Christoph Meckel

IzdavačbuybookRadićeva 4, SarajevoTel: + 387 33 550-495Fax: + 387 33 550-496fabrikaknjiga@buybook.ba www.buybook.ba

za Izdavača Goran Samardžić Damir Uzunović

Naslov IzvorNIka Prevedeno iz zbirki: Tarnkappe, Verlag W. Unverhau, München 1956; Hotel für Schlafwandler, Eremiten Presse, Stierstadt 1958; Nebelhörner, DVA, Stuttgart 1959; Wildnisse, S. Fischer Verlag, Frankfurt 1962; Bei Lebzeiten zu singen, Klaus Wagenbach, Berlin 1967; Wen es angeht, Eremiten Presse, Düsseldorf 1974; Nachtessen, Literarisches Colloquim Berlin 1975; Die Balladen des Thomas Balkan, Verlag Stollenwerk, Berlin 1969; Säure, classen, Düsseldorf 1979; Das Buch Jubal, Eremiten Presse, Düsseldorf 1987; Zähne, Carl Hanser Verlag, München Wien 2000; Blut im Schuh, Klampen Verlag, Lüneburg 2001; Seele des Messers, Carl Hanser Verlag, München Wien 2006; Gottgewimmer, Carl Hanser Verlag, München 2010Copyright © of the translation: S. Fischer Foundation by order of TRADUKIAll rights reserved

Izbor I prevod s Njemačkog

Stevan Tontić

IzvrŠNa UredNICa Vesna Bičić-Tanović

lekTUra I korekTUraMerima Terzić

CrTeŽI I dIzajN NaslovNICe Christoph Meckel,tehnika: grafit s uljanom kredom

ŠTampa Hitra produkcija knjiga, Zagreb

Sarajevo, 2011.

Christoph Meckel

DOŽIVOTNA PJESMA

izabrani stihovi

S njemačkog preveo Stevan Tontić

Sadržaj

Govor o pjesmi PregledHimnaPaunŠto se ove zemlje tičeVaspitanje princaVolšebna kapaZlatna ribicaKad dođoh kućiMedvjediMišolov Turoban dan Moj posaoSonetNasljeđe Sanča PanseNapojnicaPjesniciU vremenu dolazećemTvoracAnđeoPlutonStrvoderRiječi JoneBez pretjerivanjaStari OrfejJesenje jutroPreranoOfelija(I vidim: u ovom kavezu...) Druga ZemljaUlica na obaliPjesma za Petera Huchela

910111213141516171820212223242627282930313233343536383940414243

Pjesma za BobrowskogKo bi mogao da zauzme mjesto Jedan čovjekMrtvački sanduciNahodDijeteStihovi što udarajuDa samo se najvažniji Zavjetna tabla IstorijaMost anđelaVrijeme našeg prijateljstva Junak našeg doba Posebna ponuda, 5 Telefonskoj sekretarici govoreno Apsolutni sluhDoživotna pjesmaHoću da živim u imenimaZamišljam da sam rođen na vašaruVrijemeKraj uliceKoji se voleCitirano po sjećanjuRečeniceČetiri putaUlicaKamenLjestveNagrada nalazačuOčiJedna ženaTema i varijacijaJedna smrtMrtvi

44454648495152535455565758606162636465676869707274767778798081828486

Krv u cipeliTočakAplauz(Kao da je svijet...) BudanStrvoderSkriveni gradMolimo za odgovor Pjesma o otjelovljenosti bola O istoriji umjetnostiVedrice vatreKuća jednog muškarcaLariLjubavnicaPredvečerjeVertigoNoćOn to bješeBez svjedokâSaopštenjeNepovrijeđen PovratakPjesma za kasnijeStrofaSanLitanija o gavranuZaleđeLjestveZatvorene očiRazmađijavanjeBlagaMotoObavještenjeS. Tontić, Meckelova poetska magija

88899091929394969799

101102103104105106107108109110111112113114115117120121122123124125126128

9

Govor o pjesmi

Pjesma nije mjesto za njegovanje ljepote.

Ovdje je riječ o soli što u ranama peče.Ovdje je riječ o smrti, o zatrovanim jezicima.O domovinama što na gvozdene cipele liče.Pjesma nije mjesto za uljepšavanje istine.

Ovdje je riječ o krvi što iz rana teče.O bijedi, o bijedi, o bijedi sna.O pustošenju i šljamu, o čegrtavim utopijama.Pjesma nije mjesto da bol se zaliječi.

Ovdje je riječ o srdžbi i obmani i gladi(stadijumi zasićenosti ovdje se ne opjévaju).Ovdje je riječ o žderanju, kad muka te i sumnjaproždru, ovdje je hronika stradanja.Pjesma nije mjesto da se umiranje odobrovolji,da glad se utoli, nada ozari.

Pjesma je mjesto smrtno ranjene istine.Krila! Krila! Anđeo se stropoštava, lete perarazdvojena i krvava u vihoru istorije!1

Pjesma nije mjesto da anđeo se poštedi.

1 Aluzija na anđela istorije iz spisa W. Benjamina (prim. prev.)

10

Pregled

Kako si na svijet doš’o? Čovjek što rođen bi,vrli me svijet nebom po glavi udari.Tvoje godine? Sedam ratova i jedno preživljenje.Veličina? K’o kovčeg za svih naroda pokoljenje.Tvoje srce? Míšić što studen prežvakava.Tvoja usta? Pustih da strofama se opeku.Oči? Gledah često: noć se razvedrava.Uši? Slušah često u peći jada dreku.Šta smjeraš? Da se još jednom preživii kaže: Mi jahasmo ragu ovu,hoćemo da boljom se krmom gotivii da molimo uzdu novu.Kako ti se zemlja zove? Ne zove se, ne postoji,trulo ništa, žicom i zidom opasana.A gdje si doma? Bježanija, kud koji,pjesma nad pjesmama svud pjevana.Čovjek pa tako da zbori – s liste si brisan!Kao muzikant si nikakav, utuvi! –Izvjesno – natežem se na verglu sami zviždeć vučem kroz pakao gluvi.

11

Himna

Živim u zemlji koja svoje poderanei pokrpane garderobe ogledalima nebapokazuje bez posebne koketerije,u zemlji pod suznim oreolčićima slave,čije su vječne granice zidovi plača.

Živim u zemlji koja je zaljubljena u smrt,tlo je namješteno bezbrojnim mrtvačkim sanducimai ukrašeno kostima koje promućurnokrčmara smrti za nove saputnike mole,nebu te zemlje sunce sija s naklonošću,al’ njene fabrike smrti nikad se ne zatvaraju.

Živim u mirisu ustajalih uzdisaja,izvjesnosti smrti, neizvjesnosti života,dvostruko nerado povezan i obavezanstrahom i neizbježnim oprezom,što cirkuskom su majmunu na leđimaslona potrebni, da padao ne bi.

Živim u zemlji koja je zaljubljena u smrt,krčag za suze njen je grb i suvenir,pijavica njena maskota, njene zastave strašila za ptice,hiljaditi unuk moje nade poginuo je.Posljednji štit moga pouzdanja pukao je.

12

Paun

Vidjeh kako se iz pepela Njemačke nikakav feniks ne diže.Razgrćući nogom po pepeluudarih na ugljenisana peraja, na rogove i kože.Al’ vidjeh pauna koji je, kovitlajući pepeo jednim krilom od drveta i jednim od gvožđa,grdno narastajući, pahuljice sa zgarištašibao i svoje perje timario.

Vidjeh kako iz pepela Njemačke stare vrane bauljajui nakostriješene slavuje s promuklim grlimai kokote sa sabljarskim kljunovima i golim krestamakako u slavu ptice zvižduću i pjevaju.Vidjeh kako po pepelu svake vatre njuškaju u koji je vjetar duvao i hladan dimušir gonio, gdje samo malo zlata bješe što sijaše.

Vidjeh kako se iz pepela Njemačke nikakav feniks ne diže;al’ vidjeh pauna u vrijeme blistanja njegova perja,vidjeh kako blistava sita otvarau svjetlosti spram sijedog neba i sijevanja na sušui slušah klicanje vrana i vrabaca i vidjehJata svraka na njegovo zlatno perje kidišuVaške mračno iz njegovog perja rastuVeliki kosovi oči njegove razjedaju.

13

Što se ove zemlje tiče

Što se ove zemlje tiče: ovdje nije mjesto da se, za vrijemešto dolazi, kamen temeljac položi. Ovo nije mjestoza više od opstanka u hladnoći, izdvojenćutljiv i nadglasan. Ako se kost tvoja u tebipokrene u potrazi za životom i izbije slomljena, žudećza radošću i budućnošću, a vrati se nemirna,ranjena svijetom, smrti bliska – gdje je drugbez ugovora, brat bez proračuna? Ko nije san svoj razgacao ili prodao, jezik svojna svačiji propis i probitak podesio?Ko glavu svoju nije uvukao, ko se ne šuljas malko sunca pod šeširom u svoju rupu gdje nemoć prašinu stvara, a ljubav,životinja domaća, spava li spava? Gdje je čovjekkoji lisice za ruke niti nosi niti ih meće, gdje jemjesto da se, za vrijeme što dolazi, kamen temeljac položi?

Ovdje zastaješ i ne daš da ti se kaže: nestani.

14

Vaspitanje princa

Kad javor je crven na prozor pao,sluge mu prijaviše jednu zlatnu jesen,da su ptice jatimice pobjegle,ne reče mu niko.

Onaj ton sirena za maglu u moreuzune objasniše mu mornari, objasniše sluge,onaj udarac sjekirom i drhtanje vješala:dželati, dok robovi su ćutali.

Svaka vijest za njega bješe izabrana.Dobre bi knjigama princa davale za pravo,loše oca činile mračnim,a hujanje snijega u dvorima,i kišu – niko mu ne objasni.

Kod pitanja o gradovima, slavljima, ljudimaćutanje brbljivih klovnova naloži mu da kući onog anđela donesekog je pred prozorom učio da leti.

15

Volšebna kapa

Pošto sam se u noćima gubio,Skupa sa svojom hladnom smrću, svojim nestalnim tragom,Pobuni se moja ogromna sjenka, ne može da me nađe,Šapuće moja bezglasna sjenka, želi da me ljubi,Mrmlja moja crna sjenka, hoće da me zatamni,Treba da joj pod volšebnom kapom dođem.

Ali skriven pod okriljem mjesečevih pomračenjaKrećem u avanturu i imam mnogo posla,Moram naučiti da sa svojim imenom živim.

I sa svojom starošću idem da torbarim,Moram za svoju praznu sobu cvijeće da kradem,Jer anđeo čuvar moj na večeru mi dolazi.

16

Zlatna ribica

Otkada mjesec i vodu volim,zlatna mi ribica u kosi živi,to me čudi, i ja primjećujemda to ni kod jednog drugog čovjekanije slučaj.

Otada sam u mnogim rijekama plivao,ali je voda ne privuče,nudih je na poklon čovjeku s Mjeseca,odbila je da u svjetlosti zvijezdaizmeđu oblaka i ptica pliva,na Crno more sam je vodioali se uporno drži svoga –da u sutonu moje kose stari.

Nosiću je daljedok krljušti joj se ne sljušte,dokle ne pocrnii mrtva u sivu baricu ne padne.

17

Kad dođoh kući

Kad dođoh kućisretoh mornara u svojoj sobi –u čamcu je na ormar pristaoi trudio se da se spusti –razlog svoje posjete ne mogaše da objasni.

Juče iznenadih stado koza –brstilo je rese mojih tepiha,prekjuče jednog Kineza –probao mi je odijela i pravdao se da nije našao stepenište.

Uleti li sutra povor ždralova kroz prozor,nije to čudnije nego ako prekosutraslon dođe i zamoli da ga operem.Slično se ponavlja iz noći u noć.Od sobe ću dići ruke.

18

Medvjedi

Kupih šume pune medvjedane da bih šume imaonego medvjede.

Kupih šume i medvjedejer medvjeda, bez šuma,ne bješe za kupovinu.

Šta bi koristilo imati medvjedei haljine im šitii plesu ih učiti –šta bi mi koristili medvjedida nisu iz šuma došli?

Trčah oko šumai dozivah medvjede moje –samo se mumlanje mojih medvjeda čulo iz šuma.

Lišim li se mojih šumada bih još samo medvjede imaosa šumama bi otišli i moji medvjedi,

ulovim li moje medvjededa bih krzna njihova imaopale bi i začas uvele i moje šume.

Imah šumeimah medvjede –nemah ni šuma ni medvjeda.

19

Ulovih moje medvjedespalih moje šumeispekoh moje medvjedei pojedoh ih bez gladi.

20

Mišolov

Jurišah kroz prazan domi lovih miša za mišommašicama štapom mlatačom –oglobih ga repom i čupom.

Jeđahu mačke pred domompjevahu o jednom te istom:Smrt miševima! Mišolom!a sad pacov svraća u dom.