Cecilija sveta - kbf.unizg.hr · stove i note za tisak. Što se tiče glazbenog priloga koji se na-lazi u dodanom sveščiću, ubuduće ćemo tražiti mišljenje stručnjaka, glazbenika,

s v e t aPr

vi b

roj t

iska

n 18

77.

ISSN

1330

-253

1 UDK

783

God.

LXXX

VIII,

Zagr

eb, 2

018.

– Br

oj 1-

2

s v e t a

Časopis za sakralnu glazbu 1−2

Cecilija

Uvodnik

ČlanciMiroslav MartinjakPasioni u Sloveniji i HrvatskojMilan HibšerCrkveni glazbenik i njegov instrument - akustika i svirale (2)Mirko JankovPjevana štenja u bogoslužnoj praksi župne crkve svetogaMartina biskupa u Vranjicu (2)Franc KrižnarDon Kosto Selak, novi doprinosi uz njegov životopis i bibliografijuDanijel DriloBaština i stanje povijesnih orgulja u HrvatskojHelena HorvatAnaliza pojavljivanja tekstova vezanih uz život skladateljaBreitenfeld D., Kristović D., Pap M., Akrap A., Rešetar I . Plivelić P., Kelečić A., Cecelja D.Skladatelji koji su umrli mladi

MuzikologijaNiko LuburićCrkvene i duhovne popijevke s narodnim običajima u župi Studenci (3)

Iz glazbenog života biskupijaRuža s. Domagoja Ljubičić (urednica)Varaždin, Mostar, Split, Kaštel Sućurac, Zagreb, Blagaj-Buna, Sarajevo, Posušje, Glamoč, Janjina, Makarska, Vis, Dubrovnik, Đakovo

Glazbeni priloG

2

58

63

Sadržaj

1

1Sveta Cecilija1-2 – 2018.

uvod

nik

Poštovani čitatelji,ovaj prvi broj časopisa sv. Cecilija malo

nam kasni i to radi nekih objektivnih ra-zloga. Naime, od sada ćemo za sve radove koji žele imati znanstvenu kvalifikaciju prema kategorijama: izvorni znanstveni rad, prethodno priopćenje, pregledni rad ili stručni rad tražiti recenzije. Premda se i do sada zahtijevalo mišljenje nekog re-cenzenta za neke radove ali ne uvijek za sve od sada ćemo to striktno provoditi. Stoga molimo sve koji su već objavljivali svoje radove u časopisu ili koji će to čini-ti ubuduće da nam za prvi broj časopisa koji izlazi u lipnju mjesecu pošalju svo-je radove najkasnije do 30. travnja, a za drugi broj časopisa koji izlazi početkom prosinca do 31. listopada kako bismo mo-gli dati recenzentima da u miru recenzi-raju radove. Napominjemo da će od ove godine časopis biti i na Portalu znanstve-nih časopisa Republike Hrvatske HRč-ku. To sve će doprinijeti još većoj popu-larizaciji časopisa. Upravo zbog čekanja recenzija malo kasnimo s ovim brojem. Nadamo se da ćemo se već za idući broj dobro uigrati i na vrijeme pripremiti tek-stove i note za tisak.

Što se tiče glazbenog priloga koji se na-lazi u dodanom sveščiću, ubuduće ćemo tražiti mišljenje stručnjaka, glazbenika, skladatelja i liturgičara o pojedinim glaz-benim skladbama. To će isto biti jedna garancija o liturgijsko glazbenoj kvalite-ti glazbenih priloga u sv. Ceciliji. Stoga molimo da svi koji nam žele slati glazbe-ne priloge neka se drže prije spomenutih datuma kako bismo imali vremena za re-cenzije i tih priloga. Svoje priloge šaljite e-mailom na:

[email protected] [email protected]

Ove godine navršava se 70. godina ot-kako nas je napustio naš poznati glazbe-nik, pedagog, skladatelj i orguljaša u na-šoj zagrebačkoj katedrali Franjo Dugan. Budući da je preminuo 12. prosinca 1948. godine bit će prikladnije da mu posveti-mo prostora u idućem broju časopisa koji upravo treba izaći u mjesecu prosincu ove godine.

Želimo svim čitatelji časopisa sv. Ceci-lija ugodne ljetne praznike i plodonosan odmor za tijelo i dušu.

Uredništvo

2 Sveta Cecilija 1-2 – 2018.

članci

ZBORNIK PASIJONSKI ALMANAH,

PASSIONIS ANNUARIUM, PASIONSKI LJETOPIS 2017.

PASIJONI NA SLOVENSKEM IN HRVAŠKEM, PASIONI U SLOVENIJI I HRVATSKOJ

Ovdje želimo predstaviti zbor-nik Pasijonski Almanah, koji je 2017. godine objavljen u slo-

venskoj Škofji Loki u Republici Sloveni-ji. Ovo je prvi broj novog zbornika koji sadržava radove na temu Pasionske ba-štine susjedne Slovenije i Hrvatske. Hva-levrijedan projekt koji bi trebao trajati u kontinuitetu i obrađivati bogatu ba-štinu europskih zemalja, čija je kultu-ra duboko ukorijenjena na kršćanskim te meljima, premda se to u naše vrije-me, nažalost, želi osporiti. To više je taj projekt značajniji i vrjedniji jer otkriva upravo spomenutu činjenicu prožima-nja europskoga čovjeka i europske kul-ture kršćanskim sadržajima, a posebno vrednovanje i slavljenje Kristove patnje, muke, smrti i uskrsnuća. Upravo na tim povijesnim i vjerskim događajima poči-va naša vjera i sve kršćanstvo.

Urednici knjige Jože Štukl i Franc Križ-nar u predgovoru zborniku ističu želju da se otkrivaju međusobne veze pasion-ske baštine Slovenije, od kojih je najpo-znatija škofjeloška pasionska baština, ali i drugih naroda, napose susjednih Hrva-ta, gdje se osobito ta vjerska i kulturna baština njeguje.

Mag. sc. arheologije Jože Štukl pred-stavlja u svom radu pod naslovom Škofjeloški pasijon - Processio Locopoli-tana najpoznatiji slovenski pasion, koji je dobio ime po mjestu nastanka u Škofji

Loki, nedaleko od Ljubljane, u alpskoj pokrajini Gorenjska. Škofjeloški pasijon je najstariji sačuvan dramski tekst na slovenskom jeziku s dodacima na latin-skom i njemačkom jeziku. Autor opisu-je nastanak pasiona usko vezan za Veliki petak kao pokornička procesija naroda Božjeg koji želi proslaviti muku Isusa Krista. Uz opis te vrijedne baštine, autor navodi bogatu literaturu kojom pokazu-je veliko zanimanje raznih autora za taj biser vjerske kulture slovenskog naroda i želju da se to njeguje i danas kao vjerska i kulturna baština.

Hrvatska autorica, redovita profesori-ca dr. sc. Sanja Nikčević, objavljuje vrlo zanimljiv rad pod naslovom Odnos vje-re i kazališta ili kako kazalište odraža-va smjene svjetonazora. Profesorica vrlo trijezno i znanstveno razmišlja o pro-blematici kazališne umjetnosti i svjeto-nazora od srednjeg vijeka do danas. Već na samom početku članka upućuje na zabludu u koju neki iz svijeta umjetno-sti upadaju kad govore da je suvremena umjetnost, a tako i kazalište, lišeno po-litike i ideologije. To nije točno, nagla-šava autorica, već ti utjecaji su prisutni u većoj ili manjoj mjeri i u umjetničkoj djelatnosti i određeni svjetonazor utje-cajna je snaga i na tom području. Auto-rica je dobro poentirala velik dio proble-matike koja se tiče ljudskog vjerovanja i umjetnosti, napose kazališne turbulen-


članci

Ovo je prvi broj novog zbornika koji sadržava radove na temu Pasionske baštine susjedne Slovenije i Hrvatske.

cije suvremene civilizacije, kao i pad op-ćeljudskih vrijednosti koje pogađaju sve segmente suvremenog društva. Stoga je dobro da se članak našao u ovom zbor-niku i svaki čitatelj kojeg zanimaju ti od-nosi vjere i kazališne umjetnosti rado će ga pročitati i dobiti korisna saznanja za promišljanje te problematike.

Članak ili studija redovitog profeso-ra dr. sc. Marka Dragića, pod naslovom Čuvari Kristova groba u pasionskoj ba-štini u Hrvata, sustavno opisuje i obra-đuje ovo bogatstvo vjerskog događanja za najsvetije dane liturgijske godine, a to je Sveto trodnevlje (Veliki četvrtak, Veli-ki petak i Velika subota). U radu su obu-hvaćena sva mjesta diljem Hrvatske gdje se njeguje ovo vjersko skazanje, od Lo-bora i Marije Bistrice do Makarske, Met-kovića, Vrlike, Poljica, Vodica itd. Autor ukazuje upravo na duboku ukorijenje-nost hrvatskog naroda i njegov vjernički osjećaj za Kristovu patnju i smrt. Unatoč komunističkim zabranama i zatiranjima ovog vrijednog vjerskog skazanja, narod se nije dao smesti, već je držao do svo-je vjere i tradicije bez obzira na nesklo-ne političke prilike, nadajući se da će to vrijeme diktature završiti i svanuti novi dan slobode i demokracije, što se hvala Bogu i dogodilo. Iz opisa se mogu dozna-ti razni načini oblačenja čuvara Isusova groba, ovisno o mjestu, kao i drugi ko-risni elementi ove vjerske dramatizacije Isusove smrti.

Posljednja tri rada su na slovenskome: rad pod naslovom Slovenske ljudske pe-smi v mojih delih Andreja Missona, zatim rad Tone Potočnika in gregorijanski korale Tone Potočnika i posljednji članak ovog zbornika je rad pod naslovom Med kora-lom in glagoljaštvom Franca Križnara.

Autor dr. sc. Andrej Misson govori o slovenskim narodnim pjesmama, njiho-vu bogatstvu i obradama tih pjesama koje je kao skladatelj priredio. Ukazu-je i na utjecaje tonskog sustava gregori-janskog korala u procesu nastanka ne-kih slovenskih pjesama. Tako spominje

poznati gregorijan-ski napjev Ave Mari-ja, čiji je modalni su-stav prepoznatljiv u slovenskoj pjesmi Vsi so venci veili. Rad je vrlo zanimljiv i dobro predstavlja glazbe-nog teoretičara i skla-datelja Andreja Mi-ssona.

Tone Potočnik, pro-fesor, orguljaš i pi-janist, u svom radu ukazuje na ljubav prema gregorijan-skom pjevanju i na populariziranje gre-gorijanike u Sloveni-ji. Kao profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani osnovao je poseban zbor pod nazivom Scola cantorum Cantate Do-minu, koji je njegovao koral-nu glazbu i s kojim je Tone Potočnik održao brojne kon-certe diljem Sovenije, Hrvat-ske i šire. Tim zborom pribli-žio je slušateljstvu vrijednost i vječnost te stare glazbe koja je više molitva nego glazbe-no izvođenje. Autor je boravio nekoliko godina u poznatom samostanu cistercita u Stični u Sloveni-ji, gdje je upravo doživio još intenzivni-je djelovanje te stare vokalne glazbe na unutarnji život čovjeka vjernika i tu je razvio posebnu metodu koju je nazvao gregorijanoterapija, u kojoj glavno mje-sto zauzima gregorijanska melodija i njen utjecaj i povezanost sa somatskim dijelom čovjeka i njegovim gestama.

Posljednji članak u zborniku pod na-slovom Med koralom in glagoljaštvom piše dr. sc. Franc Križnar, poznati slo-venski muzikolog i vjerni suradnika ča-sopisa sv. Cecilija. Autor u svom članku na neki način sintetizira tematiku zbor-nika i želi pokazati povezanost gregori-


članci

janskog korala, glagoljaštva i pasionske baštine, napose takozvane žudije. Jedno, drugo i treće se danas otkriva i posta-je predmetom znanstvenog studiranja i proučavanja. Glagoljaštvo kao poseban glazbeno-liturgijski fenomen u Hrvat-skoj, koji se razvijao od Istre, kvarner-skih otoka do Dalmacije, dalmatinskih otoka i Like, našao je svoje mjesto i u susjednoj Sloveniji, i to napose u okoli-ci Kopra (Zanigrad, Dvori, Gažon), a o tome svjedoče isklesani ili naslikani za-pisi iz 15. st.

To nisu jedina mjesta u Sloveniji gdje se pojavila glagoljaška kultura. U istar-skom mjesto Krkavče u 17. stoljeću pisale su se matične knjige na pismu glagoljica, a i biskup Tomaž Hren bio je povezan s

glagoljašima. Autor pokazuje kako su se kulture na ovim prostorima prožimale i obogaćivale, a gregorijanski koral bio je zajednička glazbena nit i poveznica kr-šćana na europskim prostorima, izvor inspiracije i novih kreacija, kao i neka vr-sta liturgijsko-glazbene pedagogije.

Cijeli zbornik je vrlo ukusno uređen i dizajniran, s prilozima tematskih sli-ka i notnih fragmenata koji na trenutke prekidaju tekstualne sadržaje i tako mu daju jednu živahnost i privlačnost.

Želimo zborniku i njegovim urednici-ma i suradnicima dug vijek postojanja i neka postane snažan medij u otkrivanju i promicanju kršćanskih kulturnih vri-jednosti na europskom prostoru i šire.

mr. art. Miroslav Martinjak

NOVE dUHOVNE POPIJEVKE I NEKE PRIgOdNE

Niko Luburić: Nove duhovne popijevke i neke prigodne (harmonizacije), Hrvatsko druš-tvo crkvenih glazbenika i Hrvatsko kulturno društvo »Napredak«, Zagreb – Sarajevo, 2014.

Regens chori mostarske katedrale i profesor crkve-ne glazbe na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sa-rajevu Niko Luburić u novoj zbirci donosi harmo-nizacije novih duhovnih popijevaka, kao i nekih prigodnih. Svojim radom tako nastavlja nastoja-nje koje je započeo već Mato Lešćan u Hrvatskom katoličkom molitveniku i pjesmarici Slavimo Boga. Uredništvo te pjesmarice je naime u tu liturgij-sku pjesmaricu još 1982. god. uvrstilo tzv. duhov-ne šansone – pjesme koje su posebno rado pjeva-li mladi ne samo na svojim molitvenim susretima, nego i na misama.


UvodU prvome dijelu ovog niza članaka iz

organografije bilo je riječi o povijesti or-gulja. Želja nam je bila istaknuti njiho-vu važnost kroz povijest u oblikovanju crkvene glazbe. Također je potrebno potaknuti sve one koji razmišljaju o or-guljama kao staromodnom glazbalu da orgulje, na temelju svoje bogate prošlo-sti, moraju i dalje imati vodeću funkciju u crkvenoj glazbi. U ovome nastavku, bit će riječ o sviralama, nastanku tona u nji-ma te o akustici općenito.

AkustikaIako neki pojmovi koje ćemo ovdje na-

vesti nisu preduvjet da orguljaš bude do-bar crkveni glazbenik i da zna iskoristi-ti svoj instrument u potpunosti, dobro je neke osnovne pojmove upoznati ili ponoviti. Akustika (grč. ἀϰουστıϰός) je dio fizike koja se bavi proučavanjem na-stanka i širenja zvuka. Izvor zvuka može biti gotovo svaka materijalna (živa i ne-živa) stvar kojom smo okruženi. No u glazbi upotrebljavamo pojam „ton“. Ton je zvuk kod kojeg izvor zvuka pravilno titra. Svaki ton ima nekoliko karakteri-stika: visinu, jačinu, trajanje i boju. Dru-gi preduvjet da ton (zvuk) može doći do našeg uha jest medij (sredstvo) kojim se zvuk širi. Zvuk osim zrakom, može pu-tovati vodom ili nekim drugim krutim elementom, a sve to zahvaljujući mole-kulama koje se nalaze u mediju i imaju

elastična svojstva - mogućnost djelova-nja jednih na druge. Logično je onda za-ključiti da u vakuumu nema mogućno-sti širenja zvuka. Ton zrakom putuje u obliku longitudinalnog (uzdužnog) vala i njega možemo predočiti slikom ispod. (Slika 1.). No na mnogim ga slikama za-pravo, zbog preglednosti, prikazujemo kao transverzalni val.

Slika 1.

Čestice zraka koje prenose zvuk u obliku vala međusobno će djelovati kao opruga koja prenosi energiju s jednoga kraja na drugi. (Slika 2.)

Slika 2.

Milan Hibšer, KBF Zagreb

CRKVENI gLAZBENIK I NJEgOV INSTRUMENT

- AkustikA i svirAle (2)

članci


članci

Svaki ton ima svoju frekvenciju, tj. određen broj titraja u jednoj sekundi, što izražavamo u hercima (Hz). Što ton ima veći broj titraja, to je viši. Ljudsko uho može čuti od 16 do 20 000 Hz, a vrijed-nosti mogu varirati od čovjeka do čovje-ka. Frekvencija od 16 Hz odgovara otpri-like tonu C subkontra. Ako si predočimo klavijaturu glasovira (Slika 3.), vidimo da toga tona nema na klavijaturi koja po-činje od A subkontra.

Valna duljina (λ) je obrnuto proporcio-nalna u odnosu na frekvenciju vala. Što je valna duljina (udaljenost između dva susjedna dola ili brijega) kraća, zvuk će biti viši i obrnuto (Slika 4.).

Slika 4.

Ovdje je potrebno spomenuti i pojam „amplituda vala“, što je najveća udalje-nost određene točke elastičnoga tijela od položaja ravnoteže u jednom smjeru. Veća amplituda uzrokuje glasniji zvuk (Slika 5.).

Slika 3.

Slika 5. Slika 6.

SviraleU povijesnom pregledu već smo spo-

menuli da je čovjek, možda i slučajno, otkrio kako zrak pod određenim priti-skom u svirali (frulici) može stvoriti ton. Današnja fizika može protumačiti kako taj ton zaista nastaje. No ponajprije tre-ba objasniti kako je jedna orguljska svi-rala konstruirana. Taj podatak zasigurno može biti od koristi jednom crkvenom orguljašu, možda ponajviše u komunika-ciji s majstorom orguljarom kojemu tre-ba prepustiti svaku eventualnu doradu ili popravak na svirali.

Postoje dvije vrste svirala: labijalne i jezične. Labijalne svirale (lat. labium

– usta) imaju otvor u obliku usta, a mogu biti metalne i drvene. Metalne pak svirale dijelimo na cilindrične (konstantne širine) ili konične (su-žene prema vrhu ili ljevkaste), a dr-vene na piramidalne ili prizmatične.

Dijelovi labijalne svirale (Slika 6.):1. Noga svirale (dovod zraka); 2.

Ormar za zrak; 3. Jezgra; 4. Donja usni-ca; 5. Gornja usnica; 6. Usta svirale; 7. Ti-jelo svirale.


Limena svirala građena je od legure (slitine) kositra i olova u različitim omje-rima. Prospektne (vidljive) svirale imaju veći postotak kositra. Drvene pak svirale mogu biti izrađene od oraha, trešnje ili bukve. Svaka labijalna svirala može biti otvorena, nepokrivena na vrhu i zatvore-na s pomoću kape ili čepa.

Što se tiče jezične svirale, ona ima ove dijelove (Slika 7.): 1. Noga svirale – dovod zraka; 2. Žlijeb; 3. Glava svirale; 4. Čiz-ma; 5. Rezonator; 6. Kuka za ugađanje i 7. Jezičak.

Slika 7.

Nastanak tona u sviraliZrak pod tlakom ulazi u nogu svira-

le, a zatim i u prostor ispod jezgre te se usmjerava na brid donje usnice. Gornja usnica dijeli struju zraka na dva dijela; jedan izlazi van, a drugi ostaje u svirali (Slika 8.).

Slika 8.

Dio koji ostaje u svirali uzrokuje zguš-njavanje zraka i putuje prema vrhu svi-rale. Od vrha svirale reflektira se natrag prema jezgri (bez obzira na to je li svi-rala otvorena ili zatvorena). Istodobno, (dok dolazi novi zrak u sviralu), nasta-je novo zgušnjavanje na dnu. Tako na-izmjenično u dnu svirale, u vrlo brzim intervalima, nastaje zgušnjenje i razrje-đenje zraka (Slika 9.).

Slika 9.

Direktan val je onaj koji putuje od dna prema vrhu, a reflektirajući se odbija od vrha natrag prema dnu svirale. Interfe-rencijom tih dvaju valova nastaje tzv. stojni val.

Kod otvorenih svirala u dnu i na vrhu smješten je trbuh vala, a u sredini je čvor (Slika 10.).

Slika 10.

Kod zatvorenih svirala na gornjem kraju je čvor, a kod labiuma je trbuh (Sli-ka 11.).

Slika 11.

članci


članci

Iz slike 10. jasno se vidi da dužina svi-rale (koju ćemo označiti slovom l) izno-si 1/2 valne duljine. Postoji formula s po-moću koje vrlo lako možemo izračunati koliko je duga otvorena svirala za odre-đeni ton1. Formula uključuje brzinu zvu-ka (c=333 m/s) i trajanje jednog titraja (u sekundama i označavamo ga slovom T). Npr. ako znamo da je za ton C (veliki) frekvencija 64 Hz, znači T=1/64 sekunde.

λ =c * Tλ = 333 * 1/64λ =5,2 ml= 1/2 λl= 2,6mDakle, za ton C veliki dužina otvore-

ne svirale je oko 2,6 metra. Ton C veliki ujedno je i početni (najdublji) ton u ma-nualu orgulja, a ta duljina odgovara du-ljini od oko 8 stopa (8’). Stopa se tako uzela kao najjednostavnija mjerna je-dinica za veličinu svirale. Ovaj broj za-pravo nam govori koliko je duga najdu-ža svirala nekog registra. Kod 4’ registra npr., najdublja svirala bit će oko 1,3 m, a kako je duplo kraća, ona proizvodi ton za oktavu viši.

1 Usp. DUGAN, Franjo: Nauk o glasbalima, Zagreb, Hrvatska državna tiskara, 1944., str. 151-152.

Dakle, ako uključimo samo neki 4’ re-gistar i stisnemo najdublju tipku (C veli-ki), čut ćemo c mali. Na slici 12. možemo vidjeti zanimljiv odnos veličine nekih oktavnih otvorenih svirala i čovjeka.

Kod zatvorene svirale javlja se vrlo za-nimljiv akustički efekt. Kao što se vidi iz slike 11., u zatvorenoj se svirali javlja samo 1/4 valne duljine, pa će zatvorena svirala od 8’ davati oktavu dublji ton. No mi ćemo taj registar, iako je dug oko 8’, nazivati 16’ registrom jer tako zvuči. Bit-no je naglasiti da jedino dužina svirale ima utjecaj na visinu tona. Širina svirale utječe na boju tona te po tome možemo razlikovati registre, o čemu ćemo detalj-nije u idućim nastavcima.

Svirala može proizvoditi i viši ton, i to „prepuhivanjem“. Otvorena svirala proi-zvest će za oktavu viši ton ako u nju uđe zrak pod višim tlakom. Zatvorena svira-la umjesto oktave prepuhivanjem će dati neki od neparnih alikvotnih tonova.

Što se tiče jezične svirale, ton nastaje s pomoću jezička koji titra. „Kada zrak uđe u čizmu, provuče se kroz pukotinu iz-među jezičca i žlijeba u nutrinu grla, gdje nastaje zgušnjavanje. No zrak se i u čiz-mi zgusne te tlači na jezičac i pritisne ga na žlijeb. Time se otvor žlijeba zatvori i zrak ne može u žlijeb, pa u žlijebu na-stane normalno stanje, koje prema prijaš-njem zgušnjavanju znači razrjeđivanje. Jezičac, međutim, zbog svoje elastičnosti pobjegne natrag i time se udalji od žlije-ba te zrak opet navali u grlo i stvori novo zgušnjavanje. Ta se igra ponavlja, pa je-zičac neprestano titra ulijevo i udesno te se neprestano izmjenjuju zgušnjavanja i razrjeđivanja koja putuju prema gore u rezonator“.2 U rezonatoru nastaje val koji je već objašnjen kod labijalne svirale.

ZaključakPodatci o akustici možda i nisu jako

bitni za orguljaša i crkvenoga glazbeni-ka, ali dobro je da svaki glazbenik koji

2 Isto, str. 162.

Slika 12.


dolazi u dodir s orguljama što bolje upo-zna svoj instrument. Kompleksnost or-gulja dokazuje i postojanje dviju znan-stvenih disciplina; organografije koja opisuje građu i ustrojstvo orgulja te nji-hov povijesni razvoj, kao i organologije koja se bavi više istraživanjem i klasifi-kacijom orgulja kroz praktičan rad. Zna-nje o sviralama sigurno nam može kori-stiti. Vjerujem da bi svaki orguljaš volio

sudjelovati u izgradnji novog instrumen-ta koji će koristiti u „svojoj“ crkvi za li-turgijske ili koncertne potrebe. Znanje o sviralama i registrima, njihove mo-gućnosti i karakteristike u komunikaci-ji s organologom ili graditeljem orgulja može izroditi idealanim instrumentom koji će orguljaš s radošću koristiti.

članci

Misa brevis druga je po redu skladba u okviru projekta Canticum novum koji želi ponuditi skladbe za misni ordinarij ili ono što se naziva “misa” koje će biti po mjeri današnjeg liturgijskog promišljanja i slavlja, prilago-đene zahtjevima crkvenih propisa o crkvenoj glazbi. Skladbe su stoga pi-sane u jednostavnom stilu i primjerene župnim zborovima, čime se želi omogućiti da u liturgiji sudjeluje čitava zajednica. Misa brevis za sole, mješoviti zbor i orgulje sadrži pjevane dijelove mise Gospodine, Smiluj se, Slavu, Svet i Jaganjče Božji.

MISA BREVIS


članci

Mirko Jankov

PjevAnA štenjA u bogoslužnoj PrAksi žuPne crkve svetogA MARTINA BISKUPA U VRANJICU*

Nekada rabljen kod „proročanstava“ Velike subote,1 danas kod čitanja

(Svetoga pisma Staroga zavjeta),2 isključi-vo dakle na Vazmenomu bdjenju, u bogo-služju je vranjičke župne crkve zastupljen napjev – transkribiran dvaput (kompa-rativno), prema pjevanju Damira Jurića i Andrije Jurića – ilustriran Početkom Knji-ge Postanka3 (notni primjeri br. 4a4 i 4b). Kao i u prethodnim dvama slučajevima dispozicije i analize istoga napjeva (not-ni primjeri br. 2a i 2b), ni ovom prilikom nije u analizi predmetnih naslova uočlji-va znatnija međusobna tehničko-tvorbe-na distinkcija: naime, osim razlike u po-četnim tonovima (u prvomu slučaju to je ton f, dok je u drugomu riječ o tonu e), sav daljnji razvoj donosi varijaciju osnovnoga, lako upamtljivog napjeva. Njegova jed-nostavna, kvartno disponirana melodija, uokvirena dorskim tetrakordom (d - e - f - g), počiva – razumljivo, poradi količine teksta koji na Vazmenomu bdjenju valja otpjevati – silabičkomu načelu uz suzdr-žanu primjenu neumatskih dijelova. Od

1 Usp. Obredi Velike sedmice 1921, str. 204–227. Usp. i Obnovljeni obred Svete sedmice 1957., str. 137–143.

2 Prema kazivanju pjevača, od ponuđenih se sedam starozavjetnih čitanja najčeće odabiru i izvode njih četiri ili pet: I., II. III. te VI. i VII. Usp. Veliki tjedan 2009., str. 158–177.

3 Usp. Misal 2012, str. 111–113.4 Napjev se može poslušati preko sljedeće internet-

ske poveznice: http://delmata.org/sites/default/files/tz_crkveni/Vranjic%202%203%20IZ%20KNJIGE%20IZLASKA.mp3 (pristup dana 7. svib-nja 2017.).

uporabljenih melodijskih intervala mogu-će je izdvojiti tek interval sekunde i terce.

Kako na više mjesta navode spomenu-ti običajnici, „životi“ Božjih ugodnika („u tri štenja“) u Vranjicu su se nekada tije-kom godine pjevali više puta: o blagdanu župnoga patrona svetoga Martina Tour-skoga 11. studenoga (sl. 9), na Bezgreš-no Začeće BDM 8. prosinca, na dan sve-toga Spiridona, 14. prosinca (sl. 12), koji se u župi svetkovao „kao zavjetni Blag-dan za blagoslov maslina (…) najsvećani-jim načinom, isto kao i Blagdan S. Mar-tina glavnoga Odvjetnika“ te na blagdan svetoga Stjepana prvomučenika, 26. pro-sinca. Najstarije svjedočanstvo o ovoj praksi u vranjičkoj sredini, u starini veza-noj za pjevačku baštinu benediktinskih monaha,5 pruža nam rukopisni priručnik (s trećim štenjem)6 što ga je za vranjičku crkvu godine 1857. bio ispisao Grgo Bezić (1797. – 1880.) iz Grohota na otoku Šolti (sl. 10 i 11).7

Nemoguće je znati jesu li se u Vranji-cu svi svetački „životi“ nekada izvodili na melodiju koju donosi transkripcija Štenja života blaženog Martina biskupa8 (not-

5 Usp. I. Ostojić 1963., str. 318.6 Budući da je sačuvan samo sveščić s III. štenjem,

izgledno je da su u prošlosti postojala još dva slična priručnika s preostalim tekstovima I. i II. štenja.

7 Usp. M. Jankov 2016.a, str. 50.8 Tekst u nastavku ispisan je prema zvukovnomu

zapisu temeljem kojega je načinjena i pripadajuća notna transkripcija: „Počinje štenje života blaženog Martina biskupa. Rodio se Martin oko trista i desete godine od roditelja koji su bili pogani, a misto njego-


ni primjer br. 5) prema pjevanju Andrije Jurića,9 no s obzirom na njezinu jedno-stavnost ali i glazbenu praktičnost, jedna-ko kao i u slučaju čitanja na Veliku subotu (notni primjeri br. 4a i 4b), ta mogućnost

va rođenja se zvaše Sabarija u Panoniji. Tu je Martin u dobi od deset godina primljen među katekumene, a to znači pripremnike za krštenje. A to nisu znali njegovi roditelji. Od tada živi čisto i pobožno kao pravi učenik i sljedbenik Isusov. Kako mu je otac bio vojnik, to su i Martina zarana, u dobi od petnaest godina, primili u vojsku kao konjanika. Već tada se Martin isticao u ljubavi prema siromasima pa je to često i dilom očitovao. Jednog dana bila velika stu-den i Martin prije ulaza u grad zvani Amiens srit-ne siromaha napola gola koji je prosio milostinju. Kad ga vidi, Martin reče u sebi: ‘Evo, Bog ga meni šalje!’ Kako nije imao sa sobom ni novca ni hrane da mu dade, podili s njime na pola svoj vojnički plašt.“ Prema kazivanju Andrije Jurića, ovaj je tekst napisao pok. nadbiskup i metropolit splitsko-makarski Ante Jurić (Vranjic, 1922. – Pula, 2012.). Do originalnoga predloška ovom prilikom nije bilo moguće doći.

9 Napjev se može poslušati preko sljedeće internetske poveznice: http://delmata.org/sites/default/files/tz_crkveni/Vranjic%202%2010%20ZIVOT%20SVETOG%20MARTINA.mp3 (pristup dana 7. svib-nja 2017.).

pokazuje se plauzibilnom.10 Sama me-lodija – koja je u bogoslužju bila izvođe-na11 makar jednom godišnje, o blagdanu

10 Iako ni stariji vranjički pjevači nisu znali sa sigur-nošću reći koja je melodija bila zastupljena u dru-gim slučajevima pjevanja „životā“, pretpostavljaju da se radilo o istom predlošku koji je korišten pri-godom blagdana svetoga Martina. Kapelnik splitske katedrale, mo. don Šime Marović, koji je do godine 2012. u Solinu pjevao Drugo štenje prije jutarnje sve-čane Mise na blagdan Male Gospe, potvrdio mi je u razgovoru kako je „solinsku“ melodiju – u nekim elementima srodnu ovoj iz Vranjica, što ukazuje na možebitne im zajedničke osnove – svojedobno čuo i naučio prema izvedbi nekadašnjega solinskog žu-pnika a kasnijega nadbiskupa splitsko-makarskoga mons. Ante Jurića. Usp. L. Katić 1976.

11 Andrija Jurić o tome je kazao sljedeće: „Do vremena liturgijskih promjena, negdje sedamdesetih godina prošloga stoljeća, štenje ‘životā’ u Vranjicu se pjeva-lo na sam blagdan, prije velike Mise, nakon čega je prebačeno na vigiliju svetoga Martina, skupa s Večer-njom. Od triju štenja dio se teksta pjevao, često ne-koliko početnih i završnih rečenica, dok su preostali dijelovi – iz pastoralnih razloga, da izvedba ne bi tra-jala predugo – bili čitani. S vremenom, godine 2009., slijedom subjektivnih i objektivnih okolnosti, kao i uslijed činjenice sve slabije vjerničke posjećenosti Ve-černje od toga se odustalo… Uvedena je tada trodnev-nica koja je dobro posjećena. (…) Prije mene štenje je svojedobno pjevao pok. Ive Kljaković koji je i inače bio

Notni prilog 4a i 4b

članci


članci

svetoga Martina, jednostavna je silabič-no-neumatična tvorba kvartnoga raspo-na u frigijskomu ozračju (trikord e - f - g s upadljivo prisutnim tonom d na kojemu se često vrši recitativno izlaganje). Melo-dijski uvod donosi dva uzastopna silazna tercna skoka nakon kojih se nastavlja po-stupno uzlazno kretanje koje, dosegavši još jednom početni ton g ili, mjestimično, f, smjera silaznim sekundnim gibanjem prema finalisu (e).

Štenje iz božićnoga Oficija predstavlje-no je napjevom Iz Govora svetoga Lava Velikoga, pape12 (notni primjer br. 6), u izvedbi Andrije Jurića.13 Melodija ovoga

jako zaslužan za očuvanje pučkih napjeva. On je i kao čovjek bio jedna posebna osoba, budući da je odbacio vojnu karijeru u vremenu komunizma, a zasigurno bi bio daleko dogurao, kako bi mogao slobodno ići u cr-kvu. Prije njega spominjali su stariji pjevači Antu Bari-šića – Sojicu…“ Usp. M. Jankov 2011., str. 186.

12 Usp. Božanski časoslov 2011., str. 461, 462.13 Napjev se može poslušati preko sljedeće internetske

poveznice: http://delmata.org/sites/default/files/

naslova – koji se pjeva samo jednom go-dišnje, u Badnjoj noći – predstavlja slo-bodnu varijantu već izloženoga napjeva Pavlove poslanice iz Mise na Cvjetnicu (notni primjer br. 3). Dok je u oba sluča-ja prisutno modalno ustrojstvo hipolidij-skoga načina uz znatnim dijelom sličnu melodijsku osnovu, barem u uvodnomu dijelu s karakterističnim kvartnim sko-kom, razlika koju valja primijetiti iščitava se naime iz daljnjega tijeka zbivanja, po-glavito iz kadencnih formulacija, jedna-ko kao i činjenice da se ambitus napjeva ovom prilikom proširuje do intervala ok-tave (c - c1). Štoviše, zanimljivo je uočiti da se gornji melodijski vrhunac (c1), dose-gnut (tercnim skokom) tek jednom(!) ti-jekom nastavka primjera više ne ponav-

tz_crkveni/Vranjic%201%205%20IZ%20GOVO-RA%20SV%20LAVA%20PAPE%20VELIKOGA.mp3 (pristup dana 7. svibnja 2017.).

Notni prilog 5

Slika 9 Faksimil iz običajnika (1896.) s opisom bogoslužja na uočnicu i blagdan svetoga Martina biskupa (snimio Mirko Jankov)

Slika 10Naslovni natpis u knjizi Xivota Svetogha Spiridjuna s podatci-ma o naručitelju i prepisivaču, faksimil (snimio Mirko Jankov)


lja, već melodija na odnosnim mjestima postupnim pomacima dopre do tona b, poslije kojega – sekundnim gibanjima ili tercnim skokom – nastavlja silaznim smjerom prema nekom od kadencnih to-nova, g (II. stupanj modusa) ili f (finalis).

8. Napjev Iz Razlaganja svetog Agusti-na Biskupa o Psalmima14 (notni primjer br. 7), što ga je, snimajući 1974. pučko crkveno pjevanje po srednjoj Dalmaciji i otocima, u Vranjicu tonski zabilježio i transkribi-rao dr. Jerko Martinić više nije u uporabi.15 Štenje u nastavku otpjevao je pok. Toma Bulić,16 inače dugogodišnji vranjički orgu-

14 Usp. Obredi Velike sedmice 1921., str. 62, 63.15 Usp. J. Martinić 1981, str. I, 13. Prilikom snimanja na-

pjeva u Vranjicu dr. Martiniću su uz župnika don Ra-doslava Terzića (1917. – 2003.) na raspolaganju bili još samo mjesni orguljaš Toma Bulić (1909. – 2001.), te-nor, i jedan pjevač, bariton Ive Kljaković (1915. – 1984.). Usp. J. Martinić 2011., str. 358.

16 Usp. K. Duplančić 2011., str. 13.

ljaš koji je usto bio „pjevač sigurna uha i dobra glasa“17. Analizom transkribiranoga gradiva prije svega je uočljiv neobično velik raspon undecime (c - f1) ovoga silabično-melizmatičnoga napjeva. Tonovi-centri oko i između kojih se formira melodijska linija, finalis (f) i repercussa (c1), ukazuju na strukturu hipolidijskoga profila unutar kojega se IV. ljestvični stupanj javlja u dvo-struku vidu: kao ton h (lat. b quadratum [♮]) ili b (lat. b rotundum [♭]). Ton h prisu-tan je u slučajevima kad melodija (posred-no ili neposredno) smjera uzlazno, prema dominanti modusa, dok je uporaba tona b razvidna u slučajevim silaznoga smjera, kad njezina linija stremi finalisu dotično-ga modusa.

9. Kao u dvama dosadašnjim napjevi-ma, poslanici iz Mise na Cvjetnicu (notni primjer br. 3) te štenju iz božićnoga Ofi-

17 Prema kazivanju dr. Jerka Martinića.

Slika 12Opis bogoslužja na blagdan svetoga Spiridona, faksi-mil običajnika iz 1896. (snimio Mirko Jankov)

Slika 11 Stenje Trechie Svetogha Spiridjuna, faksimil (snimio Mirko Jankov)

članci


članci

cija (notni primjer br. 6), sličan je me-lodijski profil nekada bio upotrijebljen i prilikom pjevanja Molitve Jeremije Pro-roka18 (notni primjer br. 8). Iako ovaj na-pjev više nije u uporabi, većina ga pje-vača dobro poznaje, dobrim dijelom zahvaljujući upravo snimci izvedbe Mir-ka Mikelića (1947. – 2010.), prema kojoj je izrađena i pripadajuća transkripcija.19 I u ovomu slučaju riječ je dakle o napje-vu hipolidijske zvučnosti, s finalisom na tonu f i recitativom na noti a, s ambitu-som male septime (c - b). Sama je me-lodija, ustvari ponešto proširena inačica gregorijanskoga napjeva Incipit Lamen-

18 Usp. Obredi Velike sedmice 1921., str. 173.19 Napjev se može poslušati preko sljedeće internetske

poveznice: http://delmata.org/sites/default/files/tz_crkveni/Vranjic%201%2013%20MOLITVA%20JEREMIJE%20PROROKA.mp3 (pristup dana 7. svibnja 2017.).

tatio Jeremiæ Prophetæ20 (Feria V in Cena Domini; Ad Matutinum in primo Noctur-no), melizmatično-neumatično-silabična, a agogička kvaliteta izvedbe u lamentoso-

20 Usp. Liber usualis 1957., str. 631.

Notni prilog 6

Notni prilog7

Notni prilog 8


maniri u cijelosti je u službi elegičnosti ove u predkoncilskim vremenima dobro poznate tužaljke.21

10. I primjer posljednjega obrađenog šte-nja, onoga iz Knjige starozavjetnoga pra-vednika Joba, Prosti mi, Gospode22 (notni

21 Tužaljka Jeremije Proroka pjevala se u predkoncil-skomu obredu tijekom Velikoga tjedna, na Jutrenji Velikoga četvrtka, petka i subote. Usp. Obredi Velike sedmice 1921., str. 54–176.

22 Usp. Hrvatski bogoslužbenik 1923., str. 358, 376.

Notni prilog 9

primjer br. 9) u izvedbi Damira Jurića,23 predstavlja melodiju koja se, mada već nekoliko desetljeća izvan liturgijske uporabe, poput sinonima za solističko pjevanje na predkoncilskim pokojnič-kim obredima osim mnogim članovima vranjičkoga muškog zbora u pamćenje usjekla i brojnim starijim vjernicima.24

Već same riječi ovoga štenja, nekada jednoga u nizu pjevanih izvadaka iz Knjige o Jobu, dirljivo-iskrene, izražene u stanju ljudskoga očajanja, no s konač-nom poukom „da čovjek mora ustrajati u svojoj vjeri i onda kad njegov razum nije zadovoljen“25, slušatelja kao da ne mogu ostaviti ravnodušnim. Dimen-zija takva, afektivno obojena teksta k tomu je, nadalje, još više potkrijepljena silabično-neumatičnim napjevom hi-podorske zvučnosti. Njegov sjetan ugo-đaj prati blago valovita melodija opse-ga male sekste (H - g), sazdana nizom postupnih sekundnih pomaka uz mje-

23 Napjev se može poslušati preko sljedeće internetske poveznice: http://delmata.org/sites/default/files/tz_crkveni/Vranjic%202%207%20STENJE%20ZA%20MRTVE.mp3 (pristup dana 7. svibnja 2017.).

24 Slična je melodija – makar u pojedinim, specifičnim fragmentima – prisutna i u nekim drugim, Vranjicu bližim mjestima. Usp. M. Jankov 2016., str. 238. Ov-dje još valja kazati kako nije neobična činjenica da su upravo sprovodni/pokojnički napjevi glagoljaških korijena u mnogim, najčešće prostorno bliskim mje-stima (postali s vremenom) međusobno slični. Nai-me, uzme li se u obzir činjenica da si upravo prilikom sprovodā pjevači iz susjednih župa ponekad među-sobno znaju pomoći, takvom je glazbenom interak-cijom s vremenom došlo (te i dalje dolazi!) do spo-menutoga „približavanja“. Najčešće je pritom riječ o nekolicini psalama i Zaharijinu kantiku Blagoslovljen, dok opisanoj „melodijskoj osmozi“ uglavnom odoli-jevaju Pjesma za pokojnoga bratima/sestru te možda još pokoji naslov. Mada iskusni pjevači dobro poznaju pojedine melodijske detalje (npr. „fiorete“ i kadence) iz svojega ili pak susjednoga mjesta, nije im problem prilagoditi se pjevanju na licu mjesta. Navedenu si-tuaciju za slučajeve pjevanja pogrebā u Klisu, Solinu, Vranjicu, Mravincima i Kučinama, mogu potvrditi osobno, uz napomenu da su mi slična zapažanja često u razgovorima potvrdili i stariji članovi pučkih pjevača s kojima surađujem. Iako se navedeno Jobovo štenje u Vranjicu i Solinu više ne izvodi, u svim je drugim spo-menutim mjestima još zastupljeno te posjeduje neke dijelove međusobno slične ili usporedive fizionomije.

25 Jeruzalemska Biblija 2011., str. 630.

članci


članci

stimičnu uporabu tercnih i kvartnih sko-kova. I u ovom primjeru zamjećuje se va-rijabilna pojavnost tona što s donje strane – kao subtonium (c) ili pak njegova altera-cija subsemitonium (cis) – prethodi finalisu (d). Dvostruka pak zastupljenost kadencnih formula, kojima se ispoljavaju dva bez sum-nje uspjela melodijska rješenja, ukazuju do-datno na melički senzibilitet pjevača koji ju je nekada osmislio takvom. Osim što je pri-sutan dualizam u izvedbi melodijskoga ka-denciranja na finalisu modusa, uočljivo je i svojevrsno postojanje drugoga, konačnoga kadencnog fokusa, note repercusse, tona f, kojim primjer inače i započinje.

ZaključakKao sredini značajne starine i tradicij-

skoga kontinuiteta, razumljivo je da se u Vranjicu tijekom dugoga niza godina uz-mogla između ostaloga izgraditi vrijed-na i prepoznatljiva uljudbeno-duhovna baština kojoj je osnovni protagonist bio i još uvijek jest domicilni živalj. Ovim ra-dom željelo se proučiti onaj njegov glaz-beni izričaj obredne namjene, „unikum svoje vrste“ (J. Martinić), osobito pak od-njegovan i izdiferenciran posredstvom do danas neprekinuta povijesnog lanca po-jedinih, darovitijih pojedinaca-solista, a korijeni kojega osim uz tkivo pučkoga vo-kalnog izričaja prianjaju i uz baštinu gla-goljaške provenijencije.

Uz sva konzultirana vrela koja osigu-ravaju svjedočanstva pouzdanošću ma-terijalnoga dokaza, obuhvatnost obrade predmetne teme – pjevanja štenjā, posla-nica/„pištula“ i drugih svetopisamskih pe-rikopa, „životā“ svetaca, zatim proročkih, otačkih i svetačkih spisa i sl. – ipak nam najpotpunije jamči sama pjevačka praksa. Bez sumnje to je i odličan primjer onoga što pojedini dokumenti Drugoga vatikan-skog sabora – govoreći o odnosu obreda i slavljenoga otajstva – s priželjkivanjem nazivaju participatio actuosa tj. djelatnim učešćem pojedinca, u konkretnu slučaju vjernika-laika, u zajedničkom slavljenju i shvaćanju (u širemu smislu) liturgijskoga čina Univerzalne Crkve.

Mada svojim izvedbama ono kao takvo, negdje od 70-ih i 80-ih godina proteklo-ga stoljeća, „glazbeno posreduje“ recentne, službene tekstove na standardnomu i knji-ževnomu jeziku, dimenzija pučkoga me-lodijskog izraza i dalje je prisutna, kako u samu njegovu unutarnjemu sloju, tonskoj fakturi, tako i u onom izvanjskom, inter-pretativno-agogičkom. Melodijska građa, iako dakle prilagođena fizionomiji i duhu suvremenoga hrvatskog jezika, svojim gi-banjima nerijetko upućuje na negdašnje na-čine akcentuacije; zastupljeni rubato pritom kao da na određen način negira konvenciju ustaljena tempa kakav je primjerice specifi-čan za komponirane skladbe na koje je su-vremeni slušatelj u međuvremenu navikao. Na glagoljašku starinu navlastito upućuju i zastupljeni modusni tipovi sa zvukovnim karakteristikama što odnosne silabične, neumatične i melizmatične melodije – po-stavljene u ambitusu od kvarte, sekste, sep-time i oktave sve do undecime – koloriraju prizvukom tonskoga sustava koji prethodi eri prevlasti tonalitetne, dursko-molske (a posebice durske) zvučnosti koja je i u osta-lim vranjičkim napjevima, navlastito tro-glasnim i četveroglasnim, čvrsto prisutna.

U bogatu spektru pučkih obrednih na-pjeva župe svetoga Martina biskupa što u svojoj vertikali posjeduju fizionomiju koja poznaje izričaj od jednoglasja i dvoglasja, preko troglasja do četveroglasja te, mje-stimično, krnjega peteroglasja, optimalan pokazatelj glazbenoga idioma u kojemu se pjevač samostalno i na najpotpuniji na-čin može izraziti upravo je ovom prilikom izložena i obrađena grupa naslova. Dok se, poradi zakonitosti sinergije što je nameću skupne izvedbe dvoglasnih, troglasnih i če-tveroglasnih napjeva, a kojima treba postići dojam objektivno-skladne (i uvježbane) cje-line, pjevanje štenjā pojedincu naime omo-gućuje da na licu mjesta u cijelosti pokaže subjektivan stil, potvrdi svoju vokalno-in-terpretativnu zrelost te, konačno, izvodeći pojedine napjeve godinama, sačuva nasli-jeđene melodijske modele i uspješno ih im-plementira u glazbeno pamćenje budućih pjevačkih naraštaja.


DODATAK I. Prikaz apsolutnih intonacija

DODATAK II. Incipit Lamentatio Jeremiæ Prophetæ (dio)

članci


članci

Literatura i vrelaA. Adam 1993.

Adolf Adam, Uvod u katolič-ku liturgiju, Zadar 1993.

J. Andreis 1974. Josip Andreis, Kontrafaktura, Muzička enciklopedija, sv. 2, Zagreb 1974., 361.

F. Barac 1908. Fran Barac, Liturgika, Zagreb 1908.

J. Bezić 1973. Jerko Bezić, Razvoj glagoljaškog pjeva-nja na zadarskom području, Zadar 1973.

F. Bulić 1952. Frane Bulić, Iz Zapamćenja, Slo-vo 1, Zagreb 1952., 35–45.

Božanski časoslov 2011. Božanski časoslov za Božji puk (prir. Livio Marijan i Bernardin Škunca), Zagreb 2011.

D. Despić 1986. Dejan Despić, Melodika, Beograd 1986.

Direktorij 2003. Direktorij o pučkoj pobožnosti i litur-giji. Načela i smjernice (prev. i hrv. izd. ur. Ivan Šaško), Zagreb 2003.

G. Doliner 1998. Gorana Doliner (prir.), Glagoljaško pjevanje u Novom Vinodolskom. Spo-menici glagoljaškog pjevanja (ur. Jer-ko Bezić), sv. 2, Zagreb 1998.

K. Duplančić 2011. Katarina Duplančić, Pučko cr-kveno pjevanje u Vranjicu (di-plomski rad), Zagreb 2011.

Evanđelistar 1921. Evanđelistar to jest Epistole i Evan-đelja preko sve godine po novom Rimskom misalu (prir. Petar Vla-šić [et al.]). Dubrovnik 1921.

S. Gjanić 1919. Stjepan Gjanić, Priručnik za vrše-nje službe Božje po propisima rim-skoga obreda, Zagreb 1919.

I. Grubišić 2011. Ivan Grubišić, Svećenici u službi Župe sve-toga Martina u Vranjicu od 1650. do 1911. godine, Tusculum 4, Solin 2011, 137–157.

Hrvatski bogoslužbenik 1923. Hrvatski bogoslužbenik ili zbirka Ve-černjâ i nekojih Jutrenja po novom Rimskom Brevijaru (s dodatkom ra-znih molitava, obreda i pjesama) (prir. Petar Vlašić), Dubrovnik 1923.

Liber usualis 1957. Liber usualis Missæ et Officii pro do-minicis et festis cum cantu Gregori-ano ex editione Vaticana adamussim excerpto a Solesmensibus Monachis diligenter ornato, Paris – Tornacum – Roma – Novum Eboracum 1957.

M. Ivanišević 2009. Milan Ivanišević, Izvori za prva de-setljeća novoga Vranjica i Solina, Tus-culum 2, Solin 2009., 85–110.

M. Jankov 2011. Mirko Jankov, Večernje koje se pjevaju u Vranjicu, Tusculum 4, Solin 2011., 175–198.

M. Jankov 2016.a Mirko Jankov, O jeziče, spivaj virno! Puč-ko crkveno pjevanje u Klisu, Klis 2016.

M. Jankov 2016.b Mirko Jankov, Iz pučkoga crkvenog reper-toara pjevača župe sv. Martina biskupa u Vranjicu, Tusculum 9, Solin 2016., 191–221.

K. Jeppesen 1951. Knud Jeppesen, Counterpoint: The Polyphonic Vocal Style of the Sixte-enth Century, New York 1951.

Jeruzalemska Biblija 2011. Jeruzalemska Biblija. Stari i Novi za-vjet s uvodima i bilješkama iz „La Bi-ble de Jérusalem“ (ur. Adalbert Re-bić, Jerko Fućak i Bonaventura Duda). 7. izdanje. Zagreb 2011.

L. Katić 1976. Lovre Katić, Davni glasovi iz solinskih ruševina (prir. Ante Jurić), Split 1976.

D. Kečkemet – I. Javorčić 1984. Duško Kečkemet – Ivo Javorčić, Vra-njic kroz vjekove, Split 1984.

D. Kniewald 1937. Dragutin Kniewald, Litur-gika, Zagreb 1937.

S. Kovačić 1985.Slavko Kovačić, Don Frane Bulić i glagoljica,

Crkva u svijetu 20/2, Split 1985., 169–181.S. Kovačić 1993.

Slavko Kovačić, Glagoljsko bogosluž-je i glagoljaši na području srednje Dal-macije od XVI. do XX. stoljeća, Zbor-nik Kačić 25, Split 1993., 449–459.

Liturgia e partecipazione 2014. Liturgia e partecipazione. For-me del coinvolgimento rituale (ur. Luigi Girardi), Padova 2014.


J. Martinić 1981. Jerko Martinić, Glagolitische Gesän-ge Mitteldalmatiens (Transkripci-je napjeva), Regensburg 1981.

J. Martinić 2011. Jerko Martinić, Pučki napjevi misa iz srednje Dalmacije u kontekstu gla-goljaške tradicije, Zagreb 2011.

J. Martinić 2014.a Jerko Martinić, Glagoljaško-tradicijsko pjevanje: Jutarnja i večernja (zazivi – psal-mi – himni – kantici) na području Srednje Dalmacije (šire područje Splita, otoci Brač i Hvar), transkripcije napjeva, Zagreb 2014.

J. Martinić 2014.b Jerko Martinić, Glagoljaško-tradicij-sko pjevanje: Jutarnja i večernja (za-zivi – psalmi – himni – kantici) na području Srednje Dalmacije (šire pod-ručje Splita, otoci Brač i Hvar), analitič-ki osvrt na transkripcije, Zagreb 2014.

M. Martinjak 1997. Miroslav Martinjak, Gregorijan-sko pjevanje: Baština i vrelo rim-ske liturgije. Zagreb 1997.

A. Tillman Merritt 1949. Arthur Tillman Merritt, Sixteenth Cen-tury Polyphony – A Basic For The Stu-dy Of Counterpoint, Cambridge 1949.

Misal 2012. Nedjeljni i blagdanski misal za narod (Godina ABC), 6. izd., Zagreb 2012.

Molitve i obredi 1896. Molitve i obredi Svečanosti – Blag-danâ u selu Vranjicu (rukopis; prir. don Frano Ivanišević), Vranjic 1896.

Običajnik 1948. Običajnik Župe Vranjic (rukopis; prir. don Radovan Jerković), Vranjic 1948.

Obnovljeni obred Svete sedmice 1957. Obnovljeni obred Svete sedmice (prir. Pe-tar Vlašić [et al.]), Dubrovnik 1957.

Obredi Velike sedmice 1921. Obredi Velike sedmice po no-vom Misalu i Brevijaru (prir. Pe-tar Vlašić), Dubrovnik 1921.

I. Ostojić 1963. Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, sv. I., Opći povijesno-kulturni osvrt , Split 1963.

D. Peček 1939.Dragutin Peček, Liturgika ili nauka o bo-

goštovnim obredima Katoličke cr-kve, 7. neprom. izd., Zagreb 1939.

M. Steiner 1988. Marijan Steiner, Crkveni dokumenti o li-turgijskoj glazbi, Crkvena glazba: Pri-ručnik za bogoslovna učilišta (ur. An-đelko Milanović), Zagreb 1988., 95–134.

S. Stepanov 1983. Stjepan Stepanov, Spomenici glago-ljaškog pjevanja. Glagoljaško pjevanje u Poljicima kod Splita, 1, Zagreb 1983.

J. Šetka 1976. Jeronim Šetka, Hrvatska kršćanska termi-nologija, 2. izm. i upotp. izd., Split 1976.

I. Špralja 1999. Izak Špralja, Glagoljaška psalmodija, Glaz-ba, folklor i kultura. Svečani zbornik za Jerka Bezića (ur. Naila Ceribašić i Grozda-na Marošević), Zagreb 1999., 177-189.

S. Topić 1988. Slavko Topić, Pučki oblici u crkvenom pje-vanju, Crkvena glazba – priručnik za bo-goslovna učilišta, Zagreb 1988., 37–66.

Veliki tjedan 2009. Veliki tjedan, 2. dor. i dop. pa-stor. izd., Zagreb 2009.

C. Yriarte 1999. Charles Yriarte, Istra i Dalma-cija – putopis, Zagreb 1999.

članci


članci

Franc Križnar

dON KOSTO SELAK, NOVI doPrinosi uz njegov životoPis

I BIBLIOgRAfIJU žuPnik i glAzbenik don kosto selAk

U dJELIMA HRVATSKIH I SLOVENSKIH AUTORA u Posljednjem desetljeću,

UZ 50. OBLJETNICU NJEgOVE SMRTI i 125. obljetnicu rođenjA (2018.)

SažetakOtkad je prvi put objavljena kraća mo-

nografija o hrvatsko-slovenskom župniku i glazbeniku don Kostu Selaku, (Križnar F., Loški razgledi, 51/2004. Škofja Loka: Muzej-sko društvo, 2005.), najviše su na njezinoj promociji i aktualizaciji učinili Hrvati. Kako i ne bi kad je njima ostavio sav svoj život i rad! U posljednje vrijeme, već nešto više od deset godina, opet su na redu, uz 50. obljet-nicu don Kostine smrti i 125. obljetnicu rođe-nja (Sovra/Žiri, Slovenija, 23. kolovoza 1893. – Brezje/Slovenija, 12. lipnja 1968.). O njemu su pisali i objavljivali fra Stipica Grgat, Josip degl’ Ivellio, Franc Križnar (Slovenija), Vini-cije B. Lupis, Antonija Prišlić, Rina Tomelić, don Josip Vidas, Nina Vodopić, Sanja Žaja Vr-bica (sve redom Hrvati). U Sloveniji su za to vrijeme, kad već spominjemo uspjehe Hrva-ta u prezentaciji života i rada don Kosta Se-laka, objavljena samo dva djela o toj temati-ci. Zato se opravdano pitamo što onda, uza sve ove svečanosti, na tu temu rade Slovenci i Žirovci? Puno manje ili gotovo ništa! Taman toliko da doznamo nešto uz ove obljetnice u 2018. godini, unatoč tomu što nam je ostavio više od 160 svojih glazbenih djela.

Ključne riječi: hrvatsko-slovenski žu-pnik i glazbenik, fra Stipica Grgat, Josip degl’ Ivellio, Vinicije B. Lupis, Antonija Prišlić, Rina Tomelić, don Josip Vidas, Nina Vodo-pić, Sanja Žaja Vrbica (svi iz Hrvatske), Franc Križnar (Slovenija).

AbstractFrom then it has been appearing out mini

monograph about the Croatian-Sloveni-an parish priest and musician Don Kosto Se-lak (Križnar, F., Loški razgledi, 51/2004. Škofja Loka: Muzejsko društvo, 2005), about his pro-motion and actuality reached mostly the Croa-tians. Why not? Because K. Selak left them the whole own life and work. At the last time, the last ten years and over, they are on the turn by now actually his 50-years of death and 125-ye-ars of birth (Sovra/Žiri, Slovenia, August 23, 1893 – Brezje/Slovenia, June 12, 1968). By him were writing and publishing Stipica Grgat, Jo-sip degl’ Ivellio, , Vinicije B. Lupis, Antonija Prišlić, Rina Tomelić, Nina Vodopić, Sanja Žaja Vrbica (all of them from Croatia) and Franc Križnar (from Slovenia). In Slovenia in that time were published only two works about the life and work of Don Kosto Selak and when we can show by all of theese Croatian results. The-refore we justifiable ask ourselves what are at this time doing the Slovenians and the Žiris’ inhabitants by all of these ceremonies? A lot of nothing! Scarcely then we can know by all of Don Kosto Selak’s anniversaries in the 2018 year; that is in the opposition of more than Se-laks’ 160 musician works.

Key words: the Croatian-Slovene parish priest and musician, Stipica Grgat, Josip degl’ Ivellio, Vinicije B. Lupis, Antonija Prišlić, Rina Tomelić, Nina Vodopić, Sanja Žaja Vr-bica (all of them form Croatia), Franc Križnar (Slovenia).


članci

Umjesto uvodaŽupnik i glazbenik don Kosto Selak,

alias Jernejko Sel(j)ak, rođen je 23. ko-lovoza 1893. u selu Sovra, općina Žiri u Sloveniji. Školovanje je završio u Dubrov-niku i/ili Ljubljani, dok je u Dubrovniku zaređen za svećenika, pristupivši franje-vačkom redu. Mladu misu pjevao je u Ži-rima (27. svibnja 1917.). O njegovu studiju glazbe (u Ljubljani i u Dubrovniku) nema podataka. U njegovoj, nažalost spaljenoj ostavštini, imali smo dokaze za oko 160 pohranjenih glazbenih djela, otisnutih ili u rukopisu. Od svega je ostalo samo 11 posvetnih radova (2 za glasove, 2 za jed-noglasni i dvoglasni rad s orguljama, 5 mješovitih zborova a cappella i 2 muška zbora a cappella) te oko 150 crkvenih dje-la: jedno solističko (a cappella), 26 za so-liste i orgulje, 13 jednoglasnih ili dvogla-snih djela uz orgulje, otprilike 101 djelo za mješoviti zbor s orguljama, 6 misa i dje-la za još dva mješovita zbora a cappella; među njima su istaknuti radovi: šestosta-vačna ciklička Missa in S. Blassi (1958.), Tri pjesme nebeskoj majci (1963.) i na kra-ju još ciklus od 4 brezijanske pjesme s na-slovom Pomozi Mariji (1960-1968). Anali-za ovih radova prikazuje skladatelja kroz analitičku muzikološku optiku: ritam, melodija, harmonija, boja = instrumen-tacija = orkestracija i oblik. Pošto se don Kosto Selak kroz svoj isključivo profesio-nalni svećenički rad mnogo selio, većinu života proživio je u Dalmaciji: u Orebi-ću, Cavtatu, Kuni, Janjini, Stonu, a zadr-žao se i umro u Brezju (16. lipnja 1968.), gdje je i pokopan. Iz svih ovih krajeva, i još nekih drugih tijekom godina 1926.-1939., redovito je pisao Dopise, koje su mu objavljivali Cerkveni glasbenik/Crkve-ni glazbenik, Pevec/Pjevač i Zbori/Zboro-vi (svi u Ljubljani) na slovenskom jeziku.

Poslije objave moga prvog članaka Žu-pnik in glasbenik don Kosto (Jer/nej/ko) SEL/J/AK/, Svećenik i glazbenik don Kosto (Jer/nej/ko) SEL/J/AK1, za njega su se po-čeli zanimati i u Hrvatskoj, podjednako

1 Loški razgledi, 51/2004. Škofja Loka: Muzejsko dru-štvo Škofja Loka, 2005., str. 207-248.

u crkvenoj i u glazbenoj struci. Zbog već spomenutog Selakova redovitog pisanja (s poluotoka Pelješca, iz Orebića, Cavta-ta, Kune, Janjine, Stona) za Crkveni glaz-benik (u Ljubljani), neko se vrijeme dvo-jilo komu don Kosto zapravo kao župnik pripada. Sve ove dvojbe porekli su naj-važniji arhivski dokumenti o njegovu ro-đenju i smrti. Istina je da je don Kosto Se-lak, zbog svoga dugogodišnjeg boravka i rada u Dalmaciji, bio i ostao zapečaćen u sjećanju Hrvata. S obzirom na ostvaren glazbeni opus, možda je bio i više Hrvat nego Slovenac! Opravdano! Zbog toga je don Kosto Selak sve vrijeme jednako pri-sutan u hrvatskoj i slovenskoj stručnoj li-teraturi, a posebno sada, kad obilježava-mo 50. obljetnicu njegove smrti (Brezje, 12. lipnja 1968.) i 125. obljetnicu njego-va rođenja (Žiri, 23. kolovoza 1893.). Baš zbog svega toga, ova dinamika kojom se don Kosto Selak javlja s hrvatske strane u ovo vrijeme, vrlo je opravdana.

Sl. 2 Don Kosto Selak na grupnoj slici (stoji prvi slijeva; a prvi zdesna /stoji/ slikar Ambroz Testen), g. 1931. u Kuni, obj. u Zvona Delorite Velika Gospa 2013., g. XVII-17/2013., br. 49, str. 6.

Sl.1 Slika don K. Selaka slikara Gabrijela Jurkića (1886.-1974.), ulje, 1935. (foto Darko Vrbica). Obj. u Vinicije B. Lupis & Sanja Žaja Vrbi-ca, Dubrovačka arkadija Gabrijela Jurkića (Anali Dubrovnik, 54/2, 2016., str. 381)


članci

Sl. 3 Naslovnica (Janjina, 1954.)Sl. 4 Selak K., Slava Deloriti (14 HIMEN, Janjina 1954., str. 15-16)

Između Zagreba, Dubrovnika, Splita, Pelješca… o don Kostu Selaku

Do sada se don Kostom Sela-kom u Hrvatskoj najviše bavio Josip degl’Ivellio (rođ. 1969. u Dubrovniku), koji inače živi i radi u Zagrebu. On je di-rigent, skladatelj, pisac glazbenih knjiga i studija, organizator glazbenoga života, a u zadnje vrijeme dirigent nekoliko zbo-rova u Zagrebu i izvan njega. Kao struč-njak za zborsku (crkvenu) glazbu, bio je 2016. godine imenovan glavnim koor-dinatorom kulturnoga programa Sveu-čilišta u Zagrebu, zatim savjetnikom za glazbu rektora Sveučilišta i dirigentom velikog Akademskog muškog zbora. Go-dine 2011. objavio je opširnu monografi-ju In honorem sancti Blasii/Svetom Vlahi u čast: himne, mise i ostale skladbe u čast

svetoga Parca, zaštitnika Dubrovačke bi-skupije i grada Dubrovnika.2 U predstav-ljenoj tematici nije mogao zaobići Sela-kovu Misse in honorem Sancti Blasii, koja je inače u autorovu (= Selakovu), tisku izašla 1958. Skladba je, kao jedna od naj-popularnijih misnih skladbi, pisana na latinskom i ciklična je; što je karakteri-stično za takvu skladbu. Obuhvaća šest stavaka s nazivima: Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Benedictus i Agnus Dei. Misa je komponirana za mješoviti zbor i orgu-lje. Autor (J. degl’Ivellio) analizira svih šest stavaka iz objavljenog faksimila ru-kopisa (u nedostatku Selakove ostavšti-ne, to je fra Kamilo Kolb, Svetom Blažu biskupu i mučeniku), a na kraju dodaje i

2 Zagreb: Župa Velike Gospe Dubrovnik i Dubrovačka biskupija, 2010. na 494 stranice.


članci

naslovnu stranicu tiska Selakove Mise.3 Na posebnome mjestu4 objavljuje još fo-tografiju i kratku bibliografiju don Ko-sta Selaka. Tako je Selak, među više ili manje poznatim hrvatskim, slovenskim i drugim autorima, predstavljen u ovom degl’Ivelliovu radu kao jedini Slovenac u „konkurenciji“ s imenima: Antonio Ra-vasio, Viktor Franz, Peter Griesbacher, don Pavao Matijević, Frano Lederer, Lu-igi Cervi, Blagoje (Benito) pl. Bersa, Ar-naldo Furlotti, Ludomir Michal Ro-gowski, Anton Hlond Chlondowski SDB, fra Kamilo Kolb OFM, s. Tarzicija M. Fo-sić, Josef Vlach Vruticky, Luigi Picchi, p. Jean Marie Plum, Rade degl’ Ivellio, o. Jordan (Nikolaj) Kunčić OP, Ljuboslav (Ljubo) Kuntarić, Nikša Njirić, Anđelko Klobučar, fra Izak Špralja, Margita Ceti-nić, fra Franjo Jesenović OFM, Josip degl’ Ivellio in Blaženko Juračić. Ovih 25 skla-datelja zapravo su napisali 25 skladbi u čast sv. Vlahi (Blažu), koje su pohranje-ne u arhivu dubrovačke katedrale. Među njima je jedini Slovenac don Kosto Selak. Na stranicama 398-437 objavljena je cje-lokupna transkribirana i suvremeno no-tografirana Selakova Misa, koju je Josip degl’Ivellio popratio cjelokupnim pri-jepisom prve stranice.5 Iz ove redakcije očito je da je Selakova Misa komponira-na za (običan) 4-glasni (SATB) mješoviti zbor i orgulje.

O ovoj degl’Ivelliovoj knjizi piše i Ana Dagelić na web-stranici,6 gdje je K. Selak samo spomenut, citiran između 25 autora.

Dosta točan i ujedno kratak članak, (kao geslo) o Jer(nej)ku Kostu Sel/j/aku, objavio je isti autor (J. degl’Ivellio) u Lek-

3 Isto, str. 89-91.4 Isto, str. 103.5 Isto, str. 398. »Upravljajući iskrenim duhom kroz 25

godina, dalmatinsku župu Janjinu osjećajem velike radosti Bogu zahvalnim srcem hoteći hvalom ure-siti zaštitnika župe, Misu u čast svetog Vlaha u har-moniziranom obliku Kosto Selak slaveći je izradio uz crkveno odobrenje – 1958.

6 V. http://www.laudato.hr/Glazbena-scena/Sveci-i--glazba/Sveti-Vlaho-u-glazbi.aspx (1. 7. 2017).

sikonu hrvatske crkvene glazbe.7 U njemu uglavnom dominiraju tvrdnje, koje pre-uzima iz članka F. Križnara,8 samo još navodi da su prilagođene pravilima za pisanje leksikoloških gesla. Ovaj dopri-nos objavljen je bez fotografije (don K. Selaka).

Slika K. Selaka objavljena je u časopi-su Zvona Delorite Velike Gospe.9 Na njoj je grupa franjevaca s djecom. Ova fotogra-fija mogla je nastati potkraj Prvog svjet-skog rata kada je don K. Selak bio još stu-dent dubrovačke bogoslovije.

U još jednom od svezaka periodičkog časopisa Zvona Delorite10 autor Neven Fa-zinić rezimirao je tisak u godinama 1934. i 1941. gdje je don Kosto dvaput spome-nut: »[…] Istog dana bio je inauguriran (u Trsteniku na Pelješcu; op. FK!) novi har-monij, što ga je našem župniku dobrohot-no ustupio uz nisku cijenu vlč. don Kosto Selak, župnik Janjine […].«11 I još jedan ta-kav primjer, koji spominje Selaka, nala-zimo u izvješću iz Kune na Pelješcu: […] Na koru je pjevao zbor, a na orguljama je svirao don Kosto Selak. Moramo napo-menuti osobito novi školski zbor koji pod ravnanjem […].«�

U članku Dubrovačka arkadija Gabri-jela Jurkića, autora Vinicija B. Lupisa i Sanje Žaje Vrbice u Analima Dubrovni-ka12, već je u uvodnom Sažetku citirano ovo: »[…] Slikar Gabrijel Jurkić (1886-1974) kontinuirano od 1910. do 1953. godine do-lazi u Dubrovnik, a uz slikarske motive, na dubrovačkome području pronašao je brojne prijatelje i pokrovitelje. Pored već ranije detektirana prijateljstva s dobro-tvorkom i amaterskom slikaricom Florom

7 Zagreb: Izadavačka kuča Meridijani, 2011., str. 346.8 Isto kao nap. 1.9 Kuna: Glasilo župe Uznesenja Marijina, 2013., br. 49,

str. 6. Don Kosta Selaka prepoznajemo na slici kao prvog (stojeći slijeva).

10 Kuna: Glasilo župe Uznesenja Marijina, 2016., br. 58, str. 20.

11 Isto. Iz Narodne svijesti, god. XVI-16, br. 2, str. 2 (Dubrovnik, 23. svibnja 1934.).

12 Dubrovnik, 54/2, 2016., str. 371-384.


članci

Jakšić i don Nikom Zlovečerom, arhivska građa i novinski članci otkrivaju nam da u Dubrovniku prijateljuje i sa slikarom Markom Rašicom, a od dvadesetih godina s don Kostom Selakom.«13

»Velik broj Jurkićevih radova danas mo-žemo naći u privatnim i crkvenim zbirka-ma na Pelješcu i Korčuli, a poveznica sli-kara Jurkića s tim područjem nesumnjivo je don Kosto Selak, prijatelj i sunarodnjak fra Ambroza Testena u Provinciji Svetog Jeromina, također velikog ljubitelja umjet-nosti. Don Kosto Selak, filantrop, poma-gao je mnoge mlade iz Janjine i okolice, a unutar franjevačkoga kruga pokrovitelj-ski se odnosio i prema umjetnicima.

Don Kosto Selak (…) u Dubrovniku je prisutan od razdoblja pohađanja bogoslo-vije, od 1912. do 1916., zaređen je za podđa-

13 Isto, str. 371.

kona 1917., također u Dubrovniku, a iste godine postao je đakonom i prezbiterom u Dubrovniku. U razdoblju od 1924. u služ-bi je kapelana u Kuni, zatim u Orebiću i Cavtatu, s kratkim razdobljem službova-nja na Krku te u Blatu, a zatim je od 1933. do 1960. godine upravitelj župe Janjina.

Don Kosto Selak, Slovenac koji je isprva djelovao u Franjevačkoj provinciji Sv. Jero-nima, a od 1931. kao dijecezanski svećenik Dubrovačke biskupije do 1960., zanimljiva je osobnost. Na glazbenom polju ostavio je traga skladanjem za crkvene zborove. Njegova glazbena djelatnost ostala je traj-no zabilježena komponiranjem djela u čast Gospe Delorite, franjevačkog marijanskog svetišta u Kuni na Pelješcu i po sklada-nju mise u čast Sv. Vlaha. Njegova služ-bena biografija ne otkriva osobu sklonu umjetničkom stvaralaštvu te stoga ni pri-jateljstva s umjetnicima. I sam obogaćen

Sl. 6 Selak K., Kyrie (1. st. - početak Missae in S. Blasii/Misa u čast sv. Vlaha) u transkripciji i notografiji J. d'Ivellia, Zagreb 2010., str. 399)

Sl. 5 Naslovnica, koja se kiti mitrom dubrovač-koga biskupa Josipa Marčelića (1847.-1928.), biskupa u vremenu 1894.-1928. (Zagreb 2010.)


članci

umjetničkim senzibilitetom, družio se s Gabrijelom Jurkićem, također vezanim na franjevački red, koji je godinama dolazio kod njega na Pelješac. U razdoblju izme-đu dva rata i u poraću gotovo svakog lje-ta navraćao je kod njega u Janjinu i ondje stekao brojne prijatelje, nastavljajući dola-ziti na more te održavati ranije kontakte s poznatim i bliskim osobama i krajolicima. Također, ne smije se smetnuti s uma kako je Selakov sunarodnjak, subratim i prija-telj bio slikar fra Ambroz Testen pa se tako širi krug samozatajnih slikara sakralne te-matike u vrijeme kada to nije bila preporu-ka za likovni uspjeh […].“14

Fra Stipica Grgat (iz Splita) utvrdio je (u lipnju 2017.):15 „[…] U prigodi Marijanske svete godine 1954. tiskana je i objavljena zbirka s 14 skladbi posvećenih Gospi Delo-riti na Pelješcu16 koje su uglazbili hrvatski i slovenski skladatelji. Vrlo je zanimljivo da se za tako malo, ali značajno svetište za tu prigodu uspjelo animirati toliki broj au-tora. Druga je zanimljivost što su uz hr-vatske angažirani i slovenski skladatelji. Nažalost, u svom istraživanju nisam us-pio doći do konkretnih podataka tko je bio inicijator ovoga pothvata. U nedostatku pouzdanih izvora sve upućuje na to da bi glavni pokretač mogao biti Slovenac, sve-ćenik, skladatelj i župnik u Janjini don Ko-sto Selak (1893.-1968.). Toga su mišljenja i sami mještani na Pelješcu. Selak je, nai-me, dok je bio član Franjevačke provincije sv. Frana u Dubrovniku, više godina dje-lovao kao zborovođa u Kuni, a kad je na-

14 Isto, str. 381-384.15 Pismo fra Stipice Grgata autoru (21. lipnja 2017.;

čuva autor). Njegov referat s naslovom Tko je skla-dao himnu Gospe od Anđela? V: Grad na gori, list župe sv. Frane-Imotski, 39/2017., srpanj 2017., br. 1, str. 8-15 (Franjevački samostan, Imotski) i saže-tak (= adaptacija, modifikacija) istog članka pod naslovom Himna Slava Deloriti postala himnom Gospe od Anđela u Imotskom; v: Zvona Delorite, L. XXI/2017., br. 61 (15. 8. 2017.), Glasilo Župe Uznese-nja Marijina (Kuna), str. 13-16.

16 Križnar F. (2004.), LR, 51/2004., str. 223, uzastopan br. radova, 122 u Bibliografiji, gdje je nastala po-greška kod cit. naslova: umjesto i pravilno 14, stoji ondje 4.

pustio Franjevački red i inkardinirao se u Dubrovačku biskupiju (1933.), punih je 27 godina kao dijecezanski svećenik obnašao službu župnika u susjednoj Janjini. čitav je život ostao povezan sa svetištem i iskreni štovatelj Gospe Delorite. Kako se intenziv-no bavio skladanjem, jedan je od skladate-lja u spomenutoj zbirci. Konačno, on je po-krenuo tiskanje te zbirke koju je, kako sam kaže, izdao i poklonio u znak zahvalnosti presvetoj Djevici za njezinu svetu godinu 1954. […].«17 U njoj se nalazi pet skladbi (za mješovite zborove uz orguljsku prat-nju) petorice više ili manje uglednih hr-vatskih skladatelja (Franje Dugana, O. dr. Jordana Kuničića, Ive Čučkovića, Marka Kovačevića i O. Kvirina Orlića) te još de-vet skladbi sedmero slovenskih, opet više ili manje poznatih skladatelja (Antona Gruma x 3, Antona Jobsta, Lojze Mava, Stanka Premrla, Kosta Selaka /11. sklad-ba: Slava Deloriti, str. 15-16/, Matije Tom-ca i Martina Železnika).18

Svećenika don Kosta Selaka u njegovoj se „drugoj domovini“ na poluotoku Pe-lješcu spominje još dan-danas: »[…] Don Kosto Selak je u svećeničko ruho spašavao nemoćne i nedužne mladiće od cijevi tali-janskih okupatora […].“19

Već spomenuti S. Grgat tako, među ostalim, piše najprije o K. Selaku, a onda još o M. Tomcu: „[…] Vrlo je zanimljivo da se za toliko malo, a značajno svetište, za tu prigodu uspjelo animirati toliki broj au-tora. Druga je zanimljivost što su uz hr-vatske angažirani i slovenski skladatelji. Nažalost, u svom istraživanju nisam us-pio doći do konkretnih podataka tko je bio inicijator ovoga pothvata. U neodstatku pouzadnih izvora sve upućuje na to da bi

17 Isto, str. 2.18 14 HIMEN u čast Deloriti. Uglasbili hrvatski i slo-

venski skladatelji. Izdao i poklonio u znak zahval-nosti presvetoj Djevici za njezinu svetu godinu 1954. Kosto Selak, župnik u Janjini. Opalografirao Franc Pintar-Ljubljana. Orig. hrani Orglarska šola/Orguljaška škola u Ljubljani.

19 Web-stranica https://www.janjina.hr/zcg.php (1. 7. 2017.).


članci

glavni pokretač mogao biti Slovenac, sve-ćenik, skladatelj i župnik u Janjini don Ko-sto Selak (1893.-1968.). To mišljenje dije-le i sami Pelješčani. Selak je naime, dok je bio član Franjevačke provincije sv. Frana u Dubrovniku, nekoliko godina djelovao kao zborovođa u Kuni, a kad je napustio fra-njevački red i inkardinirao se u Dubrovač-ku biskupiju (1933.), punih je 27 godina kao dijecezanski svećenik obnašao službu žu-pnika u susjednoj Janjini. čitav život ostao je povezan sa svetištem i iskren štovatelj Gospe Delorite. Kako se intenzivno bavio skladanjem, jedan je od skladatelja u spo-menutoj zbirci. Konačno, on je pokretao tiskanje te zbirke koju je, kako sam kaže, objavio i poklonio u znak zahvalnosti pre-svetoj Djevici za njezinu svetu godinu 1954. […].“20 A onda isti (S. Grgat) nastav-

20 Grgat, S. (2017.). Tko je skladao himnu Go-spe od Anđela u Imotskom? V: Sv. Cecilija, G. LXXXVII/87-2017., br. 3.-4., str. 24-25.

lja: „[…] za himnu Delorite isprva je oda-brana pjesma pod brojem 1, koju je skla-dao hrvatski skladatelj i orguljaš Franjo Dugan.21 Međutim, nedugo poslije zamije-nili su je onom pod brojem 12, slovenskog skladatelja i svećenika Matije Tomca.22 Tako je Gospino svetište u Kuni na poluo-toku Pelješcu napokon dobilo svoju himnu pod naslovom Slava Deloriti. Autor joj je, dakle, Matija Tomc.23 (…) Tomcova himna Slava Deloriti zbog svoje jednostavnosti i pjevnosti odmah je bila prihvaćena i ubrzo postala omiljenom među pukom koji ju je rado pjevao. Premda je naslov ove himne Slava Deloriti, mnogi u Kuni i na Pelješcu naslovljuju je kao O, luči zlatna ili samo kao O, luči, prema početnim riječima Su-

21 …i glazbeni teoretičar (1874.-1948.).22 (1899.-1986.)23 Ali mještani Pelješca još su uvjereni da je Selak

autor pjesme Slava Deloriti, koju pjevaju (nap. S. Grgat!).

Sl. 8 Don Kosto Selak (s ispravljenim imenom K. Selaka; op. FK!) u Leksikonu hrvatske crkvene glazbe (Zagreb, 2011., str. 346)

Sl. 7 Naslovnica (Zagreb, 2011.)


članci

botićevih24 stihova. U našoj zborskoj litera-turi jedna od najpoznatijih s tim naslovom svakako je Duganova skladba za mješoviti zbor. Dugan ju je prvotno skladao za tro-glasni zbor, sopran, alt, bariton uz pratnju orgulja, no poslije ju je preuredio za četve-roglasni mješoviti zbor i orgulje. Suboti-ćeva himna Slava Deloriti ima četiri kitice i pripjev. Složena je u desetercu […].“25

No u svemu i uz cijeli svoj život i rad, ostao je don Kosto Selak i Slovenac. Re-dovito je pisao za tri najvrjednija glaz-bena časopisa u Ljubljani (Cerkveni glas-benik/Crkveni glazbenik, Pevec/Pjevač i Zbori/Zborovi). O tome svjedoči bar je-dan od njegovih brojnih dopisa u časopi-su Crkveni glazbenik:26

Kuna. Gosp. Uredniče! Uvjeren sam da ćete biti ljubazni i ovaj dopis opet uključiti u Vaš lijepi časopis Glazbenik (= Crkveni glazbenik). Šaljem ga s namjerom da slo-venska javnost vidi kako je naša slovenska pjesma naišla na jak odziv u sunčanoj Dal-maciji. Težak je i trnovit put kojim hodam, ali imam utjehu – uspjesi su vidljivi. Do sada sam osnovao osam zborova, a Omla-dinski zbor u Kuni bio bi deveti. U Cavtatu sam imao najbolji zbor u Dalmaciji. Tamo smo imali četiri uspješna koncerta. Uklju-čena je bila slovenska umjetnost uz hrvat-ski prijevod teksta.

U Vignju sam od 16. do 23. lipnja (1928.) imao tečaj glazbe Bajukovom27 metodom. Temeljito smo naučili pjesme: Gorečih srca pozdravi (Anton Jobst), Misna br. 4 (Franc Kimovec), Srce Kraljevo (Crkve-ni glazbenik), Kraljica anđeoska (Alojzij Mav), Kao maslina sam (Stanko Premrl), Za goro sunce žuri, Misna br. 1, Planika (br. 1, 1. dio; fra Hugolin Sattner), O, Isus, moja sreća (Crkveni glazbenik), Skrenili smo s nebeskih cesta …i najnovije Mari-

24 Hrvatski svećenik i književnik Nedeljko Subotić (1882.-1950.).

25 Grgat, S. (2017.), isto, str. 25.26 Iz objave CG, G. 51/1928., br. 9-10, str. 156-57 (u Kri-

žnar, F. /2004./, str. 213), prevela Jana Harlović.27 (Slovenski) klasički filolog, glazbenik, odgojitelj i

organizator školstva Marko Bajuk (1882.-1961.).

jina br. 4, Muči zemljo (Martin Železnik).Sve to bilo je bez greške izvedeno. Bilo je

puno ljudi i usprkos nesnosnoj vrućini, svi su pažljivo pratili pojedine točke. Interes je za slovensku glazbu neopisiv. Pjesma po-skočica brzo će nestati iz svetišta i umje-sto toga zvučat će prava crkvena pjesma, molitva puna dubine koja je pobožna i sa-držajno duboka.

Trudim se da najnoviji biseri glazbene umjetnosti ne ostanu sakriveni i nepozna-ti narodima na jugu. Na tom putu prona-šao sam one koji mi pomažu i podržavaju moje glazbene ambicije. Njima, kao i mo-jim pjevačima, neka Bog plati! A vi, glazbe-ni umjetnici hrabro naprijed jer ćete u duši i srcu naroda naći zasluženo priznanje i poštovanje.“ (P. Kosto Seljak).

A na kraju, uza svečanosti o 50. obljet-nici don Selakove smrti i 125. obljetnici rođenja, (u Janjini, 16. lipnja 2018.), u Spli-tu je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, u Zborniku „Kačić“, objavila reprint don Kostove zbirke 14 HIMANA u čast Deloriti, koje su uglazbili hrvatski i slovenski skladatelji.28 Lijep je to homma-ge ne samo don Kostu Selaku, nego više poklon zajedničkoj hrvatskoj i slovenskoj crkvenoj glazbi, a još šire zajedničkoj ka-toličkoj svemirskoj Crkvi.

ZaključakKako dugo živi glas o svećeniku, u

Sloveniji jedva poznatom, k tomu još i glazbeniku, orguljašu, skladatelju, di-rigentu i zborovođi don Kostu Selaku (1893.-1968.), u posljednja dva desetljeća nama to otkrivaju susjedi Hrvati. Kako i ne bi kad je „naš“ don Kosto Selak pro-živio i odradio veći dio svog života upra-vo u Hrvatskoj, u Dalmaciji: sve od svojih

28 Orig. izdao i poklonio u znak zahvalnosti Presvetoj Djevici za njezinu svetu godinu 1954. Kosto Selak, župnik u Janjini. Na 34. str. izašlo je svih 14 himana iz one godine u suvremenoj notografiji - računarski stavak u seriji Glazbeni niz „Nova et vetera“ –br. 9, a priredio ih je Stipica Grgat, OFM uime (među-narodnog) Uredničkog vijeća (Vito Balić, Stipica Grgat, Hrvatin Gabrijel Jurišić i Franc Križnar/odg. urednik).


članci

studijskih godina (1912.-1917.), najprije u Dubrovniku, a onda na ovim lokacijama kao župnik: kratko vrijeme (1917.-1918.) u Gradežu/Gradu u Italiji; zatim (1918.-1919.) na Trati kod Gorenjske vasi u Po-ljanskoj dolini (Slovenija) i poslije (1924.-1926.) opet u Hrvatskoj, u Orebiću na poluotoku Pelješcu; između godine 1926. i 1927. bio je Selak u Cavtatu, a u godina-ma 1927.-1932. ustalio se u Kuni; tri mje-seca boravio je i radio u Aleksandrovu (Punat na otoku Krku, 1932.); nakon toga otišao je u Blato na Korčuli, opet „samo“ tri mjeseca, a onda najduže, 27 godina (1933.-1960.), ostaje u Janjini na Pelješcu. Tu se don Kosto Selak presvukao te je, napustivši franjevački red, imenovanjem dubrovačkog biskupa 1933. postao bisku-pijskim svećenikom. Ovo su samo okvi-ri u kojima je „blaga“ (umjetnička) duša sve vrijeme gorjela za umjetnost i ljepo-tu, najviše za glazbu. Ovdje ga posebno ističemo kao autora i izdavača 14 HIMEN (1954.) i 6-stavčne Misse in S. Blassi/Mise sv. Vlaha (patrona, zapravo zaštitnika i sveca dubrovačkog, pod čijom crkvenom jurisdikcijom je don Kosto Selak najduže djelovao; 1958.). O don Selaku još uvijek nismo izrekli sve. Iako nije imao nika-kve prave stručne (profesionalne sklada-teljske) glazbene naobrazbe, a još manje

bilo koju skladateljsku školu, on se u ci-jelom svom popisanom opusu (više od 160 djela)29 razvio u autora, kojeg baš u ovo zadnje vrijeme otkrivaju, objavlju-ju i izvode baš Hrvati; više nego „njego-vi“ Slovenci. Hrvati, to jest oni s kojima je najduže živio i među kojima je djelovao, oni kojima je osim nekoliko iznimaka, najviše ostavio svojim glazbenim, peda-goškim i spisateljskom radom. Don Kostu Selaka spominje se svaki put u posebnim prilikama u određenim župama, osobito u Janjini i Kuni (na poluotoku Pelješcu). Za njima ne zaostaju ni oni u Dubrovni-ku, Splitu, Zagrebu i drugdje. Među au-torima, u posljednje vrijeme, najviše su za spomenuti hrvatski kulturni, zapra-vo glazbeni život, „našeg“ i „njihova“ don Kosta Selaka učinili: fra Stipica Grgat, Jo-sip degl’Ivellio, Franc Križnar (Slovenija), Vinicije B. Lupis, Antonija Prišlić, Rina Tomelić, Nina Vodopić, Sanja Žaja Vrbica i dr. (uglavnom Hrvati ili Hrvatice).

U Sloveniji su u ovo vrijeme, kad već ističemo uspjehe Hrvata u osvrtu na ži-vot i rad don Kosta Selaka, objavljena samo dva rada iz toga područja.30 Zato se

29 Križnar, F. (2004.), str. 224.30 Križnar F., nap. 1 i Križnar, F., (2017). Don Kosta,

nov prispevek k njegovi bio-bliografiji/Don Kosta

Sl. 9 Crtež don Kosta Selaka, autora Stane Kosmača (Žiri, prosinac 2017.)

Sl. 10 Naslovna stranica 14 HIMANA

(Split, 2018.)


članci

opravdano pitamo što uza sve ove sve-čanosti na tu temu rade Slovenci i Žirov-ci? Mnogo manje ili gotovo ništa! Samo toliko da doznamo za ove obljetnice, 50. obljetnicu Selakove smrti i 125. obljetnicu rođenja (2018.). Poslije svega ostaje spo-men na ovog „našeg“ svećenika i glazbe-nika don Kostu (Jer/nej/ka / Sel/j/aka), kao i na njegovih više od 160 glazbenih djela u ostavštini.

Bibliografija:

Arhivski izvoriLeksikon hrvatske crkvene glazbe. Za-

greb: Izadavačka kuća MERIDIJANI, 2011.

14 HIMEN u čast Deloriti. Uglazbili hr-vatski i slovenski skladatelji. Objavio i u znak zahvalnosti presvetoj Djevici za njezinu svetu godinu 1954. darovao Kosto Selak, župnik u Janjini. Opalo-grafirao Franc Pintar - Ljubljana. Orig. čuva Orglarska šola u Ljubljani, 20 str. (Ur. fra Stipica Grgat i Franc Križ-nar). 14 HIMANA u čast Gospi Deloriti, uglazbili hrvatski i slovenski skladate-lji. Objavio i poklonio u znak zahval-nosti presvetoj Djevici za njezinu sve-tu godinu 1954. Kosto Selak, župnik u Janjini. Svih 14 himana iz one godine u suvremenoj notografiji - kompjutor-ski stavak u seriji Glazbeni niz „Nova et vetera“ – br. 9 priredio Stipica Grgat, OFM u ime (međunarodnog) Urednič-kog vijeća (Vito Balić, Stipica Grgat, Hrvatin Gabrijel Jurišić i Franc Križ-nar/odg. urednik), 34 str.

Informatori:Dubrovačka biskupijaFra Stipica Grgat, SplitJosip degl'Ivellio, Zagreb

Selak, noviji doprinos njegovoj bio-bibliografiji. Ži-rovski duhovnik in glasbenik don Kosta Selak v delih hrvaških avtorjev v zadnjem desetletjem in pred 50. obletnico njegove smrti (2018.)/Žirovski svećenik i glazbenik don Kosta Selak u djelima hrvatskih auto-ra u posljednjem desetljeću i pred 50. godišnjicu nje-gove smrti (2018.). V: Žirovski občasnik, 47/2017., str. 108-116.

Vinicije B. Lupis, DubrovnikDon Marko Stanić, OrebićRina Tomelić, KunaNina Vodopić, KunaZavod za povijesne znanosti HAZU-a, Dubrovnik Sanja Žaja Vrbica, Dubrovnik

Literatura:Grgat, fra Stipica: Tko je skladao himnu Gospe od Anđe-

la? V: Grad na gori, list župe sv.Frane - Imotski, 39/2017., srpanj 2017., br. 1, str. 8-15

(Franjevački samostan, Imotski).Grgat, fra Stipica: Tko je skladao himnu Gospe od Anđe-

la u Imotskom? V: Sv. Cecilija, god. XXXVIIL, Zagreb 2017. Broj 3-4, str. 23-29.

Degl' Ivellio, Josip: In honorem sancti Blasii/Svetom Vlahu u čast: himne, mise i ostale skladbe u čast sve-tog Parca, zaštitnika Dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika.

Zagreb: Župa Velike Gospe Dubrovnik in Dubrovačka biskupija, 2010.

Križnar, Franc: Župnik in glasbenik Don Kosto (Jer/nej/ko) SEL/J/AK). Loški razgledi, 51/2004. Škofja Loka: Muzejsko društvo, 2005., str. 207-248.

Križnar, Franc: Don Kosta, nov prispevek k njegovi bi-bliografiji/Don Kosto Selak, noviji doprinos ka njego-voj bio- bibliografiji. Žirovski duhovnik in glasbenik don Kosta Selak v delih hrvaških avtorjev v zadnjem desetletjem in pred 50. obletnico njegove smrti (2018)/Žirovski svećenik i glazbenik Don Kosta Selak u djeli-ma hrvatskih autora u zadnjem desetljeću i ispred 50. godišnjice njegove smrti (2018.). V: Žirovski občasnik, 47/2017., str. 108-116. (Tomelić, Rina). Naš – vaš don Kosto Selak, Zvona Delorite Velike Gospe. Kuna: Gla-silo župe Uznesenja Marijina, Kuna, Godina XXI./21., 2017., br. 62, str. 21-29.

Lupis, Vinicije, B. i Sanja Žaja Vrbica. Dubrovačka ar-kadija Gabrijela Jurkića. Anali Dubrovnika. 54/2, 2016. Dubrovnik, str. 371-384.

Zvona Delorite Velike Gospe. Kuna: Glasilo župe Uzne-senja Marijina, Kuna, Godina XVII./2013., br. 49.

Zvona Delorite Velike Gospe. Kuna: Glasilo župe Uzne-senja Marijina, Godina XX./20., 2016., br. 58.

Web-stranice - elektronski izvori:https://www.janjina.hr/zcg.php (pri-

stupljeno 1. 7. 2017.)http://www.laudato.hr/Glazbena-sce-

na/Sveci-i-glazba/Sveti-Vlaho-u-glaz-bi.aspx (pristupljeno 1. 7. 2017.)


članci

Danijel Drilo

BAŠTINA I STANJE POVIJESNIH ORgULJA U HRVATSKOJ

U Varaždinu se od 10. do 17. rujna 2000. godine održavao kongres »Orgulje kao europska kulturna

baština«, čiji je glavni fokus bilo održa-vanje nekoliko tisuća povijesnih orgulja u srednjoj i istočnoj Europi.1 Većina tih orgulja do danas je ostala u vrlo lošem stanju. Sudionici kongresa, muzikolog i organolog Paul Peeters i Henrik Tobin u svojem su doprinosu povijesne orgulje opisali kao »ugroženo nasljeđe«, a naveli su i izvore problema:2

- sekularizacija, financijski problemi, novi trendovi i smjerovi unutar Crkve, u svetoj misi, u društvu, u politici itd.

- svađe i suprotnosti između uprava, or-ganologa, orguljaša, crkvenih župa itd.

- zagađenje okoline (korozija), nestruč-no uskladištavanje, transport

- procesi rabljenja/trošenja i proces starenja

- restauracije povijesnih orgulja koje su izvršene bez stručnoga znanja ili bez iskustva

- nedostatak razumijevanja za vrijednost i za značenje povijesnoga nasljeđa u or-guljarstvu (posebno nedostaje razumi-jevanje za neočekivane ili dalekosežne

1 Christoph Bossert, Michael G. Kaufmann, Zdenko Kuščer (izdavači), Die Orgel als europäisches Kul-turgut [Orgulje kao europska kulturna baština], izvješće s kongresa, Öhringen, naklada Organum, 2007. Kao nastavak je slijedila konferencija »Eu-ropean Organ Symposium, Göteborg, 2001 (EOS-2001)«.

2 Vidi opasku 1, str. 106. – 111., Paul Peeters i Henrik Tobin: »Die Orgel als Symbol der europäischen Vi-sion« [Orgulje kao simbol europske vizije], citirano nakon str. 107. i slj.

posljedice koje nastaju kroz promjene na originalnoj supstanciji orgulja)

Kao rješenje Peeters i Tobin, kao i drugi sudionici kongresa, predlažu internacio-nalnu suradnju i holističko razmišljanje te razvoj lokalne kompetencije i uključivanje lokalnih orguljara i orguljarskih tvrtki.

Gubitak povijesne supstancije na orgu-ljama, uz izvore problema koje su opisala oba autora, događa se i zbog niza drugih razloga, primjerice nadomještanjem po-vijesnih orgulja rabljenim i novoizgrađe-nim orguljama, ili zbog posljedica rata.

U ovom ću članku na primjeru Hrvat-ske i nama susjednih zemalja Slovenije i Bosne i Hercegovine prikazati kako se razvijala situacija od 90-ih godina proš-loga stoljeća do danas.3 Opisat ću poti-skivanje povijesnih orgulja kroz druge orgulje, bile one nove ili rabljene, kao i opće ophođenje s povijesnom supstanci-jom. Pri tome je težište ovoga članka dati nekoliko podataka o nekadašnjim orgu-ljama s njihovom dispozicijom, ne samo da se označe gubitci, nego i da se dadne doprinos povijesti orgulja ovoga kraja.

3 Povijesne orgulje nalaze se i u Srbiji (posebice u autonomnoj provinciji Vojvodini) i u Crnoj Gori u onim krajevima koji su pod utjecajem rimokatolič-ke tradicije.


članci

1. POPiS rAbLjeniH OrgULjABroj godine označuje kada su postavlje-

ne spomenute orgulje.

1.1. Hrvatska2000. Pula, katedrala. Orgulje Eisenbarth,

sagrađene 1960., II/244, MT, takozvana »početna oprema«.

2005. Čakovec, crkva sv. Antuna Padovansko-ga, početna oprema. Orgulje su iz Gra-za, sagradio ih je Franc Goršič (Ljublja-na) 1886., II/23, MT, 1965., povećane od tvrtke Hopferwieser (Graz) na III/31, ET.

2010. Slobodnica, Sv. Marko. Orgulje Ge-brüder Link, II/6, sredina 20. st., EPT.

2010. Belica, crkva Uznesenja Marijina, 8 re-gistra, MT. Importirane iz Njemačke, sagrađene u Nizozemskoj 1960. Pret-hodne orgulje uništene su 1945. u ratu. Šezdeset i pet godina upotrebljavao se »elektrij« (vidi opasku 10).

4 Kratica stoji za: dva manuala / 24 registra (uvijek uključujući pedal), također MT/ET/EPT/PT za me-haničku /električnu / elektro-pneumatsku / pneu-matičnu svirnu i/ili registarsku trakturu.

2012. Sisak, crkva sv. Kvirina. Orgulje Schwarz i Winterhalter od 1927./1973., II/22, ET, iz Tennenbronna.

2013. Vukovar, župa sv. Filipa i Jakova. Orgulje iz Amsterdama, sagrađene 1950., III/38, ET. Prethodne orgulje: Franc Jenko, 1939., III/33, PT, uništene u ratu 1991.

2014. Zaprešić, župa Marija Kraljica apostola. Orgulje tvrtke Euler, III/34, ET, iz crkve St. Elisabeth (Kassel).5

2015. Petrinja, ž. c. sv. Lovre. Orgulje Heferer od 1891./1936./2000. i 2015., II/32, EPT.6

Uz to su ugrađene i druge rabljene or-gulje, na primjer: 1999. - Novi Marof, sa-mostan sv. Antuna Padovanskoga, iz cr-kve Christ-König (Eschborn), kao početna oprema; 2012. - Šenkovec, ž. c. sv. Jelene Križarice, orgulje Gebrüder [braće] Link, iz 20. st.

5 Crkva sv. Elizabete u Kasselu dobila je 2015. rablje-ne orgulje tvrtke Werner Bosch (III/57, sagrađene 1964., dispozicija i menzure: Helmut Bornefeld) iz crkve sv. Martina (Kassel).

6 Vidi: Acta Organologica, 33. svezak, str. 292. i slj., dispozicija kao i opis zvuka pojedinih registara od 1936., također i Sveta Cecilija 1936., str. 118. – 120., gdje je i mišljenje povjerenstva o izvedbi radova.

Ekskurs: Povijest orgulja u Petrinji, Sv. Lovro

Orgulje tvrtke Heferer bile su uništene zajedno s crkvom u Domovinskom ratu 1992.Petrinja, Sv. LovroFerdinand Heferer / Michael Heferer udova i sin, op. 219, 1913. Kućište s kraja 18. st., 1992. uništene.I. MANUAL · C – f3 II. MANUAL · C – f3 PEDAL · C – d1

01. Bourdon 16’ 09. Geigenprincipal 8’ 14. Subbass 16’02. Principal 8’ 10. Hohlflöte 8’ 15. Violonbass 16’03. Viola di Gamba 8’ 11. Salicional 8’ 16. Cello 8’04. Waldhorn 8’ 12. Vox celeste 8’ 05. Gedeckt 8’ 13. Baritonflöte 4’ 06. Wienerflöte 4’ 07. Regal (≙ Oktava) 4’ 08. Cornett 5fach

(struk) 22/3’

Spojevi: II-I, I-P, II-P, Octav Coppel, Suboctav Coppel, Superoctav Coppel. Čvrste kombi-nacije (p, mf, f, ff). Kolektivi: Principal Cohr [sic], Flöten Cohr, Gamba Cohr. Pneumatskoga sustava sa zračnicama na čunjiće.Godine 2015. u Petrinji su postavljene Hefererove orgulje iz Zagreba, Sv. Marko.


članci

Petrinja, Sv. LovroPremještaj, postavu i obnovu izvršila je radionica Heferer - Tomislav Faullend Heferer (Zagreb).Orgulje s komponentama iz 1890., 1936., i 2000. g., op. 247.I. MANUAL · C – a3 II. MANUAL · C – a3 PEDAL · C – f1

A. Bourdon 16’ B. Hornprincipal 8’ A. Violonbass 16’A. Principal 8’ B. Lieblich Gedeckt 8’ A. Subbass 16’A. Koppel 8’ B. Fugara 8’ A. Zartbass (iz Subbassa) 16’B. Viola di Gamba 8’ A. Konzertflöte 8’ A. Octavbass 8’B. Soloflöte 8’ A. Aeoline 8’ A. Gedecktbass 8’B. Salicional 8’ B. Vox celestis 8’ D. Choralbass 4’A. Traversflöte 4’ A. Dolce 4’ C. Posaune 16’A. Octav 4’ B. Praestant 4’ C. Trompete 8’A. Superoctav 2’ B. Nasat 22/3’ A. Cornett 5fach 22/3’ B. Flautino 2’ C. Trompete 8’ B. Terz 13/5’ B. Sifflöte 1’ C. Oboe 8’

Spojevi: II-I, Sub II-I, Super II-I, I-P, II-P, Super I-P, Super II-P. Tremolo (II). Crescendo - va-ljak. Žaluzije za II. manual (stopalo). II. manual: superoktavna spojka izgrađena je za sve 8’ - i 4’ - registre. Slobodne kombinacije (»Setzer«), sekvencer. Automatski piano pedal. Elektro-pneu-matskoga sustava sa zračnicama na čunjiće.

U tim su orguljama registri iz različitih građevinskih faza i proširenja: registri A: Fer-dinand Heferer 1891., registri B: August Faullend Heferer 1936., registri C: Wolfgang Braun 2000. i registar D: Tomislav Faullend Heferer 2015. Prijašnji instrument Ferdi-nanda Heferera (tada još u crkvi sv. Marka u Zagrebu) imao je sljedeću dispoziciju:

Zagreb, Sv. MarkoFerdinand Heferer (Zagreb), op. 134, 1890. – 1936.I. MANUAL · C – f 3 II. MANUAL · C – f 3 PEDAL · C – d1

01. Bourdon 16’ 08. Konzertflöte 8’ 11. Violonbass 16’02. Principal 8’ 09. Aeoline 8’ 12. Subbass 16’03. Gedeckt 8’ 10. Dolce 4’ 13. Principalbass 8’04. Regal (≙ Oktava) 4’ 14. Flötenbass 8’05. Traversflöte 4’ 06. Octav 2’ Mehanička traktura, zračnice s registarskim kancelama i čunjićima07. Cornett 5f. (tzv. »Kegellade«), 2 spoja.

U Sv. Marku postoji duga tradicija orgulja i orguljaša: kao prvi orguljaš spominje se 1359. godine svećenik Nikola. 2016. Sisak, katedrala Uzvišenja sv. Križa: orgulje tvrtke Pfaff (II/25, MT, 1966.) iz crkve

St. Raphael (Heidelberg). Prijašnje orgulje Josipa Brandla (1911.) su uklonjene, samo je kućište održano; eventualno će se kao rabljene orgulje prenijeti u crkvu sv. Marije (Sisak) i ponovno sastaviti uz tehničke promjene.


članci

1.2. Slovenija2005. Krkavče, orgulje Walcker, 1969. I/7

man. C - c4, ped. C - f1, MT. Prijašnje orgulje iz 1850. (venecijanski stil, I/13, MT) posljednji su put zazvuča-le 1929., 1951. bile su uklonjene.

2014. Križevci, orgulje slovenskoga gra-ditelja s dijelovima rabljenih orgu-lja, II/31, ET, prospekt i dr. nov.

2016. Ljubljana, muzička akademija. Orgu-lje Kuhn 1978., II/29, MT, iz crkve St. Joseph (Horgen/Švicarska)

Uz to su rabljene orgulje ugrađene i u dru-gim prostorima, kao npr. u glazbenim škola-ma i nekim crkvama.

Pojedini slovenski orguljari aktivno nude na prodaju, na primjer na svojim mrežnim stranicama, rabljene orgulje iz Njemačke, Engleske i drugih europskih zemalja. Uz to te firme postavljaju ra-znovrsne rabljene orgulje i u susjednim (slavenskim) zemljama. Osim toga, nove orgulje katkad grade i kombinirajući ra-bljene i nove komponente.

1.3. bosna i Hercegovina1997. Vitez, ž. c. sv. Jurja. Orgulje Werner

Owart, Ludwigshafen (1962.), II/21, ET. 1997. Novi Travnik, ž. c. Uzašašća Gospo-

dinova. Iz Njemačke (sredina 20. st.), II/11, MT.

2002. Banja Luka, katedrala. Orgulje Richard Ibach (1886.), II/19 izvor-no: MT, proširene sa 17-digitalnim (elektronskim) registrima, elek-trifikacija trakture, novo kućište i novi (drugi) sviraonik.

2004. Sarajevo, sjemenišna kapela. Or-gulje iz Nizozemske, I/4, MT.

2005. Mostar, katedrala. Orgulje Carl Schuster (München), II/26, ET.

2005. Novo Selo-Balegovac. Orgulje Norbert Mirna iz Njemačke (1963.), I/4, MT.

2006. Kupres, ž. c. Svete obitelji, orgulje iz Njemačke, II/20, ET.

2007. Trebinje, katedrala. Orgulje Bittner (Eichstätt), op. 235, II/22, ET.

2008. Sarajevo, ž. c. Presvetoga Troj-

stva. Orgulje Späth (1964.), II/28, ET, poklon iz Freiburga im Br.

2008. Novi Travnik, ž. c. Presvetoga Trojstva. Orgulje Sandner iz Au-gsburga, St. Elizabeth, III/40, ET.

2009. Vidovice, ž. c., tzv. »orgulje mira«, izgradio Fritz Mertel (1950.), Salz-burg, III/37, ET.

2009. Sarajevo, katedrala. Orgulje Paul Sattler (1958., Speyer), iz Eisenber-ga, II/6, ET.

2009. Sarajevo, crkva Kraljice sv. kru-nice, orgulje iz Švicarske, Walcker (1976.), I/6, MT.

2010. Oštra Luka-Bok, ž. c. Imena Ma-rijina. Orgulje iz Slovenije, Franc Jenko (1961.), II/22, PT.

2012. Vukanovići, ž. c. sv. Ante. Orgulje Oberlinger iz Njemačke, I/5, MT.

2013. Stolac, ž. c. sv. Ilije. Orgulje Ge-brüder Link,7 prijašnje orgulje uni-štene su 1992. u ratu.

2013. Čerin, ž. c. sv. Stjepana. Orgulje iz 1885., II/13, MT, iz Knittelfelda (A).

2014. Župa Podmilačje (Bistrica). Or-gulje s početka 20. st., oko 1960. dograđene, II/15, iz Aigena (A).

2015. Kruševo, ž. c. Orgulje iz Lülsfelda, II/17, ET.

Uz to su ugrađene i druge rabljene or-gulje, na primjer: 2016 - Guča Gora, sa-mostan, orgulje iz Dortmunda. Prijašnje rabljene orgulje (iz Njemačke, ugrađene 1990.) nestale su tijekom rata. K tomu su planirane orgulje za: Zenicu (Sv. Josip), Bučiće i za još neka mjesta.8 Već se od 70-ih godina prošloga stoljeća instaliralo nekoliko rabljenih orgulja:

7 Te su orgulje (1900., II/10, op. 164, mehanička trak-tura, zračnice na čunjiće/Kegellade) prvobitno sa-građene za katoličku crkvu u Friesenhofenu (Leut-kirch im Allgäu), no godine 1986. zamijenjene su novim orguljama tvrtke Gegenbauer sa 20 registra pa su stare bile uskladištene (informacija tvrtke Link, Giengen a. d. Brenz).

8 Vidi: Marko Stanušić: »Rabljene orgulje - ‘Schrott’, otpad, smeće, ili … ?«, objavljeno u: Magnificat, god. III. br. 5 / 2009. Tu su izvješća o rabljenim orguljama u Bosni i Hercegovini; tržište rabljenih orgulja promatra se uglavnom pozitivno.


članci

1979. Skopaljska Gračanica (uništeno u 90-im u ratu),

1983. Zavidovići, 1982. - Derventa (1992. godine crkva je u ratu minirana),

1985. Breza, 1989. - Marijin Dvor (Sara-jevo).

Mogao bi se dobiti dojam da su se u Bo-sni i Hercegovini oduvijek ugrađivale samo rabljene orgulje, no činjenica je da se u prošlosti nekoliko orgulja nanovo izgra-dilo, na primjer nakon povlačenja Osman-skoga Carstva i nakon što je Austro-Ugar-ska Monarhija preuzela taj teritorij od 1878. nadalje, ili nakon Drugoga svjetskoga rata.

1.4. Primjedbe u svezi s predmetom »rabljene orgulje«

Promatranja i iskustva u Hrvatskoj i su-sjednim zemljama daju povod za nekoliko razmišljanja i opaska:

Prije nego što se premjeste i iznova ugra-de rabljene orgulje, treba se svakako pazi-ti jesu li odstranjeni svi tehnički problemi i deficiti. Prodavač treba sastaviti popis s problemima i uputom kako se orgulje tre-ba popraviti i sanirati. Inače je pitanje je li etično odgovorno prodati ili darovati or-gulje novomu vlasniku. Je li uopće dopu-šteno pojedine orgulje, koje se primjerice u Njemačkoj zbog (navodnih) problema i sigurnosnih nedoumica (na primjer zbog problema u el. uređaju i drugim tehničkim aspektima) ne rabe, rastaviti i prebaciti u Hrvatsku i druge zemlje? Te se orgulje, da-kle, moraju temeljito preraditi/restauri-rati i treba ih prilagoditi za novo mjesto i za nove akustične uvjete, na primjer treba prilagoditi zvuk, tj. intonaciju orgulja.

Kao opravdanje za ugradnju rabljenih orgulja često služi argument da te rabljene orgulje trebaju služiti samo kao provizorij (za otprilike 20 do 30 godina), a potom će se sagraditi sasvim nove orgulje, no to go-tovo nikad nije slučaj zato što su financij-ska sredstva za nove orgulje veoma rijetko dostupna. Jedan će »provizorij« tako po-stati trajno stanje. Posebno je problema-tično ako se povijesne orgulje nadomjeste rabljenim orguljama ili novim orguljama i

ako se tako uništi baština orgulja, ili ako se povijesne orgulje – iz bilo kojega razlo-ga – prodaju kao rabljene orgulje, ili ako ih se remontira.9 Osim toga, to šteti orguljar-skomu zanatu u zemljama kao što je Hr-vatska zato što se više ne izgrađuju nove orgulje. Kod novoizgrađenih crkava če-sto je cijeli inventar nov, uključujući žu-pni dvor i urede, a samo su orgulje rablje-ni predmet. Tako se upropaštava prilika da se realizira sveobuhvatno umjetničko dje-lo i tako pokaže kvaliteta modernoga or-guljarstva. Treba naglasiti da rabljene or-gulje ako se importiraju u velikoj količini iz zemalja s različitim organološkim tra-dicijama ne obogaćuju prvobitni karakter orguljskoga krajolika, nego ga ujednačuju. Tako se kod publike i vjernika navika slu-šanja može razviti u nepovoljnom smjeru, npr. kao gubitak sposobnosti razlikovanja boje i kvalitete zvuka.

Uz to se u svim trima zemljama upotre-bljavaju (rabljene ili nove) tzv. elektron-ske orgulje, koje su zapravo »elektriji«10, zamjena za orgulje sa sviralama. Jedan je kantor iz Bavarske darovao elektrije u veli-koj količini u Gospić, Rijeku, Lanišće i Vu-kovar. Cilj bi, međutim, trebao biti da se u

9 Vidi opasku 1, str. 52.: Marian Alois Mayer: »Zur Orgelgeschichte in der Slowakei« [Povijest orgu-lja u Slovačkoj]; U doprinosu kongresa govori se o problemu eksporta (povijesnih) orgulja na tržište Europske unije. Slično je s rabljenim romantičkim orguljama koje dolaze iz Engleske: s jedne strane trpi tamošnji orguljski krajolik veliki gubitak, no s druge strane mnogo se orgulja kroz prodaju spasi jer se zatvaraju mnogobrojne crkve. Ako se te orgu-lje opet sagrade u originalnom obliku, onda je riječ o tzv. »remontaži« (vidi opasku 1, str. 112. – 117., do-prinos kongresa, Harald Vogel: »Kriterien für die Restaurierung historischer Orgeln« [kriteriji za restauriranje povijesnih orgulja]).

10 O definiciji pojma »elektrij« vidi: Wolfgang Ade-lung (i dr.), »Das Elektrium, Beiträge zur Klärung der Frage Orgel – Orgelimitation« [Elektrij, prilozi za razjašnjavanje o pitanju orgulje – imitacija orgu-lja], Berlin, Merseburger (1964.). U članku je »elek-trij« istaknut kao zajednički naziv za sve elektron-ske sustave koji generiraju zvuk preko zvučnika. Milan Majdak, »O elektro-akustičnim ‘orguljama’« u: Sveta Cecilija, str. 92. i slj., 1943. U članku autor takve instrumente naziva »Magneton«, a ime »or-gulje« upotrebljava za orgulje sa sviralama.


članci

crkvama upotrebljavaju samo »prave« or-gulje sa sviralama. Čak su rabljene orgulje sa sviralama uvijek bolje od elektrija.11 Tr-žište rabljenih orgulja u Hrvatskoj, Slove-niji i BiH različito je izraženo. Ono je u ma-njoj mjeri već bilo etablirano u prijašnjim vremenima, ali je bilo unutar iste zemlje.12

Zanimljiva je činjenica da se prema ra-bljenim orguljama vrlo često ne zauzima objektivan stav: s jedne strane takve or-gulje dobivaju, pogotovo u onim crkva-ma gdje su zamijenjene novoizgrađenim orguljama, djelomično veoma loše kriti-ke, s druge strane te iste orgulje dobivaju na novom mjestu na kojem su postavljene dobre kritike. Tako je na primjer bilo s or-guljama u Sisku, u katedrali Uzvišenja sv. Križa: u javno publiciranom župnom pi-smu od prosinca 2015. (crkva St. Raphael, Heidelberg) piše o orguljama tvrtke Pfaff koje su bile zamijenjene novim orguljama: »Stare orgulje tvrtke Egbert Pfaff (Über-lingen) nažalost već dulje nisu mogle ispu-niti tehničke i muzikalne zahtjeve, tako da je … bilo jasno, da se taj instrument mora izmijeniti.« Ali, začudo, iste orgulje u Hr-vatskoj primaju pozitivne kritike (»fanta-stičan instrument«) u javno emitiranoj radijskoj emisiji HKR-a Organum od 23. travnja 2016.

11 Vidi: Konstitucija o svetoj liturgiji »Sacrosanctum Concilium« (1963.), Drugi vatikanski koncil, po-glavlje VI, točka 120: »Neka se u latinskoj Crkvi uvelike cijene orgulje sa sviralama kao tradicional-no glazbalo čiji zvuk može crkvenim ceremonijama dodati divan sjaj, a srca snažno uzdići k Bogu i k uzvišenim stvarima.« Vidi opasku 1, str. 54. i slj.: u svojem doprinosu kongresa »50 Jahre Orgelges-chichte in der Slowakei« [50 godina povijest orgulja u Slovačkoj] Ferdinand Klinda izvješćuje kako se nove crkve opremaju samo jeftinim elektronskim instrumentima ili iz Njemačke izbačenim orgulja-ma.

12 Jedan primjer: orguljar Franjo Focht sagradio je 1834. nove orgulje (III/40) za zagrebačku katedralu, koje su već 1855. bile zamijenjene novim orguljama tvrtke E. F. Walcker (III/52). Fochtove orgulje bile su prodane u Pregradu. Ondje su poslije od tvrtke Heferer iznova podignute na mehaničkoj trakturi sa zračnicima na čunjiće.


članci

2. nOve OrgULje2.1. HrvatskaNekoliko novoizgrađenih orgulja; inozemni i tuzemni (hrvatski) orguljari (primjeri): 1988. – 1998. Varaždin, katedrala, nove orgulje tvrtke Wolfgang J. Braun (Rosenfeld/Va-

raždin), sa sastavnim dijelovima tvrtke Laukhuff, III/54, MT. Prethodne or-gulje: Josef [Josip] Brandl (* 1865. u Eisendorfu/Bavarska, † 1938. u Maribo-ru) iz 1933. godine.13

Varaždin, katedrala, prve prethodne orguljeJosef [Josip] Brandl (Maribor), 1933., 1988. odstranjivaneI. MANUAL II. MANUAL (u žaluzijama) PEDAL01. Bordun 16’ 12. Geigenprincipal 8’ 23. Principalbass 16’02. Principal 8’ 13. Lieblichgedeckt 8’ 24. Bourdonbass (iz 1.) 16’03. Gedeckt 8’ 14. Quintatön 8’ 25. Subbass 16’04. Gamba 8’ 15. Flauto amabile 8’ 26. Octavbass 8’05. Flûte harmonique 8’ 16. Aeoline 8’ 27. Cello (iz 4.) 8’06. Salicional 8’ 17. Voix céleste 8’ 28. Posaune 16’07. Blockflöte 4’ 18. Rohrflöte 4’08. Octave 4’ 19. Praestant 4’09. Superoctave 2’ 20. Piccolo 2’10. Mixtur 4 struk 22/3’ 21. Sesquialtera 22/3’ + 13/5’11. Trompete 8’ 22. Mixtur minor 3 struk 2’

Spojevi: II-P, I-P, Super II-P, II-I, Sub II-I, Super II-I, Super II. 1 slobodna kombinacija, čvrste kombinacije (mf, f), Tutti, piano pedal, valjak za cresc., ukidači: jezičnjaci, valjak, ručni registri. Elektro-pneumatska traktura.

Orgulje su stajale u starijem kućištu iz 18. st. (nepoznati orguljar, vjerojatno iz Graza) kao i tzv. »Brüstungswerk« (pozitiv na brani/ogradi kora), što je održano do danas.

Druge prethodne orgulje bile su instrument varaždinskoga orguljara Josipa Pape mla-đega (1837. – 1907.):

Varaždin, katedrala, druge prethodne orguljeJosef Papa ml., 1869., 1933. odstranjivane14 I. MANUAL II. MANUAL (Positiv) PEDAL 01. Bourdon 8’ 11. Principal 4’ 14. Subbas [sic] 16’02. Coppel 8’ 12. Coppel 8’ 15. Quintbas 51/3’03. Traversflöte (4’?) 8’ 13. Trav. flauta 4’ 16. Principalbas 8’04. Gamba 4’ 17. Octavbas 4’05. (Super) Octav 2’ 06. Coppel 4’ 07. Gedect [sic] 8’ 08. Octav 4’ 09. Principal 8’ 10. Mixtur 3-fach

Spoj: Coppelzug = spojka Positiv na I. manual. Mehanička traktura, kratka oktava u manualima i u pedalu. U unutrašnjosti orgulja bila je ubilježena kolaudacija: »Colaudirt

13 Vidi: ostavština Ladislava Šabana, digitalizirano pod http://dizbi.hazu.hr/, Sveta Cecilija, 1933. br. 3., god. 27, str. 89.14 Razmještaj registara prema izvoru: L. Šaban odnosno Anselmo Canjuga u: Sveta Cecilija, 1920., br. 6., god. 14, str. 131.


članci

[sic] 3/4 1869 August Leskovar, Warasdin«, kao i bilješka orguljarskoga pomoćnika: »Wa-lentin Duch, Gehilf bei Hern [sic] Josef Papa in Warasdin 1872« [Walentin Duch, pomoć-nik kod gosp. Josipa Pape u Varaždinu 1872.].1998. Dicmo, ž. c. sv. Jakova apostola, nove orgulje tvrtke Heferer (Zagreb), II/15, 6, pla-

nirani su još dodatni registri, EPT sa zračnicama na čunjiće.15 Početna oprema.2007. Požega, katedrala sv. Terezije, nove orgulje tvrtke Eisenbarth (Passau, Njemačka),

III/40, MT. Prijašnje orgulje - Josip Brandl 1900., II/13.:

Požega, katedrala sv. Terezije AvilskeJosip Brandl, 1900., 1995. pregrađene, 2007. odstranjivaneI. MANUAL · C – f 3 II. MANUAL · C – f 3 PEDAL · C – d1

01. Bordun 16’ 07. Flûte harmonique 8’ 11. Subbass 16’02. Principal 8’ 08. Salicional 8’ 12. Stillgedeckt 16’03. Gamba 8’ 09. Voix céleste 8’ 13. Cello 8’04. Gedeckt 8’ 10. Fugara 4’ 05. Oktav 4’ 06. Mixtur 3fach 22/3’

4 spojke, 3 čvrste kombinacije (p, mf, f), pneumatska traktura.

Ove su orgulje bile pregrađene 1995.: traktura se elektrificirala, kućište je bilo podije-ljeno i dispozicija je bila proširena digitalnim registrima. U crkvenoj lađi bio je postav-ljen elektrij sa 32 registra, iz kojega su se mogle svirati i pregrađene Brandlove orgulje na koru. Budući da, među ostalim, ta pregradnja nije bila zadovoljavajuća, odlučilo se da se sagrade nove orgulje na koru.2010. Zadar, katedrala sv. Stošije, nove orgulje tvrtke Eisenbarth, III/56, MT. Prethodne

su bile orgulje Antona Jenka (1977., III/38, EPT). Anton Jenko (1931. – 2009.) bio je sin Franca Jenka (1896. – 1968.).

Zadar, katedrala sv. Stošije, prve prethodne orguljeAnton Jenko (Šentvid/Ljubljana), 1977., op. 157.I. MANUAL · C – g 3 II. MANUAL · C – g 3 III. MANUAL · C – g 3 PEDAL · C – f1

01. Principal 16’ 12. Flavta 8’ 22. Kopula 8’ 30. Principalbas 16’02. Diapason 8’ 13. Burdon 8’ 23. Fugara 8’ 31. Subbas 16’03. Tibia 8’ 14. Kvintaten 8’ 24. Cevna flavta 8’ 32. Burdon 16’04. Gemshorn 8’ 15. Celeste 8’ 25. Prestant 4’ 33. Kvinta 102/3’05. Dulcian (labijal) 8’ 16. Traverzna flavta 4’ 26. Flavtica 2’ 34. Oktava 8’06. Principal 4’ 17. Salicet 4’ 27. Kvinta 11/3’ 35. Burdonal 8’07. Nočni rog 4’ 18. Silvestre 2’ 28. Pikolo 1’ 36. Koral 4’08. Oktava 2’ 19. Nasat 22/3’ 29. Vox humana 8’ 37. Posavna 16’09. Dubleta 11/3’ 20. Terca 13/5’ 38. Tuba 8’10. Mikstura 4-5 str. 21. Oboa 8’ 11. Tromba 8’

Žaluzije za II. manual. Elektro-pneumatska traktura. Anton Jenko preuzeo je iz prijašnjega in-strumenta tvrtke Gebrüder Mayer (vidi dolje) nekoliko svirala odnosno kompletnih registara i

15 Slovenski orguljari Franc i Anton Jenko do zatvaranje radionice u 90-im godinama prošloga stoljeća također su još gradili trakture pneumatskoga sustava sa zračnicama na čunjiće. Vidi radi toga opasku 1, str. 104. i slj.


članci

ponovno ih upotrijebio u registrima br. 1–10, 12, 13, 22, 23, 31, 32 i 35.16 Prema nekim su izvo-rima bili i sviraonik i pojedini jezičnjaci dostavljeni iz tvrtke Laukhuff. Jenkove orgulje bile su oštećene tijekom rata 1991. Godine 2003. darovane su kao rabljene orgulje novoizgrađenoj crkvi sv. Nikole u Kistanju (pokraj Zadra).

Zadar, katedrala sv. Stošije, druge prethodne orguljeGebrüder Mayer (Feldkirch-Vorarlberg), 1890., op. 74., 1977. pregrađene i povećane, Anton JenkoI. MANUAL · C – f 3 II. MANUAL · C – f 3 PEDAL · C – d1

01. Bordun 16’ 12. Geigenprincipal 8’ 19. Principalbass 16’02. Principal 8’ 13. Salicional 8’ 20. Subbass 16’03. Hohlflöte 8’ 14. Flauto harm. 8’ 21. Oktavbass 8’04. Gemshorn 8’ 15. Aeoline 8’ 22. Cello 8’05. Gamba 8’ 16. Vox coelestis 8’ 23. Tuba 16’06. Dolce 8’ 17. Fugara 4’07. Oktav 4’ 18. Cornett 3 struk 22/3’08. Travers Flöte 4’09. Flauto 2’ Spojevi: I-P, II-P, II-I, Super II-I, Sub II-I. Automat. piano pedal.10. Mixtur Kornett 6 struk 2’ Čvrste kombinacije: P, MF, F, TT.11. Trompette 8’ Pneumatskoga sustava sa zračnicama na čunjiće.

Treće prethodne orgulje bile su orgulje Petra Nakića iz 1759. u dalmatinsko-mle-tačkom stilu. Iz godine 1392. potječe prvi spomen nekoga orguljaša. To je bio sveće-nik Juraj.17

2011. Zagreb, Sv. Marko, tvrtka Eisenbarth, III/42, MT, ugrađeno u povijesno, samo lagano povećano kućište. Prije: August Faullend Heferer, 1936., II/27, EPT i PT (za I. manual).

Nadalje je tvrtka Eisenbarth gradila nove orgulje (početna oprema) u Zagrebu: 2009. ž. c. Bezgrješnoga Srca Marijina, II/27, MT. 2016. - Nova Muzička akademija,

II/19, MT.Nove orgulje tvrtke Škrabl (Rogaška Slatina, Slovenija):2013. Kanfanar, Sv. Silvestar, op. 279, I/8, MT. Prethodne orgulje: anonimni orguljar,

prva polovica 19. st., u dalmatinsko-mletačkom tipu.18 Dispozicija: Man. C - f3: Burdon 8’, Principal 4’, Flöte 4’, Viola 4’, Voce umana 4’. Pedal (samostalan): C - e° s jednim (ne točnije opisanim) 8’ - registrom, mehanička traktura, pedalna spojka.

Druge novogradnje tvrtke Škrabl, djelomice kao početna oprema (izbor): 1999. Požega, Sv. Leopold Mandić, II/13, op. 75; 2004. - Selnica (Čakovec), Sv. Marko,

II/12, op. 136; 2004. - Karlovac, ž. c. Hrnetić, II/17, op. 142; 2011. - Smokvica, Sv. Marija, II/24, op. 251; 2013. - Ploče, župa Kraljice Neba i Zemlje, II/25, op. 283; 2016. - Udbina, Crkva hrvatskih mučenika, II/14, u suradnji s g. Jurjem Jernei-ćem, koji je sve sastavne dijelove od drveta pretežno sam napravio (drvene svi-rale, kućište, mjehove i zračnice).

16 Edo Škulj, Jenkova orglarska delavnica, Ljubljana 2001, str. 222. i slj.17 Prema L. Šabanu. O Petru Nakiću (Pietro Nachich/Nachini, 1694. – 1769.) vidi: Danijel Drilo, »Orgeln aus vier

Jahrhunderten in Kroatien: stilistische Vielfalt in der Mitte Europas« [Orgulje iz četiri stoljeća u Hrvatskoj: stilistično mnoštvo u sredini Europe], u: Ars Organi 61, svezak 2013/3, str. 149.

18 Božidar Grga načinio je 18. kolovoza 1973. popis orgulja. Orgulje su u prošlosti bile pregrađivane. Godine 2013. uzimala se u obzir restauracija orgulja, ali se ipak odlučilo za novogradnju.


članci

2.2. Slovenija19

Nekoliko desetaka novoizgrađenih or-gulja, među ostalim kroz orguljarske tvrtke: Orglarska delavnica Maribor, Močnik i Škrabl. Pri tome se ne grade samo orgulje kao početna oprema, nego se kroz nove ili rabljene orgulje zamje-njuju i povijesne orgulje koje su imale vrijednost kao spomenik kulture. Veće slovenske tvrtke dostavljaju često nove orgulje i sastavne dijelove orgulja u eu-ropsko inozemstvo, djelomično čak i izvan Europe.

2.3. bosna i Hercegovina2015. Livno, samostanska crkva sv. Petra

i Pavla, tvrtka Škrabl, op. 310, III/41, MT.

Nekoliko napomena glede stanja novoi-zgrađenih orgulja u tim zemljama:

Kod novoizgrađenih orgulja u prošlim su vremenima orguljari iz Hrvatske i su-sjednih zemalja stoljećima često preu-zimali i upotrebljavali pojedine registre iz prijašnjih orgulja. Kod novih orgulja koje su izgrađene posljednjih godina, tj. u novo doba (isto kao i kod rabljenih or-gulja), kod inozemnih tvrtki to nije slu-čaj jer se uglavnom potpuno zamjenju-ju orgulje iz 19./20. st. ili se stilistički i tehnički, makar imaju nesumnjivu vri-jednost kao spomenik kulture, pogrješ-no prerade tako da više ne odgovaraju izvornoj zvukovnoj i tehničkoj stilistici. Upadljiv je sve veći i veći broj registara kod novih orgulja, premda veličina pro-stora crkava ostaje uvijek ista. K tomu se gotovo bez iznimke grade nove orgulje u neobaroknom ili neo-francusko-simfo-nijskom stilu, s mehaničkim sustavom i zračnicama na kliznice i tonskim kance-lama (tzv. »Schleiflade«).20

19 Podatke o orguljama u Sloveniji daje mrežna stra-nica »Ars Organi Sloveniae«: http://arsors.org/. Pregled i mišljenje o rabljenim orguljama nalazi se u članku »Mnenje o uvoženih rabljenih orglah«, objavljenom 26. ožujka 2018.

20 Tako postoji opasnost da se vizija Emila Ruppa

3. reStAUrAcijeU svim trima zemljama lokalni orgu-

ljari još i danas restauriraju orgulje iz svih epoha, čime se održava lokalna ba-ština orgulja. Pri tome se uglavnom po-štuju povijesna proširenja i dorade.21 No sve više i više djeluju na tom području kao konkurenti i orguljari iz inozemstva.

Pojam »restauracija« katkad se vrlo slo-bodno interpretira, takozvane restaura-cije često su zapravo samo tehničke i/ili zvukovne pregradnje povijesnih orgulja (često čak s imenom i novim opus-bro-jem tvrtke koja se bavi restauriranjem), što naravno s izvornim pojmom »resta-uracija« nema veze i što je uistinu loše. Njemački orguljar i restaurator g. Tho-mas Wohlleb definira uspješnu restau-raciju sljedećim riječima: »Restauriranje znači da restaurator treba zauzeti per-spektivu graditelja instrumenta, da tre-ba pokušati spoznati i razumjeti njegovu koncepciju i njegove predodžbe. Na tom se putu mora uzeti u obzir svaki, čak na-oko nevažan detalj na supstanciji koja se restaurira, te se i on mora konzekventno istražiti i protumačiti. Poznavanje litera-ture i usporedbe s drugim instrumenti-

(1872. – 1948.), koja je nastala pod utjecajem ideo-logije »pokreta orgulja«, ipak još ostvari: »Der En-dsieg von Mechanik und Schleiflade« [Konačna po-bjeda mehanike i zračnice sa kliznicama], članak u: Zeitschrift für Instrumentenbau [časopis za izradu instrumenata], 1937./1938., str. 312. i slj. Moda koju također treba kritično promatrati – da se ugrade registri na visoki tlak prema uzoru na englesko ili američko orguljarstvo – u Hrvatskoj se i u susjed-nim zemljama, na sreću, još nije toliko proširila.

21 Unatoč kvalitetnomu stanju (proširenja 1913. i 1940.) Walckerovih orgulja u zagrebačkoj katedrali i unatoč prostornomu proširenju katedrale nakon potresa 1880., dolaze od uglednih orguljaša, pose-bice izvan Hrvatske, prijedlozi da se orgulje vrate u izvorno stanje iz 1855. godine, uključujući i vraća-nje mehaničke trakture sa zračnicama na čunjiće. Orgulje bi onda, navodno, bile »bolje«, tj. sposob-ne za interpretaciju romantičkih njemačkih sklad-ba iz 19. st. Pritom se potpuno ignorira, osobito na-kon proširenoga stanja iz 1913./1940., činjenica da su orgulje bile i još uvijek jesu za mnoge hrvatske i inozemne skladatelje vrlo važan izvor nadahnu-ća. To bi se povijesno stanje sa svojim proširenjima (1913./1940.) svakako trebalo održati.


članci

ma za restauratora su potrebni i neizo-stavni, sve u skromnoj svijesti da bi on trebao biti samo ‘produljena ruka’ izvor-noga graditelja kroz povijest.«

Nažalost, moguće je da osobe iz crkve-nih ili državnih institucija (npr. iz dr-žavnih ustanova, služba, instituta, mi-nistarstava, glazbenih akademija i dr.) imaju negativan utjecaj na restauraciju i novogradnju orgulja. Tako se može do-goditi da odgovorne osobe koje su u ko-misijama za pitanja u svezi s orguljama ili sl. odlučuju prema osobnim sklonosti-ma i predrasudama o sudbini orgulja ili o dodjeljivanju svakovrsnih radnih nalo-ga za radove na orguljama. Kao poslje-dica toga može doći do uništavanja kul-turnoga dobra kroz javno financiranje projekata. Uz to, ako uvijek isti orguljari dobivaju narudžbe, dolazi do štetne mo-nopolizacije.

4. ZAKLJUČAK Moramo ustanoviti da su se pogoto-

vo orgulje iz (kasne) romantike odnosno iz (ranoga) 20. st. zamjenjivale ili pre-građivale zbog predrasuda i često pod lošim utjecajem pretežno iz Njemač-ke, tj. kao posljedica neobarokne ide-ologije takozvanoga »pokreta orgulja« (»Orgelbewegung«),22 ili iz nekih dru-gih modernističkih nastojanja koja su se u Hrvatskoj i u susjednim zemljama go-dinama poslije etablirala, iako više nisu bila aktualna. Kao primjer za te pre-drasude mogu služiti događaji u crkvi

22 »Pokret orgulja« (»Orgelbewegung«) može se smatrati radikalnom neobaroknom ideologijom u orguljarstvu koja je nastala u Njemačkoj počet-kom 20 st. u tzv. Elzaško-novonjemačkoj reformi (Elsässisch-Neudeutsche Orgelreform), potom se proširivala po cijelom svijetu u nekoliko faza na-kon Prvoga i pogotovo nakon Drugoga svjetskoga rata i postajala sve ekstremnija. Uništavalo se i pre-građivalo na stotine orgulja romantičkoga tipa, čak i pojedine (originalne) barokne orgulje koje nisu odgovarale tadašnjoj ideologiji. Slična moda u or-guljarstvu, koja ima obilježje ideologije i koja tako-đer pretežno potječe iz Njemačke, iz 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća, do danas je tip »neo-fran-cusko-simfonijskih« orgulja.

sv. Marka u Zagrebu. Mišljenja o tadaš-njim orguljama bila su javno publicira-na.23 Izneseni argumenti i u mnogim se drugim slučajevima često na paušalan i polemičan način upotrebljavaju protiv romantičkih orgulja i zato mogu služiti kao primjer. Takve – navodno – negati-ve osobine romantičkih orgulja ili orgu-lja usporedive stilistike prema tim bi oči-tovanjima trebale biti:

1. Svirne i registarske trakture s regi-starskim kancelama pneumatskoga su (ili elektro-pneumatskoga) sustava. – Protiv toga se mora reći da se pneumat-ske svirne i registarske trakture pogoto-vo u posljednjim desetljećima uspješno restauriraju i time održavaju.

2. Potpuni nedostatak jezičnjaka i dje-lomični nedostatak alikvotnih regista-ra. – To, međutim, nije nedostatak, nego to odgovara povijesnoj tradiciji orguljar-stva počevši od baroka, npr. u južnonje-mačkom ili austrijskom području.

3. Zvuk odnosno intonacija orgulja ne odgovara današnjemu ukusu. – Ali zvuk i intonacija orguljarskih stilova prošlih vremena kao »spomenik zvuka« bezu-vjetno su vrijedni za očuvanje.24 K tomu se u današnje vrijeme ponovno povećava interes za izvorni povijesni zvuk roman-tičkih i drugih orgulja.

4. Nepostojanje »kvalitetne« mikstu-re koja je nadomještena registrom Kor-net. – No mješanice/miksture koje imaju kor (tj. parcijalni ton) u intervalu terca (tj. peti član parcijalnoga niza) odgova-raju orguljarskoj tradiciji već od baroka.25

23 Vidi »Vijenac« br. 437, »Novi zvuk za nova vreme-na« na mrežnoj stranici Matice hrvatske, 2. pro-sinca 2010. Neke negativne izjave ponovljene su na drugim mrežnim stranicama. Zanimljivo je da su iste orgulje na novom lokalitetu u Petrinji, u crkvi sv. Lovre, u javnom opisivanju na nekoliko mrežnih stranica dobile vrlo dobre kritike.

24 Naspram autora, dvije su osobe jedne stručne ko-misije izrekle svoje negativno mišljenje nad regi-strom Fugara 8’ u II. manualu Hefererovih orgulja iz 1936. ovim riječima: »Ne valja ništa, zato što zvu-či kao neki harmonij.«

25 Orgulje Trost u crkvi u Waltershausenu (građene 1724. – 1755.) sadržavaju npr. terc-korove u svojim


članci

5. Izostanak mehaničke trakture (s kli-znicama), koja omogućuje direktnu kon-trolu ventila prilikom sviranja. – S jedne se strane može sumnjati je li taj sustav, u usporedbi s drugim povijesnim susta-vima ili modernim razvojem (jedan je primjer električna zračnica s čunjićima i proporcionalnim magnetima), u apso-lutnom značenju jedini ispravan sustav; s druge strane jedna (elektro-) pneumat-ska traktura kod srednjih ili većih orgu-lja s npr. mnogo (oktavnih-) spojka i ve-ćih ventila (ili ako orgulje imaju mnogo ventila) može omogućiti precizniju/di-rektnu kontrolu svih ventila. Osim toga, pneumatska traktura nudi poseban, sen-zibilan, i bez pritisne točke (»Druckpun-kt«), osjećaj kod sviranja, koji se jedva može usporediti s nekim drugim susta-vom; sviranje na mehaničkim zračnica-ma s kliznicama (»Schleiflade«) odgova-ra baroknoj stilistici i slično je sviranju na čembalu; sviranje na mehaničkoj zračnici s čunjićima (»Kegellade«) ili na pneumatskoj trakturi odgovara stilistici romantike i slično je sviranju na glaso-viru.26

K tomu se često iznose i druge za-mjerke, na primjer: svirale su od cinka (u prospektu ili unutar orgulja); često se uz to paušalno kaže da su od lima/pleha, što je pogrješna definicija. Svira-le od cinka su, međutim, kod kvalitetne izrade solidne i kod optimalne intonaci-je idealne za zvučnu sliku određenih ro-mantičkih registara.

Ili: (elektro-) pneumatske orgulje nije povoljno i ne isplati se servisirati, napor i trošak su preveliki. – Razlozi što takve orgulje nisu jednostavne za održavanje i servisiranje jesu ti što orgulje u Hrvatskoj

miksturama, samo da se spomene jedan od mnogo primjera. Toga je orguljara J. S. Bach veoma cijenio.

26 Danijel Drilo, »Spieltechnische Aspekte bei mecha-nischen Registerkanzellenladen. Gezeigt an ei-nigen süddeutschen Orgeln« [Tehnički aspekti sviranja kod mehaničkih zračnica s registarskim kancelama. Pokazano na nekim južnonjemačkim orguljama] u: Ars Organi 58, svezak 2010/3, str. 146. – 155.

desetljećima nisu uvijek stručno održava-ne i servisirane, ili nisu pravilno, ili nisu uopće restaurirane otkad su sagrađene. Također postoje kao izvori problema štet-ni utjecaji okoliša ili klimatski uvjeti u cr-kvama (npr. pljesnivost), koje se nije na vrijeme prepoznalo i odstranilo.

Zbog čestoga nedostatka dokaza, ek-spertiza, elaborata i zauzimanja stava u pismenom obliku, nije uvijek jednostav-no razumjeti zašto i na koji se način do-nose te sudbonosne i često ireverzibilne odluke koje se tiču novoizgrađenih or-gulja, restauracija ili uporabe rabljenih orgulja.27

Zaključno se mora ustvrditi da se ugroženo nasljeđe povijesnih orgulja iz različitih razdoblja treba jednakopravno zaštititi. Budući da je 2017. orgulje sa svi-ralama UNESCO-ova komisija priznala kao nematerijalnu kulturnu baštinu čo-vječanstva, krajnje je vrijeme da se orgu-ljama i njihovoj povijesti oda potrebno poštovanje.

U protivnom, budući će nas naraštaji pozvati na odgovornost.

Ovaj je članak nastao na temelju auto-rova prijevoda i osuvremenjivanja njegova stručnoga članka »Zur Orgelbausituation in einigen südslawischen Ländern« [Situ-acija u orguljarstvu u pojedinim južnosla-venskim zemljama], koji je izišao u Ars Organi 65, svezak 2017/3, str. 173. – 180.

Danijel Drilo

27 Kao obvezujuća uputa može služiti 2003. godine zaključena konvencija United Nations Convention Against Corruption (UNCAC). Vidi radi toga pre-davanje i primjere Martina Karesa i Michaela G. Kaufmanna u svezi s tom temom: »Korruption im Orgelbau« [Podmitljivost u orguljarstvu] u okviru kongresa »Udruženja organologa Njemačke« (Ve-reinigung der Orgelsachverständigen Deutschlan-ds – VOD) 2011. u Berlinu.


članci

Helena Horvat, univ. bacc. i philol. franc.

ANALIZA POJAVLJIVANJA tekstovA vezAnih uz život

SKLAdATELJA u rubrici „ČlAnci“ ČAsoPisA „sv. cecilijA“

u rAzdoblju od 1877.-2017. godine

1. TEMA I PREDMET ISTRAŽIVANJA, ISTRAŽIVAČKA PITANJA1.1 Tema istraživanja

2017. godina bila je obilježena kao 140. godišnjica prvog objavljivanja časopi-sa „Sveta Cecilija“, najstarijeg glazbenog časopisa u Hrvatskoj1, koji, u usporedbi s drugim glazbenim časopisima koji su se pojavljivali u Hrvatskoj između dva svjetska rata, ima najduže kontinuira-no razdoblje izlaženja.2 Časopis je usmje-ren prvenstveno na promoviranje crkve-ne glazbe te je danas glasilo Instituta za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Kato-ličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog društva crkvenih glazbenika.3

Budući da je obljetnice časopisa pri-kladno obilježiti dijakronijskim osvrti-ma na sadržaj časopisa ili fokusiranjem na njegov doprinos u nekom posebnom glazbenom ili kulturnom području, smatrali smo zanimljivim istražiti rubri-

1 S. MAJER-BOBETKO, „Sv. Cecilija između dvaju svjetskih ratova i glazbena kritika“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 62, 2/1992, str. 28.

2 S. MAJER-BOBETKO, „Sv. Cecilija između dvaju svjetskih ratova i glazbena kritika“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 62, 2/1992, str. 27-28.

3 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (2018). Stari hrvatski časopisi – portal digitalizi-ranih časopisa – Sveta Cecilija [online]. Dostu-pno na: http://dnc.nsk.hr/journals/LibraryTitle.aspx?id=227b974b-8745-45da-a033-6e08fc3367a0# [25. travnja 2018.]

ku „Članci“ te ispitati koliko se u cjelo-kupnom dosadašnjem razdoblju izlaže-nja časopisa „Sveta Cecilija“ u njoj piše o skladateljima, odnosno o njihovim ži-votima te dotičnim istraživanjem dati određeni doprinos obljetnici tog časopi-sa.

Tema takva istraživanja dosad se u ča-sopisu nije pojavljivala, a njime bi se mo-gle testirati određene hipoteze s obzi-rom na primarnu orijentaciju dotičnog časopisa, koja će biti pojašnjena u na-stavku rada.

1.2 Predmet istraživanja i istraživačka pitanja

Naš rad će se konkretno fokusirati na bilježenje i popisivanje naslova tekstova iz rubrike „Članci“ koji su vidljivi u sadr-žaju pojedinih brojeva časopisa (radi se o naslovima koji sadržavaju ime i prezi-me, ili pak samo prezime autora), a iz ko-jih se može iščitati da se u njima govori o skladateljima i njihovim životima, od-nosno u kojima je fokus na određene bi-ografske podatke o skladateljima.

Analizirat će se sadržaji svih objavlje-nih4 brojeva časopisa „Sveta Cecilija“ od 1877.-2017. Istražit će se koji skladatelji su najzastupljeniji, radi li se o hrvatskim

4 U nekolicini starijih brojeva sadržaj časopisa je izo-stavljen, tako da se u tim slučajevima pri traženju podataka za analizu prolistao sam časopis.


članci

ili stranim autorima, godina kad je iza-šao časopis, jesu li određeni skladatelji o kojima se piše bili živi kad je časopis iza-šao, koliko „prostora“, tj. stranica im se posvećuje i kakvi su profili autora koji su najzastupljeniji u pisanju članaka o skla-dateljima. Zanima nas također i da li (i u kojoj mjeri) časopis prelazi svoju primar-nu orijentaciju, odnosno je li fokusiran isključivo na crkvene skladatelje ili pak i na „profane“ (ili oboje).

2 CILJEVI ISTRAŽIVANJAPrvenstveni cilj ovog istraživanja jest

deskriptivni – opis istraživane pojave, odnosno istraženih podataka: koji skla-datelji su najzastupljeniji, radi li se o hr-vatskim ili stranim autorima, godina kad je izašao časopis, jesu li dotični skladate-lji o kojima se piše bili živi kad je časo-pis izašao, koliko „prostora“, tj. stranica im se posvećuje te koji su autori najza-stupljeniji u pisanju članaka o skladate-ljima. Eksplikativni cilj istraživanja jest tumačenje dobivenih rezultata. Teorij-sko-konceptualni cilj rada jest svojevr-sna provjera „usmjerenja“ ili orijentacije časopisa, prema kojoj je „Sveta Cecilija“ usmjerena na hrvatsku kulturnu i glaz-benu baštinu (prvenstveno crkvenu).

3. TEORIJSKO-KONCEPTUALNI MODEL ISTRAŽIVANJA3.1. Postavljanje hipoteza

„Sveta Cecilija“ je časopis koji odraža-va hrvatsku kulturu, crkvenu i glazbenu baštinu. Premda mu očuvanje hrvatske glazbene tradicije nije „isključivi“ prio-ritet, ipak se u globaliziranom svijetu to na neki način „nameće“ kao obveza.5 Iz toga možemo izvući pretpostavku u na-šem istraživanju da će, u odnosu na stra-ne skladatelje, hrvatski skladatelji biti zastupljeniji u istraživanim člancima.

S obzirom na postojanje rubrika „U

5 K. BAKIJA i M. ĆIMIĆ, „Časopis Sveta Cecilija kao društvena činjenica i zrcalo hrvatske kulturne, cr-kvene i glazbene baštine“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 85, 1-2/2015, str. 14.

spomen“ i „In memoriam“6, u kojima je fokus na preminulim skladateljima, glazbenicima i kulturnim djelatnicima, mogli bismo pretpostaviti da će u član-cima fokus biti usmjeren na skladatelje koji su bili živi u trenutku objavljivanja.

4. ODABIR UZORKA I NACRT ISTRAŽIVANJA7

Uzorak istraživanja sačinjavat će svi naslovi iz rubrike „Članci“8 koji su nave-deni u sadržaju pojedinog broja časopisa „Sveta Cecilija“ od 1877.-2017., a iz kojih se može iščitati da im je tema skladatelj, odnosno njihov život.

Sadržaji časopisa će se prikupiti s online stranica Nacionalne i sveučilišne knjiž-nice u Zagrebu, na portalu „Stari hrvat-ski časopisi“ na kojemu su digitalizirani brojevi izašli od 1877.-1944. godine. Sa-držaji od 1969. (kad časopis ponovo po-činje izlaziti) do 2017. će se prikupiti (fo-tografirati) u Čitaonici novina i časopisa Gradske knjižnice u Zagrebu (Starčevi-ćev trg 6), u kojoj su dostupni svi brojevi izašli u tom vremenskom periodu.

Nakon tog inicijalnog prikupljanja po-dataka, odnosno prikupljanja sadržaja pojedinih brojeva, krenut će se s pretra-živanjem sadržaja i ekstrakcijom (ispisi-vanjem) naslova članaka, tj. tekstova iz rubrike „Članci“ koji zadovoljavaju naš kriterij. Izradit će se tablična sistemati-zacija sa stupcima koji će se popunjavati sljedećim podatcima:

1. ime skladatelja2. autor članka3. godina kad je izašao časopis i članak

u njemu (ukoliko se tekst protezao

6 Doduše, određene rubrike nisu postojale u svim go-dištima, odnosno razdobljima izlaženja časopisa.

7 Autorica rada zahvaljuje dr. sc. Petri Rodik, doc. na pomoći koja se tiče metodologije ovog rada, od-nosno odabira uzorka, sistematizacije podataka te izrade plana istraživanja, koje se provelo u sklopu kolegija „Istraživački projekt“ na Odsjeku za socio-logiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

8 U radu će se izrazi „tekstovi“, „tekstovi / naslovi iz rubrike ‘Članci’“ i „članci“ upotrebljavati kao sino-nimi.


članci

na više godišta, što nije rijedak slu-čaj, ubrojit će se u ono godište u ko-jem je objavljen veći dio članka)

4. država porijekla skladatelja5. podatak da li je skladatelj bio živ kad

je časopis izašao6. broj stranica u časopisu na koje se

proteže članak Neće se uzimati u obzir članci u ko-

jima se obrađuje više od tri skladatelja istovremeno.

Valja naglasiti da su „Članci“ jedan od tipova tekstova, odnosno rubrika koje se nalaze u časopisu „Sveta Cecilija“, pored različitih rubrika koje se javljaju ili su se nekad javljale u njemu, poput „Iz hrvat-ske glazbene prošlosti“, „Vijesti Ceciliji-nog društva“, „Glazbeni prilozi“, „Naši dopisi“ i dr. Teme o skladateljima i njiho-vim životima su se, pored rubrike „Član-ci“, javljale i u rubrikama „Naši muzič-ki radnici“, „U spomen“ (kasnije mijenja naziv u „In memoriam“) i „Obljetnice“. Nadalje, o skladateljima se pisalo i u ru-brikama „Rasprave“, „Iz glazbene prošlo-sti“ i „Studije“, u povremenim rubrikama „Muzikologija“ i „Etnomuzikologija“ i dr.

Kao što je već spomenuto, u našem istraživanju uzimat će se u obzir samo naslovi iz rubrike „Članci“9 i to oni iz ko-jih se može iščitati da im je tema sklada-telj, odnosno njihov život. Naime, radi se o rubrici koja se iskristalizirala tijekom izlaženja časopisa10 te je pretpostavka da

9 Iznimno, u slučajevima „većih komemoracija“, poput one iz broja 2-3 „Svete Cecilije“ iz 1975., koji je posve-ćen Albi Vidakoviću, a u kojem nema rubrike „Član-ci“, uzet će se u obzir i ti tekstovi (vezani uz život skladatelja), iako, kao što je navedeno, ne pripadaju rubrici „Članci“. Sličan je slučaj s 1. brojem „Svete Cecilije“ iz 1977. godine, u kojem je nekoliko tek-stova posvećeno Božidaru Široli, odnosno njegovoj komemoraciji te tekstovima posvećenima Anđelku Milanoviću koji su objavljeni prigodom njegove prve obljetnice smrti u 2. broju „Svete Cecilije“ iz 1991. Dotični tekstovi vezani uz život skladatelja će se uvr-stiti u analizu zbog brojnosti, kao i prostora kojeg zauzimaju (što ipak ukazuje na značajnost određe-nih autorskih imena, odnosno skladatelja).

10 Đ. TOMAŠIĆ, „Časopis Sveta Cecilija u III. razdo-blju svog izlaženja“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 65, 1-2/1995, str. 44.

se u njoj tema skladatelja i njegova života temeljito obrađuje.11 Kada se radi o skla-dateljima i općenito o glazbenicima o ko-jima se pisalo u toj rubrici časopisa „Sve-ta Cecilija“,12 Ivo Olup govori o njihovoj značajnosti i naglašava kako su „u svo-je vrijeme pojedini članci bili jedini izvo-ri za proučavanje pojedinih ličnosti“,13 a Sanja Majer-Bobetko kako su pojedini „među njima i desetljećima kasnije poti-cali daljnja znanstvena istraživanja“.14

U slučaju doticaja s manje poznatim imenima (glazbenika), konzultirat će se online Hrvatska enciklopedija ili će se pak pogledati i pročitati sam članak u časopisu kako bi se točno utvrdilo je li riječ o skladatelju, tj. glazbeniku čija je primarna djelatnost skladanje, odnosno osobi koja se uz neku drugu djelatnost (najčešće glazbenu) bavila skladanjem i u tom području ostvarila neka značajni-ja djela.

Podatci o člancima će se sistematizira-ti i obraditi u programu Microsoft Excel-a i programskom paketu SPSS-a.

5. PreZentAcijA i interPretAcijA PODATAKA

Nakon selekcije tekstova iz rubrike „Članci“, one koji su se javljali u nastav-cima u više brojeva i/ili godišta „spojilo“

11 Prema Hrvatskoj enciklopediji (2018), „članak“ predstavlja cjelovit i samostalan prozni sastavak objavljen, između ostalih, u stručnim publikacija-ma i on temeljitije obrađuje neku činjenicu ili je, pak, brza i informativna reakcija na kakav aktualni problem. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=13444 [25. travnja 2018.]

12 Neki od određenih članaka su kasnije objavljeni i separatno, u nakladi „Izdanja Hrvatskog glasbenog zavoda“ te, primjerice, „Tiska Nadbiskupske tiska-re“, što svakako govori o njihovoj značajnosti.

13 I. OLUP, „‘Sv. Cecilija’ u drugom razdoblju svog izlaženja (1907-1944)“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 48, 2-3/1978, str. 55. Dio teksta preuzet iz: I. OLUP, „Muzički časopisi u Hrvatskoj“, Rad JAZU, Zagreb, knj. 337, 1965, str. 313-334. Dostupno na: http://diz-bi.hazu.hr/object/view/3mvMcv2D1L [25. travnja 2018.]

14 S. MAJER-BOBETKO, „Sv. Cecilija između dvaju svjetskih ratova i glazbena kritika“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 62, 2/1992, str. 28.


članci

se u jedan članak, odnosno „brojit“ će se kao jedan članak.

Nakon takva „spajanja“ članaka i pri-brojavanja ostalih, prikupilo se 244 čla-naka. Što se tiče broja stranica koje zauzimaju članci o skladateljima u poje-dinim brojevima časopisa, oko 50% čla-naka (točnije, 48,8%, odnosno njih 119) zauzima 1-2 stranice časopisa; od njih, najveći broj (44, odnosno 18%) zauzima 1 stranicu, 42 članaka (17,2%) zauzima 2, a 33 članaka (13,5%) 1,5 stranica u časopi-su. 21 članak (8,6%) zauzima 3 stranice u časopisu, dok 19 članaka (7,8%) zauzima po 0,5 stranice u časopisu. Prosječni broj stranica članka pak iznosi 3,76.

Najviše se članaka vezanih uz život skladatelja objavilo 1975. godine, čak njih 23, zatim 1991. njih 10, 1934. – 9, 1972. njih 8, a po 7 ih je objavljeno 1926., 1937., 1941. i 1969. godine. 1969. godine „Sveta Ceci-lija“ je ponovno počela izlaziti nakon 23 godine,15 što se svakako odrazilo na broj članaka o skladateljima koji su se objavi-li iste godine te u 1970.-ima. 1930. i 1940. su godine u kojima se sustavno pristupa-lo pisanju članaka o skladateljima i u ko-jima su izašle značajne studije o sklada-teljima, što će biti prikazano u nastavku.

U člancima se obrađuju 156 različitih skladatelja (što je nemali broj; pisalo se također i o manje poznatim skladatelji-ma te onima s manjim opusima), u naj-većem broju njih (29) piše se o Albi Vida-koviću (sam „Institut za crkvenu glazbu“ nosi njegovo ime, a radi se u prvom redu o skladatelju sakralne glazbe, svećeniku te nekadašnjem uredniku časopisa „Sve-ta Cecilija“; posmrtno mu se u više bro-jeva „Svete Cecilije“ posvetio značajan prostor), zatim fra Anđelku Milanoviću (9) – skladatelju, glazbenom piscu i ne-kadašnjem uredniku časopisa „Sveta Ce-cilija“, kojem je bio posvećen jedan broj časopisa; nadalje, u 7 članaka se piše o skladateljskom geniju Wolfgangu Ama-

15 Đ. TOMAŠIĆ, „Časopis Sveta Cecilija u III. razdo-blju svog izlaženja“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 65, 1-2/1995, str. 44.

deusu Mozartu, a u 6 članaka obrađuje se Franjo Lučić, hrvatski skladatelj, or-guljaš, glazbeni pedagog i teoretičar. 16

Neki od drugih skladatelja o čijim je životima napisan najveći broj člana-ka u časopisu, vidljivi su na „Slici 1“, iz koje se može iščitati da su skladatelji o čijim se životima najviše pisalo, a koji slijede nakon već spomenutih A. Vida-kovića, A. Milanovića, W. A. Mozarta i F. Lučića, Ivan Zajc (najplodniji hrvat-ski skladatelj),17 Božidar Širola (istaknu-ti hrvatski skladatelj prve polovice XX. stoljeća te jedan od najznačajnijih hrvat-skih muzikologa),18 Hugolin Sattner (je-dan od najznačajnijih slovenskih sklada-telja crkvene glazbe),19 Anselmo Canjuga (hrvatski skladatelj pretežno crkvene glazbe, orguljaš, zborovođa i glazbeni pisac),20 Blagoje Bersa (hrvatski sklada-telj), Dora Pejačević (hrvatska sklada-teljica), Franjo Ksaver Kuhač (hrvatski glazbeni pisac, povjesničar, melograf, folklorist, etnomuzikolog i skladatelj),21 Ludwig van Beethoven (poznati njemač-ki skladatelj), Peter Griesbacher (njemač-ki orguljaš i skladatelj crkvene glazbe) te Vinko Žganec (hrvatski etnomuzikolog, melograf i skladatelj).22

16 Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37385 [25. travnja 2018.]

17 S. MAJER-BOBETKO, „Ivan pl. Zajc u kolopletu hr-vatske glazbene historiografije: ususret monogra-fiji“, Arti musices : hrvatski muzikološki zbornik, Zagreb, vol. 48, 1/2017, str. 5. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/185331 [25. travnja 2018.]

18 Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59596 [25. travnja 2018]


20 Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10696 [25. travnja 2018.]




članci

S obzirom da su se pojedini članci jav-ljali u nastavcima te ih se prilikom si-stematizacije „spojilo“ i broje se kao je-dan članak, postoji velik nesrazmjer u veličini pojedinih članaka. Tako najma-nji tekstovi koji se tiču života skladate-lja, a nalaze se u rubrici „Članci“ zauzi-maju oko pola stranice časopisa, dok je najveći tekst takve vrste o Ivanu Zajcu (naslovljen kao „Ivan pl. Zajc“), objavljen kroz dva godišta (1931. i 1932.) te iznosi 70-ak stranica. Riječ je o opsežnoj stu-diji objavljenoj povodom 100. obljetnice rođenja skladatelja u kojoj se, uz život, isprepliće i stvaralaštvo skladatelja, što je u člancima nerijetko povezano. Do-dajući tome još nekoliko članaka koji su objavljeni o njemu, on je skladatelj o ko-jemu je napisano najviše stranica u član-cima, a nalazi se i među skladateljima o kojima je napisan najveći broj člana-ka (vidi „Sliku 1“ i „Sliku 2“). Autor gore spomenutog članka je Antun Goglia, je-dan od autora s najviše napisanih tek-stova o skladateljima u rubrici „Članci“, odnosno s najviše napisanih stranica u člancima o životima skladatelja (vidi „Sliku 3“ i „Sliku 4“). Riječ je o značajnim tekstovima i hrvatskom glazbenom pis-cu koji je „[i]znimnom sposobnošću si-

stematizacije sabrao kao kroničar veliku građu iz novije hrvatske glazbene povije-sti te objavio (časopis Sv. Cecilija, zaseb-ni radovi) veći niz povijesno-biografskih radova koji su poslije poslužili kao jedan od temelja za pisanje povijesti hrvatske glazbene kulture“.23 Isti autor 1939. godi-ne na oko 25 stranica piše članak o Boži-daru Široli, hrvatskom skladatelju i mu-zikologu i, ono što je zanimljivo za našu analizu, u vrijeme kad je dotični sklada-telj bio živ24 (povodom 50. godišnjice nje-gova rođenja). U 1. broju „Svete Cecilije“ iz 1977. godine je nekoliko tekstova po-svećeno Božidaru Široli, odnosno njego-voj komemoraciji te se on nalazi među


24 Pri kraju određenoga članka autor zaključuje: „Nje-gov kompozitorski, muzički, književni, etnografski i folkloristički dosadanji rad velik je, – opsežan je brojem a raznovrstan je u svim spomenutim grana-ma. Kad Širola slavi svoju pedesetu godišnjicu živo-ta, može se mirno pokazati na taj njegov uspješan rad, koji je mnogo doprinio razvitku naše hrvatske glazbe i kulture. Neumornom kulturnom radniku čestitamo i želimo mu, da s jednakim marom i po-letom nastavi svoj zaslužni rad“ A. GOGLIA, „Dr. Božidar Širola. O pedesetoj godišnjici njegova ro-djenja“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 33, 6/1939, str. 129.

Slika1


članci

skladateljima o kojima se najviše pisalo (vidi „Sliku 2“).

Na nešto manje od 40 stranica se kroz nekoliko brojeva časopisa obrađuje vio-linist i skladatelj vjerojatno hrvatskoga podrijetla – Ivan Mane Jarnović,25 a na-pisao ga je 1943. Artur Schneider, hr-vatski povjesničar umjetnosti, glazbe-ni pisac i likovni kritičar, član JAZU.26 Radi se o opsežnoj biografskoj studi-ji i njegovom najznačajnijem tekstu, uz članke „Mozartiana u Zagrebu“ (1941) i „Neostvareni boravak Beethovenov u Hrvatskoj“ (1942), također objavljenima u „Svetoj Ceciliji“.27 Potonja rasprava ve-zana uz Beethovenove veze s hrvatskim plemstvom28 te uz njegov dolazak u Hr-vatsku, navodno radi grofice Ane Marije Erdődy, koji ipak nije bio realiziran, pro-

25Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28777 [25. travnja 2018].

26 Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=54935 [25. travnja 2018].


28 L. ŠABAN, „Artur Schneider i glazba“, Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Zagreb, vol. 23, 1/1980, str. 64. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138162 [25. travnja 2018.]

teže se na 23 stranice te se ističe po svom „znanstveno-istraživačkom dometu“.29 I. M. Jarnović i L. van Beethoven se tako-đer nalaze među skladateljima o kojima se najviše pisalo (vidljivo na „Slici 2“).

Većina skladatelja sa „Slike 2“, na ko-joj su prikazani oni o kojima je napisa-no najviše stranica nalaze se i na „Slici 1“, koja prikazuje najviše pojedinačnih čla-naka koji su napisani o životima sklada-teljima (pritom su u oba slučaja pri vrhu već spomenuti A.Vidaković, I. Zajc i W. A. Mozart).

Naše istraživačko pitanje je bilo da li (i u kojoj mjeri) časopis prelazi svoju pri-marnu orijentaciju, odnosno je li fokusi-ran isključivo na crkvene skladatelje ili pak i na „profane“ (ili oboje). Iako se, kao što je vidljivo na „Slici 1“ i „Slici 2“, u član-cima svakako pažnja usmjerila na neke autore koji su skladali pretežito sakral-nu glazbu, fokus nije isključivo na njima. Među skladateljima o čijim se životima najviše pisalo nalaze se i oni koji su, po-

29 I. OLUP, „Muzički časopisi u Hrvatskoj“, Rad JAZU, Zagreb, knj. 337, 1965, str. 323. Dostupno na: http://dizbi.hazu.hr/object/view/3mvMcv2D1L [25. trav-nja 2018.] također i T. STAHULJAK: „Arturu Sch-neideru u spomen“, Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Zagreb, vol. 23, 1/1980, str. 21. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138157 [25. travnja 2018.]

Slika2


članci

red crkvenih skladbi, pisali i razna druga djela klasične glazbe te oni čiji rad nije vezan uz crkveno stvaralaštvo. Iz prilo-ženog bi se prije moglo zaključiti da je časopis usmjeren na hrvatske skladate-lje, tj. one koji su djelovali u Hrvatskoj ili pak imaju hrvatsko porijeklo.

Valja spomenuti da se sveukupno u člancima časopisa „Sveta Cecilija“ pisa-lo o životima skladatelja iz 19 različitih zemalja s područja Europe (uključuju-ći Rusiju). Što se tiče države porijekla30 skladatelja o čijim se životima pisalo u određenim člancima, u većini slučajeva, točnije u njih 57,4% (143 od 249 skladate-lja koji se sveukupno pojavljuju) govori se o hrvatskim skladateljima, što potvrđuje našu hipotezu te se iz dobivenih rezul-tata može zaključiti da časopis promo-vira hrvatske autore, odnosno hrvatsku (glazbenu) kulturu (vidi „Sliku 3“).

Nadalje slijede talijanski (njih 17, odno-sno 6,8%), njemački (16, odnosno 6,4%) i slovenski (njih 16, odnosno 6,4%), au-strijski (12, odnosno 4,8%) i češki (10, odnosno 4%) skladatelji. Iza toga slije-de skladatelji s područja Bosne i Herce-

30 Izraz „država porijekla“ ovdje valja shvatiti uvjet-no. Premda se u većini slučajeva država rođenja i državljanstvo, odnosno država u kojoj je određeni skladatelj prvenstveno živio i djelovao poklapaju, to u manjem broju slučajeva ne stoji. Radi jedno-stavnosti prikaza govorimo o „državama porijekla skladatelja“, pri čemu je u prvom redu riječ o državi čije je državljanstvo imao pojedini autor, odnosno o državi u kojoj je većinom djelovao pojedini autor.

govine te Francuske, što je također vid-ljivo na „Slici 3“. Potonje rezultate mogli bismo protumačiti dvojako: s jedne stra-ne, radi se o zemljama iz kojih dolaze uopće najpoznatiji i najuvaženiji skla-datelji europske umjetničke (crkvene) glazbe (Njemačka, Austrija, Italija), dok je s druge strane riječ o zemljama s ko-jima je Hrvatska, pored ostalih, u proš-losti bila u sastavu nekih većih država, odnosno monarhija31 (u Austro-Ugarskoj s Austrijom, Češkom, Slovenijom i BiH te tijekom 20. st. u različitim sastavima sa Slovenijom i BiH od kojih je zadnja bila Socijalistička Federativna Republika Ju-goslavija). Također, u pojedinim sluča-jevima se radi o zemljama koje su ili u susjedstvu ili su geografski smještene re-lativno blizu Hrvatskoj te u kojima je hr-vatski jedan od službenih jezika ili pak srodan hrvatskome.

Pretpostavka da se u člancima govori o skladateljima koji su bili živi u trenut-ku objavljivanja članka nije se potvrdila – u člancima je u prvom redu fokus na preminulim skladateljima; 81,9%, odno-sno 204 članaka napisano je o skladate-ljima koji nisu bili živi u vrijeme izlaska časopisa/članka, a samo 45 (18,1%) na-pisano ih je o skladateljima koji su bili živi u vrijeme izlaska članka. Ipak, broj-ka je razumljiva jer ima više (pre)pozna-

31 U navedenim razdobljima se „Sveta Cecilija“ već po-čela objavljivati.

Slika3


članci

tih preminulih skladatelja od živih te se u člancima nastoji „oživjeti“ sjećanje na njih uz neku obljetnicu te (re)valorizira-ti njihov rad.

U razdobljima izlaženja časopisa od 1877.-2017. o skladateljima i njihovim ži-votima pisao je 121 autor, što je nema-li broj autorskih imena.32 Pri tome, član-ci su uglavnom napisani individualno (u nekim slučajevima su prevedeni), dok je članak o Franzu Lisztu33 iz 2011. objavi-la skupina autora.34 Nisu poznati, odno-sno potpisani imenom i prezimenom au-tori 12 članaka. Na „Slici 4“ navedeni su autori koji su napisali najviše pojedinač-nih članaka o skladateljima. Među nji-ma, najzastupljeniji su Janko Barlè (hr-vatski povjesničar, etnograf, glazbeni pisac te dugogodišnji urednik časopisa „Sveta Cecilija“),35 koji ih je napisao 22

32 Pritom ipak valja pripomenuti kako je velik broj autora napisao samo jedan rad o životu nekog skla-datelja u dotičnoj rubrici časopisa.

33 Ovdje se iznimno uzeo i ovaj članak u obzir, iako je greškom izostavljen u sadržaju časopisa.

34 D. KRISTOVIĆ, B. NOGALO, J. KRALJIĆ, I. PA-VIĆ, V. GRUBIŠIĆ, D. BREINTENFELD, „Ferencz Franz Liszt : (1811.-1886.) : o 200. obljetnici rođenja glazbenoga genija“, Sveta Cecilija, Zagreb, god. 81, 3-4/2011, str. 25-26.


te već spomenuti dr. Antun Goglia koji ih je napisao, odnosno objavio 18. Po 8 objavljenih članaka koji se tiču sklada-telja i njihovih života napisali su Lovro Županović, (akademik, hrvatski muzi-kolog i skladatelj),36 Miroslav Vuk (mu-zikolog, skladatelj i pjesnik)37 te aktual-ni član Uredništva „Svete Cecilije“ Niko Luburić, prof., koji recentnih godina, iz-među ostalog, u časopisu objavljuje član-ke o skladateljima povodom određenih obljetnica. Po 5 članaka objavili su dr. fra Izak Špralja (crkveni glazbenik, mu-zikolog i član redovničke zajednice Fra-njevaca trećoredaca glagoljaša)38 te Mato Lešćan (skladatelj, orguljaš i etnomuzi-kolog). Ostali autori s najviše napisanih članaka o životima skladatelja su Petar Zdravko Blajić (svećenik, muzikolog i glazbeni pisac), već spomenuti kao skla-datelj i glazbeni pisac A. Milanović, za-tim Franjo Dugan st. (hrvatski sklada-

36 Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67858 [25. travnja 2018].

37 Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja (2018) [online]. Dostupno na: http://www.mtraditional.com/croata.html [25. travnja 2018]

38 Dani kršćanske kulture (2018) [online]. Dostupno na: http://www.danikrscanskekulture.info/sudio-nik.php?id=154 [25. travnja 2018].

Slika4


članci

telj, orguljaš i teoretičar)39, Ivan Kokot (skladatelj i nekadašnji urednik časopi-sa Sv. Cecilija) te Milan Zjalić (glazbeni pisac i nekadašnji urednik časopisa Sv. Cecilija). Pored navedenih autora, među kojima se nalaze i mnoga respektabilna imena, najviše stranica u člancima o ži-votima skladatelja (vidi „Sliku 5“) napi-sali su i Josip Andrić (književnik, pre-voditelj i skladatelj)40 te Franc Križnar (slovenski muzikolog).

6. ZAKLJUČNA RAZMATRANJAOvim radom nastojali smo dijakronij-

skim pristupom, kroz cjelokupno raz-doblje izlaženja časopisa „Sveta Cecilija“ (od 1877. do 2017. godine), istražiti pojav-ljivanje tekstova vezanih uz život sklada-telja u njenoj rubrici „Članci“.

Sveukupno se prikupilo 244 takvih tekstova/članaka, u kojima se od 249 skladatelja koji se pojavljuju (pri čemu se neki ponavljaju), govori o životima


40 Hrvatska enciklopedija (2018) [online]. Dostu-pno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2619 [25. travnja 2018].

njih 156. Kao što je prikazano, u većini slučajeva radi se o nekrolozima, odno-sno člancima koji su posvećeni umrlim skladateljima. Pojedini članci o skladate-ljima predstavljaju vrijedne znanstvene studije. Među autorima članaka (kojih je sveukupno 121) nalaze se i eminentni (hrvatski) glazbeni pisci, koji su nerijet-ko napisali i veći broj članaka.

Pored crkvenih glazbenika, velik pro-stor se u časopisu posvećivao i drugim skladateljima klasične (umjetničke) glazbe, prvenstveno hrvatskim, što po-tvrđuje pretpostavku, odnosno orijenta-ciju „Svete Cecilije“ kao časopisa usmje-renog na hrvatsku kulturu, odnosno njenu crkvenu i glazbenu baštinu. Što-više, u časopisu se tijekom dugog razdo-blja njegova postojanja pratio život i rad skladatelja iz susjednih zemalja (odno-sno zemalja u čijim se sastavima nalazi-la Hrvatska tijekom proteklih 140 godi-na), te drugih europskih država, iz čega se može zaključiti da je „Sveta Cecili-ja“ kroz svoju povijest bila i svojevrstan odraz europske (glazbene) kulture.

Ovim istraživanjem bili su obuhvaće-ni tekstovi „Članaka“, a, kao što je nave-

Slika5


članci

deno, o životu41 i radu skladatelja u „Sve-toj Ceciliji“ pisalo se i u raznim drugim rubrikama dotičnog časopisa, što pruža mogućnost za njihovo daljnje proučava-nje i istraživanje.

7.SAŽETAKU radu se prezentiraju rezultati istra-

živanja o pojavljivanju tekstova u rubri-ci „Članci“ časopisa „Sveta Cecilija“, koji se odnose prvenstveno na biografske po-datke o skladateljima. Pregledom i anali-zom sadržaja svih brojeva časopisa izaš-lih od 1877.-2017. utvrdilo se kako se u tom vremenskom razdoblju objavilo sve-ukupno 244 cjelovitih članaka u kojima se govori o životima 156 različitih skla-datelja. Među njima, najviše se pisalo o Albi Vidakoviću i Ivanu Zajcu, a o hrvat-skim skladateljima se govori i u većini (u nešto manje od 60%) drugih članaka. U časopisu se, pored crkvenih skladatelja, prostor posvećivao i drugim skladatelji-ma klasične (umjetničke) glazbe. Uku-pno je o životima skladatelja pisao 121 autor, među kojima se nalaze i neki od (ondašnjih) najeminentnijih hrvatskih glazbenih pisaca. Također, među član-cima ima vrijednih znanstvenih studija, koje su katkad bile jedini izvori za prou-čavanje pojedinih ličnosti, odnosno po-služile su kao jedan od temelja za pisa-nje povijesti hrvatske glazbene kulture. Istraživanjem se potvrdila orijentacija i „uloga“„Svete Cecilije“ kao časopisa koji je tijekom dugog vremenskog razdoblja odražavao hrvatsku kulturu te njezinu crkvenu i glazbenu baštinu.

41 O životima skladatelja se u „Svetoj Ceciliji“ piše i recentnih godina, primjerice, objavljuju se stručni članci koji pružaju zanimljiv uvid u životne okol-nosti mnogobrojnih skladatelja, poput najrecen-tnijeg članka skupine autora (D. BREITENFELD i dr.) – „Maligna oboljenja skladatelja“ (Sveta Ce-cilija, Zagreb, god. 87, 3-4/2017, str. 34-35.). Ipak, određeni članci iz metodoloških razloga nisu uvr-šteni u uzorak ovog istraživanja. Kako je naglašeno prethodno u tekstu, u obzir nisu uzimani članci u kojima se obrađuje više od tri skladatelja istovre-meno, odnosno u čijim naslovima nije navedeno ime, odnosno prezime skladatelja.

U prigodi 50. obljetnice Instituta za crkvenu glazbu, koji ujedno slavi zlat-ni vijek svojega umjetničko-glazbeno-odgojnog djelovanja, tiskana je mo-nografija „Zlatna prošlost za plodnu budućnost“, koju su za tu prigodu pri-premile dr. s. Katarina Koprek, mo. s. Domagoja Ljubičić i Marija Ferlindeš, prof. To je vrijedna knjiga, koja dono-si povijesni pregled njegova djelovanja, biografije svih profesora i djelatnika, koji su velik dio svoga života ugradili u život Instituta, te brojne aktivnosti i organizacijsku djelatnost te ustanove.

ZLATNA PROŠLOST


članci

Autori: Darko Breitenfeld, Darko Kristović, Mislav Pap, Ankica Akrap, Ivana Rešetar, Petra Plivelić, Ana Kelečić, Dora Cecelja - Hrvatsko glazbeno liječničko društvo

SKLAdATELJI KOJI SU UMRLI MLAdI

Uvod:Kada se prvi put susretnemo s majsto-

rima klasične glazbe, zadivljeni smo nji-hovom idealiziranom slikom koja nam se predaje putem različitih slika, kipova i reljefa. U povijesti je bilo mnogo značaj-nih ljudi koji su umrli preranom smrću. Nije ništa drugačije ni u području klasič-ne glazbe. Stoga se postavlja pitanje koli-ko bi današnja glazba bila različita da su skladatelji koji su prerano umrli poživili duže. U svjetskoj patografskoj literaturi govori se o rano umrlim skladateljima, tj. o onima koji su umrli prije 40.-te godi-ne života. Obično je uzrok bio iscrpljuju-ći i buran stil života glazbenika koji su k tome i dosta putovali. Čest uzrok su bile i infektivne bolesti (tuberkuloza, kuga), a bilo je i slučajeva nasilne smrti. Iz naših podataka od preko 1 000 patografija skla-datelja naišli smo na 200-tinjak onih koji su umrli mladi, do 40.-te godine života. Izdvajamo desetak najznačajnijih ili naj-zanimljivijih životopisa, navodeći napo-se niz rano umrlih hrvatskih skladatelja (1 – 5).

Patografski nalazi:HenrY PUrceLL (1659. – 1695.)

Jedan od najvećih baroknih i engleskih skladatelja. Djelovao je kao skladatelj

i dirigent dvorskog orkestra. Većinu svog života proveo je kao skladatelj Kraljevske kapele a kasnije kao orguljaš i pjevač

Westminsterske opatije. Opera Didona i Eneja, skladana oko 1689. predstavlja nje-govo remek-djelo i priskrbila mu je titulu jednog od najvećih engleskih skladatelja.

Bio je krhka zdravlja i relativno bur-na života, sklon pobolijevanju, vrućica-ma s kašljem. Smatra se da je nakon jed-ne prehlade umro od tuberkuloze u 35. ili 36. godini života na vrhuncu karijere. Pokopan je blizu orgulja u Westminster-skoj opatiji. Skladba koju je ranije skla-dao za pokop kraljice Marije izvedena je i na njegovom pokopu. Na njegovom epi-tafu piše: „Ovdje leži g. Henry Purcell, koji je napustio ovaj život i otišao u mje-sto blaženstva gdje samo njegova harmo-nija može doprijeti.“

Neposredno prije smrti skladao je veli-čanstveni „Te Deum“, najpoznatije djelo engleske sakralne glazbe.

giOvAnni bAttiStA PergOLeSi (1710. – 1736.)

Talijanski skladatelj, violinist i orguljaš. Poznat je po svojim operama; jedan je

od glavnih predstavnika „napuljske škole“. Smatra se jednim od najvećih talijanskih skladatelja 18. stoljeća. Skladao je komične opere i sakralnu glazbu. Njegova najpo-znatija djela su Stabat Mater i komična opera Služavka gospodarica. Njezina izvedba 1752. u Parizu izazvala je dugo-trajni sukob između pristaša talijanske opere, tzv. buffonista i antibuffonista i utje-cala na razvoj francuske opere comique.


Pobolijevao je od svojih ranih godina. Sklon je bio nesređenom i burnom životu što ga je koštalo obolijevanjem od tuber-kuloze. Tuberkuloza je u to vrijeme bila glavni uzrok smrti u populaciji mlađih odraslih. Morao se skloniti u franjevački samostan u Pozzuoliju (pokraj Napulja) da bi u njemu umro s 26 godina, skoro deset godina prije Purcella, Mozarta i Lisinskog.

WOLFGANG AMADEUS MOZART (1756. – 1791.)

Austrijski skladatelj, jedan od naj-genijalnijih skladatelja u povijesti

glazbe. Mozart je bio čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte. Skladao je više od 600 skladbi koje i dandanas inspiriraju skladatelje. Među poznatim djelima su: Simfonija br. 35 „Haffner“, opera „Cosi fan tutte“ i veli-čanstveni Requiem.

Od najranijeg djetinjstva bolovao je od čestih upala grla i krajnika, s pojavom reumatske groznice kao komplikacijom. Te upale ponavljale su se desetak puta. Zadnje dvije godine Mozart je živio po-sebno burno, skladajući mnogo, te mu se stanje pogoršalo zadnja dva mjeseca života. U rujnu 1791. godine tijekom bo-ravka u Pragu, Mozart obolijeva od sta-novite “groznice”. Najpoznatiji ugledni liječnici pozvani da mu pomognu utvr-dili su lošu prognozu i usprkos liječe-nju koje je uključivalo uglavnom „pušta-nje krvi“ i tijekom kojega piše Requiem, umire 5. prosinca 1791. godine u svojem bečkom domu, u dobi od 35 godina u teškom bunilu, vrućici, nepokretan i uz otoke i vrlo teške bolove u zglobovima. K tome u potpunom siromaštvu zbog čega nije mogao platiti za ukop, te je pokopan u zajedničku grobnicu. Neki istraživači govore o bubrežnom zatajenju kao uzro-ku smrti. Pouzdano se zna da ga nije ubio njegov kolega i rival skladatelj An-

tonio Salieri kako je prikazano u filmu Amadeus.

cArL MAriA vOn Weber (1786. – 1826.)

Njemački skladatelj, dirigent, klavir-ski virtuoz, orkestrator, glazbeni

kritičar i direktor opere. Izdanak glaz-bene obitelji, zarana je dobio poduku od oca i (polu)braće (koji su ga željeli obra-zovati kao čudo od djeteta po uzoru na W. A. Mozarta), a potom i M. Haydna i J. N. Kalchera. Najpoznatija mu je opera Strijelac koja je praizvedena 8. lipnja 1821. u Berlinu.

Bio je poput prije spomenutih sklada-telja osjetljiva zdravlja. Od ranih zrelih godina bio je plućni bolesnik s tipičnim znakovima tuberkuloze i općeg lošeg stanja. Sam si je zagorčio sudbinu napor-nim putovanjem u London da tamo prai-zvede svoju operu Oberon, gdje je u lošoj klimi i umro.

FrAnZ ScHUbert (1797. – 1828.)

Austrijski skladatelj, jedan od najve-ćih romantičarskih skladatelja. U

kratkom stvaralačkom razdoblju od 18 godina stvorio je bogat opus koji se odli-kuje romantičnim sadržajem i izrazom. Skladao je oko 630 solopjesama na stihove Goethea, Schillera i mnogih drugih pje-snika. Poznatija su mu djela: Serenada, Ave Maria i Simfonija u C-duru.

Potječe iz siromašne učiteljske obitelji, rano se osamostalio i bio vezan za veselo momačko društvo i uživanje u piću. Veći dio života Schubert je proveo u Beču u materijalno skromnim prilikama, a izdr-žavao se kao učitelj glazbe. Bio je povu-čen mladić, koji se na takve načine otva-rao u društvu. Rano se zarazio sifilisom te se zbog toga morao i bolnički liječiti. Patio je i od vrtoglavica, glavobolja i teš-kih osipa. U naglom dvotjednom smrto-nosnom pogoršanju umro je od tifoid-ne groznice. Iznesene su i druge teorije,

članci


članci

od kojih je jedna da je bio u tercijarnoj fazi sifilisa. Kasno u ljeto 1828. posjetio je dvorskog liječnika Ernesta Rinna, koji je potvrdio njegove sumnje da je neizlje-čivo bolestan te da će vjerojatno ubrzo umrijeti. Neki od simptoma koje je imao upućuju na trovanje živom, koja se u to vrijeme koristila kao lijek za sifilis. U njegovim godinama odlaska (31) Mozart još nije skladao svoje najpoznatije opere i simfonije.

vinZenZO beLLini (1801. – 1835.)

T alijanski operni skladatelj, jedan od najpoznatijih skladatelja talijanskog

bel canta. Rođen je u Cataniji na Siciliji a glazbu je studirao u Napulju. Bellini je i pored vrlo kratkog života uspio napisati čak deset opera.

Od mladosti je bolovao od proljetnih probavnih smetnji, dizenteričnog do amebnog karaktera. Umro je u Putea-uxu kraj Pariza u 33.oj godini života od akutne upale crijeva i pokopan je na po-znatom pariškom groblju Père Lachaise. Godine 1876. su njegovi ostaci preneseni i pohranjeni u katedralu u Cataniji.

FELIX MENDELSSOHN – BARTHOLDY (1809. – 1847.)

Njemački skladatelj čiji je talent pre-poznat još u mladenačkim danima.

Osnovao je konzervatorij u Leipzigu i bio zaslužan za repopularizaciju Bachove glazbe i ulogu dirigenta u orkestru.

Bio je osjetljive naravi i zdravlja, povre-meno sa vrtoglavicama i omaglicama, pa se jednom skoro utopio plivajući u Rajni. Vrlo ga je pogodila gotovo nagla smrt ne-što starije sestre Fanny. Od toga se nije oporavljao, te je ubrzo došlo do pucanja aneurizme – vrećastog proširenja mož-dane žile s krvarenjem u mozak i neko-liko moždanih udara od kojih je umro u 38.-oj godini života.

FRYDERYK CHOPIN (1810. – 1859.)

P oljski skladatelj, čudo od djeteta i glazbeni genij. Bio je nježne građe i

zdravlja te dišne probleme, uz krvarenja, groznicu i glavobolje. S 20 godina napu-stio je rodnu Poljsku i boravio u Parizu.

Obolio je od tuberkuloze koja je dodat-no harala u njegovoj obitelji. Već sa 29 godina gotovo je preminuo u lošim kli-matskim uvjetima ljetujući na Mallorci. Uspjela ga je oporaviti njegova družica George Sand, tetošeći ga daljnih 10 go-dina u gotovo inkubatorskim uvjetima. Tek fatalna svađa s njom i erotsko gosto-vanje u kišnoj Engleskoj koštalo ga je ko-načnog pogoršanja te se vratio u Pariz da bi tamo umro u 39.-oj godini života od tuberkuloze. Novije teorije govore da je Chopin možda bolovao od cistične fibro-ze, s obzirom na njegov niski rast i česte upale pluća. Ili (druga teorija), od cistič-ne fibroze i tuberkuloze. Nakon smrti odstranjeno je njegovo srce i prenijeto u rodnu Poljsku gdje se i dandanas čuva.

vAtrOSLAv LiSinSKi (1819. – 1854.)

Hrvatski skladatelj. Kao malo dijete ozlijedio se pri padu te jedva pri-

zdravio i poslije toga bio hrom, iako spre-tan u životnoj prilagodbi. Radilo se možda o ozljedi ili prirođenom iščašenju kuka, ali i moguću tuberkulozu tog zgloba. Kao pravnik i glazbenik živio je u teškim boem-skim prilikama u Zagrebu i Pragu, gdje se školovao. Često se prehlađivao te imao gro-znicu, što je ukazivalo na vjerojatnu plućnu tuberkulozu koja se na kraju proširila i na porebricu i na osrčje, od čega je i umro (7).

geOrgeS biZet (1838. – 1875.)

Francuski skladatelj, pisao je opere, orkestralna djela, skladbe za glasovir i

solopjesme. Bio je također osjetljiva zdrav-lja, često je bolovao od upale grla i gnojnih angina a te su bolesti za posljedicu imale


reumatske zglobne poteškoće. Nakon iscrpljenja zbog praizvedbe opere Carmen te nakon neopreznog kupanja u hladnoj rijeci reumatska bolest se pogoršala sa posljedicom dvaju srčanih udara od čega je i umro (8).

AntUn vAncAŠ (1867. – 1888.)

M ladi hrvatski vrlo obećavajući skladatelj. Školovao se boemski

nestašno u Beču i Parizu te obolio od tuberkuloze i umro u 21. godini života (9).

DORA PEJAČEVIĆ (1885. – 1923.)

P oznata hrvatska skladateljica iz ple-menitaške obitelji Pejačević. Prve

poduke iz glasovira dobila je od svoje majke a počela je skladati u 12.-oj godini života.

Bila je relativno zdrava, no umrla je 1923. nakon porođaja i od posljedica ba-binje groznice s bubrežnim komplikaci-jama (uremije). Pokopana je u Našicama.

geOrge gerSHWin (1898. – 1937.)

Američki skladatelj, jedan od najista-knutijih skladatelja 20. stoljeća. Bio

je zdrav većinu svog mladenačkog života. U 30-im godinama života započinju njušne halucinacije kod njega, s neugodnim miri-snim doživljajima, često kao miris zapa-ljene gume s glavoboljama, nesigurnošću i razdražljivošću. Sve je više zakazivao kod izvođenja glazbe. Na kraju je pao u nesvi-jest, bezuspješno operiran i ubrzo umro u 38.-oj godini života, samo dva dana nakon operacije zloćudnog moždanog tumora u Hollywoodu (Kalifornija).

Hrvatski skladatelji (10):Od ostalih hrvatskih skladatelja naveli

bi neke prerane smrti.

VINKO JELIĆ (1596. – 1636.)

Umro je tijekom kužne pošasti za vrijeme 30-godišnjeg rata u dale-

koj Njemačkoj.

FRANJO KREŽMA (1862. – 1881.)

Veliki hrvatski glazbeni talent, vio-linistički virtuoz, „nasljednik“

Paganinija, u 19.-oj godini na jednom srpanjskom koncertu, uslijed propuha zadobio je upalu srednjeg uha, koja se proširila na moždane ovojnice i na mozak. Umro je u roku od dva tjedna.

Hrvatski skladatelji koji su počinili samoubojstvo:

Samoubojstvom su završili Vjekoslav Karas (1821. – 1858.) i Andrija Torkvat Br-lić, ml. (1893. – 1931.).

Hrvatski skladatelji umrli od tuberkuloze:

Od tuberkuloze su vjerojatno umrli Pavao Skalić (1534. – 1573.), Nikola Gau-dencije (1564. – 1601.), Ivan Werner (1752. – 1786.), Mijo Hajko (1820. – 1848.), Josip Tomaževec (1824. – 1851.), Vatroslav Ver-nak (1824. – 1863.), Franjo Pokorni (1825. – 1859.), Josip Kocijančić (1849. – 1878.), Hrabroslav Volarič (1863. – 1895.), Pavao Matijević (1867. – 1901.), Milutin Polić (1883. – 1908.), Dragan Dujmušić (1884. – 1914.), Vladimir Josip Hafner (1886. – 1907.), Tadija Leto (1895. – 1926.), Boži-dar Mohaček (1916. – 1944.), Branko Mi-lin (1918. – 1940.).

Hrvatski skladatelji koji su umrli od nasilne smrti:

Od nasilne smrti poginuli su u okviru Prvog svjetskog rata: Stjepan Ivičić (1882. – 1915.), Andrija Zagorac (1886. – 1914.).

Za vrijeme i iza Drugog svjetkog rata poginuli su Ivo Prišlin (1902. – 1941.), Pa-vao Markovac (1903. – 1941.), Ladislav Grinski (1904. – 1941.), Mirko Kolarić (1910. – 1945.), Vladimir Gerčan (1912. – 1945.), Zdenko Kajzer (1914. – 1941.), Mi-roslav Grđan (1915. – 1945.).

Rasprava:Kao zanimljivo trebalo bi naglasiti da

su neki od vrlo talentiranih skladate-

članci


članci

lja umrli prije 20.-te godine života (Carl Filtsch (1830. – 1845.) Rumunjska (u 15. godini života), Lucile-Angélique Grétry (1772. – 1790.) Francuska (u 18. godi-ni života), Franjo Krežma (1862. – 1881.) Hrvatska (u 19. godini života), Juan Crisóstomo Arriaga (1806. – 1826.) Špa-njolska (u 19. godini života), George As-pull (1813. – 1832.) Engleska (u 19. godini života).

Prije svoje 25. godine umrli su George Pinto (1785. – 1806.) Engleska, Jan Vác-lav Voříšek (1791. – 1825.) Češka, Ludwig Schuncke (1810. – 1834.) Njemačka, Vi-cenç Cuyàs i Borés (1816. – 1839.) Špa-njolska, Julius Reubke (1834. – 1858.) Njemačka, Antoni Stolpe (1851. – 1872.) Poljska, Hans Rott (1858. – 1884.) Austri-ja, Antun Vancaš (1867. – 1888.) Hrvat-

ska, Ernst Mielck (1877. – 1899.) Finska, Lili Boulanger (1893. – 1918.) Francuska i Josef Slavík (1806. – 1833.) Češka.

Zaključak:Obradili smo 200-injak skladatelja koji

su umrli relativno mladi, do svoje 40-e, najčešće od tuberkuloze (108), ubojstva (32), utapljanja (17), zaraznih bolesti (15), kužne zaraze (12), tjeskobe, depresije i ovisnosti (22), samoubojstva (15), psiho-za-sumanutosti (11), neuroloških obo-ljenja (14), dišnih bolesti (8), probavnih bolesti (9), šećerne bolesti (7), kožnih i spolnih bolesti (13) i nekih drugih pore-mećaja.

U ovom prikazu naveli smo samo saže-te podatke, izostavivši veliki broj inoze-mnih mladih skladatelja.

reference:1. Šostar Z., Vodanović M., Breitenfeld D., Breitenfeld T., Buljan D., Granić R.: Composers –

substance abusers. Alcoholism 2009;45:127-142.2. Breitenfeld T.: Neurološke i psihijatrijske bolesti skladatelja (magistarski rad). Zagreb: Sto-

matološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2003.3. Lewis J.W.: What Killed the Great and not so Great Composers, Bloomington, Author Ho-

use, 2010. 4. Breitenfeld D., Breitenfeld T.: Bolesti i sudbine poznatih skladatelja, Zagreb, Music Play

2012. 5. Breitenfeld D., Akrap A.: Sudbine 111 operetnih skladatelja, Zagreb, Music Play, 2013.6. Breitenfeld D., Mikula I., Breitenfeld T., Krapac L. Wolfgang Amadeus Mozart (1756. –

1791.) Sociopsychosomatic Factors that Precipitated Mozart′ s Final Illness. Alcoholism 1992; 28 (1-2): 107 – 110.

7. Breitenfeld D., Krajač D., Milošević V., Breitenfeld T.: Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.). Li-ječničke novine 1999;144.

8. Breitenfeld D., Breitenfeld T.: Tri kardijalne smrti. Liječničke novine 2004; 28 – 29.9. Breitenfeld D., Granić R., Breitenfeld T., Vučak I., Vodanović M., Bergovec L.: Antun pl.

Vancaš – prerani kraj jedne uvertire. Liječničke novine 2007;60:77 – 79.10. Breitenfeld D., Tuksar S., Buljan D., Škrgatić L., Vuksanović M., Živković M.: Croatian

Composer′ s diseases – biopathographies. Alcoholism 2013; 49 (1): 45 – 53.


in m

emor

iam

mArgit cetinić (1947. – 2018.)

crkvena glazbenica, orguljašica i dirigentica dubrovačke katedrale

voditeljica katedralnih zborova u Dubrovniku profesorica Margit Cetinić, rođena Lenert preminula je u ponedjeljak, 14. svibnja u Dubrovniku u 71. godini života.

Rođena je 14. rujna 1947. godine u Budimpešti, a već sljedeće godine preselila se u Dubrovnik gdje je završila osnovnu i srednju školu. Glazbenu akademiju završila je 1970. godine u Zagrebu nakon čega je dobila mjesto nastavnika u Glazbenoj školi u Dubrovniku i ostala tamo sve do umirovljenja.

U Katedralnom pjevačkom zboru počela je s majkom pjevati s osam godina, a kad je umro voditelj zbora Toni Đivanović učila je uz voditelje dr. Jordana Kuničića, maestra Miha Demovića, sestru Mercedes, fr. Iva Pervana da bi od 1977. i službeno na molbu biskupa Severina Perneka preuzela vođenje zbora. Pod njezinim vodstvom u posljednjih 20-ak godina Mješoviti zbor Dubrovačke katedrale prekoračio je crkveni prag i sudjelovao na brojnim manifestacijama

i proslavama kako u Domovini tako i inozemstvu.

Godine 1979. osnovala je s grupom zaljubljenika Katedralne madrigaliste u želju popunjavanja Mješovitog katedralnog zbora, koji neprekidno djeluje od 1926. godine. Pod njenim vodstvom, zajednički nastupaju na svim većim liturgijskim slavljima.

Za svoj rad odlikovana je 2009. godine od pape Benedikta XVI. Odličjem Svetog križa za Crkvu i Papu, a odličje joj je u dubrovačkoj katedrali uručio tadašnji apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Mario Roberto Cassari. Dobitnica je Nagrade Grada Dubrovnika 2017. godine. U Dubrovniku je bila prepoznata kao strastvena ljubiteljica glazbe i dugogodišnja aktivna sudionica u svim važnim gradskim, kulturnim i društvenim događajima. Među ostalim je napisala i pjesmu „Svetom Ocu“ kojom je 6. lipnja 2003. godine 100 dubrovačkih prvopričesnika dočekalo papu Ivana Pavla II. pred crkvom dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha.

Sa suprugom Vjekoslavom rodila je četvero djece, a doživjela je i rođenje četvero unučadi.

Margit Cetinić pokopana je u četvrtak, 17. svibnja u 17 sati na gradskom groblju Boninovo a misa zadušnica bila je istog dana u 19 sati u «njezinoj» katedrali.


muzikologija

Niko Luburić, prof.

CRKVENE I dUHOVNE POPIJEVKE s nArodnim obiČAjimA

u žuPi studenci (3)

3. euharistijske popijevkeDvije su euharistijske popijevke koje

su se pjevale, a koje se i danas pjevaju u župi Studencima po izvornom napjevu. To su popijevke: Zdravo Tijelo Isusovo i Zdravo krvi Isusova. U ovome prilogu želim odgovoriti na pitanje, otkuda su i kako su nastale te euharistijske popijev-ke, te donijeti nekoliko njihovih izvor-nih zapisa.

a) Zdravo Tijelo IsusovoU repertoaru pučkih euharistijskih

popijevki koje se izvode u župi, ne po-stoji nijedna popijevka tako omiljena puku kao što je euharistijska popijevka Zdravo Tijelo Isusovo. Veličanstven je i neopisiv dojam kada puna crkva vjer-ničkog puka, s pratnjom na tercu i kvin-tu, pjeva punim glasom i punom dušom svoju najomiljeniju pjesmu Zdravo Ti-jelo Isusovo. S ovom pjesmom se može još usporediti samo U se vrijeme godišta koja se pjeva u božićno vrijeme. Što zna-mo o ovoj pjesmi koja je tako puku omi-ljena?

Popijevka Zdravo Tijelo Isusovo vrlo je stara, pa je danas teško utvrditi kada je nastala i tko je njen autor. Prvi obli-ci te popijevke mogli bi sezati do u 13. ili barem 14. st. Na žalost, do danas se to pitanje malo istraživalo. Postoji, ipak, nekoliko povijesnih činjenica koje su

neizravno ili izravno mogle utjecati na nastanak navedene crkvene popijevke.1

Prva od tih povijesnih činjenica, koje su neizravno ili izravno mogle utjeca-ti na nastanak navedene crkvene popi-jevke, je, svakako, veoma stari gregori-janski tekst i napjev: Ave verum Corpus – Zdravo Tijelo porođeno, koji je po svoj prilici ostatak jednog tropiranog Sanctu-sa (misni Svet). Po sadržaju, po strofnoj formi kao i po jednostavnom napjevu ovaj Sanctus mogao bi biti direktno na-dahnuće nastanku pjesme Zdravo Tijelo Isusovo. Kada se, kako i po kome to do-godilo, povijesno je teško utvrditi.2 Od 11. st. posebno se počinje isticati presve-ta Euharistija i štovanje Kristove stvarne prisutnosti pod prilikama kruha i vina. Nastali su novi oblici pučkih pobožno-sti prema Presvetom Sakramentu, koji su s vremenom doveli do uvođenja blag-dana Tijelova. Godine 1264. papa Urban IV. proširio je taj blagdan na cijelu Cr-kvu. Otada nastaju i posvuda se proši-ruju nove euharistijske pjesme i napjevi, pa kod istraživanja pjesme Zdravo Tije-lo Isusovo potrebno je imati na umu i tu povijesnu okolnost.3

Važan trenutak koji je mogao igra-

1 S. TOPIĆ, „Zdravo Tijelo Isusovo“, Kalendar svetog Ante 2007., Sarajevo, 2006., str. 129-130.

2 Isto, str. 130-131.3 Isto, str. 132.


mu

ziko

log

ija

ti određenu ulogu u povijesti nastanka pjesme Zdravo Tijelo Isusovo je i refor-ma Tridentskoga sabora (1545.-1563.). Taj sabor je, prije svega, reformirao liturgiju očistivši je od profanih elemenata, od-nosno neliturgijskih tekstova i napjeva, ujedinio i učvrstio Crkvu u ispovijeda-nju pojedinih vjerskih istina, posebno onih koje se odnose na presvetu Euhari-stiju. Upravo je ta reforma mogla biti po-vodom za stvaranje i širenje euharistij-skih pjesama koje su posvema u skladu s naukom Crkve. Te povijesne okolnosti u Crkvi mogle su imati odlučan upliv na definitivno oblikovanje teksta Zdravo Tijelo Isusovo.4

Postoje sigurni povijesni podatci koji razjašnjavaju i otkrivaju autore pjesme Zdravo Tijelo Isusovo. Svaki od njih je doprinio da današnji tekst popijevke dobije svoju zaokruženu formu. Na te-melju tih povijesnih podataka doznaje se, da se najstariji dijelovi teksta popi-jevke Zdravo Tijelo Isusovo nalaze u po-znatom djelu fra Matije Divkovića (1563-1631.): Nauk krstjanski (tzv. Mali nauk) iz 1616. god. Fra Stipan Margitić Jajča-nin (sredina 17. st., umro u Fojnici 1730.) sastavio je po prvi put, koliko je pozna-to, od ovih Divkovićevih uzoraka cje-lovit tekst pjesme Zdravo Tijelo Isusovo tiskan u njegovoj glasovitoj Stipanuši – Ispovid karstianska (1701.). Druga polo-vica te euharistijske pjesme počinje ri-ječima: „Zdrava prisveta Hoštijo / I ti, Divice Marijo.“ To je, zapravo, posebna pjesma o Tijelu Isusovu koju je Margi-tić ovdje spojio u jednu pjesmu, jer tako bolje odgovara naslovu: „Pisma od Tila i Karvi Isusove“. Od ove duge Margitićeve forme, fra Toma Babić (oko 1680.-1750.), u djelu Cvit razlika mirisa duhovnoga, tzv. Babuši (1726.), napravio je konačnu kraću formu teksta pjesme Zdravo Tijelo Isusovo, koji se, uz neznatne promjene, i danas upotrebljava.5 Najstariji zabilje-

4 Isto, str. 132-133.5 Isto, str. 135-140.

žen napjev pjesme Zdravo Tijelo Isusovo nalazi se u zbirci (orguljniku) fra Mari-jana Jaića (1795.-1858.) iz Slavonskoga Broda, a naslov zbirke je Napivi bogo-ljubnih cerkvenih pisamah iz 1850. god.6

Prvo pisano svjedočanstvo i notni za-pis te popijevke u župi Studencima po-tječe iz 1912. god., tj. četiri godine nakon osnutka župe. Te godine župnik župe Ravno, don Ivan Raguž šalje župnom uredu Studenci popijevku Zdravo Tijelo Isusovo (note s cjelovitim tekstom popi-jevke), uz dodatni tekst napisan kraso-pisom, a tekst doslovce glasi: „Pjesma, navlastito nabožna, diže duh, opleme-njuje srca. Doneklen se i u nas zahtjeva, da se nabožna pjesma u školama njegu-je. Većina se današnjih učitelja i učitelji-ca – čast iznimkama – za Crkvu i njenu pjesmu ne brine; ne bi ni u crkvu dola-zili, da ne moraju, a kamo li, da sa škol-skom djecom pod sv. Misom pjevaju. Sve daklen ostaje na legjima vjeroučitelja, koji je kod nas ujedno i župnik! Stoga je upravo razloga niže potpisani pomno-žao poznatu pjesmu ‘Zdravo Tijelo Isu-sovo!’ za školsku mladež svoje župe ter i Vama šalje nekoliko exemplara na dar i ogled. – Pjesma je strogo crkvena, kao što se u nas u Hercegovini pjeva. A eto i u Bosni se pjeva sa malom razlikom u drugom taktu prva nota, što je označe-no megju ( ).“ Ovako sročen tekst s po-pijevkom Zdravo Tijelo Isusovo poslan je pod rednim brojem 19, dne 20. siječnja 1912. U potpisu stoji: Don Ivan Raguž, župnik.

U niže navedenom notnom prilogu donosim autentičan prijepis popijev-ke Zdravo t’ jelo Isusovo župnikova ori-ginala. U četvrtom taktu toga origina-la mjera ne odgovara označenoj mjeri na početku crtovlja. Budući da je riječ o pučkom napjevu pretpostaviti je, da je pučki pjevač tu notu (polovinku u ori-ginalu) produžio za jednu dobu pa je za-pisivač tako zapisao. Tekst popijevke je

6 Isto, str. 142.


mu

ziko

log

ija

skoro identičan s tekstom koji se nala-zi u Molitveniku fra Anđela Nuića,7 i u najnovijoj liturgijskoj pjesmarici Pjevaj-te Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti BK BiH,8 pa ga nije potrebno ovdje ponov-no donositi. Uz notni prilog navodim i osobne podatke o pjevaču i zapisivaču popijevke Zdravo t’ jelo Isusovo, don Iva-nu Ragužu.9 (Notni prilog br. 1)

Tekst i notni zapis euharistijske popi-jevke Zdravo t’ jelo Isusovo koju je don Ivan Raguž poslao u Studence zorno po-tvrđuje nastojanje svećenika da se ta po-pijevka pjeva pod svetom Misom i širi u narodu, imajući u vidu i njene inačice. Župnici su time u praksi provodili i na-redbe mostarskoga biskupa koji je ne-koliko puta naređivao župnicima da se popijevka Zdravo Tijelo Isusovo redo-vito pjeva pod svetom Misom.10 „Puk je

7 Molitvenik fra Anđela Nuića, Pastoralna biblioteka franjevačke teologije, Sarajevo, 1966, str. 292-293.

8 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti BK BiH, Glas Koncila, Zagreb – Sarajevo, 2003, str. 751.

9 Vidi, Dr. Don Ante Komadina, „Don Ivan Raguž (1877.-1945.)“, u: Božo Goluža (prir.), Svjedoci vjere i rodoljublja, Crkva na kamenu, Mostar, 2005., str. 389-396.

10 Tako mostarski biskup u naredbi iz 1920. izrijekom kaže: „‘Zdravo Tijelo Isusovo’, kako smo to već na-

tu pjesmu pjevao odmah nakon podiza-nja (pretvorbe) pa sve do pričesti sveće-nika. Započimali su je pjevati Mirko Mi-lićević pok. Jage i Jure (Jukun) Petković pok. Andrije iz Donjih Studenaca, a po-tom bi je puk zajedno s njima nastavio pjevati.“11 Nakon njih ulogu pretpjevača u crkvi preuzela je Fila Brkić pok. Tome iz Donjih Studenaca. Ona je euharistijsku popijevku Zdravo Tijelo Isusovo od njih naučila pjevati, pa ovdje donosimo zapis kako je ona tu pjesmu pjevala kao pret-pjevačica, a kasnije i kao župna sviračica od 1963. do 1966. god. (Notni prilog br. 2)

Nakon dvaju originalnih zapisa popi-jevke Zdravo Tijelo Isusovo donosim i za-pis kako je popijevku pjevao član Veli-koga župnog zbora Drago Luburić pok. Marka iz Donjih Studenaca. Na temelju njegova pjevanja posve je razvidno da se popijevka Zdravo Tijelo Isusovo u župi Studencima i danas pjeva, ali za vrijeme pričesti, po istom napjevu kako se neka-da, u prošla vremena pjevala, tj. onako

redili, neka se redovito kod sv. pučke mise pjeva“ (ABOM, 354/1920.).

11 Prema sjećanju i kazivanju File Brkić, pok. Tome iz Donjih Studenaca, rođ. 1932.

1. Zdravo t’jelo IsusovoPjevač:Ime i prezime: Don Ivan RagužStarost: 35 godinaZvanje: svećenikRodom iz: Uzinovića mahala, StolacOstali podaci: župnik u Ravnu, rođen

24. lipnja 1877.

Zapis:Datum: 20. siječnja 1912.Mjesto: RavnoPokrajina: HercegovinaZapisao: Don Ivan Raguž, svećenik

trebinjske biskupijeTiskano: ne

Notni prilog 1


mu

ziko

log

ija

kako su je pjevali Mirko Milićević pok. Jage, Jure (Jukun) Petković pok. Andri-je i Fila Brkić pok. Tome iz Donjih Stu-denaca zajedno s ostalim župljanima župe Studenci. Njihov se napjev popijev-ke Zdravo Tijelo Isusovo ipak razlikuje od napjeva kojega je don Ivan Raguž poslao župnom uredu u Studence. Razlog tomu

2. Zdravo Tijelo IsusovoPjevač:Ime i prezime: Fila BrkićStarost: 76 godinaZvanje: domaćicaRodom iz: Donji Studenci, župa StudenciOstali podaci: kći pok. Tome

Zapis:Datum: 11. travnja 2008.Mjesto: Donji Studenci, župa StudenciPokrajina: HercegovinaZapisao: autor ovoga člankaTiskano: ne

je donekle napoznat. Nemamo svjedo-čanstava iz toga vremena pa ne možemo na to pitanje sa sigurnošću odgovoriti. Voditelji župnog pjevanja su možda ima-li na raspolaganju i drugi napjev popijev-ke, ili su od Raguževa napjeva napravili vlastitu inačicu. (Notni prilog br. 3)

Notni prilog 2

Notni prilog 3

3. Zdravo Tijelo IsusovoPjevač:Ime i prezime: Drago LuburićStarost: 52 godineZvanje: umirovljenikRodom iz: Donji Studenci, župa StudenciOstali podaci: član župnoga zbora



mu

ziko

log

ija

b) Zdravo Krvi Isusova Povijest ove pjesme poklapa se s povi-

ješću pjesme Zdravo Tijelo Isusovo.12 Radi se, zapravo, u biti o istoj pjesmi s malim terminološkim izmjenama. Vjerojatno se time poslužio i sastavljač teksta Zdra-vo krvi Isusova, jer se u njemu hvali ista Osoba, odnosno druga osoba Presvetog Trojstva – Isus Krist.

Sadržajno se, dakle, kod obiju pjesa-ma radi o jednoj vrsti himna u obliku li-tanija (nabrajanja), u kojima se veličaju Kristove zasluge za spasenje ljudskoga roda. Jednostavno se nabrajaju dogmat-sko-kršćanske istine tako da se kod pje-vanja mogu izostaviti pojedini stihovi ili veći dijelovi teksta, kako to već zahtije-vaju vanjske okolnosti. Liturgijska forma himna to dopušta, pa se to stoga često i čini u praksi.

„Popijevka ‘Zdravo Krvi Isusova’ pjeva-la se za vrijeme pričesti po istom napjevu kao i popijevka ‘Zdravo Tijelo Isusovo’, dok je Misa bila na latinskom jeziku.“13 I danas se pjeva po istom napjevu za vri-

12 S. TOPIĆ, „Zdravo Tijelo Isusovo“, str. 138-139 i 142.13 Prema kazivanju File Brkić, pok. Tome iz Donjih

Studenaca, rođ. 1932.

Zdravo Krvi IsusovaPjevač:Ime i prezime: Ante PetkovićStarost: 46 godinaZvanje: tehničarRodom iz: Donji Studenci, župa StudenciOstali podaci: član župnoga zbora


jeme pričesti, ali nakon što se otpjeva Zdravo Tijelo Isusovo. To se događa po-najčešće kada pričest dugo traje, npr. kod velikih blagdana i svetkovina, iako bi bilo dobro tu popijevku češće pjevati u župi. Ovdje sam zapisao samo jedan na-pjev popijevke Zdravo krvi Isusova. Sma-trao sam da je to sasvim dovoljno jer se radi o istom napjevu euharistijske popi-jevke. Tekst i ove popijevke se nalazi u Molitveniku fra Anđela Nuića,14 i u najno-vijoj liturgijskoj pjesmarici Pjevajte Gos-podu pjesmu novu, Vlastitosti BK BiH,15 pa ga nije potrebno ovdje ponovo dono-siti. (Notni prilog br. 4)

(nastavlja se)

14 Molitvenik fra Anđela Nuića, Pastoralna biblioteka franjevačke teologije, Sarajevo, 1966, str. 294.

15 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Vlastitosti BK BiH, Glas Koncila, Zagreb – Sarajevo, 2003, str. 751.

Notni prilog 4


mu

ziko

log

ija

vije

sti

bOgOSLOvSKi OKtet U VARAŽDINSKOJ KATEDRALI ODRŽAO KONCERT Veseli se, o Marija

U varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM, u nedjelju 13. svibnja 2018.,

gostovao je Bogoslovski oktet. Za vrijeme večernjeg euharistijskog slavlja, koje je predvodio vlč. Tihomir Kosec, oktet je ani-mirao pjevanje, a potom održao koncert naslovljen Veseli se, o Marija.

Na programu su bili uskrsni napjevi iz Cithare Octochorde, u obradi Franje Du-gana i maestra Miroslava Martinjaka, te djela hrvatskih skladatelja poput Rudo-lfa Matza, Miroslava Martinjaka, Mihe Demovića te pučke marijanske pjesme u obradi Joška Ćalete i Ivona Fabijanca, vo-ditelja okteta.

Tijekom koncerta svoja svjedočanstva, koja su posebno dojmila okupljene mlade, izrekli su bogoslovi Hrvoje Maltarić (III. godina) i Valentino Ljevar (I. godina).

Bogoslovski oktet nastupio je u sastavu: Matija Slišković, Antonio Kovačić, Petar Belina, Petar Krašek, Hrvoje Maltarić, Fra-no Bijelić, Luka Erdec, Valentino Ljevar, uz orguljsku pratnju Ivana Šćepanovića, pod ravnanjem Ivona Fabijanca, koji je na kraju koncerta uime Nadbiskupskoga bogoslov-nog sjemeništa i okteta izrekao zahvalu.

„Radost je i zadovoljstvo danas bilo su-djelovati, makar kratko, u životu ove ka-tedralne zajednice te pjevati u ovoj pre-krasnoj varaždinskoj katedrali, na čemu najprije zahvaljujemo biskupu mons. Jo-sipu Mrzljaku koji je prepoznao trud i za-laganje bogoslova na području glazbe te nas podržava u tome“, rekao je Fabijanec te spomenuo da su u oktetu i dva bogoslo-va upravo te biskupije. Zahvalio je i kano-nicima i rektoru katedrale preč. dr. Mari-ju Kopjaru te kancelaru preč. Ivanu Raku, koji su podržali dolazak bogoslova te tako pokazali da se i preko kulturnih događaja pastoralno skrbi o vjernicima.

Hrvoje Maltarić

MOStArBOŽIĆNI KONCERT I POLNOĆKA UZ teLeviZijSKi PrijenOS

P rošlogodišnje slavlje (2017.) božićne mise polnoćke, s tradicionalnim

božićnim koncertom u mostarskoj kate-drali, bilo je i ove godine iznimno svečano. Svečanosti toga slavlja ponajviše su prido-nijeli Katedralni mješoviti zbor Marija i Katedralni orkestar (5 violina, 8 flauta i tri violončela) s dirigentom zbora i orkestra prof. don Nikom Luburićem, regensom chori mostarske katedrale i orguljašicom s. Mateom Krešić. Mostarska televizija na hrvatskom jeziku Naša TV unaprijed je najavila direktan prijenos toga događaja, pa su se izvođači božićnoga glazbenog pro-grama za tu prigodu morali dobro pripre-miti da cjelokupno božićno slavlje bude što ljepše i svečanije, kako to i dolikuje svetkovini Kristova rođenja. Misno slavlje,

točno u ponoć, najavili su zvuci zvonâ s tornja mostarske katedrale. Svečanu misu polnoćku predslavio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u koncele-braciji katedralnog svećenstva. Tijekom mise pjevao je Katedralni mješoviti zbor Marija uz pratnju Katedralnoga orkestra i uz orguljsku pratnju s. Mateje Krešić, a sve pod ravnanjem i u aranžmanu don Nike Luburića. Zbor je, uz pratnju orkestra i uz orguljsku pratnju, izvodio uglavnom hrvatske pučke božićne skladbe. Bile su to: Radujte se, narodi; kyrie eleison; Svim na zemlji; Svi krajevi svijeta (pripjevni psalam, Mato Lešćan); U to vrijeme godi-šta; Veselje ti navješćujem; O, Betleme; Gloria in excelsis Deo (Francuska; obra-dio: Anđelko Klobučar) i Narodi nam se. Zvuci skladnog četveroglasja razlijegali su se mostarskom katedralom ostavlja-jući dojam predivnoga glazbenog ugođaja. Prije početka mise polnoćke vjernici su


vije

sti

mogli doslovce uživati u unaprijed najav-ljenom četrdesetminutnom božićnom koncertu. Izvođači koncerta Katedralni mješoviti zbor Marija i Katedralni orke-star, dobro uvježbani, pod ravnanjem maestra Luburića i uz orguljsku pratnju s. Mateje Krešić, izveli su, pred prepunom mostarskom katedralom, nekoliko pozna-tih hrvatskih pučkih skladbi (četverogla-sno) iz adventskog i božićnog repertoara, ali i skladbe europske glazbene baštine. Bile su to: Raduj se, o Betleme (nepoznati autor), Adeste fideles (glazba, J. F. Wade), Pastorale (F. Couperin), Transeamus usque Bethlehem (J. Schnabel), O pastiri

MOStAr

BOŽIĆNI KONCERT SOLISTA, ZBORA i OrKeStrA

Na blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista, 27. prosinca 2017., u

mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve održan je božićni koncert u organizaciji Simfonijskoga orkestra iz Mostara. Koncert je otvorila ravnateljica Simfonijskog orkestra prof. Snježana Zovko. Posebno je pozdravila izvođače koncerta, soliste, pjevače i voditelja Katedralnoga mješovi-tog zbora Marija prof. don Niku Luburića, dirigenta Damira Bunozu, snimatelje televizije Naše TV i druge predstavnike medija. Na kraju je zaželjela svima sretne i blagoslovljene božićne blagdane.

Izvođači koncerta bili su Nikolina Zov-ko (mezzosopran), Hrvoje Merdžo (ba-riton), Katedralni mješoviti zbor Marija koji broji oko pedeset pjevača i Simfonij-ski orkestar iz Mostara pod ravnanjem maestra Damira Bunoze.

Na programu su uglavnom bile tradi-cionalne hrvatske božićne skladbe u na-izmjeničnoj izvedbi solista, zbora i orke-stra. Bile su to: Radujte se, narodi; Djetešce nam se rodilo; kyrie eleison; Tri kralja ja-hahu; Svim na zemlji; Oj, Djetešce moje

drago; Tiha noć; O Betleme, grade slavni; Veseli se, Majko Božja; U to vrijeme godi-šta; O pastiri, čudo novo; Veselje ti navje-šćujem i Narodi nam se.

Ugodno je bilo slušati hrvatske božić-ne skladbe u aranžmanu Nikice Kalogje-re. Svirači orkestra, u kojem su se poseb-no isticali puhači, svoje su dionice svirali precizno i opušteno dokazujući na taj na-čin da se uistinu radi o dobro uigranom instrumentalnom ansamblu koji zaslu-žuje svaku pohvalu. Zbor Marija ugodno je sve iznenadio. Pjevao je zauzeto i dis-ciplinirano pratio dirigenta. Velika za-sluga za uspješan nastup zbora pripada svakako njegovu voditelju prof. Luburi-ću. Osobito je dojmljivo zvučao duet Zov-ko – Merdžo kod izvođenja skladbe Veseli se, Majko Božja. Publika je to vrlo dobro osjetila pa je odlične izvođače nagradila burnim pljeskom. Koncert je završio po-znatom božićnom himnom Narodi nam se, koju su izveli zajedno solisti (kojima se priključio don Niko), zbor i orkestar. Slu-šateljstvo ih je s užitkom pratilo na noga-ma, a ponekad se i pjevanjem pridružilo. Dirigent Damir Bunoza odlično je rav-nao cijelom izvedbom. U cjelini, bio je to iznimno lijep božićni koncert u bespri-jekornoj organizaciji Simfonijskog orke-

čudo novo (nepoznati autor), Veseli se, Majko Božja (Dalmacija) i Nebesa silna, Psalam XVIII (B. Marcello).

Koncert je završio cijelom kulturnom svijetu poznatom F. Gruberovom sklad-bom Tiha noć. Nezaboravna melodija austrijskog skladatelja pod okriljem bo-žićne noći razlijegala se akustičnim pro-storom mostarske stolne crkve ostav-ljajući za sobom sjećanja na predivnu božićnu večer. Stoga će i ovogodišnji božićni koncert i svečanu misu polnoć-ku, uz televizijski prijenos, župljani ka-tedralne župe i drugi vjernici grada Mo-stara zacijelo dugo pamtiti.

Niko Luburić


MOStAr

USKRSNI KONCERT SOLISTA, ZbOrA i OrKeStrA

U organizaciji Simfonijskog orkestra iz Mostara i Katedralnoga mješovi-

tog zbora Marija, na Uskrsni ponedjeljak 2. travnja 2018., s početkom u 19 sati, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, održan je Uskrsni koncert. Okupljene je na početku pozdravila ravnateljica Simfonijskog orkestra prof. Snježana Zovko.

Na repertoaru su bile pučke uskrsne popijevke, ali i skladbe poznatih doma-ćih i svjetskih skladatelja, i to ovim re-dom: Krist uskrsnu (R. Lowry; u izvedbi Katedralnoga mješovitog zbora Marija), Kao što košuta (psalam; obrada, Anđel-ko Igrec; solist, Monija Jarak), Zemlja uzdrhta (Božo Antonić; obrada, Nikica Kalogjera; u izvedbi Katedralnoga mješo-vitog zbora Marija), O daj mi snage, Bože moj (Ljubomir Kuntarić; obrada, Damir Bunoza; solist, Željko Drljo), Isus usta slavni (pučka; obrada, Damir Bunoza; u izvedbi Katedralnoga mješovitog zbora Marija), Ave verum (W. A. Mozart; solist, Hrvoje Merdžo), Pjevaj hvale, Magdale-no (iz Citharae octochordae; obrada, An-đelko Igrec; u izvedbi Katedralnoga mje-šovitog zbora Marija), Nek mine, Majko (iz Citharae octochordae; obrada, Damir Bunoza; solist, Monija Jarak), Na nebu zora rudi (pučka; obrada, Damir Buno-za; u izvedbi Katedralnoga mješovitog zbora Marija), Veliko je sad veselje (puč-

ka; obrada, Damir Bunoza; solist, Hrvo-je Merdžo), Gospodin slavno uskrsnu (iz Citharae octochordae; obrada, Anđelko Igrec; u izvedbi Katedralnoga mješovi-tog zbora Marija), Ave Maria (G. Caccini; solist, Monija Jarak), Krist na žalu (Ka-rol Wojtyla; obrada, Damir Bunoza; so-list, Hrvoje Merdžo) i Kraljice neba, raduj se (iz Citharae octochordae; obrada, Julio Marić; zajedno solisti, zbor i orkestar). Ukupno četrnaest skladba, sedam soli-stičkih i sedam zborskih.

U izvedbi koncerta sudjelovali su: mo-starska umjetnica i dugogodišnja Napret-kova stipendistica, mezzosopranistica Monija Jarak; student Studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-ma-tematičkih i odgojnih znanosti Sveučili-šta u Mostaru, bariton Hrvoje Merdžo; solist i pjevač Katedralnoga mješovitog zbora Marija, tenor Željko Drljo; Kate-dralni mješoviti zbor Marija, koji vodi profesor crkvene glazbe don Niko Lubu-rić i Simfonijski orkestar iz Mostara. Izvedbom je ravnao mostarski glazbe-nik, skladatelj i aranžer Damir Bunoza. Svojim poznatim načinom kontrolirane, ali precizne geste, vodio je svoje simfoni-čare i pjevače Katedralnog zbora punim autoritetom.

Publici se posebno svidjela Caccinijeva Ave Maria u interpretaciji Monije Jarak. Ipak je poseban užitak podarila završna skladba, svojevrsna uskrsna himna kra-ljice neba, raduj se, koju su zajedno izveli solisti (a pridružio im se i don Niko), zbor i orkestar. Nastup Katedralnoga mješovi-

stra, događaj koji je nesumnjivo obogatio glazbeni život grada Mostara, ali i pro-slavu najradosnijega kršćanskog blagda-na Božića.

Vrijedno je zabilježiti da je Mostarska televizija na hrvatskom jeziku Naša TV u cijelosti snimila koncert te ga emitirala na Novu Godinu u svom večernjem pro-gramu.

Iskreno zahvaljujemo organizatoru i izvođačima božićnoga koncerta, Simfo-nijskom orkestru, solistima i Katedral-nom mješovitom zboru Marija, što su svojim nastupom uveličali ovogodišnje božićne blagdane sa željom da božićni koncert u ovome sastavu postane tradi-cionalnim u našem gradu Mostaru.

Niko Luburić

vije

sti


vije

sti

tog zbora Marija bio je za svaku pohvalu. Pedeseteročlani zbor krasila je sigurnost, homogenost zvuka, a nadasve snaga gla-sova. Možda je ovo najuspješniji nastup Katedralnog zbora na dosadašnjim uskr-snim koncertima u mostarskoj katedrali, (inače peti po redu uskrsni koncert Kate-dralnoga zbora u mostarskoj katedrali). Čestitke su, također, zaslužili solisti Želj-ko Drljo i Hrvoje Merdžo, kao i Simfonij-ski orkestar. Ukratko, bio je to lijep uskr-sni koncert, događaj koji je nesumnjivo obogatio proslavu najvećega kršćanskog blagdana i razveselio brojne Mostarce. Jedan od nazočnih čak je glasno proko-mentirao kako je ovaj najljepši koncert

ikad održan u mostarskoj katedrali. Na kraju, uz čestitku za Uskrs, riječi zahva-le u ime organizatora svima nazočnima uputio je prof. don Niko Luburić.

Koncertu su nazočili: generalni vi-kar don Željko Majić, katedralni župnik mons. Luka Pavlović, umirovljeni profe-sor mons. dr. Ante Brajko i drugi svećeni-ci iz Mostara i okolice. Mostarska stolna crkva bila je ispunjena i velikim brojem posjetitelja. Vrijedno je zabilježiti da je mostarska televizija na hrvatskom jezi-ku Naša TV koncert snimila da bi ga po-slije emitirala u svome večernjem televi-zijskom programu.

Niko Luburić

„DANI FRA BERNARDINA SOKOLA“ OD 18. DO 20. SVIBNJA 2018. U SPLITU I KAšTEL SUĆURCU

Dani dr. fra Bernardina Sokola, fra-njevca, glazbenika i hrvatskog

mučenika, o 130. obljetnici rođenja (1888. – 2018.). Pod pokroviteljstvom pred-sjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Organizatori/suorganizatori: Franjevačka provincija sv. Jeronima – Zadar *Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela „Bijaći“ *Splitsko-dalmatinska županija *Katolički bogoslovni fakultet – Institut za crkvenu glazbu – Zagreb *Sveučilište u

Splitu *Grad Kaštela *Hrvatska ratna mor-narica – Zapovjedništvo – Split.Organizacijskiodbordr. sc. fra Bernardin Škunca, dr. sc. Tonči Burić, dipl. oec. Milivoj Bratinčević, prof. dr. Mario Cifrak – KBF, Zagreb (počasni član), don Ivan Delić (župnik u Kaštel Sućurcu), dr. sc. fra Ante Bilokapić (gvar-dijan u samostanu na Poljudu), maestro fra Stipica Grgat, prof. dr. Mihovil Biočić, dr. sc. Vito Balić, dr. sc. Vladan Vuletin, Miro Luketin-Sarajčev, pravnik; Rena-ta Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, prof. dr. sc. Petar Kraljević.

P r o g r a mPETAK – 18. svibnja, 20 sati

KONCERT SKLADBI FRA BERNARDINA SOKOLA Mjesto održavanja: Franjevačka crkva Gospe od Zdravlja u Splitu

Missa iubilaris i odabrani Angelusi fra Bernardina Sokola Ansambl Opere HNK u Splitu, dirigent maestro Ivo Lipanović

SUBOTA – 19. svibnja, 9 satiZNANSTVENI SKUP I PREDSTAVLJANJE POŠTANSKE MARKE

Mjesto održavanja: Nadbiskupska palača – Podvorje, Kaštel Sućurac Miro Luketin Sarajčev: Fra Bernardinu Sokolu – mučeniku

O značenju poštanske marke govore: Ivan Akrap, dipl. iur., Ivo Pavelin, filatelist

Pjesma u povodu: Glasna, jasna – pjeva Nedo KovačevNEDJELJA – 20. svibnja, 11 sati

LIturgIjsKo I pučKo sLaVLje u FraNjeVačKoj crKVI Na poLjudu u spLItu


vije

sti

SUBOTA, 19. SvibnjAPRIJEPODNEVNI PROGRAM Znanstveni skup Životni put fra Bernardina Sokola:

*dr. sc. fra Stipe Nosić, Samostan male Braće u Dubrovniku: Iz životopisa fra B. Sokola, novije spoznaje * prof. dr. sc. Marko Trogrlić, Filzofski fakultet Sve-učilišta u Splitu – Marijan Buljan, dok-torand na studiju povijesti, Filozofski fakultet u Splitu: Vjersko i društveno sta-nje u Kaštelima od kraja 19. st. do kraja Drugog svjetskog rata * doc. dr. sc. Josip Dukić, povjesničar, Katolički bogoslov-ni fakultet Sveučilišta u Splitu: Komu-nističke čistke i ubojstvo fra B. Sokola * doc. dr. sc. Mladenko Domazet, povje-sničar, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu: Kaštel Sućurac u vrijeme rođenja fra Bernardina Sokola * mo. Josip degl’ Ivellio, Zagreb, zborovođa, skladatelj: Fra Bernardin Sokol kao član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ – Zmaj putaljski.

glazbeno stvaralaštvo fra bernardina Sokola: *

mo. fra Stipica Grgat, orguljaš, diri-gent, Samostan Gospe od Zdravlja, Split – dr. sc. Vito Balić, muzikolog, Umjet-nička akademija u Splitu: Predstavlja-nje izvornih i novih notnih izdanja fra Bernardina Sokola s posebnim osvrtom na zbirku Angelusa * prof. dr. sc. Hana Breko- Kustura, muzikologinja, HAZU-Zagreb – dr. sc. Vito Balić, muzikolog, Umjetnička akademija u Splitu: Paradi-gme (liturgijskih) skladbi fra Bernardi-na Sokola, novi pogledi i pokušaj revalo-rizacije * prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić, muzikologinja, Umjetnička akademija u Splitu – dr. sc. Jelica Valjalo Kapore-lo, muzikologinja, Umjetnička akademi-ja u Splitu: Svjetovna glazba fra Bernar-dina Sokola * dr. sc. Tea-Tereza Vidović Schreiber, Sveučilište u Splitu, Odsjek za rani i predškolski odgoj: Stilske značaj-ke pjesama biranih za Glazbene monolo-ge; fra Bernardina Sokola * dr. sc. Vladan

Vuletin, muzikolog, dirigent i skladatelj, Filozofski fakultet u Splitu: Fra Bernar-din Sokol u krugu svećenika glazbenika u Kaštelima novijeg doba.

POSLIJEPODNEVNI PROGRAM, 15 sati Glazbeni prilog fra Bernardin Sokol: Iz

glazbenih monologa, Zoran Velić, glaso-vir, Goran Velić, tenor

Fra bernardin Sokol u promicanju glazbene kulture:

* prof. dr. sc. pater Marijan Steiner, li-turgičar i glazbenik, Filozofski fakul-tet Družbe Isusove u Zagrebu: Uloga fra Bernardina Sokola u pokretanju inicija-tive za glazbenu reformaciju u Crkvi u Hrvata * dr. sc. Joško Ćaleta, etnomuzi-kolog i skladatelj, Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu: Doprinos fra Bernardina Sokola hrvatskoj etno-mu-zikologiji * prof. dr. sc. Edo Škulj, muzi-kolog, glazbenik, Ljubljana (Slovenija): Tragovi i odjeci fra Bernardinovih sklad-bi u Sloveniji. Okrugli stol, 17 sati Valo-rizacija glazbenog i pedagoškog djela fra Bernardina Sokola: sudjeluju glazbenici i muzikolozi, predvodi prof. dr. sc. Hana Breko Kustura, muzikologinja.

Završetak Znanstvenog skupaRiječ zahvale: fra Bernardin Škunca i Mili Bratinčević Fra Bernardin Sokol: Angelus – pjeva Špiro Boban, HNK – Split S Gospom na Hladi užežin mučeničke smrti Mjesto održavanja: Kino dvorana „Sveti Juraj“ – Kaštel Sućurac, 20 sati Dramski recital – Meditativna večer s fra Bernardinom Sokolom Autorica teksta: Renata Dobrić Scenarij: fra Bernardin Škunca Redate-ljica: Ksenija Prohaska, dramska nacio-nalna prvakinja HNK – Split Uloge: Špiro Boban, tenor Opere HNK – Split (fra Bernardin Sokol), Pero Era-nović, dramski umjetnik HNK – Split (narator). Glazbena pratnja: zbor župe


vije

sti

ZAVRšENI „DANI DR. FRA BERNARDINA SOKOLA“

Trodnevna manifestacija posvećena fra Bernardinu Sokolu u povodu 130.-e

godišnjice rođenja, podarila je iznimno bogati sadržaj – koncert njegove glazbe u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja, znan-stveni skup, predstavljanje poštanske marke s njegovim likom i dram-ski recital u Kaštel Sućurcu gdje je rođen, te liturgijsko i pučko slavlje u splitskome samostanu sv. Ante. Fra Bernardin Sokol (1888.-1944.) značajne je tragove ostavio u hrvatskoj glazbi u raz-doblju između dva rata. Školovao se u Beču i Rimu, a po povratku u domovinu zala-gao se za višu razinu hrvatskog duhovnog stvaralaštva aktivnim skladanjem, potica-njem suvremenika na duhovni izričaj, te znatnim marom za izvedbe već stvorenih crkvenih skladbi. Djela mu se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu, a koncerte nje-gove glazbe prenosile su i radio postaje.

Mučenička smrt od partizanske ruke značila je i dugo zatišje njegove glazbe kao i spomena na njegov lik i djelo. So-kolov novi život počinje 1985. g. obilježa-vanjem 750. obljetnice nazočnosti Male braće u Dubrovniku, a od osamostalje-nja Republike Hrvatske nastoji se vratiti dug nepravedno prešućenom glazbeniku i dati mu mjesto koje zaslužuje u povije-sti hrvatske glazbe.

Svečanost pod visokim pokrovitelj-stvom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović počela je izborom iz So-kolovih Angelusa, jutarnjih i večernjih molitvi i pozdrava Blaženoj Djevici Ma-riji. Od trinaest Angelusa odabrano je njih šest – vrlo lijepo su ih otpjevali so-pranistica Antonija Teskera i tenor Špi-ro Boban uz primjernu instrumentalnu

potporu violinista Valtera Lo-vričevića, violončelistice Sun-čane Tušek i orguljašice Tetya-ne Borčagivska. U nekim smo Angelusima zamijetili preukra-šeni violinski kontrapunkt koji je narušavao jasnoću vokalne

dionice, a na to Lovričević nije mogao utjecati. Stoga izdvajamo Angelus „Kad ujutro slavuj pjeva“ u poniznom pjevu Antonije Teskera uz orgulje.

U nastavku smo čuli iznimno vrijednu Missu jubilaris, po mnogima najljepšu Sokolovu misu. Zanosno su je predstavi-li solisti splitske opere: Antonija Teske-ra, sopran, Terezija Kusanović, alt, Vin-ko Maroević, tenor, Mate Akrap, bas, uz zbor i orkestar splitskoga HNK. Izved-bom je vrlo angažirano ravnao Ivo Lipa-nović. Orkestraciju potpisuje don Šime Marović. Raskošna partitura svjedoči Sokolovo bogato znanje, a uzvišeni du-hovni tekst bio je nit vodilja u ostvarenju različitih ugođaja, izmjenjivanju homo-fonih i polifonih dijelova, te modalnosti, dura i mola. Iznimno bogatstvo Soko-

sv. Jurja m. – Kaštel Sućurac; zbor ča-snih sestara franjevki, Split-Lovret

NEDJELJA – 20. svibnja

Liturgijsko i pučko slavlje, 11 sati Mje-sto održavanja: Franjevačka crkva (ili u klaustar) u Splitu na Poljudu Svetu misu predvodi fra Ivan Sesar, generalni defini-tor franjevačkoga reda (Rim), u ime ge-neralnoga ministra franjevačkoga reda, fra Michaela Perry (Rim) Pjevanje vodi

mo. Andro Čalo, zbor Bijaćka vila, orgulj-ska pratnja Borna Barišić, prof. U puč-kom slavlju nakon Svete mise nastupaju: Župni zbor sv. Jurja m. – Kaštel Sućurac, Klapa Cambi – Kaštel Kambelovac, Kla-pa Podvorje – Kaštel Sućurac, Pučki pi-vači zbora Sv. Cecilija iz župe Uznesenja BDM – Kaštel Lukšić Voditeljica progra-ma: Lejdi Oreb


love invencije izvedba je u visokoj mje-ri ostvarila. Solisti su bili u punoj službi duhovnosti, a zbor vrlo motiviran i izvr-sno pripremljen (zborovođa Ana Šaba-šov). Šteta što nije bilo nužnog prostora između orkestra i prvog reda publike, jer je blizina izvođača i slušatelja, poglavi-to u forte dinamici, urodila nerazgovijet-nim i šumnim zvukom što je otežavalo jasno praćenje, a nažalost i umanjilo uži-tak i snagu prijama. Pomogao bi svaka-ko malo prigušeniji forte, ali glasan zvuk

možemo pripisati zanosu dirigenta Lipa-novića, jer Sokolova glazba uistinu raste i plijeni ljepotom i snagom.

Osjetila je to brojna publika koja je gla-snim pljeskom dugo pozdravljala i srča-no zahvalila velikom ansamblu. Veliki skladatelj je nedvojbeno zaslužio da se Glazbenoj školi u Kaštelima, područ-nom odjelu Glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu, vrati njegovo časno ime.

Tatjana Alajbeg

DEVETNICA U ČAST SV. DUJMU

Devetnica u čast sv. Dujmu, zaštit-niku grada Splita, i ove je godine

svečano ostvarena u katedrali sv. Dujma. Misna slavlja predvodili su župnici split-skih crkava – don Božo Renić, crkva sv. Pavla apostola na Pujankama, don Matko Džaja, crkva sv. Roka na Manušu, don Radojko Vidović, konkatedrala sv. Petra, don Darko Matijević, crkva Materinstva BDM na Brdima, don Ivan Čotić, crkva sv. Andrije apostola na Sućidru, don Vjenceslav Kujundžić, crkva sv. Josipa na Mertojaku, fra Domagoj Runje i don Jure Bjeliš. Bogoslužja su srčanim pjevom uzveličali zborovi njihovih župa te zbor sestara milosrdnica i zbor splitskih bogo-slova. Prvi je koncert impresivno ostva-rio Mješoviti pjevački zbor IV. gimnazije Marka Marulića. Naglasimo ponajprije da je u Splitu danas premalo aktivnih zbo-rova, a naš grad krasi iznimno bogata tradicija zborskoga pjevanja. Klape su urušile mnoge zborove, to je jedna od brojnih pogubnih pojava današnjice s dugoročnim posljedicama (zborovi su stoljećima u našem gradu plemenito usmjeravali mlade ljude istinskim vrijed-nostima i značajno odgojno djelovali). Utemeljiti i njegovati zborsko pjevanje u srednjoj školi u današnje vrijeme, ravno je podvigu! A skladno, uigrano i nadah-nuto u vokalnom zajedništvu muzicirati

vrijedno je divljenja. Zbor IV. gimnazije sa svojim je produhovljenim dirigentom prof. Tomislavom Veršićem ispunio srca brojnim ljubiteljima glazbe u splitskoj katedrali, oduševili su prekrasnim ozvu-čenjem svjetskih majstora i našega Ivana Lukačića. Vrijedan udio ostvarili su solisti: Mirta Gilić i Ivana Kukavica – soprani, Ploa Pleština Poljak – mezzosopran, Tomislav Jukić – bariton i Roko Blažević – tenor, kao i Branka Kliškić – udaraljke i Lukša Vučić – glasovir i orgulje. Na koncertu su, primje-reno sakralnom prostoru, izveli duhovne naslove, a kako su se spremali na državno natjecanje u Varaždin, na kojem su pjevali i svjetovne skladbe, prof. Veršić pozvao je publiku u Vestibul na nastavak koncerta. Bilo je zaista dirljivo čuti divnu i raspje-vanu splitsku mladost.

Druga je večer podarila zanosan man-dolinski zvuk ansambla Sanctus Do-mnio. Najprije su nastupili Anđeli svi-rači, obećavajući orkestar najmlađih, potom Mandolinski kvartet u sasta-vu Ivana Kenk Kalebić, Sandra Katuna-rić, Stela Ivanišević i Antonija Škorput u vrlo muzikalnoj izvedbi Suite Marina-resce A. Amadeija. Središnji mandolin-ski orkestar izveo je trolist suvremenih hrvatskih skladatelja, posebno osvojivši nadahnutim zvucima Pojesmi Dolmitin-skih Gordana Tudora. Maestro Vladimir Lukas godinama vodi ansambl goto-

vije

sti


vije

sti

vo mladenačkom energijom i iskrenim zanosom, a sastav je dosegnuo zavidnu izvedbenu zrelost. Trio ConCerto lijepim je srastanjem pjeva i orgulja ispunio tre-ću večer. Sopranistice Branka Pleština Stanić i Ida Bilić te orguljaš Mirko Jan-kov darovali su niz duhovnih djela svjet-skih majstora koja su u drevnom sakral-nom prostoru osvojila puninom izričaja. Pjevačice su potpuno drukčijih boja gla-sa – Branka Pleština Stanić jačeg je i pro-dornijeg soprana, dok Idu Bilić krasi tiši i suzdržaniji glas, ali obje su bile u potpu-nom služenju predstavljene duhovnosti, što se iskazalo u pojedinačnim i zajed-ničkim nastupima. Vrlo ugodnu potporu na orguljama pružio im je Mirko Jankov, koji je i sam izveo nekoliko zahtjevnih orguljskih naslova, potvrdivši svoj već dobro znani ugled u našoj sredini.

Četvrta večer devetnice bila je u znaku vrlo aktualne i dragocjene teme Obitelj – majčinstvo danas, s dojmljivim svjedoče-njem dviju splitskih katoličkih obitelji.

Pučkim pjevačima već tradicionalno pripada jedna koncertna večer – ove go-dine svojom su nas skrbi za baštinu poča-stili pučki pjevači s Kamena i iz Kostanja. U nizu duhovnih naslova prepoznali smo više njih po tekstu, ali s drukčijom melo-dijom, što upućuje na bogatstvo i različi-tost duhovnog izričaja južnohrvatskoga podneblja. Lijepo je i obećavajuće vidjeti u ovim ansamblima i mlađe pjevače – to je zalog i daljnjega života napjevima ne-procjenjive vrijednosti. U pjevanju isklju-čivo a capella prepoznali smo izvornost i autentičan iskaz – tako se baština čuva!

Šesta je večer obilježena orguljskim koncertom Ivana Kanza, mladog njemač-kog umjetnika hrvatskih korijena, koje-ga već odlikuje impresivan životopis. U iznimno zahtjevnom i dugotrajnom na-

stupu svjedočio je osobito majstorstvo, plod srastanja iskonskog Božjeg dara i vrlo kvalitetne škole. Slijed uzorno ozvu-čenih djela velikih skladatelja okrunio je vlastitom Improvizacijom na himan sv. Dujma, oduševivši slušatelje.

Zbor sestara milosrdnica je nakon veli-čanja misnoga slavlja priredio i svoj kon-cert. Pod sigurnim vodstvom s. M. Mirte Škopljanac Mačina katedralom su od-zvanjale skladbe stoljetnih raspona – od srednjega vijeka, preko renesanse do na-ših suvremenih autora, a najviše izvede-nih pjesama pripadaju autorskom peru don Šime Marovića. Prozračnim pjevom uspjehu su koncerta pridonijele solistice, sestre Antonija Delonga, Martina Prcela, Elizabeta Glasnović i Terezija Brčić Šu-šak. Orguljskim prinosom nastup zbora obogatio je don Ivan Urlić.

Završni koncert pripao je Mješovitom prvostolnom zboru sv. Dujma. Kao i ra-nijih godina, zbor je nadahnuto osvijetlio vrijedne stranice kapelnika splitske kate-drale Ivana Lukačića, Tomasa Cecchinija, Julija Bajamontija, Benedikta Pellizzarija i Šime Marovića, koji je i ravnao ansam-blom. Nakon slijeda starijih majstora don Ivan Urlić vrlo je dojmljivo izveo Baja-montijevu Sonatu za orgulje u F-duru. Potom smo čuli izbor iz dva Marovićeva oratorija te na kraju osobito zanosnu Sve-ti Dujme, Splita grada biskupe, dobrodoš-lu najavu skore svetkovine. Značajan je bio i prinos solista Marije Bubić Jaman – soprana, kao i tenora Bruna Kleina i Ma-rija Cikojevića.

Sve je večeri vrlo primjereno i decentno vodila Silvana Burilović Crnov.

Zaključimo, i ovogodišnja je devetnica sv. Dujmu ostvarila svoj cilj darujući, na-kon misnog obreda, uzorne duhovne sa-držaje.

Tatjana Alajbeg


KOncert SOLiStA UZ PrAtnjU ORKESTRA BIVšIH UČENIKA i nAStAvniKA gLAZbenOg UČILIšTA ELLY BAšIĆ

U predvečerje svetkovine Duhova, 20. svibnja 2018., Koncert solista uz

pratnju orkestra bivših učenika i nastav-nika Glazbenog učilišta Elly Bašić privu-kao je mnoge ljubitelje klasične glazbe koji su ispunili malu dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Pod sigur-nim ravnanjem dirigenta prof. Marka Magdalenića koncert se odvijao u tri dijela. U prvome je dijelu orkestar bivših učenika i nastavnika GU Elly Bašić izveo 1. Suitu u F-duru iz Glazbe na vodi G. F. Händela.

U drugom dijelu orkestar je pratio soliste srednje i osnovne škole GU Elly Bašić koji su izvodili djela J. S. Bacha, A. Vivaldija, T. Albinonija i drugih skladatelja. U trećem dijelu, kao gost koncerta, nastu-pio je mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz pratnju orke-stra zbor je izveo dijelove Mozartove Mise brevis u G-duru, KV 49: Kyrie, Sanctus i Agnus Dei. Zbor je uvježbala redovita voditeljica zbora prof. Danijela Župančić. Visoku kvalitetu izvedbe solista, orkestra, zbora i dirigenta prepoznali su slušatelji te zaželjeli nastavak ovakvih događanja.

s. josipa pavla jakić

vije

sti

Misa božićnoga vremena prvijenac je novoga niza Canticum novum koji želi ponuditi skladbe za misni ordi-narij ili ono što se naziva “misa” koje će biti po mjeri današnjeg liturgij-skog promišljanja i slavlja, prilago-đene zahtjevima crkvenih propisa o crkvenoj glazbi. Misa božićnoga vre-mena za dva jednaka glasa i orgulje pisana je stoga u jednostavnom stilu i primjerena župnim zborovima, čime se želi omogućiti da u liturgiji sudje-luje čitava zajednica. Misa je sklada-na na motive hrvatskih božićnih po-pjevaka. Canticum novum glazbeni je projekta Glasa Koncila i časopisa za crkvenu glazbu Sveta Cecilija, koji ima za cilj potaknuti pastoralne dje-latnike i njihove voditelje pjevanja da počinju vježbati liturgijske skladbe i s narodom, i tako pomalo obogaćiva-ti repertorij vjerničkog pjevanja. Uz partituru možete nabaviti i zborske dionice za pjevače, pakirane u kom-pletima od 25 primjeraka.

MISA božićnogA VREMENA


vije

sti

bLAgAj – bUnA – SArAjevOZbOr teOLOŠKOg inStitUtA ULJEPšAO ŽUPNA SLAVLJA

Na poziv župnika župe Blagaj – Buna don Nikole Menala, u nedje-

lju 27. svibnja 2018., prigodom proslave svetkovine Presvetoga Trojstva, titulara te župe, u župnoj crkvi u Blagaju kod Mostara, gostovao je Mješoviti zbor stu-denata Teološko-katehetskoga instituta iz Mostara Katoličkoga bogoslovnog fakul-teta u Sarajevu, pod vodstvom prof. Nike Luburića. Bio je to četvrti nastup student-skoga zbora u toj hercegovačkoj župi, koju je osnovao davne 1891. godine prvi biskup ordinarij u Hercegovini fra Paškal Buconjić.

Pjevači studentskoga zbora toga su dana pjevali na pučkoj misi u 11 sati, koju je predslavio don Marin Krešić, župni vi-kar u župi Gradina kod Čitluka, uz kon-celebraciju župnika Menala i župnog vi-kara don Ivana Bijakšića. Župna crkva bila je dupkom puna kao i dvorišni pro-stor ispred crkve.

Pozdravljajući nazočne, posebice zbor studenata na čelu s prof. Luburićem, žu-pnik Menalo na početku mise je ista-knuo, da mu je bila želja i ove godine ugostiti pjevače studentskoga zbora, jer se prema njegovu mišljenju pjevači stu-dentskoga zbora svake godine sve više dokazuju svojim lijepim pjevanjem. Do-dao je, da se s njegovim mišljenjem pot-puno slažu i njegovi župljani. Možda je to bio jedan od razloga što je župna cr-kva ove godine na svetkovinu Presvetoga Trojstva bila iznimno dobro posjećena.

Pjevači su tijekom mise, pod vod-stvom prof. Luburića, uz misu De ange-lis, pjevali višeglasne crkvene skladbe, ali i poznate pučke crkvene popijevke koje je nazočni puk mogao lako pratiti, pa se dobivao dojam da je cijela Crkva, zapravo, jedan veliki pjevački zbor. Na-kon mise zbor je priredio kratki koncert. Svojim nastupom dodatno je razveselio sve vjernike. Bio je to za vjernike župe Blagaj – Buna, uistinu, velik dan duhov-

nog osvježenja, a pjevačima Mješovitoga zbora studenata Teološko-katehetskoga instituta, kako i njihovu voditelju, to će jednodnevno gostovanje sasvim sigur-no ostati u još jednoj lijepoj uspomeni. Nezaobilazan je bio, na kraju župne pro-slave, ponovni posjet zbora vrelu rijeke Bune, nadaleko poznatom vrelu i drev-noj rijeci, kamo dolazi velik broj turista iz Bosne i Hercegovine i drugih država. Treći dan poslije nastupa u župi Blagaj – Buna, u srijedu 30. svibnja 2018., Mješovi-ti zbor studenata Teološko-katehetskoga instituta iz Mostara, pod vodstvom prof. Nike Luburića, gostovao je u sarajevskoj katedrali Presvetoga Srca Isusova, prigo-dom proslave prvoga dana devetnice u čast svetkovini Presvetoga Srca Isusova, titulara sarajevske prvostolnice. Zbor je po drugi put (prvi put istom prigodom 2. lipnja 2016.) pozvao i ugostio katedralni župnik vlč. Marko Majstorović.

Pjevači studentskoga zbora toga su dana pjevali na misi u 18 sati. Misu je predslavio mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upra-vitelj trebinjsko-mrkanski, uz koncele-braciju župnika Majstorovića i desetak svećenika, profesora Katoličkoga bogo-slovnog fakulteta i župnika sarajevskoga dekanata.

Pjevači su tijekom mise pjevali višegla-sne crkvene skladbe, a nakon mise izveli su petnaestminutni koncert. Akustično osjetljiv katedralni prostor bio je ispu-njen zaista ugodnim zvukovljem raspje-vanoga studentskog zbora. Zborom je ravnao prof. Luburić, uz orguljašku pot-poru Drage Solde, studenta Studija glaz-bene umjetnosti Fakulteta prirodoslov-no-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Na kraju mise župnik Majstorović je, uz zahvalu biskupu Periću, iskreno za-hvalio i pjevačima studentskoga zbora, njihovu voditelju i svom bivšem profeso-ru Luburiću na lijepom pjevanju sa že-ljom da ponovno dođu u goste.

Niko Luburić


KOncert bOgOSLOvSKOg OKtetA U KAPeLi PreSvetOg SrcA iSUSOvA U ZAgrebU

B ogoslovski oktet Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu

priredio je u četvrtak 3. svibnja 2018. g. u kapeli Presvetog Srca Isusova koncert Veseli se, o Marija!. Pozdravljajući oku-pljene, među kojima je bilo dosta mladih te profesora glazbe, među kojima i mo. Miroslav Martinjak, rektor bogoslovije preč. mr. Anđelko Košćak uputio je na ljepotu okupljanja oko nečeg plemenitog, uhu i srcu dragog i potrebnog, oko nečeg što nam ne dočarava samo nešto prolazno i trenutačno: „Okupljeni smo oko crkvene glazbe i popijevke i time smo otvoreni duhu Božjemu koji nas međusobno zbli-žava i naše srce i dušu uzdiže nebeskom dirigentu, Bogu koji u sebi sažima sve“, rekao je Košćak. Rektor je također pod-sjetio kako se u ovoj ustanovi, koja u kon-tinuitetu djeluje gotovo 450 godina, uvijek njegovao glazbeni izričaj. Ponajprije zato što je to tražilo samo svećeničko zvanje, a izvodila se i ona glazba koja nije bila nužno liturgijskoga karaktera, rekli bismo svje-tovnoga, ponajviše narodne, domoljubne pjesme, pojasnio je.

„Zato nam je želja da i današnji nara-štaji bogoslova cijene i rado slušaju kva-litetnu glazbu, da njeguju svoje pjevačke sposobnosti te da prionu sviranju i pone-kog instrumenta, sve u cilju što boljeg i kvalitetnijeg obnašanja svećeničke služ-be, osobito slavljenja euharistije“, rekao je rektor A. Košćak te oktetu zahvalio

na uloženom trudu u pripremi koncer-ta. Uvod u koncert bila je skladba Jako-va Gotovca „Zemlja se potrese“, a potom je izvedeno nekoliko uskrsnih napjeva iz Cithare Octochorde u obradi Franje Du-gana te Božidara Ljubenka.

Drugi dio koncerta obuhvatio je pje-sme posvećene Majci Mariji. Uz pučku „Uz miris ruže ljubice, pučka“, izvedene su i dvije skladbe iz Cithare Octochorde „O nastran gorke suze“ i „Zdrava ti De-vica“, posljednja u obradi Miroslava Mar-tinjaka. Izveden je i napjev „O, Marijo, slatki moj spokoju“ u obradi Joška Ćale-te te „Veseli se, o Marija“ u obradi Ivona Fabijanca, voditelja okteta koji je i ravnao izvedbama.

Stihove s uskrsnom tematikom Frana Galovića te marijanskom Pavla Štoosa kazivao je Ivan Pernar.

Bogoslovski oktet nastupio je u sasta-vu: Matija Slišković, Antonio Kovačić, Petar Belina, Petar Krašek, Hrvoje Mal-tarić, Frano Bijelić, Luka Erdec, Valenti-no Ljevar. Glazbena pratnja bio je Gudač-ki kvartet koji su činili Petar Ruk, Matej Mihaljević, Tajana Škorić i Iva Ilakovac. Na orguljama je pratio Ivan Šćepanović, student Instituta za crkvenu glazbu Ka-toličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveuči-lišta u Zagrebu.

I ovim koncertom bogoslovi su pokazali visoku razinu glazbenog izričaja te su po-tvrdili kako se na bogosloviji velika pozor-nost pridaje i glazbenoj naobrazbi, u čemu veliku ulogu igra mo. M. Martinjak.

Petar Belina

POSUŠjeODRŽANA 34. ZLATNA HARFA

U Posušju je u utorak 1. svib-nja 2018. održana 34. Zlatna

harfa. Sudjelovalo je više od 800 djece. Program je počeo u 12 sati svečanom sv. misom, nakon čega su uslijedili nastupi

zborova. Nastupilo je 12 dječjih zborova s područja Hercegovine, i to iz Posušja, Posuškog Graca, Ružića, Kočerina, Širokog Brijega, Humca, Ljubuškog, Čerina, Međugorja, Čitluka, Mostara i Tomislavgrada.

Prije početka službenog dijela progra-ma nekoliko prigodnih riječi uputio je žu-

vije

sti


vije

sti

PREDSTAVLJANJE ZBORNIKA RADOVA „VIDAKOVIĆU U ČAST“ U SUbOtici

U organizaciji Katoličkog društva „Ivan Antunović“, u subotu, 10.

ožujka 2018., u Muzičkoj školi u Subotici održano je predstavljanje zbornika „Vidakoviću u čast“. Zbornik sadržava radove s Međunarodnog znanstvenog simpozija održanog 2014. godine, u pri-godi 100. obljetnice rođenja i 50. obljet-nice smrti Albe Vidakovića. Ovaj simpo-zij pod imenom „Dani Albe Vidakovića“ s bogatim programom, kako onim koncer-tnim, tako i u okviru međunarodnog znan-stvenog skupa te liturgijskom proslavom, održan je u organizaciji Subotičke bisku-pije, Katoličkog društva „Ivan Antunović”

iz Subotice, Instituta za crkvenu glazbu „Albe Vidaković” Katoličkoga bogoslov-nog fakulteta iz Zagreba i Hrvatskog druš-tva crkvenih glazbenika iz Zagreba.

Zbornik pod naslovom „Vidakoviću u čast” tiskan je u veljači ove godine u na-kladi Katoličkog društva „Ivan Antuno-vić“ . U zborniku se nalazi devet znan-stvenih radova, u kojima su dotaknuta gotovo sva polja djelovanja i okolnosti u kojima je Albe Vidaković živio i radio, a uz radove koji tematiziraju njegov mu-zikološki rad na različitim područjima, nalaze se u zborniku i dva sjećanja na Vidakovića iz pera rođakinje i jednog njegova učenika. Ovomu su priključe-ni programi koncerata koji su održani tijekom ovih dana, da bi se dobio pot-puniji uvid u raznovrsnost onoga što je izvedeno iz Vidakovićeva sakralnog, ali i svjetovnog opusa. U izdanju se nala-ze i fotografije iz arhive Katoličkog li-sta „Zvonik“, na kojima su prikazani značajni trenuci s održanog simpozija. O muzikološkom, pedagoškom, sklada-teljskom i umjetničkom djelu Albe Vida-kovića pisali su i govorili priznati struč-njaci.

Predstavljanje zbornika otvorio je ko-morni zbor Collegium Musicum Catho-licum izvođenjem Vidakovićeve sklad-be Zdravo, Majko djevice pod ravnanjem maestra Miroslava Stantića.

pnik fra Mladen Vukšić koji je pozdravio sve prisutne. Harfi je nazočio i fra Stipi-ca Grgat, pročelnik za Zlatnu harfu Vijeća franjevačkih zajednica, koji nije krio odu-ševljenje susretom zborova u Posušju.

Ovako omasovljena harfa, krasno pona-šanje i pjevanje, doživio sam prošle godine na 33. Zlatnoj harfi u Mostaru i idem izno-va napuniti moje duhovne baterije. Mi smo kao Harfa jedna obitelj i želim vam prenijeti pozdrave s održane Zlatne harfe u Zadru, koja je bila prije 15 dana. Zlatna harfa neka zaživi upravo onako kako že-

limo, jer stoji na onim vrijednostima koje su na početku bile zacrtane na Kočeri-nu, te ih danas želi oživjeti. Hvala svima vama koji se trudite oko lijepog pjevanja, hvala vašim voditeljima i župnicima. Bu-dite radosni u tome što jeste! Onaj tko želi biti radostan neka dođe u Zlatnu harfu i onaj tko želi biti prijatelj neka dođe u Zlat-nu harfu, jer tu se živi i njeguje radost, ve-selje, slavlje Boga i prijateljstva, poručio je fra Stipica koji je zborovima uručio i prigodne zahvalnice.

posuski.info


Na početku večeri nazočnima se obratio vlč. dr. Ivica Ivanković Radak, predsjednik Katoličkog društva „Ivan Antunović“, prenijevši i pozdrave suor-ganizatora Dana Albe Vidakovića i pred-stavljanja ovoga zbornika msgr. Ivana Penzeša, subotičkoga biskupa, prof. dr. Ante Crnčevića, predstojnika Institu-ta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogo-slovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i doc. mr. art. Ruže s. Domagoje Ljubi-čić, predsjednice Hrvatskog društva cr-kvenih glazbenika. Na osobit način vlč. dr. Ivanković Radak zahvalio je profeso-rici Dragani Nikolić, ravnateljici Muzič-ke škole u Subotici, na gostoprimstvu, kao i govornicima, dr. Sonji Marinković, redovitoj profesorici na Katedri muzi-kologije Fakuteta muzičke umjetnosti u Beogradu te maestru Miroslavu Stanti-ću, uredniku zbornika. U svom obraća-nju istaknuo je kako je Crkva značajno pridonosila različitim oblicima kulture i umjetnosti, a na osobit način i crkvenoj glazbi.

Urednik izdanja je mo. Miroslav Stan-tić, zborovođa i orguljaš u subotičkoj ka-tedrali, gdje vodi i katedralni zbor „Albe Vidaković“. Prigodom promocije zbor-nika mo. Miroslav Stantić kazao je kako je crkvena glazba XX. stoljeća nezami-sliva bez lika i djela Albe Vidakovića. On je u svom izlaganju upoznao nazoč-ne sa životnim putom, glazbenom nao-brazbom i djelovanjem Albe Vidakovića. Mo. Stantić naglasio je kako je Albe Vi-daković kao svećenik svoj skladateljski opus najviše ostvario skladajući duhov-nu glazbu – mise, motete, oratorije, puč-ke i liturgijske popijevke, ne zanema-

rujući ni svjetovni opus – solo pjesme, kvartet za simfonijski orkestar... Muzi-kološki rad Albe Vidakovića ostvaren je objavljivanjem 60 studija i znanstvenih članaka.

Recenzentica zbornika dr. Sonja Ma-rinković rekla je kako je dirnuta dola-skom u najstariju muzičku školu na ovim prostorima na promociju ovog vrijednog zbornika radova. Dr. Marinković ista-knula je plodan rad Albe Vidakovića, koji se u određenom povijesnom trenutku može objektivno sagledati i valorizirati te da su Dani Albe Vidakovića organizi-rani u pravome trenutku. U svom izlaga-nju dr. Marinković predstavila je rado-ve koji se nalaze u zborniku „Vidakoviću u čast“, ukazavši na dobru koncepciju zbornika, koji svojim radovima obuhvaća i tematizira bogat stvaralački opus Albe Vidakovića.

Ona je kazala kako svestranost i nese-bična zauzetost Albe Vidakovića trebaju biti izazov i poticaj za daljnji rad i prou-čavanje.

Collegium Musicum Catholicum upot-punio je predstavljanje zbornika izvo-đenjem Vidakovićeva madrigala kraj ćuprije, na stihove Alekse Kokića.

Znanstveni radovi izloženi na sim-poziju predstavljaju vrijedan doprinos rasvjetljavanju kompleksne umjetnič-ke osobnosti Albe Vidakovića i s razli-čitih aspekata prikazuju njegov golem rad na usavršavanju crkvene glazbe. Njegov značaj velik je i u hrvatskoj cr-kvenoj glazbi, kao i za njegovu rodnu Suboticu u kojoj se na osobit način nje-guje izvođenje njegovih skladbi. Nakla-da ovog zbornika važan je korak u na-

vije

sti


vije

sti

PREDSTAVLJEN ZBORNIK RADOVA „VIDAKOVIĆU U ČAST“ U ZAGREBU

Institut za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu i Katoličko društvo „Ivan Antunović“ iz Subotice priredili su u sri-jedu 18. travnja 2018. na KBF-u predstav-ljanje knjige „Vidakoviću u čast“. Riječ je o zborniku radova s Međunarodnoga znan-stvenog simpozija održanog u prigodi 100. obljetnice rođenja i 50. obljetnice smrti Albe Vidakovića (1. 10. 1914.–18. 4. 1964.). Predstavljanju su nazočili profesori i stu-denti KBF-a i ICG-a, kao i Subotičani koji žive u Zagrebu. Poseban prilog dale su tri studentice iz prve generacije ICG-a.

„Večeras je u našem spomenu, u našoj za-hvalnosti i u traženju nadahnuća mo. Albe Vidaković, čiji je život bio ispunjen hvalom Gospodinu i čije umijeće iskazivanja hvale i pjesme prepoznajemo kao divan dar Cr-kvi u našemu narodu. Danas, 18. travnja spomendan je prelaska Nebeskome Ocu mo. Albe Vidakovića, prvoga predstojnika Instituta za crkvenu glazbu KBF-a. Danas je spomendan prelaska Nebeskomu Ocu i njegova nasljednika u predstojničkoj služ-bi mo. Anđelka Milanovića. Bili su kolege iz studentskih dana, prijatelji, sustvarate-lji glazbenoga života u našoj Crkvi poslije Drugoga svjetskoga rata, a Gospodin je ču-desnim promislom htio da započeto djelo Instituta za crkvenu glazbu mlađi kolega započne, a stariji nastavi i vodi punih 25 godina“, rekao je uvodno predstojnik Insti-tuta za crkvenu glazbu i pročelnik Katedre liturgike KBF-a dr. sc. fra Ante Crnčević.

„Današnje djelovanje Instituta za cr-kvenu glazbu u okviru KBF-a i u okviru Sveučilišta u Zagrebu rođeno je iz onoga

zrna hrabrosti kada je fakultet bio dale-ko od Sveučilišta, a glazba daleko od teo-loškoga promišljanja. Utemeljenje ICG-a, još prije negoli je Drugi vatikanski koncil u svojoj konstituciji Sacrosanctum Con-cilium preporučio da se prema prilikama u mjesnim Crkvama osnuju povjeren-stva za sakralnu glazbu te da se glazbe-nicima i pjevačima u Crkvi pruži isprav-na liturgijska pouka, pokazuje smjelost onih koji su zagovarali osnivanje ICG-a i uložili trud u njegovo osnivanje i sastav-ljanje njegova nastavnoga programa“, dodao je Crnčević.

U ime izdavača zbornika, Katoličkog društva “Ivan Antunović“, okupljenima se obratio njegov predsjednik, svećenik Subotičke biskupije i prof. kanonskoga prava na FTI-u u Zagrebu dr. sc. vlč. Ivi-ca Ivanković Radak. O djelovanju i glaz-benom stvaralaštvu mo. Albe Vidako-vića govorio je prof. Katedre liturgike, skladatelj, dirigent mo. Miroslav Marti-njak. U osvrtu na sam zbornik naglasio je kako on govori o uglavnom svim as-pektima djelovanja Vidakovića. Detalj-no je tu opisan životopis, istaknut je nje-gov skladateljski opus, etnomuzikologija koju je Vidaković obrađivao.

„U ovoj maloj, ali vrijednoj knjizi sadr-žan je Vidaković, iako mislim da nije još sve izrečeno o njemu. Taj marni crkve-ni glazbenik svoju je glazbenu djelatnost razgranao na više područja. Bio je to re-lativno kratak, ali vrlo plodan život, a da ga je Gospodin poživio duže, opus nje-gova djelovanja i rada bio bi znatno veći. Vidaković nije bio samo vrstan poznava-telj glazbe, nego i teologije. Znao je ja-sno objasniti odnos glazbe i liturgije“, re-kao je Martinjak. Nadalje je naglasio da

stavku proučavanja crkvene glazbe kao značajnog kulturnog fenomena, koji je od osobite važnosti za Hrvate u Srbiji, čiji je velikan, Albe Vidaković, pridonio cjelokupnom vjerskom i kulturnom ži-

votu svojih suvremenika i ostavio za so-bom značajan opus koji privlači i današ-nje muzikološke stručnjake.

Klara dulić


je Vidaković često citirao crkvene doku-mente o crkvenoj liturgijskoj glazbi i u njima nalazio nadahnuće. K tomu, često je citirao papu Pija X. i njegov Motu pro-prio Inter pastoralis officii sollicitudines, a osobito rečenicu da „crkvena glazba ima ista svojstva što ih ima i sama litur-gija, tj. svetost i prikladnost umjetničkog oblika“, a iz toga izvire i općenitost cr-kvene glazbe. Zato je snažno naglašavao da se toga dokumenta imaju držati svi crkveni glazbenici

„Ovaj zbornik i radovi u njemu žele pokazati da je Albe Vidaković u našim glazbenim i svećeničkim krugovima na cijeni i da nije zaboravljen, a preko svojih glazbenih ostvarenja živi u našem na-rodu i u liturgijskim slavljima kao živa pjesma u čast Gospodinu, živom i uskr-slom“, zaključio je Martinjak.

Orguljašica i studentica iz prvoga na-raštaja studenata/diplomanata Instituta za crkvenu glazbu 1963. - 1967. Josipa Po-lić, prof. s prisutnima je podijelila sjeća-nje na Albu Vidakovića. Progovorila je i o početku ICG-a koji je bio namijenjen redovnicama, no ona se prijavila na pri-jamni ispit na preporuku s. Anđele Ru-kavina, OP. Istaknula je, kako je na pri-jamnom ispitu bilo njih 49, a primljeno je njih 25 radi ograničenosti kapaciteta.

Na kraju je sam sadržaj zbornika pred-

stavio orguljaš su-botičke katedrale i dirigent katedral-nog zbora Albe Vi-dakovića te ured-nik zbornika mo. Miroslav Stantić.

Zbornik sadrža-va devet znanstve-nih radova u koji-ma su dotaknuta gotova sva polja djelovanja te okol-nosti u kojima je Vidaković živio i radio, kao i dva sje-ćanja iz pera rođa-kinje Jasne Ivančić i Josipa Mioča, kao njegova učenika i pjevača u katedralnom zboru u Zagrebu. Znanstvenici su svojim radovi-ma u zborniku ukazali na visoke znanstvene, pedagoške i sklada-teljske potencijale Albe Vidako-vića te kako je njegova bogata glazbena i znanstvena baština i danas poticaj za daljnja prou-čavanja glazbene produkcije, re-kao je Stantić.

IKA/Laudato/K.P.

SUSRET ŽUPNIH ZBOROVA ŽUPA BANJOLUČKE BISKUPIJE

U župi sv. Ilije proroka u Glamoču, u subotu, 21. travnja 2018. godine,

održan je godišnji susret župnih zborova i župa Banjolučke biskupije.

Okupilo se oko 220 pjevača iz osam župa Banjolučke biskupije. Susret je or-ganizirala s. Damjana Kovačević, orgu-ljašica u banjolučkoj katedrali uz izvrsnu suradnju župnika u Glamoču i njegovih suradnika.

Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Ilije. Predvoditelj slav-

lja bio je župnik vlč. Marko Crnjak, do-maćin ovog susreta. S njim su suslavili fra Anto Šimunović, župnik i gvardijan u Jajcu, i fra Tomislav Svetinović, župni vikar u Ljubunčiću.

Na početku misnoga slavlja župnik vlč. Crnjak pročitao je pismo pozdrava oku-pljenim pjevačima, koje je ovom prigo-dom uputio biskup ordinarij mons. Franjo Komarica jer osobno nije mogao nazočiti ovom susretu radi drugih obveza.

Tijekom misnoga slavlja pjevali su svi okupljeni zborovi pod vodstvom s. Blan-ke Jeličić. Na orguljama ih je pratila s.

vije

sti

U zborniku se nalazi devet znanstvenih radova, u kojima su dotaknuta gotovo sva polja djelovanja i okolnosti u kojima je Albe Vidaković živio i radio


vije

sti

Pričesna pjesma: Isus Krist, kruh za ži-vot svijeta (Šime Marović) Završetak. (Nek mine, majko)

Nakon misnoga slavlja slijedio je po-jedinačni nastup svakog od prisutnih zborova. Svaki je zbor pjevao po dvije pjesme. Prva je bila jedna od ulaznih li-turgijskih pjesama u vrijeme kroz godi-nu, a druga po izboru voditelja iz reper-toara svakog zbora.

Nastupili su zborovi ovim redoslije-dom:

ŽUPA VODITELJ/ICA SKLADBEPodhum Gđa Ilirija Popović Mir svoj, o Bože

(J. Korpar – S. Topić, obrada M. Martinjak) Samo Bog je ljubav moja (Charlie B. Tillman – obrada S. Nedić)

B. Luka katedrala s. Damjana Kovačević Instr. pratnja: Renata Boras

Bože, tvoj smo sveti narod (V. Zagorac – Ivan Andrić) Kao zvijezda sjajna, čista (M. Pinjuh – S. Topić)

Bila Gđa Ana Ćavar Uđite s hvalama (Psalam 100 - fra Ivan Široki) Krist uskrsnu (Robert Lowry)

Glamoč s. Simplicija Šimić Danas Isus (V. Zagorac – S. Topić) Izvore vode žive (M. Filipović – S. Topić)

Čuklić s. Nevena Cvitanović Slavim te, Gospode (J.S.Bach iz Kantate br. 137) Molitva za obitelj (Don Bob Delić – don Šime Marović)

Jajce s. Dubravka Dropulja Ovo je dan (J. Korpar – S. Topić) Uskrsna radost (Ivo Peran)

Livno s. M. Blanka Jeličić Instr. pratnja: Mirela Bralo

Po obećanju (Zlatko Špoljar) Kad Gospod vraćaše (Ps. 126 – Miroslav Martinjak)

Ljubunčić Melani Strinić Instr. pratnja: Karla Ursa – orgulje i Andrea Ursa – flauta.

Pjevajte Gospodu (Mato Lešćan) Kristov put (Šime Marović)

Nakon mise i pojedinačnog nastupa zborova druženje je nastavljeno i tije-kom ručka, koji je za sve okupljene pri-premio župnik u Glamoču vlč. Marko Crnjak, zajedno sa sestrama Klanjatelji-cama Krvi Kristove koje djeluju u Gla-

Damjana Kovačević. Pjevane dijelove za ovo misno slavlje dobro su uvježbali svi župni zborovi te je pjevanje bilo zaista oduševljeno.Pjevani dijelovi tijekom mise bili su:Ulazna pjesma: Pjevaj hvale, Magdaleno Misa: Misa Prva (Albe Vidaković) Otpjevni psalam: Uzet ću čašu spase-nja (Miroslav Martinjak) Aleluja (Stipica Grgat) Darovna pjesma: Evo nas, Oče, za istim stolom (M. Martinjak)

moču, članovima zbora i ostalim surad-nicima u župi. Zahvalni Bogu za radost ovoga susreta, vratili smo se u svoja mje-sta i župe očekujući ponovni susret slje-deće godine u jednoj od naših župa.

s. damjana Kovačević


MOStAr

SOLISTI, ZBOR I ORKESTAR ULjePŠALi trOStrUKO SLAvLje

Na Duhovski ponedjeljak, 21. svib-nja 2018., u prigodi 100. obljetnice

rođenja biskupa Pavla Žanića, u mostar-skoj katedrali Marije Majke Crkve uprili-čeno je trostruko slavlje. Toga dana sve-čano je proslavljeno zatvaranje „Godine biskupa Pavla Žanića“, koju je prije godinu dana proglasio i otvorio Biskupski ordi-narijat u Mostaru. Istoga dana svečano je proslavljen i blagdan Marije Majke Crkve, patron katedralne župe i naslov kate-dralne crkve.

Svečanost je počela misnim slavljem koje je predslavio vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BK BiH Vinko kardinal Puljić, u zajedništvu sa zadarskim nad-biskupom i predsjednikom HBK mons. Želimirom Puljićem, apostolskim nun-cijem u Angoli mons. Perom Raičem, apostolskim nuncijem u BiH mons. Lu-igijem Pezzutom, splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Bariši-ćem, dubrovačkim biskupom mons. Ma-tom Uzinićem, šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem, hvarskim biskupom mons. Petrom Palićem, poreč-ko-pulskim biskupom mons. Draženom Kutlešom, banjolučkim pomoćnim bi-skupom mons. Markom Semrenom i do-maćinom slavlja, mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem tre-binjsko-mrkanskim mons. Ratkom Peri-ćem, a uz suslavlje četrdesetak svećenika dijecezanskih i redovničkih. Propovije-dao je biskup Ratko Perić. Na kraju mise, prije blagoslova i otpusta, katedralni žu-pnik mons. Luka Pavlović, u ime Biskup-skog ordinarijata, uputio je molbu gra-donačelniku grada Mostara gosp. Ljubi Bešliću, da jedna ulica u gradu Mostaru nosi ime biskupa Pavla Žanića.

Liturgijsko slavlje svojim pjevanjem uljepšao je Katedralni mješoviti zbor Marija, uz pratnju Katedralnog orkestra (7 violina, 8 flauta i 3 violončela) te uz or-

guljsku potporu s. Mateje Krešić, u aran-žmanu i pod ravnanjem prof. don Nike Luburića. Zbor je tom prigodom, uz prat-nju orkestra, izveo skladbe O, pruži mile ruke - ulazna (V. Novak; aranžman, N. Luburić), Misa u C na čast Kristu-Sveće-niku (dr. fra Ivan Glibotić; aranžman, N. Luburić), Slušaj, kćeri – otpjevni psalam (M. Demović; aranžman, N. Luburić), Aleluja – prije evanđelja (za četverogla-sni mješoviti zbor, N. Dujić; aranžman, N. Luburić), Izvore vode žive – darovna (glazba, Slavko Topić; za četveroglasni mješoviti zbor, M. Martinjak; aranžman, N. Luburić), Ave, verum corpus - pričesna (W. A. Mozart; aranžman, N. Luburić), Tebi pjevam - pričesna (Pero Crnkovač-ki; aranžman, N. Luburić) i Sva si lijepa - otpusna (O. Kamilo Kolb; aranžman, N. Luburić).

Nakon svete mise uslijedio je pohod i molitva u kripti katedrale, gdje su prene-seni zemni ostatci biskupa Pavla 2. svib-nja 2018., na obljetnicu njegova biskup-skog ređenja 1971. god.

Potom je u velikoj katedralnoj dvora-ni uslijedila svečana akademija, na kojoj su govorili splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, apostolski nuncij u Angoli mons. Petar Raič, dubrovački bi-skup mons. Mato Uzinić, generalni vikar mons. Željko Majić, u ime svećenika her-cegovačkih biskupija don Ivo Šutalo, u ime hercegovačke franjevačke provinci-je provincijalni vikar fra Ivan Ševo i, na kraju, u ime vjernika laika ing. Srećko Vučina. Nakon živih svjedočanstava o biskupu Pavlu uslijedilo je predstavljanje zbornika U vjeri, nadi i ljubavi. Stoljetni-ca rođenja biskupa Pavla Žanića (1918.-2018.). Zbornik su priredili mr. Željko Majić i prof. dr. Božo Goluža. Predstav-ljač zbornika bio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Na kraju sveča-ne akademije i predstavljanja zbornika, kako i dolikuje, govorio je biskup doma-ćin mons. Ratko Perić.

Tijekom svečane akademije i predstav-ljanja zbornika nastupila je sopranistica

vije

sti


vije

sti

iz Mostara sa skladbama Molitva (tekst i glazba, Stanko Zovko) i Marijo, o Mari-jo (Jerko Gržinčić). Voditeljica programa svečane akademije i predstavljanja zbor-nika bila je Ana Buntić.

Niko Luburić

U JANJINI ODRŽAN ZNANSTVENI SKUP O DON KOSTI SELAKU

M eđunarodni znanstveni skup o don Kosti Selaku (1893.-1968.),

svećeniku i glazbeniku kojeg se mnogi vjernici, a posebice stanovnici Pelješca i danas s ljubavlju sjećaju, održao se u subotu, 16. lipnja 2018., uz 125. godišnjicu rođenja i 50. godišnjicu smrti, u crkvi sv. Vlaha i Zadružnom domu u Janjini.

Susret je započeo u župnoj crkvi mi-snim slavljem kojeg je predvodio du-brovački biskup mons. Mate Uzinić, uz konncelebraciju domaćeg župnika don Mata Puljića te drugih svećenika. Pri-godnu propovijed održao je don Božo Baničević, umirovljeni svećenik Dubro-vačke biskupije. Progovorio je o sveće-ničkom pozivu s posebnim osvrtom na svećenike rođene u Janjini, njih devet, a nakon toga ukratko i na svećenike rođe-ne u Korčuli koji su djelovali u nizu u Ja-njni, Trsteniku i ostavili veliki utjecaj na sakralnim objektima, u kulturi, liturgi-ji, crkvenoj glazbi, naročito u pansion-skoj baštini Velikog tjedna, a ukupno ih je bilo 17.

Rekao je također kako svećenik slijedi vječnog svećenika Isusa Krista i Pravog i Dobrog Pastira te kako on propovijeda evanđelje svakom stvorenju, prinosi mi-snu žrtvu za žive i mrtve te raskajanima Božanskom vlašću opraštati grijehe.

Nakon mise biskup Uzinić je otkrio spomen ploču pokojnom don Kosti Sela-ku u porti crkve.

Potom je uslijedio simpozij u Zadruž-nom domu u Janjini, a tijekom kojeg je šesnaest izlagača govorilo o četrnaest ra-

zličitih tema vezanih uz osvjetljavanje života, djela i vremena u kojem je živio pokojni janjinski župnik.

U pozdravnom govoru domaći župnik don Mato Puljić kazao je kako su Sloven-ci i Hrvati svojevrstan europski most iz-među istoka i zapada te kako je ta veza uprisutnjena i po župniku don Kosti Se-laku u Janjini i zahvaljujući toj kombina-ciji predstavlja paradigmu utjelovljena Europskog katolicizma.

,,Danas svaki stanovnik i turist ovog kontinenta taj duh otvorenosti osjeća-ju na ovom podneblju. Mi župnici koji se često premještamo iz mjesta u mjesto iz razno raznih razloga, velika poteško-ća nam postaju naše stvari. Naša prtlja-ga postaje nam životni križ. Don Kosto-va prtljaga je bila glomazna te ju je uz golem trud nosio uz uska pelješka vra-ta a nije ni čudo kad je u prtljazi bio kla-vir, ali i mnoge likovne vrijednosti. Mo-žemo si misliti kako je skladno zvučala glazbena kulisa onda kada nije bila za-glušena kao što je danas zaglušena. Taj glazbeni sklad i lagan tok održavali su se u svakom njegovom nastupu, kontaktu i ophođenju pa i ratnim i teškim olovnim vremenima.“

Prisutnima se obratio i Dubrovački bi-skup mons. Mate Uzinić koji je iskazao veliko zadovoljstvo što je mogao sudje-lovati na ovom znanstvenom skupu koji govori o don Kosti Selaku.

,,Nedavno je u Dubrovniku na jednom simpoziju rekao kako na žalost povijest Dubrovačke biskupije nije dobro obra-đena i kako postoje mnoge stvari koje nam nisu poznate i kako bi to trebalo

Ksenija Sanjković, uz glasovirsku prat-nju Tomislava Leke (sin nećakinje pok. biskupa Pavla) iz Zagreba sa skladbama Ave Maria (Franz Engelhart) i Pie Jesu (Gabriel Faure) te altistica Lucija Zovko, uz glasovirsku pratnju Damira Bunoze


D. T.

istraživati. Ja sam izuzetno zadovoljan zbog ovog skupa koji doduše zbog toga što don Kosto potječe iz Slovenije a svoje djelovanje imao ovdje u Dubrovačkoj bi-skupiji nadilazi ovu biskupiju osobito što je i don Kosto bio velike širine kao glaz-benik, ali usprkos tome raduje me ovaj skup jer on će uz to što će progovoriti o don Kostu, njegovom djelovanju, između ostalog i ovdje u Janjini, obraditi jedan dio povijesti Dubrovačke biskupije kroz jedno teško i zanimljivo razdoblje, stoga sam sretan što se ovdje događa.

Na kraju je biskup ovom međunarod-nom znanstvenom skupu poželio uspje-šan rad te izrazio nadu kako će uskoro izaći zbornik kako bi smo i na taj način mogli ponuditi drugima jedan dio povi-jesti ove biskupije kroz povijest i djelo don Koste Selaka.

Među izlagačima na skubu bili su: Pe-tra Leben Seljak, Miha Naglič, Marija Sta-nonik, Vinicije B. Lupis, Božo Baničević, Marina Filipović, Franc Križnar, Štefan

Alojzij Ferenčak, Ruža Domagoja Ljubičić i Tihomir Prša, Stipica Grgat, Josip Degl’ Ivegllio, Sanja Žaja Vrbica, Vinko Didović i Tonko Barčot te Barbara Riman.

Međunarodni znanstveni skup su or-ganizirali Općina Janjina i župni ured sv. Vlaha Janjina.

Liturgijsko slavlje u subotu 16. 6. (10:00 sati) kao i u nedjelju 17. 6. (09:30 sati) u crkvi sv. Vlaha u Janjini uzveliča-no je glazbenim doprinosom Hrvatskog pjevačkog društva “Slavulj” iz Petrinje, uz orguljsku pratnju Antonija Marijića i dirigentsko vodstvo mo. Josipa degl’ Ivellia. Tom prigodom praizvedena je misa don Koste Selaka na čast svetog Vlaha napisana prije 60 godina, a prai-zvedbu je doživjela i skladba Slava De-loiriti. Zbor je također nastupio i u dvo-rani Zadružnog doma, 16. 6. u 12. sati na otvorenju znanstvenog skupa s prigod-ne dvije skladbe don Koste Selaka (Slava Deloriti i Oj Janjino – Živjela Janjnina).

KOLAUDACIJA OBNOVLJENIH OrgULjA U SAMOStAnSKOj crKvi U MAKArSKOj

Franjevački samostan u Makarskoj ima svoju dugu i bogatu povijest.

Od samog početka, od 16. stoljeća (1502.) kada su se nastanili u Makarskoj, franjevci su strpljivo i savjesno podizali samostan i samostansku crkvu pretvarajući ih malo pomalo u duhovno i kulturno središte toga kraja. Kako je uskoro postao učili-štem mladih kandidata za svećenički red, samostan je do u najnovije vrijeme ostao središnje teološko učilište Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Kroz duga stoljeća života i rada u samostanu je stvoren iznimno bogat fundus naj-različitijih muzejskih eksponata, ali i drugih predmeta kulturološkog sadržaja.

Osobito se ističu biblioteka i arhiv, bogati glazbenom ostavštinom, liturgijskim knji-gama, sakralnim predmetima, misnim ruhom itd. Uz dobro poznati malako-loški muzej, u samostanu je odnedavno postavljena samostanska zbirka umjet-nina. Umjetničke slike, crkveno posuđe i liturgijsko ruho koji su se sve do sada nalazile u samostanskim prostorijama, sada su stručno i za stalno izloženi u pri-kladno izgrađenom prostoru.

Unatoč tome što je makarski samostan kao višestoljetno franjevačko učilište i odgojni zavod imao u provinciji Presve-tog Otkupitelja vrlo važno značenje, za-nimljivo je da ni u staroj, a ni u novoj crkvi nikada nisu nabavljene kvalitetne crkve-ne orgulje. Prema povijesnim podacima čini se da su nekakve orgulje postojale u samostanskoj novoj crkvi, ali one su 1917.

vije

sti


vije

sti

godine iz nama nepoznatih razloga uklo-njene i zamijenjene novim harmonijem. Zahvaljujući sretnim okolnostima tek će 1961. godine nova samostanska crkva do-biti odgovarajuće orgulje.

Naime, u samostanskoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu godine 1961. nabavljene su nove orgulje (Kaufmann, Beč), a „sta-re“ su darovane makarskom samostanu. Koliko nam je poznato to su prve orgulje u toj crkvi. Izgrađene su u radionici češ-kih orguljara braće Rieger iz Jägendorfa (op. 1337), a postavljene su u spomenutoj splitskoj crkvi 1906. godine. Postav orgu-lja u makarsku crkvu dugoročno je una-prijedilo glazbeni život i duhovni doživ-ljaj za vrijeme liturgijskih slavlja. Prvotno su ugrađene na koru nove crkve, a u no-vije vrijeme prenesene su u prezbiterij s desne strane. Orguljaš je okrenut prema glavnom oltaru i nasuprot pjevalištu koje se nalazi u prezbiteriju s lijeve strane.

Otkada su orgulje donesene u makar-sku crkvu, a vjerojatno i otprije, osim po-vremenih servisnih intervencija na nji-ma nije učinjena nikada prava obnova, tako da su s vremenom sve više propa-dale i postale gotovo neuporabljive. Isti-na, bilo je želje da ih se generalnom ob-novom opet vrati u prvobitno stanje i funkciju, no ništa se stvarno nije učini-lo. Tek će nakon 1012 godine od njihove izrade, zauzetošću današnjeg gvardija-na fra Ante Čove doći do temeljite obno-ve. Rad na obnovi trajao je skoro godinu dana, a obavio ga je orguljar Vid Kalebić. Može se reći da su ovim zahvatom sta-re Riegerove orgulje u makarskom sa-mostanu opet „oživjele“. Nakon što im je obnovom, ugađanjem i intoniranjem re-gistara vraćen prvotni sjaj i ljepota zvu-ka, moći će kroz daleku budućnost va-ljano poslužiti svojoj svrsi te liturgijskim slavljima podariti onu svečanost koju samo one to mogu.

Riegerove orgulje u crkvi makarskog samostana imaju realno osam regista-ra. Pneumatske su trakture. Dispozicija je sljedeća:

Manual PedalPrincipal 8’ Contrabasso 16’Ottava 4’ Ottava 8’Bourdone 16’, Violone 8’Flauto Reale 8’Gamba 8’ Salicional 8’ Dolce 4’Unda Maris 8’

SpojniceI/PSuper I

PomagalaValjak za Crescendo/Decrescendo

KolektiviPianoMezzoforteForteRipieno Quadrupolo

Tlak zraka: 90Ugodba: jednaka, a¹ = 440 Hz pri 20° C

Nakon demontaže unutarnjeg dije-la orgulja uslijedili su radovi na rekon-strukciji svih drvenih i metalnih svira-la, zračnica, prenosnica, spojnicama, radova na kučištu, mijehu, membrana-ma, ventilima. Sviraonik, manubriji kao i tipke pedalne i manualne klavijature potpuno su očišćeni i ispolirani. Svirala dis’’’ registra Flauta 8’ potpuno je obnov-ljena. Ton f° registra Unda Maris snižen i iznova intoniran. Svirale tonova g’’, b’’ – g’’’ rekonstruirane su i izrađene nove prema postojećim izvornim sviralama. Ukratko, sve što je dotrajalo zamijenjeno je novim. Orgulje su potpuno očišćene, iznova intonirane i ugođene.

Nakon generalne obnove njihova ko-laudacija je obavljena u nedjelju 17. lip-nja 2018. godine. Točno u 9 sati, dok su zvuci orgulja pred mnoštvom vjernika ispunjali samostansku crkvu, započelo je svečano misno slavlje koje je predvo-dio makarski gvardijan fra Ante Čovo. Na samom početku gvardijan je blago-


slovio orgulje, a potom nastavio s mi-snim slavljem. Za vrijeme mise pjevanje je predvodio mješoviti zbor župe Gospe od Zdravlja iz Splita pod ravnanjem fra Stipice Grgata uz orguljsku pratnju s. Zo-rislave Radić.

Nakon misnog slavlja orguljašica župe Gospe od Zdravlja iz Splita s. Zorislava Radić izvela je kraći kolaudacijski kon-

cert djelima J. S. Bacha, M. Pachelbela, D. Scarlattia, W. A. Mozarta i L. Boëll-manna, F. Dugana. Poslije tolikih godi-na „šutnje“, ovim koncertom je nazočno mnoštvo imalo prigodu i nesvakidašnji ugođaj za uho i srce ponovno čuti milo-zvučni zvuk kraljice svih instrumenata.

Stipica Grgat

SMOTRA CRKVENIH DJEČJIH ZbOrOvA ZLAtne HArFe SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE

Dana 19. svibnja 2018. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu održan je prvi

dio smotre crkvenih dječjih zborova Zlatne harfe Splitsko – makarske nadbiskupij

Nastupilo je 6 malih župnih zborova: 1. Runović (voditeljica gđa Marija Biočić) 2. Makarska (voditeljica s.M. Kri-

stijana Ajduković)3. Imotski (voditeljica s. Sofija Vuković) 4. Opuzen (voditeljica s. Ma-

rinela Delonga)5. Ruda (voditeljica gđa Jelena Projić) 6. Brnaze (voditeljica Jelena Mihaljević)

Na početku misnog slavlja sve je zbo-rove pozdravila s. Nedjeljka Milanović-Litre.

Misno slavlje predslavio je provincijal franjevačke Provincije Presvetog Otku-pitelja fra Joško Kodžoman sa župnici-ma dječjih zborova: don Marinom Ma-tijacom, fra Antonijem Mravkom, don Pavlom Banićem, fra Mladenom Proli-ćem, fra Kristijanom Stipanovićem i do-maćinom fra Antom Udovičićem.

Na smotri se okupilo oko 250 malih crkve-nih pjevača koji su doista radosno klicali na ovogodišnjoj Zlatnoj harfi. Pokazali su nam kako se može zajedno slaviti Gospodina u pjesmi, molitvi i prinosu svojih malih da-rova (novčića) za siromašne obitelji župe. Na misi je dirigirala s. Marinela Delonga, a za orguljama je pratila s. Zorislava Radić.

Nakon završenog pojedinačnog nastu-pa, provincijal fra Joško Kodžoman po-dijelio im je zaslužena priznanja. Toga dana je u Splitu bio Hod za život, pa su se mnogi sudionici Zlatne harfe pridružili toj manifestaciji.

Drugi dio smotre Zlatne harfe održan je u RUDI, u subotu 26. svibnja 2018.

Susret je okupio 7 malih župnih zboro-va s oko 210 malih pjevača.1. Dugopolje (voditelji-

ca s. Eudoksija Franić)2. Seget (voditeljica s. Blagoslava Lončar)3. Split (voditeljica s. Zorislava Radić) 4. Slatine (voditeljica gđa Ve-

sna Maglica)5. Šibenik (voditeljica gđa Je-

lena Mikulandra)6. Murter (gosp. Dominik Kožulić) 7. Zbor domaćin Ruda (vodi-

teljica gđa Jelena Projić)Misno slavlje predslavio je domaćin,

župnik don Marin Matijaca s ostalim svećenicima koji su došli sa svojom dje-com. Suslavitelj na misi bio je i povjere-nik Zlatne harfe za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu fra Stipica Grgat. Sve čla-nove dječjih zborova, njihove voditelje i župnike pozdravila je s. Nedjeljka Mila-nović-Litre, pokrajinska zastupnica su-sreta, istaknuvši kako je to trideset i če-tvrta godina u kojoj se ustrajno okupljaju dječji zborovi kako bi slavili Gospodina i njemu klicali (što je ovogodišnja tema). Fra Stipica Grgat potaknuo je mlade da se i dalje raduju, slave i kliču Gospodi-

vije

sti


vije

sti

nu. Na misi je dirigirala gđa Jelena Mi-kulandra uz orguljsku pratnju s. Zori-slave Radić. Vjerničke molitve iznijeli su predstavnici pojedinih župnih zboro-va koji su ih i sami sastavili, a svaki je zbor sudjelovao u novčanom prinosu da-rova koji će biti uručen obitelji u potrebi u župi domaćina. Nakon veličanstveno proslavljene Euharistije uslijedili su po-

jedinačni nastupi. Na sveopću radost, fra Stipica Grgat svima je podijelio zasluže-na priznanja. Ovo je za mjesto Rudu bio doista radostan dan. Domaćini su se po-sebno potrudili te su sve sudionike na-kon uručenih priznanja odveli na izvor rijeke Rude te ih obilato počastili. Radost se nastavila u ugodnom druženju.

s. Nediljka Milanović-Litre

KONCERT TRIJA „CORONA“ NA VISU

U ponedjeljak i utorak, 7. i 8. kolo-voza 2017. Trio “Corona” nastupio

je na dvama koncertima u sklopu tre-ćega godišta “Festivala orguljaške baštine otoka Visa”. Prema riječima predsjednika udruge “Ars Issae”, gosp. Tonija Vojkovića, Festival se i ove godine održava na uobi-čajen način, u dvjema povijesnim viškim crkvama, komiškoj sv. Marije (u narodu poznate pod imenom Gospe Gusarice) i sv. Jerolima na poluotoku Prirovu u Visu.

I ove, kao i prethodnih godina koncer-ti su održani pod pokroviteljstvom Mi-nistarstva kulture RH, Gradova Visa i Komiže te turističke zajednice gradova Visa i Komiže. Posebna okolnost ovogo-dišnjega ciklusa jest prisjećanje i svoje-vrstan hommage prerano preminulom

viškom glazbeniku, pedagogu i zalju-bljeniku u zavičajnu baštinu prof. Jakši Darliću (+ 2016.) koji ga je pred tri godi-ne i pokrenuo s namjerom prezentacije viškoga glazbenog blaga široj kulturnoj i stručnoj javnosti.

Solinski glazbenici, Jelena Čilaš, Ivan Bralić i Mirko Jankov, u slikovitim su se crkvama - u Visu na orguljama češkoga orguljara s prijelaza 19. i 20. stoljeća, a u “Gusarici” na jednim od najstarijih dal-matinskih “organa”, djelu majstora Kila-revića iz 17. st. – domaćoj i stranoj pu-blici predstavili sugestivnim djelima skladatelja baroka i romantizma prika-zavši mogućnosti mjesnih “kraljica glaz-bala” u svjetlu samostalnoga muziciranja ali i nadasve plodne “suradnje” s glasom i glazbalom.

tončica poduje Vojković

MILOSRDNA LJUBAV OSVAJA SVIJET, ONA NAS ZOVE NA ŽIVOT Svet!Koncert sestara milosrdnica u samostanskoj kapeli u Splitu

P rigodom postavljanja i blagoslova novoga mozaika u kapeli Navještenja

Gospodinova splitskoga samostana sve-toga Vinka, dana 24. rujna 2017. u 19 sati, upriličen je prigodni svečani kon-cert Zbora sestara milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova – Split. I tom prigodom Zborom je ravnala njegova

dugogodišnja umjetnička voditeljica, mo. s. M. Mirta Škopljanac Mačina, dok je orguljska pratnja bila povjerena don Ivanu Urliću, mag. mus.

U prepunoj kapeli novopostavljeni mo-zaik s prikazom sv. Vinka Paulskoga i sv. Lujze de Marillac, djelu članice Družbe, akademske slikarice s. Zdravke Milić, blagoslovio je fra Domagoj Runje, OFM. Svečanost je glazbenom priredbom po-pratio Zbor sestara, uz koji je, kao solisti-ca, ali i kao stručna predstavljačica, inače diplomirana povjesničarka umjetnosti, riječima približila s. Antonija Delonga.


Na programu koncerta našla su se djela za zbor a cappella kao i ona uz orguljsku pratnju, čime se Zbor sestara milosrd-nica, uz pouzdano ravnanje s. M. Mirte i primjernu pratnju don Ivana splitskoj javnosti još jednom predstavio kao vo-kalno tijelo značajnih mogućnosti, vično javnim nastupima, kako liturgijskim – što je inače njegova osnovna namje-na, a što mu bez sumnje i najprirodnije „leži“ – tako i onim prigodna karatktera. Uvježbani ansambl, sigurne, no nena-metljive pojavnosti i izričaja, novi je mo-zaik – koji je, parafrazirajući riječi s. An-tonije u svojoj umjetničkoj zaigranosti bogatstvo različitosti u skladnoj cjelini,

jasnoj i čitljivoj, a kojim su opravdavne davno izrečene misli da i „kamenje govo-ri“ te da „slika krije tisuću riječi“ – pred-stavio skladbama mahom domaćih au-tora, s. Jelisavete Kirn (Pobjeda nova), s. M. Mirte Škopljanac Mačina (Sveta Luj-zo), don Šime Marovića (Hvalimo Boga Svevišnjeg, Milosrdna Ljubav, Svetoj Luj-zi i Vinkovska obitelj), s. Lujze Kozino-vić (Sveti Vinko) i fra Anđelka Milanovi-ća (Zanosom nove ljubavi), čime je doista na najprikladniji način, molitvenom pje-smom, otpočeta trodnevnica u čast svet-kovine sv. Vinka Paulskoga i jubileja o 400. obljetnici vinkovske karizme.

Mirko Jankov

PREDSTAVLJENA NOVA KNJIGA DON MIHE DEMOVIĆA

P redstavljanje nove knjige don Mihe Demovića “Glazba i glazbenici na

području bivše Dubrovačke Republike za vrijeme austrijske uprave” održano je 5. veljače u crkvi Domino u Dubrovniku. Uz autora knjigu su predstavili prof. Ileana Grazio, dr. fra Stipe Nosić, dr. don Stanko Lasić i dr. Darko Žubrinić.

U najnovijem djelu autor obrađuje glaz-beni život Dubrovnika u 19. stoljeću, raz-doblju koje je u domaćoj historiografiji općenito slabije poznato. Premda suočen s brojnim izazovima prilikom pisanja knjige, prvenstveno malim brojem ar-hivskih izvora za prvu po-lovicu 19. stoljeća, autor je marljivim istraživanjem i komparativnim primjeri-ma ipak uspio rekonstrui-rati ovaj dio kulturne povi-jesti Dubrovnika.

“Ovo moje djelo mali je doprinos obilježavanju dvjestote obljetnice otka-ko je Dubrovnik potpao pod austrijsku vlast i stote obljetnice od početka Pr-

vog svjetskog rata kojeg je 1914. godine za-počela Austrija. Završetkom rata i raspa-dom Austro-Ugarske Monarhije otvorila se prilika da više naroda dobiju slobodu i stvore vlastite države. Među tim naro-dima bili su i dubrovački Hrvati kojima je Austrija oduzela samostalnu državu čime je Dubrovnik izgubio vodeću ulogu u po-litici, gospodarstvu, znanosti i umjetno-sti, a posebice u glazbi. Nadam se da sam ovim radom uspio osvijetliti mnoge ne-poznate glazbene pojedinosti iz tog raz-doblja starog Dubrovnika”, rekao je autor.

U svome govoru don Miho Demović po-najviše je zahvalio umirovljenoj profeso-rici engleskog jezika dubrovačke gimna-

zije Pavici Šperk-Šundrici, bez čije novčane potpore ovo djelo ne bi bilo objavlje-no. Napomenuo je kako ono što je u knjizi napisano pred-stavlja najveći domet hrvat-ske glazbe u ono doba, niti jedan grad osim Dubrovnika to nije imao, “moramo biti ponosni i to cijeniti”.

Ovo bogato djelo od više od 640 stranica objavila je Udruga “Stara Dubrovač-

vije

sti


vije

sti

ka glazba”. U knjizi je prvi put Demo-vić objavio Sorkočevićevu skladbu “Dixit Dominus” koja se nalazi u glazbenom arhivu Male braće pod signaturom HR-Dsmb 78/2019. Ta glazbena kompozici-ja skladana je na psalam 109 (110), koji se odnosi na Krista Kralja. Demović u knjizi tvrdi da je “i s glazbenog polazišta Sor-kočevićeva glazba zaista kraljevska” i da je to “veličanstveno instrumentalno vo-kalno djelo u sebi toliko savršeno da ga se može smatrati gotovo najizvrsnijom skladbom u literaturi hrvatske duhov-ne glazbe”. Za dobar ugođaj na promociji pobrinuli su se dubrovački kvartet, tenor don Ivan Bingula iz ansambla “Antipho-nus” i recitator Sebastijan Vukosavić.

Don Miho Demović (Dubravka, Ko-navle, 1934.) jedan je od najvećih živu-ćih glazbenih povjesničara i muzikolo-ga u Hrvatskoj. Svećenik je Dubrovačke biskupije od 1959. godine i bio je voditelj zbora dubrovačke katedrale, a po prese-ljenju u Zagreb istu je dužnost dugo go-dina obnašao i u zagrebačkoj katedrali. Autor je brojnih knjiga i članaka u koji-ma je na arhivskim izvorima otkrio i afir-mirao velik broj dotad nepoznatih imena i događaja iz povijesti glazbenog života u Dubrovniku. Dobitnik je brojnih pri-znanja za svoj predani rad, među kojima i Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo 2007. godine.

www.ika.hr

SASTANAK UPRAVNOG ODBORA HRVATSKOG DRUšTVA CRKVENIH GLAZBENIKA I VODITELJA CRKVENIH ZBOROVA GRADA ZAgrebA

U četvrtak 03. 05. 2018. održan je na Institutu za crkvenu glazbu KBF-a

Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška 38, zajed-nički susret Upravnog odbora HDCG-a i voditelja crkvenih zborova Grada Zagreba.

Susret je započeo molitvom i pozdra-vom predsjednice HDCG-a Ruže s. Do-magoje Ljubičić. Svrha ovog susreta bio je zajednički dogovor za proslavu spomen-dana Sv. Cecilije, a također i o daljnjim projektima za novu akademsku godinu. Na susretu je dogovoren dan proslave

spomendana i raspored pjesama za Eu-harijstijsko slavlje, koje će prema dogovo-ru biti 21. studenoga 2018. u župnoj crkvi Sv. Obitelji, Avenija Marina Držića 31. Za-greb.

Susret je bio iznimno konstruktivan, štoviše osjetila se velika potreba vodi-telja da se unaprijedi aktivna prisutnost crkvenih pjevača u liturgijskoj glazbi, koju treba više njegovati i poboljšati.

U jednoj prigodi reče pomoćni bi-skup I. Šaško: „Tko pjeva hvalu, ne samo da pjeva, nego ljubi onoga o kome pje-va.“ Cijeli je susret protekao u tom duhu, izrečene su i poteškoće, te razmijenjena dobra i loša iskustva crkvenih pjevača i voditelja crkvenih zborova.

Tajništvo HDCG

NADBISKUPIJSKI SEMINAR ZA ŽUPNE GLAZBENE SURADNIKE U ĐAKOVU

U organizaciji Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu u subotu

10. ožujka 2018. održan je u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u

Đakovu redoviti godišnji seminar za glaz-bene suradnike svih župa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon uvodnog molitveno-meditativnog dijela, pozdrave nazočnima uputio je mo. Ivan Andrić, v. d. voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu. Naglasio je kako je tema i cilj ovogodišnjeg seminara razmatrati nad


vije

sti

psalmima kao misnim tekstovima koji pri-padaju službi riječi u euharistijskom slav-lju te produbiti mjesto i ulogu psalma u liturgiji s glazbenog stajališta. Među sto-tinjak prisutnih polaznika seminara mo. Andrić pozdravio je osobito mo. Vinka Sitarića, orguljaša đakovačke prvostolnice i Marušu Bartolić, profesoricu crkvene glazbe i voditeljicu Mješovitog pjevačkog zbora župe Duha Svetoga i crkve Svete Mati Slobode u Zagrebu.

U prvom dijelu susreta prigodno pre-davanje naslovljeno Otpjevni psalam – oglazbljena Riječ Božja održala je go-stujuća predavačica Maruša Bartolić. Pozivajući se uglavnom na Opću ured-bu Rimskog misala i Postsinodalnu apostolsku pobudnicu o Riječi Božjoj u životu i u poslanju Crkve pape Bene-dikta XVI. Verbum Domini, Bartolić je naglasila kako otpjevni psalam očitu-je važan liturgijski i pastoralni trenu-tak jer potiče razmatranje Božje riječi. »Kada se čita Božja riječ, tada sam Bog govori svom narodu. Bog poziva riječju, a u pripjevnom psalmu čovjek odgovara upravo Božjom riječi. U tom dijalogu Bog, koji je govorio, sada sluša narod koji mu odgovara. Naš odgovor podrazumi-jeva da pristajemo uz tu riječ, uz sve ono što ona iziskuje.« Govoreći o otpjevnom psalmu kao pravoj riječi Božjoj, Bartolić je ukazala na problematičnu praksu zamjene biblijskog teksta psalma drugim pobožnim tekstovima (primjerice u božićnom liturgijskom ciklusu). Preda-vačica je istaknula i usku povezanost službe riječi i euharistije rekavši kako jedno bez drugoga ne može biti shvatlji-vo jer Pismo prosvjetljuje i tumači euha-ristijsko otajstvo, a euharistija nas otvara za shvaćanje Pisma.

U nastavku svog izlaganja prof. Barto-lić je tumačila ulogu psalmista u liturgi-ji. »Psalmist nije služitelj teksta ili napje-va već služitelj žive riječi Božjeg govora. On posuđuje svoj glas Bogu koji progo-

vara. Stoga on nije tek pjevač ili solist već lektor-psalmist jer naviješta Božju riječ pjevajući. To je sveta služba za koju se traži prikladnost, spremnost, vjera, ra-zumijevanje i otvorenost susretu s Kri-stom. Tako su tehnika pjevanja, boja glasa i dr. tek ukras i nadogradnja Bož-joj riječi.« Bartolić se dotaknula i nekih praktičnih pitanja kao što su pjevanje psalma s ambona, odgoj psalmista među vjernicima i pjevačima, strah od treme i javnog nastupa i sl. Svoje izlaganje za-ključila je mislima kako Božju riječ ne možemo ukalupljivati u naše okvire već joj se trebamo podložiti, darovati i dopu-stiti da nas oblikuje jer ipak ona ima pri-marnu ulogu naspram glazbe.

U drugom dijelu seminara prof. Ma-ruša Bartolić ukratko je okupljenim žu-pnim suradnicima predstavila projekt izrade jedinstvene zbirke otpjevnih psa-lama Graduale Croaticum, koja je trenut-no u posljednjoj fazi pripreme za tisak. Taj bi hvalevrijedan projekt trebao obo-gatiti i olakšati pastoralne izazove s ko-jima se susreću mnogi zborovođe, orgu-ljaši i psalmisti. Uz to je bilo govora i o Youtube kanalu Crkvena glazba na ko-jem se mogu naći otpjevni psalmi pre-ma Redu misnih čitanja za nedjelje u li-turgijskom ciklusu (A, B, C), svetkovine, Gospodnja i svetačka slavlja. Taj kanal želi omogućiti psalmistima te svim cr-kvenim zborovima da jednostavnije na-uče otpjevne psalme za pojedine prigo-de. Profesorica je naglasila kako zvučni zapis prati i vizualni notni zapis psalma te da snimke nisu profesionalne, tj. stu-dijske, ali su već pokazale veliku uspješ-nost i praktičnost među crkvenim glaz-benicima amaterima.

Nakon predavanja uslijedila je zani-mljiva rasprava koju je moderirao mo. Andrić, a uz to su najavljeni nadolaze-ći projekti Nadbiskupijskog ureda za cr-kvenu glazbu za župne zborove.

Bruno diklić


iz rada ICG

-a

ZbOr inStitUtA ZA crKvenU GLAZBU NA SVEČANOM eUHAriStijSKOM SLAvLjU 58. TEOLOšKO-PASTORALNOG TJEDNA

U organizaciji Katoličkoga bogoslov-nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

i ove godine je u Međubiskupijskom sje-meništu na Šalati od 23. do 25. siječnja 2018. godine održan 58. Teološko – pasto-ralni tjedan o temi Unutarcrkveni dijalog, suradnja i suodgovornost.

Prvog dana Euharistijsko slavlje u 12,00 h predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u sjemenišnoj cr-kvi Presvetog Srca Isusova. Koncelebri-rali su predsjednik HBK zadarski nadbi-skup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nad-biskup Ivan Devčić, varaždinski biskup Josip Mrzljak, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vojni ordina-rij Jure Bogdan, šibenski biskup Tomi-slav Rogić i zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, te dekan KBF-a dr. Mario Ci-frak, rektor Međubiskupijskog sjemeni-

šta Matija Pavlaković, te stotinjak sveće-nika-sudionika TPT-a.

U homiliji se kardinal osvrnuo na li-turgijska čitanja toga dana koja je pove-zao s temom TPT-a rekavši da smo naj-bliža Isusova rodbina svi koji slušamo i vršimo Riječ Božju. Smijemo se radovati što nas sve veže Kristova Krv. Tu blizi-nu i takav dijalog želimo usvojiti kako bi mogli radosno živjeti svoju vjeru, služe-nje i poslanje.

Skladnim pjevanjem i sviranjem, lje-poti samog slavlja liturgije uzveličao je mješoviti zbor Instituta za crkvenu glaz-bu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na programu su bili gregorijanski napjevi, domaći i stra-ni skladatelji. Svoje umijeće dirigiranja i sviranja mogli su pokazati studenti če-tvrte godine: Karla Tripalo, Marija Cero-vac, Ana Lisičak, Ivan Šćepanović i Lana Kocman. Zbor, dirigente i orguljaše pri-premili su doc. mr. art. Ruža s. Domago-ja Ljubičić, doc. art. Marko Magdalenić i prof. Danijela Župančić.


SVEČANO EUHARISTIJSKO SLAVLJE ZbOrA inStitUtA ZA crKvenU gLAZbU

Dana 1. 6. 2018. profesori i studenti Mješovitog zbora Instituta za

crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslov-nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu 31, u Zagrebu, u zajedništvu župljana, slavili su sv. misu. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik fra Martin Jaković, a samoj ljepoti svečanog misnog slavlja pridonio je zbor Instituta pjevajući zvonkim i laganim pjevom Missu Brevis W. A. Mozarta – KV 49 (47d) i druga djela hrvatskih i stranih kompozitora: O Salutaris Hostia (Edward Elgar), Primi

dar (Anđelko Klobučar), Dođite, prignimo koljena (Anđelko Igrec) i dr. Specifičnost ovog skladnog pjevanja u tome je što su zborom ravnali studenti četvrte godine: Lana Kocman, Marija Cerovec, Karla Tripalo i Ana Lisičak; a zbor su na orgu-ljama pratili: Tomislav Jurić, Iva Zane, Ana Lisičak, Marija Cerovec i Lana Kocman. Sve pripreme zbora, dirigenata i svi-rača održane su pod mentorstvom doc. mr. art. Ruže s. Domagoje Ljubičić, doc. art. Marka Magdalenića i prof. Danijele Župančić. Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio zboru i profesorima što su iza-brali baš župu sv. Antuna. Naglasio je kako je veoma važno biti Bogu zahvalan za sve talente koje nam je dao i u zahvalnosti ih dijeliti s drugima.


CecilijaGLASILO INSTITUTA ZA CRKVENU GLAZBU

KBF SVEUČILIŠTA U ZAGREBU I HRVATSKOG DRUŠTVA CRKVENIH GLAZBENIKA

Godište LXXXVIIIBroj 1-2 – 2018.

PREDSJEDNIK UREDNIŠTVADr. Franjo Komarica

UREDNIŠTVORuža s. Domagoja Ljubičić, Miroslav Martinjak, Niko Luburić, Katarina Koprek, Ante Crnčević

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKProf. mr. art. Miroslav Martinjak

ZNANSTVENO VIJEĆE ČASOPISA Giacomo Baroffio (Italija), Josip Gregur (Njemačka),

s. Katarina Koprek (Hrvatska), Štefan Ferenčak (Slovenija)

UREDNICA GLAZBENOG PRILOGA Ruža s. Domagoja Ljubičić

SURADNICIMilan Hibšer, Franc Križnar, Mirko Jankov, Danijel Drilo, Helena Horvat, Niko Luburić

Breitenfeld D., Kristović D., Pap M., Akrap A., Rešetar I ., Plivelić P., Kelečić A., Cecelja D.

GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Blaženka Matić

IZDAVAČGlas Koncila

Kaptol 8, Zagreb

ZA IZDAVAČAmons. Ivan Miklenić

PRETPLATAGodišnja pretplata 100 kuna

Inozemstvo: USA – 40 USD; EU – 28 EUR

ŽIRO RAČUN BROJ 2360000-1101212419

BROJ I NAZIV DEVIZNOG RAČUNA:Zagrebačka banka 244116021

Časopis izlazi dva puta godišnje.

SURADNJU SLATI NA:Uredništvo časopisa »Sv. Cecilija«

Kaptol 8, 10000 Zagrebili na e-mail: [email protected]

[email protected]

Rukopisi se ne vraćaju, a fotografije prema dogovoru.

Članke Sv. Cecilije registrira RILM, New York

Sv. Cecilija izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

TISAK: HLAD-PLUS d.o.o., Zaprešić

ISSN 1330-2531 UDK 783

ČASOPIS ZA SAKRALNU GLAZBU

S V E T A

Sveta Cecilija izlazi uzfinancijsku potporu

Grada Zagreba

PRVA HRVATSKA GRADIONAORGULJA, HARMONIJA I GLASOVIRA

Hrvatska liturgijska pjesmarica

Pjevajte Gospodu pjesmu novuIII. popravljeno i dopunjeno izdanje

Format: 12x18 cm 800 str.Uvez: tvrdiCijena: 80 kn

Glas Koncila objavio je treće popravljeno i dopunjeno izdanje »Pjevajte Gospodu pjesmu novu«.

Nasljednica šezdesetak raznoraznih dosada objavljenih hrvatskih pučkih crkvenih pjesmarica, od prvih hrvatskih tekstova s notnim zapisom iz XIV. stoljeća, preko velikih izdanja iz XVII. i XVIII. stoljeća, pa do najnovijih, iz-raslih na korijenima posljednje koncilske obnove, pjesmarica sada dolazi sa znatno poboljšanim notnim zapisom i bez pogreška pret hodnih izdanja.

Uz to što je obogaćena novim skladbama za liturgijsku uporabu, pjesmarica nudi i izbor pjesama za slavljenje sakramenata i blagoslovina.

Glas Koncila • Kaptol 8, p.p. 216, 10001 Zagreb • Tel.: 01/4874 315 • Faks: 01/4874 319 • www. glas-koncila.hr • E-pošta: [email protected]

Documents

Cecilija sveta - kbf.unizg.hr · stove i note za tisak. Što se tiče glazbenog priloga koji se na-lazi u dodanom sveščiću, ubuduće ćemo tražiti mišljenje stručnjaka, glazbenika,