BioHeatLocalcjelina: Marijagoričko pobrđe i Žumberak na zapadu, nisko Turopolje i Pokuplje na jugu te nizinski krajevi na istoku. Površina Zagrebačke županije iznosi 3.078 km2,

BioHeatLocal

ANALIZA POTENCIJALA DRVNE BIOMASE IZ ŠUMA I BRZORASTUĆIH NASADA NA PODRUČJU KRAPINSKO – ZAGORSKE, ZAGREBAČKE I KARLOVAČKE

ŽUPANIJE

Mr.sc. Velimir Šegon, Saša Bardak dipl.ing., Tomislav Starčić dipl. ing

Zagreb, svibanj 2014.

županija

županija

županija

Analize potencijala drvne biomase iz šuma i brzorastućih nasada za izabrane regije u Hrvatskoj

2

Operativni program: IPA Slovenija-Hrvaška 2007-2013

Projekt: Lesna biomasa za regionalni razvoj / Drvna biomasa za regionalni razvoj Akronim: BioHeatLocal

Analiza potencijala drvne biomase iz šuma i brzorastućih nasada na području krapinsko – zagorske, zagrebačke i karlovačke županije

Avtorji: Mr.sc. Velimir Šegon, Saša Bardak, dipl.ing.

IZDAVAČ: Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske Andrije Žaje 10 10 000 Zagreb http://www.regea.org

Zagreb, svibanj 2014.

http://www.regea.org/

http://www.regea.org/


3

Sadržaj

1 Uvod ................................................................................................................................................ 4

1.1 Obuhvat i ciljevi analize ........................................................................................................... 4

1.2 Metodologija ........................................................................................................................... 4

2 Opis područja/lokacija na kojima se baziraju proizvodni lanci......................................................... 6

2.1 Općenito .................................................................................................................................. 6

2.1.1 Krapinsko-zagorska županija ............................................................................................ 6

2.1.2 Zagrebačka županija ........................................................................................................ 6

2.1.3 Karlovačka županija ......................................................................................................... 7

2.2 Površina šuma .......................................................................................................................... 7

2.2.1 Krapinsko-zagorska županija ............................................................................................ 7

2.2.2 Zagrebačka županija ........................................................................................................ 9

2.3 Godišnji etat ........................................................................................................................... 11

2.4 Brzorastući nasadi .................................................................................................................. 11

2.4.1 Krapinsko-zagorska županija .......................................................................................... 11

2.4.2 Zagrebačka županija ...................................................................................................... 12

2.4.3 Karlovačka županija ....................................................................................................... 13

2.4.4 Brzorastući nasadi – ukupno ............................................................................................... 13

3 Potencijal biomase ......................................................................................................................... 14

3.1 Teoretski potencijal ............................................................................................................... 14




3.2 Tehnički potencijal ................................................................................................................. 15




4 Zaključci ......................................................................................................................................... 19

PRILOG 1 – Karakteristike Krapinsko-zagorske županije ........................................................................ 21

PRILOG 2 – Karakteristike Zagrebačke županije ..................................................................................... 27

PRILOG 3 – Karakteristike Karlovačke županije ...................................................................................... 30


4

1 Uvod

Drvo lošije kvalitete iz šuma i biomasa iz brzorastućih nasada predstavlja jedan od najvažnijih obnovljivih i ekološki prihvatljivih izvora energije. Prilike koje se ukazuju u budućnosti povezane su prije svega s povezivanjem aktera duž proizvodnih lanaca – dakle dobivanja drva u šumama do izrade i prodaje drvnih goriva u centrima biomase te prodaje topline u okviru ugovaranja energetske učinkovitosti. Važnu ulogu tu ima javni sektor te ogrijevanje zgrada u vlasništvu lokalnih zajednica jer u razdoblju krize trošak grijanja predstavlja velik problem u istima. Iskorištavanje šumske biomase i biomase iz brzorastućih nasada u skladu je sa strateškim europskim dokumentima i direktivama s područja energetike, a istodobno s nacionalnim energetskim strategijama i zakonodavstvom Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Naime, povećano iskorištavanje biomase pozitivno se odražava na području zaštite okoliša (lokalnog i globalnog), a isto tako povećava i energetsku sigurnost, neovisnost i samodostatnost lokalnog stanovništva. Obveze Republike Hrvatske o povećanju obnovljivih izvora energije do 2020. godine nameću potrebu za povećanim korištenjem biomase. Tržište šumskom biomasom u Hrvatskoj, u usporedbi s tržištem fosilnih goriva, ne može se smatrati uređenim niti razvijenim. Detaljna analiza potencijala drvne biomase iz šuma i brzorastućih nasada upotrijebit će se u svrhu izrada studija izvedivosti za logističke centre i energetsko ugovaranje u izabranim lokalnim jedinicama. Također, razvoj tržišta šumskom biomasom direktno će uvjetovati izgradnju područnih grijanja i kogeneracijskih postrojenja na biomasu, čime bi trebala prosperirati cijela regija.

1.1 Obuhvat i ciljevi analize

Ova studija je napravljena u okviru projekta IPA BioHeatLocal, gdje je u sklopu aktivnosti 2.1. u RP2 predviđeno, izbor lokalnih jedinica i analiza potencijala drvne biomase. Izbor lokalnih jedinica odnosi se na tri županije, Krapinsko-zagorsku županiju, Zagrebačku županiju i Karlovačku županiju te gradove i općine obuhvaćene tim županijama. Potencijal drvne biomase proučavamo kao potencijal biomase iz šuma na obuhvaćenim područjima sa teoretskim potencijalom brzorastućih nasada. Rezultate analize koristit će u sklopu aktivnosti 2.2. iz radnog paketa 2 u svrhu analize postojećih proizvodnih lanaca i troškova proizvodnje drvne biomase. U sklopu aktivnosti 2.3. iz radnog paketa 2 podatci analize koristit će za izradu analize slabih članova i prijedloga za optimizaciju proizvodnih lanaca.

1.2 Metodologija

Metodologija korištena u svrhu analize potencijala drvne biomase iz šuma i brzorastućih nasada na području triju županija bazirana je na metodologijama razvijenim u prijašnjim projektima u kojima je REGEA sudjelovala, i to sljedećim:

1. FAO TCP/CRO/3101 Project: Development of a Sustainable Charcoal Industry, Development of Woodfuel Integrated Supply/Demand Overview Mapping – WIDSOM for Croatia (Šegon et al, 2009)

2. FP7 Biomass Energy Europe, Ilustration case for Croatia (Kajba et al, 2010)

WISDOM je prostorno eksplicitna metoda kojom se nastoji poduprijeti strateškom planiranju i osmišljavanju politike drvne energije kroz integraciju i analizu postojeće ponude i potražnje drvne biomase te vezanim pokazateljima i informacijama. Kao sredstvo planiranja , najveća vrijednost WISDOM-a je u njegovom prostornom karakteru.

BEE Methods Handbook ima u cilju unaprijediti točnost i usporedivost budućih procjena izvora biomase za energiju, reduciranjem heterogenosti pojmova i definicija, povećanjem usklađenosti podataka i


5

proračuna i razmjenom znanja o metodama i pristupima. Svrha mu je promovirati ujednačavanje u razvoju procjene izvora biomase. Metode su dostupne za 4 kategorije tipova biomase:

1. šumska biomasa, 2. energetski nasadi, 3. poljoprivredni ostaci, 4. organski otpad.

Navedeni tipovi biomase nadalje identificiraju različitih metoda za procjenu potencijala, a one su: statistička metoda, prostorno eksplicitna metoda, metoda trošak/ponuda, energetsko-ekonomska metoda, metode modela energetskog sustava i integrirane procjene.

Osnovni izvori podataka sadržani su u pedološkoj karti Hrvatske, podacima CORINE 2012 projekta i WISDOM Croatia, koji su sa podacima dobivenim od Hrvatskih šuma d.o.o. predstavljali osnovu za procjenu prikladnosti kategorije zemljišta za bilo koju vrstu primjene te analizu potencijala. Kako bi se dobio tehnički potencijal površina pogodnih za brzorastuće nasade, područje je dodatno reducirano, uzevši u obzir neadekvatnost trenutne mehanizacije potrebne za sječu. Neadekvatna područja podrazumijevaju ona područja blizu aluvijalnih riječnih obala i nanosa, područja pored nabujalih rijeka, močvarnih područja i područja strmih nagiba.


6

2 Opis područja/lokacija na kojima se baziraju proizvodni lanci

2.1 Općenito

2.1.1 Krapinsko-zagorska županija

Krapinsko-zagorska županija smještena je u Središnjoj Hrvatskoj, između Maceljskog gorja, Ivanščice, Varaždinskotopličkog gorja, Kalničkog gorja, Medvednice, rijeke Save i rijeke Sutle. Graniči sa Republikom Slovenijom i Varaždinskom županijom na sjeveru, na zapadu sa Republikom Slovenijom, na jugu s gradom Zagrebom i Zagrebačkom županijom, na istoku sa Zagrebačkom i Varaždinskom županijom. Ovako omeđen prostor ima površinu od oko 1 880 km2 i na njemu živi 132 892 stanovnika (prema popisu iz 2011. godine). Površinom Krapinsko-zagorska županija jedna je od manjih županija. Prostire se na 1 224,22 km2, ali ima veliko demografsko značenje, jer je gustoćom naseljenosti od 108,57 stan/km2 iznad republičkog prosjeka koji iznosi 84 stan/km2.

Prema zakonu o područjima županija, gradova, i općina u Republici Hrvatskoj, Krapinsko-zagorska županija obuhvaća 7 gradova: Donja Stubica (5 680), Klanjec (2 915), Krapina (12 480), Pregrada (6 594), Oroslavje (6 138), Zabok (8 994), Zlatar (6 096) te 25 općina: Bedekovćina (8 041), Budinšćina (2 503), Desinić (2 933), Đurmanec (4 235), Gornja Stubica (5 284), Hrašćina (1 617), Hum na Sutli (5 060), Jesenje (1 560), Konjšćina (3 790), Kraljevec na Sutli (1 727), Krapinske Toplice (5 367), Kumrovec (1 588), Lobor (3 188), Mače (2 534), Marija Bistrica (5 976), Mihovljan (1 938), Novi Golubovec (996), Petrovsko (2 656), Radoboj (3 387), Stubičke Toplice (2 805), Sveti križ Začretje (6 165), Tuhelj (2 014), Veliko Trgovišće (4 995), Zagorska Sela (996), Zlatar Bistrica (2 600).

Krapinsko-zagorska županija ima veliko prometno značenje, a to joj daje međunarodna trasa autoceste koja prolazi duž cijele županije i predstavlja sastavni dio sjeverozapadnog ulaza/izlaza Republike Hrvatske prema Europi. Krapinsko-zagorska županija smještena je gotovo čitavim prostorom na slivu rijeke Krapine i rijeke Sutle. Na području županije vlada kontinentalno – humidni tip klime koji karakteriziraju umjereno topla ljeta i dosta kišovite i hladne zime.

Osnovno obilježje županije je mnogobrojnost i raznovrsnost kulturnih dobara te njihova koncentracija u pojedinim zonama. Statusom zaštite kulturne baštine obuhvaćeno je 6 naselja, a evidentirano ih je 86. Područje Krapinsko-zagorske županije karakteriziraju i mnoga termalna izvorišta te medicinsko – rekreacijski centri na termalnim izvorištima. Šumsko zemljište predstavljaju šume manjih površina, potisnute krčenjem i pretvaranjem u poljoprivredno zemljište, a jači šumski kompleksi nalaze se na Ivančici, Maceljskom Gorju i Medvednici.

2.1.2 Zagrebačka županija

Zagrebačka županija se nalazi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Obrubljuje grad Zagreb sa zapadne, južne i istočne strane pa se često naziva „zagrebačkim prstenom“. Sastoji se od nekoliko zemljopisno različitih cjelina: Marijagoričko pobrđe i Žumberak na zapadu, nisko Turopolje i Pokuplje na jugu te nizinski krajevi na istoku. Površina Zagrebačke županije iznosi 3.078 km2, a u njoj živi ukupno 317 606 stanovnika. Obuhvaća 9 gradova: Dugo Selo (17 466), Ivanić Grad (14 548), Jastrebarsko (15 866), Samobor (37 633), Sveta Nedjelja (18 059), Sveti Ivan Zelina (15 959), Velika Gorica (63 517), Vrbovec (14 797), Zaprešić (25 223) te 25 općina: Bedenica (1 432), Bistra (6 632), Brckovljani (6 837), Brdovec (11 134), Dubrava (5 245), Dubravica (1 437), Farkaševac (1 937), Gradec (3 681), Jakovlje (3 930), Klinča Sela (5 231), Kloštar Ivanić (6 091), Krašić (2 640), Kravarsko (1 987), Križ (6 963), Luka (1 351), Marija Gorica (2 233), Orle (1 975), Pisarovina (3 689), Pokupsko (2 224), Preseka (1 448), Pušća (2 700), Rakovec (1 252), Rugvica (7 871), Stupnik (3 735), Žumberak (883).


7

Od važnijih gradskih središta ističu se Velika Gorica, Samobor, Zaprešić i Dugo Selo. Na zapadu prevladavaju brežuljkasti i gorski krajevi, a na jugu i istoku nizine. Najviši su dijelovi Žumberačka gora i Samoborsko gorje na jugozapadu i rubni dijelovi Medvednice na sjeveru. Na jugu niske Vukomeričke gorice razdvajaju nisko Turopolje od donjeg Pokuplja. Najveće ravnice pružaju se na istoku u porječju rijeke Lonje. Tla su srednje kakvoće. Uz rijeke i u vlažnijim nizinama prevladavaju aluvijalna i močvarna glejna tla, na ocjeditim ravničarskim dijelovima pseudoglejna tla, a u brdskim predjelima smeđa kisela i lesivirana tla. Sava je najveća rijeka, a njezinu porječju pripadaju sve ostale rijeke (Kupa, Lonja, Krapina, Sutla, Odra i dr.). U Jastrebarskom kraju i Pokuplju ima nekoliko ribnjaka. Crna Mlaka dijelom je pretvorena u ribnjak, a dijelom je očuvana kao močvara i ptičji rezervat. U županiji ima nekoliko jezera koja su nastala vađenjem šljunka (pokraj Velike Gorice i Zaprešića).

U Zagrebačkoj županiji je klima umjereno kontinentalna s toplim ljetima i umjereno hladnim zimama te povremeno sa snježnim padalinama. Najviše padalina ima u kasno proljeće, rano ljeto i jesen, a najmanje zimi i u rano proljeće. Nema izrazito sušnih niti vlažnih razdoblja, a godišnja količina padalina smanjuje se od zapada prema istoku. Specifičan geografski položaj, uz samu granicu sa Slovenijom te u neposrednoj blizini Zagreba, ovu regiju čini važnim raskrižjem europskih prometnih putova i značajnim tranzitnim područjem.

2.1.3 Karlovačka županija

Karlovačka županija nalazi se u središnjoj Hrvatskoj i pokriva površinu od 3.622 km2 te se ubraja u red većih županija od oko 20 koliko ih ima u Republici Hrvatskoj. Zahvaljujući svom tranzitnom, prometnom i geostrateškom položaju jedna je od najvažnijih županija, a tu je i sjecište i čvorište najvažnijih prometnica koje povezuju Europu s Jadranskom obalom. Karlovačka županija graniči s dvije susjedne države: Republikom Slovenijom i Republikom Bosnom i Hercegovinom, a u doticaju je i sa četiri županije: Zagrebačkom, Sisačko-moslavačkom, Primorsko-goranskom i Ličko senjskom županijom. U Karlovačkoj županiji živi 128 899 stanovnika (prema popisu iz 2011. godine). Obuhvaća 5 gradova: Duga Resa (11 180 stanovnika), Karlovac (55 705), Ogulin (13 915), Ozalj (6 817) i Slunj (5 076) te 17 općina: Barilović (2 990), Bosiljevo (1 284), Cetingrad (2 027), Draganić (2 741), Generalski Stol (2 642), Josipdol (3 773), Kamanje (891), Krnjak (1 985), Lasinja (1 624), Neretić (2 862), Plaški (2 090), Rakovica (2 387), Ribnik (475), Saborsko (632), Tounj (1 150), Vojnić (4 764) i Žakanje (1 889).

Administrativno, političko, gospodarsko, kulturno i športsko središte županije je Grad Karlovac. Područje Karlovačke županije je slabije naseljeno od prosjeka Republike Hrvatska a prirodni prirast stanovništvo je negativan. Na prostoru Karlovačke županije dotiču se različitosti prirodnih osobitosti alpskog, panonskog i kraškog ozemlja. Ljepte karlovačkih rijeka Kupe, Korane, Mrežnice i Dobre, šumovitost gorja Velike i Male Kapele, zelenilo kordunskog krša, tranzitni položaj i bogata povijesna baština trajne su vrijednosti na kojima počiva gospodarsko privređivanje i kvaliteta življenja njena stanovništva. Područje karlovačke županije od starih je povijesnih vremena najvažnije tranzitno područje Hrvatske.

2.2 Površina šuma


Na brežuljcima i u aluvijalnim ravnima prevladava antropogena vegetacija uvjetovana agrarnim korištenjem, a inače je primarni biljni pokrov ovdje šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba, hrasta bjeloduba i lipe, pitomog kestena, crne johe, hrasta lužnjaka i drugih vrsta, ovisno o vlažnosti, vrsti tla i temperaturi zraka, koja je uvjetovana nadmorskom visinom i ekspozicijom (na prisojnim stranama temperatura zraka i tla znatno je viša nego na istoj nadmorskoj visini na osojnim stranama). Šumsko zemljište predstavljaju šume manjih površina, potisnute krčenjem i pretvaranjem u poljoprivredno zemljište, a jači šumski kompleksi nalaze se na Ivančici, Maceljskom Gorju i Medvednici. Na slici 2.1. prikazane su površina i rasprostranjenost šuma u Krapinsko-zagorskoj županiji, a na kojoj se vidi da je


8

najgušći dio na rubnom/sjevernom dijelu županije koji graniči s Varaždinskom županijom, odnosno rubnom/južnom i jugoistočnom dijelu koji graniči sa gradom Zagrebom i Zagrebačkom županijom. Iz slike je također vidljiv rascjepkani karakter šuma na najvećoj površini županije. Prema podacima “Hrvatskih šuma” na području Krapinsko-zagorske županije ima 44 412,94 ha šumskih površina od čega je 9 240 ha državnih šuma dok je 35 172,12 ha privatnih šuma. U rascjepkanom šumskom kompleksu dominantnu ulogu imaju općekorisne funkcije šuma koje mogu biti i do 30 puta veće i značajnije od njihove sirovinske vrijednosti (drvne mase).

Slika 2.1 Pokrivenost šumama u Krapinsko zagorskoj županiji

Izvor:Strategija održivog korištenja energije Krapinsko-zagorske županije, Krapina 2009.


9

Tablica 2.1 Površina šuma i šumskog zemljišta, godišnji tečajni prirast i etat za Krapinsko-zagorsku županiju

Jedinica Vrijednost Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta

Udio privatnih šuma

Udio državnih šuma kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o.

ha 44 412

% 79,2

% 20,8

Površina privatnih gospodarskih šuma ha 35 172 Površina državnih gospodarskih šuma kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o.

ha 9 240

Ukupna drvna zaliha gospodarskih šuma, za stabla iznad 10 cm promjera na visini od 1,30 m

m3 9 975 266

Godišnji tečajni prirast drvne zalihe gospodarskih šuma, za stabla iznad 10 cm promjera na visini od 1,30 m

m3 273 206

Prosječni godišnji etat (planirana drvna zaliha za sječu predviđena Šumskogospodarskom osnovom područja) za sve drvne sortimente

m3 126 686

Izvor: Hrvatske šume, 2014, izravno priopćenje; Šumarska savjetodavna služba, Izravno priopćenje


U Zagrebačkoj županiji najviše očuvanih šuma ima u gorskim krajevima te niskim i slabo naseljenim naplavljenim dijelovima Pokuplja. U vlažnim nizinama prevladava hrast lužnjak, na ocjeditim dijelovima i prigorjima hrast kitnjak, a u brdskim krajevima bukva, mjestimično s jelom. Prema podacima Hrvatskih šuma na području Zagrebačke županije ima 109 913,36,29 ha šumskih površina od čega je 61 570,2 ha državnih šuma, dok je 48 343,16 ha privatnih šuma. Na slici 2.2 vidi se da su najgušći djelovi šuma na zapadnom i južnom rubnom djelu županije koji graniče sa Slovenijom odnosno Karlovačkom županijom na jugu.

Slika 2.2 Šumske površine Zagrebačke županije Izvor: Regionalizacija poljoprivredne proizvodnje u Zagrebačkoj županiji, Agronomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu,2004.


10

Tablica 2.2 Površina šuma i šumskog zemljišta, godišnji tečajni prirast i etat za Zagrebačku županiju




ha 109 913

% 44

% 56


ha 61 570


m3 24 998 758


m3 675 373


m3 389 439

Izvor: Hrvatske šume, 2014, izravno priopčenje; Šumarska savjetodavna služba, Izravno priopčenje

2.2.3. Karlovačka županija

Karlovačku županiju karakterizira iznadprosječna pošumljenost. Šume i šumska zemljišta prostiru se na 195 801 ha (tablica 2.3.), (187 329 ha prema CORINE). Na području županije šumarstvo predstavlja ne samo značajni gospodarski i ekološki resurs već i značajan izvor egzistencije lokalnog stanovništva. Gospodarenje šumama otežano je u predjelima s mnogo miniranih površina. Prema podacima dobivenim iz Hrvatskih šuma na području Karlovačke županije ima 172 225,31 ha šumskih površina od čega je 54 221,56 ha privatnih šuma dok je 118 003,75 ha državnih šuma. Na slici 2.3. prikazana je rasprostranjenost šuma po području Karlovačke županije gdje se vidi kako su najgušće šume u srednjem južnom i jugozapadnom djelu.

1 Slika 2.3 Šumske površine Karlovačke županije


11

Izvor: Prostorni plan županije, Zavod za prostorno uređenje

Tablica 2.3 Površina šuma i šumskog zemljišta, godišnji tečajni prirast i etat za Karlovačku županiju




ha 172 225

% 31,48

% 68,52


ha 118 003


m3 35 502 316


m3 814 273


m3 664 403

Izvor: Hrvatske šume, 2014, izravno priopčenje; Šumarska savjetodavna služba, Izravno priopčenje

2.2.4. Udio privatnih i državnih šuma

Ukupna površina šuma za tri navedene županije je 326 551,61 ha, odnosno3265,51 km2. Udio privatnih šuma u Krapinsko-zagorskoj županiji je 35 172,12 ha, odnosno 79,2 % ukupne površine šuma, dok je udio državnih šuma 9 240 ha, odnosno 20,8 % ukupne površine šuma. Specifičnost za Krapinsko- zagorsku županiju karakterizira znatno veći udio privatnih šuma u odnosu na državne. U Zagrebačkoj županiji udio državnih šuma je 61 570,2 ha, odnosno 56 % ukupne površine šuma, dok je udio privatnih šuma 48 343,16 ha, odnosno 44 % ukupne površine šuma. Područje Karlovačke županije pokriva 118 003,75 ha državnih šuma, što čini 68,52 % ukupne površine šuma, a privatnim šumama obuhvaćeno je 54 221,56 ha, odnosno 31,48 % ukupne površine šuma. Udio privatnih šuma za sve tri navedene županije je 137 736,84 ha odnosno 42,17 %, dok je udio državnih šuma 188 814,77 ha, odnosno 57,83 % ukupne površine šuma.

2.3 Godišnji etat

Ukupna godišnja količina drvne zalihe predviđena za sječu na području Krapinsko-zagorske županije iznosi 126 6 8 6 m3,na području Zagrebačke županije iznosi 389 403 m3, a na području Karlovačke županije iznosi 664 403 m3, što ukupno iznosi 1 180 492 m3.

2.4 Brzorastući nasadi


Za procjenu teoretskog i tehničkog potencijala uzgoja brzorastućih vrsta šumskog drveća korišteno je 10 % od ukupne površine kategorije pretežno poljodjeljska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije, koja je prikazana u tablici 2.5., 10 % površina pretežno poljodjeljskog zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije prikladnog za brzorastuće nasade čini ukupno 1 049 ha površine i ukupne proizvodnje 12 588 t suhe tvari godišnje, odnosno 0,226 PJ.


12

Tablica 2.4 Površina zemljišta po kategorijama kulture za Krapinsko-zagorsku županiju

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

Kategorija Površina

(ha)

Bjelogorična šuma 5195,52

Crnogorična šuma 13,69

Mješovita šuma 487,04

Kompleks kultiviranih parcela 37541,3

Pašnjaci 15771,96

Pretežno poljodjelska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije

10490,29

Prijelazno područje šume - zaraštanje, grmičasta šuma 4782,33

Vinogradi 279,52

Izvor: CORINE land cover Database for Croatia


Za procjenu teoretskog i tehničkog potencijala uzgoja brzorastućih vrsta šumskog drveća korišteno je 10 % od ukupne površine kategorije Pretežno poljodjeljska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije, koja je prikazana u tablici. 10 % površina Pretežno poljodjeljskog zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije prikladnog za brzorastuće nasade čini ukupno 2 568 ha površine i ukupne proizvodnje 30 816 t suhe tvari godišnje, odnosno 0,554 PJ.

Tablica 2.5 Površina zemljišta po kategorijama kulture za Zagrebačku županiju

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA


(ha)


Crnogorična šuma 20



Pašnjaci 18838,36


25680,76


Vinogradi 357,19



13


Za procjenu teoretskog i tehničkog potencijala uzgoja brzorastućih vrsta šumskog drveća korišteno je 10 % od ukupne površine kategorije Pretežno poljodjeljska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije, koja je prikazana u tablici. 10 % površina Pretežno poljodjeljskog zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije prikladnog za brzorastuće nasade čini ukupno 3 743ha površine i ukupne proizvodnje 44 916 t suhe tvari godišnje, odnosno 0,808 PJ. Tablica 2.6 Površina zemljišta po kategorijama kulture za Zagrebačku županiju

KARLOVAČKA ŽUPANIJA


(ha)





Pašnjaci 13352,69


37436,6


Vinogradi 32,16


2.4.4 Brzorastući nasadi – ukupno

Za procjenu teoretskog i tehničkog potencijala uzgoja brzorastućih vrsta šumskog drveća korišteno je 10 % od ukupne površine kategorije Pretežno poljodjeljska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije, koja je prikazana u tablici. 10 % površina Pretežno poljodjeljskog zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije prikladnog za brzorastuće nasade čini ukupno 73 607,65 ha površine i ukupne proizvodnje 88 320 t suhe tvari godišnje, odnosno 1,588 PJ.

Tablica 2.7 Površina zemljišta po kategorijama kulture ukupno za tri analizirane županije

UKUPNO ZA TRI ŽUPANIJE (KR,ZG,KA)


(ha)





Pašnjaci 47963,01


73607,65


Vinogradi 668,87



14

3 Potencijal biomase

3.1 Teoretski potencijal

Redovitim gospodarenjem šumama pridobivaju se drvni sortimenti koje dijelimo na trupce, prostorno drvo (ogrjev i drvo za kemijsku preradu) te dio koji se tretira kao otpad, a koji je pogodan za iskorištavanje u energetske svrhe. Teoretski potencijal je ukupni raspoloživi potencijal drvne biomase na određenom području koji se izračunava kao umnožak ukupne drvne biomase (kg) i ogrjevne vrijednosti biomase. Ovisno o vrsti šumskog sortimenta, nasipnoj težini i postotku udjela vlage u drvu varira goriva vrijednost biomase, što je i prikazano u tablici 3.1..

Tablica 3.1 Prosječne gorive vrijednosti šumskih sortimenata u ovisnosti o udjelu vlage

Šumski sortiment Nasipna težina (t/m3) Goriva vrijednost u MJ/m3 pri 40% vlage

Goriva vrijednost u MJ/m3 pri 10% vlage

Trupci 0,64 6 592 8 037

Ogrjevno drvo 0,64 7 380 9 000

Otpad (granjevina) 0,35 4 375 5 075 Izvor: Domac, J. et al, 1998. BIOEN- Program korištenja energije biomase i otpada, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb


Ukupni raspoloživi potencijal šumske biomase na području Krapinsko-zagorske županije iznosi ukupno 0,793 PJ pri 10% vlage i 0,654 PJ pri 40% vlage za 126 686 m3 , gdje je uzeto u obzir vrsta šumskog sortimenta, nasipna težina i postotak udjela vlage u drvu, kao što je prikazano u tablici 3.2.

Tablica 3.2 Teoretski energetski potencijal iskoristive biomase iz gospodarenja šumama u Krapinsko- zagorskoj županiji

Šumski sortiment Raspoloživo

biomase (m3/god)

Energetski potencijal pri 40%

vlage (PJ)


vlage (PJ)

Trupci 82 346 0,542 0,661

Ogrjevno drvo 25 337 0,186 0,228

Otpad (granjevina) 19 002 0,083 0,096

Ukupno 126 686 0,811 0,985 Izvor: REGEA, Vlastiti podaci


Ukupni raspoloživi potencijal šumske biomase na području Zagrebačke županije iznosi ukupno 3,03 PJ pri 10% vlage i 2,497 PJ pri 40% vlage za 389 439 m3 , gdje je uzeto u obzir vrsta šumskog sortimenta, nasipna težina i postotak udjela vlage u drvu, kao što je prikazano u tablici 3.3.


15

Tablica 3.3 Teoretski energetski potencijal iskoristive biomase iz gospodarenja šumama u Zagrebačkoj županiji


biomase (m3/god)


vlage (PJ)


vlage (PJ)

Trupci 253 135 1,668 2,034

Ogrjevno drvo 77 888 0,574 0,700


Ukupno 389 439 2,497 3,03 Izvor: REGEA, Vlastiti podaci


Ukupni raspoloživi potencijal šumske biomase na području Karlovačke županije iznosi ukupno 5,17 PJ pri 10% vlage i 4,262 PJ pri 40% vlage za 664 403 m3 , gdje je uzeto u obzir vrsta šumskog sortimenta, nasipna težina i postotak udjela vlage u drvu, kao što je prikazano u tablici 3.4.

Tablica 3.4 Teoretski potencijal iskoristive biomase iz gospodarenja šumama u Karlovačkoj županiji


biomase (m3/god)


vlage (PJ)


vlage (PJ)

Trupci 431 862 2,846 3,470

Ogrjevno drvo 132 880 0,980 1,195


Ukupno 664 403 4,262 5,17 Izvor:REGEA, Vlastiti podaci

3.2 Tehnički potencijal

Tehnički potencijal je potencijal dobiven umnoškom teoretskog potencijala s faktorom iskorištenja. Faktor iskorištenja je odnos izmežu ukupne šumske proizvodnje i moguće iskoristivog energetskog potencijala. Njime su opisani svi gubici koji nastaju od sječe u šumi do drvoprerađivačkih pogona , kao i udio mase koji izlazi kao gotov proizvod iz tih pogona, dakle ne koristi se u energetske svrhe.


Podaci o ukupnim površinama šuma i šumskog zemljišta, udjelu državnih i privatnih šuma te godišnjem prirastu i etatu za Krapinsko-zagorsku županiju prikazani su u tablici 2.1. Tijekom redovitog gospodarenja šumama dobivaju se drvni sortimenti koji se dijele na trupce, prostorno drvo (ogrjev i drvo za kemijsku preradu) te dio koji se tretira kao otpad, a koji je pogodan za energetsko iskorištavanje. U prosjeku se od ukupne mase stabla dobiva oko 65% trupaca, 20% oblica i cjepanica te 15% otpada (sitna granjevina, lišće i dr.). Uz uvažavanje prosječne gorive vrijednosti šumskih sortimenata (tablica 3.1.), moguće je izvršiti proračun tehničkog energetskog potencijala šumske biomase za Krapinsko-zagorsku županiju (tablica 3.5.). Pri proračunu se u obzir uzima faktor iskorištenja koji iskazuje odnos između ukupne šumske proizvodnje i mogućeg iskoristivog energetskog potencijala. Faktorom iskorištenja opisani su svi gubici koji nastaju pri sječi, izvlačenju i transportu drvne mase iz


16

šume do drvno-prerađivačkih pogona, kao i drvna masa koja se koristi za neenergetske svrhe (proizvodnja drvnih sortimenata) te otpad pri obradi drva.

Tablica 3.5 Tehnički energetski potencijal iskoristive biomase iz gospodarenja šumama u Krapinsko- zagorskoj županiji

Šumski sortiment Faktor

iskorištenja

Raspoloživo biomase (m3/god)


vlage (PJ)


vlage (PJ)

Trupci 0,50 41 173 0,271 0,330

Ogrjevno drvo 0,60 15 202 0,111 0,136 Otpad (granjevina) 0,45 8 551 0,037 0,043

Ukupno 64 926 0,419 0,509 Izvor: REGEA, 2014, vlastiti podatci


Podaci o ukupnim površinama šuma i šumskog zemljišta, udjelu državnih i privatnih šuma te godišnjem prirastu i etatu za Zagrebačku županiju prikazani su u tablici 2.2. Tijekom redovitog gospodarenja šumama dobivaju se drvni sortimenti koji se dijele na trupce, prostorno drvo (ogrjev i drvo za kemijsku preradu) te dio koji se tretira kao otpad, a koji je pogodan za energetsko iskorištavanje. U prosjeku se od ukupne mase stabla dobiva oko 65% trupaca, 20% oblica i cjepanica te 15% otpada (sitna granjevina, lišće i dr.). Uz uvažavanje prosječne gorive vrijednosti šumskih sortimenata (tablica 3.1.), moguće je izvršiti proračun tehničkog energetskog potencijala šumske biomase za Zagrebačku županiju (tablica 3.6.). Pri proračunu se u obzir uzima faktor iskorištenja koji iskazuje odnos između ukupne šumske proizvodnje i mogućeg iskoristivog energetskog potencijala. Faktorom iskorištenja opisani su svi gubici koji nastaju pri sječi, izvlačenju i transportu drvne mase iz šume do drvno-prerađivačkih pogona, kao i drvna masa koja se koristi za neenergetske svrhe (proizvodnja drvnih sortimenata) te otpad pri obradi drva.

Tablica 3.6 Tehnički energetski potencijal iskoristive biomase iz gospodarenja šumama u Zagrebačkoj županiji


iskorištenja



vlage (PJ)


vlage (PJ)

Trupci 0,50 126 567 0,834 1,017 Ogrjevno drvo 0,60 46 733 0,344 0,42

Otpad (granjevina) 0,45 26 286 0,114 0,133



17


Podaci o ukupnim površinama šuma i šumskog zemljišta, udjelu državnih i privatnih šuma te godišnjem prirastu i etatu za Zagrebačku županiju prikazani su u tablici 2.3. Tijekom redovitog gospodarenja šumama dobivaju se drvni sortimenti koji se dijele na trupce, prostorno drvo (ogrjev i drvo za kemijsku preradu) te dio koji se tretira kao otpad, a koji je pogodan za energetsko iskorištavanje. U prosjeku se od ukupne mase stabla dobiva oko 65% trupaca, 20% oblica i cjepanica te 15% otpada (sitna granjevina, lišće i dr.). Uz uvažavanje prosječne gorive vrijednosti šumskih sortimenata (tablica 3.1.), moguće je izvršiti proračun tehničkog energetskog potencijala šumske biomase za Karlovačku županiju (tablica 3.7.). Pri proračunu se u obzir uzima faktor iskorištenja koji iskazuje odnos između ukupne šumske proizvodnje i mogućeg iskoristivog energetskog potencijala. Faktorom iskorištenja opisani su svi gubici koji nastaju pri sječi, izvlačenju i transportu drvne mase iz šume do drvno-prerađivačkih pogona, kao i drvna masa koja se koristi za neenergetske svrhe (proizvodnja drvnih sortimenata) te otpad pri obradi drva.

Tablica 3.7 Tehnički energetski potencijal iskoristive biomase iz gospodarenja šumama u Karlovačkoj županiji


iskorištenja



vlage (PJ)


vlage (PJ)

Trupci 0,50 215 931 1,423 1,735

Ogrjevno drvo 0,60 79 728 0,588 0,717

Otpad (granjevina) 0,45 44 847 0,196 0,227


3.2. Ekonomski pokazatelji (cijena proizvodnje)

Kao primjer, u nastavku se nalaze tri moguća lanaca opskrbe energetskim drvom za kotlove na drvnu sječku. Izračuni su izrađeni sa stajališta šumarskog poduzeća koje upravlja opskrbnim lancem. Primjer 1. pokazuje prorjeđivanje neposječene crnogorične šume primjenom FTS radnog sustava. Odredište drvne sječke je kotao na drvnu sječku s fiksnom podlogom izgaranja Cijena uz dostavu do postrojenja je 18-20 €/ nasipni m3, odnosno 80-90 €/t. Primjer 2. pokazuje prorjeđivanje neposječene crnogorične šume primjenom radnog sustava FTS. Odredište drvne sječke je kotao na drvnu sječku s pomičnom rešetkom udjela vlage 55% i dimenzije P63. Cijena uz dostavu do postrojenja je 10-13 € / nasipni m3 ,

odnosno 28-38 €/t. ostaci iskorištavanja koji su ostavljeni na šumskoj cesti dostupni su bez troška jer

se svi troškovi iskorištavanja naplaćuju na industrijskom deblu. Primjer 3. prikazuje također prorjeđivanje neposječene crnogorične šume primjenom radnog sustava FTS. Odredište drvne sječke je kotao sa pomičnom rešetkom, a sječka udjela vlage 55% i dimenzije P63. Cijena uz dostavu do postrojenja 10-13 €/ nasipni m3 , odnosno 29-38€/t. rezultati su u skladu s indikacijama pronađenima u dostupnoj literaturi, a prema njima, mogućnosti iskorištavanja u kojima je svježa drvna sječka (crnogoričnog ili bjelogoričnog drva) za primjenu u kotlovima s pomičnom rešetkom jedini proizvod, jedva su ekonomski održive. Proizvodnja ove vrste drvne sječke mora uključivati i druge mogućnosti proizvodnje, a ne biti ekskluzivna odnosno isključivati druge mogućnosti eksploatacije.

Kod brzorastućih nasada postoje postoje ekonomske studije o profitu istih, baziranim na eksperimentalnim kultivacijama zemljišta površina od 1 – 50 ha u istočno Europskim regijama,a li nisu


18

u potpunosti upravljane u komercijalnom smislu. Prema tarifnom sistemu tvrtke Hrvatske šume d.o.o., uspostave jednog hektra kulture kratkih ophodnji vrbe (9 000 ps/ha) je oko 30 000 kn/ha. Navedeni trošak uključuje, pripremu zemljišta, cijenu sadnica i dvije operacije održavanja tijekom prve dvije godine od uspostave nasada. Dodatna održavanja koštaju, otprilike, 18 000 kn/ha, a ona uključuju 20 plača za okopavanje i prorjeđivanje sa mehanizacijom. Time dolazimo do ukupne cijene uspostave i kultiviranja jednog hektra brzorastućih nasada od oko 48 000 kuna. Uzevši za primjer procjenu da će biti proizvedeno 144 tone suhe tvari po hektru, dobivamo cijenu proizvedene biomase od 333 kune za jednu tonu.


19

4 Zaključci

Hrvatska posjeduje 2 688 687 ha šuma i šumske zemlje sa 397 963 000 m3 drvne zalihe koja se povećava godišnje za 10 526 000 m3. Godišnji etat je 6 564 000 m3 bruto volumena. Od ukupne godišnje sječe 40 % ili 2 625 600 m3 industrijskog drva, 20 % ili 1 312 800 m3 drva za ogrjev i ostatak 40 % ili 2 625 000 m3 je ostavljen u šumi kao otpad. Od tog ostatka 62,5 % ili 1 641 000 m3 mogao bi se iskoristiti za bioenergiju, dok bi 37 % ili 984 000 m3 ostalo u šumi kao otpad. Ako toj masi pogodnoj za bioenergiju dodamo količinu od 1 312 800 m3 drva za ogrjev, puna količina koja već sada može biti stavljena na energetsko tržište je 2 953 800 m3, što je 45 % ukupne godišnje sječe.

Analizirane županije posjeduju 355 099 ha šuma i šumskog zemljišta, sa godišnjim tečajnim prirastom drvne zalihe 1 698 962 m3 i raspoloživom količinom biomase uz faktor iskorištenja korišten u tablicama 3.1., 3.2., 3.3., 528 423 m3, od čega 211 369,2 m3 otpada na industrijsko drvo, 105 684 m3 na drvo za ogrijev, a 211 369,2 m3 ostaje u šumi kao otpad. Od tog ostatka 62,5% ili 131 048,9 m3 moglo bi se iskoristiti kao biomasa za energiju.

Što se tiče brzorastućih nasada, neosporna je činjenica da unatoč značajnom potencijalu uzgoja, trenutno koristimo vrlo mali iznos raspoložive površine. Problemi i prepreke koje treba eliminirati kako bi se eksploatacija brzorastućih nasada povećala uključuje promjene u cjelokupnoj politici, ponajprije prema malim zemljoposjednicima. Uvođenje stimulacija u obliku financijskih poticaja, edukacijom poraditi na nedostatku znanja i iskustva u uzgoju brzorastućih nasada te općenito nedostatku suradnje između relevantnih dionika.

Svi prikazani rezultati koristit će se kao osnova za sve daljnje analize u sklopu projekta IPA BioHeatLocal.


20

Izvori

1. V.Šegon, et al. (2009) Strategija održivog korištenja energije Krapinsko-zagorske županije. Zagreb: Novi Val d.o.o.

2. J. Domac, et al. (2009) Strategija održivog korištenja energije Zagrebačke županije. Zagreb: Novi Val d.o.o.

3. V.Kolega, et al. (2009) Strategija održivog korištenja energije Karlovačke županije. Zagreb: Novi Val d.o.o.

4. D. Kajba, J. Domac i V. Šegon (2010) . Biomass Energy Europe, Ilustration case for Croatia

5. V. Šegon, et al. (2009). WISDOM Croatia. Spatial woodfuel Production and consumption analysis applying the WISDOM methodology

6. Hrvatske šume d.o.o. Šumarska savjetodavna služba

7. V. Francescato, E. Antonini i Luca Zuccoli Bergomi (2008), Priručnik o gorivima iz drvne biomase . Zagreb: Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske

8., M.W.Vis, D. van den Berg BEE; METHODS HANDBOOK,Harmonization of Biomass resource assessments November 2010.

9..J.Domac, et al. (1998): Bioen Program korištenja biomase i otpada: Prethodni rezultati i buduće aktivnosti. Energetski institut ''Hrvoje Požar''. Zagreb. 180 str

10.J. Domac, et al. (2001):Bioen Program korištenja biomase i otpada: Nove spoznaje i provedba. Energetski institut „Hrvoje Požar“. Zagreb. 144 str

11. Regionalizacija poljoprivredne proizvodnje u Zagrebačkoj županiji, Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 2004.

12. Bogunović, M., et al. (1998): FAO UNESCO SOIL MAP, Soil Science Department of Agricultural Faculty, University of Zagreb.

13. D.Kajba, J.Domac, V.Šegon; Biomass Energy Europe, Ilustration case for Croatia, D 6.1 – Annex II ,2010.


21

PRILOG 1 – Karakteristike Krapinsko-zagorske županije

1. Geološka obilježja

Na području Krapinsko-zagorske županije javljaju se elementi alpske građe i reljefa. Alpskim ograncima smatraju se Desinić Gora, Kuna Gora, Strahinčica, Ivančica, Cesargradska Gora te Strogača, dok drugom smjeru pružanja pripadaju Medvednica i Kalničko Gorje (Balatonski smjer).

U Medvednici veći dio srednjega gorskog dijela pripada paleozojskim i mezozojskim naslagama (zeleni škriljavci, glineni škriljavci, pješčenjaci i vapnenci). Od kamenja mlađeg tercijara zastupljeni su litavski vapnenci i lapori, rašireni na sjevernim pristrancima Medvednice.

Glavnu gorsku masu lanca Desinić Gora - Kuna Gora - Strahinčica - Ivančica te Cesargradska Gora - Strogača, tvore vapnenci i dolomiti donjeg i gornjeg trijasa koji se mogu koristiti za cestogradnju i građevinarstvo.

Od naslaga starijeg tercijara značajne su oligocenske naslage koje sadrže znatne količine smeđeg ugljena.

Medvednica, Maceljska Gora i Ivančica zatvaraju unutar svog sklopa dvije kotline: glavnu ili južnu kotlinu, omeđenu Medvednicom, Kuna Gorom, Strahinčicom i Ivančicom i sporednu ili sjevernu kotlinu, omeđenu s juga Ivančicom, sa zapada Maceljskom i Ravnom Gorom.

Glavna južna kotlina tzv. “Konjščinska sinklinala”, otvorena je prema Savi dok je sjeverna “Ivanečka kotlina” otvorena prema Dravi.

Konjščinska sinklinala, od Zaboka do Hrašćine-Trgovišća, dugačka je oko 25 km, a široka 4-7 km i sastavljena većinom od glina pontijske starosti. Kvartarne naslage zastupljene su većinom tzv. obronačnom ilovinom. Gline i ilovine su gotovo svugdje pogodne za opekarstvo, a od osobitog su značenja crne i tamne gline kod Bedekovčine (vatrostalne).

Spomenuti masivi predstavljaju geološki kontaktni prostor između geotektonskih jedinica Alpa i srednjodunavske potoline, seizmički i tektonski aktivan, a kao posljedica postvulkanskog djelovanja i postojećih uzdužnih i poprečnih rasjeda i dislokacijskih lomova pojavljuju se termalni izvori: Tuheljske Toplice, Krapinske Toplice, Šemničke Toplice, Sutinske Toplice i Stubičke Toplice.

Seizmičnost u ovom prostoru iznosi 7-8 stupnjeva MCS skale, a u području Medvednice i do 9 stupnjeva MCS skale.

.

2. Reljef

U Krapinsko-zagorskoj županiji razlikuju se tri vrste reljefa:

1. Naplavne ravni

2. Brežuljkasti krajevi – pobrđa

3. Gorski masivi

1. Naplavne ravni


22

Aluvijalna ravan Krapine zauzima velike površine. Najniži aluvijalni dio doline nalazi se na visini od 120 m. Ravan Krapine i Sutle sastavljena je od finih glina manjih debljina. Sastav, mali nagib i odnos prema nanosima prisavskog pojasa uzrok su slabom otjecanju i dugom zadržavanju padalinske vode. Ravan Krapine ima značenje za razvoj poljoprivrede, za urbanizaciju i izgradnju infrastrukturnih koridora. Ostale ravni manjih površina obuhvaćaju područja slivova rječica: Horvatske, Kosteljine, Krapinice, Reke, a pretežno su poljoprivredne površine.

2. Brežuljkasti krajevi

a) prigorski pojasevi na prisojnim (južnim) stranama

Predstavljaju rasprostranjenu skupinu, pripadaju im prigorja Maceljske Gore, Strahinčice, Ivančice, Cesargradske Gore, najvećim dijelom su šumske površine.

b) podgorja na osojnim stranama

Pripadaju im sjeverna strana Strahinčice te sjeverozapadna strana Medvednice, najvećim dijelom su šumske površine.

c) pobrđa

Najviše zastupljeni pojasevi koji nisu vezani uz gorske masive te predstavljaju izdvojene reljefne cijeline, prostrani pojasevi većih visina, osunčana, kvalitetna tla, značajne poljoprivredne površine za voćarstvo i vinogradarstvo, manje šumske površine.

3. Gorski masivi

Čine znatnu površinu, a to su Maceljsko Gorje, Ivančica, Strahinčica i Medvednica. Značajni su zbog šumskih površina, izvora pitke vode, kamena za građevinarstvo te mogućnosti turističko rekreativnog korištenja.

Na slici su prikazani tipovi tla na pedološkoj karti za Krapinsko-zagorsku županiju.


23

Slika P.1 Pedološka karta Krapinsko-zagorske županije Izvor: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FAO UNESCO SOIL MAP, Soil Science, 1998

Tip tla: 8 – rendzina 9 – rendzina 16 – eutrični i distrični kambisol 22 – luvisol 25 – pseudoglej, pseudoglej glej


24

3. Hidrološka obilježja

a) tekućice

Krapinsko-zagorska županija smjestila se gotovo čitavim prostorom na slivu rijeke Krapine i rijeke Sutle. Rijeka Krapina predstavlja se kao glavni vodotok na području Županije. Manjim zapadnim dijelom područje Županije zahvaća lijevoobalni sliv rijeke Sutle, koja se predstavlja kao granična rijeka između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Obje ove rijeke ulijevaju se u rijeku Savu i svrstavaju se u njezin lijevoobalni srednji sliv.

Rijeka Krapina prihranjuje se desnoobalnim pritokama koje se dreniraju sa južnih obronaka Ivančice, i lijevoobalnim pritokama koje se dreniraju sa sjevernih obronaka Medvednice. Najveće desnoobalne pritoke su Reka, koja izvire u Ivančici, Krapinica – koja izvire u Maclju i Horvatska – koja drenira vode iz Kostel Gore, Kuna Gore i Vinagore.

Najveća lijevoobalna pritoka rijeke Krapine je Bistrica i Toplički Potok koji dreniraju vode sa sjevernih obronaka Medvednice.

Rijeka Sutla kao međudržavna rijeka na svom toku kroz Krapinsko-zagorsku županiju nema većih lijevoobalnih pritoka.

Neznatni dio površine Županije pripada Dravskom slivu i to oko 36,0 km2, slivu Lonje pripada oko 3,0 km2, a oko 17 % sliva rijeke Krapine nalazi se izvan područja Krapinsko-zagorske županije.

Rijeka Krapina ima površinu brdskog sliva 893,70 km2, a nizinskog sliva 350,50 km2.

Lijevoobalni sliv rijeke Sutle na području Županije pretežito je brdsko-bujičnog karaktera, pluvijalnog režima bez veće pritoke.

Na gornjem slivu rijeke Sutle izgrađena je akumulacija “Vonarje” volumena 8,7 x 106 m3 u cilju zaštite nizvodnog ravničarskog područja od poplavnih valova. Ova se akumulacija danas koristi kao retencija, a njezina konačna namjena nije usaglašena sa interesima susjedne Republike Slovenije.

Brdski dio slivnog područja rijeke Krapine i Sutle veće je površine od nizinskog dijela slivnog područja, pa je takovom prirodom uvjetovan neujednačen koeficijent otjecanja i velike oscilacije protjecanja u recipijentima. Posljedice toga su pojave bujičnih tokova u brdskom dijelu sliva i pojave vodnih valova u nizinskom dijelu sliva. Sliv rijeke Krapine i Sutle ima pluvijalni režim.

b) podzemne vode

S obzirom na hidrogeološke karakteristike prostora Županije, razlikujemo:

- temeljna gornja

- tercijarni sedimentni kompleks

- zone kvartarnih naslaga

Temeljna gorja Ivančica, Strahinjčica, Macelj i Medvednica preteţno su izgrađene od mezozojskih kvartarnih stijena sekundarne pukotinske poroznosti s podzemnih vodama na različitim dubinama. Interesantnija akumulacija podzemne vode postoji u karbonatnom masivu Ivančice, dok se u ostalim gorskim masivima javlja veći broj izvora manjih kapaciteta. U centralnom masivu Ivančice javlja se najveće izvorište koje formira potok Reku.

Tercijarni sedimentni kompleks prevladava u brežuljkastim pobrđima sa stijenama primarne poroznosti, bez značajne akumulacije podzemne vode.


25

Zone kvartarnih naslaga u dolinama Krapine, Krapinice i Sutle, akumuliraju znatne količine podzemne vode, međutim zbog plitke temeljnice i direktne veze sa površinom, vodonosnici su podloţni onečišćenju. Dolinske ravni svih pritoka Krapine gusto su naseljene, odvodnja nije riješena, te se vodonosnici direktno zagađuju. Osim toga kod nekih provedenih vodoistraţnih radova na ovom području pokazalo se da su podzemne vode željezovite.

4. Klimatska obilježja

Na području Krapinsko-zagorske županije, u mikroklimatskim generalnim karakteristikama, vlada kontinentalno-humidni tip klime koji karakteriziraju umjereno topla ljeta, dosta kišovita i hladne zime.

Na klimu utječu:

opća atmosferska cirkulacija karakteristična za geografsku širinu

utjecaj Panonske nizine

utjecaj planinskog sustava Alpa

utjecaj planinskog sustava Dinarida

reljef kao utjecaj na lokalne klimatske različitosti

a) temperatura zraka

Najveće temperature koje prelaze 30˚C zabilježene su u lipnj u, srpnju i kolovozu. Minimalne godišnje temperature niže od 10˚C zabilježene su u siječnju ( - 20,5˚C), veljaĉi ( -22˚C), oţujku (-15,5˚C) i prosincu (-17,2˚C).

Samo tri mjeseca ( lipanj, srpanj, kolovoz ) nemaju negativnih temperatura. Ledenih dana u godini ima pretežno u mjesecu siječnju, veljači i prosincu.

Opće klimatske karakteristike područja definirane su na osnovu mjerenih meteoroloških parametara 10 godišnjeg niza (1975 – 1985) obične meteorološke stanice Krapina (OMS

b) padaline

Krapinsko-zagorska županija je područje kontinentalnog oborinskog režima sa čestim i obilnim kišama u svibnju , lipnju i srpnju tj. u toku vegetacijskog perioda. Drugi oborinski maksimum je u studenom dok je najmanje oborina u mjesecu veljači i ožujku.

Maksimum oborina je u ljetnom dijelu godine s težištem na mjesecu srpnju, međutim, zbog visokih ljetnih temperatura zraka, a time i povećane evapotranspiracije, u tom razdoblju se javlja i određeni deficit otjecanja, što umanjuje otjecanje.

Karakter tih ljetnih oborina također povećava maksimalno otjecanje zbog koncentracije vode u vodotocima.

Na meteorološkoj postaji Krapina mjere se kemijske karakteristike oborina kako bi se utvrdilo daljinsko prekogranično prenošenje tvari koje onečišćuju zrak.

c) magla

Mjerenje magle kao atmosferske pojave u pogledu vidljivosti u prizemnim slojevima uz zemljinu površinu, dosta su nepouzdana i prepuštena subjektivnoj ocjeni motritelja Najveći broj dana s maglom


26

imaju rujan, listopad, studeni i prosinac. Godišnje je ukupno 56 dana s maglom što predstavlja 15,3% godine sa smanjenom vidljivošću.

d) snijeg

Godišnji broj dana sa snijegom je 27, dok je broj dana sa snježnim pokrivačem 52.

e) vjetar

U Zagorju se strujanje vjetrova modificira pod utjecajem reljefa. Najučestaliji su zapadni vjetrovi sa 45% trajanjem tijekom godine. Na drugom mjestu su istočni vjetrovi sa 29% trajanja, dok je vremensko razdoblje bez vjetra oko 6% godišnjeg vremena.

Maksimalne jačine vjetra kreću se od 6-9 Bofora, a najjači vjetrovi javljaju se od kasne jeseni do početka proljeća.

Na osnovu izraženih podataka vidljivo je da prostor Županije u klimatskom pogledu ima obilježja umjerene kontinentalnosti bez jače izraženih ekstremnih stanja i bez nepovoljnih meteoroloških elemenata te klima kao takva ne predstavlja ograničenja u organizaciji prostora.


27

PRILOG 2 – Karakteristike Zagrebačke županije


Područje županije, njegova litološka raznolikost, tektonska složenost, morfološka razvijenost, seizmička aktivnost, te brojne druge inženjersko-geološke pojave, čine izrazito složenim u inžinjersko- geološkom smislu.

Na području Županije nalazimo sve skupine stijena (magmatite, sedimente i metamorfite), u širokom rasponu starosti (od paleozoika do holocena). Najviše je sedime nata, a najmanje magmatita.

Najstarije geološke dijelove – jezgra Medvednice – čine paleozoičke (devon, karbon, perm) stijene: zeleni i glineni škriljavci. Mezozoik (trijas, jura, kreda) je zastupljen tinjčasto-pjeskovitim škriljavcima, pješčenjacim a i vapnencima na Medvednici i Samoborskoj gori; jurskim vapnencima, vapnenjačkim brečama, rožnjacima i dolomitima na sjeveroistočnom Žumberku, krednim naslagama lapora, glinenih škriljavaca, kvarcnih škriljavaca, pješčenjaka, vapnenaca i konglomerata na Medvednici i Žumberku. Tu su nadalje paleogenske tercijarne naslage glinovitih i pjeskovitih lapora i pješčenjaka na sjeverozapadnim padinama Medvednice, sjevernim padinama Svetonedjeljskog brijega, južnim padinama Samoborskog gorja; te neogenske tercijarne, klastične vezane i poluvezane, laporovite i karbonatne stijene u višim dijelovima Medvednice, Samoborske gore, Marijagoričkog pobrđa i Vukomeričkih gorica.

Izdvaja se pet geomorfološko-litoloških kompleksa: Medvednica, JI i I Medvedničko prigorje i zelinsko- vrbovečko brežuljkasto područje, nizina Save, Samoborsko gorje i Žumberak, te Plešivičko prigorje, Vukomeričke gorica sa bazenom Kupčine i središnjim brežuljkastim područjem.

Ovakva geološka podloga predstavlja i značajan prirodni resurs za gospodarski razvoj (EIZ 2003). Prvenstveno se to odnosi na šljunak, pijesak i građevinski kamen kao sirovine za sektor građevinarstva. Intenzivni tektonski pokreti stavljaju područje Zagrebačke županije i Grada Zagreba u zonu pojačane seizmičke aktivnosti, sa seizmičnošću od VII. do IX. stupnja po Merkaliju, s povratnim razdobljem od 500 godina. Najaktivnija zona pretežno je u prostoru Zagreba – u zadnjih 120 godina u Zagrebu je izmjereno pet potresa jačine VI. do VIII. stupnjeva po Merkalij u – dok su u Zagrebačkoj županiji tom zonom obuhvaćena samo područja istočnog ruba Medvednice i Marijagoričko pobrđe. Klizišta i nestabilne padine na području županije načelno se prate, saniraju, te se kroz zoniranje uvažavaju u prostornom planiranju, no posljednji podaci datiraju uglavnom iz sredine 80-tih.

2. Reljef

Zagrebačka županija obuhvaća veći dio zavale srednje Hrvatske pod kojom na ovome području podrazumijevamo područje između Žumberačke gore, Samoborskog gorja, Medvednice i Vukomeričkih gorica. U cjelini na istraživanom području prevladava dolinski reljef, a zatim brežuljkasti i brdoviti. Sjeveroistočni te sjeverozapadni dio Medvednice nalazi se na području županije dok se najveći dio Medvednice nalazi na području grada Zagreba. Medvednica je pretežno izgrađena od škriljevaca i mekih vapnenaca, brusilovaca i kremenih pješčenjaka paleozojske starosti, te od tvrdih vapnenaca mezozojske starosti. Dijelovi Medvednice na području županije izgrađeni su uglavnom od tercijarnih naslaga. Sličnog je reljefa i geološke građe i Žumberačko-Samoborska gora. Za razliku od Medvednice ovdje pored strmih padina postoje i manje zaravni. Na spomenutim gorama na nešto nižim položajima nalazimo tercijarne lapore, koji su posebno karakteristični za ovaj prostor te na kojima


28

nalazimo poznata vinogorja. Na još nižim terenima nalazimo obronke s pleistocenskim ilovinama koji postepeno prelaze u pleistocensku terasu a zatim se stapaju sa dolinskim dijelom. Vukomeričke gorice predstavljaju nastavak zapadnog ruba pleistocenskih obronaka Samoborskog gorja s pretežno ilovastim a manjim dijelom i glinastim do pjeskovitim naslagama. Spomenuti obronci prelaze u terase koje se postepeno stapaju sa dolinom rijeke Save. Sva tri spomenuta gorja ispresijecana su brojnim drenažnim jarcima i bujičnim vodotocima. Doline rijeka Krapine i Lonje te ostalih potoka u svojem gornjem toku karakteriziraju se uskim pojasom širine do pretežno 200 m uz vodotok koji je dobro ocjedit te za 0,5-1,0 m viši od ostalog šireg poprečnog presjeka doline koji je u pravilu prekomjerno vlažen i teže teksturne građe. Široka dolina Save koja se dominantno prostire područjem Zagrebačke županije, formirana je od starijih i mlađih aluvijalnih zaravni koje su građene od šljunkovito-pjeskovitih do glinastih naslaga.

Daljnje značajke reljefa prikazujemo na temelju nadmorske visine i nagiba terena. Analizom podataka pojedinih klasa nadmorske visine terena, utvrđeno je da je na području Županije dominantno zastupljen nizinski i brežuljkasti reljef koji se nalazi na 81,93 % prostora Županije, zatim brdoviti reljef kojeg čine brda Žumberačko-Samoborskog gorja, Medvednice i Vukomeričkih gorica do 500 m.n.v., te gorski reljef kojeg čine brda Žumberačko-Samoborskog gorja i Medvednice preko 500 m.n.v.

Analizom pojedinih klasa nagiba terena, utvrđena je najveća zastupljenost klase s ravnim do blagim nagibom koja se nalazi na 72,09 % istraživanog prostora. Po zastupljenosti zatim slijedi klasa s blagim nagibom dok su klase sa strmim i vrlo strmim nagibom najmanje zastupljene. Na slici su prikazani tipovi tla na pedološkoj karti za Zagrebačku županiju.

Slika 0.1 Pedološka karta Zagrebačke županije Izvor: : Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FAO UNESCO SOIL MAP, Soil Science, 1998

Tip tla: 2 – eutrični, molični karbonatni euglej 3 – eutrični, karbonatni euglej 7 – kamenjar ili kalkomelanosol 8 – rendzina 9 – rendzina 15 – eutrični kambisol 16 – eutrični, distrični kambisol 19 – kalkokambisol 22 – luvisol 23 – luvisol, pseudoglejni luvisol


29

24 – luvisol 25 – pseudoglej, pseudoglej glej 26 – podzol 27 – podzol 31 – molični euglej


Oborine

U biljnoj proizvodnji oborine među meteorološkim elementima imaju dominantan utjecaj. Naime, nedostatak kao i višak oborina samo je djelomično moguće otkloniti odgovarajućim sustavom biljne proizvodnje, zbog čega su rezultati u biljnoj proizvodnji uveliko ovisni o količini i rasporedu oborina.

Godišnja količina oborina varira od 594,1 do 1026,1 mm, pri čemu prosječna godišnja količina iznosi 838,8 mm. Prosječna mjesečna količina oborina varira od 36,9 mm (mjesec veljača) do 96,7 mm (mjesec rujan). Kod analize mjesečnih količina oborina, jako su važna dva razdoblja u uzgoju poljoprivrednih kultura, a to su vegetacijsko radzbolje (IV do IX mjesec) i van vegetacijsko razdoblje (od X do III mjeseca). Na temelju prosječnih mjesečnih vrijednosti oborina, utvrđeno je da se u vegetacijskom razdoblju može prosječno očekivati svega 486,0 mm, a u van vegetacijskom razdoblju nešto manje odnosno 352,8 mm oborina.

Prosječna godišnja količina oborina najmanja je na području Zeline gdje iznosi 880 mm dok je najveća na području Samobora gdje iznosi 1048 mm. Tijekom vegetacijskog razdoblja (IV-IX mjesec), najviše oborina odnosno 598 mm zabilježeno je za područje Samobora a najmanje ili svega 508 mm za područje Pisarovine. U vanvegetacijskom razdoblju (I-III te X-XII mjesec) najviše oborina je zabilježeno također za Samobor i to 450 mm dok je za Zelinu zabilježeno najmanje odnosno 382,6 mm.


Od klimatskih elemenata veliko značenje imaju i temperature zraka, naročito apsolutne minimalne, apsolutne maksimalne, srednje mjesečne i godišnje, srednje u razdoblju vegetacije, pa čak i tijekom pojedinih fenofaza. S obzirom na potrebu, ovdje prikazujemo za meteorološku postaju Zagreb srednje mjesečne i godišnje vrijednosti temperatura zraka za razdoblje 1984-2003 god., (tablica 4) te podatke o minimalnim, maksimalnim i srednjim mjesečnim temperaturama zraka za razdoblje od 1984-2003 godine za meteorološke postaje Samobor, Jastrebarsko, Pisarovina i Zelina .Na meteorološkoj postaji Zagreb, srednja godišnja temperatura zraka iznosi 11,1 oC, pri čemu godišnja temperatura varira od 9,6 do 12.7 oC. Srednja mjesečna temperatura varira od -0,5 oC u siječnju (najhladniji mjesec) do 21,2 oC u srpnju (najtopliji mjesec). Pored navedenog, negativne srednje mjesečne temperature zabilježene su siječanj, veljaču i prosinac.


30

PRILOG 3 – Karakteristike Karlovačke županije


Prostor Županije kontaktni je prostor dviju geografskih megaregija Republike Hrvatske:

• Gorske Hrvatske - Ogulinsko-plaščanska zavala i Unsko-koranska zaravan,

• Panonske Hrvatske - zavala sjeverozapadne Hrvatske i manjim dijelom gorsko zavalsko područje sjeverozapadne Hrvatske.

Kao takvog karakteriziraju ga obilježja obiju regija, svi njihovi prostorni parametri te njihovi utjecaji na prostorno, društveno i gospodarsko uređenje. Najniža kota terena je 110 m n.v. na izlazu rijeke Kupe s područja Županije, a najviša 1.534 m n.v., vrh Kula na Bjelolasici, na granici s Primorsko-goranskom županijom.

Prostor Županije veoma je raznolik, od širokih naplavnih dolina rijeka na ravničarskom sjeveru, do uskih riječnih kanjona i dolina između planinskih vrhova u južnom dijelu Županije. Zbog velikih razlika u obilježjima prostora, različit je i pristup određivanju načina njegovog uređenja i korištenja. Prostor Karlovačke županije pristup je suženom prostoru Dinarida Gorske Hrvatske (Hrvatskom pragu) iz smjera Panonske nizine – prostorno najpovoljnijem mjestu za povezivanje srednjeg Podunavlja s Jadranom. Posljedice takvog položaja su brojni infrastrukturni koridori od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku, a važnost toga prostora je to veća što je to jedina veza kontinentalnog i primorskog dijela Republike Hrvatske unutar njenih granica.

2. Reljef

Prema pregledu krajobraznih jedinica Hrvatske, navedenom u Nacionalnoj strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti - NSAP (NN br. 81/99) i Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske (1998.) područje Karlovačke županije pripada najvećim dijelom krajobraznoj jedinici Kordunska zaravan, te rubno na JZ krajobraznim jedinicama Gorski kotar i Lika, a na sjeveru i SI krajobraznim jedinicama Žumberak i Samoborsko gorje, nizinska područja sjeverne Hrvatske i panonska gorja.

Nizinska područja sjeverne Hrvatske

Na području Karlovačke županije unutar ove krajobrazne jedinice ističe se dio Pokupskog bazena s rijekom Kupom te rubno smještenim županijskim centrom Karlovcem. Nizinski dio Kupe obiluje močvarnim staništima te sadrži jedan od najvećih kompleksa poplavnih šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Sa Žumberka u Kupu pritječu Blatnica i Kupčina, a na području Draganića smješteni su šaranski ribnjaci. Uz samu Kupu, s obje strane, razvijena su sela s brojnim malim poljoprivrednim površinama, a ponegdje su zaostala i prostrana polja s vlažnim travnjacima, kao što je Veliko polje pokraj Rečice ili Kupčinsko polje uz Donje Pokuplje u Zagrebačkoj županiji.

Panonska gorja

U Karlovačkoj županiji ovdje je uključen dio područja Petrove gore, koja se prostire sjeveroistočno od središnjeg dijela Korduna. U kontaktnoj zoni s Pokupljem širi se rubna zona nekadašnjeg Panonskog mora od kojega su zaostali koraljni grebeni s nalazištima fosila morskih životinja, primjerice Šabarić brdo.


31

Žumberak i Samoborsko gorje

Ova krajobrazna jedinica izdvojena je iz peripanonske gorske skupine poradi značajnih krajobraznih posebnosti. Reljef je izuzetno raščlanjen zahvaljujući većem udjelu dolomita i općenito raznolikijem petrografskom sastavu. Reljefom dominiraju duboke potočne doline (npr. Kupčina, Bregana) i markantniji vrhovi (npr. Oštrc, Japetić). Krajobrazno je vrloznačajan i mozaik poljoprivrednih otvorenih prostora – livada, oranica i pašnjaka s naseljima koja se penju i do 800 m n.v., a izmjenjuju se sa šumovitim prostorima. Jedan od prepoznatljivih znakova su i prigorski brežuljci Plješivice i Japetića koji su gotovo u cijelosti obrasli vinogradima. Odlaskom stanovni štva otvorene površine brzo zarašćuju, a prostor često narušava i gradnja neprimjerenih vikend-objekata. Cijelo područje Žumberka i Samoborskog gorja proglašeno je Parkom prirode, od kojega se u Karlovačkoj županiji nalazi samo krajnji zapadni dio: planinsko pobrđe ozaljsko – vividinsko – žumberačko, koje obiluje nizom speleoloških objekata.

Kordunska zaravan

Radi se o prostranoj vapnenačkoj zaravni na prostoru između poteza Petrova gora – Žumberak, zapadno do podnožja goransko-ličkih planina. Prosječna nadmorska visina zaravni je između 300 i 400 metara, s dublje usječenim riječnim kanjonima Kupe, Dobre, Mrežnice i Korane ispresijecanim brojnim sedrenim barijerama i slapovima. Ova je krajobrazna jedinica praktički cijela smještena na teritoriju Karlovačke županije i najkarakterističnija je za njezin prostor. Odlikuju je slikoviti kanjoni bistrih krških rijeka Kupe, Dobre, Korane te Mrežnice, koja je izrazito bogata sedrenim slapovima. Krajobrazna karakteristika Kordunske zaravni također su plitke krške depresije s docima, poljima i naročito velikim brojem ponikvi, koje su u dolomitima šire i blaže, a u vapnencima ljevkaste te duboke oko 10 metara. Velike površine prekrivaju bujadare i vrištine te šumarci breze i kestena.

Lika

Ovoj krajobraznoj jedinici pripada vrlo mali dio Karlovačke županije (područje Rakovice i Saborskog). I ovdje se izdvajaju krška obilježja sa speleološkim objektima te šumski prostor prekriven bukvom i jelom, od kojega je od posebne važnosti prašuma Čorkova uvala, smještena u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Gorski kotar

Ovo izrazito planinsko područje obuhvaća niz planinskih masiva i vrhova do 1.500 metara n.v. Radi se o krškom prostoru koji je najvećim dijelom obrastao prostranim kompleksima šume bukve i jele. Karakterističan je niz krških polja koja se nastavljaju protezati i u područje Like, a koja su dobrim dijelom pretvorena u poljoprivredne površine i uz čije rubove su se razvila glavna naselja i prometnice. Cijeli Gorski kotar smješten je iznad 600 metara n.v., s izuzetkom uskih dolina gornjih tokova Kupe i Dobre. S obzirom da je više od 60 % prostora Gorskoga kotara obraslo šumom, s krajobraznog gledišta osobito su vrijedne otvorene površine – šumski proplanci i travnjaci te krška polja.

U Karlovačkoj županiji ovoj krajobraznoj jedinici pripada krajnji jugozapadni dio s obroncima Velike Kapele i ogulinsko-plaščanskim područjem. Ovaj krški prostor obiluje planinskim izvorima i potocima te rijekama (Tounjčica, Dobra i Mrežnica) koje su usjekle kanjone u vapnenačkoj podlozi. Od svjetske je važnosti podzemni hidrološki sustav ovoga prostora koji uvjetuje cijeli niz podzemnih vodenih staništa u speleološkim objektima naseljenim brojnim endemičnim svojtama.

Prirodni uvijeti


32

Podneblje kao prirodni čimbenik, na nekom području relativno stabilan kroz niz godina, djeluje na morfologiju reljefa, vodene tokove, genezu i plodnost tla, na rasprostranjenost i fizionomiju biljnog pokrova te na život ljudi i životinja. Prostorni raspored temperatura i padalina na području Županije različit je u sjevernom nizinskom dijelu od onoga u južnom i jugozapadnom brdsko-planinskom dijelu. Idući od sjevernoga dijela Županije prema jugozapadu, promjene slijede postupno uzdizanje terena, količine oborina su veće, a temperature niže. Klima je kontinentalna, ublažena maritimnim utjecajem (na najbližem dijelu samo 14 km zračne linije do mora, pravac Novi Vinodolski – Javornica), što se očituje velikim oscilacijama godišnjih temperatura i rasporedom većeg dijela godišnjih oborina u hladnijem dijelu godine, s odstupanjima prema višoj nadmorskoj visini i položaju prema dinarskom prostoru. Izmjenu reljefa prati i izmjena geološke građe, zastupljene su stijene iz razdoblja paleozoika, mezozoika i kenozoika. Geološka podloga ravničarskog područja oko sutoka Kupe, Dobre, Mrežnice i Korane, sjeverno od Karlovca, sačinjena je pretežito od krupnozrnih kvartarnih, slabo propusnih taloži na koje postupno prelaze u bazensko područje klastičnih naslaga iz tercijara. Područje oko Vojnića te sjeverno od Ozlja i Žakanja leži na klastitima metamorfnih i magmatskih stijena paleozoika i mezozoika. Južno od Duge Rese, do Ogulina i Slunja, prostiru se karbonatne naslage s ograničenim krškim pojavama, dok se područje koje se prostire još južnije nalazi na karbonatnim stijenama s veoma razvijenim krškim pojavama. Stoga se, fiziografski, područje Županije može podijeliti na područje aluvijalnih nizina, središnje brdsko područje te brdsko-planinsko područje na jugozapadu, unutar kojih postoji znatan broj mezo i mikro rajona.

U pedološkom smislu ukupan prostor sastoji se od automorfnih tala (brdsko–brežuljkasto područje na pozitivnim oblicima reljefa) te hidromorfnih tala (nizinsko područje i drenažni jarci brežuljaka i brda, pleistocenske terase i neki obronci). Na županijskom prostoru ima ukupno 41 najniža pedosistematska jedinica. Prema pedološkim karakteristikama tla, pretežito u središnjim i južnim dijelovima Županije prevladavaju skupine tala marginalno pogodnih za intenzivnu poljoprivredu. Skupine tala srednje pogodnih za poljoprivredu uz veća ograničenja prevladavaju u sjevernim i (manje) istočnim dijelovima Županije. Tla pogodna za poljoprivredu uz vodotoke, zbog režima voda, u velikom broju slučajeva ne mogu biti optimalno korištena bez regulacije vodotoka. Unutar kontinentalne fitografske regije (raspored biljnih zajednica), u kojoj se nalazi područje Karlovačke županije, uočavaju se sljedeći pojasevi:

• glavne nizinske i poplavne zone na sjeveru (područje hrasta lužnjaka);

• brdski (područje šume hrasta kitnjaka i običnog graba);

• predplaninski (područje predplaninske šume bukve);

• gorski (područje šume bukve i jele).

Na slici su prikazani tipovi tla na pedološkoj karti za Karlovaču županiju.


33

Slika 0.1 Pedološka karta Karlovačke županije Izvor: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FAO UNESCO SOIL MAP, Soil Science, 1998

Tip tla: 8 - rendzina 9 - rendzina 10 – rendzina 16 – eutrični, distrični kambisol 19 – kalkokambisol

22 - luvisol 25 – pseudoglej, pseudoglej glej 26 – podzol


Hidrološki Karlovačku županiju karakterizira jedna od najznačajnijih i najvrednijih hidrogeoloških cjelina – sliv rijeke Kupe, koji obuhvaća područje ukupne površine do Karlovca od 6.400 km2. To je prostor koji se prostire južno i jugozapadno od Karlovca do masiva Velike i Male Kapele i Ličke Plješivice na jugu, Zrinske gore na istoku, Risnjaka na zapadu te Žumberačke i Samoborske gore na sjeveru i sjeverozapadu. Južna i zapadna granica sliva ujedno je i vododjelnica crnomorskog i jadranskog sliva. Za sliv rijeke Kupe je karakteristično da je nesimetričan, jer je 70% pritoka smješteno na desnoj obali rijeke Kupe, odnosno u području Karlovačke županije, i koncentriran, jer se glavne rijeke sliva Dobra, Korana i Mrežnica ulijevaju u rijeku Kupu na vrlo uskom području grada Karlovca.


34

U gornjem toku, do Ozlja, rijeka Kupa ima kara kteristike krške rijeke, a nizvodno karakter nizinske rijeke. Ostali vodotoci također u gornjem i srednjem dijelu toka imaju karakteristike krških rijeka, a u donjem nizinskih. U krškom dijelu specifični je problem zagađenja podzemnih voda, gdje zagađenje ima gotovo istovremeni utjecaj na kvalitetu cjelokupnog toka podzemnih voda. U nizinskom dijelu prisutan je problem plavljenja površina uz vodotok, što znatno ograničava korištenje velikih površina, zahtijeva regulaciju i dodatna ulaganja prilikom svakog zahvata u prostoru (hidromelioracije, temeljenje objekata, zaštita od poplava i sl.).

U hidrogeološkom smislu područje Županije možemo podijeliti na dvije osnovnehidrogeološke jedinice:

• jedinica mezozojskih karbonatnih naslaga,

• jedinica mladih kenozojskih naslaga.

Osnovni pečat području Županije daje jedinica karbonatnih naslaga, koju u osnovi čini geološka sinteza (geološka ograničenja korištenja prostora), vapnenci i dolomiti mezozojske starosti. Prema dubini erozione baze, odnosno dubini do koje je doprla karstifikacija, unutar ove jedinice izdvajaju se dvije zone:

• zona visokog krša – zapadno od Ogulina, Josipdola i Plaškog,

• zona plitkog ili fluvio krša – istočno od Ogulina, do pravca koji ide od Ozlja preko Karlovca do Duge Rese i Slunja.

U zoni visokog krša došlo je do razvoja krških fenomena kao što su krška polja, rijeke ponornice, škarpe, vrtače, ponikve i slično, a sva površinska voda gubi se gotovo neposredno u podzemlju, stvarajući tokove voda duboko ispod površine. To su ujedno i zone velikih podzemnih pećinskih sustava izuzetne prirodne ljepote. Zona plitkog krša karakterizirana je manjom debljinom karbonatnih naslaga, krške pojave su relativno plitke, pa unatoč brzom poniranju voda, ne dolazi do njihova gubitka iz slivova. Vodeni tokovi su uglavnom površinski, a razvodnice slijede morfologiju terena. U hidrološkoj jedinici kenozojskih naslaga istočno od Ozlja, Karlovca, Duge Rese i Slunja, geološku podlogu formiraju tercijarni i kvartarni sedimenti (lapor, pješčenjaci, konglomerati, vapnenci, gline, šljunci, pijesci) koji su u hidrogeološkom pogledu u pravilu slabo vodopropusni. Međutim, lokalno se mogu pojaviti područja dobre vodopropusnosti, što se naročito odnosi na kompleks miocenskih vapnenaca i konglomerata, s nešto lapora i glina. Moguće su i pojave mjestimičnih akumulacija većih količina podzemnih voda u višim razinama, pri čemu gornji horizont vode temeljnice dopire mjestimično do same površine terena. Za razliku od jedinice karbonatnih naslaga, gdje lokalno zagađenje može imati vrlo širok utjecaj s nesagledivim posljedicama, u zoni kenozojskih naslaga opasnost od širih posljedica zagađivanja je manja. Prema Strategiji i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske, cjelokupno zapadno i jugozapadno područje Županije nalazi se na području potencijalnih rezervi podzemnih voda prve razine.


Klima područja Karlovačke Županije je umjerena kontinentalna, pričemu geografski položaj, reljef i nadmorska visina dodatno utječu na raspodjelu oborina i hod temperatura. U Karlovcu prosječna godišnja količina oborina iznosi 1011 mm, a broj dana sa snježnim pokrivačem 55 dana.

Srednja godišnja temperatura zraka u Karlovcu iznosi 11,1°C. Prema toplinskim oznakama riječje o umjereno toploj klimi. Najhladniji mjesec je siječanj s prosječnom temperaturom od -0,5 °C i s kolebanjima srednje mjesečne temperature od -6,2 u Karlovcu, ili -5,9 °C u Slunju do 4,5 °C u obje meteorološke postaje.


35

Srednja mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca - srpnja iznosi u Karlovcu 21,1, a u Slunju 19,7 °C. U našim uvjetima Zemlja primi najveću količinu sunčeve topline 22. lipnja, tj. na dan ljetnog solsticija. Premda su u lipnju dani najduži, a krajem toga mjeseca je i radijacija najveća, mjesečna temperatura nije tada najviša, nego u srpnju. U ovom mjesecu zrak se zagrijava i isijavanjem topline koju šalje ugrijano tlo.

Prema prosječnim vrijednostima zrak je u Karlovcu i Slunju umjereno vlažan. Prema prosječnim godišnjim vrijednostima, Karlovac i Slunj ulaze u oblačna područja. Prosječni broj vedrih dana u Karlovcu iznosi 47 dana godišnje, a oblačnih 122 dana. Prosječna godišnja vrijednost broja sati sijanja sunca u Karlovcu iznosi ukupno 1.837,3 sati godišnje.

Documents

BioHeatLocalcjelina: Marijagoričko pobrđe i Žumberak na zapadu, nisko Turopolje i Pokuplje na jugu te nizinski krajevi na istoku. Površina Zagrebačke županije iznosi 3.078 km2,