priore, ali klijentica koja se ţeljela domoći

ove« knjige bila je Beatrice d'Este, u miru poĉivala.

- Sveti Boţe!

Prior me zamolio da nastavim.

-Jacaranda ne zna iz kog je razloga vojvotkinja zatraţila njegove

usluge kako bi se domogla knjige i nije ju zatraţila izravno od

Leonarda. Ali uvjerenje daje, na ovaj ili onaj naĉin, Leonardo upleten

u te smrti.

- A što vi mislite, oĉe Leyre?

- Teško mi je u to povjerovati. Leonardo je umjetnik, a ne vojnik.

Zabrinut, otac Vicenzo oborio je pogled. -I ja dijelim vaše mišljenje,

ali prema onome što vidim, smrt je neobiĉno ĉesta pojava u

majstorovoj blizini.

- Što ţelite reći?

- Upravo juĉer dogodilo se nešto ĉudno nedaleko odavde. Crkva

svetoga Franje oskvrnjena je ubojstvom jednog hodoĉasnika.

- Zloĉin? - Novost me zgranula. - Na posvećenu tlu?

Crostuff.net

- Upravo tako. Nesretniku su proboli srce upravo ispred glavnoga

oltara, ispod nove Leonardove oltarne slike. To se moralo odigrati

samo nekoliko sati prije smrti oca Alessandra. Tu je još nešto.

Prior je duboko udahnuo prije nego stoje nastavio.

- Policija je meĊu njegovim stvarima našla špil kojemu pripada ta

karta. Tko god da je ubio tog ĉovjeka, ukrao mu je tu kartu, na

poleĊini dopisao vašu zagonetku i nakon toga je odloţio pokraj tijela

našega knjiţniĉara. Morate mi pomoći da ga naĊemo. Ili se grdno

varam ili naš ubojica, tko god on bio, takoĊer traga za tom prokletom

Leonardovom knjigom.

31.

Želim da mi predate svoga zatvorenika. Maria Jacaranda zaĉuĊeno me

pogledala. Više nije bila odjevena u mušku odjeću od prethodne noći,

nego u široku haljinu plavo-bijelih rukava i prugasta steznika. Svoju

dugu plavu kosu nosila je skupljenu u draţesnu mreţicu za kosu, i

cijela njezina pojava bila je blistava.

Bilo je oĉito da mlada Maria nije oĉekivala ponovno me vidjeti tako

brzo, pogotovo ne tako neobiĉnim povodom. Ono što nije znala, u

biti, bilo je to da mi nije preostala druga mogućnost. Mario Forzetta,

maĉevalac kojega je njezin otac porazio u dvoboju bio je, prema mom

saznanju, posljednja osoba koja se pokušala doĉepati 'plave knjige' s

Leonardove karte. I jedina koja je još bila na ţivotu. Bilo je jasno da

moram razgovarati s njime.

- Sumnjam da će se momu ocu previše svidjeti ova zamisao, iskreno -

rekla je ĉim je ĉula moje nespretno objašnjenje.

- U tome se varate, Maria. Bili ste prisutni kad me gospodin Oliverio

zamolio da mu pomognem doći do Leonardove knjige. Upravo radi

toga dolazim.

- A što kanite uĉiniti s Mariom?

- Prvo, staviti ga pod svoj nadzor, to jest nadzor Svetog oficija. A

zatim ga odvesti sa sobom na ispitivanje.

Spomen Svete inkvizicije bilo je ono što je potkopalo djevojĉino

oklijevanje. Lijepa Maria, koje se dojmila moja strogost, odagnala je

svoje sumnje i pristala poći sa mnom do podruma palaĉe kako bi

izbjegla sukobe s dominikancima u odsutnosti svog oca. Objasnila

mije daje on otputovao toĉno nakon našega razgovora, te kako se

Crostuff.net

vjerojatno neće vratiti u Milano idućih tjedan dana. U njegovoj

odsutnosti, ona je bila odgovorna za voĊenje kućanstva i ĉuvanje

ĉitava njegova posjeda, ukljuĉujući, naravno, i mladoga Forzette. -Je

li nasilan? - upitao sam.

- O, ne. Nikako. Mislim da ni mrava ne bi zgazio. Ali lukav je. Budite

oprezni s njime.

- Lukav?

- Odlika koju je stekao dok je bio s Leonardom - dodala je Maria. -

Kao' i svi njegovi uĉenici.

Mladić je bio zatvoren u dijelu palaĉe koja je nekoć sluţila kao

zatvor. Debeli zidovi i duboka stubišta vodili su u neobiĉan podzemni

svijet koji je bilo nemoguće zamisliti ako ste vidjeli samo vrtove na

površini. Jacaranda, u svojoj dobrohotnosti, strpao je drskog slugu u

jednu od ćelija murus strktus, to jest, ćeliju dimenzija jedva dovoljnih

da se moţe ispruţiti, ustati i prijeći nekoliko koraka od jednog do

drugog zida. Bez prozora, usred neprobojne tame, Mario Forzetta

mogao se smatrati sretnikom. Nekoliko metara dalje Maria mije

pokazala ćelije murus strktissimus, u kojima ĉovjek nije mogao niti

uspravno stati niti se ispruţiti, i iz kojih su svi izlazili ili potpuno ludi

ili u lijesu.

Kad me ostavila pred vratima njegove ćelije, obuzeo me osjećaj

gušenja. Nisam htio da me Jacarandina kći vidi kako oklijevam.

Mrzio sam posjećivati zatvore; bilo mi je muĉno u zatvorenim

prostorima. Zapravo, jedini zadaci inkvizitora koje nikad nisam

odbijao, bili su oni administrativni. Više sam volio teške hrpe spisa od

toga mirisa vlage i zvuka vode koja kaplje po kamenu. Upravo mije

takav ambijent oteţao disanje. Kad sam ostao sam, drţeći u rukama

fenjer i sveţanj teških ţeljeznih kljuĉeva, trebalo mi je još neko

vrijeme da uspijem prozboriti.

- Mario Forzetta? Nitko nije odgovarao.

S druge strane zahrĊala zasuna kao daje vrebala samo smrt. Gurnuo

sam jedan od kljuĉeva u kljuĉanicu i ušao. Forzetta jest bio unutra, na

nogama, naslonjen na jedan od zidova, izgubljena pogleda.

Nesretnikje prekrio oĉi ĉim sam ga osvijetlio fenjerom. I dalje je bio

odjeven u košulju prošaranu krvavim mrljama. Rana na obrazu

poprimila je zabrinjavajuću plavu boju. Njegova duga kosa bila je

Crostuff.net

prekrivena prašinom a ukupan izgled, unatoĉ tome stoje kratko

proboravio zatvoren, bio je ţalostan.

- Znaĉi, iz Ferrare si, poput donne Beatrice... - rekao sam dok sam

sjedao na njegov leţaj, dajući mu vremena da se navikne na svjetlost.

Zbunjeno je kimnuo. Nikad nije bio ĉuo moj glas i nije znao tko sam.

- Koliko ti je godina, sinko?

- Sedamnaest.

Sedamnaest! pomislio sam. Nije još ni muškarac.

Mario nije skidao pogleda s mog crno-bijelog habita ne mogavši se

naĉuditi tako neobiĉnom posjetu. Iskreno govoreći, moram priznati da

se izmeĊu nas odmah rodila odreĊena simpatija. Odluĉio sam to

iskoristiti.

- U redu, Mario Forzetta. Otkrit ću ti razlog svog dolaska. Imam

dozvolu izvući te odavde i osloboditi, pod uvjetom da postignemo

sporazum - lagao sam. - Samo mi moraš odgovoriti na nekoliko

pitanja. Ako iskreno odgovoriš, pustit ću te da ideš.

-Ja uvijek govorim istinu, oĉe.

Mladić se odmaknuo od zida na koji je bio naslonjen i sjeo pokraj

mene. Promatran izbliza, nikako nije djelovao opasno. Pomalo krţljav

i pogrbljen, oĉito nije bio predodreĊen za fiziĉke poslove. Nije ĉudo

što ga je Jacaranda onako lako porazio.

- Znam da si bio uĉenik majstora Leonarda, zar ne? - upitao sam ga.

-Jest, istina je.

- Sto se dogodilo? Zašto si otišao iz njegova ateljea?

- Nisam bio dostojan. Uĉitelj je veoma zahtjevan prema svojima.

- Što ţeliš reći?

- Da nisam prošao testove kojima me podvrgnuo. Samo to.

- Testovima? Kakvim testovima?

Mario je duboko udahnuo, promatrajući svoje ruke okovane

lisiĉinama. Na svjetlu koje je bacao moj fenjer otkrio je da su mu

zapešća poplavjela.

- Bili su to testovi inteligencije. Uĉitelju nije dovoljno da njegovi

uĉenici znaju pomiješati boje ili skicirati profil na komadu papira.

Zahtijeva oštar um...

- A testovi? - ustrajao sam.

-Jedan dan odveo me vidjeti neka svoja djela i traţio da ih

protumaĉim. Išli smo vidjeti Cenacolo, kad ga je tek bio poĉeo slikati,

Crostuff.net

ali i nekoliko njegovih portreta u vojvodinu dvorcu. Pretpostavljam da

sam bio loš jer me uskoro zamolio da napustim njegov atelje.

- Shvaćam. I zbog toga si odluĉio osvetiti se i opljaĉkati ga, nije li

tako?

- Ne! Nikako! - uzrujao se. - Nikad ne bih krao od uĉitelja! Bio mi je

poput oca. Vodio nas je posvuda da nas nauĉi kako trebamo raditi, ĉak

nam je davao jesti. Kad bi mu ponestalo novca, sjećam se da bi nas

okupio u vašem refektoriju, onome dominikanskom u Santa Mariji.

Posjeo bi nas kao apostole oko velikoga stola te bi nas promatrao s

odreĊene udaljenosti dok smo jeli...

- Znaĉi da si svjedoĉio nastanku Cenacola.

-Jasno. To je uĉiteljevo remek-djelo. Godinama uĉi da bi ga mogao

naslikati.

- Prouĉava knjige poput one koju si mu ukrao, zar ne? Mario je

ponovno prosvjedovao.

- Nisam mu ništa ukrao, oĉe! Gospodin Oliverio bio je taj koji mije

naloţio da odem u njegovu bottegu i iz knjiţnice uĉitelja Leonarda

donesem staru knjigu plavih korica.

- To se naziva kraĊa.

- Ne, nije tako. Posljednji put kad sam bio u njegovu ateljeu, zamolio

sam uĉitelja da mije da. Kad sam mu objasnio zašto mi treba, i rekao

daje to da zadovoljim novoga gospodara, dao mi je knjigu koju sam

poslije predao u ruke gospodina Oliverija. Bilo je to poput dara. Nešto

što mije dao u znak sjećanja na stara vremena. Rekao je da mu više

nije potrebna.

- A ti si je pokušao prodati gospodinu Jacarandi.

- Upravo me majstor Leonardo nauĉio da od onih koji ţive od zlata,

zlato treba i uzeti. Zbog toga sam odredio cijenu. To je sve. Ali

gospodin Oliverio nije me htio saslušati. Izvan sebe, predao mi je maĉ

u ruke i natjerao da branim ĉast u dvoboju. Zatim me zakljuĉao ovdje.

Mladić mi je djelovao iskreno. Svakako mnogo iskreniji od Jacarande,

pohlepnog bića spremnoga na trgovinu s redovnicima i adolescentima

samo da bi se domogao neke starine kojom moţe zaraditi obilnu

koliĉinu dukata. A da uzmem Marija u svoju sluţbu? Da iskoristim

znanje toga starog uĉenika Leonarda, majstora zagonetki, te mi on

pritom pomogne u rješavanju moje zagonetke?

Odluĉio sam okušati sreću.

Crostuff.net

- Što znaš o špilu karata na ĉijoj se jednoj karti pojavljuje ţena

odjevena u franjevaĉku odoru, s knjigom u krilu?

Mario me iznenaĊeno pogledao.

- Znaš li o ĉemu govorim? - ustrajao sam.

- Gospodin Oliverio pokazao mi je tu kartu prije nego što me poslao

po uĉiteljevu knjigu.

- Nastavi.

- Kad sam se sa svojom molbom obratio majstoru Leonardu, pokazao

sam mu kartu, a on se nasmijao. Rekao mije da sadrţava veliku tajnu,

i da osim ako je sam nisam sposoban odgonetnuti, nikad sa mnom

neće razgovarati o njoj. Uvijek je takav. Nikad vam ništa ne rasvijetli

dok to sami ne rastumaĉite prije.

-Je li ti rekao kako to uĉiniti?

- Uĉitelj sve svoje uĉenike poduĉava umijeću ĉitanja onoga što je

skriveno u stvarima. On nas je upoznao s Ars Memoriae starih Grka,

s numeriĉkim kodovima Zidova, arapskim znakovima, Pitagorinom

okultnom matematikom... Iako, kao što sam vam rekao, sporo sam

shvaćao i nisam usvojio previše toga iz njegovih pouĉavanja.

- Bi li pokušao riješiti jednu enigmu za mene, da te zamolim?

Mario je trenutak oklijevao prije nego što je potvrdno kimnuo.

- Radi se o zagonetki dostojnoj tvog starog uĉitelja - rekao sam mu,

istovremeno traţeći komad papira kako bih mu sve objasnio. - U njoj

se krije ime osobe koju traţim. Pomno prouĉi tekst - rekao sam

pruţajući mu papir. - Uĉini to za mene. U znak zahvalnosti za dobrotu

koju sam danas iskazao prema tebi.

Mladić se pribliţio svjetiljci kako bi bolje vidio.

- Oculos ejus dinumera... Na latinskom je. -Tako je.

- I oslobodit ćete me ako vam pomognem?

- Nakon što te upitam posljednju stvar, Mario. Ako sam dobro

shvatio, rekao si gospodinu Oliveriju da se Leonardo koristio knjigom

koju ti je darovao pri slikanju jednoga od uĉenika na Cenacolu.

- Istina je.

- O kojem se uĉeniku radilo, Mario?

- O apostolu Mateju.

- A znaš li zašto se koristio tim djelom kako bi ga naslikao?

Crostuff.net

- Mislim da znam... Matej je autor najpopularnijeg od ĉetiriju

evanĊelja Novoga zavjeta, i Leonardo je htio za svoga Mateja posuditi

lice ĉovjeka koji je dosegnuo barem jednaku ĉast kao apostol.

- I o kome je ĉovjeku rijeĉ? O Platonu?

- Ne, nije Platon - nasmiješio se. - Rijeĉ je o ţivoj osobi. Moţda ste

ĉuli za njega: preveo je Divini Platonis Opera Omnia, i zovu ga

Marsilio Ficino. Jedanput sam ĉuo uĉitelja kako kaţe da, kad ga

naslika na nekom od svojih djela, bit će to znak.

- Znak? Kakav znak?

Forzetta je zastao na trenutak prije nego stoje odgovorio.

- Već dugo nisam razgovarao s uĉiteljem, oĉe. Ali ispunite li svoje

obećanje i oslobodite me, doznat ću to za vas. Dajem vam rijeĉ. Kao

što ću riješiti i ovu zagonetku koju ste mi dali. Neću vas iznevjeriti.

- Moraš znati da si se obvezao pred inkvizitorom.

-1 stojim pri svojoj rijeĉi. Podarite mi slobodu i bit ću odan.

Što sam mogao izgubiti? Tog istog popodneva, prije nego što su

otkucala tri sata, Mario i ja napustili smo palaĉu obitelji Jacaranda,

ispraćeni Marijinim sumnjiĉavim pogledom. Vani, na ulici, momak

crne kose i s oţiljkom na licu poljubio mi je ruku, protrljao slobodna

zapešća i otrĉao prema središtu grada. Neobiĉno, ni u jednom se

trenutku nisam zapitao hoću li ga opet vidjeti. Gotovo da mi nije bilo

stalo. Već sam znao više o Cenacolu nego mnogi redovnici ĉiji sam

dom dijelio.

32.

Urano jutro ĉetvrtka 19. sijeĉnja Matteo Bandello, priorov mladi

sinovac, uletio je u refektorij Santa Marije delle Grazie. Stigao je

zapuhan, razrogaĉenih oĉiju i lica koje je ocrtavalo strah. Morao je

razgovarati sa stricem. To što gaje zatekao ondje, ispred zagonetnog

Leonardovog murala, u istoj gaje mjeri osokolilo i uznemirilo. Ako je

ono što su mu rekli na piazzi Mercanti bila istina, promatranje

napredovanja tog vraţjeg djela moglo bi ih sve odvesti u grob.

Matteo se oprezno pribliţio, nastojeći ne prekinuti razgovor koji je

opat vodio sa svojim nerazdvojnim tajnikom ocem Benedettom.

- Recite mi nešto, priore - ĉuo je. - Kad je majstor Leonardo slikao

portrete svetoga Simuna i svetoga Jude Tadeja u refektoriju, jeste li

primijetili nešto neobiĉno u njegovu ponašanju?

Crostuff.net

- Neobiĉno? Što razumijevate pod neobiĉnim, oĉe?

- Ma dajte, oĉe! Dobro znate što ţelim reći! Jeste li vidjeli da zaviruje

u kakve bilješke ili skice kako bi tim uĉenicima podario njihove

karakteristiĉne crte lica? Ili se moţda sjećate da gaje posjetio netko od

koga je mogao dobiti upute kako da završi te portrete?

- Veoma neobiĉno pitanje, oĉe Benedetto. Ne shvaćam na što ciljate.

- U redu... - Jednooki redovnik proĉistio je grlo. - Zamolili ste me da

doznam što mogu o zagonetki koju su nam otac Alessandro i otac

Leyre donijeli. Iskreno, u nedostatku novosti, proveo sam vrijeme

nastojeći otkriti što su ĉinili u danima koji su prethodili knjiţniĉarevoj

smrti.

Matteo je zadrhtao od straha. Prior i njegov tajnik razgovarali su o

istoj stvari koja je njega dovela ovamo.

- Dakle? - upitao je nestrpljivo njegov stric, nesvjestan nećakova

straha.

- Otac Leyre provodio je ovdje svoje slobodno vrijeme, zahvaljujući

kljuĉu koji ste mu vi dali. Ništa neuobiĉajeno.

- A otac Alessandro?

- To je ono ĉudno, priore Bandello. Sakristan ga je zatekao nekoliko

puta kako razgovara s Marcom d'Oggionom i Andreom Salainom,

Leonardovim omiljenim uĉenicima. Sastali bi se u Klaustru mrtvih i

ondje dugo razgovarali. Svi koji su naletjeli na njih kaţu da su ih ĉuli

razgovarati o Toskanĉevoj dubokoj zabrinutosti oko portreta svetog

Šimuna.

- I to vam je zapelo za oko? - Matteo je vidio strica kako je zagunĊao i

namrštio se, kao stoje to ĉesto ĉinio. - Majstor cjepidlaĉi oko i

najmanje pojedinosti, podatka, sitnice... Morali biste to znati. Ne

poznajem nijednog umjetnika koji toliko puta prepravlja svoje djelo.

- Slaţem se s vama, priore. Ali ipak, tih je dana otac Alessandro ĉešće

nego obiĉno udovoljavao Leonardovim hirovima. Traţio je knjige i

gravire koje bi mu mogle posluţiti. Neprestano je bio zaposlen u

knjiţnici. Ĉak je posjetio vojvodinu utvrdu kako bi nadgledao

prijevoz veoma teškog sanduka o kojemu još nisam uspio ništa

doznati.

Prior je slegnuo ramenima.

- Moţda nije tako ĉudno kao što se ĉini, oĉe. Nije li mu otac

Alessandro pozirao? Nije li ga odabrao meĊu mnogima za Ju-dino

Crostuff.net

lice? Jasno je da su se mogli sprijateljiti, i da gaje Leonardo mogao

zamoliti za pomoć u danima koji su prethodili njegovu preminuću.

- Mislite li da je to bila sluĉajnost? Otac Leyre već vam je povjerio

svoje sumnje, zar ne?

- Otac Leyre, otac Leyre - promrmljao je. - Taj nam ĉovjek nešto

skriva. Vidim mu to na licu svaki put kad razgovaramo...

Matteo nije znao da li da ih prekine ili ne. Sto ih je više slušao kako

razglabaju o Cenacolu i njegovim tajnama, postajao je sve

nestrpljiviji. On je znao nešto veoma vaţno o tom muralu!

- Ali on vjeruje da je Leonardo mogao imati prste u umorstvu oca

Alessandra, nije li tako?

-Varate se. To je ono što vjeruje Oliverio Jacaranda, Leonardov stari

neprijatelj. Leonardo je ekstravagantan ĉovjek, neobiĉna ukusa, i to

što ga ne viĊamo ĉesto na misi i što tvrdi da je na ovome muralu

sakrio tajnu, ne ĉini ga ubojicom.

- Hmmm.. - oklijevao je otac Benedetto. - To je istina. Ĉini ga

krivovjernikom. Jer komu osim ĉovjeku njegove taštine moţe pasti na

pamet naslikati sebe na Posljednjoj večeri? I to ni manje ni više nego

kao Judu Tadeja!

- Zanimljiva suprotnost. Sebe samoga naslikao je kao 'dobroga' Judu,

a oca Alessandra koristi za 'zloga'.

- Uz duţno poštovanje, priore, jeste li primijetili kakvu pozu zauzima

Leonardo na Posljednjoj večeri?

- Naravno - odgovorio je dok gaje pogledom traţio na zidu. - LeĊima

je okrenut našemu Gospodinu.

- Upravo tako! Leonardo, ili Tadej, kako vam je draţe% razgovara sa

svetim Simunom umjesto da sluša Kristovu najavu izdaje. Zašto?

Zašto je majstoru sveti Šimun vaţniji od Našega Gospodina? Da

nastavim: ako znamo da svaki uĉenik predstavlja neku osobu vaţnu

majstoru, tko je toĉno taj apostol?

- Ne vidim kamo sve to vodi.

- Objasnit ću vam - odgovorio je Benedetto. - Ako osobe na

Posljednjoj večeri nisu oni koji se ĉine, a sam majstor Leonardo

pokazuje više poštovanja prema svetomu Simunu nego prema Mesiji,

taj Šimun mora biti netko od neizrecive vaţnosti za njega. A otac

Alessandro je to znao.

- Sveti Šimun... Sveti Šimun Kananaj....

Crostuff.net

Prior je protrljao sljepooĉnice kao da u mural pokušava uklopiti djelić

koji mu je upravo ponudio otac Benedetto. Matteo, i dalje u tišini,

postajao je sve nestrpljiviji. Njegova je poruka bila hitna!

- Budući da ustrajete, brate, sjećam se da se dogodilo nešto neobiĉno

kad je Leonardo dovršio ovaj dio Cenacola - rekao je na kraju njegov

stric, i dalje nesvjestan njegove prisutnosti u refektoriju.

- Doista?

Benedettovo jedino oko bljesnulo je.

- Bilo je priliĉno ĉudno. Leonardo je proveo tri godine ispitujući

kandidate koji bi trebali utjeloviti apostole. Svi smo mu morali

pozirati, sjećate se? Zatim je pozvao vojvodine straţare, vrtlare,

zlatare, paţeve... Od svakoga bi iskoristio nešto: gestu, profil, obrise

neĉije šake ili ruke. Ali kada je trebao poĉeti slikati desni kut,

Leonardo je prekinuo razgovore i prestao traţiti nadahnuće u ljudskim

modelima...

Jednooki redovnik slegnuo je ramenima.

- Ono što vam nastojim objasniti, oĉe Benedetto, jest da se za prikaz

Simuna majstor Leonardo nije posluţio ţivim modelom.

- Znaĉi, izmislio ga je?

- Ne. Iskoristio je bistu. Skulpturu koju je naredio da donesu iz II

Morova dvorca.

- Eto vidite! Sanduk oca Alessandra!

- Dobro se sjećam dana kad su donijeli taj komad mramora u

samostan - nastavio je, ne dajući se smesti. - Sunce je nemilosrdno

peklo i dvopreţna kola morala su dati sve od sebe ne bi li dopremila

uzbrdo sanduk koji je štitio bistu. Iskreno govoreći, ne znam ĉemu sav

taj trud, ali kada su ga već bili istovara-li, pojavila se donna Beatrice.

- Donna Beatrice?

- O, da! Izgledala je zanosno, u jednoj od onih haljina ukrašenih

mreţastom tkaninom koje su joj bile tako drage, obraza rumenih od

vrućine. Stigla je u pratnji, kao uvijek, ali je prekršila protokol kako bi

prišla radnicima koji su rukovali bistom. I tada, sasvim iznenada,

zavikala je na njih.

- Viknula je na njih? Vojvotkinja je nosaĉima izdala izravnu

zapovijed?

Crostuff.net

- Ne samo to, brate. Izgubila je svoju damsku smirenost. IzvrijeĊala ih

je. Izvrgnula ih poniţenju soĉnim izrazima i zaprijetila vješalima ako

imalo oštete njezina filozofa.

- Njezina... filozofa? Ali, nije li to bila bista svetog Simuna?

- Upitali ste me sjećam li se ĉega ĉudnog, zar ne? To je najĉudniji

dogaĊaj koji sam upamtio.

- Oprostite, priore. Molim vas, nastavite.

- Leonardo je bistu postavio blizu ulaza u refektorij, na hrpu vreća

ispunjenih zemljom. Radilo se o staroj bisti, antikvitetu. Pomaknuo bi

je s vremena na vrijeme kako bi prouĉavao kako na nju utjeĉe razliĉita

svjetlost tijekom dana, i kada je nauĉio napamet njezine crte lica,

proslijedio je naslikati ih na zidu. Njegova je tehnika bila ĉudesna.

- A gdje je tu bistu našao?

- To je ono najĉudnije u svemu. Poslije sam doznao kako je donna

Beatrice naredila daje donesu iz Firence samo da udovolji majstoru.

Matteo nije mogao više izdrţati. Morao ih je prekinuti, ali i dalje se

nije usuĊivao uĉiniti to.

-Je li donna Beatrice uvijek bila tako spremna udovoljiti majstoru? -

upitao je brat Benedetto.

- Naravno. Leonardo je bio njezin najdraţi umjetnik.

- A moţete li mi razjasniti zašto je Leonarda toliko zanimao sveti

Šimun iz Firence? ,

- I mene je to zaĉudilo. Da dopreme iz Firence svetoga Ivana

Krstitelja, koji je na kraju krajeva zaštitnik grada, imalo bi donekle

smisla. Ali Šimuna...

- To nije Šimun, striĉe! Nije Šimun!

Matteo, lica crvena od oĉaja, iznenadio je dvojicu redovnika. Znao je

da ne smije upadati u razgovore starijih, ali nije više mogao drţati

jezik za zubima.

- Matteo! - Prior je bio zaprepašten. Njegov dvanaestogodišnji

sinovac stajao je pred njim njišući se na nogama, širom otvorenih

oĉiju dok su mu se niz lice slijevale suze. - Što ti se dogodilo?

-Ja znam tko je taj apostol, striĉe - promrmljao je dok je pokušavao

prikriti drhtanje. Zatim se onesvijestio.

Crostuff.net

33.

Otac Benedetto i prior Bandello dugo su pokušavali Mattea prizvati

svijesti. Došao je k sebi uzrujan. Teškom mukom pokušavao je nešto

reći, a dok je to ĉinio, tijelo mu se treslo od hladnoće i straha. Samo je

htio da izaĊu iz refektorija stoje prije moguće. - To je vraţje djelo -

mucao je izmeĊu jecaja na veliko ĉuĊenje obojice muškaraca. Budući

da ga nisu mogli smiriti, udovoljili su njegovoj molbi i potraţili

utoĉište u knjiţnici. U toplini sobe, dijete se malo-pomalo

oporavljalo.

Isprva nije htio govoriti. Drţao se ĉvrsto za priorovu ruku, i

odmahivao glavom na svaku upućenu rijeĉ. Nije imao vidljivih rana

ni modrica. Usprkos prljavštini i blatu na habitu, ĉini se da nije bio

napadnut. Zašto se onda bojao? Benedetto se spustio u kuhinju po

malo vrućeg mlijeka i marcipana iz Siene koji su ĉuvali za posebne

prigode. Punog ţeluca i ugrijana tijela, Matteo je prekinuo šutnju.

Nakon njegove priĉe, zanijemjeli su od ĉuĊenja. Po svom starom

obiĉaju, Matteo je toga dana otišao na piazzu Mercanti kupiti neke

namirnice za samostansku smoĉnicu. Ĉetvrtak je bio najbolji dan za

nabavku ţitarica i povrća, te je stoga uzeo nekoliko kovanica iz

novĉarke fra Guglielma i krenuo ispuniti svoj zadatak što je brţe

moguće. Prolazeći pokraj Palazza della Ragione, tri kata visoke

impozantne graĊevine od kamena i opeke koja dominira trgom,

sudario se s golemom skupinom ljudi. Djelovali su kao da su u transu.

Netremice su slušali govornika koji se nalazio na improviziranoj

govornici toĉno ispod poruka palaĉe. Isprva se nije previše obazirao

na taj prizor. Ipak, u trenutku kad je već okretao leĊa mnoštvu, nešto

mu je privuklo pozornost. Matteo je prepoznao propovjednika.

- Upravo ovdje, na ovome mjestu, jedan pravi vjernik dao je ţivot za

Boga! - ĉuo je kako urla. - Jedan bonhomme koji se ţrtvovao za svoju

vjeru i za vas! Poput Krista! A zašto? Ni za što! Niste nimalo ganuti

spomenom na njega! Ne uviĊate li da sve više poĉinjemo nalikovati

ţivotinjama? Ne vidite da svojom pasivnošću okrećete leĊa Bogu?

Prior i jednooki redovnik obuzdavali su svoju zaprepaštenost. Ispod

tog trijema koji im je Matteo upravo opisivao našli su obješenoga oca

Alessandra. IzmeĊu gutljaja mlijeka, djeĉak je nastavio svoju priĉu.

Kad im je otkrio identitet toga govornika, njihovoj zaprepaštenosti

nije bilo kraja. Matteo je oklijevao. Ĉovjek koji je optuţivao

Crostuff.net

prolaznike da su izgubili dušu jer ne prepoznaju izaslanike

Svemogućega, bio je otac Giberto. Germanski sakristan riĊe kose,

kljuĉar vrata Santa Marije tog istog jutra bio je napustio svoje

duţnosti kako bi krenuo propovijedati upravo na mjestu gdje je

knjiţniĉar došao koncu ţivota. Zašto?

Ali najĉudniji dio priĉe tek je slijedio.

- Svi ćete biti osuĊeni ne odbacite li Sotoninu crkvu i ne vratite li se

istinskoj vjeri! - urlao je sakristan izvan sebe. - Ne jedite ništa stoje

proizašlo iz odnošaja! Odbacite ţivotinjsko meso! Zazirite od jaja i

mlijeka! Bjeţite od laţnih sakramenata! Nemojte se laţno priĉešćivati

ni krstiti! Ne pokoravajte se Rimu i preispitajte svoju vjeru ako se još

ţelite spasiti!

Brat Benedetto zatresao je glavom. - Fra Giberto rekao je ovo? - Prior

je hrabrio Mattea, sada malo smirenijega, da nastavi. Kad ga je

sakristan spazio meĊu mnoštvom, sjurio se poput munje sa svoga

improviziranog oltara do njega i šĉepao ga za vrat, pokazujući ga

gomili.

- Vidite li ga dobro? - rekao je tresući njime kao vrećom. -On je

sinovac priora Santa Marije delle Grazie. Ako ga sada dok je još

dijete nitko ne poduĉava pravoj vjeri, što će se dogoditi s njime? Ja ću

vam reći! - urlao je bijesno. - Postat će Sotonin sluga kao i stric mu!

Prokleti odmetnik od Boga! I odvući će stotine budala poput vas u

vjeĉno prokletstvo!

Priorovo se smrknuto lice naboralo.

- To je rekao? Siguran si, sinko? Matteo je kimnuo.

- Zatim me svukao do gola.

- Svukao te?

- Te me podigao u zrak kako bi me svi mogli vidjeti.

- Ali zašto, Matteo? Zašto?

Djeĉakove se oĉi ispuniše suzama dok se prisjećao tog prizora.

- Ne znam, striĉe. Ja... Samo sam ĉuo kako viĉe mnoštvu da ne

vjeruju kako je dijete neiskvareno samo zato što nije izgubilo

nevinost. Kako smo svi došli na ovaj svijet da bismo okajali svoje

grijehe i da ćemo se, ako to ne uĉinimo za ovoga ţivota, vratiti u ovu

dolinu suza, ţivjeti ţivot gori od prethodnoga.

- Reinkarnacija ne spada u kršćansko uĉenje! - prosvjedovao je brat

Benedetto.

Crostuff.net

- Ali u katarsko da - prekinuo gaje prior. - Dopustite mu da nastavi,

brate.

Matteo je obrisao suze i nastavio.

- Nakon toga rekao je da, iako redovnici u ovom samostanu štuju

Crkvu Sotone i slijede papu koji se klanja drevnim bogovima, obećaje

kako će se ova kuća uskoro pretvoriti u zvijezdu vodilju koja će

povesti svijet do njegova spasenja.

- To je rekao? - jednooki se redovnik namrštio. - Je li objasnio zašto?

- Ne poţurujte ga, brate. Matteo se iznova uhvatio za strica.

- To nije istina, zar ne? - zajecao je. - Nije istina da pripadamo

Sotonskoj crkvi.

- Naravno da nije, Matteo. - Bandello ga je pomilovao po glavi. -

Zašto to kaţeš?

-Jer... Jer se fra Giberto silno razgnjevio kad sam mu rekao da to nije

istina. Ošamario me i viknuo da će tek kad nas protjeraju dalje od

Cenacola, a slika bude dostupna za kontemplaciju cijelomu svijetu,

prava Crkva opet moći zasjati.

Sve jaĉi osjećaj bijesa obuzimao je priora.

- Udario te! - ljutito je rekao.

Matteo se nije obazirao.

- Fra Giberto govorio je da što duţe budemo prouĉavali Cenacolo,

bliţe ćemo biti njegovoj Crkvi. Rekao je da mural majstora Leonarda

krije tajnu vjeĉnoga spasenja. Da su upravo zbog toga on kao i otac

Alessandro pristali da ih naslika pokraj Krista.

- To je rekao?

- Da... - suspregnuo je jecaj. - Naslikani ondje, već su zasluţili mjesto

u raju.

Djeĉak je promotrio mrka lica svojih starješina. Brat Benedetto bio je

taj koji je pruţio objašnjenje: nije samo knjiţniĉar bio pozirao za

Judu, nego su i druga braća posluţila kao modeli za apostole. Brat

Giberto utjelovio je Filipa, ali su isto tako i Bartolomej, dvojica

Jakova i Andrija imali lica koja su im posudili redovnici. Ĉak je i sam

Benedetto dopustio da ga naslika kao Tomu. - Okrenut sam postrance,

kako se ne bi vidjelo oko bez kog sam ostao - objasnio je.

Jednooki redovnik pomilovao je potresenog djeĉaka.

Crostuff.net

- Hrabar si momak - rekao je. - Dobro si uĉinio što si zahtijevao da

napustimo ono mjesto. Zlo nam moţe pomutiti um, kao stoje zmija

uĉinila Evi.

Sigurno nešto naslućujući o pravim identitetima apostola, Benedetto

je iznenada postavio Matteu pitanje koje je iznenadilo i samoga

priora:

- Maloprije si rekao da znaš tko je doista bio model za apostola

Šimuna. Ĉuo si to od sakristana?

Djeĉak je skrenuo pogled prema praznim stolovima scriptoriuma i

potvrdno kimnuo.

- Dok me drţao u zraku gologa da me svi vide, ispriĉao je priĉu o

ĉovjeku koji je ţivio prije Krista i koji je propovijedao o besmrtnosti

duše.

- Doista?

- Rekao je daje taj ĉovjek uĉio od najstarijih mudraca svijeta. Isto je

tako propovijedao o postu, molitvi i hladnoći.

- Što je toĉno rekao? - ustrajao je Benedetto.

- Da nam te tri stvari pomaţu napustiti tijelo, u kome stanuju svi

grijesi i opaĉine, i poistovjetiti se samo s dušom... TakoĊer je rekao da

nam na Cenacolu, odjeven od glave do pete u bijelo, taj ĉovjek

nastavlja nuditi svoja uĉenja.

- Samo je jedan od trinaestorice odjeven u bijelo na muralu -

primijetio je Bandello. - A to je Šimun.

-1 je li rekao kako se zove taj veliki mudrac? - ustrajao je Benedetto.

-Jest. Nazvao gaje Platon.

- Platon! - Benedetto je poskoĉio. - Jasno! Filozof donne Beatrice!

Bista koju je naredila da donesu iz Firence bila je njegova!*

Prior se poĉešao po sljepooĉnicama, zbunjen.

- A zašto bi Leonardo ţelio naslikati sebe kako sluša Platona umjesto

Krista?

- Molim? I dalje ne shvaćate, oĉe? Posve je jasno! Leonardo nam na

svom muralu pokazuje odakle potjeĉu njegove spoznaje. Leonardo je,

priore, poput oca Giberta i oca Alessandra, katar. Sami ste to rekli

prije. I imali ste pravo. Platon, kao i katari poslije njega, branio je tezu

da se istinsko ljudsko znanje stjeĉe izravno iz duhovnog svijeta, bez

posrednika; bez Crkve, bez misa. To je znanje nazivao gnosis, stoje

najgore od svih mogućih krivovjerja.

Crostuff.net

- Kako moţete biti tako sigurni? Takvo svjedoĉenje neće biti dovoljno

da ga se optuţi za krivovjerje.

- Neće li? Ne vidite da se Leonardo uvijek odijeva u bijelo, poput

Šimuna na Cenacolu? Ne znate li da odbija jesti meso i prakticira

celibat? Jeste li ikada ĉuli da je bio sa ţenom?

- I mi se isto tako odijevamo u bijele habite i postimo, oĉe Benedetto.

Osim toga, za Leonarda se govorka da voli muškarce i da nije tako

krepostan kako tvrdite - dodao je fra Vicenzo pred zbunjenim

pogledom mladoga Mattea.

- Govorka se! A tko to govori, priore? Obiĉna naklapanja. Leonardo

je samotnjak. Zamisao o formiranju para uţasava ga

__________________________

U palači Uffizi u Firenci nalazi se Platonova bista pripisana

grčkom kiparu Silanionu koji je, koliko nam je poznato, jedini

koji je za života ovjekovječio filozofa po naredbi kralja Mitridata

325. prije Krista. Bista na koju se aludira vjerojatno je ta ili

njezina kopija jer zapanjujuće sliči apostolu Šimunu na

Posljednjoj večeri.

poput kuge. Kladim se daje krepostan poputparfaita katarskoga

krivovjerja. Sve se poklapa! Prior nije skrivao zgraţanje.

- Pretpostavimo da imate pravo. U tom sluĉaju, što nam je ĉiniti?

- Najprije - nastavio je Benedetto - moramo uvjeriti oca Leyrea daje

Leonardo heretik. On je inkvizitor, Boţja providnost poslala gaje k

nama, i o katarskom krivovjerju sigurno zna više od nas.

- A zatim?

- Trebamo privesti oca Giberta i ispitati ga, naravno - odgovorio je.

- To neće biti moguće...

Matteo je prošaptao tu reĉenicu ne ţeleći ih prekidati. Osjećao je da

mu se vraća snaga, ali još nije bio dovršio priĉu o onome ĉemu je

svjedoĉio na piazzi Mercanti.

- Što si rekao?

- Da ga nećete moći uhititi.

- A zašto, Matteo?

-Jer... - oklijevao je. - Nakon stoje dovršio propovijed, brat Giberto

zapalio je svoj habit i izgorio pred svima.

Crostuff.net

- Za Boga miloga! - Jednooki redovnik pokrio je usta, uţasnut. -

Vidite, priore? Više nema sumnje. Sakristan se radije podvrgnuo

enduri nego našemu sudu...

- Enduri?

Pitanje mladoga Mattea ostalo je lebdjeti bez odgovora, u zahladnjelu

ozraĉju knjiţnice. Benedetto se ispriĉao te se ţurno povukao kako bi

razmislio o svemu spomenutome. Toga jutra, pod dojmom Matteovih

otkrića, brzo je došao k meni ispriĉati mi da su u Santa Mariji delle

Grazie stanovala barem dvojica bonhommes, kako su sebe nazivali

stari katari. Kao inkvizitor, morao sam to znati. Ali jednooki redovnik

stavio je naglasak na drugo otkriće, za koje je smatrao da me se više

tiĉe. Napokon je otkrio tko je osoba koja je posluţila kao model za

apostola s kojim je Leonardo razgovarao za stolom Posljednje večere.

Znao je ime muškarca u bijeloj halji raširenih ruku koji je privlaĉio

pozornost najmanje dvojice Kristovih uĉenika: Platon. Njegovo

povjerljivo priopćenje pomoglo mije odgovoriti na pitanje koje me

muĉilo od susreta s Oliveriom Jacarandom. Prisutnost filozofa u

refektoriju objašnjavala je zašto majstor da Vinci u svojoj knjiţnici

ima Atenjaninov opus. Knjigu koja se, sasvim sigurno, u ovom

trenutku nalazila u nekom kutku Jacarandine palaĉe, a kojoj nitko nije

pridavao zasluţenu pozornost. Krug se dakle zatvarao.

34. Rim, tri dana poslije

Pripadnik papine straţe pokazao je odluĉno uĉitelju dominikanskog

reda put kojim je trebao ići. Mjere osiguranja ĉinile su se pretjeranima

ĉak i ocu Torrianiju, kojega su papini ljudi dobro poznavali. Ali

njihove naredbe bile su stroge: tri kardinala umrla su od probavnih

smetnji u samo šest mjeseci, i Sveti Otac, kojega su mnogi optuţivali

za te iznenadne smrti, naredio je simuliranu istragu koja je ukljuĉivala

i strogu provjeru na ulazima u papinsku palaĉu.

Vladalo je napeto ozraĉje. Rim je imao dovoljno razloga za strah kada

bi Aleksandar VI. nekog uglednika iz zajednice imenovao

kardinalom. Svi su znali da, ako bi Sveti Otac ţudio za neĉijim

imanjem, sve što je morao uĉiniti bilo je imenovati ga najprije

kardinalom, a zatim ga diskretno dati smaknuti. Zakon je bio na

njegovoj strani: papa je bio jedini i legitimni nasljednik dobara svoje

Crostuff.net

kurije. A u sluĉaju Njegove Uzoritosti kardinala Michielija, veoma

imućnog patrijarha Venecije, ĉije se tijelo već hladilo u papinskoj

mrtvaĉnici, zakon je opet bio izvršen apsolutnom preciznošću.

Otac Torriani bez prigovora se podvrgnuo novim propisima za

odobrenje ulaza u odaje Borgia. Za nekoliko minuta, nakon što je iza

sebe ostavio zlatna vrata kapelice Svetoga sakramenta, jasno ih je

ugledao. Bili su u trećoj dvorani, pogleda prikovanih za strop, a na

njihovim licima ocrtavao se neobiĉan izraz trijumfa. Ondje, pokraj

prozora istoĉnoga krila, zaštićeni od surove rimske zime, Annio de

Viterbo i Njegova Svetost vodili su živ razgovor ispod nedavno

oslikanih freski koje su još širile miris laka i smole.

Sveti Otac, obrijana lica i napola kestenjaste napola sijede kose,

pokušavao je prikriti svoju trbušinu ispod mantije boje vina koja gaje

prekrivala od glave do pete. Za razliku od njega, An-nio je izgledao

poput lasice, šiljasta nosa iz koga je izbijala šuma oštrih, crnih dlaĉica

te duguljastih, košĉatih ruku, gotovo kao u strašila, kojima je

prenemaţući se mahao prema oslikanom stropu.

Strastvene rijeĉi Nannija, kako su svi zvali tog uĉenjaka, odjekivale su

poput grmljavine za ljetne oluje.

- Umjetnost je najpotrebnije od vaših oruţja, Sveti Oĉe! Neka vam

uvijek bude u sluţbi i vladat ćete cijelim kršćanskim svijetom!

Izgubite je i vaša će se cijela pastoralna zadaća raspasti.

Torriani, osjećajući sve veću gorĉinu u ţelucu, vidio je kako

Aleksandar VI. kima glavom bez rijeĉi. Cesto je već ĉuo taj govor. Ta

je ideja došla izdaleka, prodrla u Rim, a tako i u kremu firentinske

umjetnosti. Sam papa oteo je pravu vojsku umjetnika Lorenzu

Mediciju Veliĉanstvenom, samo da zadovolji Annijeve tajne ţelje.

Torriani je istovremeno u agoniji promatrao nezaustavljiv uspon

slikara i kipara, povlaštenih uvijek na štetu kardinala i svećenika.

Uzrujan i ljubomoran na utjecaj koji je taj opasni redovnik iz Viterba

imao nad Svetim Ocem, uĉitelj dominikanskog reda pravio se da ih ne

vidi te se obratio zapovjedniku straţe kako bi ovaj najavio njegov

dolazak. Predstavnik reda svetoga Dominika bio je ondje, prema ţelji

Aleksandra VI.

Papa se nasmiješio.

- Sretni smo što vas napokon vidimo, dragi Gioacchino! -uzviknuo je

pruţivši svoj prsten posjetitelju, koji gaje poljubio iskazujući

Crostuff.net

poštovanje. - Stiţete u pravi trenutak. Samo trenutak prije Nanni i ja

razgovarali smo o pitanju koje vas toliko mori...

Dominikanac je podigao pogled s papinskog prstena.

- Što... što znate o tome?

- Ma hajdete, oĉe Torriani! Ne morate biti toliko diskretni preda

mnom. Znam praktiĉki sve: ĉak i to da ste u moje ime poslali špijuna

u Milano kako bi dokazao izvjesne glasine o krivovjerju koje jaĉa na

II Morovu dvoru.

-Ja... - starije propovjednik oklijevao. - Dolazim upravo da bih vas

izvijestio o onome stoje naš ĉovjek otkrio.

- To me veseli - nasmijao se. - Pretvorio sam se u uho.

Annio de Viterbo i Sveti Otac odustali su od promatranja fresaka i

sjeli u dva velika koţna naslonjaĉa koja su dvojica komornika upravo

bili postavili za njih. Torriani, uzrujan, radije je ostao stajati. Pod

rukom je nosio mapu u kojoj je ĉuvao opširno pismo koje sam mu ja

osobno napisao otkrivši katarsko leglo u samome srcu Milana.

- Prije nekoliko mjeseci - Torriani je poĉeo objašnjavati, i dalje pod

dojmom mojih otkrića - poĉeli smo primati izvještaje koji su

upućivali na to da se milanski vojvoda koristi slavnim firentinskim

umjetnikom Lednardom da Vincijem kako bi preko veliĉanstvene

slike koju ovaj dovršava na temu posljednje Kristove veĉere širio

heretiĉke ideje.

- Leonardo, kaţete?

Papa je pogledao Nannija, oĉekujući neku njegovu mudru primjedbu.

- Leonardo, Vaša Svetosti - ponovio je ovaj. - Ne sjećate li ga se?

- Maglovito.

- Sasvim prirodno - Lasica ga je opravdao. - Njegovo se ime ne nalazi

na popisu umjetnika koje vam je bila preporuĉila kuća Medici da

uljepšaju Rim dok ste još bili kardinal. Prema onome što smo ĉuli o

njemu, radi se o ponosnu ĉovjeku nagle ćudi, ne odviše naklonjenom

našoj Svetoj Mati Crkvi. Medici su to znali te vam ga, s pravom, nisu

preporuĉili.

Papa je uzdahnuo.

-Još jedna problematiĉna duša, nije li?

- Nesumnjivo, Vaša Svetosti. Leonardo se osjetio prezrenim jer ga

nisu preporuĉili da radi u Rimu te je 1482. napustio Firencu, okrenuo

Crostuff.net

leĊa Medicima i nastanio se u Milanu da bi ondje radio kao izumitelj,

kuhar i, ako je moguće, ne kao slikar.

- U Milanu? Kako to da su ondje prihvatili takvoga ĉovjeka? - Papin

glas poprimio je podrugljiv ton dok je nastavljao: - Aha! Shvaćam...

Zbog toga kaţete da mi vojvoda nije vjeran, Nanni?

- Pitajte to našeg dominikanskog starješinu, Vaša Svetosti -suho je

odgovorio Nanni. - Ĉini se da vam nosi dokaze za to.

Torriani, i dalje na nogama, prosvjedovao je.

-Još nemamo dokaze, samo indicije, Vaša Svetosti. Leonardo, pod

vodstvom i zaštitom II Mora, upustio se u stvaranje djela kolosalnih

razmjera i kršćanske teme, ali ispunjenog nepravilnostima koje

zabrinjavaju poglavara našeg samostana Santa Maria delle Grazie.

- Nepravilnostima?

- Da, Svetosti. Radi se o prikazu posljednje veĉere.

- I što je neobiĉno na tome djelu?

- Objasnit ću vam, Vaša Svetosti. Znamo da dvanaestorica apostola

prikazanih na muralu nisu ono što se ĉine, nego predstavljaju portrete

pogana ili osoba sumnjive vjere, ĉiji raspored, ĉini se, ima za cilj

prenijeti uĉenja koja nisu kršćanska.

Papa i Nanni razmijeniše poglede. Kada je mudrac iz Viterba od njega

zatraţio više pojedinosti, dominikanac je posegnuo za svojom

mapom.

- Upravo smo primili prvi izvještaj našeg izaslanika u Milanu - rekao

je mašući mojim pismom. - Radi se o uĉenjaku iz Betanije, struĉnjaku

za šifrirani jezik i tajne kodove, koji u ovim trenucima jednako pomno

prouĉava djelo koliko i samoga majstora Leonarda. Pregledao je

portrete na Posljednjoj večeri jedan po jedan i potraţio poveznice

medu njima. Naš struĉnjak pokušao je gotovo sve: od usporedbe

svakog apostola sa zodijaĉkim znakom do traţenja podudarnosti

izmeĊu poloţaja njihovih ruku i glazbenih nota. Njegovi će zakljuĉci

uskoro stići do nas i ono što su danas samo indicije, sutra će moţda

postati dokazi.

Nanni je postao nestrpljiv.

-Ali,je li otkrio nešto konkretno ili nije?

- Naravno, oĉe Annio. Razotkriven je pravi identitet trojice apostola,

bez ikakve sumnje. Znamo da, primjerice, lice Jude

Crostuff.net

Iškariotskog pripada licu izvjesnog fra Alessandra Trivulzija,

dominikanca koji je umro ubrzo nakon Bogojavljenja, obješen u

središtu Milana...

- Dakle! Poput samoga Jude... - prošaptao je papa.

- Tako je, Svetosti. Još nismo utvrdili je li poĉinio samoubojstvo ili je

ubijen, ali naš doušnik vjeruje daje pripadao zajednici katara

infiltriranoj u našem samostanu.

- Katara?

Sveti Otac razrogaĉio je oĉi od zaprepaštenja.

- Katara, Vaša Svetosti. Oni vjeruju da su istinska Crkva Boţja.

Priznaju samo Oĉenaš kao molitvu i odbacuju svećeniĉko zvanje i

autoritet pape kao jedinoga Boţjega namjesnika na zemlji...

- Poznata su mi njihova uĉenja, oĉe Torriani! - ljutito ga je prekinuo

papa. - Ali mislili smo da su posljednji spaljeni na lomaĉi u

Carcassonneu i Toulouseu 1325. Nije li ih dokrajĉio biskup Pamiersa?

Torriani je poznavao tu pripovijest. Nisu svi tada izginuli. Nakon

trijumfa kriţara protiv katara na jugu Francuske i pada Montsegura

1244., obitelji heretika pobjegle su prema Aragonu, Lombardiji i

germanskim zemljama. Oni koji su prešli Alpe, nastanili su se u

okolici Milana gdje su ih umjerenije politiĉke snage, poput obitelji

Visconti, pustile da ţive u miru. Ipak, njihove heterodoksne ideje

pomalo su izlazile iz uporabe i mnoge su na kraju nestale, zajedno s

njihovim vjerovanjima i obredima.

- Situacija moţe biti ozbiljna, Svetosti - nastavio je Torriani veoma

smrknut. - Otac Alessandro Trivulzio nije bio jedini za kojega smo

sumnjali da ispovijeda katarsku vjeru u našem milanskom samostanu.

Prije tri dana drugi redovnik javno je priznao pripadnost hereticima i

nakon toga si oduzeo ţivot.

-Endura?. - Lasiĉine su oĉi bljesnule.

- Toĉno.

- Tako mi nebesa! - zavikao je Nanni. - Endura je bio jedan od

najekstremnijih katarskih obiĉaja. Već dvije stotine godina nitko mu

ne pribjeţe.

Nanni je pogledao papu koji kao da nije dobro shvaćao stoje to toĉno

endura. Annio mu je brţe-bolje objasnio:

- U svojoj pasivnoj verziji - rekao je - sastojala se u sveĉanoj prisezi

da nećete uzimati hranu ni išta drugo što bi moglo okaljati tijelo

Crostuff.net

katara koji teţi k savršenstvu. ZaluĊeni bi nesretnik vjerovao da

umiranjem u stanju ĉistoće njegova duša biva spašena te postaje jedno

s Bogom. Ali isto je tako postojala aktivna verzija, samoubojstvo

spaljivanjem, što se dogodilo samo pri opsadi Montsćgura. Stanovnici

te posljednje katarske vojne utvrde radije su se bacili u golemu

lomaĉu nego da se predaju papinskim trupama.

- Redovnik kojega sam vam spomenuo sam se zapalio, oĉe. Nanni

nije mogao doći k sebi.

- Teško mije povjerovati daje netko oţivio taj stari postupak, oĉe

Torriani. Pretpostavljam da raspolaţete i drugim novostima na kojima

temeljite svoju uznemirenost.

- Naţalost, tako je. Doista, imamo razloga vjerovati da se dokazi o

postojanju aktivne katarske zajednice u Milanu kriju u muralu

Posljednja večera, koji u ovim trenucima dovršava Leonardo da

Vinci. Naslikao je samoga sebe kako razgovara s apostolom koji u

stvarnosti predstavlja Platona. Kao što znate, on je drevni uzor tih

prokletih heretika.

Lasica je skoĉio iz svoga naslonjaĉa.

- Platon? Jeste li sigurni u to što govorite?

- Posve. Najgore od svega, oĉe Annio, jest to što ta poveznica nije

lišena izopaĉene logike. Kao što znate, Leonardo se obrazovao u

Firenci pod vodstvom Andree del Verrocchia, moćnoga umjetnika,

kojega su Medici poštovali, i koji je bio veoma blizak Akademiji ĉije

je upravljanje Cosimo Stariji povjerio izvjesnomu Marsiliju Ficinu. A

isto tako znate daje ta Akademija osnovana po uzoru na onu

Platonovu u Ateni.

- Pa? - papin pomoćnik ĉinio je prijezirnu grimasu, sumnjiĉav prema

tolikoj erudiciji.

- Naš zakljuĉak ne moţe biti oĉitiji, oĉe. Ako su katari preuzeli od

Platona mnoge od svojih najpogubnijih uĉenja, a Ficinova Akademija

i dalje prakticira katarske navade poput nejedenja ţivotinjskog mesa,

što nas onda prijeĉi da zakljuĉimo kako se Leonardo koristi svojim

djelom da bi prenio uĉenje suprotstavljeno Rimu?

- Sto dakle ţelite od nas? Da ga izopćimo?

- Još ne. Moramo dokazati bez ikakve sumnje da je na muralu

Leonardo prikazao njihove ideje. Naš izaslanik u Milanu radi na

prikupljanju tih dokaza. Nakon toga ćemo djelovati.

Crostuff.net

- Ali, oĉe Torriani - prekinuo ga je Nanni. - Mnogi umjetnici poput,

Botticellija ili Pinturicchia, školovali su se na Akademiji, a ipak su

uzorni kršćani.

- Samo se ĉine takvima, oĉe Annio. Trebali biste biti sumnjiĉavi

prema njima.

- Dominikanci su uvijek tako nepovjerljivi! Pogledajte oko sebe.

Pinturicchio je naslikao ove divne freske za Njegovu Svetost -

odgovorio je pokazujući na strop. - Nalazite li u njima i sjenku

krivovjerja? Da vas ĉujem! Vidite li što?

Dominikanac je dobro poznavao te freske. Betanija je potajice bila

otvorila dosje o njima, koji nikad nije narastao onoliko koliko su

oĉekivali.

- Nemojte se uzrujavati, oĉe Annio. Pogotovo zato što mi, nehotice,

dajete za pravo. Pomno promotrite djelo tog Pinturicchia: poganski

bogovi, nimfe, egzotiĉne ţivotinje i prizori koje nigdje nećete naći u

Bibliji. Samo bi Platonovu sljedbeniku, zadojenu starim poganskim

uĉenjima, palo na pamet naslikati takvo što.

- To je legenda o Izidi i Ozirisu! - prosvjedovao je Lasica, na rubu

ţivaca. - Oziris, ako to ne znate, uskrsnuo je od mrtvih poput Našega

Gospodina. I spomen na njega, iako na poganski naĉin, snaţi našu

nadu u spasenje tijela. Oziris je ovdje prikazan kao bik, kao bik je

prikazan i naš Sveti Otac. Niste nikada vidjeli grb obitelji Borgia?

Nije li oĉita povezanost tog mitološkog lika, simbola snage i

hrabrosti, i zvijeri koja se pojavljuje na štitu Njegove Svetosti?

Simboli nisu hereze, oĉe Torriani!

U trenutku kad se fra Gioacchino Torriani spremao odgovoriti, papin

baršunast i otegnut glas prekinuo je raspravu.

- Ono što ne razumijem najbolje - rekao je razvlaĉeći svaku rijeĉ kao

da mu je ta rasprava dosadna - jest gdje vidite II Moro-vo grešno

ponašanje u svemu tome...

- To je stoga jer niste pregledali Leonardovo djelo, Vaša Svetosti! -

skoĉio je Torriani. - Milanski vojvoda plaća sve njegove troškove i

štiti umjetnika od kritika naših redovnika. Prior Santa Marije

mjesecima nastoji preusmjeriti razvoj slike prema poboţnijoj estetici,

ali neuspješno. II Moro je taj koji je dopustio Leonardu da naslika

sebe samoga leĊima okrenutoga Kristu, zadubljena u razgovor s

Platonom.

Crostuff.net

- Da, da... - zijevnuo je papa. - Spomenuli ste takoĊer i Ficina, zar ne?

Torriani je kimnuo.

- Nije li to ĉovjek o kojemu si mi toliko puta govorio, dragi Nanni?

- Tako je, Svetosti - potvrdio je ovaj hineći smiješak. - Rijeĉ je o

izvanrednoj osobi. Jedinstvenoj. Ne vjerujem daje heretik kakvim

nam ga nastoji prikazati otac Torriani. On je kanonik katedrale u

Firenci, sada blizu šezdeset ĉetvrte ili šezdeset pete godine ţivota.

Njegov bi vas prosvijetljeni duh zadivio.

- Prosvijetljeni duh? - papa se nakašljao. - Nije još jedan Savonarola,

zar ne? Nisu li obojica kanonici u istoj katedrali?

Papa je namignuo Torrianiju koji je zadrhtao na spomen imena

zanesena dominikanca koji je propovijedao kraj »bogate Crkve«.

- Istina je da dijele hram, Svetosti - smeteno se opravdavao Lasica -

ali su ljudi potpuno suprotnih osobnosti. Ficino je uĉenjak koji

zasluţuje naše potpuno poštovanje. Obrazovan ĉovjek koji je na

latinski preveo bezbroj drevnih tekstova, poput egipatskih traktata

koji su posluţili Pinturicchiju pri oslikavanju ovih stropova.

- Doista?

- Prije nego što je poĉeo raditi na vašim freskama, Pinturicchio je

proĉitao Hermesove spise koje je Ficino upravo bio preveo s grĉkog.

U njima se pripovijedaju ovi prekrasni ljubavni prizori izmeĊu IziĊe i

Ozirisa...

-A Leonardo? - upitao je papa osorno. - Je li i on ĉitao Ficina?

-1 prijateljevao je s njime, Vaša Svetosti. Pinturicchio to zna. Obojica

su bili njegovi uĉenici u Verrocchijevom ateljeu, i obojica su slijedila

njegova uĉenja o Platonu i Platonovo vjerovanje u besmrtnost duše.

Postoji li išta dublje proţeto kršćanstvom od te ideje?

Nanni je tu posljednju reĉenicu izgovorio prkoseći kritikama oca

Torrianija. Znao je vrlo dobro da su dominikanaci većinom tomisti,

sljedbenici teologije Tome Akvinskoga nadahnute Aristotelom, i

strogi protivnici izvlaĉenja Platona iz zaborava. Uĉitelj našeg reda

shvatio je da se ne moţe nadmetati s ocem Anniom te je ponizno

pognuo glavu prije nego što se oprostio.

- Vaša Svetosti, veleĉasni Annio - pozdravio ih je udvorno.

-Beskorisno je nastaviti nagaĊati o izvorima nadahnuća za

Leonardovu Posljednju večeru u Milanu dok naša istraga ne bude

privedena kraju. Uz vaš blagoslov, istraga će se nastaviti kao dosad te

Crostuff.net

ćemo pokušati utvrditi u ĉemu se toĉno sastoji Leonardov grijeh

protiv našeg uĉenja.

- Ako taj grijeh postoji - dometnuo je Annio.

Papa je uzvratio pozdrav Torrianiju i, praveći znak kriţa u zraku,

dodao:

- Dat ću vam jedan savjet prije nego što se povuĉete, oĉe Torriani.

Ubuduće dobro pazite kuda hodite.

35.

Nikad nisam vidio tako smrknuta lica poput onih redovnika Santa

Marije toga nedjeljnog jutra. Prije zornice, prior je osobno prešao

cijeli samostan, ćeliju po ćeliju, sve nas budeći iz sna. Viĉući, naredio

nam je da se što prije umijemo te pripravimo svoju savjest za

izvanredni kapitul zajednice.

Naravno, nitko se nije usprotivio. Sva su braća znala da će prije ili

poslije biti ispitana u vezi sa sakristanovom smrću. Moţda su zato svi

poĉeli jedni druge promatrati sumnjiĉavo. Strancu poput mene stanje

je postalo nesnosno. Redovnici su se poĉeli skupljati u omanje grupe

prema svom podrijetlu. Oni iz krajeva juţno od Milana nisu

razgovarali s onima sa sjevera, koji su pak izbjegavali druţenje s

onima s jezera, kao da ovi imaju prste u nesretnoj smrti brata Giberta.

Santa Maria bila je podijeljena... a ja nisam znao razlog tomu.

Toga ranog jutra, nakon što sam se oprao i odjenuo u polutami,

shvatio sam o koliko se dubokoj krizi radilo. Iako je bila istina da su

redovnici mrmljali jedni protiv drugih, svi su bili sloţni u jednome:

zadrţati svoje brige što je dalje moguće od mene. Jer više od iĉega

uţasavalo ih je to da bih ja, u svojstvu inkvizitora, mogao pokrenuti

postupak protiv njihove zajednice. Glasina da je otac Giberto umro

propovijedajući katarsku vjeru, ispunila ih je strahom. Naravno,

nijedan od njih nije se usudio javno to pokazati. Promatrali su me

optuţujućim pogledom, kao da sam ja prisilio oca Alessandra da se

objesi i brata Giberta da izgubi razum. Toliku su mi dijaboliĉnu moć

pripisivali.

Ipak, ono što me se najviše dojmilo, bilo je vidjeti naĉin na koji je

Vicenzo Bandello iskoristio njhove strahove.

Nakon što nas je probudio, prior nas je odveo do velikoga praznog

stola koji je on sam bio postavio u prostoriji blizu konjušnica. Bilo je

Crostuff.net

hladno i soba je bila još slabije osvijetljena od naših ćelija. U tom nas

je polumraku Bandello izvijestio o intenzivnu reţimu koji je osmislio

za sve nas. Od zornice do veĉernje molitve, ispitat ćemo svoje grijehe,

izvršiti djela pokajanja te javno ispovjediti svoje propuste. A na kraju

dana, skupina braće koju će on osobno odabrati, otići će do Klaustra

mrtvih i ekshumirati ostatke oca Alessandra Trivulzija. Njegovi ostaci

ne samo da će biti iskopani iz zemlje, nego će se odnijeti izvan

gradskih zidina gdje će biti obavljen obred tjeranja vraga, a zatim će

biti spaljeni, a pepeo rasut. Isto će se uĉiniti s kostima oca Giberta.

Bandello je htio da njegov samostan bude oĉišćen od krivovjerja prije

sumraka. On, koji je vjerovao u nevinost brata knjiţniĉara te je ĉak

branio pretpostavku o postojanju urote koja mu je došla glave, znao je

sada daje otac Alessandro vodio ţivot leĊima okrenut Kristu,

dovodeći moralni integritet njegova priorata u ozbiljnu opasnost.

Opazio sam da se Mauro Sforza, grobar, nervozno prekriţio na kraju

stola.

Otac Vicenzo bio je ozbiljniji i šutljiviji nego ikada prije. Nije dobro

spavao. Duboki podoĉnjaci visjeli su mu ispod oĉiju dajući mu

izmuĉen izgled. Djelomiĉno sam ja bio kriv za oĉajno stanje u kome

se nalazio. Prethodno poslijepodne, kad su se uĉitelj Torriani i papa

Aleksandar sastali iza mojih leĊa u Rimu, Bandello i ovaj ponizni

sluga Boţji razgovarali su o implikacijama toga što su se dvojica

katara bila infiltrirala u zajednicu. Milano su, objasnio sam mu,

napadale snage zla kao nikad prije u zadnjih stotinu godina. To su

potvrĊivali svi moji izvori. Isprva me prior pogledao u nevjerici, kao

da sumnja da netko tek pristigao moţe shvatiti probleme njegove

dijeceze, ali kako sam mu izlagao svoje argumente, polako je

mijenjao mišljenje.

Obrazloţio sam mu zašto vjerujem da neobiĉan niz smrti koje smo

pretrpjeli nije bio sluĉajnost. Ĉak sam mu objasnio naĉin na koji su

bile povezane sa smrtima hodoĉasnika ubijenima u crkvi Svetoga

Franje. I sama vojvodina policija sloţila se sa mnom, zakljuĉivši da su

i ti nesretnici umrli ne pruţajući otpor, upravo poput oca Alessandra.

Štoviše, toĉno mjesto na kojima su se zloĉini dogodili bio je glavni

oltar, upravo ispred oltarne slike majstora Leonarda poznate kao

Maesta. Ta pojedinost, uz otkriće da su meĊu njihovim stvarima našli

samo komad kruha i sveţanj šarenih karata, pobudila je moju sumnju.

Crostuff.net

Svi su ubijeni sa sobom nosili jednaku prtljagu. Kao daje to dio nekog

opskurnog rituala. Moţda nekog katarskog obreda, dotad

nepoznatoga.

Sve je bilo veoma ĉudno. Leonardo, kao što sam sugerirao prioru, bio

je zajedniĉki izvor problema. Otac Alessandro umro je nakon što mu

je pozirao kao Juda Iškariotski, a znao sam daje i sakristan bio meĊu

redovnicima kojima je Leonardo bio drag. Da ne spominjem donnu

Beatrice, koja je umrla nakon što mu je dodijelila svoje

pokroviteljstvo. Kako je bilo moguće previdjeti suptilnu nit koja je

povezivala te dogaĊaje? Nije li bilo oĉito kako je Leonardo da Vinci

okruţen moćnim neprijateljima, moţda jednako suprotstavljenima

njegovu krivovjerju poput nas, ali sposobnima posegnuti za oruţjem

kako bi dokrajĉili njega i njegove prijatelje?

Te ţrtve, kao i prijetnja da bi im se još tko mogao pridruţiti, natjerali

su me da se Bandellu povjerim o Gataocu. vjerujem da sam dobro

postupio.

Isprva me gledao u nevjerici kad sam mu objasnio daje Rim već

obaviješten o tom nizu nesreća. Zapravo, visoke papinske instancije

već su dugo primale obavijesti od tajanstvenog dopisnika koji je bio

najavio što će se dogoditi ne obustave li se radovi na Cenacolu. Profil

toga glasnika - objasnio sam mu - odgovarao je oštroumnoj,

inteligentnoj osobi, vjerojatno dominikancu, koji je skrivao identitet

iz straha od vojvodine odmazde. Ĉovjeku koji je, nesumnjivo,

djelovao iz mrţnje prema Leonardu i ĉija je jedina opsesija, ĉini se,

bila dovesti do njegove propasti i sramote. Netko, dakle, koga smo

morali smjesta naći ako smo ţeljeli zaustaviti to neprekidno kapanje

smrti i doći do jasnih inkriminirajućih dokaza protiv Leonarda koje je

ovaj tvrdio da posjeduje.

- Ako se ne varam, oĉe, pasivnost Rima pred njegovim prijetnjama

natjerala gaje da uzme pravdu u svoje ruke.

- A zašto, oĉe Leyre? Što taj ĉovjek moţe imati protiv našeg slikara? -

upitao je prior zaĉuĊeno.

- Mnogo sam razmišljao o tome i vjerujte mi, nalazim samo jedno

moguće objašnjenje. - Bandello me pogledao zaintrigiran, pozivajući

me da nastavim. - Moja je pretpostavka daje u nedavnoj prošlosti

Gatalac bio Leonardov pomagaĉ te daje ĉak iskreno dijelio njegova

heterodoksna uvjerenja. Moguće je da se iz nekog nejasnog razloga

Crostuff.net

koji tek moramo utvrditi, taj ĉovjek razoĉarao u slikaru i odluĉio ga

prokazati. Najprije je slao gorljiva pisma Rimu obavještavajući nas o

njegovim zloĉinima protiv vjere i zlu koje skriva u Cenacolu, ali s

obzirom na našu sumnjiĉavost, izgubio je svaku nadu i odluĉio

djelovati.

- Djelovati? Ne razumijem.

- Ne mogu vas kriviti, priore. Ni ja ne znam sve odgovore. Ipak, moja

teza ima smisla pretpostavimo li da je Gatalac bio katar, jednako kao i

otac Alessandro i brat Giberto. Nekoje vrijeme i on sebe morao

smatrati nasljednikom istinskih Kristovih apostola te je, poput njih,

odluĉio strpljivo ĉekati Mesijin drugi dolazak. O tome sanja svaki

bonhomme. Oni vjeruju kako će toga dana njihova »istinska vjera«

biti potvrĊena u oĉima cijeloga kršćanskog svijeta. - Iskoristio sam

pozornost oca Vicenza da dovršim svoje objašnjenje ozbiljnim

glasom. - Osobno vjerujem daje nakon dugog i uzaludnog ĉekanja,

uzrujan nekom ozbiljnom neprilikom, Gatalac izgubio razum,

povukao svoj zavjet da neće ĉiniti nasilje i krenuo naplatiti u krvi

vrijeme koje je izgubio s »ĉistim ljudima«.

- Uţasna optuţba, oĉe.

- Prouĉimo ĉinjenice, priore - predloţio sam mu. - Katari veoma

dobro poznaju Novi zavjet, stoga kada je Gatalac ubio oca

Alessandra, namjestio je da zloĉin djeluje kao samoubojstvo.

Leonardo je to odmah shvatio i iako je pokušao odvratiti pozornost

policije, tog mi je dana, nehotice, dao vaţan trag: otac Alessandro

umro je na jednak naĉin kao Juda Iškariotski nakon što je izdao

Krista.

- I koliku vaţnost pripisujete toj ĉinjenici?

- Veliku, priore. Univerzum katara funkcionira na temelju simbola.

Ako je Gatalac uspio uvjeriti zajednicu savršenih da se ponavljaju

dogaĊaji koji su prethodili Isusovoj smrti, mogao ih je navesti da

vjeruju kako je Njegov drugi dolazak blizu. Shvaćate li?

Knjiţniĉarevo »samoubojstvo« navijestilo im je da su stara

proroĉanstva nadomak ispunjenju. Krist se trebao vratiti na Zemlju, a

Njegova će vjera ponovno pobjedonosno uskrsnuti iz sjenki.

- Ponovni Kristov dolazak...

- Toĉno. Zbog toga je brat Giberto, zanesen tim otkrićem, odagnao

svoje strahove i javno propovijedao uĉenje katara, bez straha

Crostuff.net

poloţivši ţivot, uvjeren da će, kad se vrati Gospodin, uskrsnuti od

mrtvih. Gatalac provodi svoju osvetu Ċavolskom domišljatošću.

- Djelujete veoma sigurni u svoju pretpostavku.

- I jesam - potvrdio sam. - Već sam vam prije rekao da naš doušnik

ima sloţenu liĉnost; briljantna je uma i nije ništa prepustio sluĉajnosti,

ĉak ni mjesto koje je odabrao da objesi oca Alessandra.

- Nije?

- Mislio sam da ste shvatili - nasmiješio sam se pomalo ciniĉno. - Kad

sam posjetio portiko Palazza della Ragione i prouĉio gredu s koje je

objesio našega knjiţniĉara, uoĉio sam zanimljiv bareljef. Posvećen je

izvjesnomu Orlandu da Tressa-nu, starom progonitelju heretika

kojega urezan natpis opisuje kao Spada e Tutore della fede per aver

fatto bruciare come si doveva i Catari*. Zanimljivo izrugivanje, ne

mislite li?

Vicenzo Bandello bio je zaprepašten. Pošast hereze pogodila je

njegov samostan daleko teţe nego što je to zamišljao.

- Recite mi, oĉe Leyre - upitao je zabrinuto - što mislite, do koje je

mjere Gatalac uspio nasamariti svoje?

- Dovoljno da natjera one hodoĉasnike ubijene u San Fran-cescu da

napuste svoja skrovišta u planinama i doĊu u grad u

___________________________

* »Mač i učitelj vjere jer je spalio katare kako i zaslužiše.«

potrazi za spasenjem. Poslušno su dali svoje ţivote u oĉekivanju

Drugog dolaska. Gatalac je uspio natjerati katarsku zajednicu da se

sama oda. I sigurno vjeruje daje samo pitanje vremena kada će

Leonardo povući pogrešan potez.

- Znaĉi... - oklijevao je prior - vjerujete daje Gatalac i dalje meĊu

nama?

- Uvjeren sam u to. - Nasmiješio sam se. -1 skriva se jer zna da je

kasno da dobije vaš oprost. Ne samo da je sagriješio protiv uĉenja

Crkve, nego je prekršio i petu zapovijed: Ne ubij.

- Kako ćemo ga prepoznati?

- Srećom, poĉinio je sitnu pogrešku.

- Pogrešku?

- U svojim prvim pismima, dok se još nadao da će se Rim umiješati,

dao nam je trag s pomoću koga ga moţemo naći.

Crostuff.net

Priorovo naborano ĉelo od iznenaĊenja se izravnalo. Njegov um,

dobro uvjeţban za povezivanje mnoštva razliĉitih podataka i

rješavanje zagonetki, brzinom munje pronašao je odgovor:

-Jasno! - uzviknuo je, uhvativši se za glavu. - To je vaša zagonetka!

Gataoĉev potpis! Zato je bila napisana na karti koju smo pronašli uz

knjiţniĉara!

- Otac Alessandro pokušao je na svoju ruku riješiti taj misterij.

Nesmotren, dao sam mu tekst zagonetke i moţda je njegova znatiţelja

ubrzala njegovu smrt.

- U tom sluĉaju, oĉe Leyre, već je naš. Bit će dovoljno odgonetnuti

vašu zagonetku da ga naĊemo.

- Kad bi barem bilo tako jednostavno.

36.

Dobri prior sigurno nije oka sklopio cijelu noć. Ĉim sam ga ugledao

ispred njegovih redovnika, crvenih oĉiju i s podoĉnjacima,

pretpostavio sam daje noć probdio razmišljajući o nesretnim Oculos

ejus dinumera. Gotovo da mije bilo ţao što sam ga opteretio tom

novom odgovornošću. Obvezi da razotkrije meĊu svojim redovnicima

one koji su propovijedali heretiĉka vjerovanja, i- ustanovi kakva se

vrsta subverzivne poruke krije u ukrasu njegova vlastita refektorija,

sada je morao dodati i onu da pronaĊe redovnika koji je doveo već do

nekoliko smrti, uvjeren kako djeluje u ime pravedne stvari.

Redovnici su ga smeteno promatrali. Kapitul je trebao otpoĉeti.

- Braćo - prior je progovorio ozbiljnim glasom, na nogama i šaka

uprtih u stol. - U već gotovo trideset godina koliko stanujemo meĊu

ovim zidinama nikad nismo bili suoĉeni s ovakvom situacijom. Bog

Naš Gospodin stavio je na kušnju našu izdrţljivost, pretvorivši nas u

svjedoke smrti dvoje naše najvoljenije braće i otkrivši nam da su

njihove duše bile iskvarene smradom krivovjerja. Sto mislite kako se

osjeća Vjeĉni Otac kad vidi našu slabost? Kako Mu se moţemo moliti

ako mi, sa svoje strane, nismo bili sposobni uvidjeti da su zastranili te

smo im dopustili da umru u grijehu? Pokojnici kojih se danas

odriĉemo, jeli su naš kruh i pili naše vino. Ne ĉini li nas to

sukrivcima?

Bandello je zastao da duboko udahne:

Crostuff.net

- Ali Bog, draga braćo, nije nas napustio u ovom uţasnom trenutku. U

svom beskrajnome milosrĊu, pobrinuo se da se meĊu nama zatekne

jedan od njegovih najmudrijih uĉenjaka.

Šapat se proširio meĊu prisutnima kada je otac prior uperio kaţiprst u

mene.

- Zbog toga je on ovdje - rekao je. - Zamolio sam našeg uzvišenog oca

Agostina Leyrea, pripadnika Svetoga oficija u Rimu, da nam

pomogne shvatiti zamršene putove kojima kroĉimo u ovim trenucima

boli.

Ustao sam da me mogu vidjeti i pozdravio ih laganim naklonom.

Pomirljivim tonom, prior je nastavio svoju propovijed, iskreno se

trudeći da ne zastraši svoje redovnike:

- Svi ste ţivjeli s ocem Gibertom i ocem Alessandrom - rekao je. -

Dobro ste ih poznavali. A, ipak, nijedan od vas nije prijavio

nepravilnosti u njihovu ponašanju, niti je znao uoĉiti njihovu

nesretnu'pripadnost katarskoj vjeri. Mirno smo spavali vjerujući kako

je to uĉenje ugasnulo prije više od pedeset godina, i griješili smo u

oholosti uvjereni kako se nikad više nećemo suoĉiti s njime. A nije

bilo tako. Zlo, draga braćo, teško nestaje. Iskorištava naše neznanje.

Hrani se našom glupošću. Zbog toga, kako bismo onemogućili nove

napade, zamolio sam oca Leyrea da nas prosvijetli o najpodmuklijem

kršćanskom zastranjenju. Vjerojatno ćete u njegovim rijeĉima

prepoznati navade i obiĉaje kojih ste se moţda pridrţavali ne znajući

odakle potjeĉu. Ne bojte se: mnogi od vas potjeĉu iz lombardijskih

obitelji ĉiji su preci bili u nekakvu dodiru s krivovjercima. Moj je

ĉvrst naum da se prije nego što zaĊe sunce, prije nego što napustite

ovu prostoriju, odreknete svega toga i pomirite sa Svetom Rimskom

Crkvom. Saslušajte našega brata, promislite o njegovim rijeĉima,

pokajte se i zamolite za ispovijed. Ţelim doznati jesu li naša pokojna

braća jedina bila zaraţena katarskom pošašću, te poduzeti

odgovarajuće mjere u skladu s time.

Prior mi je prepustio rijeĉ rukom mi davši znak da se pribliţim ĉelu

stola. Nitko nije ni trepnuo. Stariji redovnici, Luca, Giorgio i Stefano,

prestari da vrše ikakvu aktivnu zadaću u samostanu, nagnuli su se

naprijed da me bolje ĉuju. Drugi su, znao sam, s istinskim strahom

promatrali moje korake. Bilo je dovoljno pogledati ih u oĉi da se

uvjerim u to.

Crostuff.net

- Cijenjena braćo, laudetur Jesus Christus.

- Amen - odgovorili su uglas.

- Nije mi poznato, braćo, koliko su vam znane pojedinosti ţivota

svetoga Dominika de Guzmana. - Zamor se proširio meĊu

okupljenima. - Nije vaţno. Danas nam se pruţa izvrsna prigoda da

zajedno oţivimo uspomenu na njega i njegovo djelo.

Uzdah olakšanja zaĉuo se duţ stola.

- Dopustite mi da vam nešto ispriĉam. Poĉetkom godine 1200. prvi su

se katari proširili dobrim dijelom zapadnoga Sredozemlja.

Propovijedali su siromaštvo, povratak izvornim kršćanskim obiĉajima

i zalagali se za jednostavnu vjeru, koja ne zahtijeva crkve, desetine ili

povlastice za Gospodinove pastire. Njihovi su sljedbenici odbacivali

štovanje svetaca i Djevice Marije, kao da su divljaci ili, još gore,

muhamedanci. Nisu priznavali sakrament krštenja. Ta gamad nije

prezala tvrditi kako stvoritelj svijeta nije Bog, nego Sotona. Kakva

izopaĉenost kršćanskog uĉenja! Moţete li to zamisliti? Za njih je

Jahve, Bog Otac prema Staromu zavjetu, zapravo bio vraţji duh koji

je bio sposoban istjerati Adama i Evu iz raja kao i uništiti vojske koje

su zaprijetile Mojsijevu izlasku. U njegovim su rukama ljudi bili

obiĉne marionete nesposobne razlikovati dobro od zla. Obiĉni ljudi

prigrlili su te klevete sa ţarom. U njima su vidjeli vjeru koja ih

oslobaĊa grijeha i olakšava im shvatiti kako je sva patnja na svijetu

djelo Đavla. Kakva anatema! Smještali su Boga i Vraga, dobro i zlo,

na istu razinu, s jednakom mjerodavnošću i moćima!

Crkva - nastavio sam - htjela je vratiti te krivovjerce na pravi put s

propovjedaonica, ali u tome nije uspjela. Sve brojniji simpatizeri

krivovjernih shvatili su koliko je njihova borba neravnopravna te se

većina smilovala hereticima, koje su mnogi smatrali uzornim

susjedima. Obrazlagali su da katari propovijedaju primjerom,

pokazujući da su ponizni i siromašni, dok se svećenstvo odijeva u

kićene misnice i drangulije kako bi ih osuĊivalo s oltara prekrivenih

skupocjenim ukrasima. Tako je, umjesto da iskorijeni krivovjerje,

Crkva uspjela proširiti ga poput pošasti. Sveti Dominik bio je jedini

koji je uvidio pogrešku i odluĉio spustiti se na teritorij »ĉistih ljudi«

jer katharos to znaĉi na grĉkome, kako bi im propovijedao iz

jednakog apostolskog siromaštva koje su toliko cijenili. Sveti Duh

ulio mu je snagu. Dao mu je hrabrosti da se uvuĉe u utvrde

Crostuff.net

krivovjeraca u Francuskoj, gdje je katara bilo bezbroj, i ondje im je

odgovarao jednom po jednom na njihove tvrdnje. Sveti Dominik

oborio je njihove apsurdne teze i proglasio Boga jedinim Gospodinom

Stvoriteljem. Ali ĉak se i taj napor pokazao uzaludnim. Zlo se bilo

previše proširilo.

Bandello me prekinuo: i on je prouĉavao njihovu povijest tijekom

godina teološke naobrazbe i znao je da je katarska vjera pridobila

sljedbenike ne samo meĊu seljacima i obrtnicima, nego i meĊu

kraljevima i plemićima koji su u njoj vidjeli savršenu izliku da ne

plaćaju poreze i da uskrate povlastice svećenstvu.

- To je istina - priznao sam. - Ne platiti desetinu koju je Biblija*

namijenila svećenicima, znaĉilo je ne poštivati Boţje zakone. Rim

nije mogao ostati prekriţenih ruku. Našega voljenog Dominika toliko

je brinulo to zastranjenje s pravoga puta daje odluĉio djelovati. Zato je

utemeljio skupinu propovjednika s kojima je kanio pokrštavati

golemo podruĉje, poput francuskog Languedoca. Mi smo danas

nasljednici tog reda i njegove boţanske zadaće. Ipak, nakon njegove

smrti, vidjevši daje nemoguće boriti se sa zlom samo rjeĉju, papa i

krune odane Rimu odluĉili su pokrenuti vojnu odmazdu velikih

razmjera koja će dokrajĉiti prokletnike. Krv, smrt, cijeli gradovi

izbrisani ognjem i maĉem, progon i bol godinama su potresali Boţji

narod. Kada bi papinske postrojbe prodrle u grad u kojem je

krivovjerje pustilo korijenje, ubijali bi sve redom, ne praveći razliku

izmeĊu katara i kršćana. Govorili su da će Bog prepoznati svoje kada

dospiju u nebo.

Podigao sam pogled prema stolu prije nego što sam nastavio. Moja ih

je šutnja sigurno iznenadila.

- Braćo - nastavio sam. - Bio je to naš prvi kriţarski pohod. Ĉini se

nevjerojatnim da se dogodio prije manje od dvije stotine

___________________

* Knjiga Postanka 14, 20; Amos 4, 4; Prva knjiga o

Makabejcima 3, 49.

godina i tako blizu nama. Tada nismo oklijevali podići maĉeve na

vlastite obitelji. Vojske su odreĊivale pravdu maĉem, razbili su

skupine »ĉistih ljudi«, ubili mnoge od njihovih voĊa i natjerali u

Crostuff.net

progonstvo stotine krivovjeraca, daleko od zemalja kojima su nekoć

vladali.

- Na taj su naĉin, bjeţeći pred postrojbama Svetoga Oca, posljednji

katari dospjeli u Lombardiju - dodao je Bandello.

- Stigli su u ovo podruĉje veoma oslabljeni. I iako je sve upućivalo na

to da će nestati, sreća im se osmjehnula: politiĉka situacija

pogodovala je reorganizaciji heretika. Podsjećam vas da je to bilo

razdoblje borbi izmeĊu gvelfa i gibelina. Prvi su tvrdili daje papi

povjerena vlast koja nadilazi onu ijednoga vladara. Za njih je Sveti

Otac bio Boţji predstavnik na zemlji i zbog toga je imao pravo na

vlastitu vojsku i pozamašna materijalna sredstva. Gibelini, s druge

strane, s kapetanom Matteom Viscontijem na ĉelu, odbacivali su tu

ideju i zalagali se za razdvajanje svjetovne i boţanske vlasti. Govorili

su da bi se Rim trebao posvetiti iskljuĉivo duhovnim pitanjima. Sve

ostalo ticalo se kraljeva. Zbog toga nikoga nije zaĉudilo što su gibelini

prigrlili posljednje katare u Lombardiji. Bio je to još jedan naĉin da

prkose papi. Viscontiji su ih u tajnosti podrţavali, a zatim su i Sforze

nastavili s jednakom politikom. Gotovo je sigurno da se i Ludovic II

Moro i dalje pridrţava istih smjernica te se zbog toga ova kuća koja

danas leţi pod njegovom zaštitom pretvorila u utoĉište za te

prokletnike.

Nicolo di Piadena ustao je i zamolio za rijeĉ.

- Znaĉi li to, oĉe Leyre, kako optuţujete našega vojvodu da je pristaša

gibelina?

- Ne mogu to uĉiniti sluţbeno, brate - odgovorio sam okolišajući s

odgovorom na njegovo otrovno pitanje. - Ne bez dokaza. Iako, budem

li sumnjao da ih netko meĊu vama skriva, neću oklijevati pribjeći

Svetomu tribunalu ili muĉenju bude li potrebno, kako bih došao do

njih. Odluĉan sam riješiti to pitanje sluţeći se svim sredstvima.

-A kako kanite dokazati da postoje »ĉisti ljudi« u ovoj zajednici? -

poskoĉio je fra Giorgio, zaduţen za prikupljanje milodara, oslanjajući

se na svojih osamdeset godina kao zaštitu. - Kanite li osobno muĉiti

svu ovu braću, oĉe Leyre?

- Objasnit ću vam što ću toĉno uĉiniti.

Rukom sam pozvao Mattea, priorova sinovca, da prinese stolu kavez

od pruća u koji sam nekoliko minuta prije poĉetka kapitula bio

Crostuff.net

zatvorio pile iz dvorišta. Uznemirena ţivotinja ogledala se na sve

strane.

- Kao što znate, katari ne jedu meso i odbijaju ubiti bilo koje ţivo

biće. Da ste vi bonhomme i da vam dam pile poput ovoga te vas

zamolim da ga ţrtvujete preda mnom, odbili biste to uĉiniti.

Giorgio se zacrvenio vidjevši me kako uzimam noţ i pribliţavam ga

ptici.

- Ako ga jedan od vas odbije ubiti, znat ću tko je doista. Katari vjeruju

da u ţivotinjama obitavaju duše ljudi koji su umrli u grijehu i koji se

ovako vraćaju na zemlju da bi ih okajali. Boje se da ubijanjem

ţivotinje oduzimaju ţivot jednom od svojih.

Ĉvrsto sam pritisnuo pile o stol, istegnuo mu šiju da svi mogu vidjeti i

predao noţ Giuseppeu Boltraffiju, redovniku koji mije bio najbliţi.

Na moj znak, njegova je oštrica prerezala vrat napola, poprskavši

krvlju naše halje.

- Kao što vidite, brat Giuseppe - ironiĉno sam se osmjehnuo -

osloboĊen je sumnje.

- Ne postoji li suptilniji naĉin otkrivanja katara, oĉe Leyre?

-prosvjedovao je otac Giorgio, uţasnut tim prizorom.

- Naravno da postoji, brate. Mnogo je naĉina kako ih prepoznati, ali

svi su manje uvjerljiviji. Na primjer, da im pokaţete raspelo, ne bi ga

poljubili. Vjeruju da samo sotonska Crkva poput naše moţe štovati

oruĊe muĉenja na kojem je umro Naš Gospodin. Isto ih tako nećete

vidjeti da se klanjaju relikvijama, da laţu ili da se boje smrti. Iako je

to, naravno, znaĉajka samo parfaitsa.

-Parfaitsa? - nekoliko je redovnika zbunjeno ponovilo taj francuski

izraz.

- Savršenih ljudi - objasnio sam. - Oni upravljaju duhovnim ţivotom

katara. Vjeruju da slijede apostolski ţivot onako kako nitko od nas ne

zna. Odbacuju svaku vrstu vlasništva, jer ni Krist ni njegovi uĉenici

nisu ništa posjedovali. Zaduţeni su da one koji im se ţele prikljuĉiti

upoznaju s ritualom zvanim melioramentum, naklonom koji moraju

izvesti svaki put kad susretnu nekog od parfaitsa. Samo oni predvode

apparellamentum, opće ispovijedi tijekom kojih se iznose grijesi

svakog krivovjerca, raspravlja o njima te ih se javno odrješuje. I, kao

da to nije dovoljno, samo oni mogu podijeliti jedini sakrament koji

katari priznaju: consolamentum.

Crostuff.net

- Consolamentum? - iznova su se zapitali redovnici.

- Sluţio je istovremeno kao krštenje, priĉest i posljednja pomast -

objasnio sam. - Dijelio bi se polaganjem svete knjige na glavu neofita.

Nikada to nije bila Biblija. Taj su ĉin smatrali »krštenjem duha«, a

onaj koji je zasluţio primiti ga, postajao bi »istinski« kršćanin. Jedan

od »utješenih«.

- A zašto ste pomislili da su sakristan i knjiţniĉar bili pripadnici

utješenih? - upitao je fra Stefano Petri, vedri blagajnik samostana,

uvijek zadovoljan time što uspješno upravlja materijalnim pitanjima

Santa Marije. - Ako mi dopustite primijetiti, nikad ih nisam vidio da

se odriĉu raspela, i sumnjam da su kršteni polaganjem neke knjige na

glavu.

Nekolicina redovnika oko njega kimala su glavom u znak slaganja.

- Ipak, brate Stefano, sigurno ste ih vidjeli da poste do krajnjih

granica, nije li tako?

- Svi smo ih vidjeli da to ĉine. Post uzdiţe duh.

- Ne u njihovu sluĉaju. Za katare je ekstreman post jedan od naĉina da

zasluţe consolamentum. Sto se raspela tiĉe, nemojmo brkati stvari.

Katarima je dovoljno da isturpijaju krajeve bilo kog latinskog kriţa

kako bi bili zaobljeniji, da ga mogu nositi oko vrata bez poteškoća.

Toleriraju i da im je kriţ grĉki ili pattee. Sigurno ste ih, oĉe Petri, isto

tako vidjeli moliti Oĉenaš s vama. To je zapravo jedina molitva koju

priznaju.

- Predoĉili ste samo posredne dokaze, oĉe Leyre - odgovorio je

Stefano prije nego što je sjeo.

- Moguće. Voljan sam priznati da su otac Alessandro i otac Giberto

bili samo simpatizeri koji su ĉekali krštenje. Ipak, to ih ne oslobaĊa

grijeha. Ne zaboravljam ni da je brat knjiţniĉar svesrdno pomagao

majstoru Leonardu oko njegove Posljednje večere. Htio je da ga

naslika kao Judu u središtu sumnjiva djela, a vjerujem da znam i

zašto.

- Recite nam - zamolili su redovnici.

-Jer je za katare Juda Iškariotski bio pijun u Boţjem naumu. Vjeruju

daje dobro postupio. Daje izdao Isusa kako bi se ispunila

proroĉanstva, kako bi Naš Gospodin mogao dati ţivot za naše

spasenje.

- Ţelite li moţda reći daje i Leonardo krivovjernik?

Crostuff.net

Novo pitanje fra Nicola de Piadene navuklo je smiješak zadovoljstva

na lice oca Benedetta, koji se uskoro nakon toga ispriĉao kako bi

ispraznio mjehur u dvorištu.

- Sami prosudite, brate. Leonardo se odijeva u bijelo, ne jede meso,

sasvim sigurno ne bi ni mrava zgazio, nije imao tjelesnih veza i, ako

to nije dovoljno, na vašem Cenacolu izostavio je priĉesni kruh te

naslikao bodeţ, oruţje, u rukama svetoga Petra, naznaĉujući tako gdje

vjeruje da se nalazi Sotonina Crkva. Za katare, samo bi Vraţji sluga

drţao bodeţ na pashalnoj veĉeri.

- A ipak majstor Da Vinci prikazao je vino - primijetio je prior.

- Zato što katari piju vino! Ali obratite pozornost na ovo, oĉe

Bandello. Umjesto pashalnog jaganjca koga su prema EvanĊeljima

blagovali te veĉeri, majstor je naslikao ribu. A znate li zašto?

Prior je odmahnuo glavom. Obratio sam se izravno njemu:

- Sjetite se što je vaš nećak ĉuo s usana sakristana prije njegove smrti:

katari ne prihvaćaju nikakvu hranu koja je plod snošaja. Oni smatraju

da se ribe ne pare te ih stoga smiju jesti.

Ţamor divljenja prostrujao je prostorijom. Redovnici su slušali

otvorenih usta moja objašnjenja, zaprepašteni što nisu prije zapazili tu

herezu na zidu svoje buduće blagovaonice.

- Sada, braćo, morate mi odgovoriti na moje pitanje jedan po jedan -

rekao sam zamijenivši boju glasa stroţijom. - Preispitajte svoju

savjest i odgovorite pred svojom zajednicom: Je li koji od vas slijedio,

svojevoljno ili tuĊom voljom, neke od opisanih postupaka?

Vidio sam da redovnici suspreţu dah.

- Sveta Mati Crkva bit će milosrdna prema onomu koji se odrekne tih

djela prije nego što napusti ovaj skup. Ali nakon toga, teret pravde

sruĉit će se na njega.

37.

Gatalac je djelovao zadivljujućom preciznošću. Netko tko bi imao peh

naletjeti na njega, zakljuĉio bi da se kreće samostanom kao da poznaje

svaki njegov kutak. Umotan u crni ogrtaĉ koji gaje prekrivao od glave

do pete, prošao je uz prazne redove klupa u crkvi, skrenuo ulijevo

prema kapelici Madonna delle Grazie i ušao u sakristiju. Nitko mu

Crostuff.net

nije naišao ususret. Redovnici su u tom trenutku prisustvovali

izvanrednom kapitulu, nesvjesni uljeza.

Zadovoljan, Gatalac je izašao iz kapelice prošavši ispod svoda koji je

vodio do malenog priorova trijema. Obišao gaje lagana koraka i,

zatekavši se u Klaustru mrtvih, ostavio iza sebe refektorij kako bi se

uspeo stubištem do knjiţnice, preskaĉući po tri stube odjednom.

Gatalac - ĉovjek ili duh, anĊeo ili demon, gotovo da nije bilo vaţno -

kretao se sigurnim korakom. Nakon što je okom profesionalca

pregledao dvoranu scriptoriuma, uputio se prema klupi oca

Alessandra. Nije smio gubiti vrijeme. Znao je da su Marco d'Oggiono

te Toskanĉev suradnik i slikar imena Bernardino Luini upravo izašli iz

Leonardove kuće, toĉno ispred samostana Santa Maria delle Grazie, i

da će uskoro stići u refektorij. Nije znao što ih onamo dovodi, a nije

mu bilo poznato ni da ih prema izriĉitim Toskanĉevim ţeljama prati

izvjesna mlada dama.

Veoma oprezno Gatalac je odloţio ogrtaĉ na knjiţniĉarev stol i,

vodeći raĉuna o tome da ne pravi preveliku buku, opipao ploĉice na

podu. Kuckao je po njima: samo su dvije poskoĉile na udarac. Upravo

ono što je traţio. Sagnuo se kako bi ih prouĉio i vidio da nisu

slijepljene ţbukom, da su im rubovi ĉisti i izbru'šeni, nepogrešiv znak

da su ĉesto pomicane. Kad ih je podigao, prepoznao je ispod njih cijev

sustava za grijanje na paru. Osjetio je zadovoljstvo. Gatalac je znao da

se taj tanki zidani prokop proteţe duţ stropa blagovaonice i da, s tog

mjesta, dobro uvjeţbano uho moţe ĉuti svaku pojedinost izgovorenu

ondje.

Oprezno, ispruţio se koliko je dug kako bi mogao prisloniti uho uz

kameni pod te zaţmirio da se dublje usredotoĉi.

Minutu poslije zaĉulo se glasno škripanje. Bio je to zasun na vratima

refektorija. Leonardovi gosti upravo su trebali ući u dvoranu s

Posljednjom večerom.

- Što nam je uĉitelj htio reći onime da je on omega? Pitanje prekrasne

Elene uspelo se kanalom do gornjega kata.

Gatalac se iznenadio zaĉuvši ţenski glas.

- Prvi sam ga put ĉuo govoriti o tome u prisutnosti sestre Ve-ronice,

na dan njezine smrti - odgovorio je Marco d'Oggiono, ĉiji je glas

smjesta prepoznao.

Crostuff.net

- Bili ste sa sestrom Veronicom da Binasco na dan kad se ispunilo

njezino proroĉanstvo?

Elena se nije mogla nadiviti.

Prošlu je noć probdjela slušajući Leonardova objašnjenja i šale

njegovih uĉenika, pripremajući se za poziranje. Leonardo je pristao

naslikati je kao uĉenika Ivana ako prije toga, uz pomoć svojih

pratitelja, dokaţe daje sposobna shvatiti vaţnost tog mu-rala.

Majstor, zaveden njezinom ljepotom, nije ju mogao izbaciti iz glave

otkako ju je upoznao u Palazzu Vecchio. Bila je savršen »Ivan«. Ali

nije se htio prenagliti. Nekoliko ju je puta pozvao, uvijek u pratnji

maestra Luinija, na svoje ĉuvene veĉeri glazbe, poezije i trubadura,

koji bi zabavljali njegove goste. Htio je izbliza nadgledati razvoj

odnosa tog neoĉekivanog para. Mlada se ţena osjećala opĉinjenom.

Zateći se u krugu koji je poznavala samo preko majke, bilo je kao ući

u svijet snova iz koga se nije htjela probuditi. Otkako je Lucrezia

Crivelli obogatila njezine djeĉje noći priĉama o prinĉevima i

trubadurima, o viteškim obredima i okupljanjima ĉarobnjaka, Elena je

ţudjela biti ondje.

- Sestra Veronica? Ah! Ta bi se redovnica naljutila na svaku sitnicu -

prisjećao se Marco, pušući u svoje promrzle ruke. Refektorij je bio

hladan. Stigao je trenutak da upregnu um.

- Doista?

- O, da. Uvijek je predbacivala uĉitelju ekscentriĉan ukus i kritizirala

ga da bolje poznaje djela grĉkih filozofa nego Sveto pismo. Istina je

da nisu obiĉavali razgovarati o umjetnosti, a još manje o uĉiteljevu

radu, ali tog dana kad je umrla, sestra Veronica upitala gaje o radu u

ovom refektoriju.

- A kakve to veze ima s omegom? - Elena je ustrajala.

- Dopustite mi da vam ispriĉam. Toga dana, Leonardo se osjetio

uvrijeĊen. Sestra Veronica gaje optuţila daje Krista prikazao

nevaţnim na Cenacolu. I uĉitelj se naljutio. Odgovorio joj je daje

Krist jedini alfa te kompozicije.

- To je rekao? Daje Isus alfa tog murala?

- Isus, rekao je, predstavlja poĉetak. Središte. Os toga djela.

- Doista - primijetio je Luini, napreţući se razabrati Kristov obris u

polumraku - istina je da Isus zauzima dominantan poloţaj. Štoviše,

znamo da se toĉka nedogleda cijele kompozicije nalazi toĉno iznad

Crostuff.net

njegova lijevog uha, ispod kose. Ondje je Leonardo postavio kompas

prvoga dana. Vidio sam to na svoje oĉi. I od te svete toĉke nacrtao je

ostatak.

Gataoca je iznenadilo što ĉuje Luinija govoriti. Prvi je put ĉuo

slikarev glas. Po temama u njegovim slikama znao je da dijeli

Leonardova krivovjerna razmišljanja. I on je opsesivno slikao prizore

iz ţivota svetoga Ivana. Njegov susret kao djeteta s Isusom pri bijegu

u Egipat, krštenje u rijeci Jordanu ili njegovu glavu posluţenu Salomi

na srebrnu pladnju, neprestano su se ponavljali na slikafevim

platnima. Svi hodoĉasnici koji su se klanjali Leonardovoj Maesti

dobro su ga poznavali. Vukovi, zakljuĉio je nemirno, uvjerivši se daje

Luini u Leonardovu refektoriju, uvijek love u ĉoporu.

- Vaša je primjedba toĉna, meštre Bernardino - rekao je Marco ne

skidajući pogleda s njihove lijepe pratilje, koja je poĉela razabirati

siluete apostola osvijetljene blijedim svjetlom zore. - Obratite li

pozornost na njegovo tijelo, ruku ispruţenih prema naprijed, vidjet

ćete da tvori oblik golema slova A. On je golemo alfa koje izrasta

toĉno iz središta Dvanaestorice. Moţete li ga razabrati?

- Naravno da ga vidim. Ali što je s omegom? - ustrajala je Elena.

- Pa, vjerujem daje uĉitelj to rekao jer se smatra posljednjim od

njegovih uĉenika.

- Tko? Leonardo?

- Da, Elena. Alfa i omega, poĉetak i svršetak. Ima smisla, zar ne?

Luini i mlada grofica slegnuli su ramenima. Mladi je slikar

predosjećao, poput Marca, da mural skriva veoma vaţnu poruku

inicijacije. Bilo je oĉito da, ako im je uĉitelj bio dopustio da doĊu

dotle, a nije im dao kljuĉ za njegovo ĉitanje, bilo je to stoga jer ih je

na neki naĉin iskušavao. Nalazili su se dakle sami pred najvećom

zagonetkom koju je Toskanac ikada smislio, i o njihovoj sposobnosti

da odgonetnu njezino znaĉenje ovisio je pristup još većim tajnama. I,

prije svega, spas njihove duše.

- Moţda Marco ima pravo i Cenacolo krije neku vrstu vizualnog

alfabeta.

Na te se rijeĉi Gatalac trgnuo.

- Vizualni alfabet?

Crostuff.net

- Znam da je uĉitelj s dominikancima u Firenci prouĉavao »umijeće

pamćenja«. Njegov uĉitelj Verrocchio takoĊer ga je prakticirao i

poduĉio je Leonarda njemu dok je ovaj još bio dijete.

- To nam nikada nije spomenuo - rekao je Marco, pomalo razoĉaran.

- Moţda nije smatrao nuţnim za vašu izobrazbu. Na kraju krajeva,

radi se samo o mentalnim vjeţbama s pomoću kojih moţete upamtiti

veliku koliĉinu podataka ili ih pohraniti u odreĊenim obiljeţjima

graĊevina ili umjetniĉkih djela. Ti su podaci svima na raspolaganju,

ali su nevidljive onima koji nisu upućeni u naĉin ĉitanja.

- A gdje vi tu vidite taj alfabet? - ustrajao je zaintrigirani d'Oggiono.

- Rekli ste da Isusovo tijelo nalikuje slovu A, što Leonardu predstavlja

alfu kompozicije. Ako je za sebe samoga rekao da predstavlja omegu,

sloţit ćete se da u portretu Jude Tadeja trebamo potraţiti nešto što

podsjeća na O.

Svi troje pogledali su se urotniĉki i u tišini se pribliţili podnoţju

pashalnog stola. Tadejev lik lako se prepoznavao. Gledao je u

suprotnu stranu od one gdje se odvijala radnja. Nagnut prema

naprijed, ruku prekriţenih ukoso, oba je dlana okrenuo prema nebu.

Bio je odjeven u crvenkastu tuniku, bez kopĉe, i ništa na njegovu

obliĉju nije podsjećalo na omegu.

- Alfa i omega takoĊer mogu biti povezani sa svetim Ivanom i

Marijom Magdalenom - promrmljao je Bernardino, prikrivajući svoje

razoĉaranje.

- Sto ţeliš reći?

- Lako je, Marco. Ti i ja znamo daje mural potajice posvećen Mariji

Magdaleni.

- Ĉvor! - sjetio se. - Istina je! Ĉvor na kraju stolnjaka.

- Vjerujem da nas je Leonardo htio navesti na krivi put. Uĉitelj već

duţe vrijeme širi glasine da je ĉvor njegov naĉin potpisivanja djela.

Na romanskom jeziku Vinci potjeĉe od latinske rijeĉi vincoli, što

znaĉi ĉvor ili karika. Ipak, njegovo skriveno znaĉenje ne moţe biti

tako oĉito. Sigurno je povezano s Isusovom miljenicom.

Gatalac se promeškoljio u svome skrovištu.

- Samo trenutak! - pobunila se Elena. - A kakve to ima veze s alfom i

omegom?

- Zapisano je u Svetome pismu. Proĉitaš li EvanĊelja, vidjet ćeš daje

Ivan Krstitelj odigrao kljuĉnu ulogu u poĉetku Mesijina javnog

Crostuff.net

djelovanja. Ivan je krstio Isusa u rijeci Jordanu. Na neki je naĉin Ivan

doista posluţio kao poĉetna toĉka, alfa, njegova poslanja na zemlji.

Marija Magdalena, s druge strane, bila je presudna kod njezina

završetka. Bila je prisutna kad je uskrsnuo iz groba. Na svoj gaje

naĉin i ona krstila, pomazavši ga nekoliko dana prije Posljednje

veĉere pred njegovim uĉenicima. Ne sjećate li se Marije iz Betanije u

prispodobi o pranju Kristovih nogu?

________________________

Marko 14,3-9. DoXTX. stoljeća Crkva je smatrala ispravnim

tumačenje daje Marija iz Betanije Marija Magdalena, i prema

kome je stoga bila u rodu s Martom i Lazarom, glavnim likovima

uskrsnuća o čemu pripovijeda Ivan u svome EvanĎelju.

Ona je u tome trenutku djelovala kao istinski omega.

- Marija Magdalena, omega...

Djevojka nije bila potpuno zadovoljna tim objašnjenjem. -Ivan i Tadej

nisu djelovali povezani, osim ĉinjenice da ni jedan ni drugi nisu

gledali Krista. Elena je neko vrijeme pokušavala pronaći drugo

tumaĉenje toga tajanstvenog »O«. Prelazila je pogledom mural slijeva

nadesno pokušavajući pronaći smisao u toj zagonetki. Bliţilo se

svanuće i morali su se poţuriti ako su htjeli svladati test prije nego što

pristignu redovnici. Ako je na Cenacolu postojalo nešto što je trebalo

»proĉitati«, morali su to hitro otkriti.

- Mislim da su tumaĉenja koja predlaţete nategnuta - rekla je

naposljetku. - A majstor, prema onome što sam uspjela vidjeti, veliki

je pristaša jednostavnosti.

Marco i Bernardino okrenuli su se prema grofiĉici.

- Ako je na tako oĉit naĉin svezao jedan od krajeva stolnjaka u ĉvor, a

drugi ostavio ravan, to je zato što ţeli privući pozornost promatraĉa na

taj kraj stola. Nešto se nalazi u tom dijelu gdje je prikazao samoga

sebe što ţeli da vidimo.

Luini je podigao ruku prema ĉvoru, milujući ga jagodicama prstiju.

Petlja je bila naslikana velikom umješnošću. Svaki na-bor na tkanini

pridonosio je ĉudesnom prividu stvarnosti.

- Mislim da Elena ima pravo - priznao je.

- Pravo? U vezi s ĉime?

Crostuff.net

- Pozorno promotrite, Marco: podruĉje oko ĉvora najjaĉe je

osvijetljeno. Promotrite ovdje sjene na licima apostola. Vidite li? Jaĉe

su, izraţenije nego kod ostalih.

Marco d'Oggiono pogledom je prešao duţ zida, usporeĊujući široku

lepezu chiaroscura na odjeći i licima Dvanaestorice.

- Moţda ima smisla - nastavio je Luini, kao da razmišlja na-glas. -

Ovaj dio djeluje osvjetljenije od ostalih jer za Leonarda znanje kreće

od Platona. On je poput sunca koje osvjetljava razum. A najbolje

osvijetljen meĊu uĉenicima je sveti Šimun, s grĉkim profilom i jedini

odjeven u bijelo na ovom prizoru...

Taje pojedinost iznenada podsjetila Luinija na nešto.

- A Matej, uĉenik tik uz Leonarda, nije nitko drugi doli Marsilio

Ficino... Jasno! - uzviknuo je iznenada. - Ficino je povjerio uĉitelju

Ivanove tekstove prije nego što smo otišli iz Firence. U tome leţi

kljuĉ!

Elena ga je zbunjeno pogledala.

- Kljuĉ? Kakav kljuĉ?

- Sada shvaćam. Katari su uvodili nove sljedbenike postavljajući im

tajno Ivanovo EvanĊelje na glavu. Vjerovali su da ĉineći to, dodirom

prenose duhovnu srţ djela izravno u um i srce kandidata. Ta je

Ivanova knjiga sadrţavala vaţna otkrivenja o Kristovu poslanju na

zemlji i pokazivala put kojim bismo trebali ići da zasluţimo mjesto u

raju. Leonardo... - Luini je zastao da duboko udahne. - Leonardo je taj

tekst zamijenio slikarskim djelom koje sadrţava sve temeljne simbole.

Zato nas je poslao ovamo da te uvedemo, Elena! Jer vjeruje da će te

njegovo djelo uputiti u Ivanovu mistiĉnu tajnu!

- A moţete li me upoznati s njom ne znajući stoje točno majstor ovdje

zapisao?

Djevojĉin glas odavao je nevjericu.

- U nedostatku više tragova, moramo. Nekoć novaci nisu nikada ni

otvorili izgubljenu knjigu Ivanovu. Mnogi sigurno nisu ni znali ĉitati.

Zašto nam onda taj mural ne bi posluţio na jednak naĉin? Usto,

pogledajte Krista. Dovoljno je visoko na zidu da moţete stati ispod

njega i primiti mistiĉan blagoslov njegovih ruku dok jedan Njegov

dlan štiti vašu glavu, a drugi zaziva nebo.

Mlada grofica ponovno je bacila pogled na alfu. Bernardino je imao

pravo. Prizor veĉere bio je smješten dovoljno visoko da osoba

Crostuff.net

prosjeĉne visine moţe stati ispod ruba stolnjaka. Bilo je to dobro

mjesto da se smjestite i primite duh djela, a opet, Elenin pragmatiĉni

um tjerao ju je da potraţi racionalnije objašnjenje. Leonardo je bio

praktiĉan ĉovjek, ne odviše naklonjen starim mistiĉnim uĉenjima.

- Vjerujem da znam kako moţemo proĉitati poruku Cenacola...

Elena je oklijevala. Iznenadna spoznaja prosvijetlila ju je ubrzo nakon

stoje stala pod zaštitu Alfe.

- Sjećate li se odlika koje je uĉitelj htio da zapamtite za trenutak kad

budete morali naslikati Dvanaestoricu?

Bernardino je zbunjeno kimnuo. Sjećanje na dan kad mu je grofiĉica

istrgnuta taj popis i dalje je bilo ţivo u njegovu umu. Zarumenio se.

- Moţete li mi reći koju je vrlinu pripisivao Judi Tadeju? -upitala je.

- Tadeju?

- Da, Tadeju - ustrajala je Elena, dok je Luini tragao za odgovorom u

svom sjećanju.

- On je Occultator. Onaj koji skriva.

- Toĉno - nasmiješila se. - Slovo O. Vidite li? Opet dolazimo do

omege. A to nikako ne moţe biti sluĉajno.

38.

Za Boga miloga! Likovanje Bernardina Luinija odjeknulo je unutar

ĉetiriju zidova refektorija.

- Ne moţe biti tako lako!

Zaokupljen otkrićem mlade grofice, maestro je poĉeo analizirati

raspored apostola. Morao se udaljiti tri koraka kako bi dobio potpun

pregled. Samo nekoliko metara od sjevernog zida bilo je moguće

promotriti ih u cijelosti, od Bartolomeja do Ivana i od Tome do

Simuna. Bili su u skupinama po tri lika, svi licem okrenuti prema

Kristu, osim voljenog uĉenika, Mateja te Tadeja, koji su ţmirili ili

gledali drugamo.

Luini je otkinuo komad jednog od kartona koje je Leonardo bio

razbacao po podu i na poleĊini ugljenom poĉeo skicirati njihove

obrise. Marco i Elena sa zanimanjem su slijedili njegove pokrete dok

je Gatalac, kat iznad njih, postajao sve nestrpljiviji ne ĉuvši više ni

glasa od njih.

Crostuff.net

- Sad znam kako proĉitati poruku Cenacola - objavio je konaĉno. -

Cijelo nam je vrijeme pred nosom, a nismo to uspijevali vidjeti.

Slikar je zatim stao ispred lijevog kraja murala. Bartolomej, podsjetio

ih je ispod njegova pogrbljena i zanesena lika, bio je Mirabilis,

Ĉudesni. Leonardo ga je bio naslikao riĊe, kovrĉave kose, prema

onome kako ga je Jacobus de Voragine opisao u svojoj Zlatnoj

legendi: bio je Sirijac razdraţljive ćudi, kako i do-liĉi crvenokosima.

Luini je dopisao slovo M na karton pokraj njegove siluete. Zatim je to

uĉinio i s Jakovom MlaĊim, milošću ispunjenim ili Venustusom,

onim kojega su ĉesto zamjenjivali sa samim Kristom i koji je svojim

djelima zasluţio taj epitet. Dopisao je na papir slovo V. Andrija,

Temperator, onaj koji sprjeĉava, naslikan ruku ispruţenih ispred sebe

kao što i odgovara nosiocu tog obiljeţja, uskoro je bio sveden na

obiĉno T. -Vidite li?

Marco, Elena i mladi slikar nasmiješili su se. Sve je poĉinjalo dobivati

smisao. M-V-T djelovalo je kao poĉetak rijeĉi. UzbuĊenje je poraslo

kad su utvrdili da iduća skupina apostola isto tako daje izgovorljiv

slog. Juda Iškariotski pretvorio se u N od Nefandus, odvratni izdajica

Kristov. Njegov poloţaj, ipak, bio je donekle dvojak: iako je Juda bio

ĉetvrta glava slijeva, neobiĉan poloţaj svetoga Petra - s bodeţom u

ruci iza izdajnikovih leĊa - mogao je dovesti do pogreške u brojanju.

Kako bilo, Luini je objasnio da bi N moglo svejedno biti valjano

slovo budući daje Simun Petar jedini od Dvanaestorice triput

zanijekao Krista. N bi dakle dolazilo od Negatio.

Elena se usprotivila. Najlogiĉnije je bilo slijediti poredak glava likova

i odlike kojima ih je Leonardo nauĉio. Ništa više.

Slijedeći taj redoslijed, idući je apostol bio Petar. Nagnut prema

središtu prizora, zasluţio je E koje je moglo potjecati od rijeĉi

Ecclesia, kao i Exosus, koje mu je nadjenuo Toskanac. Prva bi rijeĉ

zadovoljila Rim, druga, koja znaĉi »Onaj koji mrzi«, odraţavala je

karakter ĉovjeka sijede kose i prijeteća pogleda, spremnoga izvršiti

svoju osvetu naoruţan oštrim bodeţom. Usnuo, nagnute glave i ruku

sklopljenih poput dama koje je Leonardo portretirao, Ivan se ponašao

u skladu sa svojim M od Mystkus, »Onaj koji poznaje otajstvo«.

»N-E-M« je dakle bio zbunjujući rezultat tog trojca.

- Isus je A - podsjetila ih je Elena kad su došli do sredine murala. -

Nastavimo.

Crostuff.net

Toma, uzdignuta prsta kao da pokazuje koji će od ondje prisutnih prvi

zasluţiti povlasticu vjeĉnoga ţivota, prešao je na Luinijevu skicu kao

L od Litator, »Onaj koji umiruje bogove«. Njegovo je obiljeţje

potaknulo kratku raspravu. U EvanĊelju po Ivanu Toma je bio onaj

koji je stavio prst u Isusove rane. Isto je tako on pao niĉice viĉući:

»Gospodin moj i Bog moj!«*,

____________________

* Ivan 20, 28.

umirujući tako mogući bijes Uskrsloga jer ga nije odmah prepoznao.

- Osim toga - ustrajao je Bernardino, potkrepljujući svoju teoriju - ovo

je jedini portret na kojemu je odgovarajuće slovo predoĉeno profilom

apostola.

- Zaboravljate Isusovo alfa - podsjetila je mlada grofica.

- Samo što se u ovoj prigodi slovo ne krije u Tominu tijelu, nego u

tom prstu koji upire u nebo. Vidite li? Ispruţeni kaţiprst zajedno sa

šakom i palcem jasno tvori veliko slovo L.

Luinijevih dvoje pratitelja zadivljeno se sloţilo. Pomno su promotrili

Jakova Starijega, ali nisu na njemu uspjeli naći nijedno obiljeţje koje

bi odgovaralo slovu O kojim je bio predstavljen.

- Ipak - razjasnio je Luini - onaj koji je prouĉio ţivot ovog apostola,

zakljuĉit će da mu njegovo O od Oboediens, Poslušni, pristaje kao

saliveno.

Doista. Jacobus de Voragine napisao je o Zebedejcu daje bio roĊeni

brat Ivanov i da su obojka željela zauzeti u Kraljevstvu nebeskome

mjesta najbliža Gospodinu i sjesti mu jedan zdesna, a drugi slijeva.

Leonardo je zato na Cenacolu bio doĉarao nebeski stol, izašao iz

svijeta savršenstva koji nastanjuju ĉiste duše. A Ivan i Jakov

zauzimali su u njemu mjesta koja im je Krist bio obećao.

Na kraju je bio Filip, Sapiens meĊu Dvanaestoricom, jedini koji je

pokazivao na sebe samoga, pokazujući nam gdje moramo potraţiti

vlastito spasenje. S njime je Luini zakljuĉio treći i zbunjujući slog:

»L-O-S«.

Preostalu skupinu apostola riješili su jednakom ţustrinom. Matej,

uĉenik ĉije je ime prema biskupu De Voragineu znaĉilo »Onaj koji je

radišan«, pretkazivao je brz rasplet. Luini se nasmiješio sjetivši se da

mu je Leonardo nadjenuo nadimak Navus, zbog njegove hitrosti.

Crostuff.net

Njegovo tajno slovo uz Tadejevu omegu tvorili su ĉitak slog: »N-O«.

Dodavši mu C za Simuna od Confector (Onaj koji ispunjava), dobili

su »N-O-C«. Ĉetiri skupine od po tri slova uvijek sa samoglasnikom u

sredini, te golemo »A« koje je dominiralo prizorom, izgledali su

poput neobiĉne i zaboravljene ĉarobne formule.

MUT NEM A LOS NOC

Bartolomej Mirabilis Ĉudesni

Jakov MlaĊi Venustus Ispunjen

milošću

Andrija Temperato

r

Onaj koji

sprjeĉava

Juda

Iškariotski Nefandus Odvratan

Petar Exosus Onaj koji mrzi

Ivan Mysticus Onaj koji

poznaje

otajstvo

Toma Litator Onaj koji

umiruje

bogove

Jakov Stariji Oboediens Onaj koji je

poslušan

Filip Sapiens Ljubitelj

uzvišenoga

Matej Navus Radišni

Juda

Tadejski Occultator Onaj koji skriva

Šimun Confector Onaj koji

ispunjava

-1 što sad? - upitala je Elena, slegnuvši ramenima. - Znaĉi li vam to

išta?

Crostuff.net

Dvojica muškaraca iznova su proĉitala taj redak ne mogavši otkriti

nikakvo znaĉenje: obiĉan niz jednosloţnih rijeĉi koje su nalikovale

nekakvom starom zazivanju. Ali to ih nije zaĉudilo. Bilo je tipiĉno za

uĉitelja da smisli zagonetku koja vodi do još veće zagonetke.

Leonardo se zabavljao smišljajući takvu vrstu razonode.

- Mut, Nem, A, Los, Noc...

Nekoliko metara iznad njihovih glava Gatalac je naglas izgovorio

formulu. Promrmljao ju je nekoliko puta prije nego što je

euforiĉno napustio svoje tajno skrovište. Kakav domišljat trik,

pomislio je.

I zadovoljno se smiješeći, poĉeo je smišljati kako o svom otkriću

obavijestiti Rim.

39. Rim, nekoliko dana poslije

Moramo se poţuriti. Uskoro će podne. Giovanni Annio de Viterbo

nikada nije napuštao svoju palaĉu na zapadnoj obali Tibera bez svoje

koĉije i vjernog tajnika Guglielma Pontea. Bila je to još jedna od

povlastica koje je Lasici dodijelila Njegova Svetost Aleksandar VI.

Ipak, tolika raskoš pomutila mu je moć rasuĊivanja. Annio de Viterbo

nije mogao ni slutiti daje mladi Guglielmo, osim stoje bio obrazovan i

uglaĊen, nećak oca Torrianija. Niti je shvaćao da će kroz Guglielmove

oĉi Betanija doznati za aktivnosti jedne od najlukavijih i

najpodmuklijih liĉnosti u povijesti.

- Dvanaest sati! - ponovio je. - Jesi li me ĉuo? Dvanaest!

- Nemate razloga za brigu - odgovorio je Guglielmo ljubazno. - Stići

ćemo na vrijeme. Vaš koĉijaš je veoma brz.

Nikad nije vidio Lasicu tako uzrujanoga. Ţurba nije bila uobiĉajena u

nekoga poput njega. Otkako je stekao posjed u blizini onoga obitelji

Borgia, izriĉitom ţeljom Njegove Svetosti, Annio se kretao Rimom

kao daje grad njegov. Nikomu nije polagao raĉune. Vrijeme njegovih

dolazaka i odlazaka nije slijedilo nikakav protokol; sve stoje ĉinio,

smatralo se prikladnim. Zli jezici govorili su daje svoje povlastice

zasluţio zahvaljujući papinoj ţelji da ukrasi svoju veoma staru,

plemenitašku i boţansku obiteljsku lozu priĉama koje bi opravdale

toliku raskoš. A Annio ih je bez sumnje znao ispriĉati bolje od ikoga

drugoga. O Aleksandru VI. skovao je nevjerojatne priĉe: daje

Crostuff.net

potomak boga Ozirisa, koji je posjetio Italiju u praskozorje vremena

kako bi njezine stanovnike nauĉio obraĊivati zemlju, spravljati pivo te

ĉak obrezivati stabla. Uvijek je svoje laţi potkrepljivao klasiĉnim

tekstovima, a ĉesto je i citirao ĉitave odlomke Diodora Sicilskog kako

bi opravdao svoju neobiĉnu opsjednutost mitologijom faraona.

Ni Betanija ni Sveti oficij nisu mogli stati na kraj tim tlapnjama. Papa

je oboţavao tog šarlatana. Ĉak je s njime dijelio duboku mrţnju

prema blještavilu uĉenih dvorova Firence i Milana, u ĉijim je

knjiţnicama Lasica vidio ozbiljnu prijetnju svojim suludim idejama.

Znao je da prijevodi Marsilija Ficina tekstova pripisanih velikom

egipatskom boţanstvu Hermesu Trismegistu, poznatome i kao Thoth,

bog mudrosti, pobijaju većinu njegovih izmišljotina. Niti su govorili o

posjetu Ozirisa Italiji, niti su povezivali Apenine s Apisom, kao ni

grad Osiricellu s davnim posjetom boga Ozirisa okolici Trevisa.

Do tog je dana Guglielmo mislio kako i sama pomisao na Ficina moţe

oca Armija izbaciti iz takta. Ali oĉito se varao.

-Jesi li vidio ukrase u papinim odajama?

Guglielmo je odmahnuo glavom. Bio je zaokupljen zveckanjem

konjskih kopita o poploĉeni put, pokušavajući dokuĉiti kamo se

Lasica toliko ţuri.

- Pokazat ću ti ih - rekao mu je sa ţarom. - Danas ćeš, Guglielmo,

upoznati velikog majstora koji je odgovoran za te slike.

- Doista?

-Jesam li ti ikad lagao? Da si vidio prizore o kojima govorim, shvatio

bi koliko su vaţni. Prikazuju boga Apisa, svetoga bika Egipćana, kao

proroĉku ikonu doba u kome ţivimo. Nisi primijetio da se na

papinskome grbu takoĊer nalazi vol?

- Ţelite reći bik.

- Kakve to ima veze? Vaţan je simbol, Guglielmo! Uz Apisa

prikazana je i boţica Izida. Uzvišena je poput katoliĉke kraljice

Španjolske, i pojavljuje se posjednuta na nebesko prijestolje s

otvorenom knjigom u krilu dok Hermesa i Mojsija poduĉava

zakonima i znanosti. Moţeš li to zamisliti?

Guglielmo je zaţmirio kao da se nastoji usredotoĉiti na rijeĉi svoga

gospodara.

- Ono što te freske ţele reći, dragi moj, jest daje svu svoju mudrost

Mojsije primio iz Egipta te da smo ga preko njega usvojili mi,

Crostuff.net

kršćani. UviĊaš li genijalnost umjetnosti? Shvaćaš li sada uzvišenu

lekciju o kojoj ti govorim? Naša vjera, dragi Guglielmo, potjeĉe

odande, iz dalekog Egipta. Jednako kao i obitelj našega pape. Ĉak i

EvanĊelja kaţu daje Isus pobjegao u tu zemlju kako bi umaknuo

Herodu. Shvaćaš li? Sve potjeĉe iz Nila!

- Kao i osoba s kojom ste se dogovorili naći, gospodaru?

- Ne, on ne. Ali zna mnogo o tome mjestu. Nabavio mi je mnogo

stvari iz tog raja znanja.

Annio je zašutio. Govoriti o egipatskom podrijetlu kršćanstva u njemu

je budilo proturjeĉne osjećaje. Sjedne strane, hrabrila ga je spoznaja

da je svakim danom sve više uĉenjaka, poput Leonarda u Milanu,

znalo tajnu i uobliĉavalo je u djelima poput Maeste, koja je

prikazivala vjerojatan susret izmeĊu Ivana i Isusa tijekom njegova

bijega u zemlju faraona. S druge pak strane, neoprezno širenje tih

istina moglo je dovesti u opasnost moralnu stabilnost Crkve te

uzrokovati gubitak nekih povlastica. Kako će obiĉan narod reagirati

kad dozna da Krist nije jedini ĉovjek-bog koji se vratio iz mrtvih? Ne

bi li postavili neugodna pitanja da spoznaju postojanje izrazitih

podudarnosti izmeĊu njegova i Ozirisova ţivota? Ne bi li ispitivali

papu neugodnim optuţbama, proglasivši crkvene oce kao obiĉne

prepi-sivaĉe svete povijesti koja im nije pripadala?

Nanni se promeškoljio na sjedalu.

- Znaš, Guglielmo, sve znanje skriveno na tim freskama u palaĉi nije

ništa u usporedbi s onime koje se danas nadam primiti.

Guglielmo je oborio pogled, bojeći se da njegov gospodar ne opazi

znatiţelju koju su u njemu pobudile te rijeĉi.

- Ako mi preda ono što od njega oĉekujem, imat ću kljuĉ za sve o

ĉemu sam ti govorio. Znat ću sve...

Annio je zašutio primijetivši da koĉija usporava. Bacio je pogled kroz

zastore i vidio da se nalaze izvan Rima, veoma blizu svom odredištu.

- Vjerujem da stiţemo, oĉe Annio - oglasio se njegov pomoćnik.

- Izvrsno! Vidiš li ĉeka li nas tko?

Guglielmo je promolio glavu kroz prozor koĉije kako bi promotrio

golemo obijeljeno proĉelje Zelenoga gorostasa, svratišta u okolici

Rima poznatog kao sastajalište kako hodoĉasnika tako i bjegunaca od

pravde. Usamljeni gospodin ogrnut u smeĊi ogrtaĉ pozdravljao ih je s

vrata lokala.

Crostuff.net

- Ondje je muškarac koji kao daje prepoznao vašu koĉiju -rekao je.

- To mora biti on. Oliverio Jacaranda. Mnogo je vremena proteklo od

našeg posljednjeg susreta.

-Jacaranda? - mladi pomoćnik je oklijevao. - Poznajete ga,

gospodaru?

- O, da. Moj stari prijatelj. Nemaš razloga za brigu.

- Uz duţno poštovanje, gospodaru, ovo nije previše sigurno mjesto za

nekoga poput vas. Ako vas prepoznaju, mogli bi nas napasti ili moţda

ĉak oteti...

Annio se bezbriţno nasmiješio. Guglielmo nije znao koliko je samo

puta upravo tu sklopio poslove. Davno prije nego stoje imenovan na

duţnost papinskog savjetnika Aleksandru VI., Zeleni gorostas bio je

jedan od njegovih omiljenih »ureda«. Vlasnici su ga dobro poznavali i

poštovali. Nije se imao ĉega bojati. U svratištu je primio kipove, slike,

stare stećke, spise, sveĉano ruho, parfeme, ĉak kompletnu pogrebnu

odjeću, u zamjenu za izdašne vreće zlata iz papinske riznice.

Jacaranda je bio jedan od njegovih najpouzdanijih dobavljaĉa.

Umjetnine koje je od njega kupio pomogle su mu da se uspne više od

jedne stube u svojoj sluţbi. Stoga, ako se Španjolac bio vratio u Rim i

zatraţio hitan sastanak s njim, bilo je to zato što je imao nešto vaţno

da mu ponudi.

Stupivši na tlo, Annio je zadrhtao od uzbuĊenja. Je li Jacaranda

napokon nabavio drevno blago? Je li donio sa sobom posljednji dio za

kojim je toliko ţudio?

Njegova gaje plodna mašta zanijela. Dokje Guglielmo za sobom

zatvarao vrata koĉije, Lasica se veselio razmišljajući koliko je blizu

svog najvećeg uspjeha. Zašto bi se inaĉe njegov vjerni dobavljaĉ htio

naći s njim tu?

Jacaranda je dolazio u više nego povoljnom trenutku. Prethodno

poslijepodne Nanni se ponovno bio sastao s uĉiteljem dominikanskog

reda, naprţicom Gioacchinom Torrianijem, kako bi iz njegovih usta

ĉuo posljednje novosti glede pitanja Posljednje večere. U privatnoj

audijenciji kod Njegove Svetosti Aleksandra VI. Torriani je objasnio

daje pronašao tajnu poruku skrivenu u impresivnome muralu.

»Leonardo«, rekao je, »sakrio je meĊu svojim likovima reĉenicu,

neku vrst zaziva napisana na ĉudnom jeziku koji sada nastojimo

odgonetnuti. Pismo pristiglo iz Milana razotkrilo je tajnu.«

Crostuff.net

Torriani je zatim proĉitao reĉenicu papi i njemu. Nijedan ni drugi nisu

razumjeli ni rijeĉi. Ipak, Nanniju je reĉenica skrivena u Cenacolu

zazvuĉala nesumnjivo kao egipatska.

- Mut-nem-a-los-noc - prošaptao je.

Nije li njezino podrijetlo bilo potpuno jasno? Nije li sadrţavalo ime

boţice Mut, Amonove supruge i vladarice Tebe? Nije li predstavljalo

znak providnosti to što Oliverio Jacaranda, istinski struĉnjak za

egipatske hijeroglife, stiţe u gotovo istom trenutku kad i ono pismo?

Nije li ga poslao sam Bog kako bi mu pomogao riješiti tu zagonetku i

tako zasluţiti papino vjeĉno poštovanje?

Da. Providnost, pomislio je, bila je na njegovoj strani.

Ispred konjušnica Zelenoga gorostasa Jacaranda je poljubio An-nijev

prsten i pozvao ga da uĊu u svratiste. Razgovarat će o drevnome

blagu i tajanstvenim hijeroglifima.

Poveo gaje do unutrašnjosti svratišta gdje je Lasica sjeo ujedan od

malih odjeljaka. Betaniji se neoĉekivano posrećilo stoje Guglielmo

mogao svjedoĉiti njihovu razgovoru.

- Moj dragi Nanni - rekao je Španjolac, ugodno smješten na sjedalici i

s obilatim vrĉem piva. - Nadam se da vas nisam uplašio ovim

iznenadnim posjetom.

- Naprotiv. Znate da uvijek s nestrpljenjem išĉekujem vaše posjete.

Šteta je što se ĉešće ne pojavljujete ovdje gdje vas veoma cijene.

- Ovako je razboritije.

- Razboritije?

Oliverio odluĉi smjesta prijeći na stvar.

- Ovaj put donosim novosti koje vam neće biti po volji - rekao je.

- I sam vaš posjet dovoljan je razlog zadovoljstvu. Što još mogu

traţiti?

- Drevno blago, naravno.

- Što s njime?

- Nikako ga se ne uspijevam doĉepati.

Annio se namrštio. Znao je da neće biti lako doći do onoga što je

ţelio. Na kraju krajeva, njegovo je blago bilo pristiglo u Italiju prije

više od stotinu godina i prošlo je kroz mnoge ruke, išĉezavajući

iznenada u najneoĉekivanijim trenucima. Nije se radilo o komadu

nakita, ni o štovanoj relikviji, niti o bilo ĉemu što bi zadovoljilo

skupocjene apetite nekog kralja. Njegovo blago bila je knjiga. Stari

Crostuff.net

istoĉnjaĉki traktat, uvezan u maroken i svezan koţnim vrpcama, u

kojemu se nadao pronaći istinu o Mesijinu uskrsnuću i Njegovoj

povezanosti s moćnom i pradavnom egipatskom magijom.* A

Leonardo je, koliko je obojici bilo poznato, bio njegov posljednji

vlasnik. Zapravo, najbolji dokaz tomu bila je tajanstvena reĉenica

koju je otac Torriani bio pronašao u Cenacolu. Egipatsko zazivanje

nije moglo potjecati iz drugog izvora.

- Razoĉarali ste me, Oliverio - breknuo je Lasica. - Ako je nemate sa

sobom, zašto ste me zvali ovamo?

- Objasnit ću vam. Niste jedini koji ţudi za tim blagom, oĉe Annio. I

sama vojvotkinja d'Este htjela gaje prije nego stoje izgubila ţivot.

- To je stara vijest! - prosvjedovao je Nanni. - Znam daje lukavica bila

zatraţila vašu pomoć, ali sada je mrtva. Što vas onda sprjeĉava?

- Tu je još netko, oĉe Annio.

_____________________

* Javier Sierra godinama istražuje tu neobičnu vezu izmeĎu

Isusova i Ozirisova uskrsnuća. Dio otkrića izložio je u svom

prijašnjem romanu Napoleonova egipatska tajna, (op. prev.)

- Još jedan takmac? - planuo je Lasica. Trgovac je djelovao pomalo

uplašeno. - Što vi ţelite, Jacaranda? Više novca? O tome je rijeĉ?

Ponudio vam je više novca i dolazite da vam povisim honorar?

Španjolac je odmahnuo glavom. Njegovo rumeno lice i plavkaste oĉi

odavali su ozbiljnu zabrinutost koja se u njega rijetko viĊala.

- Ne. Ne radi se o novcu.

- O ĉemu onda?

- Moram znati s kim imam posla. Onaj koji traţi vaše blago,

spremanje ubiti kako bi ga se doĉepao.

- Ubiti, kaţete?

- Prije gotovo deset dana ubio je jednoga od mojih posrednika:

knjiţniĉara samostana Santa Maria delle Grazie. Nakon toga, gad je

nastavio uklanjati sve koji su pokazali zanimanje za vašu knjigu. Zato

sam vas došao vidjeti: da mi razjasnite s kim imam posla.

- Ubojica... - Lasica je zadrhtao.

- Nije rijeĉ o obiĉnom zloĉincu. Radi se o ĉovjeku koji potpisuje svoje

zloĉine; ruga nam se. U crkvi San Francesco dokrajĉio je nekoliko

Crostuff.net

hodoĉasnika i uvijek bi pokraj trupla ostavio tarot kartu iz špila

Visconti-Sforza.

- Tarot kartu?

- Svećenicu. Razumijete li sada? Annio je zanijemio.

- Tako je, Nanni. Kartu jednaku onoj koju ste mi i vi i donna Beatrice

dali kako bih pronašao vaše blago.

Oliverio je otpio još jedan gutljaj piva, koje je kliznulo niz njegovo

grlo, vlaţeći ga. Zatim je nastavio:

- Znate li što ja mislim? Daje ubojici poznato naše zanimanje za

svećeniĉinu knjigu. Vjerujem da odabir te karte nije sluĉajan. Zna tko

smo i uklonit će i nas ako mu se naĊemo na putu.

- U redu, u redu. - Lasica je izgledao potreseno. - Recite mi, Oliverio,

jesu li i ti hodoĉasnici ubijeni u San Francescu tragali za mojim

blagom?

- Malo sam se raspitao kod II Morove policije i mogu vam jamĉiti da

to nisu bili obiĉni hodoĉasnici.

- Nisu?

- Posljednjeg su identificirali kao brata Giulia, starog katar-skog

»savršenog« ĉovjeka. Doznao sam to koji trenutak prije nego što sam

krenuo naći se s vama. Milanska policija je zbunjena. Ĉini se daje tog

Giulia prije nekoliko godina Sveti oficij rehabilitirao, nakon stoje

upravljao vaţnom zajednicom bonhommesa u Concorezzu.

- Concorezzu? Jeste li sigurni?

Jacaranda je kimnuo, ne opazivši da su njegova starog klijenta prošli

trnci. Trgovac nije znao daje to selo, smješteno u okolici Milana,

sjeveroistoĉno od grada, bilo jedno od glavnih katarskih utoĉišta u

Lombardiji i mjesto u kojemu se, prema svim izvorima, više od dvije

stotine godina ĉuvala knjiga koju je Annio ţelio nabaviti. Sve se

poklapalo: Torrianijeve sumnje o Leonardovoj povezanosti s

katarima, »savršeni« ubijeni u Milanu, egipatska fraza na Cenacolu.

Ako se nije varao, izvor svega trebalo je traţiti u tom blagu: tekstu

goleme teološke i magijske vrijednosti, punom skrivenih osvrta na

uĉenja koja je Krist povjerio Mariji Magdaleni nakon stoje uskrsnuo.

Spisu koji je iznosio dojmljive sliĉnosti izmeĊu Isusa i Ozirisa, koji je

uskrsnuo zahvaljujući magiji svoje ţene IziĊe, jedine koja je bila uz

njega u trenutku njegova povratka u ţivot.

Crostuff.net

Sveti oficij proveo je desetljeća nastojeći se doĉepati tog traktata.

Najviše što su uspjeli utvrditi bilo je daje jedan prijepis, moţda i

jedini postojeći, morao izaći iz Concorezza te je završio u rukama

Cosima Starijega tijekom koncila u Firenci 1439. Nikada nije vraćen.

Zapravo, samo zahvaljujući neopreznoj indiskreciji Isabelle d'Este,

sestre donne Beatrice, tijekom sveĉanosti krunidbe Aleksandra za

papu 1492. doznao je da se knjiga nalazila u Firenci u posjedu

Marsilia Ficina, sluţbenog prevoditelja Medicija te da ju je ovaj

darovao Leonardu da Vin-ciju malo prije njegova odlaska u Milano.

Nije stoga bilo nemoguće da netko iz Concorezza isto tako zna za to

te ţeli natrag knjigu.

- Recite mi, oĉe Annio - rekao je Jacaranda prenuvši prelata iz

razmišljanja, »zašto mi ne objasnite što tu knjigu ĉini tako opasnom?«

Annio je opazio oĉaj utisnut u borama svoga staroga prijatelja i

shvatio da nema izbora.

- Radi se o osobitu djelu - napokon je rekao. - U njemu se nalazi

razgovor koji su Ivan i Krist vodili u nebu o postanku svijeta, padu

anĊela, stvaranju ĉovjeka i putevima kojima mi smrtnici moţemo ići

kako bismo zasluţili spasenje svoje duše. Napisano je toĉno nakon

posljednje vizije koju je imao ljubljeni uĉenik prije nego što će

umrijeti. Kaţu da je rijeĉ o lucidnoj, gorljivoj pripovijesti koja otkriva

pojedinosti ţivota u raju i redoslijed stvaranja svijeta, što nijednom

smrtniku nikad nije bilo dostupno.

- Sto mislite, zašto je jedno takvo djelo zaintrigiralo Leonarda? Nije

ĉovjek kojemu je teologija pri srcu...

Lasica je podigao kaţiprst kako bi utišao Jacarandu.

- Pravi naslov te »plave knjige«, dragi Oliverio, sve će vam reći.

Samo me morate poslušati. Prije dvije stotine godina, Anselmo

Aleksandrijski spominje je u svojim spisima: nazvao ju je

Interrogatio Johannis ili Tajna večera. I prema informacijama koji-

ma raspolaţem, Leonardo se sluţio otajstvima sadrţanima na prvim

stranicama knjige kako bi oslikao zid refektorija dominikanaca. Ni

manje, ni više.

- Ta se knjiga pojavljuje na karti sa svećenicom? Nanni je kimnuo.

-1 njezinu je tajnu Leonardo sveo na jednu jedinu frazu koju ţelim da

mi prevedete. -Jednu frazu?

Crostuff.net

- Na staroegipatskom je. Glasi: Mut-nem-a-los-noc. Je li vam

poznata?

Oliverio je odmahnuo glavom.

- Nije. Ali prevest ĉuje za vas. Bez brige.

40.

Od izlaska do zalaska sunca.

Toliko su trajala ispitivanja dvadeset drugoga dana mjeseca sijeĉnja.

Sjećam se da smo prior Bandello, otac Benedetto i ja ispitivali

redovnike Santa Marije delle Grazie jednog po jednog, nastojeći u

njihovim rijeĉima otkriti tragove koji bi riješili naše zagonetke.

Doţivjeli smo iznenaĊujuće trenutke. Svi su imali nešto za priznati.

Dršćući, molili su odrješenje od grijeha i prisezali da nikad više neće

posumnjati u Kristovu boţansku narav. Nesretnici. Gotovo sva

njihova priznanja bila su plod manjkave teološke naobrazbe; brkali su

nebitna djela sa smrtnim grijesima i obratno. Ipak, malo-pomalo, na

temelju strpljivih ispitivanja, nakane oca Alessandra i brata Giberta

poĉele su dobivati oblik, otkrivajući tako njihove planove da preuzmu

nadzor iznutra nad mjestom gdje će poĉivati Cenacolo. Ĉetvorica

redovnika koji su, kako se ispostavilo, bila i te kako ukljuĉena u pri-

preme, priznali su nam pojedinaĉno moćni motiv koji ih je pokretao:

divovsko Toskanĉevo djelo sadrţavalo je u sebi ono što su opisali kao

»slikovni talisman«. To jest, istanĉan geometrijski nacrt, zamišljen

tako da zavede one nesvjesne i u njihove umove utisne poruku koju,

naţalost, nijedan od njih nije mogao rijeĉima izraziti. »Treće Boţje

otkrivenje«, usudio se reći jedan od njih.

To mi je privuklo pozornost.

Naša su ĉetiri krivovjernika bila iz malih sela sjeverno od Milana, iz

kraja jezera i još dalje, a dominikancima su se prikljuĉili ubrzo nakon

osnutka novoga samostana. Uĉinili su to kada su doznali za II Morove

nakane da ga pretvori u obiteljski mauzolej. Za razliku od ostalih, ta

su ĉetvorica bili obrazovani, sljedbenici poznate maksime svetoga

Bernarda: Bog je duljina, širina, visina i dubina. Poznavali su

Pitagorina djela, proĉitali su Platona i cijenili ga više nego Aristotela,

koji je nadahnuo naš teološki sustav. Uskoro se medu njima istaknuo

otac Guglielmo Arno, kuhar. Ne samo daje bio jedini koji je odbio

Crostuff.net

ispovjediti svoje grijehe pred našim sudom, nego se prema nama od-

nosio s prijezirom jer sluţimo »laţnoj Crkvi«.

Ono malo što sam dotad znao o njemu bilo je daje njegovao duboko

prijateljstvo s Leonardom. Otac Alessandro bio je prvi koji mije to

spomenuo. Obojicu su na kušnju stavljali jednaki uţici. Rugali su se

pretjerano obilatim obrocima II Mora i prezirali ih, zamjenjujući

peĉene komade mesa za mladice kupusa, šljive, kolutiće sirove mrkve

i uskisle pite. Doznao sam takoĊer da su Guglielmo i on dosegnuli

svoj trenutak slave na Boţić 1495., kada su napravili tortu ĉiji je

zaobljeni vrh izgledao kao Bramantijeva kupola na Santa Mariji te je

predstavili na vojvodinu banketu 25. prosinca.* Bio je to takav

uspjeh, da ih je ĉak i donna Beatrica molila da otkriju tajni sastojak

zahvaljujući kome se tijesto toliko dignulo. Otac Guglielmo je odbio.

Vojvotkinja je ustrajala. Mnogi se još sjećaju redovnikova drskog

ispada koji gaje stajao pet tjedana pritvora meĊu njegovim loncima te

strogog ukora kuće Sforza.

Fra Guglielmo nije se otada nimalo promijenio. Njegova

ra-zdraţljivost i tvrdoglavost prema nama jasno su pokazivali da bi

radije umro nego se odrekao svojih djela. Bandello je naredio da ga

zatvore, dok je kroza zube procijedio što misli o svome kuharu:

- Nesposoban je obuzdati svoju ćud - rekao je. - Tomu nema lijeka.

Kad je pozirao kao Jakov Stariji za Cenacolo, ni sam Leonardo nije

ga mogao umiriti.

U nevjerici sam odmahnuo glavom.

- Oh! - uzviknuo je. - Nitko vam nije rekao? Moţda vas je zavarala

apostolova duga kosa, oĉe Leyre, ali promotrite li pomno

________________________

* Danas je panettone slavan u cijelome svijetu. Neki vjeruju da

gaje izumio Leonardo da Vinci oko spomenutog datuma, (op.

prev.)

kuhareve crte lica, prepoznat ćete ga na zidu. Ja sam bio taj koji je dao

odobrenje. Leonardo me zamolio da mu naĊem muškarca strastvene

naravi koji gestikulira onako kako to sada ĉini Jakov za stolom.

Odmah mi je on pao na pamet.

- A zašto je majstor htio ubaciti nekoga takve naravi meĊu

Dvanaestoricu?

Crostuff.net

- Upravo sam to upitao majstora, i znate što mi je odgovorio?

Geometrija!, rekao je. Sve je geometrija! Objasnio mije da kod akta

ljepotu ocjenjuje tako da izmjeri udaljenost izmeĊu bradavica i

usporedi udaljenost s onom izmeĊu sredine grudi i pupka, te onom

izmeĊu pupka i nogu: sve tri moraju biti jednake. Sto se bijesa tiĉe,

uvjerio me da je sposoban prikazati ga i samom skicom pogleda. Kad

idući put posjetite Cenacolo, promotrite Jakovljeve oĉi. Izbjegava

pogledati Krista i u gnjevu obara pogled prema stolu, kao daje ondje

otkrio nešto uţasno.

- Da će jedan od njegovih drugova izdati Mesiju - rekao sam.

- Ne! - jednooki redovnik prekinuo je iznenada svoju šutnju, kao da

sam rekao nešto nedoliĉno. - To je ono što je htio da povjerujemo.

Nisu li vam naši redovnici rekli da se nalazimo ispred talismana? U

slici poput te simboli, ili njihov izostanak, od temeljne su vaţnosti za

njezino djelovanje. A u ovome sluĉaju, ono što Jakov s uţasom

promatra jest jednaka kretnja Jude i Isusa koji se nadmeću da dosegnu

isti komad kruha... Ili moţda odsutnost Kristova kaleţa. Svetoga

grala.

Bilo je to oštroumno opaţanje.

- Razmislite o još neĉemu. Jakov, gnjevni, nalazi se u dijelu Cenacola

gdje je svjetlost najizraţenija. Nalazi se na strani pravednika.

Otac Benedetto objasnio nam je kako je imao priliku prisustvovati

nekim predavanjima o raspodjeli svjetlosti i prostora koja je priredio

Leonardo u bolniĉkom klaustru. Njegova su predavanja bila u isti mah

ĉudna i oĉaravajuća. Uĉio ih je kako nepokretna materija, rasporeĊena

skladno, moţe oţivjeti. Ĉesto je to ĉudo usporeĊivao s onime što se

dogaĊa s notama neke partiture: napisane na papiru, one su samo niz

nepomiĉnih frĉki iskljuĉivo ideografske vrijednosti. Ali prosijane kroz

um glazbenika i transponirane u njegove prste ili pluća, te bi frĉke

zatitra-le, ispunile bi zrak novim oćutima te bi im ĉak uspijevalo pro-

mijeniti naše raspoloţenje. Je li postojalo nešto ţivlje od glazbe? Za

Leonarda, nije.

Magister pictorum na sliĉan je naĉin promatrao svoja djela. Naizgled,

ona su bila mrtve prirode, tek nešto više od štuka ili drvene ploĉe

prekrivenih pigmentom i ljepilom. Ipak, ako bi ih tumaĉio upućeni

promatraĉ, zadobile bi neizmjernu snagu.

Crostuff.net

- A kako Leonardu uspijeva podariti ţivot neĉemu što ga nema? -

upitao sam.

- S pomoću astralne magije. Vjerujem da već znate kako je taj heretik

Leonardo prouĉio Ficinove tekstove, zar ne?

Pitanje oca Benedetta zazvuĉalo je kao zamka. Jednooki redovnik

sigurno je bio upoznat s mojim sumnjama zahvaljujući ocu Bandellu,

stoga sam mudro kimnuo glavom u znak slaganja.

- U redu - nastavio je. - Ficino je sa starogrĉkoga preveo As-clepios,

djelo pripisano Hermesu Trismegistu, u kojemu se poduĉava kako su

faraonovi svećenici oţivljavali kipove u hramu.

- Doista?

- U tanĉine su poznavali spiritus, okultnu znanost, s pomoću koje su

nauĉili na beţivotne prizore crtati kozmiĉke znakove koji su ih

povezivali sa zvijezdama. Astrološke znakove, da se razumijemo. A

Leonardo je primijenio te tehnike na svoj Cenacolo.*

Prior i ja zbunjeno smo se pogledali.

__________________________

* Najnovija i najtemeljitija studija o podudaranju zodijačkih

znakova s likovima dvanaestorice apostola rad je Nicole

Sementovskyja-Kurila. On tvrdi da su učenici na Cenacolu

razmješteni u četiri skupine po tri lika kako bi predstavljali četiri

elementa prirode, te svakomu od njih pripisuje odreĎeni zodijački

znak. Tako Simu-nu - koji se nalazi na desnom kraju stola -

odgovara prvi zodijački znak, Ovan. Tadeju odgovara Bik, a

Mateju Blizanci. Znak Raka pripada Filipu, Lava Jakovu

Starijem, a onaj Djevice Tomi. Znak Vage povezan je s Ivanom,

što ima važno simboličko značenje jer prema Sementovskyju

mladi Ivan osigurava ravnotežu budućoj Crkvi. Preostali znakovi

su Škorpion za Judu, Strijelac za Petra, Jarac za Andriju,

Vodenjak za Jakova MlaĎeg te Ribe za Bartolomeja.

- Ne vidite li, braćo? Dvanaest apostola, dvanaest znakova zodijaka.

Svakom uĉeniku odgovara jedno zvijeţĊe, a Isus, u središtu,

utjelovljuje ideal Sunca. Djelo je doista talisman!

- Smirite se, oĉe Benedetto. To su obiĉne pretpostavke...

- Nikako! Pogledajte pomno Cenacolo. Najgora stvar nije to što je

ţiv! Budući da su nam poznate katarske ideje, moţemo reći da to

Crostuff.net

djelo sadrţava najtemeljniju od heretiĉkih teza. Ono je neka vrsta

»Crne Biblije«. I nalazi se u našem refektoriju!

- O kojoj ideji govorite? - zatraţio sam objašnjenje.

- O ideji dualizma, oĉe. Ako sam vas jutros dobro razumio, cijeli

sustav vjerovanja bonhommesa temelji se na postojanju neprekidnog

sukoba izmeĊu dobrog i zlog Boga.

- Tako je.

- Onda, kad se vratite u refektorij, pogledajte nije li ta borba izmeĊu

dobra i zla jasno prikazana na Cenacolu. Krist se nalazi u središtu,

poput jeziĉca na vagi, na pola puta izmeĊu duhovnog i tjelesnog

svijeta. Njemu zdesna - nama slijeva - nalazi se podruĉje sjenki, zla.

OtiĊite i pogledajte zid s vaše lijeve strane: taj dio leţi u polumraku,

bez svjetlosti. Nije sluĉajnost što se na toj strani nalazi Juda

Iškariotski, ali isto tako i Petar s bodeţom. Oruţjem koje mu, prema

vama, daje Ċavolje obiljeţje.

Stara je naprţica zastao da udahne prije nego stoje zakljuĉio svoje

izlaganje:

- Naprotiv - dodao je - na suprotnoj strani nalaze se oni koje Leonardo

smatra svjetlošću. To je osvijetljen dio stola i ondje ne samo daje

naslikao sebe samoga, nego i Platona, antiĉki izvor nadahnuća

mnogih katarskih krivovjernih uĉenja.

Iznenada sam se neĉega sjetio:

- Kao i braću Guglielma i Giberta, dvojicu oĉitovanih katara - dodao

sam. - Niste li mi vi rekli daje Giberto pozirao za portret apostola

Filipa?

Kimnuo je.

- Naravno - zakljuĉio sam sjetivši se toĉnog rasporeda apostola - i vi

ste ondje. Utjelovljujete svetoga Tomu. Zar ne?

Benedetto je nešto progunĊao, nelagodno, a zatim prezirno dobacio:

- Dosta je bilo ĉavrljanja. Oĉito je da se moramo potruditi odgonetnuti

Leonardov mural, ali pravo je pitanje što ćemo uĉiniti s tim djelom?

Reći ću vam to samo jedanput, braćo: ili ćemo u korijenu srezati taj

problem i sliku zazidati, ili će sadrţaj tog murala sluţiti kao zvijezda

vodilja krivovjercima što će nam donijeti samo nevolje.

Crostuff.net

41.

Ne razumijem. Nećete ništa poduzeti, samo ćete mirno ĉekati da ga

osude? ĈuĊenje Bernardina Luinija nije Leonarda ni najmanje

dirnulo. Već je neko vrijeme stajao na otvorenome, u svome vrtu,

usredotoĉen na razvoj svoje nove naprave, i jedva daje primijetio da

su se njegovi uĉenici vratili. Ĉemu? Duboko u sebi gajio je slabe nade

da će se Elena, Marco i Luini vratiti od Cenacola prosvijetljeni

znanjem koje je tako pomno usadio u taj mural. Majstor je bio umoran

od ĉekanja. Dosadilo mu je gledati odlaske i dolaske svojih

sljedbenika koji nisu bili sposobni razumjeti njegov osobit naĉin

pisanja u umjetniĉkim djelima.

Osim toga, po obiĉaju, njegovi su uĉenici samo donijeli

obes-hrabrujuće novosti iz samostana. Rekli su daje Santa Maria u

stanju ratne pripravnosti. Daje otac Bandello odluĉio ispitati svoje

redovnike u potrazi za hereticima, i daje naredio zatvoriti u samicu

Leonardova voljena oca Guglielma, kuhara, optuţivši ga za urotu

protiv Crkve.

Leonardo je sve to saslušao raţalošćen, ne znajući što bi rekao.

- Ni ja ne razumijem vaš stav, uĉitelju - prikljuĉio se d'Oggiono. - Ne

moţe vam biti po volji ono što se zbilo. Ne bojite li se za sudbinu

svoga prijatelja? Postajete li toliko neosjetljivi?

Leonardo je podigao pogled s kutije s alatom te se zagledao u

voljenoga Marca.

- Brat Guglielmo će izdrţati - napokon je rekao. - Nitko neće moći

prekinuti krug koji on predstavlja.

- Manite se alegorija! Niste li svjesni opasnosti? Ne shvaćate li da će

uskoro doći po vas?

-Jedino što shvaćam, Marco, jest da me ne slušate... - odrješito je

odgovorio. - Nitko me ne sluša.

- Samo trenutak! - Mlada Elena, koja je do tog trenutka šutjela iza

Luinija i d'Oggiona, stupila je korak naprijed i našla se izmeĊu trojice

muškaraca. - Znam sada što ste nas pokušavali nauĉiti, maestro! Sada

shvaćam! Sve je reĉeno na Cenacolu).

Guste Leonardove obrve nabrale su se od iznenaĊenja. Kontesina je

nastavila:

Crostuff.net

- Koristili ste se fra Guglielmom da biste prikazali Jakova Starijega. U

to nema sumnje. A na Cenacolu on utjelovljuje slovo O. Omegu.

Jednako kao i vi.

Luini je slegnuo ramenima, zarumenjevši se kad je pogledao

Leonarda. Na kraju krajeva, on je tomu pouĉio mladu Elenu Crivelli.

- To moţe znaĉiti samo jedno - dodala je. - Otac Guglielmo i vi jedini

ste koji se nalazite u posjedu tajne koju ţelite da otkrijemo. Kao i to

da ste jednako sigurni u njegovu diskreciju kao u vlastitu. Na kraju

krajeva, odgovorni ste za isti plan.

- Zadivljujuće - ĉestitao joj je Leonardo. - Vidim da ste jednako

pronicavi kao i vaša majka. Znate li i zašto sam odabrao slovo O?

- Da... barem mislim da znam - oklijevala je.

Toskanac ju je znatiţeljno pogledao. Kao i njezina dva pratioca.

-Jer omega predstavlja kraj, suprotno od alfe, koja je poĉetak - rekla

je. - Na taj naĉin sebe smještate na suprotni kraj projekta koji je

zapoĉeo s Kristom, jedinim A na muralu.

- Zadivljujuće! - ponovio je Leonardo. - Zadivljujuće.

- Naravno! Brat Guglielmo i vi oni ste koji će nam donijeti Ivanovu

Crkvu! - uzviknuo je Luini. - To je tajna!

Leonardo se ponovno nagnuo nad neobiĉnu napravu koju je bio

konstruirao za svoj vrt, odmahujući glavom.

- To nije sve, Bernardino. Nije sve.

Ispred Leonarda nalazio se zaĉudan mehanizam. Poĉeo se baviti njime

ubrzo nakon stoje propao njegov pokušaj da automatizira kuhinje

dvorca Sforza. Leonardovi automatski roštilji, njegov noţ za sjeckanje

mesa, golemi mjehovi koji su podjarivali vatru ispod gigantskog kotla

punog kipuće vode te rezaĉ kruha koji se pokretao zrakom, doveli su

do nekoliko ranjenih te se pokazali potpuno neuĉinkoviti da zadovolje

goleme gurmanske prohtjeve II Mora. Ali njegova nova naprava bit će

drukĉija. Ako sve poĊe po planu, vojvoda se više neće rugati njegovu

golemu ubiraĉu repe predlaţući ga za svoje buduće oruţje u ratu

protiv Francuza. Bila je istina da je njegova prva proba kod vrata

Vercellina odnijela tri ţivota, ali nakon nekoliko potrebnih prilagodbi,

bio je uvjeren da stroj više neće biti smrtonosan.

- Uĉitelju... - ustrajao je Luini vidjevši da su Toskancu odlutale misli.

- Napravili smo vaţan korak u shvaćanju vašeg Cenacola, ali vas to

kao da ni najmanje ne zanima. Ne vidite li da je došao trenutak da nas

Crostuff.net

upoznate sa svojom tajnom? Inkvizicija steţe obruĉ oko vas. Moţda

vas već sutra odluĉe uhititi ili ispitati. Uĉine li to, cijeli će vaš projekt

propasti.

- Slušao sam vas, Bernardino. Veoma pozorno - rekao je ne diţući

pogleda sa svoga izuma. - I iako cijenim to što ste pronašli slova koja

sam skrio u Cenacolu, takoĊer vidim da niste sposobni odgonetnuti

ih. A ako vi, koji znate gdje treba traţiti, djelujete poput djece koja ne

znaju ĉitati, koliko će tek izgubljeni biti ti redovnici za koje kaţete da

me progone.

- Knjiga. Ona sadrţi cijeli kljuĉ, zar ne, uĉitelju? Knjiga iz koje ste vi

sami sve nauĉili.

Luinijeve rijeĉi zazvuĉale su kao izazov.

- Što ţelite reći?

- Ma hajdete, uĉitelju. Prošlo je vrijeme za zagonetke. I vi to znate.

Prepoznao sam na Cenacolu lice vašeg starog prijatelja Fi-cina,

prevoditelja. Niste li se s njime sloţili da bi izvedba takvog portreta

oznaĉila dolazak Ivanove Crkve? Nije li vam on osobno predao knjigu

odreĊenu da bude Biblija te Crkve?

Leonardo je pustio svoj alat da padne pokraj ubiraĉa repe, podigavši

oblaĉić prašine.

- Što ti znaš o tome! - prigovorio je.

- Ono što ste me vi nauĉili: da se još od vremena Isusa, dvije Crkve

bore za prevlast nad našim dušama. Jedna, ona Petrova, zamišljena je

kao svjetovna Crkva, korisna da pokaţe ljudima put buĊenja savjesti,

ali ona je samo prethodnica druge, uz-višenije graĊevine koja će

hraniti naš duh kad budemo otvoreni daje primimo. Petar je Crkva

prošlosti, ona koja je utrla put Crkvi koja treba doći: Ivanovoj Crkvi.

Vašoj Crkvi.

Toskanac je htio nešto reći, ali njegov uĉenik još nije bio gotov.

- Muškarac kojega ste naslikali kao Mateja na Cenacolu, imena

Ficino, povjerio vam je knjigu s Ivanovim tekstovima da ih prouĉite.

Dobro se toga sjećam. Bio sam prisutan tog dana kada vam ju je

predao. Tada sam još bio dijete. I ako ste se sada potrudili naslikati

ga, moţda da biste omogućili drugima poput nas da proĉitamo vaše

djelo, to je zbog toga što vjerujete daje došao trenutak smjene straţe,

zar ne? To je znaĉenje vašeg Ce-nacola. Priznajte. Objava nove

Crkve. ,

Crostuff.net

Marco i Elena nisu se usudili ni trepnuti. Leonardo je zamolio Luinija

za tišinu kretnjom koju je ĉesto rabio: volio je uperiti kaţiprst prema

nebu, kao da moli Boga za dopuštenje da govori.

- Moj dragi Bernardino - rekao je nastojeći umiriti ljutnju koja se

razbudila u njemu. - Istina je da mije Ficino povjerio neke veoma

vrijedne tekstove upravo prije nego što sam se odluĉio preseliti u

Milano. TakoĊer su toĉni i tvoji sudovi o dvjema Crkvama. Ništa od

toga neću zanijekati. Godinama slikam Ivana Krstitelja u svojim

djelima, ĉekajući da nastupi trenutak poput ovoga. I vjerujem daje taj

trenutak napokon stigao.

- Zbog ĉega tako mislite, uĉitelju?

- Molim? - obratio se Eleni, mnogo mirnijim glasom. - Zar to ne vide

svi? Papa je doveo svjetovnu Crkvu do stanja izo-paĉenosti koje je

teško dostići. Ĉak su se i njegovi vlastiti svećenici, poput Savonarole

u Firenci, okrenuli protiv njega. Došao je trenutak da duhovna Crkva,

Ivanova Crkva, zamijeni onu Petrovu i povede nas k istinskom

spasenju.

- Ali na Cenacolu nije prikazan Ivan Krstitelj, uĉitelju.

- Krstitelj, nije. - Nasmiješio se Marcu d'Oggionu, uvijek pazeći na

svaku pojedinost. - Ali Ivan jest.

- Ne razumijem vas...

- Gotovo sve zapisano je u Svetome pismu. Proĉitate li pomno

EvanĊelja, vidjet ćete da Isus nije poĉeo svoje javno djelovanje sve

dok ga Ivan nije krstio u vodama Jordana. Ĉetvorica evanĊelista

morali su opravdati Isusovo poslanje odnoseći se na Ivana kao na dio

Mesijine priprave. Zato ga uvijek slikam s prstom upravljenim prema

nebu: to je moj naĉin da kaţem daje on, Ivan Krstitelj, stigao prvi.

- Zašto onda štujemo Isusa, a ne Ivana?

- Sve je to bio dio briţljivo smišljena nauma. Ivan nije bio sposoban

prenijeti onoj šaĉici grubih i neukih ljudi svoja duhovna uĉenja. Kako

je mogao skupini ribara objasniti daje Bog u nama, a ne u nekom

hramu? Isus će mu pomoći poduĉiti te divljake. Zasnovali su

svjetovnu Crkvu po uzoru na ţidovsku, te još jednu tajnu, duhovnu,

kakva još nije bila viĊena na zemlji. A ta su uĉenja povjerili jednoj

pametnoj ţeni, Mariji Magdaleni, te bistromu mladiću koji se takoĊer

zvao Ivan... I taj Ivan, dragi Marco, jest prikazan na Cenacolu.

- Kao i Marija Magdalena!

Crostuff.net

Toskanac nije mogao skriti divljenje prema toj temperamentnoj

mladoj ţeni. Luini, zajapuren, bio je prinuĊen razjasniti mu njezinu

reakciju. Upravo ju je on bio nauĉio da velik i vidljiv ĉvor naslikan na

nekome djelu otkriva kako je ono povezano s Marijom Magdalenom.

Takav je ĉvor bio prikazan na Posljednjoj večeri.

- Dopustite mi da vam objasnim još nešto - dodao je Leonardo, već

pomalo umoran. - Ivan je mnogo više od imena. Pod njime su

svojedobno poznavali i Krstitelja i evanĊelista. Ipak, Ivan je naslov.

To je nomen mysticum koje nose svi ĉuvari duhovne Crkve. Poput

papise Ivane, koja se pojavljuje na kartama obitelji Visconti.

- Papisa Ivana? Nije li to mit? Bajka za lakovjerne?

- A koja bajka ne prikriva istinske ĉinjenice, Bernardino? -Onda...

- Morate znati daje ĉovjek koji je nacrtao te karte bio Bonifacio

Bembo iz Cremone. Jedan od »savršenih«. Vidjevši da je sudbina

naše braće u opasnosti, odluĉio je sakriti u tom špilu karata za

Viscontije neke temeljne simbole naše vjere. Poput vjerovanja da smo

mistiĉni potomci Isukrsta. A koji je bolji simbol tog vjerovanja nego

naslikati trudnu papisu, koja u ruci drţi kriţ Ivana Krstitelja,

pokazujući onima koji znaju ĉitati da će se iz stare Crkve uskoro roditi

nova? Ta je karta - dodao je Leonardo glasom punim poštovanja -

precizno proroĉanstvo onoga što treba uslijediti...

42.

Ne znam iz kog me neobiĉnog razloga otac Bandello odluĉio poslati

na takav zadatak. Daje imao dar proricanja i vidio ono što će mi se

dogoditi, sigurno bi me bio zadrţao uza se. Ali sudbina je

nepredvidljiva i Bog je, toga sijeĉanjskog dana, bacio kockice o mojoj

sudbi u skladu sa svojim ĉudnim putovima.

Isprva, priznajem, moj mi se zadatak gadio.

Ekshumiranje posmrtnih ostataka oca Trivulzija, zajedno s jednookim

Benedettom, grobarom Maurom te ocem Giorgiom, u mom je ţelucu

izazvalo muĉninu. Već više od pedeset godina Sveti oficij nije

iskapao trupla zloĉinaca kako bi ih spalio, i iako sam molio priora da

pusti mrtve poĉivati u miru, nisam mogao sprijeĉiti da otac

Alessandro ponovno ugleda svjetlost dana. Njegovo truplo, voštano i

blijedo, širilo je nepodnošljiv smrad. Iako smo ga moja braća i ja iz

opreza umotali u ĉist pokrov i ĉvrsto svezali, njegov nas je nesnosni

Crostuff.net

vonj pratio cijelim putem. Srećom, nije sve bilo tako crno. Iznenadilo

me što, iako je bilo gotovo nemoguće disati uz tijelo oca Alessandra,

isto se nije moglo reći za tijelo sakristana Giberta. Brat Giberto nije

širio apsolutno nikakav miris. Tu neobiĉnu pojavu grobar je pripisao

ĉinjenici daje plamen koji gaje progutao na Piazzi Mercanti uništio

njegove raspadljive dijelove, podarivši njegovim ostacima to

neobiĉno svojstvo. Ipak, jednooki redovnik gorljivo je zastupao drugu

teoriju. Prema njemu, tijelo je boravilo na otvorenome u dvorištu

samostanske bolnice, pri temperaturi od nekoliko stupnjeva ispod

ništice, što je izvjetrilo najgore smradne isparine sakristana. Nikad

nisam doznao koji je od njih dvojice imao pravo.

- Primijetit ćete da se sa zvijerima dogaĊa ista stvar - pokušao me

uvjeriti brat Benedetto. - Smrdi li crkotina napuštena konja na

snijegom prekrivenu putu?

Stigli smo do ravnice Santo Stefano prije nego što smo dovršili

raspravu, sat i pol prije veĉernjice. Bili smo prošli vojnu kontrolu kod

Porta della Corte all'Arcivescovado i ostavili iza sebe sjedište

Capitano di Giustizia ne morajući davati previše objašnjenja

straţarima. Policija je znala za naš muĉan posao i odobravali su našu

odluku da krivovjernike odnesemo veoma daleko od grada. Naša

zapreţna kola, natovarena alatom i uţadi, prošla su sve kontrole. I

tako smo stigli do Santo Stefana, samotne i tihe ĉistine usred šume,

ĉvrsta, kamenita tla na kojem nam neće biti teško nabaciti na hrpu

drvo koje smo donijeli kako bismo njime zapalili pokojnike.

Brat Giorgio revnosno je upravljao cijelim postupkom.

On nam je dao upute kako sloţiti hrpu trupaca i uĉvrstiti je tako da

lomaĉa na kojoj ćemo spaliti tijela dobro gori. Za mene, koji sam

toliko puta promatrao osude i pogubljenja inkvizicijskog suda ne

podigavši ni jedan komad drveta, bio je to posve nov doţivljaj.

Giorgio nam je pokazao kako poslagati drva obrnutim redoslijedom

prema veliĉini. Već je previše puta svjedoĉio tom postupku. Nauĉio

nas je da najsitnije granje moramo poloţiti na dno kako bi, dok gori,

zapalilo deblje komade drva. Nakon što je lomaĉa bila spremna,

zaduţio nas je da oko hrpe prebacimo uţe, uĉvrstimo ga i zatim tijela

svoje braće podignemo na vrh. Na taj bismo naĉin ispunili priorove

naredbe i vratili se u Milano prije nego što padne noć i II Morovi

vojnici zakraĉunaju ulaze u grad.

Crostuff.net

- Znate što je najbolje u svemu ovome? - soptao je otac Benedetto,

nakon stoje uspio podići tijelo brata Giberta na vrh lomaĉe. Jednooki

redovnik uspeo se na vrh zajedno s grobarom kako bi zajedno podigli

trupla te ih posloţili.

- Zar postoji nešto dobro?

- Ono dobro, brate Mauro - ĉuo sam Benedetta kako gunĊa -jest da će

uz malo sreće pepeo ovih nevjernika pasti na katare koji se skrivaju u

ovim planinama.

- Katari, ovdje? - brat Mauro je rekao prijezirno. - Svagdje vam se

priviĊaju, brate.

- A usto im pripisujete preveliku oštroumnost - dodao sam sa zemlje,

dok sam namještao uţe oko oca Alessandra. - Doista vjerujete da su

sposobni razlikovati ovaj pepeo od onoga svojih vlastitih krjesova?

Dopustite mi da izrazim sumnju u to.

Ovaj put jednooki redovnik nije odgovorio. Priĉekao sam trenutak da

se uţe napne i poĉne dizati knjiţniĉara, ali ništa se nije dogaĊalo.

Mauro Sforza nije reagirao na uvijek otrovne komentare priorova

pomoćnika, i iznenada je ĉistinom zavladala neugodna i duga tišina.

ZaĉuĊen, koraknuo sam unatrag vidjeti što se gore zbiva. Otac

Benedetto stajao je nepomiĉno poput kipa od soli, lica okrenuta

unatrag i pogleda izgubljena prema poĉetku šume. Ispustio je uţe.

Maura nisam uspijevao dobro vidjeti. Jedino sam razaznavao lagano

drhtanje njegove sijede bradice. Paniĉno je gutao zrak, poput mistika

prije neke ekstatiĉne vizije neba. Skamenio se. Odmah sam shvatio da

mi Benedetto pokušava svojom bradom pokazati nešto iza mene.

Okrenuo sam se i pogledao u tom smjeru nakon ĉega umalo da se

nisam onesvijestio.

Ne pretjerujem.

Toĉno na rubu šume, dvadesetak metara od mjesta gdje smo se mi

nalazili, skupina od petnaest ljudi pod kukuljicama u tišini je

promatrala naše kretnje. Nijedan od nas nije ih prije opazio. Bili su

odjeveni u crno od glave do pete, ruku potpuno pokrivenih rukavima,

i ĉinilo se da su već duţe vrijeme ondje, promatrajući ĉistinu Santo

Stefano. Nisu djelovali neprijateljski jer nisu nosili oruţje, batine ni

išta ĉime bi nas mogli napasti, ali moram priznati da nam njihovo

drţanje nije ulijevalo sigurnost. Promatrali su nas ispod svojih

kukuljica, bez rijeĉi i ne pokušavajući nam se pribliţiti. Odakle su se

Crostuff.net

pojavili? Koliko nam je bilo poznato, u blizini nije postojao nijedan

samostan ni redovniĉka zajednica, niti je bio neki blagdan koji bi

objasnio prisutnost skupine redovnika na otvorenom polju.

Sto su onda htjeli? Jesu li moţda došli prisustvovati posmrtnoj

egzekuciji naših krivovjeraca?

Mauro Sforza prvi je sišao s lomaĉe i uputio se k zakukuljenima

uzdignutih ruku, ali njegova je gesta bila primljena potpunom

ravnodušnošću. Nijedan od posjetitelja nije se ni pomaknuo.

- Sveti Boţe! - napokon je uspio uzviknuti brat Benedetto. -Otpadnici!

- Što ţelite reći?

- Ne vidite li, oĉe Leyre? - zamuckivao je, napola iznenaĊen, napola

ljutit. - Govorio sam vam. Odjeveni su u crne halje, bez pojasa i

ukrasa, poput katara koji teţe savršenstvu.

- Katara?

- Nisu naoruţani - dodao je. - Vjera im brani.

Mauro, ĉuvši stoje rekao brat Benedetto, još se za korak pribliţio

neznancima.

- Naprijed, brate - hrabrio ga je Benedetto. - Neće vam se ništa

dogoditi dotaknete li ih. Ako nisu sposobni ubiti obiĉno pile, kako bi

mogli vama nauditi?

- Laudetur Jesus Christus. Došli su ovamo po svoje mrtve! -skoĉio je

Giorgio, koji se bio pripio uza me dršćući od straha ĉim je vidio što se

dogaĊa. - Ţele da im ih vratimo!

-1 to vas plaši? Niste li ĉuli stoje otac Benedetto upravo rekao? -

šapnuo sam mu, moleći ga da se smiri. - Ovi su ljudi nesposobni

uporabiti silu protiv nas.

Nisam nikad doznao je li mi brat Giorgio uspio odgovoriti, jer su u

tom trenutku uljezi zapjevali ganutljiv Oče naš koji je odjeknuo

ĉistinom. Njihovi su srĉani glasovi ispunili Santo Stefano, ostavivši

nas bez rijeĉi. Giorgio se dakle prevario. Bon-hommes nisu bili došli

po tijela svoje braće. Nikada ne bi uĉinili takvo što. Gnušali su se

tijela. Smatrali su ih zatvorom duše, Ċavoljom zaprekom koja ih

udaljava od ĉistoće duha. Ako su došli ovamo, riskirajući da ih uhite i

odvedu u zatvor, bilo je to stoga što su odluĉili pomoliti se za duše

svoje mrtve braće.

- Prokleti bili svi! - viknuo je otac Benedetto, prijeteći šakama s vrha

lomaĉe. - Prokleti bili tisuću puta!

Crostuff.net

Njegova nas je reakcija sve iznenadila. Braća Giorgio i Mauro

skamenili su se vidjevši ga kako skaĉe na zemlju i trĉi prema

muškarcima pod kukuljicama kao opsjednut. Bio je crven u licu od

gnjeva, ţile na vratu bile su mu iskoĉile toliko da se ĉinilo kako će se

rasprsnuti. Benedetto je nasrnuo na prvoga muškarca na kojeg je

naletio. Ĉovjek je potrbuške pao na zemlju. A jednooki redovnik,

izvan sebe, kleknuo je na njega pograbivši noţ koji je izvukao bogzna

odakle.

- Trebali biste biti mrtvi! Svi vi! Nemate pravo biti ovdje! -viknuo je.

Prije nego što smo ga uspjeli sprijeĉiti, naš je brat zario svoje oruţje

do drška u leĊa krivovjernika. Bolni krik odjeknuo je ĉistinom.

- Idite svi k vragu! - viknuo je.

Onoga stoje zatim uslijedilo i dalje se maglovito sjećam.

Zakrabuljeni muškarci pogledali su se meĊusobno prije nego što su se

bacili na brata Benedetta. Strgnuli su ga s leĊa svog ranjenog brata,

koji je obilno krvario, i pritisnuli ga uz stablo bora. On ih je nastavio

obasipati kletvama, dok mu je jedino oko bilo krvavo od bijesa.

Još se manje sjećam što se dogodilo s ostalima. Giorgio,

osamdesetogodišnjak, potrĉao je prema gradu. Nisam vjerovao da

moţe biti toliko hitar. Maura sam pak izgubio iz vida kad mi je jedan

od muškaraca prebacio vreću preko glave i konopom je svezao oko

moga vrata. Vreća je morala biti natopljena nekim opojnim sredstvom

jer sam uskoro osjetio kako polagano gubim svijest. Za samo nekoliko

sekunda više nisam ĉuo stenjanje ranjenog muškarca, a mojim se

udovima proširio neobiĉan osjećaj lebdenja.

Prije nego što sam klonuo, ipak, uspio sam ĉuti glas koji je

promrmljao nešto što nisam razumio.

- Sada ću, oĉe, napokon moći razriješiti sve vaše sumnje. Nakon toga,

ošamućen i zbunjen, utonuo sam u duboku obamrlost.

43.

Probudio sam se s osjećajem muĉnine i snaţnom glavoboljom, ne

znajući koliko sam dugo bio bez svijesti. Oko mene se sve vrtjelo, a u

glavi mi je vladala veća zbrka nego ikada. Neprekidan pritisak na

sljepooĉnicama uzrokovao je cikliĉku bol koja bi svako malo

prostrujala mojom lubanjom slijeva nadesno, pomućujući svijest.

Probadanje je bilo toliko jako, da priliĉno dugo nisam ni pokušao

Crostuff.net

otvoriti oĉi. Sjećam se i Ja sam prepipao glavu traţeći neku ranu, ali

nisam uspio ništa naći. Rana je bila unutarnja.

- Ne brinite se, oĉe. Ĉitavi ste. Odmorite se, uskoro ćete se oporaviti.

Ljubazan glas, isti onaj koji mi se obratio prije nego što sam izgubio

svijest, iznenadio me prije nego što sam se uspio uspraviti. Ponovno

mi se obratio smirenim, prisnim tonom, kao da me odavna poznaje.

- Uĉinak našeg ulja potrajat će još samo nekoliko sati. Nakon toga

ponovno ćete se osjećati dobro.

-Vašeg... ulja?

Smućen, slab, ukoĉenih ruku i nogu i ispruţen na neravnu podu, uspio

sam skupiti snage kako bih progovorio. Zakljuĉio sam da su me

odnijeli u nekakvo skrovište jer mije odjeća bila suha, a hladnoća nije

bila tako intenzivna kao na ĉistini San Stefano.

- Platno kojim smo vas prekrili bilo je natopljeno uljem koje izaziva

san, oĉe. Stari recept. Tajna magova iz ovih krajeva.

- Otrov.... - promrmljao sam.

- Ne baš - odgovorio mije glas. - Radi se o balzamu koji se pripravlja

od ekstrakata ljulja, bunike, kukute i maka. Uvijek djeluje. Dovoljno

je da se malena doza upije preko koţe kako bi omamljujući uĉinak

nastupio trenutaĉno. Ali uskoro će išĉeznuti. Bez brige.

- Gdje sam?

- Na sigurnome.

- Dajte mi nešto za piće, molim vas.

- Odmah, oĉe.

Pipkao sam vrĉ koji je neznanac poloţio u moje ruke. Kuhano vino.

Trpka tekućina pomogla je mom izmuĉenom tijelu da se oporavi.

Ĉvrsto sam drţao vrĉ, obuzet strepnjom, prikupljajući snagu da širom

otvorim oĉi i bacim pogled oko sebe.

Moj me instinkt nije prevario. Više nismo bili na San Stefanu. I tko

god bili oni koji su me zatoĉili, razdvojili su me od Giorgia, Maura i

Benedetta te smjestili u zatvoren sobiĉak bez prozora, vjerojatno

improviziranu ćeliju u nekoj udaljenoj ladanjskoj kući. Pretpostavio

sam da sam priliĉno dugo bio ispruţen na slamnatoj prostirci. Brada

mije bila narasla, i netko se usudio svući sa mene dominikanski habit.

Umjesto njega, nosio sam grubu vunenu halju. Ali koliko sam toĉno

vremena proveo ondje? Bilo je nemoguće odrediti. I kamo su

Crostuff.net

odvedena moja braća? Tko je bio odgovoran za moje dovoĊenje

ovamo? I zašto?

Osjećaj tjeskobe stegnuo mi je grlo.

- Gdje... sam? - ponovio sam.

- Na sigurnome. Ovo se selo zove Concorezzo, oĉe Leyre. I drago

mije vidjeti da ste se oporavili. O mnogoĉemu moramo razgovarati.

Sjećate li me se?

- M-m-molim? - oklijevao sam.

Htio sam se okrenuti prema svom sugovorniku, ali novo me

probadanje prisililo da stanem.

- Ma hajdete, oĉe! Naše vas je ulje uspavalo, ali nije vam izbrisalo

pamćenje. Ja sam ĉovjek koji uvijek govori istinu, ne sjećate me se?

Onaj koji je prisegnuo riješiti za vas izvjesnu zagonetku koja vas je

muĉila.

Glavom mije sijevnulo sjećanje. Bila je to istina. Mili Boţe! Doista

sam već negdje bio ĉuo taj glas. Ali gdje? Morao sam uloţiti velik

napor da se dokraja uspravim i pogledom potraţim lice onoga tko mi

se obraćao. Sveti Kriste, napokon sam ga ugledao! Stajao je toĉno iza

mojih leĊa. Okruglasta i rumena lica kao uvijek te budnih i bistrih

smaragdnih oĉiju. Bez sumnje, bio je to Mario Forzetta.

- Sjećate li me se? Kimnuo sam.

- Ispriĉavam se što smo posegnuli za ovim metodama da vas

dovedemo ovamo, oĉe. Ali vjerujte mi, to nam je jedino bilo

preostalo. Ne biste pošli s nama svojevoljno. - Nasmiješio se.

Mnoţina me zaintrigirala.

- Tko to mi, Mario?

Forzettino se lice ozarilo ĉuvši me kako izgovaram njegovo ime.

- Cisti ljudi iz Concorezza, oĉe. Naša vjera prijeĉi nam primjenu

nasilja, ali ne i dosjetljivosti.

- Bonhommes... Ti?

- Znam da ste uţasnuti. Oslobodili ste heretika iz zasluţena zatvora.

Ali prije nego što donesete sud o ovom pitanju, molim vas, saslušajte

me. Moram vam mnogo toga ispriĉati.

- A moja braća?

- Ostavili smo ih uspavane na Santo Stefanu. Ako se nisu smrzli,

dosad su već morali biti natrag u Milanu, praćeni jednakom

glavoboljom kao i vi.

Crostuff.net

Mario je izgledao razmjerno dobro. Još mu se nazirao oţiljak koji mu

je nekoliko dana prije nagrdio lice, ali pustio je bradu i put mu je bila

potamnjela od sunca. Silno se razlikovao od onog sablasno

bljedolikog mladića koji je razgovarao sa mnom u zatvoru

Jacarandine palaĉe. Dobio je na teţini, a njegovo lice zraĉilo je

srećom. Saznanje da je izvan dosega Oliveriajacarande dobro je

djelovalo na njega. Ono što nisam uspijevao shvatiti bilo je zašto me

odluĉio zadrţati. I zašto baš mene, koji sam mu darovao slobodu?

- Moja braća i ja dugo smo oklijevali prije nego što smo poduzeli ovaj

korak - objašnjavao je Marco, sjedajući pokraj mene na pod. - Znam

da ste vi, oĉe, inkvizitor i da vaš red više od dvije stotine godina

progoni obitelji poput naše zato što imaju drukĉiji naĉin obraćanja

Bogu.

-Ali...

- Ali vidjevši vas juĉer na Santo Stefanu, shvatio sam da ste znak

poslan od Boga. Pojavili ste se ondje upravo kad sam našao sve

odgovore koje sam vam prisegnuo dati. Sjećate li se? Nije li to pravo

ĉudo? Uvjerio sam našeg predvodnika da vas dovedemo ovamo kako

bih mogao izravnati svoj dug prema vama.

- Ne postoji nikakv dug.

- Postoji, oĉe. Bog je isprepleo naše puteve iz nekog razloga koji je

samo Njemu poznat. Moţda ne zato da bih vam ja pomogao riješiti

vaše zagonetke, nego da se skupa suprotstavimo zajedniĉkom

neprijatelju.

Njegove su me rijeĉi smele.

- Kojem neprijatelju?

- Sjećate li se zagonetke koju ste mi povjerili onog dana kad ste me

oslobodili?

Kimnuo sam. Oculos ejus dinumera i dalje je prkosilo mojoj

dosjetljivosti. Već sam gotovo zaboravio kako sam jedan primjerak

zagonetke bio povjerio Forzetti.

- Nakon što sam se rastao od vas, sklonio sam se u Leonardovu

radionicu. Znao sam da je njegova kuća jedino mjesto u Milanu gdje

ću naći utoĉište, kako je i bilo. Naravno, razgovarao sam s uĉiteljem.

Prepriĉao sam mu svoj susret s vama, govorio mu o vašoj beskrajnoj

velikodušnosti te ga zamolio da mi pomogne. Ne samo da sam htio da

Crostuff.net

me zaštiti od gnjeva gospodina Jacarande, nego sam ţelio i vama

zahvaliti na svemu što ste za mene uĉinili izvukavši me iz zatvora.

- Ali tad više nisi bio Leonardov uĉenik... zar ne?

- Nisam. Iako to, zapravo, nikad ne prestajete biti. Leonardo se prema

svojim uĉenicima odnosi kao prema svojoj djeci, i iako mnogi od nas

nisu pokazali dovoljan dar da postanu slikari, i dalje je briţan prema

nama. Na kraju krajeva, njegova uĉenja nadilaze samo zvanje

umjetnika.

- Shvaćam. Znaĉi potraţio si utoĉište pod okriljem majstora Leonarda.

I što ti je rekao?

- Dao sam mu vašu zagonetku. Rekao sam da krije ime osobe koju

traţite i majstor ju je riješio za mene.

To mije djelovalo veoma ironiĉno. Leonardo je odgonetnuo potpis

osobe koja je pisala Betaniji ţeleći njegovu propast? Ispunjen

znatiţeljom, pokušao sam potisnuti vrtoglavicu i uhvatio Marca za

ruke kako bih naglasio svoje pitanje.

- Znaĉi, uspio je?

-Jest, oĉe. Mogu vam otkriti skriveno ime. Mario je zatim poloţio

kartu svećenice na pod, toĉno izmeĊu naših nogu.

- Uĉitelj se silno zaĉudio kad sam ga upitao za vašu zagonetku -

nastavio je. - Zapravo, rekao mije da mu je dobro poznata. Jedan

redovnik iz Santa Marije već prije mu ju je bio pokazao i već mu ju je

tada riješio za njega.

- Otac Alessandro!

Zadrhtao sam sjetivši se Oculos ejus dinumera napisano na poleĊini

karte poput one naĊene uz knjiţniĉarevo truplo. Iznenada je sve

dobilo smisao: Gatalac mora daje ubio oca Alessandra doznavši da

gaje ovaj razotkrio, te je tada skovao plan da diskreditira Leonarda.

Ubojstvo nepoznatog dominikanca sigurno mu je bilo lako, ali to nije

bio sluĉaj s vojvodinim omiljenim dvorskim slikarom. Stoga se

odluĉio pokušati ga optuţiti za krivovjerje. To je bio motiv pisanja

pisama Betaniji.

Prije nego što se moja mašta uspjela oteti nadzoru, Marco je nastavio.

- Da, oĉe. Otac Alessandro. Savršeno se sjećam uĉiteljevih rijeĉi: da

su obje zagonetke, karta i stihovi, usko povezane. Vaši su stihovi bili

nerazumljivi bez karte svećenice, a ona sama nema smisla bez

stihova. Oni su kao pismo i glava istoga novĉića.

Crostuff.net

Zamolio sam Marija da bude jasniji. Mladić je tada uzeo latinske

rijeĉi, napisane na onome istom komadu papira koji sam mu predao u

Milanu, te ih stavio pokraj tajanstvene karte iz špila Visconti-Sforza.

Iznova sam ispred sebe imao onih prokletih sedam redaka:

Oculos ejus dinumera,

sed noli voltum adspicere.

In latere nominis

Meri notam rinvenies.

Contemplari et contemplata

aliis iradere.

Veritas

- Zapravo, radi se o jednostavnoj zagonetki na tri razine - rekao je. -

Prva razina treba odrediti o kojoj je karti rijeĉ, a ova će vam zatim

pomoći u rješavanju problema. Izbroj joj oči, ali ne gledaj joj lice.

Znaĉenje je veoma jednostavno. Ako pomno promotrite, na ovoj karti

postoji samo jedno moguće oko, osim onih na ţeninu licu.

- Oko? Gdje?

Mario je djelovao kao da ga to zabavlja.

- Na pojasu, oĉe. Ne vidite ga? 'Oko' ĉvora kroz koje prolazi konop

opasan oko ţenina struka. Radi se o metafori, koju je vješto

upotrijebio ĉovjek kojeg traţite.

- Ali to nije sve - nastavio je. - Ako još pomnije pogledate, ne znamo

na kojem boku treba traţiti broj imena. Broj mog imena naći ćeš na

njezinu boku ostavlja veliku nepoznanicu. Treba li taj broj traţiti na

Crostuff.net

desnoj ili na lijevoj strani? Ja ću vam reći: morate gledati ţeninu

desnu stranu.

- Kako moţeš biti tako siguran?

- Majstor Leonardo nabasao je na odgovor zahvaljujući

steganografskom detalju.

- Ĉemu?

- Grci su, oĉe, bili majstori umijeća skrivanja tajnih poruka u spisima

ili djelima koja su se svima nalazila pred oĉima. Na njihovu jeziku

steganos i graphein znaĉe »skriveno ili tajno pismo«, a ovdje je ono

jasno prisutno. Pogrešno napisana rijeĉ otkriva nam kljuĉ: rinvenies

se piše bez »r«. Ĉovjek pedantan poput sastavljaĉa ove poruke ne bi

previdio takvu pojedinost. Stoga sam paţljivo pregledao vaše stihove

i otkrio da osim ovoga »r« sadrţavaju još pet oznaĉenih slova. U

ovome sluĉaju toĉkicom. Moţda ih niste zamijetili, ali one se nalaze u

rijeĉima: ejus, dinumera, sed, adspicere i tradere. Ĉudi me što to

nitko nije prije zamijetio.

U nevjerici sam se nagnuo nad Gataoĉev potpis kako bih vidio ono na

stoje Marco upućivao i otkrio kako slova E, D, S, A, i T doista iznad

sebe imaju toĉkicu.

- Vidite li? - bio je uporan. - Ta slova uz suvišno »r« tvore rijeĉ

destra. Desna. To je pojašnjenje koje nam je nedostajalo.

Bilo je to zadivljujuće. Leonardo je uĉinio ono što nikomu od nas

prije nije palo na pamet: povezao je kartu svećenice sa zagonetkom iz

Gataoĉevih pisama Rimu. Bila to intuicija ili genij, istina je da sam

osjetio vrtoglavicu znajući da se nalazim toliko blizu rješenja.

- Ostatak je priliĉno jednostavan, oĉe. Prema lekcijama Ars

Memoriae, ruke su te koje uvijek sadrţavaju broj u svakoj

kompoziciji. A na ovoj karti, kao što vidite, dvije su ruke koje

pokazuju razliĉit broj prstiju. Ako nam vaš ĉovjek kaţe da moramo

odabrati desnu, to je zato stoje cifra njegova imena pet.

- Ars Memoriae? I tebi je poznata?

- Jedno od Leonardu omiljenih gradiva.

- Sada bih pretpostavljam trebao potraţiti redovnika ĉije se ime sastoji

od slova koja daju zbroj pet, je li tako?

- Nema potrebe - rekao je Mario ponosniji nego ikada. -Majstor

Leonardo već gaje pronašao. Ime glasi Benedetto.* To je jedino ime u

Santa Mariji koje ima tu numeriĉku vrijednost.

Crostuff.net

Benedetto? Pretpostavljam da sam problijedio jer se Mario zaĉuĊeno

zagledao u mene. Benedetto? Redovnik sa samo jednim okom, poput

ušice na ĉvoru svećeniĉina pojasa?

Ironija svega toga oborila me s nogu.

Kako to nisam prije primijetio? Kako nisam shvatio da je jednooki

redovnik, kao ĉovjek od priorova povjerenja, imao pristup svim

tajnama samostana i da je jedini dovoljno nasilan da napadne

Leonarda da Vincija? Nije li to otkriće savršeno pristajalo mom

profilu Gataoca, kojega sam zamišljao kao Toskanĉeva odmetnuta

uĉenika? Nije li njegovo lice bilo naslikano na Cenacolu,

utjelovljujući apostola Tomu, kao neosporiv dokaz nekadašnje

privrţenosti Leonardovoj organizaciji?

Zagrlio sam Marija pitajući se koga bih prvoga progonio: ubojicu oca

Alessandra ili ĉlanove te zajednice zastranjelih kršćana.

_____________________________

* Broj svakog imena dobije se zbrajanjem numeričkih vrijednosti

slova latinske abecede od kojih se sastoji. Imajući na umu da

latinska abeceda nema slova J, U, W, Y i Z, tablica odgovarajućih

vrijednosti izgleda ovako:

A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T V X

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Na taj način, zbroj imena Benedetto iznosi 86, brojka koja se

zatim svede na 14, zbrajanjem 8 i 6, a zatim na 5 zbrajanjem 1 i 4.

Ako to nije dovoljno, postoji i drugih 14 (dakle, drugih 5) na karti

papise: 14 petlji na njezinu remenu. Neočekivan broj, jer logičan

bi broj bio 13, prema trinaest rana koje je prema vjerovanju

Spasitelj zadobio na križu.

44.

Otac Benedetto iznova je kihnuo nad noćnom posudom, ispljunuvši

još krvave sluzi. Izgledao je uţasno bolesno.

Otkako je proveo šest sati na otvorenome, izvaljen na ĉistini Santo

Stefano, onesviješten i bosih nogu na snijegu, jednooki redovnik nije

više normalno disao. Bolno je kašljao, a zbog vodom ispunjenih pluća

sve se teţe kretao.

Prior je naloţio da ga odnesu u bolnicu. Ondje su ga smjestili u krevet

i odijelili od ostalih bolesnika, propisali mu lijeĉenje aromatiĉnim

Crostuff.net

parama i svakodnevnim puštanjem krvi te usrdno molili za njegovo

ozdravljenje. Ali brat Benedetto loše je spavao. Vrućica je neumoljivo

rasla te su svi strepili za njegov ţivot.

Posljednjeg dana mjeseca sijeĉnja, iscrpljen, najosorniji od redovnika

Santa Marije zamolio je da mu se udijeli bolesniĉko pomazanje.

Proveo je poslijepodne buncajući, mumljajući nerazgovijetne reĉenice

na ĉudnim jezicima te oštro koreći braću da moraju zapaliti refektorij

ako još ţele spasiti svoje duše.

Otac Nicola Zessatti, dekan s pola stoljeća sluţbe u zajednici i stari

Benedettov prijatelj, bio je taj koji gaje pomazao svetim uljem. Prije

toga zamolio gaje da se ispovjedi, ali je jednooki redovnik odbio. Nije

htio reći ni rijeĉi o onome što se dogodilo kod Santo Stefana. Svi

njegovi pokušaji pokazali su se bezuspješnima. Niti on ni prior nisu

mogli išĉupati ni jednu jedinu rijeĉ o tome gdje seja nalazim, a još

manje o ljudima koji su nas napali.

Bili su to dani teških nemira. Koliko god djelovalo ĉudno, ni otac

Giorgio nije im bio od velike pomoći. Starac se jedva sjećao

neobiĉnih redovnika odjevenih u crno koji su nas presreli. Bio je

kratkovidan, a muĉile su ga i godine. Zbog toga su, kad je

pripovijedao kako je Benedetto napao jednoga od njih noţem,

pomislili daje lud. Giorgia su smjestili u bolnicu Santa Maria, u isto

krilo kao i Benedetta, s ozeblinama ruku i prehladom od koje se

ĉudesno brzo oporavio.

Moj treći brat, otac Mauro, danima je šutio pod dojmom svega.

Njegova mladost zaštitila gaje od hladnoće, ali otkako se vratio u

Santa Mariju, nitko ga nije vidio da napušta svoju ćeliju. One koji su

ga posjetili uţasnuo je njegov izgubljeni pogled. Redovnik jedva da bi

išta stavio u usta i nije uspijevao pozorno pratiti razgovor. Kao daje

sišao s uma.

Da se stanje oca Benedetta pogoršalo upozorio je priora brat Giorgio.

Bio je utorak, 31. sijeĉnja. Starije redovnik pronašao Bandella u

refektoriju, gdje je s Leonardom promatrao kako napreduje Cenacolo.

Nakon pokopa donne Beatrice i mog nestanka, Toskanac se

neuobiĉajenim ţarom ponovno posvetio radu na njemu. Iznenada, kao

da mu se veoma ţurilo dovršiti djelo. Upravo tog dana povukao je

posljednje poteze kistom na mladenaĉkom licu svetog Ivana te gaje

ponosno pokazivao prioru, koji gaje nepovjerljivo promatrao.

Crostuff.net

Apostol je izgledao veliĉanstveno. Imao je dugu plavu kosu koja mu

je padala na ramena, ĉeznutljiv pogled, gotovo zatvorene oĉi, a glava

mu je bila nagnuta nadesno u poloţaju pokornosti. Iz njegova je lica

izbijala svjetlost. Nadnaravno ĉarobno zraĉenje koje je pozivalo na

kontemplaciju i mistiĉan ţivot.

- Rekli su mi da vam je kao model za to lice posluţila djevojka.

Priorov prigovor bilo je prvo stoje Giorgio ĉuo ušavši u refektorij.

Odande gdje je stajao, nije mogao vidjeti da se majstor smješka.

- Glasine se brzo šire - ironiĉno je rekao.

- I dospiju dalje nego vaše drvene ptice.

- U redu, priore. Neću to zanijekati. Ali prije nego što se naljutite na

mene, morate znati kako sam pribjegao djevojci samo da bih voljenog

uĉenika dotjerao do kraja.

Giorgio je prepoznao Leonardov otrovni humor.

- Znaĉi, istina je.

- Ivan je bio milo biće, oĉe Bandello - nastavio je. - Znate da je bio

najmlaĊi meĊu uĉenicima i da gaje Isus volio kao brata. Ili još i više,

poput sina. Isto tako znate da nisam uspijevao naći meĊu vašim

redovnicima nijednoga koji bi mi doĉarao tu nevinost kojom je opisan

u EvanĊeljima. Kakve veze ima ako sam uposlio nevinu mladu

djevojku da dovršim njegov portret? Što lošega vidite u tome, budući

daje ovo rezultat svega?

- A tko je ta mlada dama, ako se smije znati?

- Naravno da se smije znati. - Leonardo se ljubazno nagnuo prema

svomu gazdi. - Ali sumnjam da je poznajete. Zove se Elena Crivelli.

Potjeĉe iz plemenitaške lombardijske obitelji. Posjetila je moju

bottegu, u pratnji maestra Luinija, prije samo nekoliko dana. Ĉim sam

je ugledao, znao sam da mi ju je poslao sam Bog kako bi mi pomogao

dovršiti Cenacolo.

Prior gaje pogledao iskosa.

- Ah, da je samo vidite! - nastavio je. - Njezina je ljepota oĉaravajuća,

ĉista, savršena za Ivanovo lice. Ona mi je darovala ovu auru

blaţenstva kojom sada zraĉi naš Ivan.

- Ali na pashalnoj veĉeri nije bilo ţena, majstore Leonardo.

- Tko nam to moţe jamĉiti, oĉe? Osim toga, od Elene sam samo

posudio njezine ruke, pogled, poloţaj usana i jagodice. Njezine

najnevinije odlike...

Crostuff.net

- Ĉasni oĉe...

Upadica oca Giorgia koji je nestrpljivo ĉekao stanku u njihovu

razgovoru nije dopustila ocu Bandellu da odgovori. Ţurno se

naklonivši, redovnik se pribliţio i prišapnuo mu loše novosti o

zdravlju brata Benedetta.

- Morate poći sa mnom - prošaptao je. - Lijeĉnici kaţu da mu nije još

mnogo preostalo.

- Što mu je?

-Jedva diše, a koţa mu sve više blijedi, oĉe priore.

Leonardo je sa zanimanjem promotrio zamotane ruke oca Giorgia te

zakljuĉio daje on sigurno jedan od redovnika koje su napali prije

nekoliko dana izvan gradskih zidina Milana.

- Ako vas zanima moje mišljenje - povjerljivo je dodao. -Vjerujem da

vaš brat boluje od tuberkuloze. Smrtonosne bolesti kojoj nema lijeka.

- Što kaţete?

- Simptomi koje ste opisali upućuju na tuberkulozu. Ako ţelite,

stavljam vam na raspolaganje svoje medicinsko znanje kako biste mu

olakšali patnju. Dovoljno poznajem ljudsko tijelo kako bih vam

preporuĉio uĉinkovito lijeĉenje.

- Vi? - rekao je Bandello. - Mislio sam da ga mrzite.

- Ma dajte, oĉe. Kako bih mogao ţeljeti zlo nekomu ĉiji sam duţnik?

Sjetite se da mije otac Benedetto pozirao kao sveti Toma za Cenacolo.

Bih li mogao mrziti Elenu koja me nadahnula za Ivanov portret? Ili

knjiţniĉara koji je posudio svoje lice za Judu? Ne. Vašem bratu

dugujem lice jednog od najvaţnijih apostola na Cenacolu.

Prior mu je zahvalio na ljubaznosti naklonivši se, ne primjećujući

ironiju koja se skrivala u Leonardovim rijeĉima. Sveti Toma doista je

sadrţavao sve odlike pomlaĊenoga oca Benedetta. Toskanac se ĉak

potrudio naslikati ga iz profila kako bi prikrio njegovu nagrĊenost. Ali

isto je tako bila istina da se već duţe vrijeme Benedetto i Leonardo

nisu najbolje slagali.

Uz blagoslov priora Bandella, Leonardo je hitro pospremio svoje

kistove, poklopio posudice sa svjeţe smiješanom bojom te se ţurnim

korakom uputio prema bolnici. Putem im se pridruţio i otac Nicola,

koji je u sveţnju nosio posudu s blagoslovljenom vodicom, vrĉ s

posvećenim uljem te srebrno škropilo.

Crostuff.net

Oca Benedetta zatekli su ispruţena u postelji na drugome katu, u

jednoj od rijetkih izoliranih prostorija. Bio je sam. Veliko laneno

platno koje je visilo sa stropa zastiralo je krevet. Na pragu sobe

Leonardo je zamolio redovnike da ga priĉekaju u vrtu. Objasnio im je

da prva faza njegova lijeĉenja zahtijeva odreĊenu privatnost te da su

tek rijetki, poput njega samoga, neosjetljivi na smrtonosne isparine

tuberkuloze.

Kada je Leonardo ostao sam pred krevetom jednookog redovnika,

odmaknuo je platno koje ih je razdvajalo i promotrio staro gunĊalo.

Zašto još nije izumio napravu koja bi ga oslobodila neprijatelja?,

pomislio je. Ohrabrivši se, Leonardo ga je pro-drmao da se probudi.

-Vi?!

Otac Benedetto od iznenaĊenja se uspravio u krevetu.

- Kog vraga radite tu?!

Leonardo je sa zanimanjem promotrio samrtnika. Izgledao je gore

negoli je oĉekivao. Plavkasta sjena što se uvukla u njegove obraze

nije slutila na dobro.

- Rekli su mi da ste bili napadnuti kod Santo Stefana, brate. Iskreno

mi je ţao.

- Ne budite licemjerni, majstore Leonardo! - Zakašljao se, ispljunuvši

još sluzi. - Znate jednako dobro kao i ja što se doista dogodilo.

- Ako tako mislite...

- Bila su to vaša braća iz Concorezza, zar ne? Ti gadovi koji nijeĉu

Boga i ne priznaju boţansku narav Sina Ĉovjeĉjega... Gubite se

odavde! Pustite me da umrem u miru!

- Došao sam razgovarati s vama ĉim sam ĉuo da ste se razboljeli,

Benedetto. Prenaglili ste u donošenju suda, kao što uvijek ĉinite. Ti

ljudi o kojima govorite, ne nijeĉu Boga. Oni su ĉisti kršćani koji štuju

Spasitelja jednako kako su to ĉinili prvi apostoli.

- Dosta! Ne ţelim vas slušati! Nemojte mi govoriti o tome! Odlazite!

Jednooki redovnik bio je crven od bijesa.

- Ako promislite o tome na trenutak, oĉe, ti su 'gadovi', poštedjevši

vam ţivot, pokazali neizmjerno milosrĊe prema vama. Pogotovo

znajući da ste hladnokrvno ubili nekoliko njihove braće.

Redovnikov bijes u tren oka prešao je u zaprepaštenost.

- Kako se usuĊujete, Leonardo?

Crostuff.net

-Jer znam u što ste se pretvorili. Znam takoĊer da ste uĉinili sve što

vam je bilo u moći da me uklonite odavde, kako bi vjera svih tih ljudi

ostala u tmini. Prvo ste ubili oca Alessandra. Zatim ste proboli srce

brata Giulia. Svojim priĉama zbunili ste braću koja su bila na putu

prema ĉistoći...

- Prema krivovjerju, toĉnije - rekao je starac, dok mu je jedino oko

bilo razrogaĉeno.

- Slali ste i apokaliptiĉna pisma Rimu, anonimne poruke potpisane s

Augur dixit, samo da potaknete pokretanje tajne istrage protiv mene,

dok biste vi sami ostali po strani. Nije li tako?

- Prokleti bili, Leonardo! - Redovnikova prsa potresao je novi hropac.

- Prokleti bili dovijeka!

Slikar, ravnodušan, odriješio je s pojasa bijelu platnenu vrećicu od

koje se nikad nije odvajao i poloţio je pokraj kreveta. Ĉinila se punija

nego inaĉe. Leonardo ju je ceremonijalno rastvorio i izvukao knjiţicu

plavih korica koju je ispustio na madrac.

- Prepoznajete li je? - znaĉajno se nasmiješio. - Iako me sada

proklinjete, oĉe, došao sam vam oprostiti. I ponuditi vam spasenje.

Svi smo Boţja djeca i zasluţujemo to.

Redovnikova zjenica raširila se od uzbuĊenja vidjevši knjigu dva

pedlja od sebe.

- Za tim ste tragali, zar ne?

- Inte... rrogatio Johan... nis - Benedetto je odgonetnuo naslov

urezan na hrptu. - Ivanovo posljednje svjedoĉanstvo! Knjiga s

odgovorima koje je Gospodin dao svom ljubljenom uĉeniku na tajnoj

veĉeri, već u Nebeskom kraljevstvu.

- Tajna večera, tako je. Upravo knjiga koju sam odluĉio obznaniti

svijetu.

Benedetto je ispruţio mršavu ruku kako bi dotaknuo korice.

- Uništit ćete kršćanstvo, uĉinite li to - rekao je, zastavši da doĊe do

daha. - Ova je knjiga prokleta. Nitko na ovome svijetu ne zasluţuje

proĉitati je... A na drugome svijetu, ispred vjeĉnoga Oca, nikomu nije

potrebna. Spalite je!

- Ipak, neko vrijeme nastojali ste je se doĉepati.

- Istina je - zagunĊao je. - Ali postao sam svjestan da time ĉinim

grijeh oholosti. Zato sam odustao od vašeg pothvata. Zato sam prestao

raditi za vas. Napunili ste mi glavu tlapnjama, kao i braći Alessandru i

Crostuff.net

Gibertu, ali na vrijeme sam prozreo vašu lukavštinu... - procijedio je u

agoniji - te sam se uspio izvući.

Redovnik, blijed, pritisnuo je rukom prsa i zatim nastavio promuklim

glasom:

- Znam što ţelite, Leonardo. Došli ste u katoliĉki Milano puni

ekstravagantnih zamisli... Vaši prijatelji Botticelli, Rafael, Ficino,

napunili su vam glavu nerazumnim idejama o Bogu. A sada ţelite dati

ljudima obrazac kako da izravno komuniciraju s Bogom, bez potrebe

za posrednicima i Crkvom.

- Kao što je Ivan ĉinio.

- Da ljudi ptovjeruju u ovu knjigu, da znaju kako je Ivan razgovarao s

Gospodinom u Nebeskom kraljevstvu, te da se vratio odande kako bi

pisao o tome, zašto bi itko trebao Petrove poslanike?

- Vidim da ste shvatili.

- Shvaćam i da vas je II Moro sve ovo vrijeme podrţavao... -

nakašljao se - jer slabeći Rim, on postaje jaĉi. Ţelite izmijeniti vjeru

dobrih kršćana svojim djelom. Vi ste zloduh. Luciferov sin.

Leonardo se nasmiješio. Umirući redovnik nazirao je tek djelić

njegova pomno smišljena plana: Leonardo je mjesecima dopuštao

umjetnicima iz Francuske i Italije da doĊu pogledati Cenacolo kako bi

ga oponašali. Zadivljeni njegovom tehnikom kao i inovativnim

rasporedom likova, majstori poput Andreje Solarija, Giampietrina,

Bonsignorija, Buganze i mnogih drugih, oponašali su njegovu skicu i

poĉeli je širiti diljem Europe. Usto, zbog njegove prijeporne tehnike

slikanja a secco, kratkotrajne naravi, djelo se moralo ţurno kopirati.

Njegov divljenja vrijedan Cenacolo bio je osuĊen na nestajanje

izriĉitom ţeljom majstora, i samo trajan, precizan i pomno isplaniran

trud za njegovim reproduciranjem i širenjem uspio bi spasiti slikarevu

istinsku nakanu... I tako proširiti njegovu tajnu dalje negoli je to pošlo

za rukom ijednom umjetniĉkom djelu u povijesti.

Leonardo nije odgovorio. Zašto bi to uĉinio?

Ruke su mu zaudarale na lak i razrjeĊivaĉ, onaj isti koji je nanio na

kistove kojima je dovršio Ivanovo lice; lice pisca EvanĊelja koje je

sada leţalo otvoreno na postelji jednookog redovnika. Isti onaj tekst

koji su Visconti-Sforze, milanski vojvode, prikazali zaklopljenim u

rukama svećenice na karti, isto ono koje se pojavljuje u krilu svete

Crostuff.net

Marije dei Fiore toĉno iznad ulaza u katedralu u Firenci. Tu istu tajnu

knjigu koju je Leonardo sada kanio otkriti svijetu.

Ne rekavši ni rijeĉ, Leonardo je uzeo knjigu i otvorio prvu stranicu.

Zamolio je Benedetta da se prisjeti prizora Posljednje večere u

refektoriju, kako bi ovaj mogao poĉeti shvaćati njegov plan. Zatim je,

veoma ozbiljan, podigao knjigu pred oĉi i proĉitao:

Ja, Ivan, koji sam vaš brat i koji dijelim bolnu kušnju kako bih bio

pripušten u Kraljevstvo nebesko, počivajući na prsima Našega

Gospodina Isukrsta, rekoh mu: Gospodine, tko je onaj koji će te

izdati.M on mi odgovori: Onaj koji sa mnom umoĉi ruku u zdjelu. Jer

Sotona je ušao u njega, te on već traţi naĉina da me izda.

Benedetto je zadrhtao:

- To ste naslikali na Cenacolu... Mili Boţe! Leonardo je potvrdno

kimnuo.

- Prokleta gujo! - Benedetto je bijesno zakašljao.

- Ne zavaravajte se, oĉe. Moje je djelo mnogo više od prizora preuzeta

iz ovog EvanĊelja. Ivan je Gospodinu postavio devet pitanja. Dva su

bila o Sotoni, tri o stvaranju tijela i duha, daljnja tri o Ivanovu

krštenju te posljednje o znakovima koji će prethoditi Kristovu drugom

dolasku. Pitanja o svjetlosti i sjeni, o dobru i zlu, o dvjema

suprotstavljenim silama koje pokreću svijet...

- I sve to u sebi skriva ĉaroliju, znam.

- Znate?

Na Leonardovu licu pojavilo se iznenaĊenje. Taj starac, koji se borio

protiv smrti, i dalje bio prisebna duha.

- Da... - dahtao je. - Mut-nem-a-los-noc. . A u Rimu znaju za to. Ja

sam im javio. Veoma skoro, Leonardo, obrušit će se na vas i uništiti

ono što ste tako pomno gradili. Tog ću dana, maestro, umrijeti

zadovoljan.

Crostuff.net

45. Dvanaest dana poslije

Milano, 22. veljače U97.

Mut-nem-a-los-noc... Tu neobiĉnu frazu prvi put sam ĉuo na blagdan

Katedre svetog Petra apostola. Bila su prošla gotovo dva tjedna otkad

je otac Benedetto predao svoju dušu Bogu u bolnici Santa Marije,

usred uţasnog napadaja kašlja. Bog je kaznio njegovu oholost.

Gatalac nije stigao vidjeti kako se gnjev Rima obrušava na majstora

Leonarda i razara njegov projekt. Njegovo je kopnjenje nastupilo

brzo. Lijeĉnici koji su se brinuli za njega dan i noć dignuli su ruke kad

je starac izgubio glas, a tijelo mu prekrili gnojni prištevi.

Benedetto je preminuo u predveĉerje Pepelnice, sam, u groznici i

opsesivno mumljajući moje ime u oĉajniĉkom pokušaju da me dovede

preda se i nahuška na Leonarda. Na njegovu nesreću, još je mnogo

dana trebalo proteći do mog povratka iz zatoĉeništva meĊu »ĉistim

ljudima«.

Sad vjerujem daje Mario Forzetta ĉekao upravo taj trenutak da me

vrati u Milano. Nijedanput, tijekom tjedana koje sam proveo u

Concorezzu, Mario mi nije spomenuo bolest brata Benedetta, niti me

uvjeravao da djelujem protiv njega ili obavijestim Sveti oficij o

njegovu kršenju pete zapovijedi, a kamoli poticao na mrţnju prema

njemu. Marijev me stav zadivio. Njegova upućenost u tajne skrivenog

pisanja pomogla je u razotkrivanju oca Benedetta i njegova sloţena

potpisa, ali ga je neobiĉno ćudoreĊe prijeĉilo da se osveti za ubojstva

svoje braće. Marijeva je vjera doista bila ĉudnovata.

Poĉeo sam vjerovati da će me stanovnici Concorezza zauvijek

zadrţati ondje. Shvatio sam da im njihovo krajnje poštivanje ţivota

prijeĉi da me ubiju, ali sam isto tako znao da su svi ĉlanovi te

zajednice svjesni da bi im vlastiti ţivoti bili u opasnosti, ako me

puste.

Danima sam se poigravao tim pitanjem. Iskoristio sam to vrijeme da

se izmiješam s njima i upoznam njihove navike. Iznenadilo me kad

sam doznao da nikad ne idu u crkvu moliti. Radije su odlazili u neku

špilju ili na otvoreno polje. Potvrdio sam mnogo toga što sam već

znao o njima, kao njihovo odbacivanje kriţa i zaziranje od relikvija

jer su ih smatrali uspomenama na neĉista, a time i vraţja tijela, koja

Crostuff.net

su nekada bila dom dušama velikih svetaca. Ali otkrio sam i stvari

koje su me zadivile. Na primjer, njihovo veselje prije smrti. Svaki dan

koji je prošao slavili su jer ih je to vodilo bliţe trenutku u kojem će

odbaciti svoju tjelesnu ljusku i uzici k Boţjem blistavom duhu. Oni,

koji su se meĊusobno nazivali »istinskim kršćanima«, gledali su me

samilosno i davali sve od sebe da me ukljuĉe u svoje obrede.

Jednog lijepog dana Mario je došao u moju sobu veoma uzbuĊen i

probudio me. Zamolio me da se brzo odjenem, a zatim me odveo niz

planinu, sve do poploĉena puta koji je vodio k ulazu Porta Vercellina.

Bio sam zaĉuĊen. Mladić je donio odluku koja je pogibli izlagala

cijelu njegovu zajednicu. Vratit će svijetu inkvizitora koji je iznutra

upoznao zajednicu katara, koji je prisustvovao njihovim molitvama i

koji je savršeno poznavao slabe toĉke posljednjih »ĉistih ljudi«

kršćanstva. I usprkos svemu, preuzimao je rizik mog puštanja na

slobodu. Zašto? I zašto toga dana i tako na brzinu?

Odgovor na ta pitanja dobit ću uskoro.

Kako smo se pribliţili putu koji će me odvesti k vojvodinim

veleposjedima. Mario je promijenio ton razgovora prvi i posljednji

put. Bio se besprijekorno odjenuo u bijelo, talar mu je padao do

koljena, a vrpca u kosi obuzdavala njegovu kovrĉavu kosu. Osjećao

sam se kao da me vodi na neobiĉan i posljednji ritual.

- Oĉe Leyre - rekao je ozbiljnim glasom - sada ste upoznali istinske

Kristove uĉenike. Na svoje ste oĉi vidjeli da ne nosimo oruţje niti

ĉinimo naţao prirodi. Iz tog istog razloga, i zato što Isusovi izvorni

sljedbenici nikad ne bi prihvatili da vas lišimo slobode, ne smijemo

vas više zadrţavati. Pripadate svijetu drukĉijem od našega, svijetu

ţeljeza i zlata u kome su ljudi okrenuli leĊa Bogu...

Htio sam odgovoriti, ali Mario mi nije dopustio. Gledao me s tugom,

kao da se oprašta od prijatelja.

- Od ovog trenutka - nastavio je - naša je sudbina u vašim rukama.

Vaši kriţari imali su pravu izreku: Deus lo volt! Tako odredi Bog! Ili

nam oprostite i pridruţite se našim redovima postajući osobno parfait,

ili nas odajte i zatraţite našu smrt i propast naše djece. Ali vi ćete biti

ti koji ćete, na slobodi, odabrati put. Mi smo, naţalost, navikli biti

progonjeni. To nam je sudba.

- OslobaĊaš me?

Crostuff.net

- Zapravo, oĉe, nikad niste ni bili zatoĉenik. Pogledao sam ga ne

znajući što da kaţem.

- Samo vas molim da razmislite o jednoj stvari prije negoli nas

predate Svetom oficiju: sjetite se daje Isus takoĊer bio bjegunac pred

pravdom.

Mario je tada raširio ruke i zagrlio me. Zatim mi je, pri slaboj

svjetlosti koja je najavljivala zoru, dao malu vreću s kruhom i nešto

voća i ostavio me samoga pokraj puta za Milano.

- OtiĊite u refektorij - uputio me prije nego što se izgubio u

šumovitim obroncima. - U svoj refektorij. Dok vas nije bilo, dogodile

su se mnoge stvari koje vas se tiĉu. Razmislite duboko o njima i tada

odluĉite kojim ćete putem poći. Nadam se da ćemo se jednog dana

opet vidjeti i moći jedan drugom pogledati u oĉi, kao braća zajedniĉke

vjere.

Hodao sam ĉetiri sata prije nego što sam na obzoru uspio razaznati

utvrde grada Milana. Na kakvu me to neobiĉnu kušnju stavljala Boţja

providnost? Je li me Mario vraćao na vojvodin dvor kako bih uklonio

njegova neprijatelja oca Benedetta, ili iz nekog drugog nedokuĉivog

razloga?

Pribliţavajući se straţarnici, shvatio sam iznenada koliko me silno

izmijenio boravak u Concorezzu. Vojvodin straţar nije me ĉak ni

pozdravio dok sam ulazio. U njegovim oĉima više nisam bio

poštovani dominikanac kojeg je progutala šuma Santo Stefana prije

više od dva tjedna. Nisam ga mogao kriviti. Grad je vjerovao da je

otac Agostino Leyre stradao u zasjedi. Nitko nije oĉekivao da ću se

vratiti. Izgledao sam kao priprosti, prljavi seljak, odjeven u crne hlaĉe

i grubi pastirski koţuh od ovĉje koţe. Lice mije prekrivala gusta, crna

brada, ĉak je i moja izbrijana kosa na tjemenu iznova izrasla potpuno

skrivajući moj status svećenika.

Prošao sam pokraj straţarnice ne pogledavši nikoga i uputio se

uliĉicama koje su vodile do samostana Santa Maria. Iako je dan bio

oblaĉan i bila je subota, u zraku se osjećao sveĉarski ugoĊaj. Okolica

samostana bila je nakićena zastavicama, cvijećem i vrpcama, a na

ulicama je mnoštvo ljudi stvaralo vrevu. Ĉini se daje onuda bio

prošao vojvoda na putu za neku vaţnu proslavu.

Crostuff.net

U tom sam trenutku s usana jedne ţene ĉuo razlog tolikog komešanja:

Leonardo je dovršio Cenacolo i Njegova Ekscelencija Ludovico II

Moro poţurio se posjetiti ga kako bi se divio svoj njegovoj raskoši.

- Cenacolo?

Ţena me veselo pogledala.

- U kojem vi to svijetu ţivite? - nasmijala se. - Cijeli grad će proći

onuda da ga vidi! Cijeli grad! Kaţu daje to ĉudo. Da izgleda kao

stvarno. Redovnici će svoj samostan otvoriti na mjesec dana kako bi

svi mogli doći i diviti mu se.

Obuzeo me neobiĉan osjećaj nelagode. Toskanac je dovršio pothvat

na kome je radio više od tri godine, ali je li isto tako dovršio uţasan

ikonografski sadrţaj koji je Gatalac htio sprijeĉiti pod svaku cijenu? A

prior? Je li i on podlegao ĉarima toga djela? Jesam li ga trebao

smjesta upozoriti na pravi identitet njegova osobnog tajnika? I kako

ću se postaviti pred njime? Što ću mu reći za one koji su me zatoĉili?

Nakon što sam došao na vrh korza Magenta i uspio se provući kroz

golemi red koji se protezao oko samostana, zaprepašteno sam stao.

Ludovicov dvor naredio je podizanje goleme platforme na kojoj je

plemeniti milanski vojvoda osobno, odjeven u crni baršunasti plašt i

šešir niska oboda sa zlatnom vrpcom, stajao u razgovoru s nekoliko

gradskih odliĉnika. Prepoznao sam meĊu njima Lucu Paciolija,

matematiĉara, koji je izgledao veoma opušteno. Netko mije rekao

daje, tek nekoliko dana prije, predao vojvodi svoju knjigu De Divina

Proportione, u kojoj otkriva matematiĉke tajne stvaranja svijeta. Kao

i Antonija Billija, dvorskog kroniĉara koji je djelovao oĉaran ljepotom

koju su njegove oĉi upravo vidjele.

Primijetio sam i majstora Leonarda, povuĉenog u drugi plan, kako

nešto govori omanjoj skupini udivljenih promatraĉa. Svi su bili

elegantno odjeveni, ali su djelovali pomalo napeto. Pogledavali su

lijevo-desno, kao da ĉekaju neĉiji dolazak ili kao da su svjesni da

nešto u ceremoniji ne ide prema planu.

Bio sam toliko zadubljen nastojeći proĉitati s usana te grupe što se

zbiva, da nisam opazio kako se netko probija meĊu svjetinom i ide

ravno meni u susret.

- Tako mi nebesa! - uzviknuo je kad se našao preda mnom i uspio mi

dirnuti rame. - Svi smo mislili da ste mrtvi, oĉe Leyre!

Crostuff.net

Taj snaţan ĉovjek, s ljubiĉastom beretkom ukrašenom guskinim

perom, maĉem o pojasu i u jahaĉkim ĉizmama, bio je Oliverio

Jacaranda. Njegov strani naglasak odavao ga je meĊu LombarĊanima.

- Nikad ne zaboravljam lica. A pogotovo ne lice poput vašega!

- Don Oliverio...

Španjolac me odmjerio od glave do pete, ne mogavši shvatiti zašto

nisam odjeven u crno-bijeli dominikanski habit. Što se tiĉe njega,

došao je na trg Santa Mferia vidjeti Leonardovo djelo. Poloţaj trgovca

dragocjenostima jamĉio mu je povlašten pristup u refektorij i

omogućavao da bude u središtu najvaţnijeg društvenog dogaĊaja u

gradu od pokopa donne Beatrice.

- Oĉe... - oklijevao je. - Hoćete li mi objasniti što vam se dogodilo?

Izgledate iznureno. Zašto ste tako odjeveni?

Pokušao sam sroĉiti uvjerljiv izgovor koji neće odati moj neobiĉan

poloţaj. Nisam mu mogao reći da sam više od dva tjedna proveo pod

krovom ĉovjeka koji je jednom bio njegov zatvorenik. Smatrao bi to

izdajstvom, i sam Bog zna kako bi Španjolac reagirao na takvo

priznanje.

- Sjećate se moje ljubavi prema rješavanju zagonetki na latinskome?

Jacaranda je kimnuo.

- Došao sam u Milano riješiti jednu takvu zagonetku, za što me

zaduţio starješina moga reda. A kako bih u tome uspio, bio sam

prisiljen nestati na neko vrijeme. Sada se vraćam inkognito kako bih

nastavio s istragom. Stoga vas molim za diskreciju.

- Ah, vi svećenici! Uvijek imate neke tajne! - nasmiješio se. - Znaĉi,

pretvarali ste se da ste nestali kako biste nastavili istraţivati zloĉine u

San Francesco il Grande, nije li tako?

- Zbog ĉega ste pomislili takvo što? - upitao sam zaprepašteno.

- Zbog vaše pojave, naravno. Već sam vam jednom rekao da mi malo

toga u ovome gradu promakne. Vaše me ruho podsjeća na one

nesretnike koji su osvanuli mrtvi ispod franjevaĉke Maeste.

-Ali...

- Nikakvo ali! - prekinuo me. - Divim se vašoj metodi, oĉe. Nikad mi

ne bi palo na pamet prerušiti se u ţrtvu kako bih otkrio ubojicu...

Šutio sam.

Toliko sam puta pomislio da, ako se jednom ponovno sretnemo,

nećemo voditi ugodan razgovor, tako da me iznenadilo vidjeti da je,

Crostuff.net

odjednom, zabrinut za mene. Na kraju krajeva, upleo sam se u

njegove poslove, oslobodio njegova zatvorenika i nisam posvetio

preveliku pozornost njegovim pokušajima da za ubojstvo oca

Alessandra okrivi Leonarda da Vincija. Bilo je oĉito da signor

Oliverio ima vaţnijih briga. Doista mi je djelovao zabrinuto. Gotovo

da nije ni spomenuo Forzettin bijeg, za koji je samo kratko dometnuo

kako smatra daje bio dio moje strategije da istraţim smrti oca

Alessandra i hodoĉasnika u San Francescu. Kao daje moja

odjećaparfaita bila umanjila njegovo zanimanje za sve ostalo.

- Već ste dugo opet u Milanu? - nastojao sam skrenuti razgovor na

drugu temu.

- Kojih desetak dana. I, iskreno govoreći, otad vas traţim. Rekli su mi

da ste nastradali u stupici...

- Drago mi je što nije tako. -1 meni, oĉe.

- Recite mi onda, zašto ste me trebali?

- Potrebna mije vaša pomoć - rekao je uz uzdah. - Sjećate li se što sam

vam rekao o majstoru Leonardu onog dana kad smo se upoznali?

- O Leonardu?

Bacio sam pogled iza leĊa, u smjeru gdje sam posljednji put vidio

Toskanca. Nisam htio da ĉuje laţnu optuţbu za ubojstvo koju se

Jacaranda spremao izgovoriti. Zatim sam kimnuo da nastavi.

- Dakle, znate već da sam bio u Rimu. Ondje mi je jedan papin bliski

pouzdanik povjerio konaĉnu tajnu koju je majstor Leonardo ţelio

skriti u svoj Cenacolo.

- Konaĉnu tajnu?

Vidjevši moju sumnjiĉavost, Španjolĉevo se ĉelo naboralo.

- Istu onu koju je vaš knjiţniĉar ponio u grob, oĉe Leyre. Onu koju je

sigurno izvukao iz »plave knjige« koju me donna Beatrice d'Este

zaduţila nabaviti za nju, a koju nikad nisam uspio predati u njezine

ruke. Sjećate li se?

- Sjećam.

- Ta tajna, oĉe, nalazi se sada u mojim rukama. I rijeĉ je o još jednoj

od Leonardovih prokletih pitalica. Budući da ste vi struĉnjak u

rješavanju zagonetki, a zbog svog poloţaja niste pod sumnjom da ste

iĉiji suradnik, pomislio sam kako biste mi mogli pomoći u njezinu

odgonetanju. "

Crostuff.net

Oliverio je to rekao jedva suspreţući bijes. U njegovu sam glasu

mogao proĉitati ţelju da osveti prijatelja Alessandra. I iako je

pogriješio oko mete, zaintrigiralo me što mu je to toĉno mogao otkriti

njegov doušnik. Nisam ni slutio daje i Betanija znala za tu tajnu i daje

danima pokušavala sve kako bi me našla i predala mi je u ruke.

- Onda, hoćete li mi pokazati tu tajnu?

- Samo ispred Cenacola, oĉe.

46.

Kakav ĉudnovat osjećaj. Odjeven u prnje koje mije dao Mario

Forzetta prije nego što me ostavio na putu za Milano, prešao sam prag

crkve Santa Maria, a da me nijedan od redovnika koje smo susreli nije

prepoznao. Miris tamjana pobudio je u meni bojazan. Osjećao sam se

kao da prvi put kroĉim u neku crkvu. To obilje cvjetnih motiva,

crveno-plavih ploĉica i geometrijskih uzoraka koji su ukrašavali strop

uĉinili su mi se pretjerivanjem neprimjerenim Boţjoj kući. Nikad do

toga dana nisam na njih obratio pozornost, ali sada su mi, najedanput,

smetali.

Oliverio nije primijetio moju nelagodu i povukao me prema apsidi,

natjeravši me zatim da skrenem nalijevo i obiĊem golem red vjernika

koji su molili i pjevali ĉekajući da ih puste u refektorij.

Otac Adriano de Treviglio, kojega sam sreo jedva dvaput tijekom

boravka u samostanu, pozdravio je Španjolca i zadovoljna izraza lica

spremio novĉić koji mu je ovaj poloţio u ruku. Iako me pogledao

svisoka, ni on me nije prepoznao. Bilo je i bolje tako. Refektorij koga

sam se sjećao hladnoga i beţivotnoga, sada je vrvio posjetiteljima. I

dalje nije bilo namještaja, ali su ga redovnici doveli u red, prozraĉili

ga i temeljito oĉistili. Nije se više osjećao ni miris boje, a mural koji

je Leonardo netom dovršio, blistao je punim sjajem.

- Tajna večera - promrmljao sam.

Oliverio me nije ĉuo. Gurnuo me prema središtu dvorane i, probijajući

se kroz mnoštvo, rekao nešto, napola na španjolskom, napola na

lombardskom, što tada nisam posve razumio.

- Tajna ovoga mjesta povezana je s drevnim Egipćanima. Uĉenici su

rasporeĊeni u trojstva poput boţanstava s Nila. Vidite li? Ali prava

tajna jest da svaki lik ovog prizora predstavlja odreĊeno slovo.

Crostuff.net

- Slovo? - Nekadašnje poduke iz Ars Memoriae navrle su mi u

sjećanje. - Kakvu vrstu slova?

- Samo se jedno slovo jasno istiĉe, oĉe. Obratite pozornost na

veliko./! koje tvori tijelo Našega Gospodina. To je prvi trag. Zajedno s

ostalim slovima, skrivenima u osobinama koje je Jacobus de Voragine

dodijelio Dvanaestorici, tvori neobiĉan hi-man, napisan na

staroegipatskome, koji, nadam se, vi moţete odgonetnuti...

- Himan?

Oliverio je kimnuo, zadovoljan zbog mog iznenaĊenja.

- Tako je. Nakon spajanja slova kojima je Leonardo oznaĉio svakog

uĉenika, dobiva se reĉenica koju su meni pokazali u Rimu:

Mut-nem-a-los-noc.

Mut.

Nem.

A.

Los.

Noc.

Ponovio sam slogove jedan po jedan, pokušavajući ih zapamtiti.

- Kaţete da se radi o egipatskom tekstu?

- Svakako! Mut je egipatsko boţanstvo, ţena Amona, 'Skrivenoga',

vrhovnog boga faraona. Leonardo je za nju sigurno ĉuo od Marsilija

Ficina. Zaboravili ste da je majstor Leonardo ĉuvao njegove knjige u

bottegi.

Kako bih to zaboravio. Ficino, Platon, otac Alessandro, jednooki

redovnik, svi su bili ondje! Pred mojim oĉima! MeĊusobno su se

promatrali, kao da su se urotili saĉuvati tajnu od onih koji je ne

zasluţuju spoznati. Svi su bili prikazani kao istinski Kristovi uĉenici.

Zapravo, kao bonhommes.

- A što ako ta fraza nije na egipatskome?

Moja je sumnja ozlojedila Španjolca. Prislonio je usne uz moje uho i,

nastojeći da ga ĉujem usred mase znatiţeljnika i Zagora molitvi,

pokušao mi prenijeti sve što je o tim ljudima svedenima na slova

nauĉio od Annija de Viterba. Promotrio sam uĉenike jednog po

jednog, djelovali su tako ţivo! Bartolomej, ruku naslonjenih na stol,

promatrao je prizor poput straţara. Jakov MlaĊi pokušavao je smiriti

Petrovu strastvenu narav. Andrija, pod dojmom otkrivenja da se meĊu

njima skriva izdajnik, podigao je ruke u znak nevinosti. I Juda. Ivan.

Crostuff.net

Toma koji pokazuje prema nebu. Stariji od dvojice Jakova, s rukama

raširenima da tvore kriţ, navješćujući time Mesijinu nadolazeću

muku. Filip. Matej. Tadej okrenut leĊima Kristu. I Šimun, u svom

kutu stola, ispruţenih ruku, kao da nas poziva da iznova promotrimo

prizor.

Da ga promotrimo još jedanput. Mili Boţe!

Bilo je to poput bljeska munje usred noći.

Kao da se iznenada jedan od onih vatrenih jezika što su prosvijetlili

uĉenike na dan Duhova spustio na me.

Boţe Sveti! Nije tu bilo nikakve zagonetke. Leonardo nije ništa skrio

u svom Cenacolu. Baš ništa.

Ĉudnovat osjećaj, koji sam rijetko kad osjetio tijekom svih godina u

Betaniji, iznenada me snaţno proţeo.

- Sjećate li se što ste mi jednom prigodom rekli o Leonardo-voj

osebujnoj navici pisanja?

Oliverio me pogledao ne znajući kakve veze moje pitanje ima s onime

što mi je upravo otkrio.

- Mislite na njegov hir da sve piše u obratnom smjeru? Još jedna u

nizu njegovih ekscentriĉnosti. Njegovi uĉenici trebaju zrcalo kako bi

mogli proĉitati ono što im uĉitelj napiše. Sa svime to ĉini: svojim

bilješkama, imovnicima, potvrdama, osobnim pismima. Ĉak i

popisima za kupnju! On je luĊak.

- Moţda.

Oliveriova prostodušnost izmamila mi je smiješak na usne. Niti on, ni

Annio de Viterbo nisu ništa shvatili, iako su imali odgovor u rukama.

- Recite mi, Oliverio: s koje ste strane krenuli ĉitati svoju egipatsku

frazu?

- Slijeva, naravno. M je Bartolomej, U Jakov MlaĊi, T...

Iznenada je zanijemio.

Okrenuo je glavu prema desnom kraju slike i ugledao Šimuna, koji

kao da gaje svojim ispruţenim rukama pozivao da uĊe u taj prizor.

Ondje se isto tako nalazio i kraj stolnjaka svezan u ĉvor, pokazujući

pravi kraj stola odakle je trebalo poĉeti »ĉitati«.

- Sveti Boţe! Treba ĉitati u drugome smjeru!

- I što tada dobivate, Oliverio?

Španjolac, ne vjerujući svojim oĉima i ne shvaćajući, prvi je put

izgovorio istinsku tajnu Cenacola. Bilo je dovoljno proĉitati tu frazu,

Crostuff.net

tajanstvenu Mut-nem-a-los-noc, onako kako ju je tri godine majstor

Da Vinci stvarao:

Con-sol-a-men-tum

Post Scriptum: Posljednja bilješka oca Leyrea

To mi je otkriće promijenilo ţivot.

Nije to bila nagla, već postupna i nezaustavljiva promjena, sliĉna

onoj koju doţivi šuma kad se bliţi proljeće. Isprva je nisam

primjećivao, a kad sam htio reagirati, bilo je već prekasno.

Pretpostavljam da su to ĉudo prouzroĉili moji staloţeni razgovori u

Concorezzu i zbrka kroz koju sam prošao tih prvih dana u Milanu.

Priĉekao sam da proĊu dani otvorenih vrata u Santa Maria delle

Grazie kako bih se vratio pred Cenacolo i smjestio ispod Kristovih

ruku. Htio sam primiti blagoslov tog ţivog djela, djela koje je disalo i

koje sam gledao kako se razvija gotovo neprimjetno. I dalje ne znam

toĉno zašto sam to uĉinio. Niti zašto se nisam javio prioru i ispriĉao

mu gdje sam bio i što sam sve otkrio tijekom zatoĉeništva. Ali, kako

rekoh, nešto se promijenilo duboko u meni. Nešto što će zauvijek

izbrisati onog Agosti-na Leyrea, propovjednika i pripadnika Ureda za

dekodiranje Papinske Drţave, sluţbenika Svetog oficija i teologa.

Prosvjetljenje? Boţji poziv? Ili moţda ludost? Vjerojatno ću umrijeti

meĊu stijenama Jabal al-Tarifa ne znajući kako bih nazvao svoju

preobrazbu.

Nije više ni vaţno.

Istina je daje pronalazak katarskog sakramenta izloţenog da ga svi

promatraju i štuju u samome srcu kuće dominikanaca, zaštitnika

Inkvizicije i ĉuvara ortodoksne vjere, na moju dušu imao osvješćujući

uĉinak. Otkrio sam da sije evanĊeoska istina razgrnula put kroz tminu

našega reda, usidrivši se u refektoriju odakle svijetli poput moćnoga

svjetionika usred noći. Bila je to priliĉno drukĉija istina od one u koju

sam ĉetrdeset pet godina vjerovao: Isus nikad nije ustanovio

euharistiju kao jedini naĉin da komuniciramo s Njim. Naprotiv, prava

je istina bila potpuno suprotna. Njegovo pouĉavanje Ivana i Marije

Crostuff.net

Magdalene bilo je usmjereno na to da nam otkrije kako pronaći Boga

u sebi samome, bez potrebe da pribjegavamo vanjskim posrednicima.

On je bio Ţidov. Svjedoĉio je kako svećenici u hramu nadziru Boga

zatvarajući ga u svetohranište. I borio se protiv toga. Petnaest stoljeća

poslije, Leonardo je postao tajni nosilac tog otkrivenja te gaje pretoĉio

u svoj Cenacolo.

Moţda sam u tom trenutku poludio, priznajem. Ali sve se dogodilo

toĉno onako kako sam to ovdje opisao.

Protekla su već tri desetljeća od tih dogaĊaja i Abdul, koji mi je po

obiĉaju donio veĉeru u moju špilju, nosio mije isto tako neobiĉne

novosti. Skupina pustinjaka, sljedbenika svetoga Antuna, došla je u

njegovo selo s nakanom da se nastane u blizini. Pretraţio sam pomno

obale Nila pokušavajući ih pronaći, ali moje slabe oĉi nisu uspjele

nazrijeti njihov logor. Svjestan sam da bi mi oni mogli biti posljednja

nada. Ako netko od njih bude bio dostojan povjerenja u zadnjoj fazi

moga ţivota, predat ću mu ove arke listova u ruke i objasniti mu

koliko je vaţno da budu pohranjeni na sigurno dok ne doĊe pravi

trenutak da budu otkriveni. Ali snaga u meni kopni i ne znam ni hoću

li biti sposoban spustiti se niz ove stijene i prići im.

Osim toga, ĉak i da uspijem, neće mi biti lako sporazumjeti se s

njima.

Oliverio Jacaranda, na primjer, nikad nije shvatio tajnu Cenacolo iako

mu je bila pred nosom. To što su trinaestorica protagonista utjelovila

trinaest slova rijeĉi Consolamentum, jedinog sakramenta koji su ĉisti

ljudi iz Concorezza priznavali - duhovnog, nevidljivog, intimnog

sakramenta - nije mu ništa znaĉilo. Nije znao kako je taj simbol

povezan s »plavom knjigom« za kojom je ţudio, a koju nikad neće

imati u rukama. Naravno, nikad nije posumnjao da gaje njegov sluga

Mario Forzetta izdao upravo zbog te knjige. Knjige koja se

generacijama rabila u katarskim obredima za primanje neofita u

Crkvu Duha, Ivanovu Crkvu, te njihovo upućivanje u vlastitu potragu

za Ocem.

Znam da se Oliverio vratio u Španjolsku, da se nastanio blizu

ruševina Tarraca te nastavio poslovati s papom Aleksandrom. Negdje

u to doba Leonardo je povjerio Tajnu večeru uĉeniku Bernardinu

Luiniju, koji ju je zatim predao jednom umjetniku iz Languedoca.

Ovaj ju je ponio u Carcassonne, gdje je pala u ruke francuskoj

Crostuff.net

Inkviziciji, koja je pak nikad nije uspjela pravilno protumaĉiti. Luini

nikad nije naslikao euharistiju. Kao što neće uĉiniti ni Marco

d'Oggiono, niti ijedan od Leonardovih voljenih uĉenika.

Još jedna zanimljiva sudbina bila je ona Elenina, koju nikada nisam

osobno upoznao. Nakon stoje pozirala majstoru, inteligentna mlada

grofica shvatila je da Ivanova Crkva moţda nikad neće biti

ustanovljena. Zato se udaljila od Leonardove bottege, prestala je

progoniti nesretnog Bernardina te ušla u samostan klarisa blizu

granice s Francuskom. Leonardo, iznenaĊen njezinom oštroumnošću,

naposljetku joj je otkrio veliku tajnu njezine loze: Marija Magdalena,

njezina davna pretkinja, vidjela je uskrsnuloga Isusa, u obliku

svjetlosti, ispred grobnice koju je za Njega bio pripremio Josip iz

Arimateje. Stoljećima je Crkva odbijala saslušati cijelu njezinu priĉu.

Leonardo je to pak uĉinio i doznao da je tog dalekog dana prije

petnaest stoljeća Marija Magdalena vidjela Isusa ţivog, ali ne u

tjelesnom obliĉju. Njegovo tijelo - beţivotno i hladno - i dalje je

poĉivalo u grobnici kad se susrela s njegovim »svjetlosnim tijelom«.

Ganuta, odluĉila je ukrasti Isusove tjelesne ostatke, sakrila ih je u

svojoj kući i ondje briţljivo balzamirala te odnijela u Francusku kad

je sinedrij otpoĉeo progone.

Upravo je to bila tajna: Krist nije uskrsnuo kao smrtno tijelo.

Uskrsnuo je kao svjetlost, pokazujući nam put prema našem vlastitom

preobraţenju kada doĊe dan za to.

Doznao sam daje Elena, potresena tim otkrićem, s klarisama ostala

samo pet godina. Jednog je dana samo nestala iz svoje ćelije te je više

nitko nije vidio. Govorka se daje pratila Leonarda tijekom njegova

izgnanstva u Francusku te da se skrasila na dvoru Francoisa I. kao

kraljiĉina dvorska dama te daje nastavila povremeno pozirati

majstoru. Ĉini se da ju je Toskanac pozvao k sebi i na samrti,

zamolivši je da mu posudi svoje lice i ruke kako bi dotjerao nedovršen

portret djeve svima poznate kao Gioconda. Doista, oni koji su ju je

vidjeli kaţu da su sliĉnosti izmeĊu Ivana s Cenacola i ţene na tom

malenome platnu više nego oĉite. Ja, naţalost, ne mogu o tome suditi.

Ako je Eleni bilo povjereno još tajni o Crkvi Ivana i Marije

Magdalene koju je Leonardo planirao uspostaviti, odnijela ih je sa

sobom u grob. Malo prije nego što sam odluĉio otići u Egipat provesti

ovdje svoje posljednje dane, Elena je umrla od groznice.

Crostuff.net

Preostaje mi, dakle, objasniti još samo zašto sam došao ovamo, u

Egipat, kako bih napisao ove retke i zašto nikad nisam odao

postojanje zajednice parfaitsa u Concorezzu, povezane s majstorom

Leonardom.

Kriv za to, još jedanput, bio je taj gorostas plavih oĉiju i bijela ruha.

Nisam ga više susreo nakon predstavljanja Cenacola. Štoviše, otkrivši

skriveno znaĉenje murala, vratio sam se u Rim i pokucao na vrata

Kuće istine u Betaniji, gdje sam se vratio svom poslu, a da nitko nije

postavio previše pitanja. Tako sam doznao da je Leonardo pobjegao iz

Milana iduće godine, ĉim su francuske postrojbe probile vojvodinu

obranu i zauzele grad. Našao je utoĉište u Mantovi, zatim u Veneciji,

te na kraju u Rimu, gdje je radio u sluţbi Cesarea Borgije, sina pape

Aleksandra VI. Bio je njegov architecto e ingegnere generale, dok su

mu druge sposobnosti ostale neiskorištene. Iako ta duţnost nije dugo

potrajala, bilo je to dovoljno da se upozna s duţnosnikom odgovornim

za Palazzo Sacro, Annijem de Viterbom.

Annija se taj susret veoma dojmio. Njegov tajnik Guglielmo Ponte

obavijestio je odmah Betaniju o njihovu susretu u proljeće 1502.

Razgovarali su o najvišoj zadaći umjetnosti, o njezinoj primjeni u

oĉuvanju sjećanja te njezinu svemoćnom utjecaju na ljude. Ali dvije

su se Leonardove reĉenice, prema Guglielmu, najviše dojmile oca

Annija.

»Sve što sam doznao o istinskoj Isusovoj poruci, nije ništa u

usporedbi s onime što tek treba biti otkriveno«, odgovorio je

ozbiljnim glasom na jedno Lasiĉino pitanje. »I jednako kao što sam ja

za svoju umjetnost pio s egipatskih izvora, te se upoznao s tajnama

njihove geometrije koje su preveli Ficino ili Pacioli, uvjeravam vas da

Crkva mora još mnogo piti iz EvanĊelja koja su i dalje zakopana na

obalama Nila.«

Giovanni Annio de Viterbo umro je pet dana poslije. Vjerojatno gaje

otrovao Cesare Borgia.

Mjesec dana poslije, zabrinut i strepeći da ću uskoro pretrpjeti

odmazdu onih koji su se bojali povratka Ivanove Crkve, zauvijek sam

napustio Betaniju u potrazi za tim izgubljenim EvanĊeljima.

Znam da su negdje blizu, ali još ih nisam pronašao. Priseţem za njima

tragati do posljednjeg dana svog ţivota.

Crostuff.net

Godine 1945., u podruĉju blizu egipatskog sela Nag Hammadija, u

Gornjem Nilu, iz zemlje je iskopano trinaest izgubljenih EvanĊelja

uvezanih u koţu. Bili su napisani na koptskom i sadrţavali su Isusova

uĉenja nepoznata zapadnom svijetu. Njihov pronalazak, daleko

vaţniji od onoga ĉuvenih Svitaka s Mrtvog mora u Kumranu,

dokazuje postojanje jedne vaţne struje unutar zajednice prakršćana

koji su vjerovali u dolazak Crkve utemeljene na izravnoj komunikaciji

s Bogom i duhovnim vrijednostima. Danas su poznati kao Gnostiĉka

evanĊelja i sigurno je da su njihovi prijepisi stigli u Europu krajem

srednjeg vijeka, izvršivši utjecaj na odreĊene intelektualne krugove.

Spilja Jabal el-Tarif u kojoj je umro otac Leyre u kolovozu 1526.

nalazila se samo trideset metara od udubine u kojoj su te knjige

pronaĊene.

TKO JE TKO U TAJNOJ VEČERI

Kako bismo olakšali ĉitanje, navodimo najzanimljivije likove koji se

pojavljuju u romanu. Oni iza ĉijeg se imena nalaze datumi roĊenja i

smrti stvarne su povijesne liĉnosti, ujedno i likovi Tajne večere.

Alberti, otac Leon Battista (1404.-1472.). Osim što je bio svećenik,

bio je i slikar, arhitekt, pjesnik, trgovac antikvitetima, filozof i

izumitelj. Ali takoĊer se istaknuo u umjetnosti šifriranja poruka, te je

konstruirao prvu kriptografsku napravu u povijesti: »disk za

šifriranje«, koji je olakšao kodiranje i odgonetanje tajnih poruka.

Aleksandar VI., papa (1431.-1503.). Podrijetlom Španjolac, bio je

jedna od najsloţenijih liĉnosti svoga doba. Kupio je uspon na papinski

tron i njegov mu je pokvaren i raskalašen naĉin ţivota pribavio mnoge

neprijatelje. Imao je petero djece. IznenaĊujuće, vjerovao je da je

potomak egipatskog boţanstva Ozirisa.

Amadeo Portugalski (1430.-1482.). Svjetovnog imena Joao Mendes

de Silva, taj franjevac roĊen u Ceuti (Španjolska) bio je brat svete

Beatriz de Silva i umro je pod sumnjom krivovjerja. Napisao je djelo

Apocalipsis Nova, traktat koji je nadahnuo Leonarda pri slikanju

Crostuff.net

poznate Majke Božje u špilji. U tom je tekstu pretkazivao i dolazak

anĊeoskog pape.

Arno, brat Guglielmo. Odgovoran za upravljanje kuhinjama samo-

stana Santa Maria delle Grazie, »zaraţen« katarskim krivovjerjem.

Bacon, brat Roger (1212.-1294.). Pripadnik franjevaĉkog reda,

izumitelj, teolog i filozof. Autor traktata De secretis artis et naturae

operibus, u kojem navodi dvanaest razliĉitih naĉina skrivanja poruke

u umjetniĉkom djelu. To je zapravo bilo prvo europsko djelo koje je

opisalo uporabu kriptografije. Bacona mnogi smatraju nekom vrstom

»Leonarda« trinaestog stoljeća.

Bandello, Matteo (1484.-1561.). Kad je Leonardo naslikao

Posljednju večeru, njemu je bilo tek dvanaest godina. Bio je nećak

priora Bandella i postao je najznaĉajniji novelist talijanske renesanse.

U svojim spisima spominje svoje djetinjstvo uz Leonarda.

Bandello, otac Vicenzo (1435.-1506.). Prior samostana Santa Maria

delle Grazie u Milanu od 1495. do 1501. Nakon svog boravka ondje

te smrti oca Gioacchina Torrianija bit će imenovan glavnim uĉiteljem

reda svetoga Dominika.

Benedetto, brat. Dominikanac u samostanu Santa Maria delle Grazie,

ispovjednik i tajnik priora Bandella. Sa 17 godina, tijekom napada na

njegov samostan u rodnom Castelnuovu, ostao je bez lijevog oka.

Nakon stoje njegov prvi samostan uništen, premješten je u Santa

Mariju delle Grazie.

Botticelli, Sandro (1444.-1510.). Bio je, poput Leonarda, uĉenik

Verrocchijev, ali i fra Filippa Lippija. Smatra se jednim od velikih

genija talijanske renesanse. Zahvaljujući Medicima, prouĉavao je

poganske teme i svoje spoznaje primijenio u djelima poput Proljeća

ili Rođenja Venere. Neko vrijeme koristio se svojim slikanjem kao

ĉarobnim oruĊem u korist svog mecene. Pod utjecajem heretiĉkog

redovnika Savonarole ostavio se slikanja.

Crivelli, Elena. Kći grofice Lucrezije Crivelli i nećakinja Carla

Crivellija, slavnog talijanskog slikara petnaestog stoljeća. Tajna

večera prikazuje je kao nasljednicu loze ţena upućenih u tajne Marije

Magdalene.

Crivelli, Lucrezia (1452.-1519.). Bila je model prema kojem je

Leonardo naslikao La Belle Ferronniere (danas u muzeju Louvre u

Crostuff.net

Parizu). Jedna od ljubavnica Ludovica Sforze, kojemu je rodila barem

izvanbraĉnu kćer.

Da Binasco, sestra Veronica (1445.-1497.). Augustinka iz milanskoga

samostana Santa Marta, poslije proglašena blaţenicom. Njezin je

ţivot bio ispunjen vizijama i ekstazama, a njezina pretkazanja izazi-

vala su u to doba senzacije. Ukorila je i samoga papu Aleksandra VI.

zbog razuzdana ţivota. Toĉno je predvidjela da će umrijeti u petak,

trinaestog sijeĉnja 1497.

Della Mirandola, Pico (1463.-1494.). Jedan od najgorljivijih

Platonovih sljedbenika tijekom renesanse. Njegov uĉitelj bio je

Marsilio Ficino, koji gaje nauĉio hebrejski i upoznao s kabalom. Iako

je papa zabranio ĉitanje njegovih djela, ipak mu je to 1493. oprostio.

D'Este, Beatrice (1475.-1497.). Vojvotkinja od Milana, kći vojvode

od Ferrare i supruga Ludovica Sforze Milanskoga. Njezina je ţivotna

opsesija bila pretvoriti Milano u novu Atenu koja bi ĉovjeĉanstvo vra-

tila u »zlatno doba« o kojem govore antiĉki filozofi. Ţivjela je u izo-

bilju sve do smrti pri porodu u sijeĉnju 1497. Utjelovljenje talijanskog

ideala renesansne vladarke.

Jacaranda Oliverio. Trgovac antikvitetima podrijetlom iz Valencije

(Španjolska), poput pape Aleksandra VI. Jedan od prvih antikvara

koji

je opskrbio papinske palaĉe, kao i obitelj Sforza, antiknim

umjetniĉkim predmetima. Struĉnjak za antiĉke tekstove, takoĊer otac

jedne kćeri, Marije.

Leonardo da Vinci (1452.-1519.). Utjelovljenje idealnog renesansnog

ĉovjeka. Slikar, kipar, znanstvenik, inţenjer, kuhar i glazbenik,

ostavio je iza sebe više od 13 000 stranica bilješki, nevelik broj slikar-

skih djela te zagonetan dovršen mural poznat kao Posljednja večera.

Njegovi suvremenici smatrali su ga lošim kršćaninom, a papa ga

nikad nije pozvao da ukrasi neku od vatikanskih prostorija. Ipak, sve

do izdavanja Tajne večere, nije se dobro znalo u stoje Leonardo doista

vjerovao.

Leyre, otac Agostino. Rimski inkvizitor i istaknuti ĉlan Ureda za

dešifriranje Papinske Drţave. Struĉnjak za kriptografiju i teologiju.

Pripovijeda dogaĊaje u Tajnoj večeri već kao starac, iz utoĉišta u

Egiptu, zemlji u koju je pobjegao nakon svojih otkrića u Milanu

tijekom misije špijuniranja Leonarda da Vincija zime 1497.

Crostuff.net

Luini Bernardino (1470.-1532.). Istaknuti uĉenik Leonarda da

Vincija ĉija se djela ĉuvaju u mnogim vaţnim europskim muzejima.

Prema šturoj biografiji, ĉini se da nikad nije napuštao talijansku

Lombardiju.

Pinturicchio (1454.-1513.). Pravog imena Bernardino di Betto,

intelektualno se oblikovao na akademiji Marisilija Ficina. Godine

1493. pozvan je u Rim kako bi ukrasio vatikanski Appartamento

Borgia, odredbom pape Aleksandra VI. Prema nalogu Giovannija

Annija de Viterba, Pinturicchio je oţivio mit o egipatskim boţanstvi-

ma Ozirisu, Izidi i Apisu, prvi put prikazujući svete bikove, piramide i

poganska boţanstva u srcu papinskih odaja.

Platon (428.-348. pr. Kr.). Taj otac zapadne filozofije leţao je gotovo

u zaboravu sve do petnaestog stoljeća, kada je njegova djela preveo

Marsilio Ficino te su prvi put tiskana u Italiji 1483. Kako bi prenio

svoje znanje Platon je utemeljio Akademiju, instituciju koju će Ficino

pokušati oponašati devetnaest stoljeća poslije uz pomoć obitelji

Medici.

Ponte, Fabio. Osobni tajnik Giovannija Annija de Viterba i nećak

uĉitelja reda dominikanaca Gioacchina Torrianija.

Savonarola, Girolamo (1452.-1498.). Dominikanac roĊen u Ferrari,

jedan od najvećih polemiĉara svog vremena. Propovijedao je protiv

papina bogatstva te je ĉak uspio uvjeriti umjetnike poput Botticellija

da spale svoje slike s poganskim motivima. Savonarolini utjecajni

neprijatelji ishodili su njegovo vješanje i spaljivanje kao krivovjerca.

Sforza, Ludovico (1452.-1508.), zbog tamne puti poznat i kao

Ludovico II Moro (Maur). Milanski vojvoda, mecena Leonarda da

Vincija, odgovoran za projekt Posljednje večere u samostanu Santa

Maria delle Grazie. Naruĉio je tu sliku u sklopu svog plana da

samostan pretvori u obiteljski mauzolej.

Sforza, brat Mauro. RoĊak milanskoga vojvode, ušao u samostan

Santa Maria delle Grazie nakon smrti svog strica Giana Galeazza

Sforze 1494. Radio je kao grobar.

Torriani, Učitelj reda Gioacchino (1417.-1500.). Predvodnik reda

svetog Dominika. Bio je izrazito obrazovan ĉovjek i jedan od prvih

renesansnih humanista. Govorio je pet jezika.

Crostuff.net

Toscanelli, Paolo (1398.-1482.). Talijanski znanstvenik, kartograf i

geograf koji je nadahnuo Kolumbova putovanja u Ameriku. Njegova

prouĉavanja produbila su tadašnja znanja o astronomiji. Tvorac

sunĉanog sata u firentinskoj katedrali, opisanog u romanu.

Trivulzio, otac Alessandro. Podrijetlom iz Riccija, bio je knjiţniĉar u

Santa Mariji delle Grazie. Ljubitelj starih rukopisa, skupio vrijednu

zbirku za svoj samostan.

De'Medici Cosimo (1389.-1464.), poznat i kao Cosimo Stariji. Vladar

Firence i poznati trgovac, bio je veliki zaštitnik uĉenjaka i umjetnika

tog vremena. Nakon Koncila u Firenci 1431., koji je htio dovesti do

ujedinjenja kršćana Istoka i Zapada, osnovao je platoniĉku akademiju

koju će uskoro povjeriti tada vrlo mladomu Marsiliju Ficinu.

De'Medici, Lorenzo (1449.-1492.), poznat i kao Lorenzo il Magnifico

(Veliĉanstveni). Unuk Cosima Starijeg, bio je kao i on strastveni

zaštitnik umjetnosti. Zadrţao je Marsilija Ficina na ĉelu Akademije i

bio Michelangelov mecena. Njegova su opsesija bili drevni spisi,

kameni napisi te numizmatika.

De Viterbo, Giovanni Annio (1432.-1501.). Dominikanac, profesor

teologije i struĉnjak za orijentalne jezike. Papa Aleksandar VI.

imenovao gaje teologom Papinskog doma. Umro je vjerojatno otro-

van. Autor nekoliko knjiga, bio je prvi »arheolog« povijesti, iako je

takoĊer jedan od velikih krivotvoritelja svog vremena. Krivotvorio je

egipatske predmete na koje je dodavao laţne natpise kako bi opravdao

svoje teorije. Danas je gotovo zaboravljen.

De Voragine, otac Jacobus (1230.-1298.). Pisac i dominikanac, bio je

provincijal Lombardije i nadbiskup Genove. Njegova knjiga Zlatna

legenda (Legendi di Sancti Vulgati Storiado) opisuje ţivote svetaca i

apostola. Njezin je tekst utjecao na slikare svih razdoblja, koji su se

sluţili veoma detaljnim opisima pri slikanju velikih kreposnika

kršćanstva.

D'Oggiono, Marco (1470.-1549.). Postao je jedan od najdraţih

uĉenika Leonarda da Vincija, istiĉe se njegovo umijeće slikanja

freski. Nakon što je prisustvovao dovršetku Posljednje večere u Santa

Mariji delle Grazie, bio je jedan od umjetnika koji su je najviše

kopirali.

Crostuff.net

Ficino, Marsilio (1433.-1499.). Istaknuti intelektualac, lijeĉnik,

glazbenik i propovjednik svog vremena. Prvi je na latinski preveo

Platonova djela i traktate o magiji Egipćana poznate kao Hermeticum

corpus. Utemeljio je akademiju u Firenci u kojoj se »rodila«

renesansa.

Forzetta, Mario. Slikarev nauĉnik, roĊen, kao i Beatrice d'Este, u

Ferrari. Navršivši sedamnaest godina putuje u Milano raditi u bottegi

Leonarda da Vincija. Ipak, uskoro poĉinje trgovati starim rukopisima

u sluţbi Oliverija Jacarande. U rodnoj Ferrari prvi je put stupio u

kontakt s katarskim krivovjerjem.

Giberto, brat. Sakristan Santa Maria delle Grazie. RoĊen na granici s

Germanskim carstvom. Zbog svoje riĊe kose postao je predmetom

nemalog broja pošalica unutar zajednice.

KRAJ

30.04.2010.