Buharija Prevod 3 Dio

Treći dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sinaMugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije - bio zadovoljan Allah, uzvišen je,od njega i ukoričio ga sa Svojom milošću i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja!

Amin (Uslišaj)!

SAHIH BUHARIJE

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA (KUPO)PRODAJA (KNJIGA TRGOVINA)

i govora Allaha, moćan je i veličajan je: ".... i dozvolio je Allah kupoprodaju, azabranio je kamatu...", i Njegova govora: "..... osim da bude (trgovina)prisutnom (gotovom) trgovinom (što) kolate (optičete) nju među vama (međusobom)....".

(Misli se na trgovinu iz ruke u ruku, gdje se predmeti i njegova cijena, protuvrijednostdaje iz ruke u ruku, gdje je opticaj i razmjena dobara neposredna.)

GLAVA

(onoga) što je došlo o govoru Allaha, uzvišen je: "Pa kada se izvršila molitva, paraširite (raziđite) se u zemlju (po zemlji), i (sebi) tražite od dobrote Allaha, ispominjite Allaha mnogo možda (ne bi li) vi (da) se spasite. I kada su vidjelitrgovinu ili igru (zabavu), razbili su se (razišli su se, raspršali su se) k njoj, aostavili su tebe stojeći (u molitvi, tj. klanjajući); reci: (ono) što je kod Allaha,bolje je od igre i od trgovine, i Allah je bolji (od svih drugih) opskrbljivača(najbolji davalac, opskrbljivač).", i (GLAVA o) Njegovu govoru: "..... ne jeditevaša imanja među vama sa pokvarenim (neispravnim načinom zarade - nikakodrukčije) osim (tako) da bude (trgovina) trgovinom od međusobnog zadovoljstvaod vas....".

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: pričao nam je Šuajb od Zuhrije,rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da jeEbu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

"Zaista vi govorite: "Zaista Ebu Hurejrete umnožava (tj. mnogo priča)hadis (pričanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." I govorite:"Šta je umu Iseljenika i Pomagača (Muhadžira i Ensarija da) ne pričaju odposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sličnošću pričanja EbuHurejreta (tj. kao što priča Ebu Hurejrete, koliko što on priča)?" A zaista mojabraća od Iseljenika (bili su u takvom položaju da) zapošljavaše njih udaranje utrgovima (rukom, dlanom po dlanu, tj. trgovanje, trgovina, jer je bio običaj da sepri zaključenju kupoprodaje udari dlanom o dlan), a slijeđah (ja, tj. ne odvajahse od) poslanika Allaha, pomilovao Allah njega i spasio, na punoći (napunjenosti)moga stomaka (tj. zadovoljivši se sa zarađivanjem svakodnevne hrane u količinikoja će mi napuniti moj stomak), pa prisustvovah kada su odsustvovali, i

2

pamtijah (i pamtih, i pamtio sam) kada su zaboravljali. A zapošljavaše mojubraću od Pomagača rad (obrada) njihovih imanja, a (ja) sam bio (jedan) čovjekbijednik od bijednika Natkrivenoga prostora (uz Bogomolju koji je bio stanbeskućnika - u daljem tekstu prevodiće se riječ "Essuffetu" sa Natkriv),zapamćivah (pamtijah, pamtio sam) kada zaboravljaju (kada oni zaboravljaše)."A već je (jedanput) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u(jednom) pričanju (što) priča (pričaše, što je pričao) njega: "Zaista ono nećeprostrijeti (ni) jedan (čovjek) svoju odjeću (ostavivši je tako) dok izvršim (tj.završim) ovu svoju besjedu (govor), zatim će (da) skupi k sebi svoju odjeću (a daće drukčije da prođe) osim (tako da) je zapamtio (zapamtiće) što govorim." Pasam prostro tigrovinu (odjeću šarenu kao tigar, koja je bila) na meni. Te kada jeizvršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu,skupio sam nju k svojim prsima, pa nisam zaboravio od besjede poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, te (tj. od te besjede nimalo) od (cijele) stvari(tj. nisam zaboravio od te besjede ništa).

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sinSa'da, od svoga oca, od svoga djeda, rekao je: rekao je Abdurrahman, sin Avfa, biozadovoljan Allah od njega:

Pošto smo stigli Medini (u Medinu), pobratio je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (sklopio je pobratimstvo) između mene i izmeđuSa'da, sina Rebi'a. Pa je rekao Sa'd, sin Rebi'a: "Zaista ja sam najmnogobrojniji(od) Pomagača imanjem (tj. najimućniji sam), pa dijelim (tj. razdjeljujem) tebipolovinu moga (svoga) imanja. I pogledaj koju (od) moje dvije žene želiš (voliš),odsješću zbog tebe od nje (tj. razvjenčaću je radi tebe), pa kada se riješila(odriješila, tj. kada se riješi braka sa mnom izvršivši iddet - očekavši, sačekavšipropisani broj dana poslije razvoda), oženićeš nju (oženićeš se sa njom)." Rekaoje: pa je rekao Abdurrahman: "Nema (nikakve) potrebe meni u tome. Da li je odtrga (Da li ima ikakav trg što) je u njemu trgovina?" Rekao je: "Trg Kajnuka'a(Kajnuka'ovića trg)." Rekao je: Pa je podranio (poranio, otišao jutrom) k njemuAbdurrahman. Pa je došao sa sirom i maslom (tj. donio je sira mladoga i maslakupivši to od zarade trgujući na trgu). Rekao je: Zatim je slijedio podranjivanje(tj. produžio je odlaženje jutrom na trg). Pa nije ostao (tj. nije oduljio tajpostupak, a već je donio zaradu tako) da je došao Abdurrahman, na njemu jetrag žutila (žute pomasti koja se upotrebljavala prilikom ženidbe). Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oženio si se?" Rekao je: "Da."Rekao je: "A koga?" Rekao je: "Ženu (jednu) od Pomagača." Rekao je: "Kolikosi potjerao (tj. dao vjenčanoga dara ženi na vjenčanju)?" Rekao je: "Mjeru (tj.Težinu) špice od zlata." (Ili: "Špicu od zlata.") Pa je rekao njemu Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Piruj, i da (bi) sa ovcom (to učinio, tj. Napravisvadbenu gozbu, pir, pa makar ovcu da zakolješ)!"

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam jeHumejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao je Abdurrahman, sin Avfa, (u) Medinu, pa je pobratio (tj. izvršio jepobratimstvo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njega i između

3

Sa'da, sina Rebi'a, Ensarije. A bio je Sa'd imućan (bogat) pa je rekaoAbdurrahmanu:

"Razdijeliću tebi moje (svoje) imanje (na) dvije polovine i oženiću te."Rekao je: "Blagoslovio (tj. Dao blagoslov) Allah tebi u tvojoj porodici (tj. utvojim ženama) i tvome imanju! Pokažite mi na trg." Pa se nije vratio (sa trgadrukčije nego) dok je zavrijedio (ćario, našao višak za koji je kupio mladoganeslanoga) sira i masla, pa je došao s njim (donio ga) porodici svoga stana. Pasmo ostali malo (doslovno: lako, tj. malo vremena), ili šta (tj. koliko) je htioAllah, pa je došao, a na njemu mrlja (pjega) od žutila (od mirodije žute boje). Paje rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je ona, šta?"(Tj.: "Šta je stanje? Šta se novo desilo?") Rekao je: "O poslaniče Allaha, oženiosam (jednu) ženu od Pomagača." Rekao je: "Šta si potjerao (darovao vjenčanogadara) k njoj?" Rekao je: "Špicu (Košpicu) od zlata." Ili: "Mjeru (težinu) špiceod zlata." Rekao je: "Piruj, i da (bi to bilo) sa ovcom!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra,od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili su Ukaz, i Midženeta (Medženeta) i Zul-Medžaz trgovi upredislamlju. Pa pošto je bio (tj. pojavio se) Islam, pa kao da su oni klonili segrijeha (tj. držali za grijeh) u njemu (u Islamu trgovanje u tim trgovima zavrijeme hodočašća). Pa je sišla stavka (odlomak, ajet Kur'ana): "Nije na vas(vama nikakav) grijeh da (sebi) tražite dobrotu od vašega Gospoda u vremenima(obavljanja) hodočašća....". Pročitao je nju (tu stavku, odlomak tako) Ibnu Abbas.

(U kiraetu - čitanju drugih nema riječi "u vremenima hodočašća".)

GLAVA:

Dozvoljeno je jasno, a zabranjeno je jasno, a između njih dvoje su nejasne (tj.stavke, stavovi koji su slični, učinjene sličnima i dozvoljenome i zabranjenome).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao mi je Ibnu Ebu Adij od IbnuAvna, od Šabije, rekao je: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah odnjega, (da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H -PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Ebu Ferveta,od Šabije, rekao je: čuo sam Numana, (priča) od Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio. - H - PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je IbnuUjejnete od Ebu Ferveta, rekao je: čuo sam Šabiju, čuo sam Numana, sina Bešira, biozadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. -H - PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, izvijestio nas Sufjan od Ebu Ferveta,od Šabije, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dozvoljeno je jasno, a zabranjeno je jasno, a između njih dvoga su stvari(poslovi) sumnjive (nejasne). Pa ko je ostavio (napustio ono) što se je učinilonejasnim (sumnjivim) njemu od grijeha, bio je (tj. biće) za (ono) što je jasno (odgrijeha) ostavljiviji (tj. još više će ostavljati jasni grijeh ako ostavlja ono što

4

sumnja da je grijeh). A ko se je osmionio (usudio) na (ono) što sumnja u njega odgrijeha, skoro je da padne (u ono) što je jasno (grijeh). A grijesi su štićevina(zabrana) Allaha. Ko pase (napasa) okolo (oko) štićevine (zabranjenogapašnjaka), skoro (blizu) je da padne (upadne u) nju (tj. štićevinu, u zabranjenipašnjak, zabranu)."

GLAVA

tumačenja nejasnih (stvari, odredaba).

A rekao je Hasan, sin Ebu Sinana: Nisam vidio (nijedne) stvari lakše odpobožnosti: Pusti što je sumnjivo tebi, k (onome pribjegavši) što neće bitisumnjivo tebi.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, izvijestio nas je Sufjan, izvijestionas je Abdullah, sin Abdurrahmana sina Ebu Husejna, pričao je nama Abdullah, sinEbu Mulejkjeta, od Ukbeta, sina Harisa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedna)crna žena došla pa je tvrdila da je ona zadojila (dojila) njih dvoje (njega injegovu istom vjenčanu ženu). Pa je spomenuo (Ukbete to) Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, pa se okrenuo od njega i nasmiješio se Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:

"Kako, a već se reklo?" (Tj. "Kako da je se dotakneš" - a to znači:"Kako da ti ona bude žena, a već se reklo da vas je oboje jedna žena zadajala?"Brat i sestra po mlijeku ne mogu, ne smiju sklopiti brak po islamskim zakonima.) Aveć je bila pod njim (tj. stupila u brak sa njim - Ukbetom) kći Ebu IhabaTemimije.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malikj od Ibnu Šihaba, odUrveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je Utbete, sin Ebu Vakkasa, oporučio k svome bratu Sa'du, sinu EbuVakkasa, da je sin robinje Zemeata (Zemeatove) od mene (tj. on je moj sin izpreljuba sa tom robinjom), pa uzmi ga. Rekla je: Pa pošto je bila godinaosvojenja (Mekje), uzeo je njega Sa'd, sin Ebu Vakkasa, i rekao je: "Sin mogabrata je (ovo dijete), već je oporučio k meni u (vezi) njega (moj brat)." Pa jeustao Abd, sin Zemeata, pa je rekao: "Moj brat je (to dijete) i sin robinje mogaoca, rodio se na njegovoj postelji." Pa su se potjerali njih dva (pošli su, otišli sunaporedo) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Sa'd: "Oposlaniče Allaha, (ovo dijete) je sin moga brata, bio je već oporučio k meni u(vezi) njega." Pa je rekao Abd, sin Zemeata: "Moj brat je (ovo dijete) i sinrobinje moga oca, rodilo se na njegovoj postelji (dušeku)." Pa je rekao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je tebi (On pripada tebi), o Abde, sineZemeata." (Tj. "To dijete pripada tebi.") Zatim je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete je za postelju, a za preljubnika je kamen."(Tj. "Dijete pripada onome na čijoj se postelji rodilo, a preljubnika treba ubitikamenovanjem." Ili: "a preljubniku je kamen, tj. nema njemu ništa.") Zatim jerekao Sevdeti (Sevdi), kćeri Zemeata, supruzi Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio: "Zastri se od njega, o Sevdeta!" (Tj. "Ne izlazi pred to dijete iako

5

ti je pravno brat, ali faktično nije brat.") Zbog (toga joj je to rekao Muhammed as.)što je vidio (mnogo) od njegove sličnosti sa Utbetom (nezakonitim ocem njegovim,djetetovim). Pa (to dijete, dječak) nije vidjelo nju dok je srelo Allaha (tj. do svojesmrti).

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio jemene Abdullah, sin Ebu Sefera, od Šabije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je: pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, odstrijele (o strijeli koja nema pera), pa je rekao:

"Kada je pogodila sa svojom oštricom (vrhom), pa jedi (tako ulovljenuživotinju); a kada je pogodila sa svojom širinom (pljosnato, tj. pljoštrimice) pa jeubila (lovljenu životinju), pa ne jedi, pa (tj. jer) zaista ono (tj. ono što je na tajnačin ulovljeno) je umlaćeno."

("Vekizun" i "mevkuzetun" je umlaćeno tupim predmetom, a to je po islamskimpropisima zabranjeno jesti.)

Rekao sam: "O poslaniče Allaha, pošaljem svoga psa (lovačkoga) iimenujem (tj. spomenem Božije ime pri slanju, puštanju u lov psa), pa nađem sanjim na lovu (na ulovljenoj životinji) drugoga psa (što) nisam imenovao na(puštanju) njega, a ne znam koji je (od) njih dva uzeo (tj. ulovio - šta ću daradim)?" Rekao je: "Ne jedi (meso te ulovljene životinje)! Imenovao si samo nasvome psu, a nisi imenovao na (tom) drugom (tj. a nisi spomenuo Božijeg imenanad tim drugim psom - kad se slao, puštao u lov onaj drugi pas)."

GLAVA

(onoga) što se odstranjuje (suzdržava od njega jer je) od sumnja (jer spada usumnjive postupke). (Tj. GLAVA sumnjivih poslova kojih se treba kloniti.)

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Talhata, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj oborenedatule pa je rekao: "Da nije (to) da biva (ona onome ko ju pojede) milostinja,zaista bih pojeo nju."

(Muhammedu a.s. nije bilo dozvoljeno jesti ni primati milostinju.)

A rekao je Hemmam od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nađem palu datulu nasvojoj postelji...."

6

GLAVA

(onoga) ko nije vidio (nije smatrao) došaptavanja (đavola da je nešto sumnjivo) islično njima (tim došaptavanjima - ko nije smatrao to) od nejasnih (sumnjivihdjela koja treba izbjegavati).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, odAbbada, sina Temima, od njegova strica, rekao je:

Potužilo se je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ovako):"Čovjek nađe (tj. osjeti) u molitvi (neku) stvar (nešto). Da li će presjeći(prekinuti tu) molitvu?" Rekao je: "Ne, do (da) čuje glas (iz izlaznoga crijeva,čmara), ili (da) nađe (osjeti) vjetar (iz čmara)."

A rekao je Ibnu Ebu Kabisate od Zuhrije: Nema čišćenja (nanovo) osim u(onome slučaju) što si našao (osjetio) vjetar, ili si čuo glas.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, 'Idžlija, pričao nam je Muhamed, sinAbdurrahmana, Tufavija, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, biozadovoljan Allah od nje, da su (neki) ljudi rekli:

"O poslaniče Allaha, zaista (neki) ljudi dolaze nama sa mesom (tj. donosenam meso), ne znamo da li su spomenuli ime Allaha na njemu (nad njim), iline?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Imenujte (tj.Spomenite ime) Allaha na njemu (nad njim, nad tim mesom), i jedite ga."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I kada su vidjeli trgovinu ili igru (zabavu), razbili suse k njoj....".

PRIČAO NAM JE Talk, sin Gannama, pričao nam je Zaidete od Husajna, odSalima, rekao je: pričao mi je Džabir, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadlije došla (dođe) iz Sirije (jedna) karavana, nosi (noseći neku) hranu, pa su seokrenuli k njoj (tako da) čak nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allahi spasio, osim dvanaest ljudi. Pa je sišla (tj. desila se ubrzo objava odlomka): "Ikada su vidjeli trgovinu ili igru (zabavu), razbili su se k njoj.....".

GLAVA

(onoga) ko nije brinuo (nije vodio računa) otkuda je sticao imanje.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je SeidMakburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

7

"Doći će na ljude vrijeme (jedno takvo da) neće brinuti čovjek (ono) što jeuzeo od njega (tj. ono što je uzeo njega) da li je od dozvoljenoga ili odzabranjenoga."

GLAVA

trgovine u (po, na) kopnu i (GLAVA) Njegova govora: "Ljudi (takvi da) nećezabaviti (pomesti) njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha....".

A rekao je Katadete: Bili su (običaja) ljudi (da) međusobno prodaju i (da)trguju, ali oni (bijahu takvi) kada je zaredilo (tj. došlo na red, nastupilo) njima(jedno) pravo od prava Allaha, nije zabavila njih trgovina, a ni prodaja odspominjanja Allaha (tako) da izvrše njega (Allahovo pravo) k Allahu.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Amr,sin Dinara, od Ebu Minhala, rekao je: trgovah u mijenjanju (tj. mijenjah zlato isrebro), pa sam pitao Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao mi je Fadl, sinJakuba, pričao nam je Hadžadž, sin Muhameda, rekao je Ibnu Džurejdž: izvijestio meAmr, sin Dinara, i Amir, sin Mus'aba, da su njih dva čula Ebu Minhala (da) govori:pitao sam Bera'a, sina Aziba, i Zejda, sina Erkama, o mijenjanju (novaca) pa sunjih dva rekla:

Bili smo dva trgovca na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, pa smo pitali poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o mijenjanju(doslovno: od mijenjanja, za mijenjanje novca), pa je rekao: "Ako je bilo rukomu ruku, pa nema štete (nema grijeha); a ako je bilo odgađanjem, pa neće biti (tj.pa nije) dobro."

GLAVA

izlaženja u trgovanje (trgovinu) i govora Allaha, uzvišen je: ".... pa raziđite se u(po) zemlji, i tražite (sebi) od dobrote Allaha....".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Mahled, sin Jezida,izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Ata' od Ubejdullaha, sinaUmejra, da je Ebu Musa Eš'arija tražio dozvolu na (posjetu) Umera, sina Hataba,bio zadovoljan Allah od njega, pa se nije dozvolilo njemu, a kao da je on (Umer)bio zaposlen. Pa se vratio Ebu Musa. Pa je svršio (završio) Umer (svoj posao) paje rekao:

"Zar nisam čuo glas Abdullaha, sina Kajsa? Dozvolite mu!" Reklo se:"Već se vratio." Pa je pozvao njega (pa je rekao: "Zašto si se vratio?"). Pa jerekao (Ebu Musa): "Zapovjedaše se nama to (tj. da se vratimo kad nam se nedozvoli da uniđemo)." Pa je rekao (Umer): "Doći ćeš mi na to sa dokazom (tj.Donesi mi dokaz za takav postupak)." Pa je otišao k sjednici (tj. mjestu zasjedenje) Pomagača pa je pitao (molio) njih (da mu posvjedoče). Pa su rekli:"Neće posvjedočiti tebi na ovo (niko drugi) osim najmlađi (od) nas Ebu SeidHudrija." Pa je otišao sa Ebu Seidom Hudrijom (tj. odveo ga je). Pa je rekao

8

Umer: "Zar se sakrilo (ovo) meni od zapovjedi poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (da to ne znam)? Zabavilo je mene udaranje (rukom, dlanom odlan) u trgovima." Misli (na) izlaženja ka trgovanju.

(To je uzrok da nije poznavao neke zapovjedi i preporuke Muhammeda a.s.)

GLAVA

trgovine u (na) moru.

A rekao je Metar: Nema štete za njega (tj. zbog ovoga, zbog trgovine pomoru)! I nije spomenuo njega Allah u Kur'anu (drukčije) osim sa pravom. Zatim ječitao (tj. citirao): ".... i vidiš lađe brazdačice (tj. da brazde, siječu vodu - a toznači: plove) u njemu, i zbog (toga da sebi) tražite od Njegove dobrote....". A"fulkjun" su lađe. Jednina i množina je jednaka (od te riječi, tj. "fulkjun" znači ijednu lađu, i više lađa). A rekao je Mudžahid: Brazde (Razbijaju) lađe vjetar, a nebrazde vjetar od lađa (nikakve druge) osim velikih lađa.

(Izjava Mudžahidova se navodi da bi se objasnilo značenje riječi "fulkjun i mehare,jemharu i mevahire".)

A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurrahmana, sinaHurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka od Izraelićana(koji) je izašao u (na) more, pa je izvršio svoju potrebu (tj. pa je postigao što muje bilo potrebno). I tjerao je hadis (tj. I ispričao je hadis do kraja).

(Ovdje na ovom mjestu hadis nije ispričan sav, ali je već naveden na jednom mjestusav.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Saliha, rekao je: pričao mi je Lejs za ovo.

GLAVA:

"I kada su vidjeli trgovinu ili igru, razbili su se k njoj....", i Njegov govor,veličajno je Njegovo spominjanje: "Ljudi (takvi da) neće zabaviti njih trgovina,a ni prodaja od spominjanja Allaha....".

A rekao je Katadete: Bili su ljudi (običaja da) trguju, ali oni su bili (takvi)kada je zaredalo njih pravo od prava Allaha, nije zabavila njih trgovina, a niprodaja od spominjanja Allaha (tako) da izvrše njega k Allahu.

(Zaredati, zarediti: doći red, nastupiti red da se nešto izvrši, učini.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Fudajla, odHusajna, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

9

Došla je (jedna) karavana, a mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovaoga Allah i spasio, petak (molitvu petka-džumu), pa su se razbili (razišli) ljudiosim dvanaest ljudi. Pa je sišao ovaj odlomak: "I kada su vidjeli trgovinu ili igru(zabavu), razbili su se i ostavili su tebe stojeći (u molitvi, tj. klanjajući)....".

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... trošite (dijelite) od lijepih (zarada) što stestekli....".

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, rekao je: pričao nam je Džerir odMansura, od Ebu Vaila, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je trošila (dijelila) žena od hrane svoje kuće, osim pokvarivačice(tj. ne bivši ona pokvarena, pretjerana), biće njoj njezina nagrada za (ono) što jetrošila (podijelila), i njezinome mužu za (ono) što je stekao i blagajniku sličnotome (tj. tako isto), neće okrnjiti neki (od) njih nagrade nekog (nijednu) stvar (tj.ništa, nimalo – dakle neće niko nikome nimalo umanjiti nagrade; ili: neće ništaokrnjiti-umanjiti nagrade neki od njih na račun drugoga)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, pričao nam je Abdurezzak od Mamera,od Hemmama, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada je trošila (podijelila) žena od zarade svoga muža od (svoje volje)osim njegove zapovjedi (bez njegove zapovjedi), pa njemu je polovina njegovenagrade."

GLAVA

(onoga) ko je volio (tj. ko voli, želi) prostiranje (tj. širinu, obuhvatnost) u trošku(u opskrbi, u sredstvima za život - a to znači: ko želi bolji život, bogatstvo).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Jakuba, Kirmanija, pričao nam jeHassan, pričao nam je Junus, pričao nam je Muhamed od Enesa, sina Malikja, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) govori:

"Ko (je takav da) veseli njega da se prostre (proširi, tj. poveća) njemunjegov trošak (opskrba za život) i da se odgodi njemu u njegovom tragu (tj.ostatku života), pa neka nagrađuje (dariva) svoju rodbinu."

(Smisao hadisa je: "Ko želi da bude imućniji - neka pomaže svoju rodbinu." Poštoima pouzdan hadis da je opskrba, trošak za život određena - a to bi značilo ne može sesmanjiti, a ni povećati - ovaj je hadis na više načina tumačen. Isto tako značenjerečenice iz gornjega hadisa ".... i da se odgodi njemu u njegovom tragu....", znači: ida mu se produži život, a po pouzdanom jednom hadisu i trajanje života je određeno,a to znači ne može se produžiti, a ni skratiti, pa se i zbog ove rečenice gornji hadis

10

tumači na razne načine. Ta se tumačenja neće ovdje prikazivati. Jedino će se navestijedno tumačenje prema kojem gornji hadis, i svi hadisi sličnoga sadržaja, ima stvarnicilj da prikaže koliko je dobro djelo pomagati materijalno rodbinu, jer kada bi ijednodobro djelo povećavalo bogatstvo i produžavalo život, onda bi to bilo upravo ovodjelo. Toliko to dobro djelo vrijedi kod Uzvišenoga Boga. Uz misao o produženjuživota navešće se i tumačenje prema kojem se produženje života tumači u prenesenomsmislu. Pomaganje rodbine zadrži dugo vremena lijepo sjećanje na čovjeka, i on jošdugo živi u sjećanju iako je mrtav.)

GLAVA

kupovanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa odgađanjem (davanjacijene za kupljenu stvar do nekoga roka).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao namje Aameš, rekao je: spomenuli smo kod Ibrahima zalog u pozajmici, pa je rekao:pričao mi je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, kupio (sebi neku) hranu od (jednoga) Židova do(jednoga) roka, i založio je njemu (dao je u zalog Židovu jedan) oklop od željeza.

("Selemun" ovdje znači pozajmica, a ne znači ovdje kupoprodaju gdje se novacunaprijed isplati, a roba kasnije primi.)

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete odEnesa. - H - A pričao mi je Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, pričao nam jeEsbat Ebul-Jese' Basrija, pričao nam je Hišam Destevaija od Katadeta, od Enesa, biozadovoljan Allah od njega, da je on išao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, sa hljebom ječma i zaudarajućim repom (ovce, kujrukom; ili: sa ogrklimlojem koji je pretopljen, istopljen od ovčijeg repa, tj. donosio je Enes kMuhammedu a.s. takvu hranu koja se počela čuti, zaudarati, koja je većprogrkla, jer nije Muhammed a.s. imao šta da jede u nekim prilikama).

("Ihaletun" ima mnogo značenja: kujruk-debeli ovčiji rep, pretopljeni loj od ovčijegrepa; loj, debljina, masnoća; začin; prismok uz hljeb; mast; salo; masnoća stvrdnutana površini čorbe, supe.)

I zaista već je založio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan)oklop za njega (tj. njegov, svoj oklop) u Medini kod (jednoga) Židova, i uzeo jeod njega ječma za svoju porodicu. I zaista (sve ovo priča Enes) već sam čuo njega(Muhammeda a.s. da) govori: "Nije omrklo (zašlo u noć) kod porodiceMuhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa' pšenice, a ni sa' zrna (tj. nikakvažita)." A zaista (ovo opet sada Enes objašnjava) kod njega je svakako (sigurno)devet žena. (Tj. Muhammed a.s. je imao devet žena u vremenu kada je bivao, biou oskudici u hrani. "Sa'" je 3,34 kg.)

11

GLAVA

zarade (zarađivanja) čovjeka i njegovog rada sa svojom rukom.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb odJunusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, biozadovoljan Allah od nje, rekla:

Pošto se imenovao nasljednikom (tj. postavio kalifom, halifom) Ebu BekjrSidik, rekao je: "Zaista već je znao (tj. već zna) moj narod da moja profesija(rad, posao) nije bila (takva da) je nemoćna od troška (tj. opskrbe) mojeporodice, a (sada) sam se zaposlio sa (općom) stvari muslimana, pa će (odsada)jesti porodica Ebu Bekjra od ovoga imanja (tj. iz državne blagajne), a (on) ćeposlovati (voditi profesiju) za muslimane u njemu (u državnom, općem imanju)."

(Ova rečenica na kraju tumači se na razne načine, ali se ta tumačenja neće prikazivati.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdullah, sin Jezida, pričao namje Seid, rekao je: pričao mi je Ebul-Esved od Urveta, rekao je: rekla je Aiša, biozadovoljan Allah od nje:

Bili su drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radnicinjihovih osoba (svojih osoba, tj. sami sobom su radili, sami sebi su radili fizičkeposlove), i bivaše za njima (u njih) zadasi (zadahi, ružni mirisi od znoja), pa sereklo njima: "Da li ste se okupali!" (Tj. "Zašto se niste okupali?")

Predao je njega (spomenuti hadis) Hemmam od Hišama, od njegova oca, odAiše.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Isa, sin Junusa, odSevra, od Halida, sina Ma'dana, od Mikdama, bio zadovoljan Allah od njega, odposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije jeo (ni) jedan (čovjek) hrane nikad bolje od (takve hrane) da jedeod rada svoje ruke (tj. od hrane koju je zaradio svojom rukom), i zaistavjerovijesnik Allaha Davud - njemu mir! - jedaše (jeo je) od rada svoje ruke."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nasje Mamer od Hemmama, sina Munebiha, pričao nam je Ebu Hurejrete od poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, da Davud - njemu mir! - ne jedaše osim odrada svoje ruke.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, od Ebu Ubejda, slobodnjaka Abdurrahmana, sina Avfa, da je on čuo EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista da skupi (nasiječe) drva jedan (od) vas breme (pa da ga odnese)na svojim leđima (i proda, pa da se tako hrani) bolje je od (toga) da pita (tj.

12

prosjači od) jednoga (čovjeka) pa (da taj) daruje njega ili (da) spriječi (odbije)njega."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Vekji', pričao nam jeHišam, sin Urveta, od svoga oca, od Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista da uzme jedan (od) vas svoja užeta (konopce za vezanje drva)."

GLAVA

lakoće i darežljivosti u kupovanju i prodaji, i (GLAVA onoga) ko je tražio (tj. kotraži svoje neko) pravo, pa neka traži njega u poštenju.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je:pričao mi je Muhamed, sin Munkjedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pomilovao Allah darežljiva čovjeka (koji je darežljiv) kada je prodavao(kada prodaje), i kada je kupovao (sebi) i kada je iziskivao (tj. i kada jenaplaćivao dug, ili tražio svoj dug)."

(Ovo je prevedeno kao dova - blagoslov, ali se može prevesti i kao vijest, izjava:"Pomilovaće Allah čovjeka darežljivoga kada prodaje, i kada kupuje i kadaiziskuje - traži svoj dug.".)

GLAVA

(vrijednosti onoga) ko je pričekao (iščekivao) bogatoga (za dugovanje).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam jeMansur da je Rib'ija, sin Hiraša, pričao njemu da je Huzejfete, bio zadovoljan Allahod njega, pričao njemu, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Susreli su anđeli duh (dušu, tj. Izašli su u susret anđeli duši jednoga)čovjeka od (onih) ko je bio (tj. živio) prije vas." Rekli su: "Da li si radio od dobra(ikakvu) stvar (išta)?" Rekao je: "Zapovijedah svojim momcima (koji su mikupili dugovanja) da pričekaju i pređu (tj. progledaju kroz prste) od bogataša(tj. da bogataša pričekaju za dug i da pređu preko nekog dijela duga)." Rekaoje: "Pa su prešli od njega (preko njega)."

(Tj. Pa su anđeli prešli preko toga čovjeka, preko njegova duha, njegove duše - a toznači: nisu ga mučili.)

A rekao je Ebu Malikj od Rib'ije: "Olakšavah na bogatog, a pričekivahsiromašnoga (za dugovanja koja su mi dugovali)." A slijedio je njega (EbuMalikja) Šubete od Abdul-Melikja, od Rib'ije. A rekao je Ebu Avanete od Abdul-Melikja, od Rib'ije: "Pričekam bogatoga, a pređem (prođem se) od siromašnog (tj.a siromašnome oprostim dugovanje koje mi duguje)." A rekao je Nuajm, sin Ebu

13

Hinda, od Rib'ije: "Pa primim (dug) od bogatoga, a pređem (prođem se) odsiromašnoga."

GLAVA

(onoga) ko je pričekao siromašnoga.

PRIČAO NAM JE Hišam, sin Amara, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta,pričao nam je Zubejdija od Zuhrije, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, da je on čuo EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je:

"Bio je (jedan) trgovac (koji) daje dug (zajam) ljudima. Pa kada je (tj.kada bi) vidio siromašnoga, rekao je (rekao bi) svojim momcima (slugama):"Pređite preko njega (prođite se njega), možda Allah da pređe preko nas (da seprođe nas - tj. da nam oprosti grijehe)." Pa je prešao Allah preko njega (tj.oprostio je Allah njemu)."

GLAVA:

Kada su objasnila dva prodavača (tj. dva ugovarača kupoprodaje - a to znači: iprodavač i kupac nedostatke predmeta kupoprodaje), i nisu sakrila njih dva(loše strane predmeta) i (kada) su bila iskrena njih dva.

A spominje se od Adda', sina Halida, rekao je: Pisao (ili: Napisao) je meniVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Ovo je (ono) što je kupio (sebi)Muhammed, poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kupio je) od Adda'a,sina Halida. Prodaja muslimana muslimanu (takva) je (da) nema bolesti, a nigadnosti (nečistoće, nevaljalosti), a ni pokvarenosti. A rekao je Katadete:Pokvarenost je preljub (prostitucija), i krađa i bježanje (odbjeglost roba odsvoga gospodara, vlasnika). A reklo se Ibrahimu: Zaista neki (od) preprodavalaca(trgovaca stokom i konjima) naziva staju (za stoku, konje sa imenima)"Horasan" i "Sidžistan", pa govori: "Došlo je juče iz Horasana (ovo grlo, ovastoka ili konj što ga prodajem), došlo je danas iz Sidžistana."

(Taj trgovac misli na svoje staje koje je tako nazivao, a kupac je smatrao da je stoka ilikonj koji se prodaje došao iz tih perzijskih pokrajina, i da stvarno pripada tim rasama.Kupac je, dakle, obmanjivan.)

Pa je mrzio (Ibrahim Nah'ija) njega (ovaj postupak toga preprodavača)žestokom mržnjom (tj. jako je to osuđivao). A rekao je Ukbete, sin Amira: Nijedozvoljeno (nijednom) čovjeku (da) proda (nikakvu) robu (koja je takva da) znada je u nje (nekakva) bolest (tj. nedostatak, mana - nije dozvoljeno da je prodadrukčije) osim (tako da) je izvijestio (najavio, rekao) nju (manu, tj. da kaže zanedostatak robe).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Katadeta, odSaliha Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, podigao je njega (hadis) do Hakjima,

14

sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili, ili je rekao -: do (časakada) se rastave. Pa ako su bili istiniti njih dva i objasnili su njih dva,blagoslovilo se je (tj. blagosloviće se) njima dvojici u njihovoj prodaji. A ako susakrili njih dva i slagali njih dva, zbrisao se je blagoslov njihove prodaje."

(Pod izrazom "dva prodavača" misli se na prodavača i kupca. Pod izrazom "dok sene rastave" misli se na rastavljanje tjelesa. Tako kažu šafijski pravnici i Ebu Jusuf odhanefijskih pravnika. Prema njima kada se prodavač i kupac odvoje, nema više pravonijedan da se ne pridržava kupoprodajnog ugovora. A sve dok se ne ne rastave, možesvaki da bira da li da prihvati i ostane pri kupoprodajnoj nagodbi, ili ne. Ebu Hanife, iMalikj i još neki pravnici drukčije tumače izraz "dok se ne rastave". Oni kažu da toznači: dok ne rekne prodavač "ja ti prodadoh", a kupac "ja kupih", ili "japrimih". Kad to reknu, onda više nemaju pravo da biraju da li da ostanu prikupoprodajnoj nagodbi, ili da ne ostanu, pa makar da se nisu odvojili tijelima jedan oddrugoga. Dok ne reknu gornje riječi jedan drugome, imaju pravo na izbor. To znači:Dva prodavača su sa izborom. Imaju pravo na izbor, mogu da biraju i da sepredomišljaju. Ovaj hadis će se ponavljati na više mjesta, ali se ova objašnjenja nećeviše davati.)

GLAVA

prodaje smjese (mješavine) od datula.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od EbuSelemeta, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Davaše se nama datule sakupljanja, a ono (tj. a to) je smjesa od datula, iprodavasmo dva sa'a (slabijih datula) za sa' (boljih datula), pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne dva sa'a za sa' (tj. Ne prodajitedva sa'a za sa'), i ne dva srebrenjaka za (jedan) srebrenjak."

GLAVA

(onoga) što se reklo o mesaru i koljaču (tj. o onome koji prodaje meso-lahham i oonome koji kolje životinje-džezzar).

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam jeAameš, rekao je: pričao mi je Šekik od Ebu Mesuda, rekao je: došao je (jedan)čovjek od Pomagača, ima nadimak (taj čovjek) Ebu Šuajb (tj. naziva se, prezivase Ebu Šuajbom), pa je rekao (jednome) dječaku svome, kasapu (mesaru, tj.koljaču stoke):

"Učini (tj. Napravi) mi jelo (koje) je dosta petorici (za pet ljudi), pa (tj.jer) zaista ja hoću da pozovem (na jelo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, petoga (od) petorice (tj. njega sa još četiri druga čovjeka tako da on budepeti), pa (jer) zaista ja sam poznao (prepoznao) već u njegovom licu glad." Pa ih

15

je pozvao. Pa je došao sa njima (još jedan) čovjek. Pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ovaj je slijedio nas (tj. pošao za nama), paako hoćeš da dozvoliš njemu (Ebu Šuajbe), pa dozvoli mu (da i on pristupi jelu).A ako hoćeš da se vrati, vratio se je (tj. vratiće se odmah)." Pa je rekao: "Ne(neka se ne vraća), nego već sam dozvolio njemu (tj. dozvaljam mu, ili:dozvoljavam mu)."

GLAVA

(onoga) što briše (zbriše, uništi) laž i sakrivanje u prodaji (mana stvari koje seprodaju).

PRIČAO NAM JE Bedel, sin Muhabbera, pričao nam je Šubete od Katadeta,rekao je: čuo sam Ebul-Halila priča od Abdullaha, sina Harisa, od Hakjima, sinaHizama, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili, ili je rekao: do (da) serastave. Pa ako su njih dva bili istinita i objasnili su njih dva, blagosloviće senjima dvojici u prodaji njih dvojice. A ako su sakrila njih dva i lagala njih dva,zbrisaće (uništiće) se blagoslov prodaje njih dvojice."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne jeditekamate podvostručenim dvostrukostima, i čuvajte se Allaha da bi ste se vi(možda) spasili."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je SeidMakburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista doći će svakako na ljude (takvo jedno) vrijeme (da) se nećebrinuti čovjek za (ono) što je uzimao (ili: što uzima, što će uzimati) imovinu da lije od dozvoljenog ili zabranjenog."

GLAVA

jedača kamate, i njezinoga svjedoka i njezinoga pisara, i (GLAVA) Njegovagovora, uzvišen je: "Koji jedu kamatu, neće ustajati osim kao što ustaje (onaj)koji (je taj što) se je udario (baceknuo nasumice na) njega satana (zloduh) oddoticaja. To je za (to što su oni takvi) da su oni govorili: prodaja je samo kaokamata. A dozvolio je Allah prodaju, a zabranio je kamatu. Pa ko je (taj da) jedošla njemu predika od njegova Gospoda, pa je svršio (tj. prestao sa uzimanjemkamata), pa njemu je (ono) što je prošlo. A njegova stvar je k Allahu. A ko sepovrati (tj. počne opet uzimati kamate), pa ti (takvi) su drugovi Vatre, oni su unjoj vječnici (tj. ostaće oni u njoj vječno)."

16

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder od Šubeta, odMansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Pošto je sišao zadnji (dio poglavlja) Bekareta, čitao je (učio je) njih (teodlomke toga poglavlja Kur'ana) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,njima u Bogomolji, zatim je zabranio trgovinu u vinu.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir, sin Hazima, pričaonam je Ebu Redža' od Semureta, sina Džundeba, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam noćas (u snu) dva čovjeka (da) su došla meni, pa su izvela njihdva mene k svetoj zemlji, pa smo otišli (tj. išli, putovali) dok smo došli na rijekuod krvi, u njoj čovjek stajač (stoji u njoj), a na sredini rijeke (jedan drugi)čovjek, pred njim je kamenje. Pa okrene (pođe) čovjek koji je u (toj) rijeci, pakada je htio da izađe, bacio je (tj. baci) se (onaj drugi) čovjek sa kamenom unjegova usta pa je vratio (pa vrati) njega gdje je bio. Pa je počeo, kada god jedošao zbog (toga da) izađe (tj. kad god je htio da izađe, počeo je da) baca unjegova usta sa kamenom, pa se vraća kao što je bio (tj. vraća se gdje je i bio). Pasam rekao: "Šta je ovo?" Pa je rekao (jedan od one dvojice ljudi sa mnom):"(Onaj) koji (je taj što) si vidio njega u rijeci, (to) je jedač kamate."

GLAVA

nahranjivača kamate (tj. GLAVA o onome koji daje drugome da jede kamatu - ato znači GLAVA onoga koji daje kamatu) zbog Njegova govora (tj. grijeh jedavati kamatu zbog Njegova govora): "O (vi) koji ste vjerovali, čuvajte seAllaha, i ostavite (ono) što je ostalo od kamate (iz prošlosti) ako ste bili (tj. akoste) vjernici. Pa ako (to) niste učinili, pa dozvolite (tj. objavite) za rat od Allaha iNjegova poslanika, a ako ste se pokajali, pa vama su glave (tj. pa vama pripadajuglavnice) vaših imanja, nećete nasilje učiniti, i neće se vama nasilje učiniti. A akoje bio siromašan (vaš dužnik), pa očekivanje do lakoće (tj. pričekajte ga dok mubude lako da vam plati), a da (mu) milodarite (dug), bolje je vama akoznadijaste. I čuvajte se (onoga) dana (što) ćete se povratiti u njemu k Allahu,zatim će dobiti u potpunosti svaka osoba što je stekla (zaradila), i oni su (takvida) se neće njima nasilje učiniti."

Rekao je Ibnu Abbas: Ovo je zadnji odlomak (što) je sišao naVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Iz riječi ".... i ostavite što je ostalo od kamate", zaključuje se da je zabranjeno igriješno davanje kamate, isto kao što je zabranjeno i griješno i jedenje i uzimanje.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Avna, sina EbuDžuhajfeta, rekao je: vidio sam svoga oca (da) je kupio sebi roba velikog (tj. vrlovještog) puštaoca krvi (pomoću roga, kupica), pa sam pitao njega (zašto će mutaj rob) pa je rekao:

17

"Zabranjivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, cijenu psa icijenu krvi."

(Tj. zabranjivao je kupoprodaju pasa i plaćanje, davanje nagrade za puštanje krvi.Hanefijski pravnici smatraju dozvoljenim kupoprodaju pasa, a nagradu za puštanjekrvi ne smatraju težom zabranom nego mekruh-tenzihen.)

"I zabranjivao je (Muhammed a.s. - pričao je dalje Ebu Džuhajfete - damuslimani imaju među sobom) tetoviračicu, i tetoviranu, i jedača kamate inahranjivača nje (tj. i davaoca kamate), i prokleo je slikara (živih pokretnih bića,životinja, a ne bilja - tako neki kažu)."

GLAVA:

"Zbrisava Allah kamatu, a umnožava (povećava, daje da rastu) milostinje, iAllah ne voli svakoga (tj. nijednoga) velikoga nevjernika (nezahvalnika)griješnika."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od IbnuŠihaba, rekao je Ibnul-Musejjeb: zaista je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zakletva (zaklinjanje u trgovini) je potrošnja (prođa) za robu,zbrisavanje (brisanje) za blagoslov."

GLAVA

(onoga) što se mrzi od zakletve u prodaji.

PRIČAO JE NAMA Amr, sin Muhameda, pričao nam je Hušejm, izvijestionas je Avvam od Ibrahima, sina Abdurrahmana, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, biozadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek podigao (nekakvu) robu, a on je u(na) trgu, pa se zaklinjao sa Allahom (da) je zaista već dao za nju (ono, onoliko)što nije dao zato (da) obori (tj. uplete, navuče) u nju (kakvoga) čovjeka odmuslimana. Pa je sišao (odlomak Kur'ana):

"Zaista (oni) koji kupuju sebi za ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletvemalenu cijenu....".

GLAVA

(onoga) što se reklo u (vezi) draguljara (tj. o draguljaru, juveliru, majstoru kojipravi nakit od dragoga kamenja i metala).

(U sljedećem tekstu spomenuće se nekoliko hadisa u kojima se spominju mnoge vrstezanatlija, obrtnika. Cilj je toga da se vidi da su mnogi zanati postojali u vrijemeMuhammeda a.s. pa su prema tome dozvoljeni, i zarada od tih zanata je dozvoljena ihalal. Pošto svaki zanatlija i prodaje svoju robu, onda je jasno zašto se o njima govoriu KNJIZI o trgovini i kupoprodajama - Kitabul-Bujuji.)

18

A rekao je Tavus od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekaoje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se sjeći njezina (mekjanska)trava....". A rekao je Abas: "Osim mirisne trstike, pa (jer) je ona (potrebna) zanjihove kovače (ili draguljare) i njihove kuće." Pa je rekao (Muhammed a.s.):"Osim mirisne trstike."

("Kajnun" može značiti i kovač i draguljar, kaže Ibnul-Esir.)

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus odIbnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Alija, sin Huseina, da je Husein, sin Alije, biozadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je Alija rekao:

Bila je za mene (jedna) deva (tj. imao sam devu) od moga udjela odratnoga plijena. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, darovao meni(jednu drugu) devu od petine (ratnoga plijena koja pripada Allahu i Njegovuposlaniku, tj. državnoj blagajni, imovini). Pa pošto sam htio da sagradim sebi(brak, tj. da dovedem, da se oženim) sa Fatimom, kćerom (kćerkom) poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, ugovorio sam (tj. uzeo sam obećanje odjednoga) čovjeka draguljara iz (plemena) Kajnukaovića da pođe sa mnom pa(da) donesemo mirišljive trstike. Htio sam da prodam nju (trstiku jednome) oddraguljara i (da) zatražim pomoć u njoj u gozbi moje (svoje) svadbe (tj. upripremi i opremanju gozbe svoga pira).

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Halida, odIkjrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista Allah je zabranio (tj. učinio svetim, svetom grad) Mekju, i nijedozvoljena nijednom (čovjeku) prije mene, a niti ijednom (čovjeku) poslije mene(da bude ona mjesto borbe, rata). A dozvolila se meni samo (jedan) čas. Neće sesjeći (tj. kositi, žeti sirova) njezina trava, i neće se sjeći njezino drveće (stabla), ineće se razbježavati (tjerati u bijeg) njezin lov, i neće se kupiti (sakupljati,uzimati sa tla) njezina nađena stvar (na tlu koju je neko izgubio), osim zaupoznavaoca (tj. jedino je dozvoljeno da uzme sa tla nađenu stvar onaj ko će jedati na poznavanje, ko će nastojati da pronađe njezinog vlasnika)." I rekao jeAbas, sin Abdul-Mutaliba: "Osim mirisne trstike za naše draguljare i za tavane(stropove) naših kuća." Pa je rekao: "Osim mirisne trstike." Pa je rekaoIkjrimete: "Da li znadeš šta je: "(neće) se razbježavati njezin lov?" "Ono (tj. To)je da odstraniš njega (lov, životinju) i (da) odsjedneš (u) njegovo mjesto (dasjedneš na njezino mjesto)." Rekao je Abdul-Vehhab od Halida: "..... za našedraguljare i naše grobove."

GLAVA

spominjanja kovača i kovača.

("Kajnun" znači i rob i kovač, pa je zato dodao i riječ "haddad" koja znači kovač,da bi pokazao da se riječ "kajnun" ovdje upotrebila u značenju kovač.)

19

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj odŠubeta, od Sulejmana, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je:

Bio sam kovač u predislamlju, i bio je meni na Asu, sinu Vaila, (jedan)dug (tj. imao sam dugovanje, potraživanje od Asa, bio mi je dužan As, sin Vaila).Pa sam došao njemu (da) naplatim njega (da utjeram dug). Rekao je: "Neću datitebi (duga drukčije) do (da, tj. nego da) ne vjeruješ (da se odrekneš vjerovanja) uMuhammeda, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Neću ne vjerovati(Neću se odreći vjerovanja tako) da usmrti tebe Allah, zatim (da) se proživiš."Rekao je: "Pusti me da umrem i (da) se proživim, pa će se meni dati imanje idjeca pa (da) izvršim (platim dug) tebi." Pa je sišao (odlomak Kur'ana): "Pa je sili vidio (onoga) koji nije vjerovao u naše znakove (ili: odlomke), i rekao je: zaistameni će se dati svakako imanje i djeca. Da li je nadvirio (u) sakriveno (tj. u tajnebudućega svijeta i života), ili je uzeo kod Milosrdnoga ugovor."

GLAVA

spominjanja krojača.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ishaka,sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malikja, bio zadovoljanAllah od njega, (da) govori:

Zaista (jedan) krojač je pozvao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, zbog jela (što) ga je napravio. Rekao je Enes, sin Malikja, bio zadovoljanAllah od njega: Pa sam otišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,k tome jelu (na to jelo). Pa je približio (primaknuo) k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, hljeb i čorbu (supu), u njoj je tikva (bundeva) ikriške mesa (komadići mesa suhoga). Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, slijedi (tj. hvata, uzima) tikvu od okolo čanka (zdjele, tj. počanku). Rekao je: Pa neprestano volim tikvu od tada.

GLAVA

spominjanja tkača.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Jakub, sinAbdurrahmana, od Ebu Hazima, rekao je: čuo sam Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Došla je (jedna) žena sa ogrtačem (tj. Donijela je jedna žena ogrtač).Rekao je: "Da li znate šta je ogrtač?" Pa se reklo njemu: "Da. Ona (ta haljinka)je plašt, otkano je u njegovoj ivici (kraju, obrubu, tj. otkano je na obrubu)."Rekla je: "O poslaniče Allaha, zaista ja sam otkala ovaj (plašt) sa mojom(svojom) rukom. Oblačim ti ga (tj. Dajem ti ga da ga obučeš)." Pa je uzeo njegaVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, potreban (bivši) k njemu (tj. koji muje bio potreban). Pa je izašao k nama, a on je njegov pokrivač (tj. donja odjećaiako plašt služi kao gornja odjeća). Pa je rekao (jedan) čovjek od naroda (izmeđuljudi): "O poslaniče Allaha, obuci mi ga (tj. daj mi ga)." Pa je rekao: "Da." Pa je

20

sjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u sijelo (u sjednicu), zatim sevratio pa je savio (smotao) njega (smotao plašt), zatim je poslao njega k njemu.Pa je rekao njemu narod (ljudi): "Nisi učinio lijepo. Pitao (tj. Zaiskao) si ganjemu (tj. od njega). Zaista već si znao (Već znaš) da on neće odbiti (ne odbija)pitača (molioca)." Pa je rekao (taj) čovjek: "Tako mi Allaha nisam pitao (tj.iskao) njega (ni zbog čega) osim zbog (toga da) bude moja mrtvačka odjeća (u)danu (kada) umrem." Rekao je Sehl: Pa je bio (taj ogrtač) njegova mrtvačkaodjeća.

GLAVA

drvodjelje (stolara).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Aziz od EbuHazima, rekao je:

Došli su (neki) ljudi k Sehlu, sinu Sa'da, (da) pitaju njega o govornici(Muhammeda a.s. u njegovoj bogomolji). Pa je rekao: Poslao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, k omsici (toj-i-toj) ženi (poruku), već je imenovaonju Sehl (ali ja ne znam sada njezino ime), to jest: "Zapovjedi (ženo) tvome(svome) dječaku drvodjelji (da) uradi (napravi) meni (neka) drva (da) sjedim nanjima kada govorim ljudima." Pa je zapovjedila njemu (da) uradi njih odtamariska Gabe. (Gabetu je mjesto na visinskim predjelima Medine prema Siriji).Zatim je došao s njima (tj. donio ih je). Pa je poslala k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, njih (ta drva). Pa je zapovjedio za njih, pa su sepostavila (u vidu govornice) pa je sjeo na nju.

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdul-Vahid, sinEjmena, od svoga oca, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je (jedna) žena od Pomagača rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio:

"O poslaniče Allaha, zar neću učiniti tebi (jednu) stvar (da) sjedneš nanju? Pa zaista imam dječaka drvodjelju." Rekao je: "Ako hoćeš." Pa je učinila(napravila) njemu govornicu. Pa pošto je bio petak, sjeo je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, na govornicu koja se načinila (koja je napravljenaza njega). Pa je zavikala (zajaukala) palma koja (je bila ta što) predikovaše kodnje (tako jako) čak je blizu (bilo) da se pocijepa. Pa je sišao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, čak (tj. pa) je uzeo nju pa je privukao nju k sebi. Paje počela (da) jeca jecanjem djeteta koje se ušutkava (tj. tješi) dok se ustalila (tj.umirila). Rekao je: "Plakala je na (tj. zbog onoga) što slušaše od opomene (ili:spominjanja savjeta)."

GLAVA

kupovanja vođe (rukovodioca) potreba sa svojom osobom (tj. sam sa sobom,lično da kupuje sebi potrebne stvari).

21

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Kupio je sebiVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, devca od Umera. (Devac je muškadeva, kamila.) A rekao je Abdurrahman, sin Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njihdvojice: Došao je (jedan) idolopoklonik sa bravima (tj. dotjerao je ovce), pa jekupio sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (jednu) ovcu. Ikupio je sebi od Džabira (jednu) devu.

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Isa-a, pričao nam je Ebu Muavijete, pričao namje Aameš od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (jednoga)Židova (neku) hranu sa odgađanjem (roka plaćanja, tj. na veresiju), i založio jenjemu svoj oklop.

GLAVA

kupovanja (kupovine jahaćih) životinja i magaraca, i (GLAVA) kada je sebikupio (jahaću) životinju, ili devca, a on je na njemu, da li biva to (kao)prihvatanje (uzimanje u posjed od strane kupca) prije (nego) da siđe (sjašeprodavač sa te svoje životinje koju je prodao bivši još na njoj, tj. dok je još jahaona njoj).

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru: "Prodaj mi ga." Misli (na)teškog devca.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdul-Vehab, pričaonam je Ubejdullah od Vehba, sina Kjejsana, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) vojni,pa je usporio sa mnom moj devac i sustao je. Pa je došao na mene (meni)Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Džabir?" Pa samrekao: "Da." Rekao je: "Šta je tvoje stanje?" Rekao sam: "Usporio je na mene(tj. meni) moj devac i sustao je (umorio se je), pa sam zaostao (ozadi, iza, ozada,nazad)." Pa je sišao (sjahao i počeo da) privlači (vuče) njega sa svojim štapom(koji je bio savijen na vrhu). Zatim je rekao: "Uzjaši." Pa sam uzjahao. Pa zaistaveć sam vidio njega (devca da tako dobro ide da sam morao da) otklanjam(sustežem) njega od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:"Oženio si se?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Djevojku, ili udovicu?" Rekaosam: "Nego udovicu (tj. Ne djevojku, nego udovicu)." Rekao je: "Pa zar nisidjevojku (da ti) zabavljaš nju i (ona da) zabavlja tebe?" Rekao sam: "Zaistaimam sestre (malene), pa sam volio da oženim ženu (takvu koja) će (da) sakuplja(savija) njih, i češlja njih i stoji nad njima (tj. brine se o njima, koja će se brinutio njima)." Rekao je: "Zar ne! Zaista ti si stizač (tj. ti sada stižeš dolaziš porodici,ženi), pa pamet, pamet!" (Tj. "Postupi pametno!")

(Ovo se tumači na razne načine. Jedni vele da je time nukao, bodrio na polni odnosradi začeća djeteta, a to je pametno. Drugi vele da je htio da ga opomene da bude

22

pametan pa da se čuva polnoga odnosa ako žena bude imala mjesečnicu,menstruaciju.)

Zatim je rekao: "Da li ćeš (da) prodaš (tj. bi li prodao) tvoga (svoga)devca?" Rekao sam: "Da." Pa je kupio sebi njega od mene za (jednu) ukiju(srebrenoga novca, a ukija je 37,44 grama, ili 124,8 grama). Zatim je stigao (uMedinu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prije mene. A stigao sam(ja) u jutru (ujutru). Pa smo došli k Bogomolji. Pa sam našao njega na vratimaBogomolje. Rekao je: "Sada si (tek) stigao?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Paostavi tvoga (svoga) devca, pa uniđi pa klanjaj dva naklona (dva rekjata)." Pasam unišao pa sam klanjao. Pa je zapovjedio Bilalu da izmjeri (izvaga) njemuukiju (srebrenoga novca). Pa je izmjerio meni Bilal pa je pretegnuo u mjeri (vagi,tj. dao je da pretegne vaga malo više). Pa sam otišao, čak sam okrenuo leđa. Pa jerekao: "Pozovi (Zovni) mi Džabira!" Rekao sam (u sebi): Vratiće na mene (tj.meni) devca. A nije bila (nijedna) stvar mrža k meni od njega (od toga devca, odte muške deve). Rekao je: "Uzmi tvoga (svoga) devca, i tebi je (tj. a imaš, a eto tii) njegova cijena (tj. eto ti i devac i eto i novci koje sam ti dao za njega)."

GLAVA

trgova (pijaca) koji su bili (tj. postojali) u predislamlju, pa su međusobnoprodavali u njima ljudi u islamu (tj. i u vrijeme Islama).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, odIbnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili su Ukaz, i Midženna (Medženna) i Zul-Medžaz trgovi u predislamlju.Pa pošto je bio (tj. nastao, došao) Islam, čuvali su se grijeha od trgovine u njima(tj. smatrali su grijehom trgovinu u tim mjestima). Pa je spustio (objavio) Allah(odlomak Kur'ana u kojem kaže): "Nije na vas (nikakav) grijeh u vremenima(vršenja) hodočašća....". Čitao je (Citirao je) Ibnu Abbas tako (taj odlomak).

(Drugi ne spominju u čitanju i citiranju toga odlomka onih riječi "u vremenima(vršenja) hodočašća".)

GLAVA

kupovanja žednih deva, ili šugave (deve).

(Žedne deve su deve koje su oboljele od neugasive žeđi.)

"Haimun" (lutalica, ludujući, strastveno zaljubljen) je protivilac namjeri usvakoj stvari (tj. Haimun je onaj koji se protivi, koji je u suprotnosti umjerenosti usvemu, koji nije umjeren u nečemu).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekaoje Amr:

23

Bio je ovdje (u Mekji) čovjek, njegovo ime je Nevvas, i bile su kod njega(tj. i imao je) žedne deve. Pa je otišao Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, pa je sebi kupio te deve od (jednoga) njegovog druga (suvlasnika). Pa jedošao k njemu (Nevvasu) njegov drug pa je rekao: "Prodali smo te deve." Pa jerekao: "Kome si prodao njih?" Rekao je: "Starcu (jednome) takvom i takvom(tom i tom)." Pa je rekao: "Teško tebi! To je tako mi Allaha Ibnu Umer." Pa jedošao (Nevvas) njemu (Ibnu Umeru) pa je rekao: "Zaista moj drug je prodaotebi žedne deve, a nije poznavao tebe." Rekao je (Ibnu Umer): "Pa tjeraj (gonisebi nazad) njih." Rekao je: Pa pošto je otišao (tj. počeo sebi da) tjera njih,(stigao ga je Ibnu Umer) pa je rekao: "Ostavi ih! Zadovoljili smo se sa sudom(presudom) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nemaneprijateljstva!" (Tj. "Neću vas tužiti sudu.")

(A veli se da rečenica: "La adva" znači: "Nema prelaznosti. Tj. Nema prelaznostibolesti, bolest ne prelazi." Vjerovali su idolopoklonici Arapi da bolest prelazi, hoda:kada je neko ozdravio, sa njega je bolest otišla na drugo lice. Muhammed a.s. je ujednom hadisu rekao: "La adva ve la tijerete ve la hamete ve la safere.". U tomhadisu "La adva" znači: "Nema prelaznosti, prelaženja bolesti.... I u gornjemhadisu veli se da "La adva" znači to isto. To ipak ne znači da nema zaraze, zaraznihbolesti. Kod zaraznih bolesti od osobe koja boluje i koja još nije ni ozdravila, zarazi sei druga zdrava osoba. Po drugom tumačenju gornjeg hadisa Ibnu Umer je spomenuoriječi Muhammeda a.s. "La adva - Nema prelaznosti!", da bi podsjetio Nevvasa ilinjegova suvlasnika zašto im neće povratiti, odnosno zašto će zadržati žedne bolesnedeve koje je od njih kupio. Zadržaće ih zato što ne vjeruje u prelaznost bolesti, pa sene boji da će sa tih bolesnih deva preći bolest na nekoga. U tome je i smisao njegovihriječi "Pusti ih (deve, neka ipak ostanu kod mene kako sam ih i kupio),zadovoljni smo sa sudom poslanika Allaha, a.s.".)

Čuo je Sufjan Amra (tj. sastajao se je sa njim u životu).

GLAVA

prodaje oružja u buni i osim nje.

A mrzio je Imran, sin Husajna prodaju njega (oružja) u buni.

(Pod izrazom buna, nered misli se na muđusobne oružane borbe muslimana izmeđusebe. U daljem tekstu prevodiće se riječ "fitnetun" sa izrazom pobuna kada god budeimala navedeno značenje, ali se više neće obnavljati navedeno obrazloženje.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sinaSeida, od Ibnu Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta (EbuKatadetova), od Ebu Katadeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godineHunejna (tj. u godini borbe na Hunejnu), pa je darovao njemu, misli (na) oklop.Pa sam prodao (taj) oklop pa sam sebi kupio za njega (jednu) baštu (voćnjak) u

24

Selimetovića. Pa zaista ona je svakako prvo imanje (što) sam ukorijenio(sakupio, stekao) njega u Islamu.

GLAVA

o trgovcu mirisa (parfema) i prodaji mošusa (mosuša).

PRIČAO MI JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam jeEbu Burdete, sin Abdullaha, rekao je: čuo sam Ebu Burdeta, sina Ebu Musa-a, odnjegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Primjer sjedioca (tj. druga) dobra i sjedioca (druga) loša je kao primjervlasnika (tj. trgovca) mošusa i mijeha kovača. Neće mašiti tebe od vlasnikamošusa ili (da) ćeš kupiti njega ili ćeš naći (osjetiti) njegov miris. A mijeh kovačaće spaliti tvoje tijelo ili tvoju odjeću, ili ćeš naći (osjetiti) od njega ružan miris."

GLAVA

spominjanja puštaoca krvi.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda,od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pustio je krv Ebu Tajbete poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,pa je zapovjedio (Božiji poslanik a.s. da se dadne, da se da) njemu za (jednukoličinu, jedna količina u iznosu od) sa' od datula, i zapovjedio je njegovojporodici (tj. vlasnicima Ebu Tajbetovim) da olakšaju od njegova poreza (tj. damu smanje, olakšaju glavarinu, porez).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, on je sin Abdullaha, pričaonam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,rekao je:

Pustio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i darovao je(onome) koji je pustio krv njemu (sa' datula), a da je bilo (to) zabranjeno, ne bidarovao njemu.

GLAVA

trgovine u (vezi onoga) što (je takvo da) se mrzi njegovo oblačenje za ljude i žene(ljudima i ženama nije pohvalno da to oblače, nose).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Bekr, sinHafsa, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od njegova oca, rekao je:

25

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Umeru, biozadovoljan Allah od njega, (dar) u ogrtaču svile, ili pruga (tj. svileni ogrtač, iliprugasti ogrtač, ogrtač koji je imao po sebi žute pruge, kajiše). Pa je vidio njega(taj ogrtač) na njemu pa je rekao: "Zaista ja nisam poslao njega k tebi zato (da)oblačiš njega. Oblači njega samo (onaj) ko (je takav da) nema udjela njemu (unagradi Božijoj na Sudnjem danu). Poslao sam k tebi (njega) samo zato (da) seiskoristiš s njim." Misli (na to da): prodaš njega.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odKasima, sina Muhameda, od Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, da jeona izvijestila njega da je ona kupila sebi (jedno) jastuče, u (tj. po) njemu su slike(dakle po tom jastuku su bile slike). Pa pošto je vidio (ugledao) njega poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, stao je na vratima pa nije unišao (na) njih.Pa sam poznala u (na) njegovom licu neprijatnost pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha, vraćam (tj. kajem) se k Allahu i k Njegovomposlaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Šta sam to pogriješila?" Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je umu ovoga jastučeta?" (Tj."Šta je ovome jastučetu? Što će ovo jastuče?") Rekla sam: "Kupila sam sebinjega za tebe zato (da) sjedaš na njega i (da) uzglavljivaš njega (tj. da gaupotrebljavaš kao uzglavlje, jastuk sebi)." Pa je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista drugovi (tj. vlasnici) ovih slika sudnjegadana (tj. na Sudnjem danu) će se kažnjavati, pa će se reći njima: "Oživite što stestvarali." I rekao je: "Zaista kuća koja (je takva da) su u njoj slike, neće ulaziti(u) nju anđeli (ne ulaze u nju meleki)."

GLAVA:

Vlasnik robe je preči za izlaganje (traženje, tj. nadijevanje cijene robi).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Varis od EbuTejaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"O Nedžarovići, zacijenite mi za vaš zid (tj. vrt, voćnjak jednu cijenu)!" Au njemu su ruševine (ili: rupe, rovače) i palme.

GLAVA:

Koliko se dozvalja (dozvoljava) izbor?

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Abdul-Vehab, rekao je: čuo samJahja-a, rekao je: čuo sam Nafi'a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista dva međusobna prodavača (prodavač i kupac) su sa izborom usojoj prodaji dok se njih dva nisu rastavila, ili (tj. osim da) bude prodaja izbor(tj. uslovljena za izbor)."

26

(Ovaj zadnji dio se tumači na više načina koje nećemo navoditi.)

A rekao je Nafi': A bio je Ibnu Umer (običaja) kada je sebi kupio (kada bikupio jednu) stvar (koja) zadivljuje njega (da bi) se rastavio (od) svoga druga (odkojega je kupio tu stvar).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemam od Katadeta, odEbul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, od Hakima, sina Hizama, bio zadovoljanAllah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dva prodavača (misli se na kupca i prodavača) su sa izborom dok senisu rastavili njih dva." A povećao je Ahmed: pričao nam je Behz, rekao je: rekao jeHemam: Pa sam spomenuo to Ebu Tejahu, pa je rekao: bio sam sa Ebul-Halilompošto (tj. kada) je pričao njemu Abdullah, sin Harisa, za ovaj hadis.

GLAVA:

Kada nije odredio vrijeme u izboru, da li je dozvoljena (da li se dozvalja, da li sedozvoljava) prodaja?

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao namje Ejub od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dva prodavača (kupac i prodavač) su sa izborom dok se nisu rastavilinjih dva, ili rekne jedan (od) njih dvojice svome drugu: "Izaberi." A ponekad jerekao (Ili: A možda je rekao): Ili bude prodaja izbora.

GLAVA:

Dva prodavača (prodavač i kupac) su sa izborom dok se nisu rastavili.

I za njega je rekao (tj. i to je rekao, zastupao je taj stav) Ibnu Umer, i Šurejh, iŠabija, i Tavus, i Ata' i Ibnu Ebu Mulejkete.

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Haban, rekao je: pričao nam je Šubete,rekao je Katadete: izvijestio me je od Saliha Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa,rekao je: čuo sam Hakima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili njih dva. Pa ako subili istiniti njih dva i objasnili su njih dva, blagosloviće se njima dvojici unjihovoj prodaji; a ako su slagala njih dva i sakrila, zbrisaće se blagoslovprodaje njih dvojice."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

27

"Dva međusobna prodavača, svaki jedan (pojedini) od njih dvojice je saizborom (u odnosu) na svoga druga dok se nisu rastavili, osim (u slučaju)prodaje izbora."

GLAVA:

Kada je dao izabrati jedan (od) njih dvojice svome drugu poslije prodaje, pa većje bila dužna (obavezna) prodaja.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera,bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, da je on rekao:

"Kada su međusobno prodavali dva čovjeka, pa svaki jedan (tj. pojedini)od njih dvojice je sa izborom dok se nisu rastavili njih dvojica, a bili su njih dvaskupa; ili daje izabrati jedan (od) njih dvojice drugome pa su međusobno prodalinjih dva na tome, pa već je bila dužna (obavezna) prodaja (tj. ako jekupoprodaja obavljena tako onda je i važeća). A ako su se rastavila njih dvaposlije (onoga vremena koje je to) da prodavaše međusobno njih dva (dakle:kada se kupoprodaja obavila), a nije ostavio jedan (tj. nijedan) od njih dvaprodaje, pa već je bila dužna (obavezna) prodaja (i ta je kupoprodaja važeća)."

GLAVA:

Kada je bio prodavač sa izborom, da li se dozvalja (dozvoljava) prodaja?

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Abdullaha,sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Svaki (od) dvojice prodavača je (takav da) nema (nikakve) prodajemeđu njima dvojicom do (da) se rastave, osim prodaje izbora."

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Haban, pričao nam je Hemam, pričaonam je Katadete od Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, od Hakima, sina Hizama,bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili (dok se ne rastave)njih dvojica." Rekao je Hemam: Našao sam u mojoj (svojoj) knjizi: "Izbiraće(Odabiraće) tri puta. Pa ako su istiniti bili njih dva i objasnili su njih dva,blagosloviće se (ili: blagoslovilo se) njima dvojici u njihovoj prodaji. A ako suslagali njih dva i sakrili su njih dva (nedostatak robe), pa možda da ćare njih dvaćar (da zarade zaradu, višak) i dadne se zbrisati njima dvojici blagoslov njihoveprodaje." Rekao je (Haban): a pričao nam je Hemam, pričao nam je Ebu Tejah da jeon čuo Abdullaha, sina Harisa, (da) priča za ovaj hadis (tj. o ovome hadisu) odHakima, sina Hizama, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

28

GLAVA:

Kada je sebi kupio (jednu) stvar pa je poklonio od njegova časa (tj. odmah tustvar) prije (nego) da se rastave njih dva, a nije mrzio (to) prodavač na kupca (tj.kupcu taj postupak); ili je sebi kupio roba pa je oslobodio njega.

A rekao je Tavus u (vezi onoga) ko sebi kupi robu na zadovoljstvo, zatim jeprodao nju: Dužna (Obavezna) je bila njemu (prodaja, ili roba), i ćar (zarada) jenjemu. A rekao je Humejdija: pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od IbnuUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u putovanju, pasam bio na teškom (tj. nepokornom mladom) devcu (koji je pripadao) Umeru, panadvladavaše me (taj devac). Pa se naprijed proturi pred ljude (narod), pa odbijenjega Umer i vrati njega (ili: i vrati ga), zatim se proturi naprijed pa odbije njegaUmer i vrati ga. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:"Prodaj mi ga!" Rekao je: "On je za tebe (On je tvoj), o poslaniče Allaha!"Rekao je: "Prodaj mi ga!" Pa je prodao njega poslaniku Allaha, pomilovao gaAllah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je zatebe (On je tvoj), o Abdullahe, sine Umera! Pravićeš sa njim šta hoćeš (tj. Radi sanjim šta hoćeš!)!"

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: pričao mi je Abdurrahman, sinHalida, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Prodao sam zapovjedniku vjernika Usmanu (jedno) imanje u (mjestu)Vadiju (ili: u Vadil-Kira-u) za imanje njegovo u Hajberu (tj. za jedno imanjekoje je pripadalo njemu u Hajberu). Pa pošto smo međusobno prodali (dakle:obavili kupoprodaju), vratio sam se na moju petu (tj. vratio sam se nazad) iznjegove kuće (iz) bojazni da povrati (vrati) meni (ovu) prodaju. A bio je običajda su dvojica međusobnih prodavača sa izborom do (časa kada) se rastavljajunjih dva (tj. dok se ne rastave). Rekao je Abdullah: Pa pošto je bila dužna(obavezna, punovažna) moja prodaja i njegova prodaja, vidio sam da sam ja većprevario (obmanuo) njega za (toliko) da sam ja tjerao (tj. otjerao) k zemljiSemuda za tri noći (hoda, daljine puta), a tjerao je (on) mene k Medini za tri noći(tj. a on je mene otjerao k Medini za tri dana hoda).

GLAVA

(onoga) što se mrzi od prevare u prodaji.

29

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha,sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je(jedan) čovjek spomenuo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio da se onvara (obmanjuje, tj. da ga varaju, obmanjuju) u prodajama, pa je rekao(Muhammed a.s.):

"Kada si prodao (tj. Kada prodaješ nekome nešto), pa reci: "Nemaprevare (obmane)!"

("Hilabetun" je prevara sa lijepim govorom.)

("Ba'a min": prodati nekome nešto.)

GLAVA

(onoga) što se spomenulo o trgovima (čaršijama, pijacama).

A rekao je Abdurrahman, sin Avfa: Pošto smo stigli (u) Medinu, rekao sam:"Da li je od trga (tj. Da li ima ikakav trg što) je u njemu trgovina." Rekao je(Sa'd, sin Rebiov): "Trg Kajnuka'a." A rekao je Enes: Rekao je Abdurrahman:"Pokažite mi na trg!" A rekao je Umer: Zabavilo je mene udaranje (rukom oruku, pljeskanje rukom o ruku) u trgovima.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a,od Muhameda, sina Sukata, od Nafi'a, sina Džubejra sina Mut'ima, rekao je: pričala jemeni Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio:

"Ratovaće (jedna) vojska (protiv) Kabe, pa kada budu u (jednoj) pustinjiod zemlje, potonuće se (u zemlju) sa prvim (od) njih i zadnjim (od) njih." Reklaje: Rekla sam: "O poslaniče Allaha, kako će se potonuti (propasti u zemlju) saprvim (od) njih i zadnjim (od) njih, a u (tj. a među) njima su njihovi trgovi (tj.trgovci) i ko nije od njih (tj. i ko nije vojnik koji je imao namjeru da uništiKabu)?!" Rekao je: "Potonuće (Propašće) se sa prvim (od) njih i zadnjim (od)njih, zatim će se proživjeti (proživjeti na drugom svijetu) na njihovim (na svojim,sa svojim, prema svojim) namjerama."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Saliha,od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Molitva jednoga (od) vas u zajednici povećava se (u vrijednosti) nadmolitvu njegovu u njegovom trgu i njegovoj kući dvadeset i nekoliko stepeni. Ato je zato (što) zaista on - kada se očistio pa je uljepšao (to) čišćenje, zatim jedošao bogomolji, neće htjeti (tj. neće, ne htijući ništa) osim molitvu, nećepodignuti (tj. ne podiže, ne pokreće) ga (ništa) osim molitva - nije koracio (tj. nekoraci nijedno) koracanje (drukčije) osim (tako da) se je podigao s njime (jedan)stepen, ili se je zbrisala od njega s njime (s koracanjem jedna) pogreška; i anđeliblagosiljaju na jednoga (od) vas dok je trajao u svome klanjalištu koje je (to što

30

on) klanja u njemu (govoreći anđeli ovo): "Bože moj, smiluj se na njega, Božemoj, pomiluj ga!", dok (god jedan od vas) nije proizveo (ono što kvari čišćenje) unjemu (dakle ono što kvari abdest), dok (god) nije uznemirio u njemu (u mjestuklanjanja)." I rekao je -: "Jedan (od) vas je u molitvi dok je (god) bila molitva(ta što) zadržava njega (u bogomolji)."

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od HumejdaTavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u trgu, pa je rekao(jedan) čovjek: "O Ebul-Kasime!" Pa se obazreo k njemu Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (onaj čovjek): "Zvao sam samo ovoga(pokazavši na jednu drugu osobu koja se zvala kao i Muhammed a.s. nadimkomEbul-Kasim)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Imenujtese sa mojim imenom, a ne nadimkivajte se sa mojim nadimkom!" (Tj. "Zovite semojim imenom, a ne zovite se mojim nadimkom.")

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr od Humejda, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zovnuo je (jedan) čovjek u Beki'u: "O Ebul-Kasime!" Pa se obazreo knjemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Nisamnamjeravao (mislio na) tebe." Rekao je: "Imenujte se sa mojim imenom, a nenadimkivajte (ne nadimkujte) se sa mojim nadimkom."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ubejdullaha,sina Ebu Jezida, od Nafi'a, sina Džubejra sina Mut'ima, od Ebu Hurejreta Devsije, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u grupi (tj. u jednomdijelu) dana, ne govori meni i ne govorim njemu dok je došao (ili dok nije došao)trgu Kajnukaovića, pa je sjeo u dvorištu kuće Fatime, pa je rekao: "Da li je tudemali, da li je tude mali!" (Mislio je na unuka Hasana.) Pa je zadržala njega(jednu) stvar (tj. malo vremena). Pa sam mislio (tj. znao) da ona oblači njemuogrlicu (gerdan, đerdan od mirisnih korijenova, korijenja), ili kupa njega (ili gakupa). Pa je došao, žesti se (žureći, tj. došao je žureći se) dok je zagrlio njega ipoljubio je njega (dok ga je zagrlio i poljubio ga). I rekao je (Muhammed a.s.):"Bože moj, voli ga, i voli (onoga) ko voli njega!" Rekao je Sufjan: Rekao jeUbejdullah: izvijestio me da je on vidio Nafi'a, sina Džubejra (da) je klanjaoneparnu molitvu (vitr namaz) sa (jednim) naklonom (rekatom).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričaonam je Musa od Nafi'a, pričao nam je Ibnu Umer da oni kupovaše sebi hranu odkaravana na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošalje(Muhammed a.s.) na njih ko sprječava njih da prodaju nju (hranu ondje) gdje susebi kupovali nju (tako) da prenesu nju (ondje) gdje se prodaje hrana. Rekao je(Nafi'): A pričao nam je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

31

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se prodajehrana kada je sebi kupio nju (drukčije nego tako) da uzme cijelu (u cijelosti uposjed) nju.

GLAVA

odvratnosti (mrzenja) vikanja (galame, deranja) u trgu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam jeHilal od Ata'a, sina Jesara, rekao je: sreo sam Abdullaha, sina Amra sina Asa, biozadovoljan Allah od njih dvojice. Rekao sam:

"Izvijesti me o opisu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Tori(Tevratu)." Rekao je: "Da. Tako mi Allaha zaista on je svakako opisan u Tori sanekim svojim opisom u Kur'anu." "O Vjerovijesniče, zaista mi smo poslali tebesvjedokom, i obeseljivačem, i opominjačem i zaštitom za nepismene. Ti si Mojrob i Moj poslanik. Nazvao (Imenovao) sam te oslanjačem. Nije (tvoja osoba)grub, a ni krut (tip), a ni vikač (stvaralac galame) u trgovima. I neće odbijati(odvraćati tvoja osoba) sa zlom zlo, nego će praštati i opraštati. I neće nikakouzeti njega Allah do (da) uspravi (upravi) sa njim iskrivljenu vjeru s (tim) dagovore (tj. tako da će govoriti): "Nema božanstva osim Boga", i (da) otvori snjom (tom riječju) slijepe oči, i gluhe uši i oklopljena srca."

Slijedio je njega (Fulejha) Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Hilala. A rekaoje Seid od Hilala, od Ata'a, od Ibnu Selama. Oklopljen (Oklopljena) je svaka stvaru oklopu (omotaču), i oklopljena sablja (mač rekne se), i oklopljeni luk, ioklopljeni čovjek (rekne se) kada nije bio obrezan (osunećen). Rekao je njega (ovosve) Ebu Abdullah.

GLAVA:

Mjerenje (Vaganje prostorno sudom, posudom, varićakom, varćakom) je naprodavača i darovaoca (dužnost) zbog govora Allaha, uzvišen je (On): "I kada sumjerili (tj. Kada mjere posudom) njima ili su mjerili (tj. ili mjere pomoću utega)njima, oštećuju."

Misli (na to): Mjerili (Mjere) za njih posudom, ili su mjerili (ili mjereutezima) za njih, kao Njegov govor: ".... slušaju vas....." - slušaju za vas (u vašukorist).

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mjerite sebi (toliko)da uzmete (u cijelosti cijenu svoje deve)!" A spominje se od Usmana, biozadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:"Kada prodaješ, pa mjeri, a kada kupuješ sebi, pa mjeri sebi!"

32


"Ko je sebi kupio (neku) hranu, pa ne (neka) prodaje nju do (da) uzme ucijelosti nju (u posjed, u ruke)."

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Džerir od Mugireta, od Šabije, odDžabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Preminuo je Abdullah, sin Amra sina Harama, a na njemu je (neki) dug,pa sam tražio pomoć (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovevjerovnike (tj. u parnici protiv njegovih zajmodavalaca) da spuste (tj. dapopuste, oproste neki dio) od njegova duga. Pa je tražio Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, (to obrativši se) k njima pa nisu učinili (to). Pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Idi pa razredi tvoje (svoje) datule (na) razrede: datule bolje napose(posebno), a Zejdovu palmu (jedna slabija vrsta datula) napose (posebno). Zatimpošalji k meni (tj. po mene)." Pa sam (to) učinio. Zatim sam poslao kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sjeo na najviši (dio) njega(datulinog razreda), ili u njegovu sredinu, zatim je rekao: "Mjeri narodu (tom,tim ljudima)!" Pa sam mjerio njima dok sam ispunio njima (onaj dug) koji je zanjih (tj. koji je Abdullah bio dužan njima), a ostale su moje datule kao da ononije se okrnjilo od njih (nijedna) stvar (ništa). A rekao je Firas od Šabije: pričao mije Džabir od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa neprestano mjeri zanjih dok je (ili: dok nije) izvršio." A rekao je Hišam od Vehba, od Džabira: rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odsijeci za njega, pa ispuni za njega(tj. Odsijeci mu, pa mu ispuni)!"

GLAVA

(onoga) što se smatra lijepim od mjerenja (sudom).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Velid od Sevra, odHalida, sina Ma'dana, od Mikdama, sina Madi Keriba, bio zadovoljan Allah od njega,od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Mjerite vašu (svoju) hranu, blagosloviće se vama!"

GLAVA

blagoslova sa'a Vjerovijesnikova, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova muda("mud" je četvrtina "sa'a").

U (vezi) njega je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, (pričala) odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

33

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od Abada, sina Temima, Ensarije, od Abdullaha, sina Zejda, bio zadovoljan Allahod njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Ibrahim (Avram) je zabranio (tj. učinio svetom) Meku i molio jeza nju, a ja sam zabranio (učinio svetom) Medinu kao što je zabranio IbrahimMeku, i molio sam za nju (da imadne blagoslov) u svome mudu i svome sa'u kaošto je molio Ibrahim za Meku."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sinaAbdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, daje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Bože moj, blagoslovi im u njihovom sredstvu mjerenja, i blagoslovi im unjihovom sa'u i njihovom muddu." Misli (na) stanovnike Medine.

GLAVA

(onoga) što se spominje u (vezi) prodaje hrane i spekulacije (naročite vrste kojase sastoji u tome da se hrana kupi pa se ne daje odmah u promet i prodaju raditoga ne bi li poskupila što više).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Velid, sin Muslima, odEvzaije, od Zuhrije, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje:

Vidio sam (one) koji kupuju sebi hranu nasumice (odoka, tj. bez mjerenjaodređenom mjerom - vidio sam da) se udaraju (tj. da ih tuku i razgone) navremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (razgone odMuhammeda a.s. određena lica iz odvratnosti) da prodaju nju (hranu prije nego)da prime (smjeste) nju k svojim samarima (tj. u svoje stanove).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa,od njegova oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranjivao da prodaje (tj. preprodaje)čovjek hranu (drukčije) do (da) uzme u cijelosti nju (u posjed). Rekao sam (veliTavus) Ibnu Abbasu:

"Kako je to (Kako to)?" Rekao je: "To ti je (zbog toga što su u tomslučaju prodati novci) srebrenjaci za srebrenjake, a hrana je odgođena (tj.odsutna, nije bila na srijedi)."

(A prodaja novca za novac na ćar, na dobit je kamata koja je strogo zabranjena.)

PRIČAO MI JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdullah, sinDinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da)govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je sebi kupio (tj. Ko kupi kakvu) hranu, pa neće prodavati nju do(da) uzme nju (u posjed)."

34

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan: bio je Amr, sin Dinara,(običaja da) priča od Zuhrije, od Malika, sina Evsa, da je on rekao:

"Ko je (taj što je) kod njega mijenjanje (novca, tj. Ko ima promijenitinovca, da bi promijenio novca srebrenjaka za zlatnike)?" Pa je rekao Talhate:"Ja (ali pričekaj) dok dođe naš blagajnik iz Gabe (mjesta kod Medine)." Rekaoje Sufjan: Ono (je, tj. Takav je tekst, pričanje) koje (je to što) smo zapamtili njegaod Zuhrije. Nije u njemu (nikakvo) povećanje. Pa je rekao: Izvijestio je meneMalik, sin Evsa, da je on čuo Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da)izvještava od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao: "Zlato zazlato (prodavati na dobit, tj. dobivši više jednoga zlata za drugo zlato) je kamataosim eto! - i eto! (tj. osim da jedan rekne: eto ti ova količina!, a drugi odmahrekne: eto i tebi ova količina!, a količine budu iste, jednake, gram za gram - utom slučaju nije kamata), i pšenica za pšenicu je kamata osim eto! - i eto!, idatule za datule su kamata osim eto! - i eto!, i ječam za ječam je kamata osim eto!- i eto!"

GLAVA

prodaje hrane prije (nego) da se uzme (u posjed) i prodaje (onoga) što nije kodtebe.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je:(pričanje) koje (je to što) smo zapamtili njega od Amra, sina Dinara, (koji) je čuoTavusa (da) govori: čuo sam Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da)govori:

"Što se tiče (onoga) koje (je to što) je zabranio njega Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa ono (tj. pa to) je hrana da se prodaje do (da) seuzme (u posjed)." Rekao je Ibnu Abbas: "A neću misliti (tj. ne mislim, nesmatram) svaku stvar (tj. nikakvu stvar drukčije) osim slično njemu (tj. tompostupku sa hranom)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a,od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, rekao:

"Ko je sebi kupio (tj. Ko kupi kakvu) hranu, pa neće prodati nju do (da)u cijelosti uzme nju (u posjed)." Povećao je Ismail: "Ko je sebi kupio hranu, paneće prodavati nju do (da) uzme nju (u posjed)."

GLAVA

(onoga) ko je smatrao - kada je sebi kupio hranu nasumice (bez mjerenja) daneće prodavati nju do (da) primi (zaštiti, tj. do da smjesti, dok ne smjesti) nju ksvome samaru (tj. u svoj stan) i (GLAVA) odgoja o tome.

35

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od IbnuŠihaba, rekao je: izvijestio je mene Salim, sin Abdullaha, da je Ibnu Umer, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

Zaista već sam vidio ljude u vremenu poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (da) sebi kupuju nasumice (bez mjerenja). Misli (na) hranu.Udaraju se (tj. Kažnjavaju se zbog toga što su postupali tako) da bi prodavalinju (kupljenu hranu) u njihovom (svome) mjestu (a nisu čekali) da prime(zaštite, tj. smjeste) nju k njihovim (svojim) samarima.GLAVA:

Kada je sebi kupio robu ili životinju pa je stavio (tj. ostavio) nju kod prodavača,ili je umrla (životinja ili prodavač) prije (nego) da se uzme (u posjed kupljenastvar).

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Što je zatekaopljesak (udaranje ruke o ruku pri zaključenju prodaje) živo sakupljeno (sastavljeno),pa ono je od kupca.

PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, izvijestio nas je Alija, sinMushira, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Zaista malo (koji) dan je bio (što) dolazaše na Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, (da bi u njemu radio drukčije) osim (tako da) dođe u njemukući Ebu Bekra (u) jednom (od) dva kraja dana.

(Tj. Svaki dan u svome životu bi došao kući Ebu Bekra ili jutrom ili večerom-naveče.)

Pa pošto se dozvolilo njemu u (vezi) izlaženja (tj. seobe) k Medini, nijezaplašilo nas (drugo) osim (to), a već (tj. da) je došao nama (u) podne. Pa seobavijestio za njega (Pa je obavješten) Ebu Bekr (da je došao) pa je rekao: "Nijedošao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ovaj čas (ni zbog čegadrugoga) osim zbog (neke velike) stvari (što) se dogodila (nanovo)." Pa pošto jeunišao na njega (njemu), rekao je Ebu Bekru: "Daj da izađe (tj. Odstrani izsobe) ko je kod tebe." Rekao je: "O poslaniče Allaha, samo su njih dvije, mojedvije kćeri (kod mene)." Misli (na) Aišu i Esmu. Rekao je: "Da li si opazio da jeono već se dozvolilo meni u (vezi) izlaženja (tj. da mi se je dozvolila seoba)?!"Rekao je: "Društvo (s tobom želim), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Društvo (tidozvoljavam, ili: hoću da mi praviš)." Rekao je: "O poslaniče Allaha, zaista kodmene su (tj. ja imam) dvije deve (što) sam pripravio njih dvije za izlaženje(seobu), pa uzmi jednu (od) njih dvije." Rekao je: "Već sam uzeo nju (tj. uzimamje) sa cijenom (tj. za cijenu, uz odgovarajuću cijenu)."

GLAVA:

Neće prodavati na prodaju svoga brata i neće nuditi na (nad) nuđenje svogabrata, (tj. Neće govoriti: prodaću ti jeftinije od toga prodavača, i neće govoriti:kupiću ti po skupljoj cijeni od te koju ti nudi taj kupac), do (da) dozvoli njemu,ili ostavi (napusti pregovore o prodaji ili kupovini prvo lice).

36

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće prodavati neki (od) vas na (nad) prodaju svoga brata."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeZuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da prodajeprisutni (tj. stalno nastanjeni stanovnik grada ili sela) Beduinu (njegovu robu, tj.da građanin rekne Beduinu: prodaću ti robu skuplje postepeno, pomalo jeprodavajući svakoga dana ako je ostaviš kod mene i ne prodaš, ne dadneš je uprodaju danas), i (rekao je Muhammed a.s.:) "ne nadmećite se (u cijeni radizavaravanja i navlačenja drugoga), i neće prodavati čovjek na (nad) prodajusvoga brata, i neće prositi (djevojku) nad prošnju svoga brata, i neće pitati (tj.tražiti) žena pušćanje (razvod) svoje sestre zbog (toga da ona) izvrne što je unjenoj posudi (sebi, tj. neće tražiti žena od muške osobe da se razvede sa ženomda bi se ona poslije vjenčala sa njim)."

GLAVA

prodaje dražbe (aukcije, licitacije).

A rekao je Ata': Stigao sam (na životu) ljude (koji) ne vide štete (ne smatrajugrijehom) u prodaji plijenova (rata) u (vlasništvo onoga) ko povećava (tj. ko dadnenajveći iznos).

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestionas je Husein Muktib od Ata'a, sina Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek oprostio (ropstva jednoga)dječaka svoga (tj. koji je pripadao njemu, bio njegovo vlasništvo, ali ga jeoprostio na način) "straga" (tj. poslije njegove smrti da bude slobodan). Pa jeopotrebio (osiromašio taj čovjek prije svoje smrti i odlučio je da proda togaroba).

(O prodaji ovakvoga roba pravne škole, mezhebi imaju različita stanovišta.)

Pa je uzeo njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ko će kupiti sebi njega od mene?" (Dražbirao, licitirao ga jeMuhammed a.s. da bi se što više uzelo za roba kako bi se tako dobila veća cijena ikoličina novca u korist prvobitnoga vlasnika.) Pa je kupio sebi njega Nuajm, sinAbdullaha za toliko i toliko. Pa je dao njega k njemu.

GLAVA

37

nadmećanja i ko je rekao: ne dozvalja (ne dozvoljava) se ta prodaja.

("Nedžšun" i "munadžešetun" je prevedeno izrazom nadmećanje, a u stvari to jetakav postupak u kupovini gdje jedno lice kupuje od prodavca robu i daje mu visokucijenu za njegovu robu, a uopće ne želi kupiti tu robu, već samo želi navući i prevarititreće lice da kupi tu robu po što skupljoj cijeni. U daljem tekstu će se ti izraziprevoditi sa izrazom nabijanje cijene.)

A rekao je Ibun Ebu Evfa: Nabijač cijene je jedač kamate, varalica. A on (ovajpostupak - ovo sada kaže Buharija) je lažno varanje, nije dozvoljeno. Rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prevara je u Vatri. I ko uradi (jedan)rad (što) nije na njemu naša stvar, pa on je odbijanje (pa on je odbijen, vraćen)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a,od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nabijanje cijene.

GLAVA

prodaje varavosti (nesigurnosti, opasnosti) i bremena bremenitih (životinja štoga nose u maternici, a još ga nisu iz sebe izbacile normalnim porođajem).

(Prodaja varavosti, nesigurnosti može biti u više vidova, a jedan vid te prodaje jest iprodaja bremena, ploda koji se još nalazi u utrobi bremenite životinje ženskog spola.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zabranio bremena bremenitih (životinja). A bila je(to) prodaja (što) prodaju međusobno nju stanovnici predislamlja. Bio je čovjek(običaja da) kupi devu za klanje k (tome) da se porodi deva, zatim (da) se porodi(ona deva) koja je u njezinom trbuhu.

(Neki kažu da i izraz "habelul-habeleti" znači: plod ploda, tj. deva deve koja trebatek da se rodi pa da odraste i da se porodi. To su prodavali i kupovali što mu se tekmati još u trbuhu nalazi. To je svakako varavo i nesigurno.)

GLAVA

prodaje doticanja (sa nečim).

(O ovoj vrsti prodaje već je davato objašnjenje.)

Rekao je Enes: Zabranio je nju (tu prodaju) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričaomi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Amir, sin Sada, da je Ebu Seid,bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, zabranio bacanje (tj. prodaju bacanjem). A ono (tj. prodaja

38

bacanjem) je bacanje čovjeka (kad čovjek baca) svoju odjeću u prodaji k(nekom) čovjeku prije (nego) da prevrne nju ili pogleda k njoj. I zabranio jedoticanje (tj. prodaju doticanja nečega). A doticanje je doticanje odjeće (kad) nepogleda (tj. ne razgledajući) k njoj (tj. ne pregledajući nju).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehab, pričao nam je Ejubod Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je (Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio) dva načinaoblačenja: da se obuhvati čovjek u jednu odjeću, zatim (da) podigne nju na svojadva ramena; i (zabranio je) dvije prodaje doticanje i bacanje.

(O tim načinima oblačenja, a ovdje drugi način nije ni spomenut, i o tim vrstamaprodaje davato je objašnjenje u proteklom tekstu poodavno.)

GLAVA

prodaje bacanja.

A rekao je Enes: Zabranio je nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio.

(Izraz "munabezetun" doslovno znači: međusobno bacanje između dvije osobe, a"mulamesetun": međusobno doticanje između dvije osobe.)

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Muhameda, sinaJahja-a sina Habana, i od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabraniodoticanje i bacanje.

PRIČAO NAM JE Ajaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam jeMamer od Zuhrije, od Ata'a, sina Jezida, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva načinaoblačenja i dvije prodaje: doticanje i bacanje.

GLAVA

zabranjivanja prodavaču da ne sakuplja (u vimenu mlijeko od više dana)devama, i kravama, i ovcama i svakoj (drugoj ženskoj životinji kojoj je mlijeko)sakupljeno.

A "musarratun" (sakupljena) je (ona ovca, ili deva ili krava) koja (je takvada se) je sakupljalo njezino mlijeko, i zadržavalo se u njemu (tj. ono, mlijeko) isastavljalo se pa se nije muzlo danima. A korijen (izraz) "tasrijetun" (od kojega je i"musarratun") je (tj. ima značenje) zadržavanje vode (zajazivanje vode da se napunineka dolina vodom). Rekne se od njega: zadržao sam (zajazio sam) vodu.

39

PRIČAO NAM JE Ibnu Bukjejr, pričao nam je Lejs od Džafera, sina Rebi'ata,od Aaredža, rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne sakupljajte (mlijeko u vimenu) devama i ovcama. Pa ko kupi njih(takve deve ili ovce) poslije (toga postupka s njima), pa on je sa boljim (od) dvagledanja (pogleda, tj. može da odabere) u međuvremenu (kada se desilo) da sebipomuze njih: ako hoće, zadržaće, a ako hoće vratiće ih i (uz njih za pomuženomlijeko) sa' datula." A spominje se od Ebu Saliha i Mudžahida i Velida, sinaRebaha, i Musa-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio: ".... sa' datula." A rekao je neki (od) njih od Ibnu Sirina: ".... sa' odhrane, i on je sa izborom tri (dana)." A rekao je neki (od) njih od Ibnu Sirina: ".....sa' od datula." I nije spomenuo "tri (dana)". A datule su mnogobrojnije (tj. adatule su u većem broju spomenuli pripovjedači ovoga hadisa nego hranu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svogaoca (da) govori: pričao nam je Ebu Usman od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

"Ko kupi ovcu sakupljenu (tj. čije je mlijeko sakupljano u vimenu) pa jevrati, pa neka vrati sa njom sa'." I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allahi spasio, da se susreću (presreću, tj. predusreću prije ulaska u grad) prodaje (tj.zabranjena je kupoprodaja na taj način da se predusreću prodavci).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od EbuZinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne susrećite karavana (karavane)! I neće prodavati (ili: I neka neprodaje) neki (od) vas nad prodaju nekoga. I ne nabijajte cijene međusobno! Ineće prodavati (I neka ne prodaje) prisutni (tj. gradski stanovnik) Beduinu (tj.Beduinovu robu). I ne sakupljajte (u vimenu mlijeko) ovcama! A ko sebi kupinjih (takve ovce), pa je sa boljim (od) dva gledanja (tj. mišljenja) poslije (što sedesilo) da pomuze njih (dakle ima dva izbora). Ako je zadovoljan njima,zadržaće njih, a ako srdi njima (tj. a ako nije sa njima zadovoljan), vratiće njih isa' od datula (ili: vratiće njih sa sa'om od datula)."

GLAVA:

Ako hoće, vratiće sakupljenu (ovcu, tj. ovcu čije je mlijeko u vimenu sakupljeno),a u (vezi) njezinog muženja je sa' od datula (naknada za mlijeko koje je muzao).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Amra, pričao nam je Mekija, izvijestio nasje Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Zijad da je Sabit, slobodnjak Abdurrahmana,sina Zejda, izvijestio njega da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,(da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko sebi kupi ovce sakupljane (tj. sakupljanoga mlijeka u vimenu) papomuze njih (sebi), pa ako je zadovoljan njima, zadržaće ih, a ako srdi njima (tj.

40

a ako nije zadovoljan s njima), pa u njihovom muženju (tj. pa za njihovomuženje naknada) je sa' od datula (hurmi)."

GLAVA

prodaja nemoralnog roba (roba koji je odan vršenju preljuba-bluda).

A rekao je Šurejh: Ako hoće, vratiće od preljuba (tj. zbog preljuba roba,robinje prije prodaje).

(Hoće da kaže da kupac može da vrati kupljenog roba ženskog pola kada dozna da jevršio rob preljub - može ga vratiti ako hoće.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,da je on čuo njega (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je izvršila (tj. Kada izvrši) preljub robinja pa se objasni njezinpreljub (tj. dokaže se), pa neka bičuju nju, a neka ne kori."

(Neki kažu da to znači: a neka se ne ograniči samo na ukor. Neki opet kažu: bičevanjeje dosta, i poslije bičevanja ne treba karanje, jer je nepotrebno karanje poslijebičevanja.)

"Zatim ako (ponovao) izvrši preljub, pa neka je bičuje, a neka ne kori.Zatim ako (ponovo) izvrši preljub treći (puta), pa neka proda nju (pa neka jeproda) i da (bi, tj. pa makar je prodao) za uže od dlake."

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, odUbejdullaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao (tj.upitan je) o robinji kada je izvršila preljub i nije se učinila čednom (poštenom,moralnom). Rekao je:

"Ako izvrši (učini) preljub, pa bičujte nju. Zatim ako izvrši preljub, pabičujte nju. Zatim ako izvrši preljub, pa prodajte nju i da (tj. makar je prodali)za splet (ispleteno, usukano uže)." Rekao je Ibnu Šihab: Neću znati (tj. Ne znam)poslije trećeg ili četvrtog (puta je rekao da je treba prodati).

GLAVA

prodaje i kupovanja sa ženama.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao jeUrvete, sin Zubejra, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Unišao je (Ušao je) na (posjetu) mene (meni u posjetu) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenula njemu (slučaj robinje Berire). Paje rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kupi sebi (nju) i oslobodi

41

(je), pa (tj. jer) zaista zaštitništvo je za onoga (tj. pripada onome) ko je oslobodio(ropstva)." Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od večeri(tj. naveče) pa je pohvalio na Allaha (tj. zahvalio je Allahu) sa (onim načinom)što je On pripadnik njega (tj. kako Mu dolikuje), zatim je rekao:

"Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebi uslovljavaju (uvjetuju neke) uslove(što) nije u knjizi Allaha (ništa, tj. što ih nema u Božijoj knjizi). Ko sebiuslovljava (neki) uslov (koji) nije u knjizi Allaha, pa on je lažan (tj. bespravan,beznačajan) iako je sebi uslovio (tj. makar sebi uslovio) stotinu uslova. UslovAllaha je preči i pouzdaniji (čvršći)."

(O "velau", koji se prevodi sa izrazom zaštitništvo, davano je već objašnjenje koje seneće obnavljati.)

PRIČAO NAM JE Hassan, sin Ebu Abada, pričao nam je Hemam, rekao je:čuo sam Nafi'a od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeAiša, bio zadovoljan Allah od nje, cjenjkala (se za) Beriru. Pa je izašao(Muhammed a.s.) k molitvi, pa pošto je došao, rekla je:

"Zaista oni nisu htjeli da prodaju nju (drukčije) osim (tako) da sebiuslove zaštitništvo." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"Zaštitništvo je samo za (onoga, tj. onome) ko je oslobodio." Rekao sam Nafi'u:"Slobodan bio njezin muž, ili rob?" Pa je rekao: "Šta obavještava mene (tj. Štami daje da znam to - Otkud to da znam)?"

GLAVA:

Da li će prodavati prisutni (tj. gradski stanovnik) za Beduina (tj. Beduinovurobu) bez nagrade (besplatno), i da li će pomagati njemu ili će biti odan (iskreno,tj. savjetovati) njemu?

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je zatražioodanost (ili iskreno savjetovanje) jedan (od) vas svome bratu (tj. od svoga brata),pa neka bude odan (ili: neka iskreno savjetuje) njemu." I dopustio je u njemu (tj.dopustio je ovo) Ata'.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, odKajsa, rekao je: čuo sam Džerira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Prisegao sam (Prisegnuo sam) se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, na svjedočenje da nema božanstva osim Allah (osim Allaha) i da jeMuhammed poslanik Allaha, i uzdizanje (tj. obavljanje) molitve, i davanjezekjata (obavezne milostinje), i slušanje i pokornost, i odanost (ili: iskrenosavjetovanje) za svakoga muslimana (svakome muslimanu).

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Abdul-Vahid, pričaonam je Mamer od Abdullaha, sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio:

42

"Ne predusrećite karavane, i neće prodavati (neka ne prodaje) prisutni(tj. stanovnik grada) za Beduina." Rekao je: Rekao sam Ibnu Abbasu: "Šta je (tj.Šta znači) njegov govor: "Neće prodavati prisutni za Beduina?" Rekao je: "Nećebiti njemu posrednikom (mišetar, mešetar za nagradu)."

GLAVA

(onoga) ko je mrzio (tj. ko nije odobravao) da prodaje prisutni (tj. stanovnikgrada) za Beduina za nagradu (da mu prodaje uz nagradu za prodavanje). Bi:sa; za.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Sabbaha, pričao nam je Ebu Alija Hanefija odAbdurrahmana, sina Abdullaha sina Dinara, rekao je: pričao mi je moj otac odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da prodajeprisutni za Beduina. I za njega je rekao Ibnu Abbas (tj. Njega - taj govor - jerekao, drugim riječima: toga mišljenja je bio, Ibnu Abbas).

GLAVA:

Neće prodavati prisutni za Beduina sa posredništvom (u ime posredništva,mišetarstva, mešetarstva).

I mrzio je njega (ovaj postupak) Ibnu Sirin i Ibrahim prodavaču i kupcu. Rekaoje Ibrahim: Zaista Arapi govore: "Prodaj za mene odjeću!", a ono namjeravaju (tj.misle na) kupovanje.

(Hoće da se kaže da riječ "bej'un" može da znači i prodavati i kupovati, pa budući daje taj izraz upotrebljen "la jebi'u", onda se može zaključiti da nije lijepo da stanovnikgrada kao posrednik uz nagradu prodaje Beduinovu, seljakovu robu, a ni da kupujerobu Beduinu. To je razumljivo jer u oba slučaja posrednik za nagradu ošteti licaizmeđu kojih posreduje: kada prodaje robu seljaka, šteti, oštećuje građanina prodajućimu što skuplje, a kada kupuje Beduinu, oštećuje građanina nastojeći da od njega kupišto jeftinije.)

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio me Ibnu Džurejdžod Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće kupovati (doslovno: Neće sebi prodavati, a to znači: Neće kupovati)čovjek na (nad) prodaju svoga brata. I ne nabijajte cijene međusobno! I nećeprodavati prisutni za Beduina."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Muaz, pričao namje Ibnu Avn od Muhameda, rekao je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

Zabranilo se nama da prodaje prisutni za Beduina.

43

(Iz ovih hadisa se može jasno vidjeti da se preporučuje princip izbjegavanjaposredništva mimo robnog tržišta - crne berze, šverca. To ne znači da se ide protivsame trgovine. Želi se da se preporuči to da proizvađač, proizvođač bude i trgovac, daon direktno prodaje potrošaču. To važi i za proizvođača Beduina, seljaka - i zaproizvađača-proizvođača građanina, živitelja u gradu.)

GLAVA

zabranjivanja sretanja (predusretanja, dočekivanja) jahača (sa tovarima robe) ida je njegova prodaja odbijena (tj. prodaja onoga ko dočekuje jahače sa robomje nezakonita, ništavna, ne važeća) jer vlasnik nje (takve prodaje - tj. jer takavprodavač) je prestupnik, griješnik kada je bio za njega znalac (tj. kada jepoznavao zabranjivanje, zabranu ovoga postupka pa ga opet činio), i on je (tj. ato je) prevara u prodaji, a prevara se ne dozvalja (ne dozvoljava, nijedozvoljena).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Vehhab,pričao nam je Ubejdullah Umerija od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predusretanje(dočekivanje) i da prodaje prisutni za Beduina.

PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam jeMamer od Ibnu Tavusa, od njegova oca, rekao je: pitao sam Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice:

"Šta je značenje njegova govora: "Neće nikako prodavati prisutni zaBeduina?" Pa je rekao: "Neka ne bude njemu posrednikom (posrednik)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričaomi je Tejmija od Ebu Usmana, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

"Ko kupi sakupljenu (ovcu ili sličnu muzaru čije je mlijeko u njezinuvimenu sakupljano), pa neka vrati sa njom (jedan) sa'." I zabranio jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predusretanje prodaja.


"Neće prodavati neki (od) vas na prodaju nekoga. I ne predusrećite robedo (da) se padne (odsjedne) s njima k trgu."

44

GLAVA

kraja predusretanja (tj. krajnje tačke do koje se može izaći pred donosioce robe -a to je vrh trga, krajnji dio trga, pijace).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Džuvejrijete odNafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Predusretavasmo jahače, pa kupimo od njih hrane (hranu). Pa jezabranio nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da prodajemo nju do(da) se dopre s njom trg hrane (dok ne dođe na trg od hrane). Rekao je EbuAbdullah: Ovo je (predusretanje bilo) u najvišem (dijelu) trga (tj. u vrh trga), aobjasniće njega (to da je tu bilo predusrećanje, predusretanje, dočekivanje - to ćeobjasniti) hadis Ubejdullaha.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdullaha, rekao je:pričao mi je Nafi' od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Kupovaše (oni) hranu u najvišem (dijelu, kraju) trga, pa prodaju nju unjihovom mjestu (u svome mjestu, tj. na licu mjesta gdje su je kupili), pa jezabranio njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da prodaju nju(hranu) u njezinom mjestu (kupovanja) do (da, tj. osim da) prenesu nju (tj. daprime nju u vlasništvo i prenesu je u trg, na trg).

(Na osnovu ovoga pričanja Abdullaha zaključuje se da je zabranjeno izlaziti izvangrada i predusrećati jahače koji dopremaju hranu na pijacu. To nije zabranjeno ukrugu samoga trga i pijace. Svi ovi hadisi imaju cilj da spriječe posredništvo mimorobnog tržišta i u razmjeni dobara na niskom stupnju proizvodnje dobara, jerposredništvo poskupljuje cijenu potrošnih dobara. Kada je proizvođač i prodavač,cijena potrošnih dobara je niža, potrošač će biti manje izložen izdacima i rashodima.)

GLAVA:

Kada je sebi uslovio (neke) uslove u prodaji (koji) se ne dozvaljaju (koji se nedozvoljavaju).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hišama,sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je meni Berira, pa je rekla: "Dopisala sam se svojoj porodici (tj.Potpisala sam ugovor o oslobađanju od ropstva sa svojim gospodarima) na devetukija (novca), u svakoj godini (da im dadnem jednu) ukiju, pa pomogni me." (Uknjizi o zekjatu je objašnjeno šta je ukija.) Pa sam rekla (kaže Aiša): "Ako želitvoja porodica da izbrojim njih (ukije) njima, a (da) bude tvoje zaštitništvo meni,učiniću (to)." Pa je otišla Berira k svojoj porodici pa je rekla njima. Pa nisu (oni)htjeli na nju (tj. njoj to da odobre). Pa je (ona) došla od njih, a poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, je sjedač (sjedi), pa je rekla: "Zaista ja sam izložila(ponudila) to na njih (tj. njima), pa nisu htjeli (da pristanu drukčije) osim da

45

bude zaštitništvo njima." Pa je (to) čuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio. Pa je izvijestila Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, (o svemu tome)Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Uzmi nju, i uslovinjima zaštitništvo, pa (tj. jer) zaštitništvo je samo za (onoga, tj. pripada onome)ko je oslobodio." Pa je učinila Aiša. Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, ljudima (među ljude, tj. među narod), pa je hvalio Allaha,uzvišen je, i zahvalio se Njemu, zatim je rekao: "Što se tiče poslije! Šta je umuljudi (tj. Šta je nekim ljudima da) uslovljavaju uslove (koji) nisu u knjiziAllaha?! Što je bilo od uslova (tj. Kakav god uslov ima koji) nije u knjizi Allaha,pa on je ništavan (ne vrijedi) iako je bio stotinu uslova (tj. makar da je taj uslovkao stotinu uslova, ili stotinu puta, uslovljen, postavljen). Sud (tj. Odredba)Allaha je preči, i uslov Allaha je čvršći. A zaštitništvo je samo za (onoga, tj.pripada onome) ko je oslobodio."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Aiša, majkavjernika, htjela da sebi kupi (jednu) robinju pa (da) oslobodi nju. Pa je reklanjezina porodica:

"Prodaćemo ti nju na (taj način) da je njezino zaštitništvo nama." Pa jespomenula to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Nećespriječiti tebe to, pa zaista zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."

GLAVA

prodaje datula za datule.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Malika,sina Evsa, čuo je Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pšenica za pšenicu je kamata osim evo! i evo!, i ječam za ječam jekamata osim evo! i evo!, i datule za datule su kamata osim evo! i evo!"

("Hae ve hae": evo! i evo!., a može da se prevede i: Uzmi! i Uzmi!. O značenjuovoga hadisa već je bilo objašnjenje i tumačenje.)

GLAVA

prodaje rozina za rozine (rezaćija za rezaćije, tj. suhog grožđa za suho grožđe) ihrane za hranu.

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sinaUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, zabranio međusobno odbijanje (dvojice, tj. zabranjivanje,sprječavanje guranjem koljenima). A "muzabena" (odbijanje, ovo objašnjava IbnuUmer) je prodaja ploda za datule mjerenjem, i prodaja rozina (rezaćija-suhoggrožđa) za vinovu lozu (tj. za grožđe) mjerenjem.

46

(Misli na prodaju sirovog ploda na palmi za suhe datule i prodaju suhoga grožđa zasirovo grožđe na lozi. A ova se prodaja zove "muzabena"-odbijanje, guranjekoljenima, jer se u većini slučajeva desi da se ugovarači ovakve prodaje svade,posvađaju se pa se i koljenima guraju odbijajući se jedan od drugoga. Prevarena osobanastoji da se ugovor prekrši i da se ne izvrši, a osoba koja je takvom prodajom nadobitku, nastoji da se prodaja izvrši i da se ne prekrši. U većini slučajeva kod prodajesirovoga ploda na stablu za osušeni plod jedna osoba mnogo izgubi, a druga mnogodobije. To je dovodilo do svađe i trzavica, pa je takvu prodaju Muhammed a.s.,zabranio. U daljem tekstu "muzabenetun" će se prevoditi sa izrazom trzavica međudvojicom, tj. međusobna trzavica.)

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, odNafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu. A međusobnatrzavica je da proda (čovjek) plod (na drvetu) za mjerenje (tj. za plod koji jeobran i izmjeren - za određenu i izmjerenu količinu uređenog istovrsnog ploda)govoreći pri (tom):

"Ako se poveća, pa za mene je (tj. meni će), a ako se okrnji, pa na meneje."

(Tj. Ako procijenjeni plod na drvetu bude veći od količine ovoga izmjerenoga ploda,pa meni će višak, ako ga bude manje, na moj će se teret namiriti manjak.)

Rekao je (Abdullah, sin Umera) -: A pričao mi je Zejd, sin Sabita da jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dopuštao (navedeni postupak) upozajmljenim palmama za njihovu procjenu nasumice (odoka, otprilike).

("Arijjetun" plural "araja" je palma čiji plod od jedne godine, onako na stabludadne vlasnik nekom licu da ga obere i pojede ili da se iskoristi s njim. Smisaogornjeg hadisa je ovaj: Lice koje je dobilo plod na palmi može taj plod prodativlasniku za neke obrane datule vlasniku palme, koji ima datula od drugih palma,palmi osim one palme čiji je plod poklonio, procijenivši otprilike plod palme čiji jeplod poklonio. Time se olakša licu koje je dobilo plod na palmi kao poklon, da to licedođe brže do datula. Dakle samo u tom slučaju je dopuštao Muhammed a.s. postupakkoji je u drugim slučajevima zabranjivao. To je i razumljivo jer je vlasnik biopoklonio licu plod na palmi besplatno, pa mu sada ovom prodajom još uskraćuje trudoko berbe, branja. "Arijjetun" - pl. "Araja" prevedeno je sa: pozajmljene palme, itako će se i ubuduće ta riječ prevoditi. "Harsun" je procjena odoka, otprilike.)

GLAVA

prodaje ječma za ječam.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik odIbnu Šihaba, od Malika, sina Evsa, izvijestio je njega da je on tražio sebimijenjanje za stotinu zalatnika (tj. da promijeni sto zlatnika). Pa je pozvao meneTalhate, sin Ubejdullaha, pa smo se naredili (naređivali) dok je zamjenio meni

47

(doslovno: dok je uzeo u zamjenu od mene). Pa je uzeo zlato prevrće (prevrćući)ga u svojoj ruci, zatim je rekao:

"Dok dođe moj rizničar iz Gabe (strpi se)." A Umer to sluša, pa je rekao:"Tako mi Allaha, nećeš se rastaviti njemu (tj. od njega) do (da, tj. dok ne) uzmešod njega, (jer) je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zlato zazlato (prodavati) je kamata osim (odmah iz ruke u ruku) evo! i evo!, i pšenica zapšenicu je kamata osim evo! i evo!, i ječam za ječam je kamata osim evo! i evo!, idatule za datule (prodavati) je kamata osim evo! i evo! (tj. osim da prodavačrekne: evo! dajući u ruku kupcu, a i kupac dajući odmah svoju robu prodavaču,da rekne njemu: evo! - datule za datule iz ruke u ruku)."

(Isto vrijedi i za ostale navedene vrste robe. O tome je davato i objašnjenje prije.)

GLAVA

prodaje zlata za zlato.

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ismail, sin Ulejjeta,rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Ishaka, rekao je: pričao nam je Abdurrahman, sinEbu Bekreta, rekao je -: rekao je Ebu Bekrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne prodajite zlato za zlato osim jednako za jednako, i srebro za srebroosim jednako za jednako, a prodajite zlato za srebro i srebro za zlato kakohoćete."

GLAVA

prodaje srebra za srebro.

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Sada, pričao nam je moj stric (amidža),pričao nam je bratić Zuhrije od svoga strica (Zuhrije), rekao je: pričao mi je Salim, sinAbdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeEbu Seid pričao njemu slično tome (navedenom hadisu jedan) hadis od poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sreo njega Abdullah, sin Umera, pa jerekao:

"O Ebu Seide, šta je ovo koje pričaš od poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (šta je to što pričaš)?" Pa je rekao Ebu Seid o mijenjanju: "Čuosam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zlato za zlato jeslično za slično (tj. jednako za jednako) i srebro za srebro je slično za slično."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odEbu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, rekao:

"Ne prodajite zlato za zlato osim slično za slično, i ne pretpostavljajte (tj.ne dajite prednost, veće vrijednosti) nekom (od) njega na (nad) nekim. I ne

48

prodajite srebra za srebro osim slično za slično, i ne pretpostavljajte neko (od)njega nad neko. I ne prodajite neko (od) njega odsutno za ispunjeno (tj.prisutno)."

GLAVA

prodaje zlatnika za zlatnik odgodom (na rok).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Dahak, sin Mahleda,pričao nam je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, da je Ebu SalihZejjat izvijestio njega da je on čuo Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega,(da) govori:

"Zlatnik je za zlatnik i srebrenjak je za srebrenjak." Pa sam rekaonjemu: "Pa zaista Ibnu Abbas ne govori njega (tj. to pravilo)." Pa je rekao EbuSeid: Pitao sam ga (Ibnu Abbasa) pa sam rekao: "Čuo si njega (tj. Je si li čuo tošto ti zastupaš, taj svoj stav) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ili sinašao njega u knjizi Allaha, uzvišen je, (tj. na čemu temeljiš svoje stnovište)?"Rekao je: "Sve to neću reći (tj. ne govorim - a to znači: nisam čuo ni odMuhammeda a.s., a niti sam našao u knjizi Allaha dž.š.), i vi ste znaniji saposlanikom Allaha od mene, ali ja (imam kao osnov za svoje stanovište to da) jeizvijestio mene Usamete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:"Nema kamate osim u odgađanju (odlaganju, tj. davanju na rok uz dobit, naćar)."

(Ibnu Abbas je bio stanovišta da nije kamata, nije grijeh prodati zlato za zlato uzzaradu, dobit kada se prodaja vrši iz ruke u ruku. Po njemu je kamata samo kada seprodaja vrši uz odlaganje, odgađanje uručenja u posjed. To je stanovište zasnivao nanavedenom hadisu koji je čuo od Usameta. Postoje razna tumačenja toga hadisa kojije suprotnog sadržaja mnogim pouzdanim hadisima. Neki tvrde da je i dokinut hadiskoji je pričao Usamete. Uglavnom po njemu ne postupa ni jedna pravna škola-mezheb.)

GLAVA

prodaje srebra za zlato odgađanjem (tj. na rok).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestiome Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ebul-Minhala, rekao je: pitao sam Bera'-a, sina Aziba, i Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njih, o mijenjanju pasvaki jedan (pojedini) od njih dvojice govori (jedan za drugoga):

"Ovaj je bolji od mene." Pa oba (od njih) dvojice govore: "Zabranio jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju zlata za srebrodugovanjem (tj. plaćanjem na rok, odgađanjem)."

49

GLAVA

prodaje zlata za srebro rukom u ruku.

PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abad, sin Avama,izvijestio nas je Jahja, sin Ebu Ishaka, pričao nam je Abdurrahman, sin Ebu Bekjreta,od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, srebro za srebro izlato za zlato (da se prodaje drukčije) osim jednako za jednako, a zapovjedionam je da (sebi) kupujemo zlato za srebro kako hoćemo, i srebro za zlato kakohoćemo.

GLAVA

prodaje međusobne trzavice (prodaje odbijanja), a ona je prodaja datula zaplod, i prodaja rozina (rezaćija, suhog grožđa) za vinovu lozu (tj. za grožđe nalozi) i prodaja pozajmljenih palmi (na besplatno korišćenje).

Rekao je Enes: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,međusobnu trzavicu i prodaju u polju (na njivi, tj. prodaju žita u klasu, naklasu).

("Haklun" je polje, njiva - pa "muhakaletun": prodaja žita dok je još u polju, nanjivi.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, rekao je: izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, biozadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:

"Ne prodajite ploda do (da) se (dok se ne) pokaže njegova dobrota (tj.njegovo sazrijevanje), i ne prodajite ploda za datule (hurme)." Rekao je Salim: Aizvijestio me Abdullah od Zejda, sina Sabita, da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, dopuštao poslije toga u (pogledu) prodaje pozajmljene palme (tj.ploda palme koju je neko dobio besplatno na korišćenje) za svježe datule ili zadatule (osušene, obrane obje vrste), a nije dopuštao u (drugom slučaju) osimnjega (tj. osim ovoga slučaja).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu (odbijanje). Ameđusobna trzavica (odbijanje) je kupovanje sebi ploda za datule mjerenjem(zapreminom, na sud, posudu) i prodaja vinove loze (tj. grožđa na lozi) za rozine(rezaćije, suho grožđe) mjerenjem.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Davuda,sina Husajna (Husaina), od Ebu Sufjana, slobodnjaka Ibnu Ebu Ahmeda, od Ebu

50

Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu i prodaju u polju (na njivi, u klasu,na klasu). A međusobna trzavica je kupovanje sebi ploda za (obrane suhe) datule(hurme bivši plod još) u glavama palmi (tj. na vrhovima palmi).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Muavijete od Šejbanije, odIkrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju (žita) upolju i međusobnu trzavicu (tj. i prodaju datula na palmama.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a,od Ibnu Umera, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njih, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio vlasniku pozajmljene palme (nabesplatno korišćenje) da proda (on) nju sa njezinim procjenjivanjem nasumce(nasumice, odoka, otprilike).

GLAVA

prodaje ploda na glavama (tj. na vrhovima stabala) palmi za zlato i srebro.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestionas je Ibnu Džurejdž od Ata'a i Ebu Zubejra, od Džabira, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju ploda(plodova) do (da) bude (dok ne bude) dobar (lijep okus ploda), i neće seprodavati (nijedna) stvar od njega (tj. ništa od ploda drukčije) osim za zlatnik isrebrenjak, osim (tj. izuzev) pozajmljenih datula.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: čuo sam Malikja, apitao ga je Ubejdullah, sin Rebi'a: "Je li pričao tebi Davud od Ebu Sufjana, od EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, dopustio u prodaji pozajmljenih palmi (koje imaju na sebi plodada bi mogao stati) u pet veskova, ili niže (ispod) pet veskova?" Rekao je: "Da."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekaoje Jahja, sin Seida: čuo sam Bušejra, rekao je: čuo sam Sehla, sina Ebu Hasmeta da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju ploda (na stablu)za datule, a dopustio je u pozajmljenoj palmi (tj. u vezi pozajmljene palme) da seproda sa njezinom procjenom nasumice (tj. za njezinu nasumice procjenjenuvrijednost kako bi mogli da) jede nju njezina porodica (tj. njezini vlasnici,vlasnici njezinog ploda) svježu.

A rekao je Sufjan drugi puta: "..... osim (slučaja) da je on dopustio upozajmljenoj palmi (da) proda nju njezina porodica sa njezinom procjenomnasumice (tj. procijenivši je nasumice da) jedu (oni) nju svježu." Rekao je: Ono(značenje, smisao) je jednako (premda je izraz nešto drukčiji). Rekao je Sufjan:Pa sam rekao Jahja-u, a ja sam dječak: Zaista stanovnici Meke govore:

51

Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio (dopuštao)njima u prodaji pozajmljenih palmi (bez vezanja za procjenu nasumice i slično).Pa je rekao (Jahja): "A šta obavještava stanovnike Meke (šta daje znanjenjima)?" Rekao sam: "Zaista oni predaju (pričaju) njega od Džabira." Pa jeušutio. Rekao je Sufjan: "Htio sam samo (da upozorim na to) da je Džabir odstanovnika Medine."

(Prema tome taj hadis je potekao preko stanovnika Medine.)

Reklo se Sufjanu: "A nije u njemu (u tom hadisu nikakva) zabranaprodaje ploda do (da) se pokaže (dok se ne pokaže) njegova dobrota (tj.sazrijevanje)." Rekao je: "Ne."

GLAVA

tumačenja pozajmljenih palmi.

A rekao je Malik: Pozajmljena palma je (to) da daruje (pokloni) čovjekčovjeku (jednu) palmu, zatim se uznemiruje sa njegovim ulaženjem na njega (tj. nabranje ploda palme čiji je plod poklonjen, dat da se sebi obere), pa se dopustilo njemu(darovaocu) da sebi kupi nju od njega (od onoga kome je poklonjena palma) za datule(hurme koje on ima već obrane). A rekao je Ibnu Idris: Pozajmljena palma neće biti oddatula rukom u ruku, neće biti sa nasumice (sa procjenom odoka, otprilike). A od(onoga) što ojačava (osnažuje) njega je govor Sehla, sina Ebu Hasmeta "..... saveskovima uveskovanima (tj. izmjerenim mjerom veska)." A rekao je Ibnu Ishak usvome hadisu (tj. u svome pričanju) od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allahod njih dvojice: Bile su pozajmljene palme (to) da daruje (pokloni) čovjek čovjeku usvome imanju palmu i dvije palme. A rekao je Jezid od Sufjana, sina Husejna:Pozajmljene palme su palme (što) se davaše na poklon (poklanjaše se) siromasima, paneće moći (tj. pa ne mogu) da iščekuju (oni) nju (palmu kada će je obrati), (i)dopustilo se njima da prodaju nju (tj. njih) za (ono) što su htjeli od datula (koje su većobrane i osušene).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, sin Mubareka,izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Zejda, sina Sabita,bio zadovoljan Allah od njih, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,dopuštao u pozajmljenim palmama da se prodaju sa njihovim procjenjivanjemnasumice mjerenjem. Rekao je Musa, sin Ukbeta: A pozajmljene palme su poznatepalme (što) dođeš njima pa sebi kupiš njih.

GLAVA

prodaje plodova prije (nego) da se pokaže njihova dobrota (tj. sazrijevanje).

A rekao je Lejs od Ebu Zinada: bio je (običaja) Urvete, sin Zubejra (da) pričaod Sehla, sina Ebu Hasmeta, Ensarije iz Harisetovića da je on pričao njemu od Zejda,sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

52

Bili su ljudi u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(običaja da) kupuju plodove, pa kada su odsjekli (tj. otrgali, obrali palme) ljudi idošlo je (prispjelo je) njihovo međusobno izvršenje (tj. potraživanje,naplaćivanje), rekao je (rekao bi) kupac: Zaista ono pogodilo je plod truhlenje(truhlost u zametku cvijeta), pogodila je njega bolesnost (bolest), pogodilo jenjega opadanje (opalost, tj. opao je plod prije sazrijevanja), kvarovi (štete što)dokazuju s njima (tj. pomoću kojih se brane pri prepiranju i parničenju). Pa jerekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je bila mnogobrojnakod njega prepirka (kavga, tj. parničenje i svađa) o tome:

"Pa ili ne (činite te vrste kupoprodaje, ili ako je činite), pa ne prodajitemeđusobno (drukčije) do (da) se pokaže (dok se ne pokaže) dobrota(sazrijevanje) ploda (na stablu)." Kao zdogovor (dogovor, tj. savjet, upustvo što)ukazuje za njega (tj. na njega njima - to je rekao Muhammed a.s.) zbogmnogobrojnosti njihove prepirke. A izvijestio me Haridžete, sin Zejda sina Sabita,da Zejd, sin Sabita, ne prodavaše plodove svoje zemlje do (da) rode (dok se nerode) Plejade (zvijezde Vlašići) pa se razjasni žuti (plod) od crvenog (tj. jasno serazlikuje, opaža, vidi).

(Veli se da se Vlašići rode, pojave u zoru u početku ljeta kada počnu zriti, sazrijevatiplodovi u Hidžazu.)

Rekao je Ebu Abdullah: Predao je njega (spomenuti hadis) Alija, sin Bahra.

PRIČAO NAM JE Hakam, pričao nam je Anbesete od Zekerija-a, od EbuZinada, od Urveta, od Sehla, od Zejda.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju plodova do (da) se pokaže (dok sene pokaže) njihova dobrota (sazrijevanje), zabranio je prodavaču i kupcu.

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas jeHumejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zabranio da se prodaje plod palme do (da) zasvijetli(zasjaji, tj. do da zarudi, dok ne zarudi). Rekao je Ebu Abdullah: Misli (na to) dase dobro zacrveni.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Selima, sinaHajana, pričao nam je Seid, sin Mina-a, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha,bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se prodaje ploddo (da) se (dok se ne) oboji (zarudi). Pa se reklo: "A šta je (tj. šta znači) da seoboji (zarudi)?" Rekao je: "Sasvim pocrveni, i sasvim požuti i jede se od njega(dakle: može se i jesti)."

53

GLAVA

prodaje palme prije (nego) da se pokaže njezina dobrota (sazrijevanje - zapravo:prodaje palmi prije nego da se pokaže njihova dobrota, sazrijevanje).

PRIČAO MI JE Alija, sin Hejsema, pričao nam je Mualla, pričao nam jeHušejm, izvijestio nas je Humejd, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljanAllah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zabranioprodaju ploda do (da) se pokaže (dok se ne pokaže) njegova dobrota, i palmi do(da) zasjaji (zablista). Reklo se: "A šta je (tj. šta znači) zasjaji?" Rekao je:"Sasvim pocrveni, ili sasvim požuti."

GLAVA:

Kada je prodao plodove prije (nego) da se pokaže njihova dobrota (sazrijevanje),zatim je pogodila njega šteta (kvar), pa on (prodani plod) je od prodavača (tj. idena štetu prodavača, treba ga naknaditi prodavač).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda,od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju plodova do (da) zablistaju(zasjaje). Pa se reklo njemu:

"A šta je (šta znači) zablistaju?" Rekao je: "Da pocrveni dobro." Pa jerekao (Muhammed a.s.): "Da li si vidio (tj. mislio o tome) kada je spriječio (tj.kada bi uništio) Allah plod, sa čim (zašto, na osnovu čega) uzima jedan (od) vasimovinu svoga brata (uzevši je za nezreli plod koji se uništi prije sazrijevanja)?"Rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: "Da zaista jedan čovjekkupi plod prije (nego) da se pokaže njegova dobrota, zatim pogodi njega šteta,bilo je (tj. bilo bi, biće ono) što je pogodilo njega na (teret, štetu) njegovagospodara." Izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neprodajite međusobno ploda do (da) se pokaže (dok se ne pokaže) njegovadobrota, i ne prodajite plodove za datule (hurme)."

GLAVA

kupovine hrane do (jednog, nekog) roka.

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričaonam je Aameš, rekao je:

Spomenuli smo kod Ibrahima zalog u pozajmici (pozajmljivanju), pa jerekao: "Nema štete (grijeha) s njim (tj. u njemu)." Zatim je pričao nama odEsveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, kupio sebi (neku) hranu od (nekog) Židova do (nekog) roka paje založio njemu svoj oklop.

54

GLAVA:

Kada je htio prodaju datula za datule bolje od (onih u) njega.

PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Abdul-Medžida, sina Suhejla sinaAbdurrahmana, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Seida Hudrije i od Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, postavio namjesnikom (jednoga) čovjeka na (tj. u) Hajber, pa je došaonjemu sa odstranjenim (tj. izvrsnim) datulama (tj. pa mu je donio izvrsnihdatula-hurmi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li su sve datule Hajbera ovako (ovakve)?" Rekao je: "Ne, tako miAllaha, o poslaniče Allaha! Mi zaista uzimamo sa' od ovoga (voća, tj. od ovihdatula) za dva sa'a, i dva sa'a za tri (sa'a od slabije vrste datula)." Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne čini (tako). Prodaj skup (tj.sakupljene datule redom bez probiranja - a to znači: slabije datule) zasrebrenjake (tj. za novac), zatim kupi za srebrenjake odstranjene (tj. boljedatule)."

GLAVA

(onoga) ko je prodao palme (koje) su se već oprašile (polenom, peludom,cvijetnim prahom), ili zasijanu zemlju ili u najam (pod kiriju).

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je meni Ibrahim: izvijestio nas je Hišam,izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa (da) izvještavaod Nafi'a, slobodnjaka Ibnu Umera (Ibnu Umerova) da koje god palme seprodaju (doslovno: koje god su se prodale, a takve su da) su se već oprašile (a)nije se spomenuo plod, pa plod je za (onoga) koji je oprašio njih (tj. plodpripada, plod je onoga koji je oprašio njih), a takođe i rod i usjev (tj. ono što jeuzorano i posijano u oranici, njivi), imenovao je njemu Nafi' ovo troje.

(Napominje se da Arapi vrše oprašivanje, zaprašivanje palmi cvijetnim prahom,peludom, polenom u svrhu oplođivanja, oplođavanja radi boljeg prinosa i roda. Tooprašivanje ljudi, dakle što rade ljudi to oprašivanje zove se "te'birun" od "ebbere".Oprašivanje vjetrom i pticama zove se "telkihun", od "lekkaha" infinitiv.)


"Ko je prodao (tj. Ko proda) palme (koje) su se već oprašile, pa njihovplod je za prodavača (tj. plod je prodavača, pripada prodavaču), osim da sebiuslovljava kupac (i plod te godine)."

55

GLAVA

prodaje usjeva za hranu mjerenjem (tj. mjerom, a ne nasumce).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera,bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, međusobnutrzavicu (prodaju odbijanja, a ona se sastoji u tome) da proda plod svoga zida(tj. voćara, voćnjaka ograđenog zidom): ako je bio palme (tj. ako je voćnjak odpalmi, proda mu plod) za datule (koje je izmjerio i primio) mjerenjem (tj. tačnoodređenom mjerom); a ako je bio (zid, voćnjak) grožđe, da proda njega za rozine(rezaćije, suho grožđe) mjerenjem, ili je bio usjev, da proda njega za mjeru(nekakve) hrane; i zabranio je to, sve (vrste od) njega (takvog poslovanja).

GLAVA

prodaje palmi (tj. ploda palmi) sa njegovim korjenom (tj. sa korjenom onoga čijije plod prodat - a to znači: sa korjenom, panjem, stablom palmi).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od IbnuUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allahi spasio, rekao:

"Koji god čovjek je oprašio (tj. koji opraši cvjetnim praškom) palme,zatim je prodao (tj. zatim proda) njihov korjen (panj, tj. stabla), pa za (onoga)koji je oprašio je plod palmi, sem (osim) da sebi uslovi njega kupac."

GLAVA

prodaje uzelenjavanja (tj. prodaje i kupovine plodova dok su još zeleni, prijenego se pokaže njihovo sazrijevanje).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Vehba, pričao nam je Umer, sin Junusa, rekao je:pričao mi je moj otac, rekao je: pričao mi je Ishak, sin Ebu Talhata, Ensarija od Enesa,sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njivarenje, iuzelenjavanje, i doticanje, i dobacivanje (nabacivanje) i međusobnu trzavicu(odbijanje).

(Njivarenje je prodaja na njivi: prodaja pšenice u klasu, na stabljiki za pšenicu u zrnu.Ostali izrazi su već više puta objašnjavani.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda,od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i

56

spasio, zabranio prodaju ploda datula do (da) se zasjaji (zablista). Pa smo rekliEnesu:

"Šta je njihovo sjajenje (blistanje - njihov sjaj, bljesak)?" Rekao je:"Zacrvene se dobro, i zažute se dobro. Da li si vidio (tj. mislio o tom) ako jespriječio Allah plod, s čime (tj. na osnovu čega) udozvoljavaš imovinu svogabrata (sebi, tj. držiš da ti je dozvoljena, tražiš da ti bude dozvoljena)."

GLAVA

prodaje srčike (palme) i njezinoga jedenja (tj. i jedenja srčike).

(O "džummaru" je dato tumačenje.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melika, pričao nam je EbuAvanete od Ebu Bišra, od Mudžahida, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on jede srčiku,pa je rekao: "Od stabala je (jedno) stablo kao čovjek vjernik." Pa sam htio dareknem: "Ono je palma (To je palma)", pa kadli sam je najmlađi (od) njih (tj. aja sam najmlađi od njih). Rekao je: "Ono je palma (To je palma)."

GLAVA

(onoga) ko je tjerao (provodio, izvršavao) stvar gradova na (onaj način) što (ga)poznavaju (poznaju) među sobom (njihovi stanovnici) u prodajama, i najamnini,i mjerenju, i vaganju, i njihovim običajima (u odnosu) na njihove namjere(smjeranja, odluke) i njihove poznate puteve (pravce).

A rekao je Šurejh prediocima (onima koji se bave predenjem vune, pamuka isl.): "Vaš običaj (postupak) je među vama (tj. dozvoljeno je da radite podosadašnjem vašem običaju i postupku)."

("Gazzalun" znači i prodavač pređe, prediva, pa se ova rečenica može prevesti iovako: A rekao je Šurejh prodavačima pređe: "Vaš običaj je među vama." Ovajprevod je možda i praviji, ispravniji jer je ovo knjiga prodaje.)

A rekao je Abdul-Vehab od Ejuba, od Muhameda: Nema štete (tj. grijeha dase proda uzeta, kupljena roba cijene) deset (novčanica) za jedanaest (novčanica,i) uzme za trošak ćar (dobit, tj. uzimajući tako jednu dobit za svoj trošak).

(U vezi ovoga postoje mnoga tumačenja i rasprave koje se ovdje neće navoditi.)

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (Ebu Sufjanovoj ženi)Hindi:

"Uzmi što dostaje (što je dosta) tebi i tvome djetetu sa dobročinstvom (tj.sa pristojnošću, kako se pristoji - pristojno)!" A rekao je (On), uzvišen je (On):

57

".... a ko je bio (tj. a ko bude) siromašan, pa neka jede sa dobročinstvom(pristojno).....". A iznajmio je (uzeo je pod kiriju sebi) Hasen od Abdullaha, sinaMirdasa (iznajmio je jednoga) magarca, pa je rekao: "Za koliko (ga daješ unajam)?" Rekao je: "Za dva danika (novčića)." Pa je uzjahao njega (magarcapristavši na takvu cijenu). Zatim je došao drugi puta pa je rekao: "Magarca,magarca!" Pa je uzjahao njega, a nije uslovljavao njemu (tj. a nije se pogađao snjim). Pa je poslao k njemu za pola srebrenjaka (tj. poslao mu je polasrebrenjaka).

(Napominje se da danik iznosi šestinu, šesti dio srebrenjaka.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od HumejdaTavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izvadio je krv (rogom, kupicom) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, Ebu Tajbete, pa je zapovjedio njemu (tj. u korist njega) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio za sa' od datula (tj. da mu se dadne datula jedan sa')i zapovjedio je njegovoj porodici da olakšaju od nje od njezine glavarine(poreza).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Hišama, od Urveta, odAiše, bio zadovoljan Allah od nje: rekla je Hinda, majka Muavije poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Ebu Sufjan je škrt čovjek, pa da li je na meni grijeh (je li migrijeh) da uzmem od njegove imovine tajno?" Rekao je: "Uzmi ti i tvoji sinovišto dostaje (što je dostatno, dosta, dovoljno) tebi sa dobročinstvom (tj. sapristojnošću)."

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Ibnu Numejr, izvijestio nas je Hišam. Apričao mi je Muhamed, rekao je: čuo sam Usmana, sina Ferkada, rekao je: čuo samHišama, sina Urveta (da) priča od svoga oca da je on čuo Aišu, bio zadovoljan Allahod nje, (da ona) govori:

".... a ko je bio (tj. ko bude) imućan (bogat), pa neka se sustegne (odimovine siročeta, tj. neka ne naplaćuje iz nje svoga truda oko upravljanja njomedo punoljetstva siročeta), a ko je bio (ko bude) siromašan, pa neka jede sadobročinstvom...."., spustila (tj. objavila) se (ova stavka, odlomak Kur'ana) oupravljaču (tj. skrbniku) siročeta koji obavlja nad njim (nadzor, nadzire ga) ipoboljšava u njegovom imanju, ako je bio (ako bude upravljač, skrbnik)siromašan, jesti će od njega (od imovine siročeta) sa dobročinstvom.

("Bil-ma'rufi" doslovno znači: sa poznatim, tj. sa visinom nadnice i naplate koja jepoznata, obična, uobičajena u mjestu i vremenu za taj posao. Prema tome i dobit izarada u trgovanju-trgovini koja je poznata kao obična u jednom mjestu i vremenuisto je tako dozvoljena. To je zaključak koji se želi izvući.)

58

GLAVA

prodaje druga svome drugu (saučesnika, suvlasnika svome saučesniku,suvlasniku u nekoj imovini).

("Baa' min": prodati nekome nešto.)

PRIČAO MI JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamerod Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Učinio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pravo prečekupovine u svakome imetku koji se nije razdijelio, pa kada su se dogodile (pale,tj. označile) granice i promijenili se putevi (staze), pa nema prava preče kupovine(tj. nema niko prednosti, svako lice ima jednako pravo).

("Šuf'atun" je izraz koji označava pravo jedne osobe da ona ima prednost naddrugim osobama da kupi jedan predmet koji se prodaje. Prvenstveno se misli nakupovinu nekretnina, bar prema tekstu navedenog hadisa u kojem se spominjugranice. O pravu prednosti kupovanja, kupovine ima mnogo rasprava u mezhebima-pravnim školama. Ovdje će se navesti samo dva stava. Jedan je stav koji se temelji nagornjem hadisu: pravo prednosti kupovanja ima samo saučesnik, suvlasnik u imovinikoja se prodaje. Drugi stav, koji zastupaju i hanefijski pravnici na osnovu nekihhadisa koji se nalaze u drugim djelima osim Buharije i Muslima, je: pravo prednostikupovanja ima susjed čija nekretnina graniči sa nekretninom koja se prodaje iakosusjed nije suvlasnik. Radi kratkoće pravo prednosti u kupovanju nazivaće se prečakupovina.)

GLAVA

prodaje zemlje, i kuća i roba (raznih vrsta roba, tj. artikala - bivši to sve)zajedničko, nepodjeljeno (nerazdjeljeno).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdul-Vahid,pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Džabira,sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa prečom kupovinom(kupovanjem, tj. po prečem kupovanju - prečoj kupovini) u svakom imetku(koji) se nije razdijelio, pa kada su se dogodile granice i okrenuli (promjenili)putevi (staze), pa nema preče kupovine.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Vahid za ovo (o ovome), irekao je:

59

".... u svemu (onome) što se nije razdjelilo." Slijedio je njega (Abdul-Vahida) Hišam od Mamera. Rekao je Abdurezak: ".... u svakom imetku." Predao jenjega (ovaj hadis) Abdurrahman, sin Ishaka, od Zuhrije.

GLAVA:

Kada je kupio (jednu) stvar za (nekoga drugog) osim njega (tj. osim sebe) beznjegove dozvole, pa se zadovoljio (pa je bio zadovoljan).

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nasje Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Musa, sin Ukbeta, od Nafia, od Ibnu Umera,bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,rekao je:

"Izašla su trojica, pješače (tj. pješačeći). Pa je pogodila njih kiša. Pa suunišli u (jednu) pećinu u (jednom) brdu. Pa se oborila (pa je pala) na njih (jedna)stijena (kamen). Rekao je: Pa je rekao neki (od) njih nekima: "Zovite (tj. Molite)Boga sa najboljim djelom (što) ste učinili njega." Pa je rekao jedan (od) njih:"Bože moj, zaista ja (sam bio u takvoj prilici da) su bila za mene (tj. da samimao) dva stara, sijeda roditelja, pa izlažah pa čuvah (stado, dakle: izlazio sampa sam čuvao stado), zatim dođem, pa pomuzem, pa donesem jamužu (pomuženomlijeko), pa donesem njega svojim dvama roditeljima, pa se napiju (pa piju) njihdvoje, zatim napojim djecu, i svoju porodicu i svoju ženu. Pa sam se zadržao(jedne) noći (dulje nego obično), pa sam došao, pa kadli njih dvoje su dvaspavača (tj. spavaju)." Rekao je: "Pa sam mrzio (tj. pa mi nije bilo ugodno) daprobudim njih dvoje, a djeca mijauču (štekću, tj. urliču od gladi) kod moje dvijenoge. Pa neprestano je bilo to (takvo) moje stanje i stanje njih dvoje dok se (tako)rodila (i) zora. Bože moj, ako (Ti) znadijaše da sam ja učinio to (zbog) traženjaTvoga lica, pa raspukni od nas (jednu) pukotinu (da) vidimo od nje nebo."Rekao je: Pa se raspuklo (rastupilo) od njih. A rekao je drugi: "Bože moj, ako(Ti) znadijaše da ja voljah (ljubljah jednu) ženu od kćera svoga strica kaonajžešće što voli čovjek žene, pa je rekla (ona): "Nećeš postići to od nje do (da, tj.dok ne) daruješ njoj stotinu zlatnika. Pa sam trčao u (vezi) njih (tj. nastojao samda ih zaradim) dok sam skupio njih. Pa pošto sam sjeo među njezine dvije noge,rekla je: "Boj se Boga, i ne razbijaj pečata (ili prstena, tj. kožice djevičanstvadrukčije) osim sa njegovim pravom (tj. osim sa vjenčanjem, sklapanjem braka)."Pa sam ustao i ostavio nju. Pa ako (Ti) znadijaše da sam ja učinio to (zbog)traženja Tvoga lica, pa raspukni od nas (jednu) pukotinu." Rekao je: Pa jeraspuknuo od njih dvije trećine. A rekao je drugi (tj. treći): "Bože moj, ako (Ti)znadijaše da sam ja uzeo u najam (jednog) najamnika (nadničara) za (jedan)ferek od prosa (ferek je oko deset kilograma, tj. za deset kilograma prohe), pasam davao njemu (tu njegovu nadnicu, najamninu) pa nije htio taj da (je) uzme.Pa sam se upravio k tome fereku, pa sam sijao njega dok sam (ili: dok nisam)kupio od njega (jedno stado) krava i njihovog pastira. Zatim je došao pa jerekao: "O robe (slugo) Boga, daj mi moje pravo!" Pa sam rekao: "Idi k timakravama i njihovom pastiru, pa zaista one su za tebe (tj. jer su one tvoje)." Pa jerekao: "Zar se ismijavaš (izigravaš) sa mnom?" Rekao je: Pa sam rekao: "Ne

60

ismijavam se sa tobom, nego su one za tebe (nego su one tvoje)." Bože moj, ako(Ti) znadijaše da sam ja učinio to (zbog, tj. radi) traženja Tvoga lica, pa raspukniod nas!" Pa se otkrilo (tj. odstranilo) od njih (dakle: potpuno se rastupila-raspukla, odstranila se ta stijena od njih)."

GLAVA

kupovanja (kupovine) i prodaje sa idolopoklonicima i stanovnicima rata (tj. ineprijateljima sa kojima se je u ratu).

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, odsvoga oca, od Ebu Usmana, od Abdurrahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je došao(jedan) čovjek, idolopoklonik, čupavko sa ovcama, tjera ih, pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prodaju ili dar (nam učini)!" Ili jerekao: "..... ili poklon (nam učini)!" Rekao je: "Ne (dar ili poklon), nego prodaja(je ono što ću vam učiniti)!" Pa je kupio od njega (jednu) ovcu.

GLAVA

kupovanja posjedovanoga (tj. kupovanja roba) od ratnoga (neprijatelja), injegova poklona i njegova oproštenja (oslobođenja od ropstva).

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Selmanu: "Napiši(međusobni ugovor sa svojim vlasnikom o otkupu, izbavljenju)!" A bio je(Selman) slobodan (čovjek), pa su učinili nasilje njemu i prodali su ga. A zarobiose (tj. bio je zarobljen) Ammar, i Suhejb i Bilal. A rekao je (On), uzvišen je (On):"I Bog je odlikovao neke vas nad neke u trošku (svakodnevnoj potrošnji), panisu (oni) koji su se odlikovali (koji su odlikovani) sa vračačima svoga troška (tj.pa nisu odlikovani vratili, raspodijelili svoga troška, imovine) na (one) što (ih)posjedovaše njihove desnice (tj. na robove), pa su oni u njemu (trošku) jednako(tj. jednaki), pa zar za blagodat (tj. pa zar blagodat) Boga će nijekati (tj. zar će jenepriznavati)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je EbuZinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Iselio se Ibrahim (Avram) - njemu mir! - sa Sarom, pa je unišao s njom u(jednu) naseobinu (selo), u njoj (naseobini) je (bio jedan) vladar od vladara, ilisilnik od silnika (nasilnik od nasilnika). Pa se reklo: "Unišao je Ibrahim sa(jednom) ženom, ona je (jedna) od najljepših žena." Pa je poslao k njemu, tj.: "OIbrahime, ko je ova koja je s tobom?" Rekao je: "Moja sestra." Zatim se vratio knjoj pa je rekao: "Ne učini lažnim moje pričanje, jer sam zaista ja izvijestio njihda si ti moja sestra. Tako mi Boga nije na zemlji (nijedan drugi) vjernik osimmene i osim tebe." Pa je poslao nju k njemu. Pa je ustao k njoj (tj. pošao je k njoj

61

taj vladar, ili silnik). Pa je ustala (da) se očisti i klanja, pa je rekla: "Bože moj,ako (ja) vjerovah Tebe i Tvoga poslanika i čuvah svoj ud (polni organ), osim(slučaja u odnosu) na svoga muža, pa ne ovlasti na mene (ovoga) nevjernika (tj.ne daj vlasti i moći ovome nevjerniku nada mnom, ne dopusti da me siluje)." Pase zahrkao dok je mamuzao sa svojom nogom (tj. pa se zatušio, onemogućeno muje disanje tako da je udarao nogom)." Rekao je Aaredž: Rekao je Ebu Selemete, sinAbdurrahmana: Zaista je Ebu Hurejrete rekao: Rekla je: "Bože moj, ako umre, rećiće se ona je ubila njega." Pa se poslao (tj. pustio u zdravo stanje kao što je i bio).Zatim je ustao k njoj, pa je ustala (da) se očisti i klanja, i govori: "Bože moj, akovjerovah u Tebe (tj. Tebe) i u Tvoga poslanika i čuvah (doslovno: i utvrdih, tj.utvrdih protiv bluda) svoj ud (polni organ), osim na svoga muža, pa ne ovlastinada mnom ovoga nevjernika." Pa se zahrkao dok je mamuzao sa svojomnogom." Rekao je Abdurrahman: rekao je Ebu Selemete: rekao je Ebu Hurejrete: paje rekla: "Bože moj, ako umre, pa reći će se ona je ubila njega." Pa se poslao (tj.otišlo je od njega to teško stanje) u drugom ili u trećem (pokušaju, odnosnonavratu, nasrtaju) pa je rekao (nasilnik): "Tako mi Boga niste poslali k meni(ništa drugo) osim satanu (đavola). Vratite je k Ibrahimu - njemu mir! - i darujtejoj Adžeru (robinju Agaru - Hadžeru)." Pa se vratila k Ibrahimu - njemu mir! -pa je rekla: "Da li si opazio da je Bog sunovratio (ili ponizio ili izjalovio nadu)nevjernika i uslužio (tj. dao kao sluškinju jednu) robinju (meni)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta,od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

Parničio se Sad, sin Ebu Vekasa, i Abd, sin Zemata, u (vezi jednoga)dječaka, pa je rekao Sad: "Ovo je poslaniče Boga, sin moga brata Utbeta, sinaEbu Vekasa. Oporučio je k meni da je on njegov sin. Pogledaj k njegovojsličnosti (tj. u njegovu sličnost s mojim bratom)." A rekao je Abd, sin Zemata:"Ovo je moj brat, o poslaniče Boga. Rodio se na postelji moga oca od njegoverobinje." Pa je pogledao poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio, k njegovojsličnosti, pa je vidio jasnu sličnost sa Utbetom pa je rekao: "On je za tebe (tj. on -dječak pripada tebi), o Abde, dijete je za postelju, a za preljubnika je kamen(dijete pripada onome na čijoj se postelji rodilo, a preljubnika trebakamenovati). I zastri se (tj. sakrivaj se) od njega (dječaka), o Sevdo, kćeriZemata."

(Tj. iako ti je brat zakonski, ali se po sličnosti vidi da ti nije pravi brat, jer se vidilo daje dječak kopile, pa mu stvarno nisi sestra.)

Pa nije vidjela njega Sevda nikad.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete, od Sada, od njegova oca, rekao je Abdurrahman, sin Avfa, bio zadovoljanAllah od njega, Suhejbu:

"Boj se Boga, i ne tvrdi (da pripadaš kao rođeni sin) k (nekome drugom)osim tvome ocu (tj. osim svome ocu)." Pa je rekao Suhejb: "Ne veseli mene da jeza mene (tj. da ja imam) tako i tako (to i to) i da sam ja rekao to, ali sam se jaukrao (tj. ukraden sam), a ja sam dijete."

62

(U komentarima se kaže da je Suhejb pričao da je on Arap i da pripada, da je sinSinana, potomka poznatog Nemira, sina Kasita. Dalje je Suhejb govorio da mu jemajka iz Temimovića. Govor mu, međutim, nije bio arapski, a to je bio razlog da munisu vjerovali da je Arap. Stvar je u tome što je kao dijete zarobljen od Vizantinaca imeđu njima je i odrastao kao rob, naučivši njihov jezik. Poslije ga je kupio odVizantinaca jedan čovjek Arap iz plemena Kelb i doveo ga u Meku. Tu ga je kupiojedan čovjek iz Meke i oslobodio ga. Zbog toga nije nikad govorio dobro arapski.Ovdje je ovaj slučaj i naveden jer se misli na to oslobađanje ropstva.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Urvete, sin Zubejra da je Hakim, sin Hizama izvijestio njega da je onrekao:

"O poslaniče Boga, da li si vidio (tj. da li vidiš neke) poslove (što) se čuvahgrijeha, ili (što) se čuvah greške s njima (pomoću njih) u predislamlju od (kojihsu neki ovo:) dobročinstvo rodu, i oslobađanje ropstva i milostinja, da li je meniu njima (tj. za njih ikakva) nagrada (da li ću imati za njih nagradu)?" Rekao jeHakim, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je poslanik Boga, pomilovao ga Bog ispasio: "Primio si Islam na (onome) što je prošlo tebi od dobra (tj. zbog onogadobroga posla i rada što si ga ranije, prije činio, primio si Islam koji ti jenagrada za te poslove)."

GLAVA

koža mrljine (umrle-krepane životinje bez klanja) prije (nego) da se učinu (učine,uštave te kože).

PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima,pričao nam je moj otac od Saliha, rekao je: pričao mi je Ibnu Šihab da je Ubejdullah,sin Abdullaha izvijestio njega da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Bog od njihdvojice (s njima dvojicom), izvijestio njega da je poslanik Boga, pomilovao ga Bogi spasio, prošao pokraj mrtve ovce pa je rekao:

"Zašto se niste iskoristili sa njenom kožom?" Rekli su: "Ona (ovca) jemrtva." Rekao je: "Zabranjeno je samo njezino jedenje."

GLAVA

ubijanja svinje.

A rekao je Džabir: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio,prodaju svinje.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, odIbnul-Musejeba da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Bog od njega, (da) govori:rekao je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio:

63

"Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaistablizu je svakako (to vrijeme) da siđe među vas Ibnu Merjem (Isus kao) pravednisudija pa (da) razbije krst, i ubije svinju, i stavi glavarinu (porez - veli se da toznači: da stavi porez van snage), i (da) se izlije imetak (tj. i da se prospe, pojavitoliko bogatstvo) da neće primiti njega (ni) jedan (čovjek - ili: da ga neće htjetiprimiti ni jedan čovjek)."GLAVA:

Neće se topiti (pretapati) loj mrljine i neće se prodavati njezina mast (salo).

Predao je njega (tj. ovo navedeno) Džabir od Vjerovijesnika, pomilovaoga Bog i spasio.

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, sinDinara, rekao je: izvijestio me Tavus da je on čuo Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Bogod njih dvojice, (da) govori:

Doprlo je Umeru da je omsica (da je taj-i-taj) prodao vino pa je rekao:"Ubio Bog omsicu (tog-i-tog)! Zar nije znao da je poslanik Boga, pomilovao gaBog i spasio, rekao: "Ubio Bog Židove! Zabranili su se njima lojevi, pa su topili(pretapali) njih pa su prodavali njih (pa su taj pretopljeni loj prodavali)."

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus odIbnu Šihaba, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Bog od njega, da je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio, rekao:

"Ubio Bog Židove! Zabranili su se njima lojevi, pa su prodavali njih i jelisu njihovu cijenu." (Doslovno: njihove cijene.) Rekao je Ebu Abdullah: Ubio ihBog je (tj. to znači) prokleo ih. "Ubili se" je: prokleli se (tj. prokleti bili)"lažovi!".

GLAVA

prodaje slika (ili likova, skulptura) koje (su takve da) nije u njima duša (duh), išta se mrzi od toga.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Jezid, sinZureja, izvijestio nas je Avf od Seida, sina Ebul-Hasena, rekao je: bio sam kod IbnuAbbasa, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, kadli mu dođe (jedan) čovjek pa reče:

"O Ebu Abase, zaista ja sam čovjek (takav da) je moje življenje (tj. hrana,opskrba) samo od pravljenja (obrta, zanata) moje ruke, i zaista ja pravim oveslike." Pa je rekao Ibnu Abbas: "Neću pričati tebi (drugo) osim (ono) što samčuo od poslanika Boga, pomilovao ga Bog i spasio. Čuo sam ga (da) govori: "Koje naslikao (kakvu) sliku, pa zaista Bog je njegov kažnjavač do (da) puhne u njudušu, a nije sa puhačem (tj. a nije puhač - neće puhnuti, udahnuti) u nju nikad(tj. a neće moći nikad udahnuti dušu u tu sliku-skulpturu)." Pa je zadahtio (Pa sezadihao taj) čovjek žestokim dahtanjem, i požutjelo je vrlo njegovo lice. Pa jerekao (Ibnu Abbas): "Teško tebi! Ako nećeš (drugo ništa) osim (to) da praviš, pa

64

na tebe je (tj. drži se u slikanju) za ova stabla (tj. slikaj biljke i) svaku stvar (što)nije u njoj duh (duša)." Rekao je Ebu Abdullah: čuo je Seid, sin Ebu Arubeta, odNadra, sina Enesa (Enesova) ovaj jedan (hadis, jedan način pričanja ovogahadisa).

GLAVA

zabranjivanja trgovine (trgovanja) u vinu (trgovanja vinom).

A rekao je Džabir: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio,prodaju vina.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Aameša, od Ebu Duha-a,od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Bog od nje:

Pošto su sašli (sišli) odlomci poglavlja Bekare od njegovog kraja (tj. nakraju toga poglavlja), izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio, pa jerekao:

"Zabranila se trgovina u vinu."

GLAVA

grijeha (onoga) ko je prodao slobodna (čovjeka, tj. čovjeka koji nije rob proda gakao roba).

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Merhuma, pričao nam je Jahja, sin Sulejma, odIsmaila, sina Umejeta, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanBog od njega, od Vjerovijesika, pomilovao ga Bog i spasio, rekao je: Rekao jeBog:

"Trojica (ljudi su takvi griješnici da) sam Ja njihov protivnik (iliparničar) sudnjega dana (tj. na sudnjem danu): čovjek (koji) je darovao (tj. daougovor, obavezu) sa Mnom (tj. sa Mojim imenom, u Moje ime se zaklinjući),zatim je iznevjerio (učinio vjerolomstvo); i čovjek (koji) je prodao slobodna(čovjeka), pa je pojeo njegovu cijenu; i čovjek (koji) je iznajmio (unajmiokakvog) najamnika (nadničara), pa je tražio vjernost (tj. potpunost u radu,poslu) od njega (najamnika), a nije darovao (dao) njemu njegove nagrade (plate,nadnice)."

GLAVA

zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio, Židovima za prodajunjihovih zemalja i njihovih smetljišta (tj. da prodaju svoje zemlje i smetljišta - ato znači: okućnice, jer se smetlje istresa najviše u blizini kuće sve do novijegadoba i vremena - a to im je zapovjedio) kada je protjerao njih (iz Medine).

O njemu (tj. o tome) je Makburija od Ebu Hurejreta (pričao).

65

(Gore je rečeno: GLAVA zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio,Židovima da prodaju svoje zemlje i smetljišta kada ih je protjerao. Rečeno je: "ismetljišta" jer su, u stvari, kuće porušene, pa su ostala smetljišta ondje gdje su bilekuće.)

GLAVA

prodaje robova i životinje za životinju odgađanjem (odlaganjem plaćanja cijene,na zajam, na kredit).

A kupio je sebi Ibnu Umer samaricu (tj. jaku devu) za četiri deve, zajamčenenjemu (prodavaču one jedne deve), ispuniće (tj. predaće) je njezinom vlasniku uRebezi (ili: predaće ih njihovom vlasniku u Rebezi).

(Rebeza je mjesto između Medine i Meke.)

A rekao je Ibnu Abbas: Ponekad bude deva bolja od dvije deve. A kupio jesebi Rafi', sin Hadidža, (jednu) devu za dvije deve, pa je darovao (dao, tj. predao)njemu jednu (od) njih dvije i rekao je: "Doću ti (Doći ću ti) sa drugom (tj. Dovesti ćuti drugu) sutra lako (lagano) ako (je) htio Bog (ako Bog da)." A rekao je Ibnul-Musejeb: Nema kamate u životinji: deva za dvije deve, i ovca za dvije ovce do(jednoga) roka. A rekao je Ibnu Sirin: Nema štete (grijeha u tome da se dadne) deva zadvije deve odgađanjem (tj. na rok).

(Ove stavove neke pravne škole zastupaju, a neke su suprotnoga stanovišta. Međuovim drugima su i hanefiti koji smatraju da su hadisi sličnoga sadržaja dokinuti jer su,možda, izrečeni prije silaska odlomka Kur'ana kojim se zabranila kamata, pa su timajetom dokinuti.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, odSabita, od Enesa, rekao je:

Bila je u zarobljenju (u ratnom plijenu) Safija, pa je postala (tj. doprla,dospjela) k Dihjetu Kelbiji, zatim je postala (doprla) k Vjerovijesniku, pomilovaoga Bog i spasio.

(Dihjetu je data druga osoba u zamjenu za Safiju, a neki tvrde da je Dihjetu datosedam osoba za Safiju.)

GLAVA

prodaje roba.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio je mene Ibnu Muhajriz da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Bog od njega,izvijestio njega da je on, dok je on sjedač (tj. dok je sjedio) kod Vjerovijesnika,pomilovao ga Bog i spasio, rekao:

66

"O poslaniče Boga, zaista mi pogađamo plijen (ratni, tj. spolno općimo sazarobljenim robinjama, zarobljenicama), pa volimo cijene (tj. pa želimo da ihprodamo, a ako ostanu trudne, noseće poslije spolnog općenja, onda ih nemožemo prodati, jer znamo da je zabranjeno prodati robinju koja rodi vlasnikudijete, pa zbog toga odstranjujemo, vadimo polni ud iz robinja kad osjetimo daće se sjeme izliti da tako spriječimo začeće djeteta), pa kako vidiš uodstranjivanju (tj. pa šta misliš o odstranjivanju polnog uda u tom stanju)?" Paje rekao: "A zar zaista vi činite to? Nema na vas (grijeha) da nećete činiti (tj. dane činite) to vama, pa (tj. jer) zaista ona (tj. ono stvar je takva da) nije (nijedna)duša (što) je propisao Bog da (ona) izađe (tj. da se rodi - nije ona drukčije) osim(tako da) je ona izlazačica (tj. ne može ona drukčije proći osim tako da ona izađe,da se rodi na ovaj svijet)."

(O ovome postupku odstranjivanja muškog uda iz ženskog uda-polnog oragana predizlijevanje, prije izlijevanja muškog sjemena u cilju sprječavanja začeća mišljenjapravnih škola su podijeljena: jedni kažu to je zabranjeno, drugi kažu to je dozvoljeno,treći kažu nije lijepo služiti se tim postupkom pri spolnom odnosu.)

GLAVA

prodaje roba čije je oslobođenje vezano, uslovljeno sa smrću njegovog vlasnika(tj. roba kome je vlasnik rekao: "kad ja umrem, ti si slobodan").

(Rob "mudebber" se takođe ne može prodati ni pokloniti po hanefitima."Mudebber" je ipak u lakšem položaju nego "rekik". Rob "rekik" je rob koji je unajtežem pravnom položaju.)

PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Veki', pričao nam je Ismail odSelemeta, sina Kuhejla, od Ata'a, od Džabira, bio zadovoljan Bog od njega, rekao je:

Prodao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio, mudebera (Jakubakoji je bio vlasništvo Ebu Mezkura, pa je cijenu od osam stotina dirhema daovlasniku Ebu Mezkuru).

(Rečeno je da je "mudeber" takav rob kome je rekao njegov vlasnik: "Kad jaumrem, ti si slobodan." Isto tako je rečeno da hanefiti smatraju da se "mudeber" nemože prodati. U daljem tekstu se neće davati ova objašnjenja, i svugdje će se uprevodu ta vrsta robova nazivati arapskim stručnim izrazom "mudeber".)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira,sina Abdullaha, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, (da) govori:

Prodao je njega (mudebera) poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio.

PRIČAO MI JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, pričao nam je mojotac od Saliha, rekao je: pričao je Ibnu Šihab da je Ubejdullah izvijestio njega da suZejd, sin Halida, i Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, izvijestili (njihdva) njega da su njih dva čula poslanika Boga, pomilovao ga Bog i spasio, (da) se

67

pita (tj. da ga pitaju) o robinji (koja) bludniči, a nije se udala, (pa) je rekao:"Bičujte je. Zatim ako je bludničila, pa bičujte je. Zatim je prodajte poslijetrećega (bludničenja), ili četvrtoga."

(Ova sumnja je od pripovjedača koji nije dobro to zapamtio da li je rečeno poslijetrećega ili četvrtog slučaja bludničenja. Veli se nije se tu stavila razlika između običnerobinje i mudebere.)

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio me Lejs odSeida, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovaoga Bog i spasio, (da) govori:

"Kada je bludničinila robinja jednoga (od) vas, pa se razjasnio (jasnouvidio) njezin blud (preljub), pa neka je bičuje kaznom (kažnjavajući je kako jeodređeno), a neka je ne kori. Zatim ako je bludničila, pa neka je bičuje kaznom,a neka je ne kori. Zatim ako je bludničila treći (puta), pa se razjasnio njezinblud, pa neka je proda i da (bi je dao, tj. pa makar) za uže od dlake."

(Riječi "a neka je ne kori" tumače se dvojako. Jedni kažu: neka je ne kori poslijekažnjavanja. Drugi kažu neka se ne ograniči na to da je kori, nego je treba kaznitibičevanjem. Za robinju je određeno polovina udaraca bičem od broja udaraca koji seudari slobodnoj ženi.)

GLAVA:

Da li putuje (tj. Da li će putovati kupac robinje) sa robinjom prije (nego) da tražičistoću nje (tj. prije nego ustanovi je li čista od trudnoće, je li trudna ili nije)?

A nije vidio Hasen štete (tj. grijeha u tome) da poljubi nju ili dotiče kožunjezinu (tj. da je pipa - kupljenu robinju u vremenu dok se ne ustanovi je li trudna ilinije). A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Bog od njih dvojice: Kada se poklonila(nekome) robinja koja se gazi (kojom se vrši polni odnos), ili se prodala ili seoslobodila (takva robinja), pa neka se traži čistoća njezine maternice (od trudnoće) sa(jednom) mjesečnicom (menstruacijom). A neće se tražiti čistoća (od trudnoće kada jeu pitanju) djevica. A rekao je Ata': "Nema štete (grijeha) da pogodi (tj. dotakne) odsvoje trudne (tj. kupljene kao trudne) robinje (sve) što (ima) osim pukotine (tj. sveosim njezinog spolnog organa), i rekao je Bog, uzvišen je (On): ".... osim na svojesupruge ili što su posjedovale njihove desnice (tj. ili svoje robinje)....".

PRIČAO NAM JE Abdulgaffar, sin Davuda, pričao nam je Jakub, sinAbdurrahmana, od Amra, sina Ebu Amra, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu, pa pošto jeosvojio Allah njemu (tu) tvrđavu, spomenula se njemu (Muhammedu a.s.) ljepotaSafije, kćeri Hujejja, sina Ahtaba, a već se ubio (tj. a ubijen je, poginuo je) njezinmuž, a bila je mlada (tj. bila je provedena njezina svadba pred osvojenjeHajbera sa mužem koji joj je poginuo prilikom osvojenja Hajbera odmuslimana). Pa je izabrao nju (Safiju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, za svoju osobu (za sebe, sebi). Pa je izašao s njom (tj. izveo ju je iz

68

Hajbera vraćajući se u Medinu), čak smo stigli (mjestu zvanom) Sedurevhau,odriješila se je (tj. svršila joj se je mjesečnica, menstruacija koja joj je bilanastupila, a koja je pokazala da nije zatrudnila Safija od prvoga muža pa je sadabilo dozvoljeno Muhammedu a.s. da stupi u polni odnos s njom). Pa je napraviosa njom (bračni odnos). Zatim je načinio poparu (zapravo: jelo od izmiješanihdatula sa maslom i sirom) u maloj kožnoj posudi, zatim je rekao (Enesu)poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Objavi (onome) ko je okolo (oko) tebe." Pa je bila ta (popara, kažeEnes,) pir (svadbena gozba) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naSafiju (tj. što je priredi za stupanje u brak sa Safijom). Zatim smo izašli kMedini. Rekao je (Enes): Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) skuplja (tj. omotava grbu deve) za nju (tj. radi Safije) iza sebe saabom (tj. ogrtačem - sa nekakvim ogrtačem), zatim sjede kod svoje deve pa stavi(postavi) svoje koljeno, pa stavi Safija svoju nogu na njegovo koljeno da uzjaši(dok ona uzjaši).

GLAVA

prodaje strvine (lješine, lešine) i idola.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba,od Ata'a, sina Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govorigodine osvojenja (Mekje), a on je u Mekji:

"Zaista Allah i Njegov poslanik je zabranio (tj. zabranili su) prodajuvina, i strvine (lješine), i svinje i idola." Pa se reklo: "O poslaniče Allaha, je si lividio (tj. da li smatraš za zabranjeno ili za dozvoljeno da čovjek prodaje) lojevestrvine, pa (tj. jer) zaista mažu (premazuju) se s njima lađe (brodovi), ipodmazuju se s njima (njima) kože i osvijetljavaju s njima ljudi (tj.upotrebljavaju ih za rasvjetu praveći od njih svijeće)?!" Pa je rekao: "Ne(prodajite lojeve strvina), ono (tj. to) je zabranjena (stvar)." Zatim je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga: "Ubio Allah Židove!Zaista Allah pošto je zabranio (njima) lojeve njih (tj. lojeve strvina), pretapali suga (loj), zatim su prodavali njega pa su jeli njegovu cijenu." Rekao je Ebu Asim:Pričao nam je Abdul-Hamid, pričao nam je Jezid: pisao je k meni Ata': čuo samDžabira, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio.

GLAVA

cijene psa.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od IbnuŠihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurrahmana, od Ebu Mes'uda Ensarije, bio zadovoljanAllah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabraniocijenu psa, i prćiju bludnice (tj. platu, taksu za blud koju uzima bludnica zaizvršeni blud) i dar (nagradu) predskazivača (proricatelja sudbine).

69

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je:izvijestio me Avn, sin Ebu Džuhajfeta, rekao je: Vidio sam svoga oca (da) je kupio(sebi jednoga) vadioca krvi (tj. roba koji se bavio vađenjem krvi pomoću kupica,pa je naredio da se unište sprave pomoću kojih je taj rob vadio krv), pa sampitao njega o tome pa je rekao:

"Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio je cijenu(vađenja) krvi, i cijenu psa, i zaradu robinje (tj. zaradu pomoću bluda), i prokleoje tetoviračicu i (onu) koja traži da se tetovira, i jedača kamate i (onoga) kojidaje da se jede ona (tj. i uzimaoca i davaoca kamate), i prokleo je slikara."

(Pod cijenom psa treba razumjeti novac koji se dobije od prodaje psa. To isto važi i zavađenje krvi. U vezi prodavanja pasa pravne škole - mezhebi - imaju različite stavove.Hanefiti-hanefije smatraju za dozvoljeno prodaju pasa koji su korisni. Uzimanjenagrade za vađenje krvi Ebu Hanife smatra za zabranjeno, a drugi neki smatraju zadozvoljeno. O slikanju i slikarstvu je već bilo ranije govora.)


KNJIGA ISPLATE UNAPRIJED

("Selem" i "selef" su izrazi koji znače takvu kupoprodaju u kojoj se novac isplatiunaprijed, a roba se kasnije primi. Neki kažu da ima neki mali dio razlike u značenjuizraza "selem" i "selef", ali su oba izraza po značenju bliska. U prevodu će se obaova izraza jednako prevoditi sa izrazom: isplata unaprijed. Po stanovištu malikitamože se za tri dana odgoditi isplata unaprijed cijele svote ili njenog dijela. Po njimabi, prema tome, "selem" značio i neku vrstu akontacije. "Selem" su većina prvihučenjaka smatrala za halal - dozvoljenu radnju. Jedna je grupa smatrala ružnomradnjom - mekruh. Sve četiri mezheba - pravne škole smatraju je dozvoljenomradnjom.)

GLAVA

isplate unaprijed u poznatom mjerenju (tj. za robu koja se mjeri jednompoznatom mjerom kao sa'om, varićakom-varćakom, posudom određenezapremine, loncem od jednog kilograma i slično).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail, sin Ulejjeta,izvijestio nas je Ibnu Ebu Nedžih od Abdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, odIbnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao (Došao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Medini (uMedinu), a ljudi isplaćuju unaprijed u plod (tj. za plod) godinu i dvije godine. Ilije rekao: dvije godine, ili tri. Sumnjao je Ismail (kako mu je rekao prethodnik).Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ko je isplatio unaprijed u datule (za datule-hurme), pa neka isplati u poznato mjerenje i poznato vaganje."

70

("Eslefe" i "sellefe" ima još i značenje: pozajmiti novac. Ali pozajmiti novac zaplod, znači kupiti plod tako da dadneš sada odmah novac, a plod ćeš dobiti kasnije, ato je, u stvari, kupoprodaja gdje se isplaćuje unaprijed, a nije zajam.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ismail od Ibnu Ebu Nedžiha zaovo (tj. za ovaj hadis pričajući ga tako da je u njemu spomenuo riječi) "upoznato mjerenje i poznato vaganje."

(Komentatori ovoga hadisa i njemu sličnih hadisa kažu da "ve-i" ovdje znači "ili", patreba da se tekst shvati ovako: ".... u poznato mjerenje ili poznato vaganje". Razlogza ovo tumačenje je to što riječ "kejlun" znači mjerenje posudom, a "veznun" značimjerenje težine utezima, a jedna ista roba se ne mjeri na oba načina pri kupoprodaji.)

GLAVA

isplate unaprijed u poznato vaganje.

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, izvijestio nas jeIbnu Ebu Nedžih od Abdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, od Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao (tj. Došao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u)Medinu, a oni isplaćuju unaprijed za plod dvije godine i tri, pa je rekao: "Ko jeisplatio (tj. Ko isplati) unaprijed u (tj. za jednu) stvar, pa u (tj. za) poznatomjerenje i poznato vaganje do poznatog roka.

(Stigao, došao je Vjerovijesnik a.s. u Medinu.... to se misli na hidžret-njegovopreselenje iz Meke u Medinu.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričaomi je Ibnu Ebu Nedžih i rekao je: "..... pa neka isplati unaprijed u poznatomjerenje do poznatog roka."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, odAbdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, rekao je: čuo sam Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ....... i rekao je: "..... upoznato mjerenje i poznato vaganje do poznatog roka."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ibnu Ebul-Mudžalida.- H - A pričao nam je Jahja, pričao nam je Veki' od Šubeta, od Muhameda, sina Ebul-Mudžalida.

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestiome Muhamed, ili Abdullah, sin Ebul-Mudžalida, rekao je:

Protivio se (jedan drugome u mišljenju) Abdullah, sin Šedada sina Hada,i Ebu Burdete u isplati unaprijed (tj. u pitanju isplate unaprijed novca onome ko

71

nema robe, ili sredstva za proizvodnju robe za koju mu se novac unaprijedisplaćuje), pa su poslali mene k Ibnu Ebu Evfa-u, bio zadovoljan Allah od njega,pa sam pitao njega (o tome) pa je rekao: Zaista mi plaćasmo unaprijed navremenu (tj. u vremenu, za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, i (u vrijeme) Ebu Bekra i Umera u pšenicu (za pšenicu), i ječam, i rozine(rezaćije) i datule. I pitao sam Ibnu Ebza'-a, pa je rekao slično tome.

(Iz ovog hadisa i nekih sljedećih hadisa vidi se da u "selem" spada i kontrahiranjepoljoprivrednih proizvoda.)

GLAVA

isplate unaprijed (novca) k (onome) ko (je takav da) nije kod njega korijen (tj.temelj, osnov, izvor za robu za koju dobiva unaprijed novac - a to znači nemarobe, a ni sredstava za proizvodnju robe, kao na pr. nema stabala palmi, a primaunaprijed novac za datule, ili nije sijao, a prima novac unaprijed za pšenicu).

(U pogledu ove vrste isplate unaprijed mezhebi se ne slažu. Neke oblike ove vrstehanefiti smatraju zabranjenim, a neke dozvoljenim radnjama. Ovdje se to sve nećenavoditi.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao namje Šejbanija, pričao nam je Muhamed, sin Ebul-Mudžalida, rekao je: poslao meAbdullah, sin Šedada, i Ebu Burdete k Abdullahu, sinu Ebu Evfa-a, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, pa su rekla njih dvojica:

"Pitaj ga, da li su bili (običaja) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)isplaćuju unaprijed u pšenicu (tj. za pšenicu novac)." Rekao je Abdullah:"Isplaćivasmo unaprijed Nabatejcima (ili: poljoprivrednicima) stanovnika Sirijeu pšenicu (za pšenicu), i ječam i maslinovo ulje u poznato mjerenje do poznatogroka." Rekao sam: "K (onome) ko (je bio takav da) je bio njegov korijen (tj.izvor te robe) kod njega (Tj. K onome ko je imao svoje te proizvode, svoj vlastitiizvor tih proizvoda)." Rekao je: "Ne pitasmo ih o tome." (Tj. "Nismo ih pitali dali oni imaju svoje izvore tih proizvoda, tih dobara.") Zatim su poslali njih dvamene k Abdurrahmanu, sinu Ebza-a, pa sam pitao njega pa je rekao: "Bili sudrugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) isplaćujuunaprijed na (tj. u) vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, anismo pitali njih da li oni (imaju) uzoravanje (tj. oranicu njivu), ili ne (tj. ilinemaju)."

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Šejbanije, odMuhameda, sina Ebul-Mudžalida za ovo i rekao (je): ".... pa isplaćujemo unaprijednjima u pšenicu i ječam...." A rekao je Abdullah, sin Velida, od Sufjana, pričao namje Šejbanija i rekao je: "..... i maslinovom ulju."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Šejbanije i rekao je:"..... u pšenicu, i ječam i rozine (rezaćije-suho grožđe)."

72

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Amr, rekaoje: čuo sam Ebul-Bahterija Taijja (da) je rekao: Pitao sam Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, o isplati unaprijed u palme (tj. za plod palmi).Rekao je (Ibnu Abbas):

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju (plodova)palmi do (da) se jede od njega (od ploda) i do (da) se vaga (mjeri). Pa je rekao(taj) čovjek: "A koja stvar će se vagati (kad je plod još na palmi)?" Rekao je(jedan, neki drugi) čovjek do njegove strane (tj. do njega, do Ibnu Abbasa koji senalazio): "Do (da) se čuva (plod da ga neko ne obere sa stabla)." A rekao je Muaz:Pričao nam je Šubete od Amra, rekao je Ebul-Bahterija: čuo sam Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, (da kaže): "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, slično njemu navedenom hadisu."

GLAVA

isplate unaprijed u palme.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Amra, od Ebul-Bahterija, rekao je: Pitao sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, oisplati unaprijed u (za) palme, pa je rekao:

"Zabranila se prodaja palmi do (da) je dobar (plod za jedenje); i prodajasrebra odgađanjem za gotovo (tj. prodaja srebra za zlato ili drugi novac gdjejedna strana odgađa uručenja novca, a druga odmah daje, polaže gotov novac)."A pitao sam Ibnu Abbasa o isplati unaprijed u palme pa je rekao: "Zabranio jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju palmi do (da) se jede odnjega (od ploda), ili (je rekao da) jede od njega (od ploda njegov vlasnik i) do(da) se vaga (tj. mjeri, odmjeri približnom procjenom)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Amra, od Ebul-Bahterija, pitao sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice, o isplati unaprijed u palme, pa je rekao:

"Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju plodovado (da) bude (dok ne bude) dobar (plod za jelo); i zabranio je srebro za zlatoodgađanjem za gotovo." I pitao sam Ibnu Abbasa, pa je rekao: "Zabranio jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju palmi do (da) jede, ili se jedei do (da) se vaga." (dakle: dok se ne bude mogao jesti i vagati.) Rekao sam: "Ašta će se vagati?" Rekao je (jedan) čovjek (koji se nalazio) kod njega: "Do (da) sečuva."

GLAVA

jamca u isplati unaprijed.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, pričao nam je Ja'la, pričao nam jeAameš od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

73

Kupio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hranu od(jednoga) Židova sa odgađanjem (plaćanja) i založio je njemu svoj oklop odželjeza.

GLAVA

zaloga u isplati unaprijed.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdulvahid, pričaonam je Aameš, rekao je: Opominjali smo se zajedno kod Ibrahima o zalogu u isplatiunaprijed, pa je rekao: pričao mi je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, daje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sebi kupio od Židova hranu dopoznatog roka, i uzeo je sebi u zalog (Židov) od njega (Muhammeda a.s.) oklopod željeza.

GLAVA

isplate unaprijed do poznatog roka.

I za njega je rekao (tj. I ovoga stava i mišljenja je bio) Ibnu Abbas, i Ebu Seid,i Esved i Hasen. A rekao je Ibnu Umer: Nema štete (grijeha zbog isplate unaprijed) uopisanu hranu za poznatu cijenu do poznatog roka (sve) dok ne bude to u usjev (kojije takav da se) nije pokazala njegova dobrota (tj. sazrijevanje njegovo).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, odAbdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice, rekao je:

Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a oniisplaćuju unaprijed u (za) plodove dvije godine i tri, pa je rekao: "Isplaćujteunaprijed u plodove u poznato mjerenje do poznatog roka." A rekao je Abdullah,sin Velida: pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu Ebu Nedžih i rekao je: ".... upoznato mjerenje i poznato vaganje."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Sufjan od Sulejmana Šejbanija, od Muhameda, sina Ebu Mudžalida,rekao je: poslao me Ebu Burdete i Abdullah, sin Šedada, k Abdurrahmanu, sinu Abza-a, i Abdullahu, sinu Ebu Evfa-a, pa sam pitao njih dvojicu o isplati unaprijed pa surekla njih dva:

Pogađasmo (tj. Zadobivasmo) ratne plijenove (plenove) sa poslanikomAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa dolazaše nama Nabatejci od NabatejacaSirije, pa isplaćivasmo unaprijed njima u pšenicu, i ječam, i rozine (rezaćije) doimenovanog roka. Rekao je: Rekao sam: "Da li je bio za njih (tj. Da li su imalioni) usjev, ili nije bio za njih usjev (tj. ili nisu oni imali usjev)?" Rekao je: "Nepitasmo njih o tome."

74

GLAVA

isplate unaprijed do (vremena) da (se) oteli deva (možda je bolje reći: odevideva).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, izvijestio nas je Džuvejrijete od Nafi'a,od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prodavaše oni međusobno životinju za klanje do začeća začeća (tj. domladunčetova mladunčeta, zapravo: do mladunčeta od još nerođenog,neoteljenog ženskog mladunčeta), pa je zabranio Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, njega (ovaj postupak). Protumačio je njega Nafi' (ovako): "..... do(vremena) da oteli (odevi) deva (ono) što je u njezinom stomaku."

(O ovom izrazu "habelul-habeleti" i o toj vrsti prodaje bilo je ranije obrazloženjekoje se ovdje neće obnavljati, a zabranjeno je zbog nepoznatog roka i nesigurnevjerovatnoće.)


KNJIGA PREČE KUPOVINE

(Prednosti u kupovanju)

GLAVA

preče kupovine u (onome) što se nije razdijelilo, pa kada su se dogodile (tj.postavile) granice, pa nema preče kupovine.

(Ranije je dato objašnjenje o pravu prednosti u kupovanju prema kojem jedan kupacima prednost nad drugim kupcima da kupi nešto što se prodaje. Vidi 58. stranicu ovogprevoda -- ili ovu ___ ??? stranicu pronaći, ukoliko bi se redoslijed stranica poremetioprilikom preloma teksta ili sl.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamerod Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sudio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa prečomkupovinom (da se postupi) u svemu što se nije razdijelilo, pa kad su se dogodile(tj. postavile) granice i izmijenile se staze (putevi), pa nema preče kupovine.

75

GLAVA

izlaganja (tj. nudenja, nuđenja, ponude) preče kupovine na njezinog vlasnika (tj.njezinom imaocu, posjedniku preče kupovine) prije prodaje.

A rekao je Hakem: Kada je dozvolio njemu prije prodaje, pa nema prečekupovine njemu. A rekao je Šabija: Kome se prodavala njegova preča kupovina (tj.stvar na koju je on imao pravo preče kupovine), a on je svjedok (tj. prisutan), neće(da) promijeni nju, pa nema preče kupovine njemu.

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž,izvijestio me Ibrahim, sin Mejsereta, od Amra, sina Šerida, rekao je: stao sam(pogledom, tj. zaustavio sam pogled) na Sadu, sinu Ebu Vakasa, pa je došao Misver,sin Mahremeta pa je stavio svoju ruku na jedno (od) moja dva ramena, kadli dođe EbuRafi', slobodnjak Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa reče:

"O Sade, kupi sebi od mene moje dvije sobe u tvojoj (svojoj) kući!" Pa jerekao Sad: "Tako mi Allaha ne kupujem sebi njih dvije." Pa je rekao Misver:"Tako mi Allaha zaista kupićeš sebi svakako njih dvije." Pa je rekao Sad: "Takomi Allaha neću povećati tebi na (ili: iznad) četiri hiljade, plaćene na otplatu, iliisječene na komade (iskomadane, a to znači opet: plaćene na više puta, a neodjednom)." Rekao je Ebu Rafi': "Zaista već mi se davalo za nju (kuću, tj. za tedvije sobe u kući) pet stotina zlatnika (a to je iznosilo onda pet hiljadasrebrenika-srebrenjaka, dirhema), i da nije (toga) da sam čuo (tj. i da nisam čuo)Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed je preči sasvojom blizinom (tj. zbog svoje blizine, kućne blizine)", ne bih dao tebi nju (ni)za četiri hiljade, a ja sam (u takvom stanju da) se meni daje za nju pet stotinazlatnika." Pa je dao nju njemu.

GLAVA:

Koje je susjedstvo bliže (ili: Koji je susjed bliži)?

PRIČAO NAM JE Hadžadž, pričao nam je Šubete. - H - A pričao mi je Alija,pričao nam je Šebabete, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Imran, rekao je: čuosam Talhata, sina Abdullaha, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), reklasam:

"O poslaniče Allaha, zaista ja imam dva susjeda, pa ka kojem (od) njihdvojice ću pokloniti (poklanjati poklone)?" Rekao je: "Ka bližem (od) njihdvojice tebi vratima (po vratima, tj. čija su kućna vrata bliža tebi, tvojim kućnimvratima)."

KNJIGA IZNAJMLJIVANJA

(izdavanja u najam, pod kiriju)


76

O IZNAJMLJIVANJIMA.

GLAVA

o iznajmljivanju, najmljivanju (uzimanju u najam) dobroga čovjeka, i govoraAllaha, uzvišen je (On): ".... zaista najbolji koga si najmio je snažni,povjerljivi.", i povjerljivoga blagajnika i ko nije namjestio (tj. nije učiniozapovjednikom, nije upotrijebio za zapovjednika onoga) ko je htio njega (zazapovjedništvo, namjesništvo, tj. ko je zahtijevao i tražio da se postavi zanamjesnika ili zapovjednika).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od EbuBurdeta, rekao je: izvijestio me moj djed Ebu Burdete od svoga oca Ebu Musa-aEš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio:

"Povjerljivi blagajnik koji izvršava što se zapovjedilo za njega (da gaizvrši, tj. što mu se zapovjedilo da izvrši) je jedan (od) dvojice davalacamilostinje."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Kurreta, sina Halida,rekao je: pričao mi je Humejd, sin Hilala, pričao nam je Ebu Burdete od Ebu Musa-a,rekao je:

Došao sam k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a sa mnom su(bila) dva čovjeka od Eš'arovića pa sam rekao: "Nisam znao da će njih dvatražiti posao (namjesništva)." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ne namiještamo,ili nećemo namjestiti na naš posao (namjesnika onoga) ko je htio njega (posaonamjesništva)."

GLAVA

pasenja (tj. čuvanja na paši) ovaca za (nekoliko) kirata.

(Ala može značiti i: za. Kirat je vrsta novca koji je iznosio dvadesetinu zlatnika ilislično.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekija, pričao nam je Amr, sinJahja-a, od svoga djeda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije poslao Allah (nijednoga) vjerovijesnika (drukčije) osim (tako da) jepasao (čuvao na paši svaki vjerovijesnik) ovce." Pa su rekli njegovi drugovi: "Iti?" Pa je rekao: "Da. Pasah (Napasah, čuvah) ih za (nekoliko) karata (kirata)stanovnicima Meke."

GLAVA

77

unajmljivanja (uzimanja u najam) idolopoklonika kod nužde ili kada se nisu dalinaći muslimani.

I postupao je (uzimao je za rad) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, Židove Hajbera (poslovno, tj. da mu rade na tamošnjem imanju, i danadgledaju radove i da ubiru prihode od imanja; ili: postupio je poslovno snjima tako što im je ustupio zemljište da ga obrađuju, a da dio prihoda sa zemljedaju muslimanima).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera,od Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

I unajmio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr(jednoga) čovjeka iz Dilovića zatim iz Abdubnuadijovića vješta vodića (vodiča),"hirrit" je vješt (koji poznaje prolaze, i tjesnace i skrivene pustinjske puteve) zavođenje, već je zamočio (ruku u krv položivši) zakletvu saveza u porodici Asa,sina Vaila, i on (taj vodič) je na vjeri bezbožnika Kurejša. Pa su povjerovali njihdva (Muhammed a.s. i Ebu Bekr) njemu (tom vodiću), pa su dali njih dva njemusvoje dvije samarice (tj. deve) i obećali su njih dva njemu (tj. ugovorili su s njimkao mjesto sastanka) pećinu Sevr poslije tri dana (doslovno: tri noći). Pa je došaonjima dvojici sa njihovim dvjema samaricama (tj. pa im je doveo njihove deve)jutrom tri noći (tj. ujutro poslije tri dana) pa su otprtljali (otputovali) njihdvojica. I otišao je sa njima dvojicom Amir, sin Fuhejreta i vodić Dilović (Dilija)pa je uzeo za njih (tj. prihvatio ih je i poveo), a on (tj. a put kojim ih je poveo) jeput obale (tj. put uz obalu Crvenog mora).

GLAVA:

Kada je unajmio (čovjek jednog) najamnika zato (da) radi njemu poslije tridana, ili poslije mjeseca ili poslije godine (dana), dozvoljeno je, a njih dva su(ostali) na uslovu svome koji (je uslov bio što) su njih dva sebi uslovljavali njega(ostali su pri tome) kada je došao rok (da se posao izvrši).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao jeIbnu Šihab: pa izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allahod nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

I unajmio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekrčovjeka iz Dilovića vještoga vodića-vodiča, a on je na vjeri bezvjernika Kurejša,pa su dala njih dvojica k njemu svoje dvije samarice (deve), i ugovorili su njihdva njemu pećinu Sevr poslije tri noći (da im dođe) sa njihovim dvjemasamaricama (devama) jutrom tri (dana kad se navrše).

GLAVA

najamnika u ratu (borbi).

78

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ismail, sin Ulejeta,izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Ata' od Safvana, sina Ja'la-a,od Ja'la-a, sina Umejeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,vojnu teškoće (tj. u borbi na Tebuku), pa je (to) bilo (moje dobro djelo) odnajpouzdanijih mojih djela u mojoj duši (tj. djelo u koje se najviše uzdam). Pa jebio meni najamnik (tj. Pa sam imao jednog najamnika koji me posluživao zanagradu), pa se pobio (potukao taj moj najamnik sa nekim) čovjekom, pa je ujeojedan (od) njih dvojice prst svoga druga (tj. pa je ujeo jedan drugoga za prst), paje iščupao (trgnuo, istrgnuo naglo) svoj prst, pa je oborio (tj. izvalio) njegovsjekutić (zub) pa je pao (ispao zub). (Doslovno: pa je pala, jer je zub ženskogroda u arapskom jeziku svakako, a "senijjetun" pogotovu.) Pa je otišao kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i požalio se, tužio je) pa je pokvario(uništio Muhammed a.s.) njegov sjekutić (zub, tj. oglasio je neispravnom žalbu,tužbu za zub) i rekao je: "Pa zar (da) ostavi svoj zub u tvojim ustima (da ti)mrviš (grizeš) njega." Rekao je: Mislim (da) je rekao (još i ovo): ".... kao što mrvi(grize) pastuh (ždrijebac svojim zubima)." Rekao je Ibnu Džurejdž: A pričao mi jeAbdullah, sin Ebu Mulejketa od svoga djeda za (nešto) slično ovome opisu da je(jedan) čovjek ujeo ruku (za ruku jednog drugoga) čovjeka, pa je oborio (tj.izvalio) njegov sjekutić, pa je pokvario njega (zub) Ebu Bekr, bio zadovoljanAllah od njega.

(Tj. odbio je zahtjev za oštetu za izvaljeni zub.)

GLAVA

(onoga) ko je unajmio najamnika, pa je objasnio njemu rok, a nije objasnio poslazbog Njegovog govora: "..... Zaista ja hoću da vjenčam tebi jednu (od) ove mojedvije kćeri...." do Njegovog govora: "..... na (ono) što govorimo svjedok (ili:oslonac, onaj na koga se oslanjamo)."

Nagrađuje omsicu je (tj. to znači) daje mu nagradu (platu), a od njega (odtoga značenja se uobičajilo reći) u saučešću (za umrlo voljeno lice): "Nagradio teAllah (za strpljenje zbog izgubljenog lica)!"

GLAVA:

Kada je unajmio najamnika (zato) da uspravi zid (koji) hoće da se sruši,dozvoljeno je.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa daje Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio je mene Ja'la, sin Muslima, i Amr,sin Dinara, od Seida, sina Džubejra, povećava jedan (od) njih dvojice na svoga druga(u pričanju obrazloženje), i osim njih dvojice (još jedan drugi čovjek), rekao je IbnuDžurejdž: već sam čuo njega (toga drugoga da) priča njega (hadis) od Seida(Džubejrova koji) je rekao: rekao je meni Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njihdvojice: pričao je meni Ubejj, sin Kaba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio:

79

"Pa su njih dvojica otišla pa su njih dvojica našla (jedan) zid hoće da sesruši." Rekao je Seid: Sa svojom rukom (pokazao je k zidu Hadir-Hidr) ovako ipodigao je (Hadir) svoje dvije ruke, pa se uspravio (zid). Rekao je Ja'la: Mislim daje Seid rekao: Pa je potrao njega svojom rukom pa se uspravio. "Da si htio, zaistabi uzeo na (tj. za) njega nagradu." Rekao je Seid: "Nagradu (da) jedemo nju (tj.da se za nju najedemo)."

GLAVA

iznajmljivanja do pola dana.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad od Ejuba, odNafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer vas i primjer pripadnika (sljedbenika) dviju knjiga (Tore iEvanđelja) je kao primjer (jednoga) čovjeka (koji) je unajmio najamnike pa jerekao: "Ko će raditi meni od jutra do pola dana na (za) kirat?" Pa su radiliŽidovi. Zatim je rekao: "Ko će raditi meni od pola dana do molitve popodneva(ikjindije) na (za) kirat?" Pa su radili kršćani. Zatim je rekao: "Ko će raditimeni od popodneva (od ikjindije) do (časa) da zalazi Sunce na (za) dva kirata?""Pa vi ste oni (tj. vi ste ti)." Pa su se rasrdili Židovi i kršćani pa su rekli: "Šta jenama?! Mnogobrojniji radom, a malobrojniji davanjem (darom, tj. više radili, amanje dobili)." Rekao je: "Da li sam okrnjio vama (nešto) od vašeg prava?"Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa to je moja dobrota, dajem je kome hoću."

GLAVA

iznajmljivanja do molitve popodneva (ikjindije).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malik odAbdullaha, sina Dinara, slobodnjaka Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sinaUmera sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Primjer vas, i Židova i kršćana je samo kao čovjek (koji) je upotrebio(doslovno: tražio za rad neke) radnike pa je rekao: "Ko će raditi meni do poladana na (za) kirat (tj. po kirat)?" Pa su radili Židovi po kirat (za kirat). Zatim suradili kršćani po kirat (za kirat). Zatim ste vi (oni) koji rade od molitvepopodneva (ikjindije) do zalazaka Sunca po dva kirata (za dva kirata). Pa su serasrdili Židovi i kršćani i rekli su: "Mi smo mnogobrojniji radom, a malobrojnijidavanjem (darom, nagradom)?!" (tj. Mi smo više radili, a manje dobili.) Rekaoje: "Da li sam učinio nasilje (nepravdu) vama (davši vam manje) od vašeg(ugovorenog) prava (neku) stvar (tj. nešto, išta)?" Rekli su: "Ne." Pa je rekao:"Pa to je moja dobrota, dajem je kome hoću."

80

GLAVA

grijeha (onoga) ko je spriječio nagradu (najamninu) najamniku.

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Muhameda, pričao mi je Jahja, sin Sulejma, odIsmaila, sina Umejjeta, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Rekao jeAllah, uzvišen je":

"Tri (čovjeka su takva da) sam Ja protivnik njih (na) Sudnjem danu:čovjek (koji) je dao sa Mnom (tj. u Moje ime neki ugovor, obavezu), zatim jeprevario (učinio vjerolomstvo); i čovjek (koji) je prodao slobodna (čovjeka) pa jejeo njegovu cijenu; i čovjek (koji) je unajmio najamnika pa je tražio u potpunostiod njega (zalaganje na radu), a nije dao njemu njegovu nagradu (najamninu,platu, zaradu)."

GLAVA

iznajmljivanja od popodneva (ikindije) do noći.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, pričao nam je Ebu Usamete odBurejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer muslimana, i Židova i kršćana je kao primjer čovjeka (koji) jeunajmio narod (tj. neke ljude da) rade njemu (jedan) posao (jedan) dan do noćina (tj. za) poznatu nagradu (najamninu), pa su radili njemu do pola dana pa surekli: "Nema potrebe nama k tvojoj nagradi koju si uslovio nama, a što smoradili je pokvareno (tj. propalo)." Pa je rekao njima: "Ne činite (tako),upotpunite ostatak vašeg rada, i uzmite vašu (svoju) nagradu potpuno." Pa nisuhtjeli i ostavili su (rad). I unajmio je druge poslije njih pa je rekao: "Upotpuniteostatak ovoga vašeg dana, a vama je (onaj iznos) koji sam uslovio njima odnagrade." Pa su radili. Te kada je bio (dan u) vremenu molitve popodneva(ikindije), rekli su: "Tebi (neka je nagrada), što smo radili je pokvareno (tj.propalo), i tebi (neka je) nagrada koju si učinio nama u njemu (tj. za njega, zarad)." Pa je rekao njima: "Upotpunite ostatak vašeg rada, pa (tj. jer) zaista (ono)što je ostalo od dana je laka stvar (tj. mala stvar, malo vremena)." Pa nisu htjeli.I unajmio je narod (neke druge ljude) da rade njemu ostatak njihova dana. Pa suradili ostatak njihova dana dok je zašlo Sunce, i tražili su u potpunosti nagradudvije grupe, obje (od) njih dviju. Pa to je primjer njih i primjer (onoga) što suprimili od ovoga svjetla."

GLAVA

(onoga) ko je unajmio najamnika, pa je ostavio (najamnik) svoju nagradu, pa jeradio u njoj (oko nje) unajmljivač, pa je povećao (nju); ili ko je radio u imanju (oimanju drugoga) osim njega (osim sebe, osim svoga imanja), pa je tražio dapovisi (tuđi imetak, da ga poveća, umnoži).

81

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi jeSalim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Otišla su trojica (tj. trojica ljudi u grupi, zajedno) od (onih) ko je bioprije vas, odsjeli (su u) prenoćište (tj. radi prenoćišta) uz (jednu) pećinu, pa suunišli (u) nju. Pa je sletila (pala jedna) stijena od brda pa je zatvorila nad njimapećinu. Pa su rekli: "Zaista ono (stvar je takva da) neće spasiti vas od ove stijene(ništa drugo) osim (to) da zovete (molite) Allaha sa dobrim (od) vaših poslova(radi vaših dobrih djela da vas spasi)." Pa je rekao (jedan) čovjek od njih: "MojBože, bila su meni (u mene, tj. imao sam) dva stara sijeda roditelja, i uvečer nenapajah prije njih dvoje (tj. prije oca i matere) porodice, a ni imanja (tj. a nirobova, posluge - jer su se robovi smatrali kao imovina). Pa se udaljilo sa mnomu traženju (neke, jedne) stvari (jednoga) dana pa nisam navečer došao (vratio se)njima dvoma čak su zaspali njih dvoje. Pa sam pomuzao njima dvoma (za njihdvoje) večernji napitak njih dvoga, pa sam našao njih dvoje spavačima (da onispavaju), a mrzio sam da dadnem večernji napitak prije njih dvoga porodici iliimanju, pa sam ostao, a (napunjena) čaša je na mojim dvjema rukama,iščekujem buđenje njih dvoje, čak je sinula zora. Pa su se probudili njih dvoje pasu popili njih dvoje svoj večernji napitak. "Bože moj, ako sam bio učinio to(radi) traženja sebi Tvoga lica, pa otvori (tj. odstrani) od nas (ono) što smo mi unjemu od ove stijene." Pa se otvorila (jednu) stvar (tj. nešto malo da ipak) nemogu (načiniti) izlaženje." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"A rekao je drugi: "Bože moj, bila je meni (u mene) kći strica, bila je najdraža kmeni (doslovno: draža od svih ljudi k meni), pa sam htio nju od njezine osobe (ato znači - htio sam da bludničim s njom), pa se sprječavala (tj. branila) od mene,čak je (tako) odsjela s njom (u nje, tj. snašla ju je jedna) godina od godina(nerodnih, gladnih). Pa je došla meni, pa sam darovao (dao) njoj stotinu idvadeset zlatnika na (to ime) da osami (da pusti nasamo) između mene i izmeđusvoje osobe (tj. da pristane da budemo sami nas dvoje - a to znači: dabludničimo). Pa je učinila (tj. Pa je pristala na to). Te kada sam bio moćan nadnjom, rekla je: "Ne dozvaljam (Ne dozvoljavam) ti da raspečatiš pečat(djevičanstva; ili: da razbiješ, slomiš prsten djevičanstva drukčije) osim sanjegovim pravom (tj. osim sa vjenčanjem)." Pa sam (se) sačuvao grijeha odpadanja na nju, pa sam otišao od nje, a ona je draža k meni (od svih) ljudi, aostavio sam zlato koje sam dao njoj. "Bože moj, ako sam bio učinio to (radi)traženja sebi Tvoga Lica, pa otvori (razbij) od nas (ono) što smo mi u njemu." Pase otvorila stijena, osim (tj. ali ne toliko) da oni mogu izlaženje (učiniti) od nje (tj.ne mogu još izaći iz pećine)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio: "A rekao je treći: "Bože moj, zaista ja sam unajmio (neke) najamnike, pasam dao njima njihovu nagradu (svima) osim jednoga čovjeka (osim jednomčovjeku, koji) je ostavio (nagradu) koja (je pripadala) njemu i otišao je. Pa samrasplođavao (umnožio) njegovu nagradu (nadnicu), čak su bili mnogobrojni odnje imetci (imanja). Pa je došao meni poslije (nekoliko) vremena pa je rekao: "Orobe (slugo) Allaha, izruči (predaj) k meni moju nagradu (najamninu)!" Pa samrekao njemu: "Sve što vidiš je od tvoje nagrade (sve što vidiš) od deva, i goveda, ibrava i robova." Pa je rekao: "O robe (slugo) Allaha, ne ismijavaj se (nepodsmjehivaj se) sa mnom!" Pa sam rekao: "Zaista ja se ne ismijavam s tobom."

82

Pa je uzeo njega (imanje, blago, stoku), svega (cijeloga) njega (dakle sve to svojeje uzeo), pa je sebi potjerao njega, pa nije ostavio od njega (nijednu) stvar. "Božemoj, pa ako sam bio učinio to (radi) traženja Tvoga Lica, pa otvori (razbij) odnas (ono) što smo mi u njemu (tj. spasi nas iz ovog položaja u kojem smo senašli)." Pa se otvorila (ta) stijena, pa su izašli (da) idu (tj. idući dalje,nastavljajući putovanje)."

GLAVA

(onoga) ko je iznajmio svoju osobu (tj. sebe drugome) zato (da) nosi na svojimleđima (njegove stvari, njegovu robu), zatim je milodario sa njim (tj. sa dijelomnajamnine, nagrade - a to znači: zatim je davao milostinju iz nagrade); i(GLAVA) nagrade (plate) nosača.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Jahja-a sina Seida Kurejšije, pričao nam je mojotac, pričao nam je Aameš od Šekika, od Ebu Mes'uda Ensarije, bio zadovoljan Allahod njega, rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zapovjedio zamilostinju (bio bi doznao da) je otišao jedan (od) nas k trgu (pijaci) pa nosi(drugome robu na sebi) pa pogodi mud (tj. pa zaradi hrane u iznosu mud-manjeod kilograma, pa od te zarade dadne milostinju). A zaista za neke (od) njih je (tj.neki od njih ima sada) zaista stotinu hiljada. Rekao je (Šekik): Ne mislimo ga(Ebu Mes'uda da je s time mislio na drugoga ikoga) osim (na) svoju osobu (tj. nasebe lično).

GLAVA

nagrade posredništva (u trgovini, mešetarstva, mišetarstva).

(Ebu Hanife smatra da je posredništvo - mešetarstvo mekruh. Malik smatra da jedozvoljeno mešetarstvo.)

A nije vidio (tj. nije smatrao) Ibnu Sirin, i Ata', i Ibrahim i Hasen u nagradimešetara štete (grijeha). A rekao je Ibnu Abbas: Nema štete (grijeha čovjeku) da rekne(mešetaru, posredniku): Prodaj ovu odjeću, pa što se poveća na toliko i toliko, pa onoje tebi.

(Tj. pa što uzmeš više novaca od te i te svote, pa taj višak neka bude tebi.)

A rekao je Ibnu Sirin: Kada je rekao: Prodaj ga za toliko, pa što bude od dobiti(ćara), pa ono je tebi, ili: između mene i između tebe je, pa nema štete za njega.

(O ovom stanovištu Ibnu Abbasa i Ibnu Sirina islamski pravnici imaju suprotnamišljenja i stavove.)

83

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Muslimani su kod njihovih (tj. svojih) uslova."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamerod Ibnu Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se sreću(dočekuju) jahači (tj. putnici, karavane sa robom), i (da) ne prodaje prisutni zapokazivača (tj. građanin za Beduina, Beduinu).

("Badin" od "beda-jebdu": pokazati se. Od toga je, vjerovatno, i došao taj naziv,jer se Beduin samo pokaže u gradu, ili u pustinji sa stadom na nekom mjestu izvjesnovrijeme pa se seli dalje. Nigdje se stalno ne nalazi i ne nastanjuje.)

Rekao sam (veli Tavus): "O sine Abasa, šta je njegov govor (tj. šta znači):"Neće prodavati prisutni za pokazivača (građanin za Beduina)?" Rekao je:"Neće biti njemu posrednik (mešetar, mišetar)."

GLAVA:

Da li će iznajmiti čovjek (musliman) svoju osobu (sebe) od idolopoklonika(idolopokloniku) u zemlji rata (tj. u nemuslimanskoj zemlji).

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam jeAameš od Muslima, od Mesruka, pričao nam je Habbab, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Bio sam čovjek kovač, pa sam radio Asu, sinu Vaila, pa se skupilo menikod njega (dugovanja), pa sam došao njemu (da) naplatim njega (dug). Pa jerekao (As): "Ne, tako mi Allaha neću platiti tebi do (da) ne vjeruješ uMuhammeda." Pa sam rekao: "Zar ne! (Pazi!) Tako mi Allaha da umreš, zatim(da) se proživiš, pe ne (tj. neću to učiniti, neću ne vjerovati)." Rekao je: "I zaistaja zaista sam mrtav, zatim proživljen?!" (tj. "Da li ću zaista biti mrtav, zatimproživljen?!") Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa zaista ono biće meni tamoimanje (blago) i djeca pa ću (tamo) platiti tebi." Pa je spustio (objavio) Allah,uzvišen je: "Pa zar si vidio (šta će da bude sa onima) koji nije vjerovao u našeznakove (ili: dokaze), i rekao je: "zaista meni će se dati svakako imanje i djeca."

GLAVA

(onoga) što se dariva (daje) u (tj. za) bajanje na rodove (plemena) Arapa saOtvaračicom Knjige (učenjem Fatihe).

(Riječ "rukjetun" znači čaranje, vračanje, bajanje protiv ujeda zmije. To su radililjudi prije Islama izgovarajući razne riječi nad bolesnikom, često puta nerazumljive ibesmislene. U Islamu je takav postupak zabranjen, ali nije zabranjeno da se izgovarajumolitve-dove za ozdravljenje. Izgovaranje dova-molitava u kojima se moli Stvoritelj

84

da daruje ozdravljenje nije zabranjeno. U tu svrhu se, između ostalog, izgovara i prvasura - poglavlje Kur'ana koje se zove Fatihatul-Kitabi: Otvaračica Knjige. Naravnoprije se mora obratiti ljekaru i lijekovima, pa se onda izgovaraju molitve. Ovoizgovaranje molitava za ozdravljenje se takođe naziva "rukjetun". U toku daljegteksta svugdje treba razumjeti pod izrazom "bajati, vračati" to značenje kada se buderadilo o prevodu riječi "rukjetun". Na osnovu hadisa koji će se sada navestizaključuju mnogi da je dozvoljeno uzimati nagradu (platu) za izgovaranje molitava-dova za ozdravljenje, a isto tako i za poučavanje drugih lica čitanju Kur'ana. Međutim,neki drugi smatraju da nije dozvoljeno ni jedno ni drugo, a ovome hadisu daju svojaposebna tumačenja. Ebu Hanife smatra da je dozvoljeno uzeti nagradu za izgovaranjemolitava-dova za ozdravljenje, a za poučavanje Kur'ana nije dozvoljeno uzimatinikakvu nagradu. Ne smije se označavati i određivati visina iznosa nagrade zamolitvu-dovu za ozdravljenje. Eto to su neka objašnjenja koja se neće više davati.Upozorava se da se tu radi samo o izgovaranju molitava-dova za ozdravljenje, anikako o pisanju molitava-dova na papir i vješanju na vrat i slično, što se naziva zapis,i što se po nekim mjestima uobičajilo. Zapis, dakle, nema nikakve podloge ni osnoveniti u Kur'anu niti u vjerodostojnim hadisima.)

A rekao je Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:"Najpreče (ono) što ste uzeli na njega (tj. za njega) nagradu je knjiga Allaha (tj.Najpreče je da uzmete nagradu za Allahovu knjigu)." A rekao je Šabija: Neće sebi(tj. u korist sebe) uslovljavati učitelj (koji poučava Kur'an nikakve nagrade),osim da se (njemu dobrovoljno) dadne (neka) stvar (nešto), pa neka primi njega(poklon). A rekao je Hakem: Nisam čuo (ni) jednoga (nikoga da) je mrzio(smatrao ružnom, ružnim) nagradu učitelja (koji poučava Kur'an). A dao jeHasen deset dirhema (drahmi nagrade učitelju). A nije vidio (smatrao) IbnuSirin za nagradu djelitelja (tj. onoga koji vrši diobu, razdiobu, raspodjelu nečeganikakve) štete. I rekao je (Ibnu Sirin): Govoraše se: Zabranjeno je mito(podmićivanje) u suđenju. A davaše im se na (tj. za) procjenu (otprilike nečeganeka nagrada).

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, odEbul-Mutevekila, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Otišla je nekolicina od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, u (jedno) putovanje (tj. četovanje što) su putovali njega (i putovali su svedotle) dok su odsjeli na (tj. u jedan) rod (tj. pleme) od rodova Arapa. Pa su tražiliugošćenje (od) njih pa nisu htjeli da ugoste njih. Pa se pecnuo (tj. pecnut je odzmije) gospodar toga roda (plemena, dakle: ujela ga je zmija), pa su trčali njemusa svakom stvari (sa svačim), ne koristi mu (nije mu koristila nijedana) stvar (tj.ništa mu nije koristilo za izlječenje). Pa je rekao neki (od) njih: "Da ste došli (tj.otišli) ovoj grupi (ljudi) koji su odsjeli! Možda ono da bude kod nekog (od) njih(kakva) stvar (tj. nešto)." Pa su došli njima pa su rekli: "O grupo, zaista našgospodar je pecnut (od zmije), i trčali (tj. tražili) smo njemu sa svakom stvari, nekoristi mu (ništa, dakle: tražili smo mu lijeka i nijedan mu lijek nije koristio). Pada li kod jednog (tj. nekog) od vas (ima) od stvari (tj. ikakva stvar, išta da bi mukoristilo)?" Pa je rekao neki (od) njih: "Da. Tako mi Allaha, zaista ja zacijelobajem, ali tako mi Allaha zaista već smo tražili ugošćenje (od) vas, pa nas nisteugostili, pa nisam ja bajač (tj. ja neću bajati) vama do (da) učinite nama učin (tj.

85

platu, nagradu). Pa su se pomirili (tj. nagodili) s njima na (za jedno) stado odovaca. Pa je otišao (i počeo je da) pljuca na njega i čita (uči, izgovara): "HvalaAllahu gospodaru svjetova...." Pa kao da se odriješio iz užeta. Pa je otišao (tj.počeo da) ide, a nema s njime (nikakve) bolesti. Rekao je: Pa su ispunili njimanjihov učin (njihovu platu, dar) koji (je taj što) su se izmirili s njima na njemu(dakle ispunili su ugovorenu platu). Pa je rekao neki (od) njih: "Podijelite!" Paje rekao (onaj) koji je bajao: "Ne činite (to), do (da) dođemo (dok ne dođemo)Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) spomenemo njemu (slučaj)koji je bio, pa (da) pogledamo šta će zapovjediti nama. Pa su stigli poslanikuAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli (to) njemu, pa je rekao: "Ašta upoznaje tebe da je ona (ta sura, to poglavlje) bajanje (tj. da ima čarobnumoć)?" (Tj. "Otkud to znaš?") Zatim je rekao: "Već ste pogodili (tj. postupilikako treba). Podijelite, i udarite (tj. učinite i) meni sa vama (sa sobom jedan)dio." Pa se (zatim) nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekaoje Ebu Abdullah: A rekao je Šubete: pričao nam je Ebu Bišr: čuo samEbulmutevekila (da priča) za ovo.

GLAVA

poreza (dnevne takse) roba i međusobnog obavezivanja (tj. istraživanja,inspekcije) poreza robinja.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od HumejdaTavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izvadio je krv Ebu Tajbete Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,pa je zapovjedio njemu za sa' (3,33 kg.), ili dva sa'a od hrane (da mu se dadne), igovorio je njegovim gospodarima, pa je olakšao (neki dio) od njegove obaveze, ilinjegovog poreza.

(Veli se da su približnog, ili čak istoga značenja svi ovi izrazi: "galletun, daribetun,haradžun i edžrun". Svi znače porez; obavezu, platu, dnevnu taksu, ako je riječ orobovima, koju robovi daju svojim gospodarima.)

GLAVA

poreza vadioca krvi.

(Napominje se da se ovdje radi o vađenju krvi pomoću roga i kupica. Jasno je da se neradi o vađenju krvi u današnjem smislu riječi.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam jeIbnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekaoje:

Izvadio (tj. Dao je izvaditi) sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, i darovao (dao) je vadiocu krvi njegovu nagradu.

86

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Halida, odIkrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Izvadio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i dao jevadiocu krvi njegovu nagradu, a da je znao ružnoću (mrskost), ne bi dao njemu.

(Tj. "a da je smatrao da je to ružno i zabranjeno davati nagradu za vađenje krvi,ne bi mu dao nagrade.")

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Amra, sina Aamira,rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sebi vadikrv, a ne činjaše nasilja (tj. ne uskraćivaše ni) jednome (čovjeku) njegovenagrade.

GLAVA

(onoga) ko je govorio gospodarima roba da olakšaju (tj. skinu) od njega (tj.njemu, robu) od njegova poreza (neki dio).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Humejda Tavila, od Enesa,sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dječakavadioca krvi pa je izvadio krv njemu, i zapovjedio je njemu za sa', ili dva sa'a, ilimudd, ili dva mudda (hrane da mu se dadnu), i govorio je u (vezi) njega pa seolakšalo (nešto) od njegovog poreza.

(Mudd je četvrtina sa'a. Vjerovatno se u svim ovim hadisima radi o istom robu EbuTajbetu.)

GLAVA

zarade bludnice i robinja (koje su bludnice, prostitutke) - a mrzio je Ibrahimnagradu (platu) naricateljke i pjevačice - i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je:"..... i ne prisiljavajte vaše djevojke na prostituciju (blud), ako su htjele čednost(ili: stupanje u brak - ne prisiljavajte ih) zato (da) sebi tražite robu (tj. korist)najbližeg života (tj. ovozemnog života); a ko prisili njih, pa zaista Allah je poslijeprisiljavanja njih (veliki) opraštač, milostivi (koji će oprostiti njima ako sepokaju prisiljavanja)."

A rekao je Mudžahid: ".... vaše djevojke...." je (tj. to znači) vaše robinje.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Ibnu Šihaba, od EbuBekra, sina Abdurrahmana sina Harisa sina Hišama, od Ebu Mes'uda Ensarije, biozadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,zabranio cijenu psa, i prćiju bludnice i poklon (dar) predskazivaču (skrivenog inepoznatog).

87

(Objašnjenja o ovom hadisu već su data. Prćija je vjenčani dar, a kada se radi obludnici, misli se na nagradu koju bludnica dobije za blud. Kahin je onaj koji tvrdi dazna ko je ukrao nestalu stvar i koji predskazuje sudbinu i budućnost. Njihovozanimanje i zarada su po Islamu nezakoniti i zabranjeni. To se vidi i iz ovoga hadisa.)

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Muhameda,sina Džuhadeta, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zaradu robinja(koji zaradu stiču bludom).

GLAVA

iznajmljivanja za oplodnju ždrijepca (pastuha).

(Riječ "'asbun" znači: 1. iznajmljivanje za oplodnju pastuha, i plata za toiznajmljivanje; 2. oplodnja pastuha ženke, kobile; 3. samo sjeme, sperma pastuha.Jasno je da se ovdje radi o plati za iznajmljivanje pastuha u svrhu oplođavanja ženke.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris i Ismail, sin Ibrahima,od Alije, sina Hakema, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iznajmljivanje zaoplodnju ždrijepca (kobile za platu; ili: oplodnju ždrijepca - kobile za platu; ili:sjeme ždrijepca - za platu da se ustupa).

(Prodaju i postavljanje određene cijene za oplođavanje kobile od strane pastuhazabranjuju skoro svi islamski pravnici, među njima i Ebu Hanife. Neki pravnici šafiiti-šafije kažu da može uzeti vlasnik pastuha kao poklon ono što dobrovoljno dadnevlasnik kobile vlasniku pastuha, a vele da se može i iznajmiti pastuh u svrhu oplodnjekobile za određeno, tačno poznato vrijeme i poznati broj skakanja pastuha na kobilu.Dalja izlaganja i obrazloženja o ovome neće se ovdje navoditi.)

GLAVA:

Kada je unajmio (kakvu) zemlju, pa je umro jedan (od) njih dvojice (tj. jedan odsaugovarača koji su sklopili ugovor o unajmljivanju zemlje - mišljenja su o tomepodijeljena da li će se ugovor ispuniti).

A rekao je Ibnu Sirin: Nije za njegovu porodicu (obaveza) da izvedu njega(onoga koji je tražio u najam zemlju i drugo) do potpunosti roka. A rekao jeHakem, i Hasen i Ijas, sin Muavijeta: Sprovodiće se iznajmljivanje do svoga roka(tj. do roka koji je bio zaključen). A rekao je Ibnu Umer: Dao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, Hajber za polovinu (na polovinu, napola, tj. dapolovina usjeva sa zemlje u Hajberu bude onome ko sije, a polovinaMuhammedu a.s. svake godine). Pa je bilo to (tako) na vremenu (u vrijeme)Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra i prsima (tj. u prvo

88

vrijeme) od kalifovanja (hilafeta, vladanja) Umera. A nije se spominjalo da suEbu Bekr, i Umer obnavljali njih dva iznajmljivanje poslije što se je uzeo (tj.umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esme, odNafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber da rade(obrađuju) njega i siju njega, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz njega (tj.što se proizvodi iz njegove zemlje, zemljišta). I da je Ibnu Umer pričao njemu dase njive iznajmljivaše (davaše pod kiriju) na (neku) stvar (što) je imenovao njuNafi' (a što ja) ne pamtim nju (tj. za neki dio proizvoda koji iznos je rekao Nafi'ali ja ne pamtim koliki je bio, koliki je rekao). I da je Rafi', sin Hadidža pričaoda je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio iznajmljivanje(davanje pod kiriju) njiva. (Doslovno: zabranio najam njiva. Kiraun znači:najam, zakup, kirija.) I rekao je Ubejdullah od Nafi'a, od Ibnu Umera: ..... (sve suŽidovi obrađivali zemlju Hajbera napola) dok je (najzad) protjerao njih Umer(iz Hajbera).

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

PRENOSI.

GLAVA

o prenosu, i da li će vratiti u prenosu?

(Riječ "havaletun" dolazi od riječi "havlun" koja ima više značenja, a jedno je i:preinaka, preinačenje. U vezi s ovim značenjem je smisao riječi "havaletun"."Havaletun - havalatun" znači prenošenje duga, dugovanja iz obaveze jednoga licau obavezu drugoga lica. To je stručni izraz za taj pojam u islamskom pravu. I tu seradi svakako o preinačavanju: dug jednoga lica prelazi na teret drugoga, odnosnojedno lice prima na sebe dug drugoga lica.)

A rekao je Hasen i Katadete: Kada je bio (čovjek na koga se prenosi dugonoga) dana (kada) je prenio (vlasnik duga sa prvoga dužnika) na njega (naovoga drugoga dužnika - kada je ovaj bio tada) pun (tj. bogat, imućan),dozvoljeno je (da se to prenošenje izvrši).

(Da li će se vratiti u prenosu, tj. da li vlasnik duga može prenos dugovanja povući, iline može - o tome su mišljenja podijeljena. Ebu Hanifete kaže da se u izvijesnimslučajevima može povući prenos dugova. Nećemo ovdje obrazlagati te slučajeve.Većina drugih pravnika kažu da se prenos dugova ne može povući.)

A rekao je Ibnu Abbas: Međusobno će se podijeliti dva suvlasnika iporodica nasljedstva (tj. nasljednici) pa će uzeti ovaj stvar, a ovaj dugovanje, paako propane jednom (od) njih dvojice (ono što je dobio na diobi), neće se vratitina svoga druga (s kojim se dijelio, tj. neće povući - nema pravo da povuče - svoj

89

pristanak na prvobitni način diobe; a to će reći: nema pravo da dijeli ono što jedobio njegov drug u diobi).

(Teharudž i jest takva dioba između više vlasnika, makar samo i dvojice, koji imajuviše vrsta imovine zajedničke: zemlje, kuću, dugovanja koja njima treće lice duguje,pa jedan od suvlasnika rekne: ja izlazim iz svoga dijela, tj. odričem se svoga dijela ukući u korist tebe, a ti izađi iz svoga dijela, tj. odreci se u moju korist svoga dijela uzemlji. Naravno to se može tako učiniti, ako su približne vrijednosti i kuća i zemlja.Isto tako može jedan da kaže: neka tebi bude kuća, a meni dugovanja koja nam dugujeto i to lice. Tu se opet dugovanje jednoga lica koje duguje dvjema osobama prenosi najednu osobu po pristanku tih osoba pri diobi. Zbog toga je ovdje i uvrštena navedenaizjava Ibnu Abbasa.)


"Odugovlačenje bogatoga (imućnoga) je nasilje, pa kada se je proslijedio(tj. spojio) jedan (od) vas na bogatoga, pa neka slijedi (a to će reći: kada mu sedug prenese na bogatoga, pa neka ga prenese - neka bude zadovoljan i voljan daprenese svoj dug na njega, bogataša)."

GLAVA:

Kada je prenio na bogatoga, pa nije njemu vraćanje (tj. ne može povući prenosduga).

PRIČAO JE NAMA Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od IbnuZekvana, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Odugovlačenje bogatoga je nasilje, i ko se je proslijedio na bogatoga, paneka slijedi (neka se slijedi)."

GLAVA:

Kada je prenio dugovanje mrtvaca (umrloga) na (nekoga) čovjeka, dozvoljeno je.

PRIČAO JE NAMA Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin EbuUbejda, od Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, kadli se donese (jedna) umrla osoba pa su rekli: "Klanjaj na nju (tj. zanju posmrtnu molitvu - dženazu)!" Pa je rekao: "Da li (je) na njemu (naumrlom, umrlim ostao kakav) dug?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa da li jeostavio (u nasljedstvo kome kakvu) stvar (tj. nešto)?" Rekli su: "Ne." Pa jeklanjao na (tj. za) njega (dženazu - posmrtnu molitvu za tog umrlog čovjeka).Zatim se donijela druga umrla osoba. Pa su rekli: "O poslaniče Allaha, klanjajna nju (za nju)!" Rekao je: "Da li je na njemu dug (tj. Je li kome šta dužan

90

ostao)?" Reklo se: "Da." Rekao je: "Pa da li je ostavio (neku) stvar (tj. Da li jeostalo iza njega išta)?" Rekli su: "Tri zlatnika." Pa je klanjao na (tj. za) nju.Zatim se donijela (tj. Donešena je) treća (umrla osoba) pa su rekli: "Klanjaj na(tj. za) nju!" Rekao je: "Da li je ostavio (umrli ikakvu) stvar (išta)?" Rekli su:"Ne." Rekao je: "Pa da li je na njemu (ikakav) dug?" Rekli su: "Tri zlatnika."Rekao je: "Klanjajte na (tj. za) vašega druga (vi bez mene, tj. ja neću)." Rekao jeEbu Katadete: "Klanjaj na (za) njega, o poslaniče Allaha, a na mene je njegovdug."

(Tj. "......, a ja primam na sebe, prenosim na sebe dug toga mrtvaca-umrloga; jaću platiti dugovanje toga mrtvaca-mrtvoga-umrloga.".)

Pa je klanjao na (za) njega (na toga mrtvaca-mrtvoga Vjerovijesnik a.s.kad je Ebu Katadete izjavio da će platiti dug mrtvaca-mrtvoga).

(Ovaj hadis je osnova na kojoj se temelji prenos dugovanja sa jedne osobe na drugu.)


GLAVA

jamčenja (garancije, garantiranja) u pozajmljivanju (zajmu) i dugovima satijelima i (drugim nečim) osim njih (osim tijela, tj. jamčenja fizički, lično, osobnoi nečim drugim, kao imovinom).

A rekao je Ebu Zinad od Muhameda, sina Hamzeta sina Amra, Eslemija,od njegova oca da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, poslao njegaubiračem milostinje (tj. kao ubirača milostinje, kao službenika koji ubiremilostinju, zekat za siromašne), pa je (na tom poslu ustanovio da je) pao (jedan)čovjek na robinju svoje žene (tj. da je imao s njom spolni odnos).

(A kad je to ustanovio Hamzete, htio ga je kamenovati zbog toga, ali mu se reklo daga je halifa Umer dao bičevati sa stotinu udaraca zbog toga postupka i odnosa sarobinjom svoje žene. Hamzete je sumnjao u to da je takvom kaznom kažnjen tajčovjek, pa je uzeo jamstvo. To sve pokazuje dalji tekst koji je ovdje vrlo zbijen.)

Pa je uzeo Hamzete od (toga) čovjeka jamca dok je stigao (tj. dok stigne)na Umera (tj. dok stigne halifi Umeru da provjeri i ustanovi to). A bio je Umerveć bičevao njega (toga čovjeka sa) stotinu bičeva (udaraca bičem), pa jepotvrdio njih (tj. oglasio je istinitim njih, te ljude Umer za njihovo obavještenje okazni tog čovjeka), i ispričao je njega sa neznanjem (zbog neznanja,nepoznavanja - a to znači: Umer je ispričao, uzeo kao ispriku, kao olakšavajućuokolnost tome čovjeku tu činjenicu što on nije znao da se ne smije imati spolniodnos sa robinjom svoje žene, pa ga je samo dao bičevati, a nije ga kamenovao).A rekao je Džerir i Eš'as Abdullahu, sinu Mes'uda u (vezi) odmetnika (otpadnikaod vjere iz plemena Benu Hanifete, pristalica Musejlime Kezzaba): "Tražipokajanje (od) njih i zajamči ih (tj. traži jamčenje za njih)!" Pa su se pokajali ijamčili su (za) njih njihovi rodovi (plemena, tj. ogranci, loze njihovog plemena).A rekao je Hamad: Kada je jamčio za (jednu) osobu, pa je umro, pa nema

91

(nikakve) stvari (ništa) na njemu. A rekao je Hakem: Obezbijediće (osiguraće).(Ili: A rekao je Hamad: Kada je jamčio sa osobom (sobom, lično, a ne imanjem),pa je umro, pa nema (nikakve) stvari na njemu. A rekao je Hakem: Obezbjeđuje(osigurava, jamči.) Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sinRebiata, od Abdurrahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo(jednog) čovjeka od Israelićana (koji) je pitao (tj. molio) nekoga Israelićanina dauzajmi njemu hiljadu zlatnika, pa je rekao:

"Dovedi ("Eta bi": dovesti) mi svjedoke (da) zasvjedočim njih." Pa jerekao: "Dosta je sa Allahom (kao) svjedokom (da se zadovoljimo, tj. Dosta jeAllah - kao - svjedok)!" Rekao je: "Pa dovedi mi jamca." Rekao je: "Dosta jeAllah (kao) jamac." Rekao je: "Istinitio si (tj. Rekao si istinu)." Pa je dao njih knjemu do imenovanog roka. Pa je izašao u more (na more) pa je izvršio (ispunio,tj. podmirio) svoju potrebu. Zatim je sebi tražio (kakvu) lađu (da) uđe u nju (tj.da se ukrca u nju da) stigne njemu za rok koji je oročio njemu, pa nije našaolađe. Pa je uzeo (jednu) trupinu (tj. stablo), pa je izdubio nju, pa je uveo (tj.stavio) u nju hiljadu zlatnika i (jednu) stranicu (tj. list, pismo) od sebe k svomedrugu, zatim je naglavio njezino mjesto (tj. zaglavio, začepio je ono mjestotrupine, stabla, gdje je iskopana, koja je iskopana i gdje je stavio zlatnike, a to jeučinio da zlatnici ne bi ispali iz trupine).

("Zudždžun" je metalni, željezni obruč, naglavak, pa onda "zedždžedže" znači:staviti željezni naglavak, obruč na završetak koplja, štapa i slično njima.)

Zatim je donio nju (trupinu) k moru pa je rekao: "Bože moj, zaista Tiznaš da sam ja bio sebi uzajmio (od) omsice (tog-i-tog) hiljadu zlatnika. Pa mepitao za (tj. tražio je) jamca pa sam rekao: "Dosta je Allah (kao) jamac." Pa sezadovoljio s time. I pitao je za (tražio mi je) svjedoka, pa sam rekao: "Dosta jeAllah (kao) svjedok." Pa se zadovoljio s time. I zaista ja sam se trudio da nađemlađu (da) pošaljem k njemu (dug) koji (pripada) njemu, pa nisam mogao (danađem lađu). I zaista ja polažem Tebi njih." Pa je bacio njih u more (tako da) sučak unišli u njega (u more). Zatim je otišao, a on u tome (tj. pored toga opet) sebitraži lađu (da) izađe (ode) k njegovom gradu (tj. gradu svoga druga). Pa je izašaočovjek koji je bio pozajmio njemu (novac da) gleda (pogleda je li) možda lađa većdonijela njegovo imanje (novac), kadli trupina koja (je bila baš ta što) je u njojimanje (novac). Pa je uzeo nju za svoju porodicu (kao) drvo (za loženje). Pa poštoje razastro (tj. rasjekao) nju (trupinu), našao je imanje i stranicu (pismo, list).Zatim je stigao (onaj) koji (je bio upravo taj što) je bio pozajmio njemu, pa jedonio hiljadu zlatnika (drugih hiljadu zlatnika) pa je rekao: "Tako mi Allahaneprestano sam bio trudbenik (tj. neprestano sam se trudio) u traženju lađe zbog(toga da) donesem tebi tvoje imanje (novac), pa nisam našao (nikakve) lađe prije(ove) koja (je upravo ta što) sam došao u njoj." Rekao je: "Da li si bio poslao kmeni za (neku, tj. neku) stvar?" Rekao je: "Izvještavam te da nisam našao lađuprije (ove) koja (je ta što) sam došao u njoj." Rekao je: "Pa zaista Allah je većizvršio za te (onaj novac) koji si poslao u trupini (u drvetu), pa odlazi (idi) sa(tom drugom) hiljadom zlatnika (bivši onaj) koji je napućen (koji je na pravomputu, tj. idi sretno!)."

92

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... a (oni) koje su međusobno obavezale vaše desnice(tj. a oni s kojima ste sklopili međusobno ugovor), pa podajte im njihov dio....".

(O ovom tekstu Kur'ana postoje razna tumačenja i komentari koje nećemo ovdjenavoditi.)

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Usamete od Idrisa,od Talhata, sina Musarifa, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljanAllah od njih dvojice:

"A svakome smo učinili bližnje...", rekao je (Ibnu Abbas da "bližnje"znači): nasljednike. ".... a (oni) koje su obavezale vaše desnice....", rekao je (IbnuAbbas da se te riječi odnose na ovo):

Bili su (običaja) Izbjeglice pošto su stigli u Medinu (da) nasljeđujeIzbjeglica Pomagača (imajući prednost) pred njegovim rođacima zbog bratstvakoje je pobratio (zbratimio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, međunjima. Pa pošto je sišlo "I svakome smo učinili bližnje....", dokinulo je (tajpostupak). Zatim je rekao (Ibnu Abbas): "..... a (oni) koje su obavezale vašedesnice..." (nasljedstvo na osnovu saveza o kojem govore te riječi, je dokinuto, inema više ništa drugo) osim pomoći, i podupiranja (potpomaganja) i savjeta (iliodanosti), a već je otišao nasljedni dio (otišlo je, dokinuto je nasljedstvo). Aoporučiće se njemu (onome ko je nasljeđivao na osnovu pobratimstva).

(Dakle te riječi su dokinule i saveze i nasljedstvo na osnovu saveza. Samo je ostalomeđusobno pomaganje, podupiranje i savjetovanje koje je dio iskrene odanosti.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda,od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao nam je Abdurrahman, sin Avfa pa je pobratio poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, između njega i između Sada, sina Rebi'a (tj. njega iSada).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a,pričao nam je Asim, rekao je: rekao sam Enesu, bio zadovoljan Allah od njega:

"Je li tebi doprlo (tj. Znaš li ti) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, rekao: "Nema saveza u Islamu!" Pa je rekao: "Već je sklopio savezVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Kurejševića i Pomagača umojoj kući."

(Ima raznih tumačenja u vezi ovoga hadisa.)

GLAVA

93

(onoga) ko se je zajamčio za mrtvaca (mrtvog) dugovanje, pa nije njemu da sevrati (da odustane od jamčenja).

I za njega (za ovaj stav) je rekao Hasen (tj. i ovoga mišljenja je Hasen).

PRIČAO NAM JE Ebu Asim, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sinaEkve'a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, (bio jednom u takvoj prilici da) se donijela umrla osoba radi (toga da on)klanja na nju (za nju posmrtnu molitvu) pa je rekao:

"Da li (ima) na njemu (mrtvacu, mrtvom štogod) od duga?" Pa su rekli:"Ne." Pa je klanjao na njega. Zatim se donijela druga umrla osoba pa je rekao:"Da li je na njemu (štogod) od duga?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Klanjajte navašeg (svoga) druga!" Rekao je Ebu Katadete: "Na mene je njegov dug, oposlaniče Allaha." Pa je klanjao na (za) njega.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeAmr, čuo je Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allahod njih, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je već došao imetak (tj. novac iz) Bahrejna, već bi darovao (dao) tebitoliko i toliko (ili: tako i tako, pa je pokazao rukama tri puta, kako je zabilježenou nekim predajama)." Pa nije došao imetak Bahrejna, čak se uzeo (tj. umro)Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (a novac nije došao). Pa pošto jedošao imetak Bahrejna, zapovjedio je Ebu Bekr pa je dozivao (pozivao jedančovjek): "Ko je bio (u takvoj prilici da je ostalo) njemu kod Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, obećanje ili dug, pa neka dođe nama." Pa sam došaonjemu (Ebu Bekru) pa sam rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je meni tako i tako (to i to)." Pa je nasuo meni (jednim) nasipanjem(rukama, tj. nasuo mi je jednu-jedan pregršt novaca), pa sam izbrojio nju (svotu,sumu) pa kadli je ona pet stotina. I rekao je: "Uzmi (još) dvije količine nje (tesume, tj. uzmi još dvaput toliko)."

GLAVA

zaštite Ebu Bekra u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, injegovog obavezivanja.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao jeIbnu Šihab: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje,supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Nisam razumjela (tj. nisam zapamtila) svoje roditelje (doslovno: moja dvaoca - običaj Arapa da tako nazivaju oca i mater - nisam ih zapamtila drukčije)osim (tako), a njih dvoje vjeruju (ovu) vjeru (tj. Islam). A rekao je Ebu Salih:pričao mi je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Urvete, sinZubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Nisam razumjela (Nepamtim) svoje roditelje nikad (drukčije) osim (tako), a njih dvoje vjeruju (ovu)vjeru, i nije prošao nama (nijedan) dan (drukčije) osim (tako da) dođe nama unjemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) dva kraja dana: jutrom i

94

večerom. Pa pošto su se stavili na iskušenje muslimani (tj. kad su se počeliproganjati), izašao je Ebu Bekr seleći se prema Abesiniji. Te kada je dopro (u)Berkul-Gimad, sreo je njega Ibnu Deginete, a on je gospodar Kareta (plemena)pa je rekao: "Gdje hoćeš (da ideš, tj. Gdje ćeš), o Ebu Bekre?" Pa je rekao EbuBekr: "Izveo (Istjerao) me moj narod, pa ja hoću da putujem u zemlji (po zemlji,po svijetu) pa (da) obožavam moga (svoga) Gospoda (Gospodara)." Rekao jeIbnu Deginete: "Zaista (čovjek) kao ti ne izlazi i ne izvodi (ne istjerava) se, pa (tj.jer) zaista ti stičeš nepostojeće (tj. zarađuješ ono što nemaš), i spajaš (tj.potpomažeš) rodbinu, i podnosiš teret (teškoću), i častiš gosta i potpomažeš uzgodama istine (tj. u opravdanim slučajevima). I ja sam ti susjed (tj. zaštitnik),pa vrati se, pa obožavaj tvoga (svoga) Gospoda u tvojoj (svojoj) zemlji." Pa sepoprtljao (tj. krenuo je na putovanje) Ibnu Deginete pa se vratio (tj. došao uMeku) sa Ebu Bekrom. Pa je obilazio (tj. zalazio Ibnu Deginete) u (tj. među)prvake bezvjernika (plemena) Kurejša pa je rekao njima: "Zaista Ebu Bekr (jetakav čovjek da) ne izlazi (takav) kao on i ne istjerava se. Zar će te istjeratičovjeka (koji) stiče nepostojeće, i spaja (pomaže) rodbinu, i podnosi teret (ili:nosi slaboga), i časti gosta i potpomaže na (u) zgodama istine." Pa su sproveli (tj.prihvatili) zaštitu Ibnu Degineta i osigurali su (tj. dali su sigurnost, bezbjednost)Ebu Bekru. I rekli su Ibnu Deginetu: "Zapovjedi Ebu Bekru, pa neka obožavasvoga Gospoda (Gospodara) u svojoj kući, pa neka klanja i neka čita (uči) šta jehtio (šta hoće), i (neka to čini tako da) ne uznemiruje (ne uznemirava) nas sa tim,i ne traži javnosti sa njim (tj. i neka ne čini to javno), pa (jer) zaista mi se većbojimo da će očarati (dovesti u iskušenje, tj. da će od naše vjere odvratiti) našesinove i naše žene." Rekao je to Ibnu Deginete Ebu Bekru (ispričao mu je to). Paje počeo Ebu Bekr (da) obožava svoga Gospoda u svojoj kući, i ne pojavljuje sejavno sa molitvom, a ni čitanjem (učenjem Kur'ana) u (nekom drugom mjestu)osim svoje kuće. Zatim se pokazalo Ebu Bekru (za shodno da napravi bogomoljuu svome dvorištu) pa je sebi sagradio bogomolju u dvorištu svoje kuće, i pokazaose (izlazio je) pa klanjaše u njoj i čitaše (učio bi) Kur'an, pa se razbijaše (tj.tiskaše) na njoj (tj. oko nje, bogomolje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, čudese (ili: dive se) i gledaju k njoj. A bio je Ebu Bekr čovjek plačljivac (žalovit, kojimnogo plače), ne vlada svojom suzom kada čita Kur'an, pa je zastrašilo toprvake Kurejša od idolopoklonika (tj. idolopokloničke prvake plemena Kurejš).Pa su poslali (obavještenje, ili poziv) k Ibnu Deginetu. Pa je stigao njima pa surekli njemu (pa su mu rekli): "Zaista mi smo bili zaštitili Ebu Bekra na (tojosnovi) da (on) obožava svoga Gospoda u svojoj kući, a zaista on je prešao to(prekoračio tu osnovu) pa je sebi sagradio bogomolju u dvorištu svoje kuće iobjavio je (tj. počeo je javno vršiti) molitvu i čitanje. I već se bojimo da očara(zavede) naše sinove i naše žene, pa dođi mu (tj. pa odi mu), pa ako želi da seskrati (tj. da se ograniči) na (to) da obožava svoga Gospoda u svojoj kući, činiće;a ako neće (drukčije) osim (tako) da objavljuje (vrši), pa pitaj ga (tj. traži odnjega) da vrati k tebi zaštitu (tj. da raskine s tobom ugovor o zaštiti, da seodrekne tvoje zaštite), pa (tj. jer) zaista mi mrzimo (tj. ne želimo) da pokvarimotebi (ugovor o zaštiti), a nismo priznavači (ne priznajemo) Ebu Bekruobjavljivanje (tj. javno obavljanje vjerskih obreda)." Rekla je Aiša: Pa je došaoIbnu Deginete Ebu Bekru pa je rekao: "Već znaš (ugovor) koji (je taj što) sam seobavezao (doslovno: svezao) tebi na njega, pa ili da se skratiš (ograničiš) na to, ili(doslovno: i ili) da vratiš k meni moju zaštitu, pa (tj. jer) zaista ja ne želim (nevolim) da čuju Arapi da sam ja (zapao u to da) se meni pokvario (ugovor o

95

zaštiti) u čovjeku (tj. u vezi jednoga čovjeka što) sam se obavezao njemu (da gaštitim)." Rekao je Ebu Bekr: "Zaista ja vraćam k tebi tvoju zaštitu, i zadovaljam(i zadovoljavam) se sa zaštitom Allaha." A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, je (još bio) tada u Meki. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio: "Već mi se je pokazala kuća vaše seobe (selenja). Vidio sam (jednu)slanaču (slatinu), vlasnicu palmi (tj. slanu, voćarnu zemlju) među dva kamenjara- a njih dva su dva kamenita tla (prekrivena crnim kamenom)." Pa je selio ko jeselio prema Medini kada je spomenuo to poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio. I vratio se k Medini neki (onaj) ko je bio odselio k zemlji Abesinije(Abesiniji). I pripremao se Ebu Bekr seleći (tj. opremao se, snabdijevao se daodseli). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Natvojoj laganosti (budi, tj. Polako ti)! Pa (ili: Jer) zaista ja se nadam da se dozvoli(tj. da će se dozvoliti) meni (od Allaha da selim)." Rekao je Ebu Bekr: "Da li senadaš to (tome), za moga oca ti (bio otkupljen)!" Rekao je: "Da." Pa je zadržaoEbu Bekr svoju osobu (tj. sebe od seobe čekajući) na poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, radi (toga da) bude drug njemu (u seobi). I hranio jedvije samarice (deve koje) su bile kod njega lišćem egipatskog trna četirimjeseca.

GLAVA

duga (dugovanja).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, daposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bivaše u takvoj prilici da) sedonašaše (tj. donosio bi se) preminuo čovjek, (a) na njemu (na mrtvacu, mrtvom,umrlom je) dug, pa pitaše:

"Da li je ostavio za svoj dug višak (imovine, tj. vrijednost imovine kojamože da podmiri dug)?" Pa ako mu se pričalo (tj. reklo, ako mu je rečeno) da jeon ostavio za svoj dug vjernost (potpunu, cijelu sumu, dovoljnu sumu za dug),klanjao je (klanjao bi dženazu za tog umrlog), a ako ne, rekao je (tj. rekao bi)muslimanima: "Klanjajte na vašega (svoga) druga." Pa pošto je osvojio Allahnjemu osvajanja (tj. Pošto mu je dao pobjede nad neprijateljima uz koje je došaoi ratni plijen), rekao je: "Ja sam bliži za vjernike od njihovih osoba (tj. Ja sambliži vjernicima od njih samih sebi - bolji sam im prijatelj nego oni sami sebi štosu prijatelji, jer i oni moraju, prema Allahovim riječima u Kur'anu, voliti iAllaha i Allahova poslanika više nego sami sebe), pa ko premine (umre) odvjernika pa ostavi dug, pa na mene je njegovo izvršenje (ispunjenje, tj. plaćanjeduga mrtvaca, mrtvoga, umrloga), a ko ostavi (kakvo) imanje, pa njegovimnasljednicima je (to imanje)."

(Na osnovu ovoga hadisa zaključuje se da vrhovni rukovodilac islamske države trebau islamskoj državi da plati dugovanja svakog umrlog muslimana koji nije ostavioimovine kojom bi se mogao platiti njegov dug. To se treba činiti iz državne blagajnekao što je to činio i sam Muhammed a.s. iz državne blagajne, jer on i nije imao kakvelične imovine pred samu svoju smrt i na samoj smrti. Već je prošlo u jednom hadisuda je založio pred svoju smrt za nešto hrane svoj ratni štit kod jednoga Židova.)

96


KNJIGA OPUNOMOĆSTVA

(zastupništva, zamjenjivanja, tj. povjeravanja i prepuštanja nekome da mu obavineki posao)

GLAVA

o opunomoćstvu druga (suvlasnika, saučesnika), druga u diobi i (nečem drugom)osim nje.

A već je udružio (učinio saučesnikom, suvlasnikom Aliju) Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, u svoju životinju (za žrtvovanje u Meki), zatim jezapovjedio njemu za njezinu diobu (tj. da je on, Alija podijeli, razdijeli).

(Napominje se da je opunomoćstvo, zastupništvo, povjeravanje, prepuštanje jednogalica drugom licu da mu ono obavi neki posao moguće samo u onim poslovima ukojima je dozvoljeno da neko nekoga može zastupati, da neko u ime nekoga može tajposao izvršiti, da posao prima, trpi zamjenjivanje.)

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, odMudžahida, od Abdurrahmana, sina Ebu Lejla-a, od Alije, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Zapovjedio mi je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, damilodarim sa pokrovcima (tj. da podijelim kao milostinju pokrovce, pokrivače,prekrivače za kamile, deve) deva koje su se poklale (kao žrtve) i sa njihovimkožama (tj. i njihove kože da podijelim kao milostinju).

(Mjesto da je Muhammed a.s. sobom dijelio kože i pokrovce on je zapovjedio, a toznači: opunomoćio, prepustio, Aliji da to za njega učini.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu brave (da) podijeli njih na njegovedrugove. Pa je ostao (jedan) jarić, pa je spomenuo njega Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Žrtvuj ga ti (tj. Zakolji ga kao žrtvu ti sebi, za se)!"

97

(Riječ "atudun" je mlado do koze kada je ojačalo, a neki vele: to je jare kada navrši,koje navrši jednu godinu. Iz ovoga se jasno vidi i to da riječ "ganemun" braviobuhvata i koze i ovce.)

GLAVA:

Kada je opunomoćio (imenovao opunomoćnikom, zastupnikom) muslimanpodanika nemuslimanske države (koji živi) u nemuslimanskoj državi ili (živi,nalazi se taj podanik) u islamskoj državi, dozvoljeno je (to).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Jusuf, sinMadžišuna, od Saliha, sina Ibrahima sina Abdurrahmana sina Avfa, od njegova oca,od njegova djeda Abdurrahmana, sina Avfa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pisao sam Umejetu, sinu Halefa (jedno) pismo s (tim, tj. o tome) da čuva(štiti on) mene u mom imanju (ili porodici, ili: u onome zbog čega sluša, osluhuječovjek šta će s njim da se desi) u Meki, a čuvaću (ja) njega u njegovom imanju(ili: porodici, ili u onome što sluša, tj. u onome čemu naginje) u Medini. Pa poštosam spomenuo Milostivoga, rekao je: "Ne poznajem Milostivoga, piši mi satvojim (svojim) imenom koje je bilo u predislamlju." Pa sam mu pisao AbduAmrin (Abdu Amr).

(Ime Abdurrahman znači: rob Milostivoga, misli se na Boga Stvoritelja. ZapravoRahman se prevodi Milosrdni, a Rahim je Milostivi. Takav je prevod uzet u ovomradu.)

Pa pošto je bio (tj. Kad je bio okršaj, rat) u danu Bedra, izašao sam k (tj.do jednoga položaja na jednom) brdu zato (da) čuvam njega (Umejeta brižno)kada su spavali ljudi. Pa je ugledao (vidio, opazio) njega Bilal, pa je izašao dok je(dok nije) zastao na sijelu (okupu) od Pomagača pa je rekao: "Umejeta, sinaHalefa (držite, udrite)! Ne spasio se (ja) ako se (on) spasi!" Pa je izašao odjel(grupa) od Pomagača u naše tragove (tj. za nama). Pa pošto sam se pobojao da se(oni) prilijepe (pridruže) nama (tj. da će nas stići), ostavio sam pozadi (iza sebe)za njih (njima) njegovog sina radi (toga da) zaposli (omete) njih, pa su ga ubili.Zatim nisu htjeli (drugo osim to) da slijede nas. A bio je čovjek težak (teretan),pa pošto su nas stigli, rekao sam njemu: "Lezi (prsima na zemlju, tj. potrbušise)!" Pa je legao, pa sam bacio na njega svoju osobu (tijelo, tj. sebe) radi (togada) spriječim njega (tj. da ga zaštitim svojim tijelom od njih). Pa su skroziralinjega (tj. probadali su njega) sa sabljom ispod mene dok su ubili njega (dok ganisu ubili). I pogodio je jedan (od) njih moju nogu sa svojom sabljom. I bio je(običaja) Abdurrahman, sin Avfa, (da) pokazuje nama taj trag (tj. ožiljak) uleđima svoga stopala (tj. na svojoj nozi).

98

(Radi doslovnosti prevodim "skrozirali su (tj. probadali su) ga sa sabljama" i "pogodioje moju nogu sa svojom sabljom", iako je pravilno u našem jeziku reći: probostisabljom i pogoditi sabljom, dakle bez onoga "sa". Iz istoga razloga je upotrebljen ineknjiževni izraz skrozirati, jer "tehallele" je od "hilale": između, kroz.)

Rekao je Ebu Abdullah: Čuo je Jusuf Saliha (tj. slušao ga je, sastajao se snjim), a Ibrahim svoga oca.

GLAVA

opunomoćstva u mijenjanju (novca za novac) i vaganju.

A opunomoćavao je (imao je običaj da imenuje opunomoćnika) već Umeri Ibnu Umer u mijenjanju.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdul-Medžida, sina Suhejla sina Abdurrahmana sina Avfa, od Seida, sina Musejeba, od EbuSeida Hudrija (Hudrije) i Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, učinio namjesnikom (jednoga)čovjeka nad Hajberom pa je donio njima dobrih datula (taj čovjek). Pa je rekao(Muhammed a.s.):

"Zar su sve datule Hajbera ovakve?" Pa je rekao: "Zaista mi svakakouzimamo sa' od ove (vrste) za dva sa'a, a dva sa'a za tri (sa'a od druge vrste)." Paje rekao: "Ne čini (tako). Prodaj obične (datule) za novac (drahme), zatim kupiza drahme (tj. za novce) dobre (izvrsne datule)." I rekao je u vaganju (vagi) istotako (tj. isto tako da se postupa u vezi svega što se vaga, mjeri).

(Još se jednom napominje da izrazi "džem'un" i "dženibun" znače vrste datula,hurmi. "Džem'un" su slabe, obične datule, a to su one koje su skupljane, sabirane bezizabiranja. "Dženibun" su dobre, izvrsne datule, a to će reći: da su tako dobre kao dasu ostavljane na stranu, kao da su probirane.)

GLAVA:

Kada je vidio pastir (čoban) ili zastupnik ovcu (da) umire ili (neku) stvar (da) sekvari, zaklaće (ovcu dok je još živa) ili će popraviti (ono) što (je takvo da) se bojina njega (tj. njemu, toj stvari) pokvarivanja.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Mutemira, obavijestio nas jeUbejdullah od Nafi'a da je on čuo sina Kaba, sina Malika (da) priča od svoga ocada je ono (bio slučaj da) su bili za njih (tj. u njih neki) bravi (da) pasu (travu) uSel'u (brdu kod Medine), pa je vidjela (tj. ugledala jedna) robinja naša u (jedne)ovce od naših brava smrt, pa je razbila (jedan) kamen pa je zaklala nju s njim(kamenom). Pa je rekao njima: "Ne jedite do (da, tj. dok ne) upitamVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ili (da) pošaljem k Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, (nekoga) ko će pitati njega (je li dozvoljeno jesti

99

meso ove ovce)." I (pričao je) da je on pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, o tome, ili je poslao (ko će pitati) pa je zapovjedio njemu za njezinojedenje (tj. da se može jesti meso te ovce).

(Kamen je robinja razbila da ga napravi oštrim kako bi mogla njime zaklati ovcu.)

Rekao je Ubejdullah: "Pa čudi me (ili: zadivljuje me) da je ona robinja ida je ona zaklala." Slijedio je njega (Mutemira) Abdete od Ubejdullaha.

GLAVA:

Opunomoćstvo (zastupništvo) prisutnoga je dozvoljeno.

A pisao je Abdullah, sin Amra k svome ekonomu, a on (ekonom) jeodsutan od njega da dadne zekjat (radilo se u stvari o sadekatul-fitru-milostinjiza mršenje) od njegove porodice male i velike (tj. za članove njegove porodice:malodobne i punodobne članove).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Selemeta, od EbuSelemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je za (jednoga) čovjeka na Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, (dug, dugovanje jedan) devac (koji je imao starost jednu određenu)godinu od deva, pa je došao njemu (taj čovjek da) naplati njega (devca, tj. dadobije takvog devca) pa je rekao (Muhammed a.s.): "Dajte ga." Pa su tražilinjegovu godinu (tj. njegovo godište) pa nisu našli njemu (tom čovjeku drugoništa) osim godine iznad nje (tj. iznad godine koju je imao devac kakvog jedugovao Muhammed a.s. - a to znači: nisu našli istih godina devca nego su našlistarijeg, jačeg devca). Pa je rekao: "Dajte mu (tog starijeg)." Pa je rekao (tajčovjek): "Ispunio si mi (u cijelosti dugovanje), ispunio Allah za tebe (tebi)!"Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista najbolji (od) vas jenajljepši (od) vas plaćanjem (dugovanja, tj. najbolji između vas je onaj konajljepše plaća, isplaćuje svoj dug)."

GLAVA

opunomoćstva u isplaćivanju dugova.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Selemeta,sina Kuhejla, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovaoga Allah i spasio, (da) naplati njemu (tj. od njega dugovanje sebi) pa je bio grub(neuljudan u traženju duga) pa su namjeravali s njim (da se obračunaju) njegovidrugovi, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pustite ga (na miru), pa (tj jer) zaista za vlasnika prava je govor (tj. onajko ima neko svoje pravo, taj ima pravo i da govori)." Zatim je rekao: "Dajte mugodinu (tj. godište) kao njegova godina." Rekli su: "O poslaniče Allaha, nećemo

100

naći (drukčije) osim priličnije od njegove godine." Pa je rekao: "Dajte mu, pa(jer) zaista najbolji (od) vas je najljepši (od) vas plaćanjem (isplaćivanjemduga)."

GLAVA:

Kada je poklonio (neko) stvar (nešto) za opunomoćnika (opunomoćniku) ilizagovornika naroda (tj. ljudi), dozvoljeno je zbog govora Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, poslanstvu Hevazina kada su pitali (tj. molili) njega(članovi tog poslanstva da im povrati) ratne plijenove (zaplijenjene na Hunejnu)pa je (tom prilikom) rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj dioje za vas (tj. Poklanjam vam svoj lični dio od plijena)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričaomi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: a tvrdio je Urvete da su Mervan, sin Hakema, iMisver, sin Mahremeta, izvijestila njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, ustao kada je došlo njemu poslanstvo Hevazina (bivši oni)muslimani (tj. nakon što su pripadnici toga plemena primili Islam) pa su molilinjega da vrati k njima njihove imetke (imanja) i njihovo roblje, pa je rekaonjima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najdraži govor k meni je najistinitiji (od) njega, pa odaberite sebi jednu(od) dvije grupe: ili roblje, ili imetak. A već sam se bio udaljio za (zbog) vas (uiščekivanju, tj. već sam vas mnogo čekao, pogledao da dođete)." A već je bioposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izgledao (čekao) njih deset inekoliko dana (doslovno: noći) kada se vrnuo (vratio) od Taifa.

(Nije dijelio ratnoga plijena čekajući da Hevazin primi Islam i da dođu na nagodbu.)

Pa pošto se razjasnilo (jasno pokazalo) njima da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (drugo) osim vraćača (tj. da on neće vratiti) k njimaosim jednu (od) dvije grupe (vrijednosti), rekli su: "Pa zaista mi odabiremo našeroblje (da nam se vrati)." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, u muslimanima (tj. među muslimane) pa je pohvalio na Allaha sa (onim)što je On njegov pripadnik (tj. zahvalio je Allahu kako pristoji, kako treba),zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista ova vaša braća već su došli kajući se,i zaista ja sam već vidio (odlučio) da vratim k njima njihovo roblje, pa ko je volio(tj. ko voli) od vas da se pomiri s time (tj. ko želi da bude raspoložen sa ovimrješenjem), pa neka čini (učini to); a ko je volio od vas da bude na svome dijelu(udjelu od ratnog plijena) da dadnemo njemu njega od prvoga (onoga) štozaplijeni Allah na nas (tj. nama), pa neka čini." Pa su rekli ljudi: "Već smoodobrili to (pomirili smo se s time) radi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, za njih (tj. njima, pripadnicima plemena Hevazin da povratimo roblje)."Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. "Zaista mi ne znamoko je dozvolio od vas u tom (da se ovako postupi, i ne možemo ga razlikovati od)od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (tako) da podignu (tj. dostave, saopće) knama vaši poznavaoci (tj. komandiri, jer su ove riječi upućene vojnicimaMuhammeda a.s., koji su učestvovali u borbi na Hunejnu protiv Hevazina) vašustvar (tj. vaše raspoloženje)." Pa su se vratili ljudi, pa su razgovarali (s) njima

101

njihovi poznavaoci (zapovjednici), zatim su se vratili k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni odobrili (pomirili se stim) i dozvolili su (to).

GLAVA:

Kada je opunomoćio (jedan) čovjek (drugoga čovjeka) da dadne (jednu) stvar(nešto), a nije objasnio koliko će (da) dadne (da da), pa je dao na (onaj način, tj.u onom iznosu) što međusobno poznaju njega ljudi (kao običan iznos).

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu Džurejdž odAta'a, sina Ebu Rebaha, i (još drugih) osim njega, povećavaju neki (od) njih nadnekog (u pričanju), a nije priopćio njega (hadis) svaki (od) njih (nego ga je priopćio,dostavio) jedan čovjek od njih, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice, rekao je:

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom)putovanju pa sam bio na (jednom) sporom (devcu), on je samo u zadnjem(dijelu) naroda (bio je zadnji). Pa je prošao pokraj mene Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko je ovo ( tj. Ko je to)?" Rekao sam:"Džabir, sin Abdullaha." Rekao je: "Šta je tebi?" Rekao sam: "Zaista ja sam na(jednom) sporom devcu." Rekao je: "Da li je s tobom (uza te kakva) grana (prut,štap)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Daj mi je." Pa je udario njega (devca), paje odbio (tj. potjerao) njega pa je bio od toga mjesta od prvoga (dijela) naroda(tj. sad je bio prvi među devama ljudi). Rekao je: "Prodaj mi ga." Pa sam rekao:"Nego on je za tebe, o poslaniče Allaha (tj. Ne prodajem ga nego ti ga poklanjam,o poslaniče Allaha)!" Rekao je: "Prodaj mi ga! Već sam ga uzeo za četiri zlatnika(tj. Uzimam ga za četiri zlatnika), a tebi su njegova leđa do Medine (tj. a jaši ga tido Medine kako ga i jašeš)." Pa pošto samo se približili (na kratko rastojanje) odMedine, uzeo (tj. počeo) sam (da) otprtljam (tj. da se odvojim-odvajam i daodem, tj. htio sam da odem). Rekao je: "Gdje hoćeš (tj. Gdje ćeš tako žurno)?"Rekao sam: "Oženio sam ženu, već je prošao od nje (njezin muž, tj. umro jenjezin prvi muž; ili: već je prošao od nje njezin mladalački dio života, tj.sredovječnu ženu sam oženio, oženio sam se sreovječnom ženom, pa je kao takvai iskusna u životu te žurim da vidim šta će reći)." Rekao je: "Pa zašto nisi(oženio) djevojku (da ti) zabavljaš nju, ("leibe": igrati se; zabavljati, jer je svakaigra pomalo i zabava.) a (ona da) zabavlja tebe?" Rekao sam: "Zaista je moj otacumro i ostavio je kćeri pa sam htio da vjenčam (oženim) ženu (koja) je većiskusila (život), prošao je od nje (muž, ili: prošao je od nje mladalački dioživota)." Rekao je: "Pa to je (pametno)." Pa pošto smo stigli (u) Medinu, rekaoje: "O Bilale, isplati mu (dugovanje, dug) i povećaj mu (i daj mu i više)." Pa jedao njemu četiri zlatnika i povećao mu je karat.

102

(Smatra se da je tada u narodu bio poznat običaj da se dadne više jedan karat.)

Rekao je Džabir: Neće se rastaviti (rastati od) mene povećanje (višak)poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa ne rastavljaše se (taj) kirat(karat od) kožne kese (ili: korica sablje) Džabira, sina Abdullaha.

GLAVA

opunomoćstva žene vođu (rukovodioca) u sklapanju braka.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od EbuHazima, od Sehla, sina Sada, rekao je:

Došla je (jedna) žena k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, paje rekla: "O poslaniče Allaha, zaista ja sam već poklonila tebi od svoje osobe (tj.poklanjam sebe tebi)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "Vjenčaj mi je." Rekao je:"Već smo vjenčali tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga, na osnovu onoga) što je satobom (što znaš) od Kur'ana."

GLAVA:

Kada je opunomoćio (jedan čovjek drugog nekog) čovjeka pa je ostavioopunomoćnik (jednu) stvar (nešto) pa je dozvolio (ili darovao) njemuopunomoćitelj (davalac punomoći), pa ono (pa to) je dozvoljeno. Iako jepozajmio njemu do imenovanog roka, dozvoljeno je.

A rekao je Usman, sin Hejsema, Ebu Amr: pričao nam je Avf od Muhameda,sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Opunomoćio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, začuvanje milostinje ramadana (tj. da čuvam milostinju za mršenje - sadakul-fitr,sadakatul-fitr koju je narod donio u naravi, hrani da se podijeli međusiromašne), pa je došao meni (jedan, neki) dolazač (tj. došao mi je nekonepoznat) pa je počeo (da) sipa od hrane (sebi, tj. da grabi sebi sa hrpe kojučuvam). Pa sam uzeo (tj. uhvatio) njega i rekao sam: "Tako mi Allaha zaistasvakako ću dignuti (tj. predvesti, odvesti) tebe k poslaniku Allaha, pomilovao gaAllah i spasio." Rekao je: "Zaista ja sam potreban (tj. siromašan) i na mene (nameni, na mome teretu) je obitelj (ukućani) i za mene je (tj. u mene ima za ovomhranom) žestoka potreba." Rekao je: Pa sam pustio njega. Pa sam osvanuo, pa jerekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete, šta jeučinio tvoj zarobljenik sinoć (ili: noćas)?" Rekao je: Rekao sam: "O poslaničeAllaha, tužio se (na) žestoku potrebu i obitelji (ukućane) pa sam se smilovaonjemu, pa sam pustio njegov put (pa sam ga pustio)." Rekao je: "Zar ne (tj.Pazi)! Zaista on je već lagao tebi, a vratiće se (ponovno, doći će opet)." Pa samsaznao da će se on vratiti zbog govora poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio: "Zaista on će se vratiti." Pa sam zasjeo njemu (tj. napravio sam mu

103

zasjedu, stupicu). Pa je došao (da) sipa od hrane, pa sam uzeo njega pa samrekao: "Zaista svakako ću dignuti tebe k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio." Rekao je: "Pusti me, pa (jer) sam zaista ja potreban i na meni suobitelji, neću se vratiti." Pa sam se smilovao njemu pa sam pustio njegov put (tj.sklonio-sklonuo sam mu se s puta). Pa sam osvanuo pa je rekao meni poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete, šta je učinio tvojzarobljenik?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tužio se (na) žestoku potrebu iobitelji, pa sam se smilovao njemu, pa sam pustio njegov put (tj. pa sam gapustio)." Rekao je: "Zar ne! (tj. Pazi!) Zaista on je već slagao (lagao) tebi, apovratiće se (opet)." Pa sam zasjeo njemu treći (puta). Pa je došao (da) sipa od(te) hrane, pa sam uzeo njega pa sam rekao: "Zaista svakako ću dignuti tebe kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ovo je zadnji (od) tri puta (što)zaista ti tvrdiš (da) se nećeš vratiti, zatim se vraćaš." Rekao je: "Pusti me,poučiću te riječi (takve da) će okoristiti tebe Allah sa njima." Rekao sam: "Šta jeono (tj. Šta je to, kakve su to riječi)?" Rekao je: "Kada si se sklonio (došao) ktvojoj (svojoj) postelji, pa pročitaj (prouči, izgovori iz Kur'ana) odlomakprijestolja (Ajetul-kursiju): "Allah je (takav da) nema božanstva osim On, Živi,Vječni Uzdržavalac...." (tako) da završiš (taj) odlomak, pa (jer) zaista ti (ćeš senaći u takvom položaju da) će neprestano biti nad tobom od Allaha čuvar i nećese približiti nikako tebi satana do (da) osvaneš (dok ne osvaneš, ili:) (tako) da ćešosvanuti (u takvom položaju)." Pa sam pustio njegov put (tj. Pa sam ga pustio).Pa sam osvanuo pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:"Šta je učinio tvoj zarobljenik sinoć (noćas)?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha,tvrdio je da će on poučiti mene riječi (takve da) će okoristiti mene Allah sa njima,pa sam pustio njegov put (pa sam ga pustio)." Rekao je: "Šta su one (tj. Koje suto riječi)?" Rekao sam: Rekao je meni: "Kada si se sklonio (tj. Kada se skloniš,dođeš) k tvojoj (svojoj) postelji, pa čitaj (prouči, izgovori iz Kur'ana) odlomakprijestolja od njegovog početka (tako) da dovršiš (do kraja): "Allah je (takav, ili:taj da) nema božanstva osim On, Živi, Vječni Uzdržavalac....". I rekao je meni:"Neprestano će nad tobom (biti) od Allaha čuvar i neće se približiti tebi satana(tako) da ćeš osvanuti." A bili su (drugovi Muhammeda a.s.) najpohlepnija stvarna dobro (pohlepni da čine dobro). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio: "Zar ne (Pazi)! Zaista on je već istiniti bio tebi (rekao ti je istinu),a on je lažov. Znaš (li) kome govoriš (tj. s kim razgovaraš, s kim si razgovarao) zavrijeme tri noći (ima tri noći), o Ebu Hurejrete?!" Rekao je: "Ne." Rekao je:"To (ti) je satana (To je bio satana)."

(Ovaj hadis se ponavlja na više mjesta u Buhariji, a ovdje je naveden zbog toga što jeEbu Hurejrete kao čuvar, koji je sličan opunomoćniku, zastupniku, dozvoliokradljivcu da uzme hrane sa hrpe, pa je poslije toga tu dozvolu Ebu Hurejreta odobrioprećutno Muhammed a.s. u toku razgovora sa Ebu Hurejretom.)

GLAVA:

Kada je prodao opunomoćnik stvar pokvareno (tj. na neispravan načinprodavanja), pa njegova prodaja je odbijena (tj. bezvrijedna, ne važi).

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jahja, sin Saliha, pričao nam jeMuavijete, on je sin Sellama, od Jahja-a (sina Ebu Kesira), rekao je: čuo sam Ukbeta,

104

sina Abdul-Gafira da je on čuo Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Došao je Bilal k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa okruglim(žutim) datulama (tj. Donio je okruglih datula - bernijun je jedna od najboljihvrsta datula, žute su i okrugle), pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio: "Otkuda je ovo?" Rekao je Bilal: "Bile su kod nas loše datule, pasam prodao od njih dva sa'a za sa' (ovih dobrih datula) zato (da Bilal) nahraniVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, kod toga: "Uh! Uh! Vrelo kamate! Vrelo kamate!

(Tj. To je čista kamata! Čista kamata! "Ajnun" znači i vrelo, kao što znači i oko,organ vida.)

Ne čini (to tako), ali kada si htio (tj. kada hoćeš) da sebi kupiš (dobrihdatula), pa prodaj datule (loše) za drugu prodaju (tj. za nešto drugo kao pšenicui slično), zatim kupi sebi (dobre datule) za njega (za žito koje si dobio za lošedatule)."

GLAVA

opunomoćstva u zakladi (vakufu) i njenom trošenju, i da nahrani (opunomoćnikzaklade) prijatelja svoga i (da) jede sa poznatim (tj. običnim, pristojnim načinomnaplaćujući svoj trud).

(Riječi "ve nefekatihi" prema komentatorima treba prevoditi: i njegova trošenja, a toznači: i trošenja opunomoćnika iz zaklade, vakufa. Na to upućuje prethodna riječopunomoćstvo. Prema tome mora da se kaže u prevodu ovako: GLAVAopunomoćstva u zakladi i njegova trošenja, i da nahrani....).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, rekaoje (Amr) u (tj. o) milostinji Umera, bio zadovoljan Allah od njega, (radi se ozakladi, vakufu Umera, a ne običnoj milostinji):

Nije na upravljača (zaklade, vakufa nikakav) grijeh da jede i daje jestiprijatelju nezakorijenjenu imanjem (tj. prijatelju koji nema kakvog glavnog,korjenitog imanja - nije grijeh da da, dadne takvom prijatelju od prihodavakufa, a i da sam troši od vakufa na se - to je smisao riječi "da jede i dadnejesti"). Pa je bio Ibnu Umer, on (taj koji) upravlja milostinjom Umera, poklanja(tj. poklanjajući Ibnu Umer) ljudima od stanovnika Meke (što) odsijedaše nanjih (kod njih Ibnu Umer).

GLAVA

opunomoćstva u kaznama.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, izvijestio nas je Lejs od Ibnu Šihaba, odUbejdullaha, od Zejda, sina Halida, i Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

105

"I porani, o Unejse, na ženu ovoga (tj. ženi ovoga), pa ako je priznala (tj.ako prizna preljub), pa kamenuj nju (kamenuj je)."

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Abdulvehab Sekafija odEjuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je:

Doveo se (Doveden je) Nuajman, ili Ibnu Nuajman, (bivši dovedeniuhvaćen opojno piće) pijući (tj. doveden je pjan) pa je zapovjedio poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svakom onome) ko je bio u kući da udaraju(pijanoga). Rekao je: Pa sam bio ja u (grupi onih) ko je udarao njega, pa smoudarali njega sa obućama i granama (palmi).

GLAVA

opunomoćstva u devama za žrtvovanje i njihovog obavezivanja (obavezivanjaprema njima - devama, tj. njihovog čuvanja).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik odAbdullaha, sina Ebu Bekra sina Hazma, od Amrete, kćeri Abdurrahmana, da je onaizvijestila njega (da) je rekla Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Ja sam sukala ogrlice žrtvene životinje poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, sa moje (tj. sa svoje) dvije ruke, zatim je ogrličio njih (tj. zatim jestavio ogrlice njima, žrtvenim devama) poslanik, Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, sa svojim dvjema rukama, zatim je poslao njih sa mojim ocem. Pa nijebila zabranjena na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(nijedna) stvar (što) je dozvaljao (dozvoljavao) nju Allah njemu dok se zaklalažrtvena životinja (deva).

(Slanje deva po nekom je odmah i opunomoćenje, a stavljanje sobom ogrlica jeteahud - obaveznost, čuvanje, tj. lična briga i pažnja prema žrtvenim devama.)

GLAVA:

Kada je rekao čovjek svome opunomoćniku: "Stavi ga gdje je - pokazao tebiAllah", a rekao je opunomoćnik: "Već sam čuo šta si rekao."

PRIČAO MI JE Jahja, sin Jahja-a, rekao je: čitao sam na Malika (tj. čitao samMaliku) od Ishaka, sina Abdullaha, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljanAllah od njega, (da) govori:

Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji (od svih) Pomagača u Mediniimanjem (tj. bio je najimućniji u Medini), i bio je najdraži (od) njegovih imanjanjemu (doslovno: k njemu vrt koji se zvao) Biruha', a bila je (ta zemlja, bašča)stajačica prema bogomolji (tj. nalazila se preko puta bogomolje Vjerovijesnikaa.s.). I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) ulazi (u)nju i pije od lijepe (dobre) vode u njoj. Pa pošto je sašlo: "Nećete postićidobročinstvo do (da) trošite (tj. dijelite) od (onoga) što volite.....", ustao je Ebu

106

Talhate k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Oposlaniče Allaha, zaista Allah, Uzvišen je, govori u Svojoj knjizi: "Nećete postićidobročinstva do (da) trošite od (onog) što volite....", a zaista najdraži (od) mojihimanja k meni je Biruha', i zaista ona (ta bašča, zemlja) je milostinja radi Allaha(u Ime Allaha), nadam se njezinom dobročinstvu i njezinoj pohrani kod Allaha,pa stavi nju, o poslaniče Allaha, gdje si htio (tj. gdje hoćeš, u što god ti hoćeš,neka od sada služi i koristi se)." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Bravo! (Hah!Tj. Vrlo dobro!) To je idući (putujući u dobro, tj. napredujući, rastući) imetak!To (ili: To ti) je idući imetak (ili: iduće imanje)! Već sam čuo šta si rekao u njoj(o njoj, u vezi nje, te bašče, zemlje), i vidim (tj. mislim) da je učiniš (da dadneš nakorišćenje nju) u najbliže (među najbliže rođake)." Rekao je: "Činim (ili:Učiniću to), o poslaniče Allaha!" Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u (ili: na) svojenajbliže i svoje stričeviće. Slijedio je njega (Jahja-a) Ismail od Malika. A rekao jeRevh od Malika: "..... unosan (koristan, tj. To je unosan imetak, koji daje ćar)."

GLAVA

opunomoćstva povjerljivog (lica) u blagajni (riznici, magazi, pohrani, ostavi) islično njoj.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, pričao nam je Ebu Usamete odBurejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah odnjega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Povjerljivi blagajnik koji troši, a ponekad (ili: a možda) je rekao: kojidaje, što se zapovjedilo (njemu) za njega (da utroši, ili dadne) potpuno obilno,dobra (tj. raspoložena) je njegova duša (ili: osoba, kada uručuje) k (onome) kojije (taj što mu) se zapovjedilo za njega - (taj takav blagajnik) je jedan (od) dvojicemilodarivalaca."

(Jedan milodarivalac je vlasnik imanja koji je zapovjedio da se nekom dadnemilostinja iz njegove imovine, a drugi milodarivalac je takav blagajnik koji na opisaninačin izvrši zapovjed vlasnika na opisani način.)


Šta je došlo o oranju i napoličarenju (tj. Šta je došlo u vezi oranja i davanja unapoličarstvo - a to znači davanja zemlje drugome da je sije uz pogodbu da onajko primi da sije zemlju, dadne vlasniku polovinu, ili trećinu i slično, usjeva kojidobije sa te zemlje).

(Razlika je dati zemlju na sijanje za novac i za dio usjeva. Prvi način sprva nepoznat,a drugi način mnogi pravnici-fakihi smatraju da nije dozvoljen. Među te pravnikespada i Ebu Hanife i Šafija. Neki taj način drugi dozvoljavaju bezuvjetno, a neki podizvjesnim uvjetima i uslovima. To je kratko objašnjenje o tome pitanju. Opširnije se tomože upoznati na osnovu komentatorskih objašnjenja uz ove hadise, koja se neće uovom prevodu navoditi, i na osnovu pravnih djela pojedinih mezheba. Riječ"muzareatun" prevodiće se dalje sa izrazom napoličarenje, a pod tim izrazom se

107

treba uvijek razumjevati da se tu radi o davanju zemlje na sijanje na polovinu, trećinuili četvrtinu dobijenog ploda sa zemlje.)

GLAVA

vrijednosti sijanja (usjeva, žitarica sobom) i sađenja (voća, stabala) kada se jelood njega (tj. kada se jede od usjeva i voća) i (GLAVA) Njegovog govora, Uzvišenje: "Pa zar ste vidjeli (tj. mislili o onome) što orete? Da li ste vi sijali njega ili smoMi sijači (tj. Da li vi dajete moć nicanja njemu ili Ja to dajem)? Da hoćemo,zaista bi Mi učinili njega olupinom (satrvenim ostatcima).....".

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Avanete. - H - Apričao mi je Abdurrahman, sin Mubareka, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio:

"Nema od muslimana (nijednog da) zasadi sad (voća) ili usije usjev(žitarice), pa jede od njega ptica, ili čovjek ili životinja (marva, stoka, a da ćedrukčije biti) osim (tako da) je bila (tj. da će biti) njemu za njega milostinja." Arekao je nama Muslim: pričao nam je Eban, pričao nam je Katadete, pričao nam jeEnes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

(onoga) što (je takvo da ga) se čuva (da se na oprezu) od posljedica bavljenjem saoruđem sijanja, ili prelaženja granice koja (je ta što) se zapovjedilo za nju (zagranicu do koje se treba baviti zemljoradnjom).

(Pošto navedeni hadis u prošloj GLAVI sadrži pohvalu zemljoradnje, a hadis koji ćese navesti u ovoj GLAVI sadrži pokuđenost zemljoradnje - to Buharija želi da dovedeu sklad ta dva suprotna stava svojom navedenom napomenom u naslovu ove GLAVE.Neki su to još opširnije pokušali da tumače. Jedni kažu: biti toliko zauzet i zaokupljenzemljoradnjom da čovjek napusti i zaboravi na svoje dužnosti i obaveze vjerske igrađanske - to donosi poniženje i zbog toga je zemljoradnja na takav način pokuđena.Drugi kažu: zemljoradnja je pokuđena u pograničnom pojasu gdje neprijatelj vreba.Treći kažu: zemljoradnja je pokuđena zbog toga što slabi ili umanjuje borbenost, a toprouzrokuje poniženje kao što je bio slučaj sa zemljoradnicima u feudalno doba kadasu doživljavali velika poniženja.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Abdullah, sin Salima,Himsija, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, Elhanija od Ebu Umameta Bahilije,rekao je, a vidio je ralo (plug) i (još jednu) stvar od oruđa oranja pa je rekao: čuosam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

108

"Neće unići (ili: Ne ulazi) ovo (u) kuću naroda (drukčije) osim (tako da) seuvelo (tj. da se uvede, unese, pomiješa u) nju poniženje." Rekao je Muhamed (sinZijadov): A ime Ebu Umameta je Sudejj, sin Adžlana.

(Veli se za Ebu Umameta da je zadnji drug Muhammeda a.s. koji je umro u Siriji usvojoj devedeset i jednoj godini života.)

GLAVA

uzimanja (držanja) psa zbog oranja (tj. zbog usjeva, pa bilo da on vuče plug, ilida on samo čuva usjeve od kradljivaca i štetočina divljih životinja).

PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao je nama Hišam od Jahja-a, sinaEbu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je uhvatio (tj. Ko drži kakvog) psa, pa zaista ono okrnjuje se svakidan od njegova posla karat-kirat (nagrade, sevaba, sevapa - ako drži, ako imakakvog drugog psa) osim psa oranja ili stoke (tj. ili psa koji mu čuva stoku, sitnoblago: ovce i koze)." Rekao je Ibnu Sirin i Ebu Salih od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... osimpsa brava, ili oranja ili lova." A rekao je Ebu Hazim od Ebu Hurejreta, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... psa lova ili stoke (blaga na paši)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jezida, sinaHusajfeta, da je Saib, sin Jezida, pričao njemu da je on čuo Sufjana, sina Ebu Zuhejra,čovjeka iz (plemena) Ezdu Šenueta, a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)govori:

"Ko je uzeo sebi (tj. Ko sebi uzme) psa (koji je takav da) ne koristi njemu(za) usjev, a ni vime (tj. a ni za stoku), okrnjuje se svaki dan od njegova poslakarat." Rekao sam: "Ti (li) si čuo ovo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio." Rekao je: "Da, tako mi Gospoda ove bogomolje."

GLAVA

upotrebljavanja (korištenje) krava za oranje.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Sada, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dok je (jedan) čovjek jahač (bio, tj. Dok je jašio, jahao) na (jednoj)kravi, obazrijela se (krava) k njemu pa je rekla: "Nisam se stvorila (Nisamstvorena) za ovo (za jašenje, jahanje, nošenje tovara), stvorila sam se (stvorenasam) za oranje." Rekao je: "Vjerovao sam u njega (tj. Vjerujem ovo da je kravaprogovorila - to kaže Muhammed a.s. za sebe: Vjerujem) ja, i Ebu Bekr i Umer. I

109

uzeo je vuk ovcu, pa je slijedio nju pastir pa je rekao vuk: "Ko će za nju (da sebrine na) dan zvijeri, dan (kada) nema (tj. neće biti) pastira za nju (drugoga)osim mene." Rekao je (Muhammed a.s.): "Vjerovao sam u njega (tj. Vjerujem toda je bilo) ja, i Ebu Bekr i Umer." Rekao je Ebu Selemete: A nisu njih dva (EbuBekr i Umer) tada u narodu (tj. nisu se nalazili tude kada je to Muhammed a.s.pričao i njih spominjao).

(Ovaj izraz "jevmessebui" - dan zvijeri, dan lava, tumače na više načina: dan kad jezgrabi lav, pa ti, čobane, nećeš smjeti ići za njom nego ja, nastojeći da se dočepamonoga što iza lava ostane; dan pobuna, građanskih ratova kada ljudi napuste ovceučestvujući u borbama pa vuk jedino bude vodio brigu o ovcama; dan predislamskogpraznika koji su Arapi svake godine slavili i tom prilikom ne bi niko vodio računa oovcama. Jedni opet kažu da taj izraz treba čitati "jevmesseb'i" pa kažu da to značimjesto gdje će se ljudi skupiti poslije proživljenja na Sudnjem danu. Ima još nekihtumačenja, ali ova nabrojana su najviše spominjana. U daljem tekstu neće se višedavati ovo objašnjenje uz ovaj izraz ako opet negdje naiđe.)

GLAVA:

Kada je rekao (vlasnik palmi nekom drugom): "Budi dosta meni (za) trud palmi(za trud radova i poslova oko palmi) ili (drugog voća) osim njih, a udružićešmene u plodu (tj. a plod od stabla ćemo oba uživati)."

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam jeEbu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:Rekli su Pomagači Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Razdijeli među nas i među našu braću (tj. pobratime, a misli se naMuhadžire) palme."

(Misli se na palme čiji su vlasnici bili Pomagači koji su se htjeli odreći vlasništva nadnekim dijelovima svojih voćnjaka i zemlje u korist Muhadžira.)

Rekao je: "Ne." Pa su rekli (Pomagači Muhadžirima): "Budite dostanama (za) trud, a udružićemo vas u plod." Rekli su (Muhadžiri): "Čuli smo ipokorili smo se (tj. Čujemo i pokoravamo se)."

(To znači: "Pristajemo da vam radimo o palmama, a da nam zato dadneteplodova od palmi.".)

GLAVA

sječa stabala i palmi.

A rekao je Enes: Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,za palme pa su se posjekle (pa su sasječene).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, odAbdullaha (sina Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,

110

pomilovao ga Allah i spasio, da je on spalio palme Nedirovića i posjekao(sasjekao njihova stabla), a ona je Buvejra (tj. i ova dogodovština je poznata podimenom Buvejra, jer se dogodila u mjestu Buvejri u području Nedirovića), i zanju govori Hassan (tj. i o njoj govori muslimanski pjesnik Hassan u ovom stihu):

"I lak je na velikaše Luejjevića Požar u Buvejri raširen."

(Tj. Lako je pao na velikaše, vođe Luejevića rašireni, razbuktali požar u Buvejri.Luejevići su vođe Kurejševića, jer se jedan od daljih predaka plemena Kurejševićazvao Luejj. Prije borbe zvane Handek-Hendek, Nadirovići-Nedirovići su bili sklopiliugovor sa Muhammedom a.s. Međutim, kada su idolopoklonici iz Meke na čelu sabezbožnim vođama iz Kurejševića došli i opsjeli Medinu, Nedirovići su po nagovorutih vođa, velikaša Kurejševića raskinuli ugovor sa muslimanima i pridružili seidolopoklonicima u opsijedanju Medine. Kad opsjedanje ne uspje i kad seidolopoklonici sa vođama Kurejševićima vratiše u Meku, muslimani za odmazdupopale Nedirovića palme zbog kršenja ugovora. Taj požar je pogodio Nediroviće, anije pogodio vođe bezbožnih Kurejševića koji navedoše Nediroviće da prekršeugovor. Zato pjesnik i kaže: "I lak je velikašima, vođama Luejevića rašireni požar uBuvejri.".)

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas jeJahja, sin Seida, od Hanzaleta, sina Kajsa, Ensarije, čuo je Rafi'a, sina Hadidža, rekaoje:

Bili smo najmnogobrojniji stanovnici Medine sjetvenom površinom (ili:sijanjem, tj. Imali smo najviše njiva za sijanje, ili: Najviše smo sijali od svihdrugih), (i) iznajmljivasmo (tj. davasmo u zakup) zemlju za stranu (jedanodređeni dio kraj komada) od nje (zemlje) imenovan (namjenjen) za gospodarazemlje (tj. tog komada, parcele zemlje koja se iznajmljuje).

(To znači: jednu njivu bi izdali pod zakup tako da bi se označio dio te njive sa kojegprihod treba dati vlasniku, a prihod sa ostalih dijelova njive pripao bi onom ko jeobrađivao njivu. Nije se, dakle, radilo tako da bi se prihod sa cijele njive sabrao najednu hrpu, gomilu pa se jedan dio davao vlasniku, a jedan onom ko je obrađivaozemlju te godine.)

Rekao je (Refi', sin Hadidža dalje): Pa od (onoga) što (se događalo je bilo ito da) se pogodi taj (određeni dio vremenskom nepogodom mnogo puta), a spasise zemlja (tj. ostali dio njive); i od (onoga) što se pogodi zemlja (tj. ostali dio njivenevremenom), a spasi se taj (dio zemlje, njive što je određen njegov prihodvlasniku).

(Tj. Nekad bi oluja i nepogoda zadesila onaj dio njive sa kojeg je prihod trebao dadospije vlasniku, a nekad obratno: onaj sa kojeg je prihod trebao dospjeti onome kojeuzeo u zakup zemlju, njivu. U takvim slučajevima jedna strana uvijek bivaše sasvimlišena ili oštećena.)

111

Pa se zabranilo nama (takvo poslovanje, takvo davanje zemlje u zakup,kaže Rafi', sin Hadidža). A što se tiče zlata i srebra, pa nije bilo tada.

(Tj. Tada nije bilo običaja da se za zlato i srebro - a to će reći za novac - zemljaiznajmljuje, daje u zakup, a ne da nije bilo zlata i srebra. Naprotiv tada nije bilopapirnog novca nego jedino srebreni i zlatni novac. Već je na stotinu i šestoj (106)strani napomenuto da sprva, tj. u prvo vrijeme Islama nije bio poznat način davanjazemlje na sijanje za novac - i ovdje napomena: ono što je na 106. strani bit će na nekojdrugoj __??? strani, ukoliko bi se radio novi prelom teksta ili se povećali fontovi ilisl.)GLAVA

napoličarenja za pola (na polovinu) i slično njemu (nekom iznosu, kao natrećinu, na četvrtinu itd.).

A rekao je Kajs, sin Muslima, od Ebu Džafera, rekao je: Nema u Mediniporodica kuće seobe (tj. nije bilo u Medini nijednoga izbjeglice iz Meke da jepostupao drukčije) osim (tako da) siju na trećinu i četvrtinu (članovi svakeizbjegličke porodice zemlju starosjedioca, zvanih Pomagači). I napoličario jeAlija, i Sad, sin Malika, i Abdullah, sin Mesuda, i Umer, sin Abdulaziza, i Kasim,i Urvete, sin Zubejra, i ukućani (familija) Ebu Bekra, i ukućani Umera, iukućani Alije i Ibnu Sirin. A rekao je Abdurrahman, sin Esveda: UdruživahAbdurrahmana, sina Jezida u sijanju. A postupao je Umer sa ljudima na(ovakav način): ako je Umer donio sjeme (za sijanje) od sebe (tj. ako je uz svojuzemlju dao još i sjeme od sebe), pa njemu je polovina (prihoda od te zemlje, apolovina onome ko je obrađivao sa svojim plugom, i ostalim oruđem, i radnomsnagom i svojom teglećom marvom); a ako donesu (oni) sjeme, pa njima je toliko(prihoda). A rekao je Hasen: Nema štete (grijeha) da bude zemlja za jednoga (tj.jednoga od) njih dvojice, pa (da) troše njih dva skupa (na obradu te zemlje) pašto je izašlo (tj. pa što nikne, što bude prihoda od nje), pa ono je među njimadvojicom (tj. pripada obojici). A vidio (tj. smatrao) je to Zuhrija (kaodozvoljeno). A rekao je Hasen: Nema štete da se bere (trga) pamuk na polovinu. Arekao je Ibrahim, i Ibnu Sirin, i Ata', i Hakem, i Zuhrija i Katadete: Nema štete dadadne odjeću (tj. platno za odjeću da mu se tkaje, otka) za trećinu (tj. natrećinu), ili četvrtinu ili slično njemu. A rekao je Mamer: Nema štete da budestoka (blago) na trećinu ili četvrtinu do imenovanog roka.

(Veli se da to znači: Nema štete, grijeha da se stoka iznajmi na trećinu itd. A Ajnijakaže da to nije dozvoljeno po hanefijskom mezhebu.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, odUbejdullaha, od Nafi'a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, izvijestio njega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, postupioje (Muhammed a.s.) sa Hajberom (nagodivši se sa njegovim stanovnicima) zapolovinu (onoga) što izlazi iz nje od ploda ili usjeva. Pa davaše svojim ženamastotinu veskova: osamdeset veskova datula i dvadeset veskova ječma (od tepolovine prihoda iz Hajbera). Pa je razdijelio (u svoje vrijeme) Umer Hajber(hajbersku zemlju), pa je stavio na izbor ženama Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, da dadne odsjeći (da dodijeli u leno, u posjed) njima od vode i

112

zemlje (Hajbera po određeni dio), ili da sprovodi njima (i dalje davanje gotovihprihoda u naravi: datula i ječma). Pa od njih (je neko bio taj) ko je odabrao sebizemlju, a od njih (je neko bio taj) ko je odabrao sebi veskove. A bila je Aišaodabrala sebi zemlju.

(Vesk ili visk jedan iznosi šezdeset sa'ova, a sa' je 3,34 kg.).

GLAVA:

Kada nije uslovio (uvjetovao sebi vlasnik zemlje) godina (tj. određeni brojgodina) u napoličarenju.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdullaha,pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Postupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Hajberom zapolovinu (onoga) što izlazi iz nje (zemlje) od ploda ili usjeva (da im ostavi zemljuda je obrađuju sebi).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr:rekao sam Tavusu:

"Da si ostavio (napustio) napoličarenje (takvo gdje sjeme za sijanje zemljene daje vlasnik nego onaj ko uzima zemlju od vlasnika na sijanje), pa (tj. jer) onitvrde da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio njega (tj. takvonapoličarenje)." Rekao je: "O Amre, zaista ja dajem njima i učinimnepotrebnim njih (tj. učinim imućnim njih, jer ipak siromašni i na taj načinzarade sebi toliko da nisu potrebni, da nisu siromašni), a zaista najznaniji (od)njih je izvijestio mene - misli (na) Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice - da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranio njega (ovajnačin napoličarenja), ali (tj. nego) je rekao: "Da daruje (besplatno zemlju nasijanje) jedan (od) vas svome bratu, bolje mu je od (toga) da uzme na njega (tj.nego da uzima od njega) poznati porez (tj. određeni porez, određenu nagradu)."

(Smatra se da nije s time zabranjeno napoličarenje ako je rečeno da je bolje datinekome da sije zemlju besplatno. Ovdje treba uočiti, uvidjeti da postoje dva izraza zapojam napoličarenja: "muzareatun" i "muhaberetun". Oba izraza imaju istoznačenje s tom razlikom što "muzareatun" znači napoličarenje u kojem vlasnikzemlje dadne u zakup zemlju i još sjeme od sebe koje će posijati u tu zemlju onaj koprima u zakup zemlju, a "muhaberetun" je napoličarenje gdje vlasnik ne dajesjemena, nego onaj ko uzima od vlasnika na sijanje zemlju, on od sebe dadne sjeme,sije svoje sjeme. Upravo ovaj način neki nisu dozvoljavali, čak je i među ashabimavladala podjeljenost u ovome pitanju. Rafi', sin Hadidža, Sabit, sin Dahaka, i Džabir,sin Abdullaha nisu nikako odobravali muhaberu, a Ibnu Abbas i još neki su je

113

odobravali. Neki islamski pravnici ne odobravaju ni muhaberu ni muzareu, tj. nijedan ni drugi način napoličarenja.)

GLAVA

napoličarenja sa Židovima.

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas jeUbejdullah od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao Hajber Židovima na (to) darade nju (zemlju Hajbera) i siju nju, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz nje.

GLAVA

(onoga) što se mrzi od uslova u napoličarenju.

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete odJahja-a, čuo je Hanzaleta Zurekiju od Rafi'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo najmnogobrojnija porodica Medine njivom (tj. najviše smo imalinjiva), i bio je (običaja) jedan (od) nas (da) iznajmljuje svoju zemlju pa rekne:"Ovaj komad je za mene (meni), a ovaj je za tebe (tebi)." Pa možda (tj. ponekad)istjera ovaj (komad njive usjev, tj. rod), a ne istjera ovaj. Pa je zabranio njima(to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Kada je sijao sa imanjem (ili: imanje) naroda (tj. ljudi) bez njihove dozvole, abilo je to dobrota (tj. dobro) za njih.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričaonam je Musa, sin Ukbeta, od Nafia, od Abdullah, sina Umera, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dok tri osobe idu (tj. putovaše jednom prilikom), uzela (uhvatila) ih jekiša, pa su se sklonili k (jednoj) pećini u (jednom) brdu. Pa se skrhala (tj. pa jepala) na usta (tj. na ulaz) njihove pećine (jedna) stijena od (toga) brda pa sesklopila nad njima. Pa je rekao neki (od) njih nekom (od njih): "Pogledajteposlove (što) ste uradili njih (ali) dobre (poslove) radi Allaha, pa zovite (tj.molite) Allaha s njima, možda On (da) raspukne (tj. otkloni) nju od vas." Rekaoje jedan (od) njih: "Bože moj, zaista ono bila su za mene (tj. u mene) dva sijedastara roditelja, a za mene (tj. u mene) su malena djeca, napasah (stoku) na njih(tj. za njih da ih hranim). Pa kada sam (tj. kada bih pred veče) došao na njih (tj.njima), pomuzao sam (pomuzao bih stoku) pa bih (prvo) počeo sa moja (svoja)dva roditelja (da) napojim njih dvoje prije mojih (svojih) sinova. I zaista ja samokasnio jednoga dana pa nisam došao (rano nego) čak sam omrknuo. Pa samnašao njih dva (da) su njih dva zaspala. Pa sam pomuzao kao što muzah, pa samstao kod glava njih dvoje, mrzim (mrzeći) da probudim njih dvoje, a mrzim danapojim djecu (prije njih), a djeca jauču kod moje dvije noge dok se (tako) rodila

114

zora. Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja učinio njega (ovo djelo radi) traženja sebiTvoga Lica, pa raspukni (rastupi) za nas (jednu) pukotinu (da) vidimo od njenebo (iz nje nebo)." Pa je raspuknuo Allah pa su vidjeli nebo. A rekao je drugi:"Bože moj, zaista ona (tj. ono) bila je za mene (u mene) kći strica, volio sam jekao najžešće (najjače) što vole ljudi žene. Pa sam tražio od nje, pa nije htjela(drukčije nego) dok donesem njoj stotinu zlatnika. Pa sam tražio dok sam (doknisam) sakupio njih. Pa pošto sam pao među njezine dvije noge, rekla je: "Orobe Allaha, čuvaj se Allaha, i ne otvaraj prstena (pečata djevičanstva drukčije)osim sa njegovim pravom (osim sa sklapanjem braka)." Pa sam ustao (okanuose, odustao od svoje namjere). Pa ako znadijaše da sam ja učinio njega (radi)traženja sebi Tvoga Lica, pa raspukni od nas (jednu) pukotinu." Pa jeraspuknuo. A rekao je treći: "Bože moj, zaista ja sam unajmio (jednoga)najamnika (nadničara) za ferek pirinča (da mi radi). ("Ferek" je tri "sa'a".) Papošto je svršio (završio, izvršio) svoj posao, rekao je: "Daj mi moje pravo!" Pasam izložio na njega (tj. ponudio mu pirinač) pa nije želio njega (tj. pa ga nijehtio primiti). Pa sam neprestano sijao njega (taj pirinač) dok sam sakupio odnjega krave i njihovog pastira. Pa je (jednoga dana) došao meni pa je rekao:"Čuvaj se Allaha (i daj mi moju nadnicu)!" Pa sam rekao: "Idi k tim kravama injihovim pastirima, pa uzmi (to jer je to sve tvoje)." Pa je rekao: "Čuvaj seAllaha, i ne ismijavaj se sa mnom!" Pa sam rekao: "Zaista ja se ne ismijavam stobom, pa uzmi (sve to)!" Pa je uzeo njega (tj. sve to imanje koje se sastojalo odmarve, krupne stoke). Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja učinio to (radi) traženjasebi Tvoga Lica, pa raspukni (još ono) što je ostalo (od stijene na ulazu u pećinuda možemo izaći)." Pa je raspuknuo (otklonio) Allah.

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Ibnu Ukbete od Nafi'a: "Pa sam trčao(nastojao dok sam sakupio stotinu zlatnika)."

(Dakle mjesto riječi "fe begajtu..." upotrebio je riječi u pričanju riječi "fe seajtu...".)

GLAVA

zaklada (vakufa od strane) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,i (GLAVA) zemlje poreza i (GLAVA) njihovog napoličarenja i njihovogpostupanja.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru: "Milodarisa njegovim temeljem (korjenom, tj. podijeli njega, vrt palmi, iz temelja sasvimtako da) se ne prodaje ali (da) se troši (dijeli) njegov plod." Pa je milodario snjim (tj. njega).

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Abdurrahman od Malika, odZejda, sina Eslema, od njegova oca, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah odnjega:

"Da nije zadnjeg (naraštaja) muslimana, ne bih osvojio (nijedno) selo(postupivši drukčije) osim (tako da) bih razdijelio njega među njegovepripadnike (tj. osvajače) kao što je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, Hajber."

115

GLAVA

(onoga) ko je oživio mrtvu zemlju.

A vidio (tj. smatrao) je to Alija, bio zadovoljan Allah od njega, u zemljiruševine u Kufi (da treba oživljavati tu zemlju). A rekao je Umer: Ko je oživiomrtvu zemlju, pa ona je za njega (tj. ona je njegova, ona pripada njemu).

(Pod mrtvom zemljom misli se na neobrađeno i neplodno zemljište koje ne pripadaodređenom vlasniku. Po nekim mezhebima ko učini plodnom, to znači: ko oživi,jedno zemljište, postaje njegov vlasnik imao za to dozvolu ili ne. Po hanefijskommezhebu još treba dozvola, odobrenje od imama - rukovodioca, predstavnika vlasti.)

A predaje se od Umera i Ibnu Avfa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, i rekao je (Ibnu Avf): ".... u (nekom drugom prostoru) osim pravamuslimana, i nije za nasilni korijen u njemu pravo."

(To jest Ibnu Avf je predao hadis ovako: "Ko oživi mrtvu zemlju, pa ona je njegova- ako je to učinio - u (prostoru) osim (onoga koji je) pravo muslimana, a nemačovjek pravo na onaj korijen biljke ili voćke koji je nasilno, nepravedno usadio,ili usijao u njega - u prostor, zemljište koje pripada muslimanu ili nekomedrugome licu.".)

A predaje se u (vezi) njega (tj. o ovome navedenom) od Džabira, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ubejdullaha, sinaEbu Džafera, od Muhameda, sina Abdurrahmana, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljanAllah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je naselio (ili: obradio, učinio plodnom neku) zemlju (koja) nije zajednoga (čovjeka vlasništvo, tj. koja nije ničija, odnosno koja je ničija), pa on jenajpreči (da joj bude vlasnik)." Rekao je Urvete: Sudio je sa njim (po njemu, postavu u ovome hadisu) Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), u svomehalifovanju (tj. za vrijeme svoga vladanja).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Musa-a,sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od njegova oca, bio zadovoljanAllah od njega, da se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pokazalo (usnu), a on je u svome odmorištu u Zul-Hulejfi u stomaku (sredini) doline, pa sereklo njemu: "Zaista si ti u blagoslovljenoj dolini (kotlini)." Pa je rekao Musa: Aveć je zastavljao nas Salim u zastajalištu koje (je to što) je bio Abdullah (običajada) se zastavlja (zaustavlja) u njemu, ispituje (tj. ispitujući, istražujući on,Abdullah) odmorište poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ono (tomjesto) je niže od bogomolje koja je u stomaku (sredini) doline, između njega iizmeđu puta je sredina od toga (tj. međuprostor).

116

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Šuajb, sin Ishaka, odEvzaije, rekao je: pričao mi je Jahja od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, od Umera, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Noćas je došao meni (jedan) dolazač od moga Gospoda, a on je u Akiku,to jest: "Klanjaj u ovoj dolini blagoslovljenoj, i reci: "Umra u hodočašću!"

GLAVA:

Kada je rekao gospodar zemlje: "Ustaljujem te dok te ustaljuje Allah!", a nijespomenuo (gospodar, vlasnik zemlje napoličaru) poznatog roka, pa njih dva suna međusobnoj zadovoljštini njih dvojice (tj. pa napoličarenje će trajati sve doksu zadovoljni i vlasnik zemlje i onaj koji je primio zemlju na sijanje da se zemljasije na polovinu ili slično).

PRIČAO JE NAMA Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sinSulejmana, pričao nam je Musa, izvijestio nas je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio..... A rekao je Abdurezak: Izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: pričao mije Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Umer, sin Hataba, bio zadovoljanAllah od njega, protjerao Židove i kršćane iz zemlje Hidžaza. A bio je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto se pojavio (kao pobjednik) nadHajberom, htio protjerivanje Židova iz nje (iz zemlje Hajbera). A bila je zemlja -kada se pojavio (kao pobjednik) nad njom - za Allaha i za Njegova poslanika,pomilovao ga Allah i spasio, i za muslimane (tj. kada bi pobjedio prilikom borbestanovnike jedne zemlje, zemlja bi pripala Bogu, i Njegovom poslaniku imuslimanima). I htio je protjerivanje Židova iz nje, pa su pitali (tj. molili) Židoviposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (nagodbu da) ustali njih u njoj(tj. da ih ostavi u njoj) da (oni) budu dosta (za) rad (tj. obrađivanje) nje, a zanjih je (tj. a da njima pripadne) polovina ploda. Pa je rekao njima poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ustalićemo vas u njoj na tome (osnovu) dok smo htjeli (tj. dokle budemohtjeli)." Pa su se ustalili (tj. Pa su ostali) u njoj do (časa, vremena kada) jeprotjerao njih Umer k Tejmi i Erihi (tj. u sela, ili mjesta Tejmu i Erihu premaSiriji).

(Kastalanija u svome komentaru Buharijinog Sahiha kaže: Jedan dio Hajbera jeosvojen silom, a jedan dio mirom; Ono što je osvojeno silom, tj. borbom, bilo jeodmah Božije, i Božijeg poslanika i muslimana; a ono što je osvojeno mirom, tj.mirovnim ugovorom, bilo je Židova, židovsko, zatim je postalo muslimansko poslijesklapanja ugovora o miru. Uz izreku Umera r.a. koja se navodi u trećoj GLAVI prijeove GLAVE, Kastalanija kaže: Šafiiti kažu da zemlju osvojenu silom treba podijelitimeđu muslimanske vojnike koji su je osvojili, osim ako se ti vojnici zadovolje ipristanu da se ta zemlja uvakufi, dadne u zakladu. Malikiti kažu da silom osvojenazemlja postaje vakuf, zaklada samim činom osvajanja. Hanefiti kažu da će imam,glavni zapovjednik, vrhovni rukovodilac odabrati, opredijeliti se da takvu zemlju

117

razdijeli, ili da je oglasi kao vakuf, kao zakladu. Te napomene su date u vezi izrekeUmera r.a.: "Da nije zadnjeg (tj. potonjeg dijela, naraštaja) muslimana, ne bih osvojionijedno selo (a da bi postupio drugačije) osim (tako) da bih razdijelio njega međunjegove pripadnike (tj. osvajače)." To znači: "Mislim na kasnija pokoljenja, pa nećuda razdjeljujem osvojenu zemlju, nego je oglašavam kao vakuf, zakladu koja se kaotakva ne može prodavati, te će ostati na korišćenje i kasnijim pokoljenjima. Ako lirazdijelim osvojenu zemlju vojnicima, oni mogu da je prodaju, a onda kasnijapokoljenja ne bi vidjela nikakve koristi od ovih borbom dobijenih zemalja. Da nije tebrige za kasnija pokoljenja, razdijelio bih osvojenu zemlju jer bi to još više borbenostboraca ojačalo i učvrstilo.".)GLAVA

(onoga) što su bili drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običajada) izjednačuju (tj. udružuju, pomažu) neki (od) njih nekoga (sa sobom) uzemljoradnji i plodu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Evzaija od Ebu Nedžašije, slobodnjaka Rafi'a, sina Hadidža, čuo samRafi'a, sina Hadidža sina Rafi'a, od njegovog strica Zuhejra, sina Rafi'a, rekao jeZuhejr:

Zaista već je zabranio nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(jednu) stvar (što) je bila za nas blaga (tj. dobra, korisna). Rekao sam (Zuhejru -to kaže Rafi'): Što (god) je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, paono je (to je) istina (pravo, ispravno). Rekao je: Zovnuo (Pozvao) je meneposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) rekao je:

"Šta pravite (tj. radite) sa vašim mjestima njiva (tj. sa sjetvenimpovršinama)?" Rekao sam: "Iznajmljujemo (jedan drugome) njih na četvrtinuna (tj. za) veskove od datula i ječma." Rekao je: "Ne činite (to). Sijte ih (vi samisobom), ili dajite na sijanje njih (besplatno drugima) ili zadržite njih(neposijane)." Rekao sam: "Slušanje i pokoravanje!" (Tj. "Slušamo ipokoravamo se toj preporuci!")

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, izvijestio nas je Evzaija od Ata'-a,od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sijaše njih za trećinu, i četvrtinu i polovinu, pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (je takav da) je bila njemu zemlja (tj. Ko ima kakvu zemlju), pa nekasije nju, ili neka pokloni nju (na besplatno korišćenje za neko vrijeme), pa ako(to) nije učinio, pa neka zadrži nju (neobrađenu)." A rekao je Rebi', sin Nafi'a,Ebu Tevbete: pričao nam je Muavijete od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

118

"Ko (je takav da) je bila njemu (neka) zemlja, pa neka sije nju, ili nekapokloni (daruje na korišćenje) nju svome bratu, pa ako nije htio (tj. ako neće), paneka zadrži svoju zemlju."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je:spomenuo sam njega (navedeni hadis od Rafi'a) Tavusu, pa je rekao:

Dati će na sijanje (drugome za nagradu, za zakupninu, pod kesim, jer)rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranio njega(zakup, kesim, najamninu), ali je rekao: "Da daruje (na korišćenje) jedan (od)vas svome bratu, bolje je njemu od (toga) da uzme poznatu stvar."("Meneha jemnehu" znači dati besplatno na korišćenje izvjesno vrijeme, ali ne ustalno vlasništvo.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad od Ejuba, odNafi'a da Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, iznajmljivaše (davašepod kiriju) svoje njive (mjesta za sijanje, sjetvene površine - doslovno) na (tj. u)vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, iUsmana i prsima (tj. početkom, u početku) od zapovjedništva Muavijeta. Zatimse pričalo od Rafi'a, sina Hadidža, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, zabranio iznajmljivanje (davnje pod kiriju) njiva (oranica), pa je otišaoIbnu Umer k Rafi'u, i otišao sam sa njim (i ja), pa je pitao njega pa je rekao:

"Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iznajmljivanjenjiva." Pa je rekao Ibnu Umer: "Već si znao (tj. Već znaš) da mi iznajmljivasmonaše njive (naše oranice) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, za (ono) što je na potocima i za stvar (tj. i za nešto) od slame."

(Tj. Iznajmljivasmo na taj način da nama kao vlasnicima bude prihod od onoga dijelanjive što je uz potok i da nam se dadne nešto slame. Takav način iznajmljivanja jezabranjen, jer sadrži u sebi neodređenu i nejasnu količinu, a nije zabranjen onaj načingdje se odredi tačna količina: trećina, četvrtina i slično. Tako je htio da kaže IbnuUmer svojom napomenom po mišljenju komentatora.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, rekao je: izvijestio me Salim da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, rekao:

"Znadijah (Bijah znao, znao sam) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, da se zemlja iznajmljuje (daje pod kiriju, kesim)." Zatim sebojao (plašio) Abdullah da bude bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,već proizveo (tj. rekao, zapovjedio nanovo) o tome (neku) stvar (što) ne znadijašenju (on, Abdullah) pa je (zbog toga) ostavio (napustio) iznajmljivanje zemlje.

GLAVA

iznajmljivanja zemlje za zlato i srebro.

119

A rekao je Ibnu Abbas: Zaista najpriličnije je (ono) što ste vi pravioci(obrtnici, tj. najpriličnije što pravite, činite) je (to) da unajmljujete (sebi) bijeluzemlju od godine do godine.

(Bijelu zemlju znači čistu zemlju oranicu po kojoj nema nikakvog stabla.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Rebiata, sina EbuAbdurrahmana, od Hanzaleta, sina Kajsa, od Rafia, sina Hadidža, rekao je: Pričali sumeni moja dva strica da oni iznajmljivaše zemlju na vremenu Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) što niče (tj. raste) na potocima, ili (za neku)stvar (što) izuzme nju drug (tj. vlasnik) zemlje, pa je zabranio Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, to. Pa sam rekao Rafiu:

"Pa kako ona (A stvar iznajmljivanja) za zlatnik i srebrenjak?" Pa jerekao Rafi': "Nije za nju (ili: u njoj nikakva) šteta za zlatnik i srebrenjak." Arekao je Lejs: A bio je (svaki način iznajmljivanja) koji se zabranio od toga (tj.koji se zabranio taj takav) što - da pogledaju (promotre) o njemu razumni zadozvoljeno i zabranjeno (tj. koji se razumiju u dozvoljeno i zabranjeno) - nisu (tj.ne bi) dozvolili njega zbog (toga) što je u njemu (mogućnost) od izlaganjaopasnosti (da se padne u zabranjeno, u grijeh).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam jeHilal. - H - A pričao nam je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričaonam je Fulejh od Hilala, sina Alije, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio(jednoga) dana (u prilici da) priča - a kod njega je (jedan) čovjek od stanovnikapustinje (tj. Beduin) - da je (jedan) čovjek od stanovnika raja zatražio dozvolu(tj. da će tražiti dozvolu od) svoga Gospoda u sijanju (tj. da sije, da obrađujezemlju, da se bavi zemljoradnjom u raju) pa je rekao (tj. pa će reći Allah) njemu:

"Zar nisi u (onome) što si htio (što hoćeš, što želiš)?" Rekao je: "Da, ali jaželim da sijem." Rekao je: Pa je nasijao (bacio sjeme u zemlju) pa je požurilookom (tj. sa okom se natjecalo, uteklo je treptaju oka) njegovo nicanje, i njegovoizjednačenje (ispunjenje) i njegovo traženje žetve (tj. i njegova žetva) pa je biloprimjerima brda (tj. pa je bilo kao brda roda, ploda). Pa će reći Allah, Uzvišenje: "Eto ti, o čovječe! Pa zaista ono neće zasititi tebe (nijedna) stvar." Pa je rekao(onaj) Beduin (na to Muhammedu a.s.): "Tako mi Allaha nećeš naći njega (togačovjeka u raju da će biti iko drugi) osim Kurejšević ili Pomagač (tj. stanovnikMedine), pa (tj. jer) zaista oni su drugovi sijanja (tj. sijači, poljodjelci,zemljoradnici). A što se tiče nas (Beduina), pa nismo sa drugovima sijanja (nismozemljoradnici, ratari)." Pa se nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio.

GLAVA

(onoga) što je došlo o sađenju (korijenja povrća).

120

("Garsun" znači saditi voće, a ovdje se misli na sađenje korijenja povrća kao što ćese vidjeti iz hadisa koji će se navesti.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima,od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:

Zaista mi se radovasmo za petak (petku, tj. dolasku petka). Bila je za (tj.u) nas (jedna) starica (koja) uzme od korijenja repe za (u) nas (što) sadismo njuu našim potocima (tj. uz naše potoke), pa učini (tj. stavi starica) nju u (jedan)lonac (što je bio) u nje, pa učini (stavi) u njega (nekoliko) zrna od ječma. Neznam (drukčije, kaže Jakub) osim (to) da je on rekao: Nije u njemu (nikakav) loj,a ni masnoća. Pa kada smo klanjali (tj. kada bi mi klanjali - kaže dalje Sehl - u)petak, posjetili bi je (tu staricu) pa je približavala njega (tj. stavljala je to jelo) knama, pa se radovasmo (veselili smo se) petku zbog toga. A ne ručavasmo i neodmarasmo se (po danu drukčije) osim poslije petka (tj. poslije molitve koja seobavlja petkom u podnevnom vremenu).

(Riječ "rebiun" množina "erbi'au" znači mala rijeka, ali se prevodila sa izrazompotok i tako će se i dalje prevoditi. Upravo u ovom hadisu uz ovu riječ u komentarimastoji da se tu, možda, u ovom hadisu radi i o jarku, kanalu za navodnjavanje.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od IbnuŠihaba, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:Govore:

Zaista Ebu Hurejrete umnožava (tj. mnogo priča) hadis (mnogo hadisakazuje), a Allah je (Onaj što je) obećanje (kod Njega čvrsto da će nagraditisvakoga za ono što čini).

(Ako ja izmišljam, kazniće me, a ako vi mene objeđujete, ili neosnovano sumnjičite,kazniće vas.)

I govore: "Šta je za Iseljenike i Pomagače (razlog da) ne pričaju (onolikomnogo) kao njegovi hadisi (ili kao njegova pričanja što su mnogobrojna, kaoEbu Hurejretovi hadisi, pričanja što su mnogobrojna)?" A zaista moja braća odIseljenika (imaju razlog u tome da) zapošljavaše njih udaranje (rukama) utrgovima (po pijacama, tj. trgovanje u kojem se udara rukom o ruku). I zaistamoja braća od Pomagača (imaju razlog u tome da) zapošljavaše njih rad(obrada) njihovih imanja. A bio sam čovjek bijednik (takav da stalno) slijedimposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na punoći moga (svoga) stomaka(tj. u cijelosti), pa prisustvujem kada odsustvuju, i pamtim kada zaboravljaju. Irekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana (ovo):

"Neće prostrijeti nijedan od vas svoju odjeću (ostavivši je razastrtu) dokzavršim ovu svoju besjedu (govor), zatim (da je) skupi na k svojim prsima, pa(da) zaboravi od moje besjede (od moga govora ijednu) stvar ikada." (Tj. "Koučini to, neće nikad zaboraviti od moga govora ništa.") Pa sam prostro (jednu)dolamu (ogrtač), (a) nije na meni (tada bila nikakva druga) odjeća osim nje, dokje završio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu, zatim sam

121

skupio nju (dolamu) k svojim prsima. "Pa tako mi (Onoga) koji je poslao njegasa Istinom (tj. tako mi Uzvišenog Boga koji je poslao njemu Istinu, poslao ponjemu Istinu) nisam zaboravio od te njegove besjede do ovoga moga dana (ništa).Tako mi Allaha da nije dva odlomka u knjizi Allaha, ne bih pričao vama(nijednu) stvar nikada (a ti odlomci su ovo): "Zaista koji sakrivaju što smospustili od jasnih dokaza....", do Njegovoga govora: ".... Milostivi."

(I iz ovoga pričanja Ebu Hurejreta vidi se da su se muslimani u vrijeme Muhammedaa.s. bavili i zanimali raznim zanimanjima među koje spada i zemljoradnja, i voćarstvoi povrtlarstvo.)


KNJIGA NAPAJANJA

(tj. navodnjavanja i uređivanja palmi i vinove loze vlasniku palmi i vinove lozeza dio prihoda, ploda od palmi i vinove loze)

GLAVA

o napoju (o udjelu u vodi, tj. o diobi, razdjeljivanju vode), i (GLAVA) govoraAllaha, uzvišen je: "..... i učinili smo od vode svaku živu stvar, pa zar neće (oni)vjerovati?", i Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "Pa zar stevidjeli vodu koju pijete? Da li ste vi spustili nju iz oblaka, ili smo Mi spuštači (ilismo je Mi spustili)? Da hoćemo, učinili bismo je gorku (gorkom), pa da nezahvaljujete!"

"Udžadžun" je (isto što i) "murrun": gorak. "Muznun" je (isto što je i)"sehabun": oblak.

(Za "muznun" još vele da označava bijeli oblak.)

GLAVA

o piću (o pijenju vode), i (GLAVA onoga) ko je vidio (smatrao) milostinju vode, injezino poklanjanje i njezinu oporuku dozvoljenom, razdijeljena bila ilinerazdijeljena.

A rekao je Usman: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko kupi (ili: Ko će kupiti) bunar Rumete pa (da) bude njegova kova(kofa) u njemu kao kove muslimana (tj. pa da bude on imao jednaka prava ubunaru, na bunar kao i svaki musliman - a to znači: pa da ga uvakufi, da ga da,dadne u zakladu da se svak jednako koristi s bunarom kao i on sam)?" Pa jekupio njega Usman, bio zadovoljan Allah od njega.

(Bunar u Medini koji se zvao Rumete pripadao je jednom čovjeku iz plemena Gifar.Taj čovjek je prodavao vodu iz toga bunara. Za svaki mijeh vode uzimao je mud žita

122

ili voća. Mud je četvrtina sa'a. Tome čovjeku je Muhammed a.s. predlagao da uvakufitaj bunar. On je rekao da bi to učinio, ali da nema nikakve druge imovine, i da od teprodaje vode izdržava porodicu. Kad je Muhammed a.s. postavio gornje pitanje, ondaje Usman r.a. kupio taj bunar za trideset i pet hiljada srebrenjaka - dirhema. To jekratka napomena o tome bunaru bez nekih detalja. Taj će bunar biti spominjat još nanekim mjestima u narednom daljem tekstu pa se ovo objašnjenje treba zapamtiti.)

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, rekaoje: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje:

Donijela se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (napunjena) čašapa je pio (tj. popio neki dio) iz nje, a (na strani) od njegove desnice (desne strane)je (bio) dječak, najmlađi (od) naroda (od ljudi koji su se tu nalazili), a starci su(na strani) od njegove ljevice (lijeve strane), pa je rekao: "O dječko, da lidozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dadnem (da dam) nju (čašu) starcima?" Rekaoje: "Nisam bio zato (da) pretpostavim sa mojom vrijednošću (koja mi se pruža)od tebe ijednoga (čovjeka, tj. vrijednost i prednost koju mi ti daješ ne prepuštamnikome - tvoju počast ne prepuštam nikome), o poslaniče Allaha!" Pa je dao nju(čašu) njemu.

(Sunnet - običaj Muhammeda a.s. bio je da uvijek daje prednost i počast najprije licukoje se nalazi na desnoj strani. Tu njegovu počast, koja je u ovom slučaju pripalaslučajno dječaku, dječak nije prepustio starcima. Ovdje je ovaj hadis naveden zbogtoga da ukaže na to da se kod navodnjavanja i natapanja površina pod voćem iliusjevima mora poštovati pravo prednosti lica koje ima prednost makar to lice bilo imlađe. To važi, uostalom, i u drugim slučajevima u životu.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je ona (tj. zgoda se itakva desila da) se pomuzla za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (jedna) pokućarica ovca (tj. ovca koja zalazi u kuću), a ona je(bila) u kući Enesa, sina Malika (u času kada se muzla), i pomiješalo se njezinomlijeko sa vodom iz bunara koji je (bio) u kući Enesa. Pa se dala poslanikuAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, čaša (napunjena tim mlijekom) pa je pio iznje do (časa) kada (je) iščupao (tj. odstranio, odmaknuo) čašu od svojih usta. Ana njegovoj ljevici (lijevoj strani) je Ebu Bekr, a od (tj. a na) njegovoj desnici(desnoj strani) je (jedan) Beduin. Pa je rekao Umer, a bojao se da će dati njuBeduinu:

"Podaj Ebu Bekru, o poslaniče Allaha, kod tebe (kod sebe)!" Pa je daonju Beduinu koji je (bio) na njegovoj desnici (desnoj strani). Zatim je rekao:"Desnoga, desnoga (najprije treba ponuditi)!"

GLAVA

(onoga) ko je rekao: Zaista vlasnik vode je preči za vodu da se napoji zboggovora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se sprječavati višakvode."

123

(Višak je ono što pretječe preko potrebe.)


"Neće se sprječavati višak vode zbog (toga što bi) se spriječila s njim (stim postupkom) trava (sijeno)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allahod njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne sprečavajte višak vode zbog (toga da) spriječite s njim višak trave."

(Na dva načina tumače se ovi hadisi. Kažu da se tu radi o bunarskoj vodi koja jeprivatno vlasništvo. Ako vlasnik bunara ne dadne vode pošto je zadovoljio svojepotrebe, neće se moći zaljevati trava na zemljištu u blizini bunara pa neće biti ni trave.Ili na drugi način: ako ne dadne vode pastirima i marvi, neće moći ni trave pasti nikoristiti sa stokom u okolici vlasnika toga bunara.)

GLAVA

(onoga) ko je iskopao (kakav) bunar u svome posjedu (vlasništvu), nije bio (nećebiti) odgovoran.

(To jest: Ko iskopa bunar u svome vlasništvu, neće biti odgovoran i neće platiti kaznuako neko padne u taj bunar ili ako se otisne zemlja u bunaru na onoga ko je kopaobunar kao radnik i stručnjak za bunareve, bunare.)

PRIČAO JE NAMA Mahmud, izvijestio nas je Ubejdullah od Israila, od EbuHasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ruda (ili: Rudnik) je uzaludnost, i bunar je uzaludnost, i nijema (tj.životinja) je uzaludnost, a u zakopanom blagu je petina."

(Tj. Ko upadne u rupu rudnika, ili bunar ili ga udari životinja pa izgubi život, nikoneće za njega odgovarati, uzaludna i propala je stvar tražiti novčanu odštetu za takopoginulog čovjeka makar bio rudnik, ili životinja ili bunar privatno vlasništvo. A zanovac koji je zakopan u zemlju treba dati u ime zekjata petinu.)

GLAVA

prepirke (spora) o bunaru i suđenja o njemu (bunaru).

PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika, odAbdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je:

124

"Ko se zakune na zakletvi (lažno da) sebi odsiječe s njom imanje (nekog)čovjeka, on na njoj (na toj zakletvi) je griješnik, sresti će Allaha (na Sudnjemdanu), a On (Allah) je na njega srdit." Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaistakoji sebi kupuju za ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....",odlomak (Kur'ana, ajet). Pa je došao Eš'as pa je rekao: "Šta je pričao vama EbuAbdurrahman?" (Ebu Abdurrahman je nadimak Abdullaha Mesudovoga.) "Omeni (U vezi mene) spustio (objavio) se ovaj odlomak. Bio je za mene (tj. u menejedan) bunar u zemlji stričevića moga. Pa je rekao meni (Muhammed a.s. kadasmo došli njemu da sudi u sporu za taj bunar): "Tvoje (tj. Svoje) svjedoke(dovedi, daj)!" Rekao sam: "Nema za mene (u mene nikakvih) svjedoka." Rekaoje: "Pa njegovu zakletvu (daj, tj. daj njega da se zakune za ono što on tvrdi kadati nemaš svjedoka za svoje tvrđenje)." Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tada ćese zaklesti (zakleti on, tj. u tom slučaju on će da se zakune bez obzira da li jeistina ono što on tvrdi, ili ne)." Pa je spomenuo (tj. izrekao) Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, ovaj (navedeni) hadis. Pa je spustio Allah to (tajodlomak, ajet radi) potvrđenja za njega (tj. kao potvrdu Muhammedu a.s. da jeistinu rekao)."

GLAVA

grijeha (onoga) ko je spriječio putnika od vode.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, sin Zijada,od Aameša, rekao je: čuo sam Ebu Saliha (da) govori: čuo sam Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

"Trojica (su takvi griješnici da) neće pogledati Allah k njima (sa Svojommilosti na) Sudnjem danu, i neće očistiti njih i za njih (se pripremila) bolnakazna: čovjek (što) je bio za (u) njega (koji je imao) višak vode u putu pa jespriječio njega od sina puta (tj. pa ga nije dao putniku); i čovjek (koji) seprisegao (na vjernost jednom) vođi, ne prisegne se (nije se prisegao) njemu (nizbog čega drugoga) osim radi ovozemaljske dobiti, pa ako je dao njemu od nje,bio je zadovoljan, a ako nije dao njemu od nje, rasrdio se; i čovjek (koji) jeuspostavio (iznio) svoju robu poslije popodneva pa je rekao: "Tako mi Allahakoji je (Taj što) nema božanstva osim Njega zaista sam dao za nju toliko i tolikopa je potvrdio (povjerovao) njemu (neki) čovjek (neko da je to tako, a nijetako)." Zatim je pročitao (proučio): "Zaista koji kupuju za ugovor Allaha (zaobavezu prema Allahu) i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....".

GLAVA

zatvaranja rijeka (tj. pravljenja i postavljanja prepreka na rijekama radinagomilavanja ili zaustavljanja vode da otiče dalje).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Ibnu Šihab od Urveta, od Abdullaha, sina Zubejra, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je on pričao njemu da je (jedan) čovjek od Pomagača sporio

125

(parničio) se (sa) Zubejrom kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ooticanjima (strmim vodenim koritima, žljebovima) Harre (Kamenjara) koja (subila ta što) napajaju (natapaju) s njima palme. Pa je rekao Pomagač:

"Pusti vodu (da) prolazi (da teče)." Pa nije htio (da se obazre) na njega(tj. nije htio njemu da udovolji) Zubejr. Pa su se sporila (parničila) njih dvojicakod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, Zubejru:

"Napoj (Natopi svoje palme), o Zubejre, zatim pošalji (tj. pusti) vodu ktvome (svome) susjedu." (Zubejrove su palme bile gornje, dakle, prve na redu.) Pase naljutio Pomagač (na takvu presudu Muhammeda a.s.) pa je rekao: "Zar da(presudiš da Zubejr prvi natapa zbog toga što) je bio (zato što je) sin tvoje tetke(tj. Zar tako zato što je on tvoj tetičić, tetić, tečić)?" Pa se obojilo (tj. promijenilo,promijenilo je boju) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim jerekao: "Napoj (Natopi), o Zubejre, zatim zadrži (zastavi, zaustavi) vodu (tako)da se vrati k zidu (ili: korijenu, temelju zida)."

(Ima više tumačenja o tome šta se misli pod izrazom "džedr", ali se sve može svestina to da se htjelo reći: zastavi vodu tako da potpuno natopiš svoje palme, pa tek ondapusti vodu.)

Pa je rekao Zubejr: "Tako mi Allaha zaista ja svakako mislim ovajodlomak je sišao o tome: "Pa ne, tako mi Tvoga Gospoda, neće (oni) vjerovati do(da) učinu sudijom tebe (do da uzme za sudiju tebe) u (onome) što se razgranalo(tj. ispreplelo, što je sporno) među njima....".

GLAVA

pijenja (tj. natapanja, navodnjavanja) najgornjega prije najdonjega.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamerod Zuhrije, od Urveta, rekao je:

Parničio se sa Zubejrom (jedan) čovjek od Pomagača, pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Zubejre, napoj, zatim pošalji!" Pa je rekao Pomagač: "Zaista on je sintvoje tetke." Pa je rekao - na njega mir!: "Napoj, o Zubejre, (tako) da doprevoda zidu (ili: korijenu zida), zatim se sustegni (od natapanja)." Pa je rekaoZubejr: "Pa mislim (da) je ovaj odlomak sišao o tome: "Pa ne, tako mi tvogaGospoda neće vjerovati do (da) učinu sudijom tebe u (onome) što se razgranalo(u spor) među njima....".

GLAVA

pijenja (natapanja) najgornjega do (nožnih) članaka (da voda dopre).

126

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Mahled, rekao je: izvijestio meIbnu Džurejdž, rekao je: pričao mi je Ibnu Šihab od Urveta, sina Zubejra, da je onpričao njemu da se (jedan) čovjek od Pomagača parničio (sa) Zubejrom ooticanjima (strmim koritima) od Harre (što) napaja s njima palme, pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Napoj, o Zubejre - pa je zapovjedio njemu dobročinstvo (tj. da nauobičajeni način natopi, a ne u punoj mjeri) - zatim pošalji k tvome (svome)susjedu." Pa je rekao Pomagač: "Zar da (tako bude što) je bio (on) sin tvojetetke?" Pa se obojilo (promijenilo) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, zatim je rekao: "Napoj, zatim zadrži da se vrati voda k zidu (do zida, ili:do korijena zida)." I uvrećio je (tj. dao je punu vreću, dao je u cijelosti) njemunjegovo pravo (u natapanju da iskoristi). Pa je rekao Zubejr: "Tako mi Allahazaista ovaj odlomak spustio se o tome: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, nećevjerovati do (da) učinu sudijom tebe u (onome) što se razgranalo (u spor) međunjima....". Rekao je meni (to veli za sebe Ibnu Džurejdž) Ibnu Šihab: Pa suodredili Pomagači i ljudi govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,"napoj, zatim zadrži da se vrati k zidu", i bilo je to do članaka (do dvajučlanaka).

(To jest: ocijenili su da količina vode koja se vrati zidu, ili korijenu zida iznosi tolikoda dopire do članaka nogu kada se stane uz zid, ili temelj zida.)

GLAVA

vrijednosti napajanja vode (vodom).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumejja, odEbu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok (tako jednom jedan) čovjek ide, pa se pojačala (tj. pojača se) nadnjim žeđ, pa je sišao (u) bunar, pa je pio od njega, zatim je izašao pa kadli on(sretne se) sa psom (sretne psa koji) dahti (isplazio jezik), jede zemlju od žeđi. Paje rekao: "Zaista je već dopro (doprlo) ovome (psu) kao (ono) koje dopro (što jedopro) u mene (već je snašlo ovog psa ono što je doprlo-snašlo mene, tj. ožednioje kao i ja što sam bio žedan)." Pa je napunio svoju cipelu (obuću), zatim jeuhvatio nju sa svojim ustima, zatim se popeo (iz bunara na površinu zemlje) paje napojio (onoga) psa. Pa je zahvalio Allah njemu (tome čovjeku) i oprostio jenjemu." Rekli su:

"O poslaniče Allaha, i zaista je (li) za nas (nama, tj. imamo li mi) uživotinjama (za životinje) nagradu?!" Rekao je: "U (tj. Za) svaka vlažna pluća jenagrada (Božija nagrada ako se ta pluća napoje kada su ona žedna)."

("Kebidun" je jetra, a nisu pluća. Pošto "kebidun" ne znači pluća nego jetra, crnađigerica, to treba gornji tekst da ovako glasi: "U (tj. Za) svaku vlažnu jetru jenagrada (Božija nagrada ako se ta jetra napoji kada je ona, životinja žedna.").)

127

Slijedio je njega Hamad, sin Selemeta, i Rebi', sin Muslima, od Muhameda,sina Zijada.

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Nafi', sin Umera, od IbnuEbu Mulejketa, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao molitvu pomračenja(pomrčanja Sunca) pa je rekao (poslije te molitve):

"Približila se meni Vatra (toliko da) sam čak rekao: "O moj Gospode,(zar) sam i ja sa njima (tj. zar i ja spadam među one koji će u paklenu vatru)?"Pa kadli (jedna) žena - mislim da je on rekao (za tu ženu u paklu ovo): - grebe(noktima, kanđama) nju (jedna) mačka. Rekao je: "Šta je stanje (stvar, smisao)ove?" Rekli su: "Zadržala (Zatvorila) je nju (mačku toliko dugo u zatvoru da) ječak umrla gladom (od gladi, gladna)."

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Kaznila se (jedna) žena u mački (zbog mačke što) je zadržala (u zatvoru)nju dok je (dok nije) umrla (od) gladi, pa je unišla u njoj (zbog) nje (u) Vatru."Rekao je: Pa je rekao - a Allah je znaniji (od svakoga) -: "Nisi ti nahranjivalanju, a ni pojila nju kada si je zadržala (u zatvoru), a nisi ti poslala (a niti si jepustila) nju (mačku napolje) pa (da) je jela (pa da jede) od insekata (kukaca,buba) zemlje (drugim riječima: a nisi je ni pustila na slobodu, napolje, vani da semačka sama snađe za hranu)."

GLAVA

(onoga) ko je vidio (smatrao) da je vlasnik vrela (bunara) ili (vlasnik) mijeha(mješine za vodu) preči za svoju vodu (od drugoga).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulaziz od Ebu Hazima, odSehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijela se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čaša pa je pio,a na njegovoj desnici (doslovno: a do njegove desnice, tj. a na strani od njegovedesnice, desne strane) je dječak, najmlađi (od prisutnoga) naroda, a starci su (nastrani) od njegove ljevice (lijeve strane). Rekao je: "O dječko, da li dozvaljaš (dali dozvoljavaš) meni da dadnem starcima (čašu)?" Pa je rekao: "Nisam bio(nikad) zato (da) pretpostavim (odaberem) sa svojim dijelom od tebe ijednoga(čovjeka nad sebe), o poslaniče Allaha!" Pa je dao nju njemu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Muhameda, sina Zijada, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ćuodbijati svakako (neke) ljude od svoga vrela (bunara na Sudnjem danu) kao štose odbija tuđinka (strankinja) od deva od vrela."

128

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdurezak,izvijestio nas je Mamer od Ejuba i Kesira, sina Kesira, povećava jedan (od) njihdvojice na (pričanje) drugoga, od Seida, sina Džubejra, rekao je: rekao je Ibnu Abbas,bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio:

"Pomilovao Allah majku Ismaila! Da je ostavila (bunar zvani) Zemzem -ili je rekao: Da nije crpala od vode (tj. Da nije počela grabiti njegovu vodu kadase pojavila iz zemlje) - zaista bi bila (ta čatrnja, taj bunar, tj. postala bi) tekućevrelo. I došli su (pripadnici plemena zvanog) Džurhum pa su rekli: "Da li ćešdozvoliti da odsjednemo kod tebe?" Rekla je: "Da, a nema (nikakva) prava zavas (vama) u (ovoj) vodi." Rekli su: "Da."

(To jest: "Pristajemo da se nastanimo, naselimo kod tebe, a da nemamo prava uvodi.".)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra,od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Tri (Trojica) su (takvi da) neće govoriti (sa) njima Allah (na) Sudnjemdanu i neće gledati k njima: čovjek (koji) se kleo na robu (da) je zaista već dao zanju više od (onoga) što je dao (u stvari), a on je lažac (u tom zaklinjanju); ičovjek (koji) se kleo (tj. zakleo na sudu) na lažnoj zakletvi poslije popodneva zato(da) sebi odsiječe imanje muslimana čovjeka; i čovjek (koji) je spriječio(zabranio) višak vode, pa će reći Allah: "Danas sprječavam (zabranjujem) tebiMoju (Svoju) dobrotu kao što si spriječio višak (onoga) što nisu pravile (stvorile)tvoje dvije ruke." Rekao je Alija: pričao nam je Sufjan (više) osim (jednoga) puta odAmra, čuo je Ebu Saliha, dopire s njime (s pričanjem) Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio.

GLAVA:

Nema zabrana (branjevine, zabranjenog predjela ni za koga) osim za Allaha i zaNjegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Tj. Samo Allah i Njegov poslanik mogu imati takav predjel u koji je zabranjenosvakom drugom da ulaze. To bi, drugim riječima rečeno, značilo: Samo Allah iNjegov poslanik mogu nešto da zabrane, da jedan predjel zemlje koji ne pripadanikom da učinu, učine zabranjenim za svakoga osim za Allaha i Njegova poslanika.Za Allaha i Njegova poslanika znači za opće dobro, državno dobro, dobromuslimanske države. Prije Islama bio je u Arapa običaj da prilikom dolaska nekogaplemena na mjesto koje nije naseljeno, a plemena su selila radi traženja ispaše zastoku po pustinji, neki plemić i velikaš ograniči jedan prostor i da zabrani drugima dapasu sa stokom taj prostor. Taj prostor je samo njegova stoka smjela pasti, i ničijaviše. Taj se prostor zvao na arapskom "himen, hima". Stoka toga plemića i velikašamogla je ići i u drugi prostor osim toga da pase, ali u taj prostor nije stoka drugih

129

smjela ni zaviriti. Hadis koji će se navesti dokinuo je to naglasivši da to pravo imasamo Allah i Njegov poslanik, to jest država.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od IbnuŠihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, da je Sa'b, sin Džessameta rekao: Zaista je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nema zabrana (branjevine, zabranjenoga predjela ni za koga drugoga)osim za Allaha i za Njegova poslanika." A rekao je (Ibnu Šihab): Doprlo je namada je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio Neki' (tj. proglasio jezabranjenim predjelom, predio mjesto Neki' u daljoj okolici Medine), a da jeUmer zabranio Seref i Rebezu (mjesta u okolici Medine).

(U tim mjestima koja su Muhammed a.s. i Umer r.a. proglasili zabranjenim predjelimaza druge, pasli su državni konji koji su hranjeni za borbu i stoka koja bi bila dotjeranakao zekat-milostinja iz drugih krajeva Arabije dok se ne bi ta stoka razdijelilasiromašnim licima.)

GLAVA

pijenja ljudi i napajanja životinja (jahaćih, tovarnih) iz rijeka.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik, sin Enesa, odZejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allahod njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Konji su za (nekog) čovjeka nagrada, a za (nekog) čovjeka zastor(pokriće za njegove potrebe), a na (a za nekog) čovjeka teret (grijeh). Pa što setiče (onoga) koji je (taj što su) za njega (što su mu) nagrada, pa (to je) čovjek(koji) je svezao njih u (ime borbe za) put Allaha, pa je svezao dugo uže za njih(tj. pa je svezao, pripeo njih) u livadu ili vrt (bašču). Pa što pogode (tj. opasu,popasu) u tom svome užetu od livade (luga, pašnjaka) ili vrta (bašče), biće zanjega (njemu to upisano kao) lijepa (dobra djela za koja će dobiti nagradu). I da(se desi) zaista ono (da) se prekine njihovo uže pa se obijesno zatrče (nekoj)uzvišici ili dvjema uzvišicama, biće njihovi tragovi (stope) i njihovi izmeti(balege) lijepa (djela) za njega. I da zaista oni prođu pokraj (neke) rijeke pa senapiju od nje, a on nije htio da (ih) napoji, biće to lijepa (djela) za njega (dakle: iza to će imati nagradu na onom svijetu). Pa ona (ta vrsta konja) je za toga(čovjeka) nagrada. A čovjek (koji) je svezao njih (radi) činjenja nepotrebnim(neovisnim sebe od drugih ljudi) i (radi) čednosti (tj. radi čuvanja sebe odmolenja za uslugu u prevozu i prenosu), zatim nije zaboravio dužnosti (prema)Allahu (ni) u njihovim vratovima, a ni njihovim leđima (tj. daje zekat-milostinjuod vratova, glava onih konja koji mu služe kao trgovačka roba, i ne stavlja nanjihova leđa teret koji ne mogu nositi), pa ona (tj. ta vrsta konja) je za toga(čovjeka) zastor (pokriće za njegove potrebe). A čovjek (koji) je svezao njih(konje radi) ponosa, i licemjerstva i smetnje (prepirke, prepreke, protučina) zapripadnike Islama, pa ona (tj. ta vrsta konja) je na toga (čovjeka) teret (grijeh). "

130

A pitao se (tj. upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, omagarcima pa je rekao:

"Nije se spustilo na mene o njima (nijedna) stvar (ništa) osim ovogasakupljajućeg (sveobuhvatnoga, općega) jedinstvenog odlomka: "Pa ko učini(količinu) mjere truna (kakvog god) dobra, vidjeće ga. A ko učini (količinu)mjere truna (kakvog god) zla, vidjeće ga."

PRIČAO JE NAMA Ismail, pričao nam je Malik od Rebi'ata, sina EbuAbdurrahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa (Munbeisovoga), od Zejda, sinaHalida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,pa je pitao njega o nađenoj (stvari koju čovjek nađe na zemlji pa je pobere, tj.uzme) pa je rekao: "Poznaj (Upoznaj, zapamti) njezinu vreću (kesu) i njezinusvezu (kojom je zavezana vreća ili kesa), zatim upoznavaj nju godinu (dana, tj.istražuj onoga ko će poznati nju, tražeći da je opiše ne vidjevši je). Pa ako dođenjezin vlasnik (ti mu je podaj, ti mu je daj), a ako ne, pa tvoje stanje je s njom(ili: to je tvoja stvar, učini šta hoćeš, tj. pa tvoja je, tebi pripada)."

(Ovaj hadis je već jednom davno prošao, i tada je o njemu rečeno opširno.Napomenućemo samo to da je po nekim pravnicima nađenu stvar potrebno predati udržavnu riznicu, a to bi se moglo reći današnjim jezikom: u ured za nađene stvari.)

Rekao je (onaj čovjek što je postavljao pitanja Muhammedu a.s.): "Pazalutala (izgubljena jedinka od) brava (ako bude nađena od onoga ko nije njezinvlasnik)?" Rekao je (Muhammed a.s.): "Ona je za tebe, ili za tvoga brata ili zavuka (ona je tvoja, ili tvoga brata ili vukova, vučija)." Rekao je: "Pa zalutala(od) deva?" Rekao je: "Šta je za tebe i za nju (Šta je tebi i njoj, tj. Šta ti imaš snjom, šta ti imaš do nje)? S njom je njezina mješina (za vodu, tj. ona imarezervoar za vodu u svojoj utrobi) i njezina obuća (njezin papak, kopita), dolazivodi i jede stabla (lišće sa stabala sve ili svo vrijeme) dok sretne (dok nađe)najzad nju njezin gospodar (tj. vlasnik)."

(To jest: ona je izdržljvija od ovce i koze da podnese žeđ i glad dok je ne nađevlasnik, pa ne diraj je. I ovaj i predhodni hadis su navedeni ovdje s ciljem da pokažuda voda iz rijeka nije vlasništvo pojedinca i da onda vodu iz rijeka može piti svakičovjek i njegova životinja domaća bez traženja dozvole i od koga. To isto važi i zatravu i drva koja rastu u zemlji, na zemljištu koje nije ničije vlasništvo, te se zbog toganavode na ovome mjestu hadisi koji će sada doći.)

GLAVA

prodaje drva i trave (sirove ili suhe).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Hišama, odnjegovoga oca, od Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

131

"Zaista da uzme jedan (od) vas užeta (konopce), pa (da) uzme breme oddrva, pa (da) proda, pa otkloni Allah s njim njegovo lice (od prosjačenja) - boljeje (njemu to) od (toga) da pita (moli za milostinju) ljude, dadne se (njemu odljudi milostinja) ili se spriječi (odbije se, tj. ili mu se ne dadne milostinja)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, od Ebu Ubejda, slobodnjaka Abdurrahmana, sina Avfa, da je on čuo EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista da uzme sebi drva jedan (od) vas breme na svoja leđa, bolje jenjemu od (toga) da pita (moli) jednoga (čovjeka) pa (da) dadne (da) njemu, ili(da) spriječi (odbije) njega."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je IbnuDžurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Ibnu Šihab od Alije, sina Huseina sinaAlije, od njegova oca Huseina, sina Alije, od njegova oca Alije, sina Ebu Taliba, biozadovoljan Allah od njih, da je on rekao:

Pogodio (tj. Zadobio) sam devu sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allahi spasio, u plijenu (ratnom na) dan Bedra. Rekao je: I darovao je meni poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, (još jednu) drugu devu pa sam pokleknuonjih dvije (tj. zaustavio njih dvije davši im znak da kleknu, da legnu na zemljujednoga) dana kod vrata (jednoga) čovjeka od Pomagača, a ja hoću da tovarimna njih dvije (trave) izhira zato (da) prodam njega (izhira - neka vrsta pirike), asa mnom je (jedan) draguljar iz Kajnukaovića, pa (da) zatražim pomoć s njim (stom prodajom izhira, tj. da se tako pomognem) na gozbi Fatime (za pir,svadbenu gozbu kada sam se oženio sa Fatimom r.a.). A Hamza, sinAbdulmuttaliba pije u toj kući, s njim je (jedna) pjevačica pa je rekla (tapjevačica):

"Zar ne! O Hamza, za debele deve (ćeš skočiti)!"

(tj. "Pazi, o Hamza, debelim devama se digni! Ili: Pazi, o Hamza, debelih deva!Ili: Zar ne! O Hamza, k debelim devama (ćeš se dignuti)!")

Pa je skočio k njima dvjema Hamza sa sabljom (mačem) pa je odsjekaogrbe njih dviju i rasporio je slabine njih dviju, zatim je uzeo od jetri njih dviju(od crnih džigerica njih dviju deva). Rekao sam Ibnu Šihabu: "I od grbe (je uzeonešto, neki dio, a nije, valjda, odsjekao čitavu grbu svakoj)." Rekao je: "Već jeodsjekao grbe njih dviju pa je odnio njih (doslovno: pa je otišao s njima)."Rekao je Ibnu Šihab: Rekao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): Pasam pogledao (gledao, posmatrao) k mjestu gledanja (tj. u izgled, prizor koji) jeužasnuo mene. Pa sam došao vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,a kod njega je Zejd, sin Hariseta pa sam izvijestio njega (tu) vijest. Pa je izašao, asa njim je Zejd. Pa sam otišao sa njim, pa je unišao na Hamzu (Hamzi) pa serazgnjevio na njega. Pa je podigao Hamza svoj pogled i rekao je: "Da li ste vi(išta drugo) osim robovi za moje očeve?" Pa se vratio poslanik Allaha, pomilovao

132

ga Allah i spasio, ide natraške (idući natraške) dok je (dok nije) izašao od njih. Ato je (bilo) prije zabranjivanja vina (da se pije).

GLAVA

lena (zemljišnih posjeda koji su odsječeni, odbodeni, tj. dodjeljeni pojedincimaod vrhovnoga rukovodioca na korištenje prihoda, ili u trajno vlasništvo).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Jahja-a,sina Seida, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Htio je Vjerovijesik, pomilovao ga Allah i spasio, da dadne (da da) leno(Pomagačima u jednom dijelu zemljišta) od Bahrejna, pa su rekli Pomagači:"Dok dadneš (Dok daš) leno za našu braću od Iseljenika kao (onaj iznos) kojidaješ (kao) leno za nas." Rekao je: "Vidjećete poslije mene sebičnost(pretpostavljanje drugih vama, davanje prednosti drugim nad vama), pa strpitese, dok sretnete mene (dok ne sretnete mene na mome bunaru na Sudnjemdanu)."

GLAVA

pisanja lena.

A rekao je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Enesa, bio zadovoljan Allah odnjega: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Pomagače zato (da)dadne leno (zemljišni posjed) njima u Bahrejnu, pa su rekli: "Ako učiniš (to), panapiši (i) za našu braću (tj. našoj braći) od Kurejševića za slično njemu (tomelenu)!" Pa nije bilo to (tj. sličnoga zemljišta onom u Bahrejnu koje bi se dalo kaoleno Iseljenicima-muhadžirima - nije bilo toga) kod Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, pa je rekao:

"Vidjećete poslije mene sebičnost, pa strpite se dok sretnete mene."

GLAVA

muženja (muže) deva na vodi.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha,rekao je: pričao mi je moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurrahmana, sina EbuAmreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Od (obaveznog običajnog) prava deva je (to) da se muzu (muze) na vodi(tj. na mjestu blizu vode, kod vode)."

(Veli se da je to zbog toga što na vodu dolaze svi ljudi, pa i siromašni koji nemajudeva ni marve, te im treba dati jedan dio pomuženoga mlijeka od deva da se i oni -siromasi napiju mlijeka.)

133

GLAVA

čovjeka (koji je taj što) biva za njega prolaz (tj. pravo prolaženja), ili dio (odvode, napoj, dio u vodi) u zidu (tj. u nekom vrtu ograđenom zidom) ili palmama.

Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je prodao (tj. Ko proda kakve) palme poslije (što) su se oprašile(cvijetnim prahom, tj. pošto su se oplodili muškim peludom ženski cvjetovipalmi), pa plod njihov je za prodavača (tj. plod palmi datule-hurme koje se skinute godine sa stabala pripadaju onome ko je prodao, a ne onome ko je kupio), paza prodavača je (tj. prodavač ima pravo na) prolaz i napajanje (natapanje) dokpodigne (tj. obere plodove te godine). A takođe je (u istom položaju i pravu)gospodar pozajmljene palme."

(O riječi "arijjetun"-pozajmljena palma bilo je već objašnjenja koja se neće ovdjeponavljati.)

Izvijestio nas je Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je IbnuŠihab, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Umerova Abdullaha), biozadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) govori:

"Ko kupi palme poslije (što je prošlo vrijeme) da se opraše (tj. pošto su seveć oprašile), pa njihov plod je za prodavača, osim da sebi uslovi kupac (i plododmah od te godine). A ko kupi roba, a za njega (tj. a u njega, u tog roba) jeimanje, pa njegovo imanje je za (onoga, tj. pripada onome) koji je prodao njega(roba), osim da sebi uslovi kupac (da njemu pripadne i imanje toga roba)." A odMalika, od Nafi'a, od Ibnu Umera o robu (se prenosi sličan hadis).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Jahja-a, sinaSeida, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njih,rekao je:

Dopustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se prodajupozajmljene palme za njihovu procjenu (u) datulama (ili: sa njihovimprocjenjivanjem otprilike dok su sirove na granama koliko ih ima u suhimdatulama, tj. kada se osuše).

(Dozvoljeno je, dakle, prodati sirov plod na granama hurmi kada se tako procijenikoliko ga ima, i koliko ga može biti kada se osuši. Temrun su osušene datule, hurme.Tako prodati plod palmi je dozvoljeno kada su u pitanju pozajmljene palme.Pozajmljena palma je ona palma koju je imućan čovjek dao na korišćenje samo zajednu godinu njezinog ploda siromašnom čovjeku koji nema svojih palmi pa neka i onokuša datula. Dao ju je da se posluži njom, dao ju je unaruč kao što dadne nekomepero da napiše pismo jer se u onoga njegovo pokvarilo ili je nestalo. Onaj čim napišepismo, vrati pero. Samo palma je usađena u zemlji i ne može se predavati iz ruke uruku kao pero. Zbog toga vlasnik treba da dozvoli i prolaz preko svoga zemljišta dopalme koju je posudio drugome licu. Međutim, kako kod prolaženja preko tuđeg

134

zemljišta nije ugodna ni za jednu stranu često puta, i kako siromašan čovjek čestoteško dočeka da sazrije plod na palmama - Muhammed a.s. je dozvolio da siromahproda za gotove suhe datule sirove datule na granama palmi procijenivši otprilikekoliko od onih sirovih hurmi, datula na stablu može biti suhih datula pošto se osuše.Više se u daljem tekstu neće objašnjavati o pozajmljenim palmama koje se arapskizovu arijjetun množina (plural) araja.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete odIbnu Džurejdža, od Ata'a, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, napoličarenje(zemlje gdje sjeme daje ko obrađuje zemlju), i njivarenje (tj. prodaju žita nanjivi u klasu), i međusobnu trzavicu (prodaju odbijanja, a to je prodaja voća nastablu za gotovo voće), i prodaju ploda (na stablu) do (da) se pokaže njegovadobrota (tj. sazrijevanje), i da se ne prodaje (drukčije) osim za zlatnik isrebrenjak (tj. za novac), osim pozajmljenih palmi (čiji se plod na stablu možeprodati za gotov plod).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, izvijestio nas je Malik od Davuda, sinaHusajna, od Ebu Sufjana, slobodnjaka Ebu Ahmeda (Ebu Ahmedovoga), od EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dopustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u prodajipozajmljenih palmi sa (tj. zbog) njihove procjene otprilike (za gotovu količinu)od datula u (onome) što je ispod pet veskova, ili u pet veskova. Sumnjao je Davudu tome (tj. o tome da li je rečeno pet veskova, ili je rečeno ispod, manje od petveskova).

(Vesk ili visk je mjera koja iznosi šezdeset sa'ova. Sa' je 3,34 kg. Po ovome hadisu ipozajmljene palme koje na stablima imaju sirovih datula više od pet veskova, ili tačnopet veskova, ne mogu se prodati, odnosno ne može se njihov sirovi plod prodavati zagotove datule. To je dozvoljeno samo u slučaju kada na palmi ima manje od petveskova datula, odnosno toliko sirovih datula koje bi suhe iznosile manje od petveskova. Sirovi plod ovakvih pozajmljenih palmi je dozvoljeno prodati na stablu zasuhe gotove datule.)

PRIČAO NAM JE Zekerija, sin Jahja-a, izvijestio nas je Ebu Usamete, rekaoje: izvijestio me Velid, sin Kesira, rekao je: izvijestio me Bušejr, sin Jesara,slobodnjak Harisetovića da su Rafi', sin Hadidža, i Sehl, sin Ebu Hasmeta, pričalanjih dva njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabraniomeđusobnu trzavicu (prodaju odbijanja, guranja koljenima, tj.) prodaju ploda(na stablu palmi) za datule, osim vlasnika (tj. imalaca, držalaca) pozajmljenihpalmi, pa zaista on je dozvolio njima.

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Ibnu Ishak: pričao mi je Bušejr sličnonjemu (tj. slično hadisu koji je pričao Velid od Bušejra).

135

(S ovim se završava KNJIGA napajanja, u stvari, KNJIGA o napoličarenju uvoćarstvu, voćarenju.)

KNJIGA O TRAŽENJU ZAJMA,

I IZVRŠENJU DUGOVA,

I ZABRANI (raspolaganja imovinom)

I PRAVLJENJU STEČAJA (nad nečijom imovinom radi naplate dugova koje tolice duguje nekom)

GLAVA

(onoga) ko je kupio za dug (tj. na veresiju, na beskamatni kredit sebi neku stvar),a nije kod njega njegova cijena (tj. nema novaca kolika je cijena onoga što jekupio) ili nije u njegovoj prisutnosti (tj. ili ih nema kod sebe, uza se).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Džerir od Mugireta, od Ša'bije,od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Ratovao sam (skupa) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio.Rekao je: "Kako vidiš tvoga (svoga) devca? Da li ćeš prodati meni njega?"Rekao sam: "Da." Pa sam prodao njega njemu. Pa pošto je stigao (u) Medinu,poranio sam k njemu sa devcom (devcem) pa je dao meni njegovu cijenu.

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdulvahid, pričao namje Aameš, rekao je: Spominjali smo međusobno kod Ibrahima zalog u isplatiunaprijed pa je rekao: pričao mi je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kupio hrane od Židova do roka izaložio mu je oklop od željeza.

GLAVA

(onoga) ko je uzeo imanja ljudi, hoće (htijući) izvršenje njihovo (tj. vraćanjeimanja) ili uništenje njihovo.

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam jeSulejman, sin Bilala, od Sevra, sina Zejda, od Ebu Gajsa, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

136

"Ko je uzeo (tj. Ko uzme) imovine ljudi, hoće (htijući) izvršenje (tj.vraćanje) njihovo, izvršio Allah za njega (ili: izvršiće Allah za njega); a ko jeuzeo (a) hoće njihovo uništenje, uništio njega (ili: uništiće njega) Allah."

GLAVA

izvršenja (vraćanja, plaćanja) dugova.

A rekao je Allah, uzvišen je: "Zaista Allah zapovjeda vama da izvršite(izručite, vratite) povjerene stvari (povjerena dobra) k njihovim pripadnicima(tj. vlasnicima); i kada ste sudili (i kada sudite) među ljudima, da sudite sapravdom, zaista Allah (je takav da) je divno (lijepo ono) što savjetuje vama zanjega (što vam ga savjetuje), zaista Allah je bio slušalac i vidilac (tj. Allah čuje ividi sve šta vi radite)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Aameša,od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao (je): Biosam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa pošto je ugledao, misli(na brdo) Uhud, rekao je:

"Ne želim - da se ono preokrene (tj. pretvori, postane) meni zlatom - (da)ostane kod mene od njega (jedan) zlatnik iznad (tj. više od) tri (noći, tj. dana),osim (jednoga) zlatnika (što bih) postavio u zasjedu (tj. prigotovio bih) ja njegaza dug (dugovanje)."

(To jest: "Kada bi mi se planina Uhud pretvorila u zlato, svu bih je razdijelio zatri dana, i ne bih želio da nakon tri dana od cijele planine kod mene ostaneijedan zlatnik. Jedino bih ostavio zlatnik radi dugovanja; ako se zadužim, damogu platiti dugovanje; ili: da platim dugovanje koje sam bio dužan, a nisam gaplatio za ta tri dana otkako se je Uhud pretvorio bio u zlato jer nisam mogaovidjeti onoga čovjeka kojem dugujem.".)

Zatim je rekao (Muhammed a.s. - kaže Ebu Zerr r.a.): "Zaistanajmnogobrojniji (imovinom) su najmalobrojniji (nagradom Božijom), osim(onoga imućnoga, bogatoga) ko je rekao (tj. koji bi učinio) sa imovinom ovako iovako - i pokazao je Ebu Šihab između svoje dvije ruke (tj. naprijed), i (nastranu) od svoje desnice i (na stranu) od svoje ljevice (objašnjavajući da to znači:osim onoga ko dijeli i naprijed, i desno i lijevo) - a malo je (onih) što su oni(takvi, tj. malo je onih koji su takvi)." I rekao je (Muhammed a.s. Ebu Zerrur.a.): "Tvoje mjesto (zadrži)!" (To jest: "Ostani tu gdje si!") I stupio je naprijedne (tako) daleko. Pa sam čuo (nekakav) glas pa sam htio da dođem (tj. odem,idem) njemu, zatim sam se sjetio njegovoga govora: "Tvoje mjesto (tj. Svojemjesto zadrži, ne napuštaj sve dotle) dok dođem (dok ne dođem) tebi." Pa poštoje došao, rekao sam: "O poslaniče Allaha, koji (je taj što) sam čuo?" Ili je rekao:"Glas koji sam čuo (šta je)?" Rekao je: "A da li si (tj. A je si li) čuo?" Rekaosam: "Da." Rekao je: "Došao je meni Džibril (Gavrilo melek-anđeo) - njemublagoslov i mir! - pa je rekao: "Ko je umro (tj. Ko umre) od tvoje sljedbe neudružuje (tj. ne udružujući) sa Allahom (nikakve) stvari (tj. ne udružujući sa

137

Allahom ništa, nikoga) unišao je (tj. unići će u) raj." Rekao sam: "I ako je činiotako i tako (tj. to i to, zar ako je i krao i bludničio)?" Rekao je: "Da."

(Jasno je da se radi o čovjeku koji je nekad u životu činio ta djela ali se iskrenopokajao napustivši zauvjek ta nevaljala djela poslije pokajanja.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao nam je moj otac odJunusa, rekao je Ibnu Šihab: pričao mi je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, rekaoje: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je bilo za mene (u mene) kao Uhud zlata, ne raduje me da ne prođuna mene (tj. meni) tri (dana), a kod mene je od njega (ikakva) stvar (išta), osimstvar (što) ostavljam u zasjedu (što pripravim, prigotovim) za dug (dugovanje)."Predao je njega (ovaj hadis) Salih i Ukajl od Zuhrije.

GLAVA

traženja u zajam deva.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, izvijestio nas jeSelemete, sin Kuhejla, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta u našoj kući priča od EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek naplaćivao dug(tražio dug od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je bio grub(prema) njemu (u traženju duga), pa su namjeravali (spremili se) njegovidrugovi (na toga čovjeka da naprave s njim ružan postupak) pa je rekao:

"Pustite ga, pa (tj. jer) zaista za vlasnika prava je govor, i kupite mu devu(devca), pa dadnite ga njemu." I rekli su: "Ne nalazimo (drugoga) osimvrijednijega od njegove godine (od godine starosti njegova devca)." Rekao je:"Kupite ga, pa dadnite (dajte) ga njemu, pa (jer) zaista najbolji (od) vas jenajljepši (od) vas plaćanjem (duga)."

GLAVA

ljepote naplaćivanja duga (traženja svoga duga od drugoga lica).

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Abdul-Melika, od Rib'ije,od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

Umro je (jedan) čovjek pa se reklo njemu (je si li učinio ikakvo dobro?).Rekao je: "Prodavah ljudima (na veresiju), pa prelažah (preko prekoračenjaroka koje bi se desilo) od imućnoga, a olakšavah (opraštah dio duga, ili sav dug)od siromašnoga." Pa se oprostilo njemu (tome čovjeku njegovo griješenje). Rekaoje Ebu Mes'ud: Čuo sam ga (ovaj hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio.

GLAVA:

138

Da li će se dati veći (stariji devac) od njegove godine (tj. od godine, od starostidevca koji se je dužan, kojega je dužan)?

PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, pričao mi je Selemete, sinKuhejla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je(jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) naplatinjemu devu (devca kojega mu je bio dužan Muhammed a.s.) pa je rekao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dadnite ga!" Pa su rekli: "Ne nalazimo (drugoga doba, starosti) osimgodinu vrijedniju od njegove godine (vrijednijega devca nalazimo, ali nenalazimo onih godina devca u kojima je godinama bio njegov devac)." Pa jerekao (taj) čovjek: "Ispunio si u cijelosti meni, ispunio u cijelosti tebi Allah (akomi dadneš toga vrijednijega)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio: "Dadnite ga, pa (jer) zaista od najboljih ljudi je najljepši njih plaćanjem(duga, tj. od najboljih ljudi je onaj ko najljepše isplaćuje svoj dug drugimaljudima zadovoljivši ih)."

GLAVA

ljepote plaćanja (duga).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Selemeta, od EbuSelemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je za (u jednoga) čovjeka na Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, zub od deva (tj. dugovanje jednoga grla od deva, staroga jedan zub - a toznači jednu godinu - jer "sinnun" doslovno znači: zub, ali se misli na godinu,starost i u ovome hadisu i u nekim prošlim hadisima sličnoga sadržaja), pa jedošao njemu (da) naplati njemu (tj. od njega dug) pa je rekao, pomilovao gaAllah i spasio: "Podajte mu." Pa su tražili njegov zub (starost njegovoga grla),pa nisu našli njemu osim zub iznad nje (iznad te starosti). Pa je rekao: "Podajtemu." Pa je rekao: "Ispunio si u cijelosti meni, ispunio u cijelosti Allah za tebe(tebi)!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista najbolji(od) vas je najljepši (od) vas plaćanjem (isplaćivanjem duga)."

PRIČAO NAM JE Hallad, pričao nam je Misar, pričao nam je Muharib, sinDisara, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uBogomolji. Rekao je Misar: Mislim ga (da) je rekao: ..... (u Bogomolji u)ručanicu (u ručanje doba na selu, a to je pred podne na dva do tri sata). Pa jerekao: "Klanjaj dva naklona (rekata)." A bio je za (u) mene na njemu dug(dakle: bio mi je dužan neki dug), pa je platio meni i povećao je meni (tj. dao mije više).

(Veli se da je Muhammed a.s. dao Džabiru r.a. jedan kirat više nego što je dugiznosio. Veli se da je Džabir r.a. rekao: "Neće se od mene nikad rastaviti ovaj

139

novčić!" Pa ga je stavio u jednu kesu i čuvao ga dok ga nisu odnijele Jezidove čete saostalim stvarima koje su odnijele poslije bitke koja se zove Jevmul-Harreti.)

GLAVA:

Kada je platio ispod svoga duga (tj. manje nego je dužan - manje nego iznosinjegovo pravo, vlasnikovo, vlasnika duga), ili je odriješio njega (tj. ili ga jeoslobodio duga, poklonio svoj dug vlasnik duga čovjeku koji je dužan), pa on(ovaj svaki postupak) je dozvoljen (ako je u oba slučaja vezan za dobrovoljnostvlasnika duga).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus odZuhrije, rekao je: pričao mi je Ibnu Kab, sin Malika, da je Džabir, sin Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je njegov otac ubio se (tj. da jeubijen, poginuo na) dan Uhuda (kao) mučenik, a na njemu je dugovanje (a on jebio dužan). Pa su se zažestili vjerovnici u njihovim (svojim) pravima (tj. žestokosu navalili da im se isplati-vrati dug), pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio, pa je pitao (molio) njih da prime datule moga zida (tj. vrta,voćnjaka ograđenoga zidom za svoje dugove) i (da) odriješe moga oca (darazduže duga moga oca). Pa nisu htjeli (jer su smatrali da njihova potraživanjaiznose mnogo više nego vrijedi iznos datula na palmama moga vrta). Pa nije daonjima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moga zida. I rekao (je):

"Poranićemo (Doći ćemo rano) na tebe (tebi)." Pa je poranio na nas(nama) dok je osvanuo. Pa je ophodio u palme (okolo, oko palmi) i molio je u (za)njihov plod za blagoslov. Pa sam posjekao njih (tj. obrao njihov plod), pa samisplatio njima (dugovanje oca) i ostalo je (nešto, neki dio i) za nas od njihovihdatula (od datula tih palmi).

GLAVA:

Kada je činio odmazdu (tražio isto onako da mu se vrati kao što je dao na dug,na zajam), ili je činio nasumce (tražio da mu se vrati otprilike isto, ne važući i nemjereći) u dugu (potraživanju) datulu za datulu ili (drugu vrstu ishrane) osimnjega (osim ploda palme kada potražuje onaj kome se dužno).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, od Hišama, odVehba, sina Kejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je on izvijestio njega da je njegov otac preminuo (doslovno: usmrtiose, tj. umro) i ostavio na njemu (tj. na sebi dugovanje od) trideset veskova začovjeka (tj. koje je dugovao jednome čovjeku) od Židova. Pa je tražio čekanje(priček za dug od) njega Džabir, pa nije htio da pričeka njega. Pa je govorioDžabir poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi (toga, o tome da) sezauzme za njega k njemu (kod njega, kod toga Židova). Pa je došao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govorio je (tome) Židovu za (postupak da)uzme plod njegovih palmi za (dugovanje) koje je njemu (pripadalo, tj. koje mu jebio dužan otac Džabira), pa nije htio (Židov da pristane na to). Pa je unišaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) palme pa je išao u njima (tj.između njih - prošao je između njih). Zatim je rekao Džabiru:

140

"Sijeci (tj. Beri, trgaj) njemu, pa ispuni u cijelosti njemu (dug) koji je zanjega (koji je njegov)." Pa je sjekao (brao) njega (plod palmi) poslije što se vratio(između palmi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je ispunio ucijelosti njemu (Židovu) trideset veskova, i preostala je njemu (količina datulaod) sedamnaest veskova (datula, vesk je 60 sa'ova). Pa je došao Džabir poslanikuAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi (toga da) izvijesti njega za (ono) koje jebilo (tj. za slučaj koji se desio sa datulama), pa je našao njega (da) klanjapopodnev (ikindiju). Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. završio molitvu), izvijestioje njega za pretek (višak datula). Pa je rekao: "Izvijesti sina Hattaba(Hatabova)." Pa je otišao Džabir k Umeru, pa je izvijestio njega, pa je rekaonjemu Umer: "Zaista već sam znao kada je išao u njih poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zaista (da) će se svakako blagosloviti u njih (tj. one -od Uzvišenoga Boga će pasti blagoslov među njih, na njih, na datule)."

GLAVA

(onoga) ko je tražio utočišta (od Uzvišenog Boga da ga sačuva) od duga.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - Apričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda,sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje,izvijestila njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljaše u molitvi igovori (tj. govoreći i ovo u molenju):

"Bože moj, utječem se u Tebe (tj. Tebi) od griješenja i dugovanja." Pa jerekao (jedan) govornik: "Šta je umnožilo (ono) što tražiš utočišta, o poslaničeAllaha, od duga (tj. Ala mnogo - što li mnogo tražiš utočišta, o poslaniče Allaha,od dugovanja)!" Rekao je: "Zaista čovjek kada se zadužio (kada se zaduži),pričao je pa je slagao, i obećao je pa je protivno učinio."

(To jest: priča dužan čovjek da će platiti dug o (u) roku pa slaže jer mu se desi nekasmetnja da ne mogne platiti kad je bio rok, pa obeća da će taj i taj dan platiti pa opetučini suprotno obećanju. To su sve grijesi na koje čovjeka navede dug.)

GLAVA

molitve na (za onoga) ko je ostavio dug.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, odEbu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je ostavio imanje, pa za njegove nasljednike je (to); a ko je ostaviotežinu (teret, tj. dugovanje, dug), pa k nama je."

(Već je prolazio hadis u ovome smislu, i tamo se dalo objašnjenje.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričaonam je Fulejh od Hilala, sina Alije, od Abdurrahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu

141

Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, rekao:

"Nema (nikakvoga, nikog) od vjernika (da je drukčiji odnos između menei njega) osim (takav), a (da) sam ja bliži za njega (ja sam preči njemu od svakogadrugog) u ovozemaljskom životu i drugome svijetu (na Sudnjem danu). Čitajteako ste htleli (ako hoćete): "Vjerovijesnik, je bliži za vjernike (tj. vjernicima) odnjihovih osoba....". Pa koji god vjernik umre i ostavi imanje, pa neka naslijedinjega njegovi rođaci (muški po ocu - po ocu najbliža rodbina) ko (god oni) bili. Ako ostavi dug ili propast (tj. porodicu izloženu propasti zbog malodobnosti djecei slično), pa neka dođe meni pa ja sam njegov zaštitnik."

GLAVA

odugovlačenja imućnoga (da plati dugovanje) je nasilje.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Aala od Mamera, odHemmama, sina Munebiha, brata Vehba, sina Munebiha, da je on čuo Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio:

"Odugovlačenje imućnoga (bogatoga) je nasilje."

GLAVA:

Za vlasnika prava je govor.

A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zavijanje(tj. zavlačenje, odugovlačenje) nalazioca (onoga koji nalazi mogućnost, imamogućnost da plati dug) dozvalja (dozvoljava) njegovu čast i njegovu kaznu."Rekao je Sufjan: "Njegova čast (da se okalja na taj način da) rekne:"Odugovlačio si mi." A njegova kazna je zatvor."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Selemeta, odEbu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek (da)naplati njemu (tj. od njega svoj dug) pa je bio grub njemu (prema njemu). Pa sunamjerili s njim njegovi drugovi (da se obračunaju). Pa je rekao: "Pustite ga, pa(tj. jer) zaista za vlasnika prava je govor."

GLAVA:

Kada je našao njegovo (tj. svoje) imanje kod bankrota (čovjeka pod stečajem,čovjeka koji je nesposoban da plaća dugove zbog prezaduženosti po odluci suda,pa bilo da je to imanje dao bankrotu) u prodaji, i (tj. ili) zajmu i (ili u) pohrani -pa on je preči za njega (tj. za to imanje da ga dobije nego ostali povjerioci).

142

A rekao je Hasen: Kada je bankrotirao (jedan čovjek) i razjasnilo se (njegovobankrotstvo kod suda), nije dozvoljeno njegovo oslobađanje ropstva, a ni njegovaprodaja, a ni njegova kupovina.

(To jest: nije pravno valjano njegovo raspolaganje svojom imovinom: ni da on opraštaod ropstva robove ako ih ima, ni da prodaje ni da kupuje.)

A rekao je Seid, sin Musejeba: Sudio je Usman (da) ko naplati od svoga prava(nešto od nekoga dužnika) prije (da) bankrotira (taj dužnik), pa on je za njega (tj. paono što je uzeo njegovo je, pripada njemu); a ko je poznao (ko pozna) svoju robu sanjezinom istovjetnošću (tj. da je to ona ista, prava njegova roba), pa on je preči za nju(od drugih povjerilaca, potražilaca).

(Napominje se da će se radi kratkoće prevoditi svi izrazi koji označuju pravljenjestečaja, biti pod stečajem, čovjek koji je pod stečajem - a to su izrazi: teflisun,iflasun, muflisun - prevodiće se sa izrazom: bankrotirati, bankrotiranje, bankrot.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam jeJahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Ebu Bekr, sin Muhameda sina Amra sinaHazma, da je Umer, sin Abdulaziza, izvijestio njega da je Ebu Bekr, sinAbdurrahmana sina Harisa sina Hišama, izvijestio njega da je on čuo Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio - ili je rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(da) govori:

"Ko je stigao (Ko stigne) svoje imanje sa njegovom istovjetnošću (tj. istoonakvo kakvo je bilo, da nije izmijenjeno niti zamijenjeno) kod čovjeka ili lica(što) je već bankrotiralo, pa on je preči za njega od (drugih) osim njega."

(Hanefiti-hanefije su stanovišta da je onaj ko nađe svoju robu kod bankrota jednakdrugima povjeriocima, potražiocima - a ovaj se hadis, po njihovom mišljenju, odnosina ukradenu, otetu, opljačkanu robu i sličnu njoj. Obrazloženje pravnika hanefijskogmezheba za ovo njihovo stanovište neće se navoditi.)

GLAVA

(onoga) ko je odgodio dužnika (da od njega naplati dug vlasniku; ili: ko jeodgodio vjerovniku da mu plati dug) do sutra ili slično njemu (tj. do prekosutra),a nije vidio (smatrao) to odugovlačenjem.

(Riječ garim znači i dužnik, a i povjerilac, potraživalac dugovanja. Ima svojstvo daoznačuje suprotna značenja. Zato su u zagradi i navedene obje mogućnosti utumačenju.)

A rekao je Džabir: Zažestili su se povjerioci u svojim pravima u dugu mogaoca, pa je pitao (molio) njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da primeplod moga zida (vrta ograđenoga zidom) pa nisu htjeli. Pa nije dao njima zid inije razbio (tj. razdijelio) njega njima. I rekao (je):

143

"Poraniću na tebe (tebi) sutra." Pa je poranio na nas (nama) kada jeosvanuo (osvanulo), pa je molio u njezinom plodu (u plodu bašče UzvišenogaBoga) za blagoslov, pa sam isplatio njima (dugovanje, dug).

GLAVA

(onoga) ko je prodao imanje bankrota, ili osiromašenoga (čovjeka) pa jerazdijelio njega među povjerioce, ili je dao njega (osiromašenome licu) da trošina njegovu (svoju) osobu (na samoga sebe).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam jeHusein Mualim, pričao nam je Ata', sin Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Oslobodio je (ropstva jedan) čovjek (jednoga) dječaka ostrag (tj. poslijesvoje smrti ga oslobađa, proglašava ga slobodnim poslije svoje smrti). Pa jerekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko će kupiti njega (togadječaka) od mene?" Pa je kupio njega Nuajm, sin Abdullaha. Pa je uzeo njegovucijenu pa je dao nju k njemu.

GLAVA:

Kada je pozajmio njemu do imenovanoga roka, ili je oročio (postavio rok) njemuu prodaji.

Rekao je Ibnu Umer o zajmu do roka: Nema štete za (zbog) njega; i (nemaštete, grijeha) ako se dadne vrijednije (više) od njegovih srebrenjaka dok (god to) sebine uvjetuje (ne uslovi). A rekao je Ata' i Amr, sin Dinara: On je do njegovoga roka uzajmu (dužan da čeka i da vrati tačno na rok, pa kada bi tražio prije roka da vratizajam, nema pravo na to). (Ovo stanovište zastupaju samo malikiti.) A rekao je Lejs:pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurrahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka iz Israelićana (koji) je pitao (molio)nekoga Israelićanina da pozajmi njemu. Pa je dao nju (sumu) k njemu doimenovanog roka. Hadis.

GLAVA

zauzimanja (zagovaranja) u (o) spuštanju (sniženju, tj. opraštanju jednogadijela) duga.

144

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Mugireta, od Amira,od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pogodio se (tj. Pogođen je) Abdullah, a ostavio je porodicu i dug. Pa samtražio (obrativši se) k vlasnicima (toga) duga da spuste (oproste) neki (dio) odnjegovoga duga, pa nisu htjeli. Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allahi spasio, pa sam tražio zauzimanje (zagovaranje) sa njim na njih (se obraćajući),pa nisu htjeli. Pa je rekao:

"Sastavi tvoje (svoje) datule svaku stvar od njih napose (doslovno: nanjezinu posebnost, tj. napose): kitu (grozd od datula, hurmi zvanih) Ibnu Zejdnapose, a line napose, a adžve napose."(Datule zvane Ibnu Zejdove su vrsne datule, a datule zvane lin su slabe datule, adatule zvane adžvetun su jedne od najvrsnijih datula. Adžvetun inače znači ipresovane datule.)

"Zatim dovedi ih (povjerioce) dok dođem tebi." Pa sam (to) učinio. Zatimje došao - njemu mir! - pa je sjeo na njega (na datule, tj. kod datula) i mjerio jeza svakoga čovjeka (svakome čovjeku) dok je ispunio (dok je našao da je ispuniou cijelosti dug), i ostale su datule kao što su one, kao da ono nije se dotaklo (njih).I ratovao sam (skupa) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, na devi(jednoj) našoj (muškoj), pa se umorio (taj) devac, pa je zaostao na meni (tj. samnom iza naroda, iza kolone). Pa je udario (štapom) njega Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, ozad (iza). Rekao je: "Prodaj mi ga, a tebi sunjegova leđa (tj. jahanje) do Medine." Pa pošto smo se približili, tražio samdozvolu pa sam rekao: "O poslaniče Allaha, zaista ja sam novoga (tj. skoroga)vremena sa svadbom (brakom, tj. skoro sam se oženio)." Rekao je, pomilovao gaAllah i spasio: "Pa šta (tj. koju) si oženio djevojku ili udovicu?" Rekao sam:"Udovicu. Pogodio se (tj. Pogođen) je Abdullah (u borbi), a ostavio je maledjevojke (kćeri), pa sam oženio udovicu (oženio sam se sa udovicom da) poučavanjih i odgaja njih." Zatim je rekao: "Idi tvojoj (svojoj) porodici." Pa sam stigaopa sam izvijestio moga (svoga) ujaka za prodaju devca. Pa je korio mene (Pa mekorio). Pa sam izvijestio njega za sustalost devca i za (postupak) koji je bio odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo udaranje njega. Pa poštoje stigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poranio sam k njemu sadevcem. Pa je dao meni cijenu devca, i (toga istoga) devca i moj dio (od ratnogplijena) sa narodom (tj. jednako sa ostalim ljudima izjednačivši me u dijelu).

GLAVA

(onoga) što se zabranjuje od upropaštavanja imovine i (GLAVA) govora Allaha,uzvišen je: ".... i Allah ne voli pokvarenosti." i ".... zaista Allah neće popraviti(ili: učiniti dobrim) posao pokvarenih." A rekao je u Svome govoru, uzvišen je:".... da li tvoje molitve zapovijedaju tebi da ostavimo (ono) što obožavaju našiočevi, ili da činimo u našim imanjima što hoćemo....". I rekao je, uzvišen je: ".... ine dajite glupima vaša imanja....". I (GLAVA) zabrane u tome (slučaju daraspolaže svojom imovinom kada je troši glupo, nerazumno, rasipno) i (GLAVAonoga) što se zabranjuje od prevare (varke, varanja u kupoprodaji).

145

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sinaDinara, čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je(jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista je se varam (tj. varaju me) u prodajama." Pa je rekao: "Kadaprodaješ (nekome čovjeku), pa reci: "Nema prevare (varke, obmane)!" Pa je bio(običaja taj) čovjek (da) govori njega (taj izraz "Nema prevare!").

PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Šabije, odVerrada, slobodnjaka Mugireta, sina Šubeta, od Mugireta, sina Šubeta, rekao je: rekaoje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah je zabranio na vas (vama) neposlušnost majkama, izakopavanje kćera (ženske djece u zemlju žive), i zaprečivanje (tj. neizvršavanjeonoga što treba da vršite), i daj! (To jest: i daj mi to i to, bez obzira što je tozabranjeno, ili je način za postizanje nečega zabranjen, samo daj!). A mrzio je(tj. mrzi) vam (Allah): "reklo se je i rekao je; i mnogobrojnost pitanja (molenjaljudima, tj. mnogo prosjačenje) i upropaštavanje imovine."

(Zadnje riječi ovoga hadisa tumače se na dugo i široko. "Reklo se je i rekao je": to i tose priča, taj i taj je rekao to i to. "Mnogobrojnost pitanja": 1. pitati mnogo za poslove istvari ljudi, 2. prosjačenje, 3. pitati o nauci radi ispitivanja sposobnosti lica i radiprostoga raspravljanja bez namjere da se stvarno upozna sa istinom, 4. zapitkivanjeMuhammeda a.s. koje je moglo dovesti do nepotrebnih opterećenja koja su prešućena."Upropašćenje imovine": 1. najobičnije uništavanje bez ikakve potrebe, 2. trošenje uluksuz, 3. dopuštanje rasipniku da troši nerazumno imovinu, 4. trošenje imovine uzabranjene radnje i poslove. Ova se objašnjenja neće više davati uz ovaj hadis koji ćese još puta pojavljivati u tekstu.)

GLAVA

Rob je pastir (čoban) u imovini svoga gospodara i neće raditi (drukčije) osim sanjegovom dozvolom.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)govori:

"Svaki (od) vas je pastir (čoban) i pitan (tj. biće pitan, odgovaraće) zasvoje stado. Pa vođa (glavni, vrhovni rukovodilac) je pastir i on je pitan (bićepitan, biće odgovoran) za svoje stado. I čovjek u svojoj porodici je pastir i on jepitan (i on će biti pitan) za svoje stado. I žena u kući njezina (tj. svoga) muža jepastirica i ona je (i ona će biti) pitana za njezino (svoje) stado. I sluga u imanjusvoga gospodara je pastir i on je (i on će biti) pitan za svoje stado." Rekao je: Pasam čuo ove (ličnosti da su spomenute) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, a mislim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao (i ovo):"I čovjek u imanju svoga oca je pastir i on je (i on će biti) pitan za svoje stado. Pasvaki (od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan (odgovoran) za svoje stado."

146

O PREPIRKAMA

(Parničenjima, parnicama, sporovima, svađama)


GLAVA

(onoga) što se spominje o uznemiravanju (ili: o dovođenju na sud) i prepiranju(prepirci na sudu) između muslimana i Židova.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je Abdulmelik, sinMejsereta: izvijestio me, rekao je: čuo sam Nezzala, čuo sam Abdullaha (Mesudova)govori: čuo sam (jednog) čovjeka (da) je pročitao (jedan) odlomak (Kur'anačitajući ga takvom izvedbom da) sam čuo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allahi spasio, njezinu suprotnost (tj. taj čovjek je pročitao taj odlomak protivno,suprotno čitanju, učenju Muhammeda a.s.), pa sam uzeo za njegovu ruku, pasam doveo njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Oba vas ste dobročinitelji." (To jest: Svaki od vas dvojice lijepo čita,pravilno čita taj odlomak. Ovo pokazuje da Abdullah nije bio čuo, i nije znao zadrugi način čitanja toga odlomka.) Rekao je Šubete: Mislim ga (da) je rekao: "Neprepirite se (Ne protuslovite), pa (tj. jer) zaista (oni) koji su bili prije vas,prepirali su se pa su propali."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao je nama Ibrahim, sin Sada, odIbnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Abdurrahmana Aaredža, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Grdila (Psovala) su se dva čovjeka: (jedan) čovjek od muslimana i (jedan)čovjek od Židova. Rekao je musliman: "Tako mi (Onoga) koji je odabraoMuhammeda nad svjetove." Pa je rekao Židov: "Tako mi (Onoga) koji jeodabrao Musa-a (Mojsija) nad svjetove." Pa je podigao musliman svoju rukukod toga (tj. kad je čuo riječi Židova) pa je plesnuo (ošamario) lice Židova. Pa jeotišao Židov k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njegao (onome) što je bilo od njegove stvari i stvari muslimana. Pa je pozvao

147

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, muslimana pa je pitao njega o tome,pa je izvijestio njega. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne odabirite (Ne dajite smatrati boljim) mene nad Musa-a (Musa-om),pa (tj. jer) zaista ljudi će se onesvijestiti (od straha na) Sudnjem danu. Pa ću seonesvijestiti (i ja) sa njima, pa ću biti prvi (onaj) ko će se osvijestiti (doći sebi) pakadli Musa uhvativač (tj. uhvatio se čvrsto) strane Prijestolja! Pa neću znati (tj.ne znam) je li bio u (tj. među onima) ko se onesvijestio pa se osvijestio prijemene, ili je bio (tj. ili će on biti) od (onih) koje je izuzeo Allah (tj. rekao da seneće oni onesvijestiti, koje Allah htjedne održati da se ne onesvijeste)?"

(Sa ovim se misli, po nekim komentatorima, na riječi jednoga ajeta: "..... fe saikamen fissemavati ve men fil-erdi illa men šaellahu....", ali to mišljenje ima i slabosti.Ne može se u ovome prevodu opširno o svemu obrazlagati kao u komentarima, pa ni oovome se neće davati objašnjenja.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam jeAmr, sin Jahja-a, od njegova oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je: Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedač(sjedio), došao je (jedan) Židov pa je rekao:

"O Ebul-Kasime, udario je moje lice (jedan) čovjek od tvojih drugova."Pa je rekao: "Ko?" Rekao je: "Čovjek (neki) od Pomagača." Rekao je:"Pozovite ga." Pa je rekao: "Da li si udario njega?" Rekao je: "Čuo sam ga učaršiji (tj. na trgu da) se kune: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a nadljude." Rekao sam: "O nevaljalče, nad Muhammeda, pomilovao ga Allah ispasio, (zar da ga je odabrao)? Pa je uzela mene (velika) srdžba (tako da) samudario njegovo lice." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neodabirite (tj. Ne dajite prednost nijednom) među vjerovijesnicima, pa (jer) zaistaljudi će se onesvijestiti (na) sudnjem danu, pa ću biti prvi ko (će imati čast da) ćese raspuknuti od njega (nad njim) zemlja pa kadli ja sa Musa-om (a on je)uzimač (uzeo je) za (jedan) stup (stub) od stupova Prijestolja! Pa ne znam da li jebio u (onima, među onima) ko se onesvijestio, ili se obračunao (ili je obračunatosa njim) sa prvim onesvještenjem.

(To jest: Kada se onesvijestio na Turi Sina-u, pošto mu se pokazao Uzvišeni Bog. Uovome hadisu "jas'akune" znači: (ljudi) će pomrijeti. Na to ukazuje dalji tokpričanja u hadisu: pa ću biti prvi nad kim će se raspuknuti zemlja, tj. ko će bitiproživljen. Međutim, komentatori i na tome mjestu to "jas'akune" smatraju da znači"onesvijestiće se", i kažu da se radi o onesvještenju od puhanja u rog radiproživljenja, a to bi moglo da bude odmah nakon samoga proživljenja. Ima tu mnogostvari koje bi trebalo objašnjavati. Saika, jasaku znači i onesvijestiti se, a i umrijeti.Jednu važnu činjenicu pokazuje i ovaj i prethodni hadis: Muhammed a.s. nije tražio dase on smatra najboljim. Još manje je htio da kaže da je zbog njega Uzvišeni Allah istvorio sve sfere, a to su neki krivotvoritelji hadisa njemu pripisali da je on rekao kakomu je Uzvišeni Allah objavio osim Kur'ana (takozvani hadisi kudsiju): "Levlakelevlake lema kalaktul-eflake - Da nije tebe, da nije tebe, zaista ne bih stvorio sfera."Ovi hadisi u Buhariji, između ostaloga, jasno pokazuju da Muhammed a.s. nije tonikad rekao. Osim toga Allah dž.š. na više mjesta kaže u Kur'anu: ".... Jahlukullahu

148

ma ješau....": stvara Allah šta hoće...."; ".... innellahe jefalu ma juridu....": zaistaAllah čini šta hoće." Dakle Uzvišeni Bog je po svojoj ničim neograničenoj volji i niza koga vezanoj volji stvorio je sfere i sve što postoji. To naročito treba uvidjeti iuočiti.)

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, biozadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov zdrobio glavu (jedne) djevojkemeđu dva kamena. Reklo se:

"Ko je učinio ovo s tobom? Da li je omsica (Da li je taj)? Da li je omsica(taj)?" Dok se je imenovao (taj) Židov (tj. dok se je spomenulo i ime Židova kojije to i učinio). Pa je dala znak sa svojom glavom (da je on).

(Znači nije mogla govoriti zbog teških ozljeda.)Pa se uzeo (uhvatio taj, uhvaćen je taj) Židov pa je priznao. Pa je

zapovjedio za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se zdrobilanjegova glava među dva kamena.

GLAVA

(onoga) ko je vratio (tj. odbio, oglasio nevaljanim) posao ludoga (rasipnika) i(onoga koji je) slabe pameti iako nije bio zabranio njemu vođa (ili sudija daraspolaže svojom imovinom).

A spominje se od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je vratio na milodarivaoca (tj.vratio je milostinju jednome čovjeku koji je donio milostinju da ju dadne, a samje bio siromašan - vratio mu je) prije zabrane, zatim je zabranio njemu (da dajemilostinju dok je god siromašan).

(U vezi ovoga komentatori navode dva slučaja. Prvi slučaj, koji je zabilježio EbuDavud, bio je sa jednim čovjekom koji je našao komad zlata kao jaje u jednomrudniku, pa ga je donio Muhammedu a.s. i rekao: "Uzmi ovo, i podaj nekome kaomilostinju radi Allaha, pa ja nemam drugoga imanja osim ovo." Muhammed a.s. seokrenuo na drugu stranu praveći se da nečuje. Pa je ponovio onaj čovjek svojeizlaganje. Muhammed a.s. je uzeo taj komad zlata i gađao njime toga čovjeka, zatimje rekao: "Neki od vas donese svoje jedino imanje da ga podijeli kao milostinju, anema ništa drugo u posjedu, zatim poslije toga sjedne da pruža ruku ljudima damu daju milostinju. Milostinja se dijeli samo u stanju bogatstva." Drugi slučaj jesa čovjekom koji je imao jedinoga roba i rekao mu da je slobodan kad on, kao njegovvlasnik umre. Takav se rob ne može prodati. Međutim, taj je čovjek poslije zapao uteško siromaštvo. Muhammed a.s. je rekao ko će da kupi toga roba od njega, pa ga jekupio njegov drug Nuajm. Muhammed a.s. je onda cijenu toga roba dao njegovomvlasniku i rekao mu: "Počni sa sobom, sa svojom osobom, pa njoj (tj. sam sebi)podijeli milostinju. Pa ako ti nešto preostane, pa podijeli svojoj porodici. Pa akoti opet preostane, pa podijeli svojoj rodbini. Pa ako ti nešto opet preostane, paonda dijeli tamo i ovamo, tj. naprijed, i desno i lijevo.".)

149

A rekao je Malik: Kada je bio za (tj. u jednoga) čovjeka na (jednom, nekom)čovjeku imetak (imanje, tj. dugovanje), a za njega (tj. a u njega, u čovjeka koji duguje)je rob, nema (nikakve) stvari za (u) njega (druge) osim njega (toga roba), pa jeoslobodio njega - nije dozvoljeno njegovo oslobađanje (tj. nije tome zaduženomedozvoljeno da oslobodi toga svoga roba koji mu je jedina imovina). A ko je prodao naslaboga (tj. slaboumnome čovjeku) i sličnome njemu pa je dao njegovu cijenu knjemu, i zapovjedio mu za poboljšanje i ustajanje (zabavljanje) sa svojim stanjem (teon tako i postupi, pustiće ga da raspolaže svojom imovinom). Pa ako je pokvarioposlije (svoj postupak), spriječiće ga (da raspolaže svojom imovinom) zato (što sezna) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio upropaštavanjeimovine, i rekao je za (onoga, tj. onome) koji se vara (tj. koji biva više putaprevaren) u prodaji:

"Kada prodaješ (nekome nešto), pa reci: "Nema prevare!" A nije uzeo (tj.oduzeo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo imanje (njegovuimovinu, tj. imovinu onoga koji je bio izjavio svome robu da će biti slobodanposlije njegove smrti, a to mu je bilo jedino imanje, pa mu je Muhammed a.s.prodao toga roba dječaka i dao mu je novac od te prodaje da ga troši za svojepotrebe).

(To jest: Nije zadržao taj novac Muhammed a.s. kod sebe da mu ga povremeno daje.Znači da ga nije smatrao zbog njegovog postupka ludim i rasipnikom, jer da ga jetakvim smatrao, ne bi mu odjednom uručio novac koji se dobio za roba. Inačemezhebi imaju različita stanovišta i gledanja na pitanje oglašenja nekoga za luda,nerazumna, rasipna čovjeka i na pitanje zabrane takvom čovjeku da raspolaže svojomimovinom. Kastalanija kaže da hanefijski pravnici smatraju da se ne možepunoljetnom slobodnom čovjeku staviti zabrana raspolaganja vlastitom imovinom.Treba naglasiti da se neće čovjek oglasiti rasipnikom i ludom ako je htio jedinuimovinu dati u milostinju pa mu se to spriječilo i zabranilo.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima,pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, rekao je: Bio je (jedan) čovjek (takav da) se vara (da gavaraju) u prodaji pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada prodaješ (nekome), pa reci: "Nema prevare (varke)!" Pa govorašega (taj izraz).

PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b odMuhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan)čovjek oslobodio (ropstva jednoga) roba svoga, nije njemu (tj. nije u njega bilo uvlasništvu drugo) imanje osim njega, pa je vratio njega (tj. odbio, poništio je tajpostupak) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je kupio njega (roba) odnjega (od Muhammeda a.s.) Nuajm, sin Nahhama.

(Veli se da je tome robu bilo ime Jakub, a njegovom vlasniku prije Nuajma da je biloime Ebu Mezkur, odnosno da se tako nazivao.)

GLAVA

150

govora protivnika (parničara, prepirača) nekih (od) njih o nekima.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aameša, odŠekika, od Abdullaha (Mesudova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko se zakune na (neku) zakletvu, a on je u njoj griješnik zato (da) sebiodsiječe (prigrabi, otkine, prisvoji) s njom imanje muslimana čovjeka, sresti ćeAllaha, a On je na njega srdit." Rekao je: Pa je rekao Ešas: "O meni (U vezi mene)tako mi Allaha bilo je to. Bila je između mene i između (jednoga) čovjeka odŽidova (jedna) zemlja pa je nijekao (odricao moje pravo) meni. Pa sam predveo(priveo, doveo) njega k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekaomeni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ti je (tj. imaš li kakav)dokaz?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: Pa je rekao Židovu: "Zakuni se!" Rekaoje: Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tada će (da) se zakune i ode sa mojimimanjem (i odnese moje imanje)." Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaista kojikupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu.....", do kraja (toga) ajeta(odlomka).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Usman, sinUmera, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Abdullaha, sina Kaba sina Malika, odKaba, bio zadovoljan Allah od njega, da je naplaćivao (od) Ibnu Ebu Hadreda(neki) dug (koji) je bio za njega na njemu (tj. njegov, Kabov pri Ibnu EbuHadredu - naplaćivao ga je) u Bogomolji.

(Riječ Bogomolja u ovom prevodu označava bogomolju, džamiju Muhammeda a.s. uMedini, pa je zbog toga i navedena, naznačena ta riječ sa velikim početnim slovomB.)

Pa su se podigli glasovi njih dvojice, čak je čuo njih poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, a on je u svojoj kući. Pa je izašao k njima dvojicidok (tj. te) je otkrio zastor svoje sobe pa je dozivao:

"O Kabe!" Rekao je: "Dvoodazov ti, o poslaniče Allaha!" Rekao je:"Pusti od tvoga (svoga) duga ovo." Pa je dao znak k njemu, to jest: Polovinu(pola duga). Rekao sam: "Zaista već sam učinio (tj. odmah činim to, pristajem dato učinim), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Ustani, pa plati mu (Ibnu EbuHadrede)!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvjestio nas je Malik od Ibnu Šihaba,od Urveta, sina Zubejra, od Abdurrahmana, sina Abdulkarijja, da je on rekao: čuo samUmera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Čuo sam Hašima, sina Hakima sina Hizama, (da) čita poglavlje (izKur'ana, sura koja se zove) Furkan na (drugi način) osim (onoga) što čitam nju(tj. drukčije je čita nego što je ja čitam), a bio je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, dao čitati meni nju (tj. a on me je lično naučio čitati, učiti tu suru,to poglavlje pa nisam sumnjao u ispravnost svoga čitanja, učenja te sure). I skoro

151

sam bio da požurim na njega (na Hišama odmah prije nego završi čitanje, tj.umalo nisam odmah na njega skočio). Zatim sam pričekao njega dok je otišao (tj.dok je završio čitanje), zatim sam uhvatio za prsa njega za njegov ogrtač, pa samdoveo njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita na (drugi način) osim (onoga) što si daočitati meni (naučio čitati, učiti mene) nju (suru)." Pa je rekao meni: "Pusti ga."(Doslovno: "Pošalji ga." A to znači: "Pusti ga, ne drži ga za prsa.") Zatim jerekao njemu: "Čitaj." Pa je čitao. Rekao je: "Ovako se spustila (tj. objavila ovasura od Uzvišenoga Allaha meni)." Zatim je rekao meni: "Čitaj." Pa sam čitao.Pa je rekao: "Ovako se spustila. Zaista Kur'an se spustio na sedam načina(čitanja), pa čitajte od njega što je lako (tj. na onaj način što vam je lakši)."

(Uzrok zbog kojega je Buharija naveo ovaj hadis ovdje jest to da ukaže na to da uvrijeme Muhammeda a.s. bivaše kao i danas prepiranja, parničenja radi znanja ipoznavanja nečega i da se u tim prepiranjima i onda ponekad gubljaše hladnokrvnost.)GLAVA

istjeravanja griješnika i parničara iz kuća poslije poznavanja (upoznavanjanjihovog pravoga stanja da su griješnici i da se parničari radi obične kavge ineprijateljstva parniče).

A već je istjerao Umer sestru Ebu Bekra kada je naricala (kada je počelada nariče za Ebu Bekrom).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin EbuAdijja, od Šubeta, od Sada, sina Ibrahima, od Humejda, sina Abdurrahmana, od EbuHurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista već sam htio (pomišljao) da zapovjedim za molitvu pa (da) seuspostavi (da se počne obavljati), zatim (da) se protivim (tj. da se uputim) kstanovima ljudi (koji) ne prisustvuju molitvi pa (da) popalim na njih (tj. daspalim njih, njihove stanove)."

(Budući da to nije učinio, jasno je da je ova izjava Muhammeda a.s. imala za cilj dazastraši nemarne i da istakne važnost zajedničke molitve onima koji to nisu dovoljnoshvatili. Htjelo se reći da je to grijeh takav da svaki onaj koji ga čini zaslužuje takvukaznu da bi mu još na ovome svijetu trebalo kuću zapaliti. Ovaj hadis već je prolaziou tekstu.)

GLAVA

tužbe staraoca (izvršitelja oporuke) za umrloga (zbog umrloga da se njemuisposluje neko pravo makar nakon smrti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije,od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su se Abd, sin Zemata, i Sad, sinEbu Vakasa, prepirali njih dva kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, osinu robinje Zemata (o sinu Zematove robinje) pa je rekao Sad:

152

"O poslaniče Allaha, oporučio je meni (tj. učinio je mene izvršiteljemsvoje oporuke) moj brat (a sastoji se oporuka u tome da) kada sam stigao (tj.kada stignem u Meku) da pogledam sina robinje Zemata pa (da) uzmem njega,pa (jer) zaista on je moj sin." A rekao je Abd, sin Zemata: "Moj brat je (tajdječak) i sin robinje moga oca, rodio se na postelji moga oca." Pa je vidioVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jasnu sličnost pa je rekao: "On je zatebe (tebi, on je tvoj), o Abde, sine Zemata! A zastri se od njega, o Sevdeta (oSevdo)!"

(Ovaj hadis je već prolazio i o njemu su davana objašnjenja.)

GLAVA

vezanja (onoga ko je) od (onih) koji (su takvi da) se boji njegove pokvarenosti(njegova zla, tj. GLAVA vezivanja u okove onoga čijeg se je zla bojati).

A okivao je (u okove) Ibnu Abbas Ikrimu (Ikrimeta privikavajući ga) napoučavanje Kur'ana, i običaja (tj. postupaka i hadisa Muhammedovih a.s.) izapovjedi (zakona o nasljedstvu).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, daje on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, konjicu premaNedždu, pa je dovela (jednoga) čovjeka iz Hanifetovića, rekne se njemu (ime muje) Sumamete, sin Usala, gospodar pripadnika (stanovnika grada) Jemame. Pa susvezali njega za (jedan) stub od stubova Bogomolje. Pa je izašao k njemuposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Šta je kod tebe, oSumamete?" Rekao je: "Kod mene je, o Muhammede, dobro." Pa je spomenuohadis (do kraja ga ispričavši). Rekao je (na kraju Muhammed a.s.): "Pustite(odriješite) Sumameta."

GLAVA

vezanja i zatvaranja (u zatvor) u svetome tlu.

A kupio je Nafi', sin Abdulharisa, (jednu) kuću za zatvor u Meki odSafvana, sina Umejeta, na (tj. uz uvjet, uslov) da Umer ako je zadovoljan, paprodaja je njegova prodaja, a ako nije zadovoljan (tj. ako ne bude zadovoljan)Umer, pa za Safvana je (tj. Safvan ima) četiri stotine (srebrenjaka za korišćenjezgrade do Umerova odgovora). A zatvorio je Ibnu Zubejr u Meki (u zatvorjednoga čovjeka koji je imao mnogo dugovanja).

153

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Seid, sin Ebu Seida, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konjicu premaNedždu, pa je dovela čovjeka iz Hanifetovića, rekne mu se (ime mu je)Sumamete, sin Usala. Pa su svezali njega za stub od stubova Bogomolje.


GLAVA

nepopustljivosti (tj. nepopustljivoga držanja vjerovnika za svoga dužnika da muplati dug).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Džafer,sin Rebi'ata. A rekao je (drugi) osim njega: Pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi jeDžafer, sin Rebiata, od Abdurrahmana, sina Hurmuza, od Abdullaha, sina Kaba sinaMalika, Ensarije, od Kaba sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je ono biloza (u) njega na Abdullahu, sinu Ebu Hadreda, Eslemiji dugovanje (dug), pa jesreo njega, pa je držao njega (tj. slijedio je njega ne odvajajući se od njega,uhvatio je njega ne puštajući ga). Pa su razgovarali se njih dvojica dok su sepodigli glasovi njih dvojice. Pa je prošao pokraj njih dvojice Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O Kabe!" I pokazao (dao je znak) sa svojom rukom kao da on kaže:"Polovinu (oprosti)." Pa je uzeo polovinu (onoga) što je na njega (tj. što je njemupripadalo), a ostavio je polovinu.

GLAVA

naplaćivanja (traženja svoga duga od drugoga lica).

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Vehb, sin Džerira sina Hazima,izvijestio nas je Šubete od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekaoje:

Bio sam kovač u preislamlju (u pagansko doba). I bili su za (u) mene naAsu, sinu Vaila, (neki) srebrenjaci (kao dug), pa sam došao njemu (da) naplatimnjemu (od njega taj dug). Pa je rekao: "Neću platiti tebi do (da) zaniječeš (tj. dane vjeruješ) Muhammeda." Pa sam rekao: "Ne, tako mi Allaha neću zanijekatiMuhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, da usmrti tebe Allah, zatim (da)proživi tebe." Rekao je: "Pa pusti me, da umrem, zatim (da) se proživim, pa (da)se meni dadne imanje i djeca, zatim (da tada) platim tebi (dug)." Pa je sišao (ovajodlomak, ajet): "Pa zar nisi vidio (tj. mislio o onome) koji niječe naše znakove (ilinaše odlomke) i rekao je: Zaista daće se meni svakako imanje i djeca." Odlomak(ajet taj čitaj, vidi).


154

KNJIGA O POBRANOJ

(imovini sa zemlje, tj. o nađenoj na tlu i podignutoj, sklonjenoj tuđoj imovini čijise vlasnik ne zna, a imovina se uzima da ne propadne i da joj se vlasnik pronađe)

A kada je izvijestio gospodar pobrane (tj. vlasnik istinski nađene stvari)za (njen) znak, dao je (tj. daće) k njemu (tu stvar onaj ko je stvar bio našao, tj.predaće mu je).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete. A pričao mi je Muhamed, sinBešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Selemeta, čuo sam Suvejda,sina Gafeleta, rekao je: sreo sam Ubejja, sina Kaba, bio zadovoljan Allah od njega, paje rekao:

Uzeo sam (sa tla) novčanik (svežanj od) stotinu zlatnika, pa sam došaoVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Daj poznavati nju (nađenu sumu novaca jednu) godinu." Pa sam daopoznavati nju njezinu godinu, pa nisam našao (nikoga) ko poznaje nju. Zatimsam došao njemu, pa je rekao: "Daj poznavati nju godinu." Pa sam daopoznavati nju pa nisam našao (vlasnika tih zlatnika). Zatim sam došao njemutreći puta. Pa je rekao: "Zapamti (ili: Sačuvaj) njezinu vreću, i njezin broj injezinu uzicu (svezu kojom je zavezana vreća, novčanik), pa ako je došao (akodođe) njezin vlasnik (podaj mu je), a ako ne, pa uživaj s njom (uživaj je, potrošije)." Pa sam uživao (potrošio nju). Pa sam sreo njega (to kaže Šubete da je sreoSelemeta) poslije u Meki, pa je rekao (pričajući opet ovaj hadis): Ne znam (je lirekao Suvejd) tri godine ili jednu godinu.

GLAVA

zalutale (izgubljene, tj. nađene) deve.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Abdurrahman, pričao namje Sufjan od Rebiata, pričao mi je Jezid, slobodnjak Munbeisa, od Zejda, sina Halida,Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) Beduin kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o (onome) štopobere njega (sa tla, uzme sa tla), pa je rekao:

"Daj poznavati nju (oglasi tu nađenu stvar jednu) godinu. Zatim zapamti(ili: sačuvaj) njezinu vreću i njezinu svezu (uzicu), pa ako je došao jedan (čovjek,tj. neko da) izvijesti tebe za nju (podaj mu je), a ako ne, pa traži da potrošiš nju."Rekao je: "O poslaniče Allaha, pa (a) zalutala (jedinka od) brava?" Rekao je:"Za tebe je, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je: "Zalutala (od) deva?" Pa sepromijenilo (pa je poblijedilo) lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,pa je rekao: "Šta je za tebe i za nju (tj. Šta je tebi za njom)? Sa njom je njezinpapak (kopita) i njezina mješina (za vodu), dolazi (prilazi deva) vodi i jedestabla."

155

GLAVA

zalutale (jedinke od) brava.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Sulejman odJahja-a, od Jezida, slobodnjaka Munbeisova, da je on čuo Zejda, sina Halida, biozadovoljan Allah od njega, (da) govori: Pitao se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, o pobranoj (stvari, tj. upitan je o tome), pa je tvrdio (Zejd) da je on(Muhammed a.s.) rekao:

"Poznaji (tj. Upoznaj ti sam) njezinu vreću i njezinu uzicu, zatim dajpoznavati nju godinu." Govori Jezid: Ako se pozna (ili: ne prizna ni od koga da jenjegova), tražiće da potroši nju njezin vlasnik (tj. onaj ko ju je našao iprivremeno je drži kod sebe), i bila je (tj. biće ona kao) pohranjena (stvar) kodnjega (na čuvanju, sačuvanju). Rekao je Jahja: Pa ovo je (ono) koje ne znam da lije u hadisu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ono, ili je stvar od(shvatanja, mišljenja koje se uvriježilo) kod njega (Jezida). Zatim je rekao:"Kako vidiš (tj. misliš, šta misliš) o zalutaloj (jedinki od) brava?" Rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi je, pa (jer) ona je samo zatebe, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je Jezid: A ona će se davati poznavatitakođe. Zatim je rekao: "Kako vidiš zalutalu (od) deva?" Rekao je: Pa je rekao:"Pusti je, pa (jer) zaista sa njom je njezin papak i njezina mješina, dolazi vodi ijede stabla, dok je nađe njezin gospodar."

GLAVA:

Kada se nije našao vlasnik pobrane (stvari) poslije godine, pa ona je za (onoga,pripada onome) ko je našao nju.

(Već su prošla neka obavještenja o ovoj stvari u vezi stanovišta raznih mezheba oovome pitanju.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Rebiata,sina Abdurrahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisova, od Zejda, sina Halida, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o pobranoj (stvari) pa je rekao:

"Poznaj (tj. Upoznaj, zapamti) njezinu vreću (džak) i njezinu uzicu, zatimdaj upoznavati nju godinu. Pa ako je došao njezin vlasnik (podaj mu je), a akone, pa tvoje (svoje) stanje je sa njom (ili: tvoja stvar, tvoj posao je sa njom daučiniš šta hoćeš)." Rekao je: "Pa zalutala (A zalutala od) brava?" Rekao je:"Ona je za tebe, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je: "Pa zalutala (od)deva?" Rekao je: "Šta je za tebe i za nju (Šta je tebi za njom)? Sa njom jenjezina mješina i njezin papak (kopita, tj. obuća), dolazi vodi (na vodu) i jedestabla (stabljike, tj. lišće sa stabala) dok je sretne njezin gospodar (dok je nenađe vlasnik).

GLAVA:

156

Kada je našao drvo u moru, ili bič (kandžiju, kamdžiju) ili slično njemu.

A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurrahmana, sinaHurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka od Israelićana, itjerao je (tj. ispričao je skraćeno taj) hadis:

"Pa je izašao (da) gleda možda (neka) lađa (da) je već donijela njegovoimanje pa kadli sa (onim) drvetom (se sretne, tj. ugleda ono drvo u kojem, u komsu bili novci). Pa je uzeo njega (to drvo) za svoju porodicu (kao ogrijevno) drvo.Pa pošto je prepilio njega, našao je imanje (novce) i stranicu (tj. list, pismo)."

GLAVA:

Kada je našao (jednu) datulu u (tj. na) putu (stazi).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Mansura, odTalhata, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Prošao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jedne) datule u (na) putu. Rekao je:

"Da nije (toga) da se ja bojim da biva (ova datula) od milostinje, zaistabih pojeo nju."

(Dakle, mala stvar kao što je jedna jedina datula može se uzeti i pojesti ako se nađe naputu. To će se pisati i ubrojiti u milostinju, da je dao nju kao milostinju onaj ko je njuizgubio. Muhammed a.s. nije smio jesti ni uzimati ni od koga milostinje za sebe lično,za svoju upotrebu i korišćenje, pa je zbog toga nije uzeo i pojeo.)

A rekao je Jahja: Pričao nam je Sufjan, pričao mi je Mansur. A rekao jeZaidete od Mansura, od Talhata, pričao nam je Enes. A pričao nam je Muhamed, sinMukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sinaMunebiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista je se okrenem (vratim, tj. navratim) svakako k svojoj porodici, panađem datulu, palu (da je pala) na moju postelju, pa podignem nju zato (da)pojedem nju, zatim se bojim (uplašim) da će biti milostinja pa bacim nju (pa jebacim)."

GLAVA:

Kako će se dati poznati pobrana (stvar) stanovnika Meke?

157

A rekao je Tavus od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće pobirati njezinu pobranu (stvar, tj. stvar koja se nađe na tlu uMeki - neće je uzimati sa tla niko drugi) osim ko će dati poznavati nju."

A rekao je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće se pobirati njezina pobrana (stvar nikako drukčije) osim zadavaoca poznavanja (tj. osim tako da se dostavi ili saopći licu koje je određenoda se brine o nađenim stvarima i da ih daje na poznavanje i uvid)."

A rekao je Ahmed, sin Sada: Pričao nam je Revh, pričao nam je Zekerija,pričao nam je Amr, sin Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće se sjeći njezino trnje, i neće se natjeravati u bijeg njezina lovina(lovna divljač), i nije dozvoljena njezina pobrana (stvar ni za koga drugoga) osimza zaklinjača (to jest: za onoga ko će je dati poznavati i zaklinjaće onoga ko sejavi da je njegova pobrana stvar, da ju je on izgubio), i neće se sjeći (tj. kositi,žeti svježe) njezino sijeno (trava sirova)." Pa je rekao Abas: "O poslaniče Allaha,osim izhira (pirike, ili trstike, trske)." Pa je rekao: "Osim izhira (pirike, trstike,trske)."

(Objašnjenja o ovome hadisu su davata.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, rekao je: pričao nam je Velid, sinMuslima, pričao nam je Evzaija, pričao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, rekao je: pričaomi je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, rekao je: pričao mi je Ebu Hurejrete, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je osvojio Allah na svoga poslanika (tj.svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, Meku, ustao je (Muhammed a.s.)u ljudima (među ljude), pa je hvalio Allaha i zahvalio se Njemu, zatim je rekao:

"Zaista Allah je zadržao od Meke slona (o kojem je riječ u Kur'anu ujednome poglavlju), a dao je vlast nad njom svome poslaniku i vjernicima. Pazaista ona nije dozvoljena (da bude kao ratno borilište ni) za jednoga (čovjekakoji) je bio prije mene, i zaista ona se dozvolila meni (jednu) uru od dana (ili:jedan časak od dana). I zaista ona nije dozvoljena (ni) za jednoga (čovjeka)poslije mene: pa neće se natjeravati (u bijeg, bježanje) njezina lovina (lovnadivljač), i neće se sjeći (kositi, tj. uništavati) njezino (mekansko) trnje, i nijedozvoljena njezina pala (ispala, izgubljena stvar nikome) osim za zaklinjača(osim zaklinjaču, koji drugoga zaklinje). A ko (se nađe u takvom slučaju da) seubio njemu ubijeni (tj. da mu nekoga od roda ubije neko lice), pa on je (slobodanda se opredijeli na suđenju) za bolje (od) dva gledanja (vida na kaznu ubice): ilida se otkupi, ili da osveti (tj. odmazdi glavu za glavu, da se i ubica ubije)." Pa jerekao: Abas: "Osim izhira (pirike trave, ili trstike trave, šiblja), pa (tj. jer) zaistami učinimo (tj. upotrebljavamo) njega za naše grobove i naše kuće." Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Osim izhira (To jest: Izhir se

158

jedino može sjeći, žeti, kositi)." Pa je ustao Ebu Šah, (jedan) čovjek odstanovnika Jemena pa je rekao: "Pišite za mene (tj. Napišite mi to što je sadarečeno sve), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio: "Napišite za Ebu Šaha (Ebu Šahu)!" Rekao sam Evzaiji: "Šta je(tj. Šta znači) njegov govor: "Napišite za mene (meni), o poslaniče Allaha?!"Rekao je: "Ovu propovjed koja (je upravo ta što) je čuo nju od poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio."

GLAVA:

Neće se sebi musti (pomusti) stoka (ni) jednoga (čovjeka, tj. ničija stoka, marva)bez dozvole.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafia, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće nikako musti (ili: Neka nikako ne muze ni) jedan (čovjek) stoku(nijednoga) čovjeka bez njegove dozvole. Zar (ili: Da li) voli jedan (od) vas da sedođe njegovoj smočnici (tj. mjestu gdje se čuva smok, piće - mlijeko za pijenje)pa (da) se razbije njegova riznica (tj. ostava, magaza) pa (da) se sebi prenesenjegova hrana? Pa pohranjuju njima (vlasnicima) samo vimena njihove stokenjihove hrane, pa neka nikako ne muze (ni) jedan (čovjek) stoku (ni) jednoga(čovjeka drukčije) osim sa njegovom dozvolom."

GLAVA:

Kada je došao vlasnik pobrane (stvari) poslije godine (dana), vratiće je na njega(njemu onaj ko je tu stvar pobrao, našao, uzeo) zbog (toga jer) je zaista onapohranjena stvar (tj. smatra se kao pohranjena stvar) kod njega.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, odRebiata, sina Abdurrahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa(-ovoga), od Zejda,sina Halida, Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njega, da je (neki) čovjek pitaoposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o pobranoj (nađenoj stvari).Rekao je:

"Daj poznavati nju godinu (dana), zatim upoznaj njezinu uzicu (svezu) injezinu vreću, zatim traži potrošiti (da potrošiš) nju. Pa kad je došao njezingospodar (vlasnik), pa izvrši nju (tj. vrati je ako je još kod tebe, a ako si jepotrošio, vrati sličnu stvar) k njemu." Rekli su: "O poslaniče Allaha, pa (ili: a)zalutala (od) brava?" Rekao je: "Uzmi je, pa ona je samo za tebe, ili za tvogabrata ili za vuka." Rekao je: "O poslaniče Allaha, pa zalutala (a zalutala od)deva?" Rekao je: Pa se rasrdio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak(da) su se vrlo zacrvenile njegove dvije jagodice (na licu), ili: njegovo lice se vrlozacrvenilo, zatim je rekao: "Šta je za tebe i za nju (zajedničko, tj. Šta imaš donje, deve), a za nju (postoji) sa njom (je) njezina kopita (obuća, tj. a ona ima sasobom papak) i njezina mješina dok sretne (dok ne sretne) nju njezin gospodar(neka luta, ne diraj je)."

159

GLAVA:

Da li će uzeti pobranu (tj. izgubljenu nečiju stvar) i neće ostaviti nju (da)propadne, da ne uzme nju ko ne zaslužuje (ko nije pouzdan da će tražiti pravogavlasnika).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Selemeta,sina Kuhejla, rekao je: čuo sam Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: Bio sam saSelmanom, sinom Rebiata, i Zejdom, sinom Suhana, u (jednoj) borbi pa samnašao (jednu) kandžiju (bič). Pa je rekao meni (jedan od njih dvojice):

"Baci ga (bič, kandžiju)." Rekao sam: "Ne, ali (tj. nego ću ga dativlasniku) ako nađem njegova vlasnika, a ako ne, uživaću s njim (tj. uživaću ga,koristiću ga, uzeću ga sebi - taj bič)." Pa pošto smo se vratili, hodočastili smo (išlismo na hadž) pa sam prošao pokraj Medine. Pa sam pitao (o slučaju biča,kandžije) Ubejja, sina Kaba, bio zadovoljan Allah - uzvišen je - od njega, (da miobjasni ili sam ga trebao baciti, ili je ispravno što sam ga uzeo) pa je rekao (kaoodgovor, tj. mjesto odgovora ispričao je ovo):

"Našao sam kesu (novčanik sa novcima) na vremenu Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, u njoj je (bilo) stotinu zlatnika. Pa sam donio njuVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Daj poznavati(Obavijesti za) nju godinu (dana)." Pa sam dao poznavati nju godinu, zatim samdošao, pa je rekao: "Daj poznavati (Oglasi kao izgubljenu stvar) nju godinu(dana)." Pa sam dao poznavati nju godinu (dana), zatim sam došao njemu. Pa jerekao: "Daj poznavati nju godinu." Pa sam dao poznavati nju godinu, zatim samdošao njemu četvrti puta. Pa je rekao: "Upoznaj (ti sam, tj. Upamti dobro)njezin broj, i njezinu svezu i njezinu vreću (kesu), pa ako dođe njezin vlasnik(uruči mu je), a ako ne, uživaj s njom (uživaj je, koristi je za svoje potrebe)."

PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me moj otac od Šubeta, odSelemeta za ovo (za navedeni hadis). Rekao je (Šubete): Pa sam sreo njega(Selemeta) poslije u Meki pa je rekao: Ne znam da li tri godine ili jednu godinu.

GLAVA

(onoga) ko je dao poznavati pobranu (stvar), a nije dao nju k vladaru (k vlasti,vladaru, vlasti).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Rebiata, odJezida, slobodnjaka Munbeisa, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega,da je (neki) Beduin pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o pobranoj(nađenoj stvari). Rekao je:

"Daj poznavati nju godinu, pa ako je došao jedan (čovjek, tj. neko da)izvijesti tebe za njezinu vreću i njezinu svezu (uruči mu je), a ako ne, pa tražipotrošiti (da potrošiš) nju (dakle: potroši je, uzmi je sebi i sl.)." A pitao je njega ozalutaloj (od) deva, pa se promijenilo (ozlovoljilo) njegovo lice i rekao je: "Šta je

160

za tebe i za nju (zajedničko, tj. Šta ti je za njom), a za nju je sa njom njezina(njena) mješina i njezina (i njena) obuća (doslovno: njezin papak), dolazi vodi ijede stabla. Pusti je, da nađe nju njezin gospodar (njen vlasnik)." A pitao jenjega o zalutaloj (od) brava pa je rekao: "Ona je za tebe, ili za tvoga brata ili zavuka."

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas jeIsrail od Ebu Ishaka, rekao je: izvijestio me Bera' od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allahod njih dvojice. - H - PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israilod Ebu Ishaka, od Bera-a, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekaoje:

Otišao sam (Krenuo sam) pa kadli ja sa pastirom brava (ovaca sesretnem, sretoh se, pastir) tjera svoje brave. Pa sam rekao: "Za koga (tj. Čiji) siti?" Rekao je: "Za čovjeka (tj. Ja sam od jednoga čovjeka) od Kurejševića." Paje imenovao njega, pa sam poznao njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojimbravima od mlijeka (tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava, ovaca)?" Pa jerekao: "Da." Pa sam rekao: "Da li si ti muzač meni (tj. Da li ćeš mi namusti,pomusti mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu pa je ukolinčio(jednu) ovcu od svojih brava.

("I'tekale": ukolinčio je. To znači zadržati ovcu radi muženja na taj način što se stavijedna noga ovce između potkoljenice i stegna svoga, tj. čovjeka koji hoće da muzeovcu; ili stavi se noga ovce među noge muzača, ili: stavi muzač svoju nogu međudvije noge ovce razmaknuvši joj tako noge da se ne može kretati i otimati od muzača.Taj postupak se ovdje izrazio i preveo sa izrazom: ukolinčiti, a to znači: zadržati,postaviti ovcu u stav i položaj za muženje.)

Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatimsam zapovjedio njemu da otrese svoje dvije šake (svoja dva dlana) pa je rekaoovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (to znači: otresti). Pa jemuzao (namuzao jednu) malenkost (malu količinu, veli se: koliko jednu čašu) odmlijeka. A već sam učinio (tj. pripremio) za poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (jednu malu kožnu) posudu (za vodu na putovanju), na njezinimustima (tj. na otvoru te posude) je (jedna) krpa pa sam salio na (to) mlijeko (vodeiz te posude tako) čak (da) se ohladio najdonji (dio) njega. Pa sam dospio kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Pij, o poslaničeAllaha!" Pa se napio (tako) čak (da) sam bio zadovoljan (tj. te sam osjetiozadovoljstvo).


KNJIGA NASILJA

(nepravdi, nepravednosti, nepravičnosti, bezakonja, nezakonitih, nepravilnih ineumjesnih postupaka)

161

O nasiljima, i otimanju (svjesno oduzimanje silom, protupravno prisvajanje tuđeimovine i tuđih prava) i govoru Allaha, uzvišen je: "I nikako ne misli Allahazanemariocem od (onoga, tj. ne računaj da je Allah zanemario ono) što radenasilnici, odgađa ih samo za dan (takav da) će se ukočiti u njemu pogledi (očiju).Uperenih (Prikovanih) pogleda (oni bivši) uzdignutih svojih glava...." - "el-mukniu" i "el-mukmihu" je jedno (tj. obje riječi imaju isto značenje: podignuteglave sa oborenim očima), a rekao je Mudžahid: "muhtiine" je (isto što i)"mudiminnezari" podržavajući pogled (oni na jednome mjestu trajno), a veli se(da "muhtiine" znači isto što i) "musriine" žureći (oni onamo otkuda dolazipoziv) - ".... ne vraća se k njima njihovo oko, a njihova srca su zrak." Misli (na toda su ona, srca) šuplja, nema pameti za (tj. u) njih. "I opominji ljude (oMuhammede, opominji ih da se sjećaju i misle na) dan (kada) će doći njimakazna, pa će govoriti (oni) koji su činili nasilje: "Naš Gospode, odgodi nam(kaznu) do (jednoga) blizoga roka, (da) se odazovemo (tj. odazvaćemo se) Tvomepozivu i (da) slijedimo poslanike; a zar se niste bili zaklinjali otprije (da) nema zavas od prelaska (tj. od propasti nikakve mogućnosti - da nećete nestati, da nećetepropasti). I stanovali ste u stanovima (onih) koji su činili nasilje njihovim (tj.svojim) dušama (tj. sami sebi), i jasno je bilo vama kako smo učinili sa njima, iudarali smo (tj. donosili smo) vam primjere. I već su spletkarili njihove (svoje)spletke, a kod Allaha su njihove spletke (varke), i zaista bile su njihove spletke(takve da bi) da pređu od njega (od tog spletkarenja, od tih spletaka) brda(planine sa svoga mjesta, tj. mogle su planine da propadnu od tih spletaka). Pane misli nikako Allaha činitelja suprotno svome obećanju (koje je dao) svojimposlanicima, zaista Allah je moćan osvetnik."

(Riječ "ve in kane mekruhum li tezule minhul-džibalu", mogu se još i ovakoprevesti: "....i (ili: a) nije bilo njihovo spletkarenje (takvo da bi) zbog (da) pređu(prestanu, nestanu) od njega brda (planine)." Ima još načina na koje se moguprevesti i protumačiti ove riječi, ali se na jedan od ova dva, uglavnom, svi drugi načinisvode.)

GLAVA

odmazde nasilja (na Sudnjem danu).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Muaz, sin Hišama,pričao mi je moj otac od Katadeta, od Ebulmutevekila Nadžije, od Ebu Seida Hudrije,bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao je:

"Kada se spase vjernici od Vatre, zadržaće se u (tj. na jednome) mostuizmeđu raja i Vatre (tj. koji se nalazi između raja i pakla) pa će međusobnoizvršiti odmazdu (tj. naknadu, naravnanje, naplatu za) nasilja (koja) su bilameđu njima u ovozemlju (u ovozemnom životu). Te kada su se očistili (tj. kada seočiste) i sredili se (tj. i kada se srede, naravnaju, izravnaju), dozvoliće se njima zaulaženje (u) raj. Pa tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je duša Muhammeda,pomilovao ga Allah i spasio, u Njegovoj ruci zaista jedan (od) njih u svoj stan uraju je upućeniji (nego) za svoje boravište (što) je bilo (njegovo) u ovozemlju (u

162

ovozemnom životu)." A rekao je Junus, sin Muhameda: Pričao nam je Šejban odKatadeta, pričao nam je Ebulmutevekil.

(Kaže se da je Buharija htio sa ovim lancem-senedom da pokaže da je Katadete čuood Ebulmutevekila prednji hadis. Sigurnije je kada se kaže u senedu "pričao namje", nego kada se kaže "od" - "od".)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: ".... zar ne! Prokletstvo Allaha na silnike (na one kojičine nasilja)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemam, rekao je:izvijestio me Katadete od Safvana, sina Muhriza, Mazinije, rekao je: Dok ja idem saIbnu Umerom, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, uzimač (sam) za njegovuruku (tj. uzevši ga za ruku) kadli se pojavi (pristupi jedan) čovjek pa je rekao(pa reče):

"Kako si čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da priča) osašaptavanju (na Sudnjem danu između Milostivoga Boga i roba, slugeBožijega)?" Pa je rekao: "Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) govori: "Zaista Allah će se približiti vjerniku, pa će staviti na njegasvoj zaklon (zaštitu) i zastrće ga pa će reći: "Da li poznaješ (Da li znaš ti svoj)grijeh taj, da li poznaješ grijeh taj?" Pa će reći: "Da, o moj Gospode." Te kadaje ustalio njega (tj. ustanovio njemu priznanje) za njegove grijehe i vidio(smatrao vjernik) u svojoj duši da je on propao, rekao je (tj. reći će MilostiviBog): "Pokrio sam njih na tebi (tebi) u zemaljskom životu, i Ja opraštam njihtebi danas." Pa će se dati knjiga njegovih dobrih djela (njemu, tj. vjerniku). Ašto se tiče nevjernika i dvoličnjaka, pa reći će svjedoci: "Ovi su (oni) koji sulagali na svoga Gospoda. Zar ne! Prokletstvo na nasilnike!"

GLAVA:

Neće činiti nasilja musliman muslimanu i neće predati njega (neprijatelju ikakvoj opasnosti).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba da je Salim izvijestio njega da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:

"Musliman je brat muslimanu. Neće učiniti nasilje njemu i neće predatinjega. A ko je bio (tj. Ko bude) u nuždi svoga brata, biće Allah u njegovojnuždi."

(Ko se pobrine da pribavi neku nužnu stvar svome bratu, Allah će njemu pribaviti,dati neku stvar koja je njemu potrebna i nužna.)

163

"A ko rastupi (tj. otjera) od muslimana tugu (brigu), rastupiće Allah odnjega (jednu) tugu od tuga Sudnjega dana. A ko pokrije muslimana (tj. njegovumanu, sramotu), pokriće njega Allah Sudnjega dana (na Sudnjem danu)."

GLAVA:

Pomozi tvoga (svoga) brata čineći (on) nasilje ili čineći se nasilje (njemu, tj.pomozi ga i kada on čini nasilje drugome i kada njemu čini nasilje drugi neko).

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Hušejm, izvijestionas je Ubejdullah, sin Ebu Bekra sina Enesa, i Humejd Tavil, čuo je Enesa, sinaMalika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Pomozi tvoga (svoga) brata čineći nasilje (on) ili čineći se nasilje(njemu)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir od Humejda, od Enesa,bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

"Pomozi svoga brata čineći nasilje (on) ili čineći se nasilje (njemu)." Reklisu: "O poslaniče Allaha, ovaj (što) pomognemo njega čineći se nasilje (njemu -razumljiva je stvar, to je jasno), pa kako ćemo (ili: a kako ćemo) pomagati njegačineći nasilje (on drugome licu)?" Rekao je: "Uzećeš iznad njegove dvije ruke (tj.uhvatićeš mu ruke da ga spriječiš da ne čini nasilja)."

(Velika je pomoć čovjeku, pomoći mu da odustane od grijeha.)

GLAVA

pomaganja (onome) kome se učinilo nasilje.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebia, pričao nam je Šubete od Ešasa, sinaSulejma, rekao je: čuo sam Muavijeta, sina Suvejda, rekao je: čuo sam Bera-a, sinaAziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam,a zabranio je nama sedam (postupaka). Pa je spomenuo posjećivanje bolesnoga, islijeđenje dženaza (tj. hod za posmrtnom povorkom), i (molbom-dovomUzvišenom Bogu) nazdravljanje kihaču (kada kiše), i vratiti (vraćanje, tj.otpozdravljanje na) pozdrav, i pomaganje (onoga) kome je učinjeno nasilje, iodazivanje pozivaču (na gozbu) i obistinjenje zaklinjača (tj. sprovođenje u djelozakletve - a to znači da izvrši ono na što se zaklinjač zakleo da će ga da izvrši iučini).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete odBurejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

164

"Vjernik je vjerniku kao građevina, veže neki (dio) nje neki (drugi dio, tj.povezuje i drži vjernik vjernika kao što u jednoj građevini neki njezini dijelovivežu, drže, podupiru neke njezine dijelove)." I pomiješao je između svojih prsta(doslovno: spleo je mrežu među svojim prstima, od svojih prsta - a to će reći:uvukao je jedne između drugih svoje prste od ruku da bi pokazao kako vjernicitreba da budu međusobno povezani i da pomažu jedni druge, a ne da nasilje činejedni drugima).

GLAVA

pomaganja sebi (u odbrani) od nasilnika zbog Njegova govora, veličajno jeNjegovo spominjanje: "Ne voli Allah glasnozvučnosti za zlo od govora (tj. ne voligovor kojim se razglašava zlo) osim kome se učinilo nasilje (pa mora sudu darekne, otkrije, tuži nasilnika), a Allah je slušalac i znalac (Allah čuje i zna sve štase čini).", "I koji kada je pogodilo njih nasilje, oni se pomažu."

Rekao je Ibrahim (Nahija o tumačenju ta dva ajeta ovo): Mrzaše (Mrzili suprvi muslimani) da se ponižavaju, pa kada su mogli, opraštali su.

(To znači: odbijali su od sebe, pomagali su sebi u odbrani protiv nasilja prvimuslimani makar to nasilje dolazilo i od samih muslimana, jer nisu željeli da se učinui prikažu poniženima, pa da se na njih osmione i usude i pokvarenjaci. To je razlog dajedni drugima nisu opraštali nasilja uvijek. Kad se to moglo učiniti, praštali su.)

GLAVA

opraštanja (onoga) kome je učinjeno nasilje zbog Njegova govora, uzvišen je:"Ako pokažete dobro (djelo), ili sakrijete njega (tajno ga učinite) ili oprostite zlo(koje vam je neko učinio), pa zaista Allah je veliki opraštač moćan (bivši dakazni odmah za svaku grešku)."

(To znači: ako oprostite nekome, Allah taj postupak opraštanja voli jer i On mnogooprašta, a moćan je da kazni.)

"I kazna zlog djela je zlo djelo jednako njemu, pa ko oprosti (tj. neće daizvrši odmazde zla za zlo) i izmiri (se), pa njegova nagrada je na Allaha, zaistaOn ne voli nasilnike. A ko se pomogne (odmazdom) poslije nasilja njemu(učinjenoga), pa ti (su takvi da) nema na njih od puta (tj. nema nikakvoga putada se kore što traže odmazdu). Put je samo na (one, protiv onih) koji čine nasiljeljudima i odmeću se u zemlji (ili: čine nepravdu i tiraniju na zemlji) bez prava(bez povoda i razloga), ti (su takvi da) je za njih bolna kazna (tj. imaće bolnukaznu). A zaista ko se strpio i oprostio, zaista to je svakako od odlučnostiposlova. I vidjećeš nasilnike, pošto su vidjeli kaznu (pred očima), (da) govore:"Da li k vraćanju (u zemaljski život) je (moguće išta) od puta (tj. ima li ikakavput i način da se vratimo u zemaljski život pa da ne činimo nasilja)?"."

GLAVA:

165

Nasilje su tame (tmine na) Sudnjem danu.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Abdulaziz Madžišun,izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nasilje su tame (tmine, pomrčine na) Sudnjem danu."

GLAVA

čuvanja (sebe) i opreznosti od kletve (lica) kome je učinjeno nasilje.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Veki', pričao nam jeZekerija, sin Ishaka, Mekija, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfija, od Ebu Mabeda,slobodnjaka Ibnu Abbasa(-sova), od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza k Jemenu(u Jemen) pa je rekao:

"Čuvaj se kletve (onoga) kome je nasilje učinjeno, pa (jer) zaista ona (jetakva da) nije između nje i između Allaha zastor (nikakav, tj. nema između nje iAllaha nikakve prepreke, Allah je prima neposredno)."

GLAVA

(onoga) ko (je u takvom položaju da) je bila za njega nepravda kod čovjeka (tj.da je učinio čovjeku neku nepravdu, nasilje) pa se oslobađa nje njemu (tj. patraži od njega da mu halali - oprosti, pokloni tu nepravdu), da li će objasnitisvoju nepravdu (njemu ako on ne zna o kakvoj se nepravdi radi)?

(O tome se učenjaci ne slažu. Jedni kažu da treba da objasni da mu traži oprost za tu itu nepravdu koju mu je nanio; a drugi kažu da neće objašnjavati o kakvoj se nepravdiradi, nego će samo reći da mu traži oprost za jednu nepravdu koju mu je nanio bezopisa nepravde, ili će reći uopćeno: "oprosti mi sve što sam ti učinio nepravedno ištetno.")

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zib, pričaonam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (bude u takvoj prilici da) je bila za (tj. u, kod) njega nepravda zajednoga (tj. jednome čovjeku nanesena, pa bilo da se radi) od njegove časti (očasti) ili stvar (neka materijalna, imovinska), pa neka se oslobodi njega od njega(tj. neka se obrati za tu nepravdu njemu da mu je oprosti i pokloni) danas (tj.sada) prije (nego) da (čeka Sudnjega dana kada) neće biti zlatnik ni srebrenjak(tj. kada neće biti novaca da s njima plati štete, uvrede i nepravde). Ako je biloza (u) njega (kakvo) dobro djelo, uzeće se od njega za količinu (prema količini)njegove nepravde; a ako nije bilo za (u) njega dobrih (doslovno: lijepih) djela,uzeće se od loših djela njegova druga pa će se (to) natovariti na njega." Rekao jeEbu Abdullah: Rekao je Ismail, sin Ebu Uvejsa: Nazvao (Imenovao) se Makburija

166

(tako-imenom Makburija) samo zato (što) je zaista on bio odsijedao (u) krajugrobova (tj. jer je stanovao, boravio na onoj strani Medine gdje su grobovi).Rekao je Ebu Abdullah: A Seid Makburija, on je slobodnjak Lejsovića, a on je Seid,sin Ebu Seida, a ime Ebu Seida je Kejsan.

GLAVA:

Kada je oslobodio (riješio) njega od njegova nasilja, pa nema vraćanja u njega(na njega).

(To znači: Ako je jedan čovjek oprostio drugome čovjeku neko nasilje, nepravdu kojamu je učinjena, nema više pravo da traži odštetu, odmazdu, naplatu - nema više pravoda se vraća na to pitanje, da povlači, iznosi to pitanje nanovo, čak i u slučaju kada nijebio upoznat o nasilju i nepravdi za koju se tražio oprost od njega. Kao što je većrečeno, neki učenjaci smatraju da se ne mora objasniti za kakvo nasilje i nepravdu setraži halal - razrješenje, oslobođenje, oprost. Oni kažu, između ostaloga, da ponekadobjašnjavanje i upoznavanje sa nepravdom može dovesti do mučne i vrlo teškesituacije i neprilike koja nije postojala dok za nasilje i nepravdu nije još znao onajkome je učinjeno to nasilje i nepravda.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas jeHišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

"I ako (jedna) žena boji se od njezinoga (od svoga) muža napuštanja (ili:grubosti, ili: uskraćenja prava) ili okrećanja (od nje, tj. razvoda)....", rekla je(Aiša r.a. da to znači): Čovjek je (u takvoj prilici da) biva kod njega žena(njegova), nije tražilac množine (dugovanja) od nje (tj. ne želi da s njom mnogoživi zbog njezine starosti, ili njezine ružne naravi ili sličnoga razloga), hoće darastavi nju (da se razvede s njom, da se rastavi od nje), pa rekne (ona): "Činim ti(ili: Učiniću ti) od (zbog) moga stanja u dozvoljenosti (a to znači: Da ostanem umome, svome stanju - a to će reći: ne razvodi se sa mnom - a ja ti činimdozvoljenim da ne ispunjavaš bračnih obaveza prema meni na koja imam pravo,djelimično ili u cijelosti)." Pa je sišao ovaj ajet (odlomak) o tome.

GLAVA:

Kada je dozvolio njemu (tj. Kada je jedan čovjek dozvolio drugome čovjeku dapotpuno naplati svoje pravo) ili je oslobodio (oprostio svoje pravo) njemu, a nijeobjasnio koliko je ono (koliko ono iznosi - to je dozvoljeno tako činiti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od EbuHazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sada, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, dase poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo piće pa je pio od njega(pa ga je pio), a na njegovoj desnici (desnoj strani) je dječak, a na njegovoj ljevici(lijevoj strani) su starci, pa je rekao dječaku:

"Da li dozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dadnem (da dam) ovima?" Pa jerekao dječak: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Neću odabrati (nad sebe)sa svojim dijelom od tebe nijednoga (čovjeka)." Rekao je: Pa je dao (stavio)

167

njega (piće) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovu ruku (rukudječaka).

GLAVA

grijeha (onoga) ko je nasilje učinio (oduzimanjem neke) stvari (tj. nekoga dijela,nešto) od zemlje.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Talhate, sin Abdullaha, da je Abdurrahman, sin Amra sina Sehla,izvijestio njega da je Seid, sin Zejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo samposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko nasilje učini (nasilno oduzme) od zemlje (neku) stvar (nešto, nešto odzemlje), ođerdaniće se njemu (to) od (sa) sedam zemalja (tj. taj oteti dio zemlje ćese iskopati u dubinu sedam slojeva, pa će mu se staviti na vrat kao đerdan,ogrlica, ograda da je nosi tako tešku kao kaznu)."

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam jeHusejn od Jahja-a, sina Ebu Kesira, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Ibrahima daje Ebu Selemete pričao njemu da je ono bila između njega i između (nekih) ljudiprepirka (svađa za neku zemlju) pa je spomenuo (ispričao je to Ebu Selemete)Aiši, bio zadovoljan Allah od nje, pa je rekla njemu:

"O Ebu Selemete, odstrani se (kloni se) zemlje, pa (jer) zaista jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko nasilje učini (nasilnooduzme) količinu pedlja (koliko pedalj) od zemlje, ođerdaniće se njemu (to) odsedam zemalja."

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Abdullah, sinMubareka, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegova oca, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio:

"Ko uzme od zemlje (neku) stvar (nešto) bez svoga prava (na to, tj.bespravno), propašće se s njim (na) Sudnjem danu k (u) sedam zemalja (tj.potonuće se sa otimačem zemlje - daće se da on potone, iščezne, propadne uzemlju kroz sedam zemalja, zemaljskih slojeva)." Rekao je Firebrija: Rekao je EbuDžafer, sin Ebu Hatima, rekao je Ebu Abdullah: Ovaj hadis nije (ne nalazi se) uHorasanu u knjizi Ibnul-Mubareka. Diktirao je (Izrekao je, iskazao je da zapišu)njega (ovaj hadis) na njih (tj. njima) u Basri.

(Ima raznih tumačenja u vezi hadisa koji su navedeni, naročito na razlike u riječima"ođerdaniće se njemu" i "propašće se s njim u zemlju". Ta tumačenja se nećeovdje navoditi.)

GLAVA:

Kada je dozvolio (jedan) čovjek drugome (neku) stvar, dozvoljeno je (to - tj.valjan je taj postupak).

168

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Džebeleta:

Bili smo u Medini u (među) nekim stanovnicima Iraka, pa je pogodila nasgodina (gladna godina) pa je bio Ibnu Zubejr (običaja da) daje nama datula. Paje bio Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) prolazipokraj nas pa (da) govori: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, zabranio udruživanje (dviju datula u jednom zalogaju, tj. da po dvijedatule zajedno stavlja u usta), osim da zatraži dozvolu čovjek od vas (od) svogabrata (da mu dozvoli da stavlja po dvije datule zajedno u usta)."

(Veli se da se to odnosi kada čovjek jede kod drugoga, a ne kod svoje kuće, uzajednici sa drugim ljudima za istom sofrom, za jednim stolom, a u hrani vladaoskudica.)

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, odEbu Vaila, od Ebu Mesuda da je (jedan) čovjek od Pomagača (što) se govorinjemu Ebu Šuajb (tj. čovjek od Pomagača kojem su govorili, kojem je bilo imeEbu Šuajb - taj čovjek) bio je za (u) njega dječak mesar (prodavač mesa). Pa jerekao njemu Ebu Šuajb:

"Napravi meni hranu petorice (jelo za petoricu) možda ja pozovemVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, petoga (od) petorice (tj. njega i joščetiri čovjeka)." A vidio je u licu (na licu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, glad pa je pozvao njega (pa ga je pozvao). Pa je slijedio njih (tj. pošao zanjima jedan) čovjek (koji) se nije pozvao, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio: "Zaista ovaj je već slijedio nas (tj. već je pošao za nama). Da lidozvaljaš (dozvoljavaš) njemu?" Rekao je: "Da."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... a on je najžešći (od svih) protivnika (prepirača,kavgadžija - ili: a on je najžešćega prepiranja, parničenja)."

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, odAiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,rekao je:

"Zaista najmrži (od) ljudi k Allahu je najžešći (najnepomirljiviji)svadljivac (svađalica čovjek)."

GLAVA

grijeha (onoga) ko se prepirao u neistini (tj. ko se prepire za laž, lažnu stvar), aon zna njega (to prepiranje da je za laž, da je to laž, tj. svjesno zastupa laž).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim,sin Sada, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da jeZejneba, kći Umu Seleme, izvijestila njega da je njezina majka Umu Selema, bio

169

zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,izvijestila nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on čuo(neku) svađu (prepirku) za (na) vratima svoje sobe, pa je izašao k njima pa jerekao:

"Ja sam samo čovjek, i zaista ono dođu meni protivnici (parničari), pamožda neki (od) vas da bude (tj. da je) rječitiji od nekog, pa (da) računam da jeon bio istinit, pa dosudim njemu to (što on tvrdi). Pa ko (bude u takvoj prilici da)sam dosudio njemu (zbog njegove rječitosti) pravo (jednoga) muslimana, pa ona(ta moja odluka, presuda) je samo komad od Vatre, pa neka uzme nju, ili paneka ostavi nju."

GLAVA:

Kada se parničio (s nekim), griješio je.

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed od Šubeta, odSulejmana, od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha, sina Amra, biozadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,rekao je:

"Četiri (osebine, osobine postoje) ko (je takav da) su bile (da budu one) unjega, bio je (tj. on je) dvoličnjak (licemjerac), ili je bila u njega (jedna) osebine(osobina, svojstvo) od četiri, bila je (tj. biva, postoji) u njega (jedna) osebina(osobina, svojstvo) od dvoličnjaštva do (tj. osim da) ostavi nju: Kada je govorio(pričao), lagao je (tj. kada priča nešto, laže), i kada obeća, učini protivno(drukčije nego je obećao), i kada sklopi ugovor, iznevjeri (prekrši ga), i kada separničio, griješio je (tj. i kada se parniči, griješi - laže da bi dobio parnicu)."

GLAVA

odmazde (onoga) kome se učinilo nasilje kada je našao imovinu svoga nasilnika(imovinu onoga koji mu je nasilje učinio).

(O ovome se pitanju ne slažu ni mezhebi - pravne škole, ni učenjaci jednoga istogamezheba.)

A rekao je Ibnu Sirin: Učiniće odmazdu njemu (tj. naplatiće se iz njegovaimanja), i pročitao je: "I ako ste se kažnjavali (tj. ako se kažnjavate međusobno),pa kažnjavajte se sa istim (načinom) što ste se kaznili (što ste bili kažnjeni) snjime...".

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Došla je Hinda,kći Utbeta sina Rebiata, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha, zaista Ebu Sufjan je vrlo škrt čovjek, pa je li namene (je li meni) poteškoća (tj. grijeh) da nahranim od (onoga) koje je za njega(tj. od imovine koja je njegova - da nahranim) našu obitelj?" Pa je rekao: "Nema

170

grijeha na tebe da nahraniš njih sa poznatim (načinom, tj. obično kako se hraneukućani, obitelj - normalno)."

(Izraz "bil-marufi" prevodiće se u daljem tekstu svugdje sa izrazom "obično".)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Jezid od Ebulhajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je: Rekli smo Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ti pošalješ nas, pa odsjednemo u narodu (kod ljudi koji) neće (da)ugoste nas, pa šta vidiš u njemu (u ovom slučaju da treba činiti, šta treba činiti utom slučaju)?" Pa je rekao nama: "Ako ste odsjeli u naroda (u narodu, kodnekih ljudi) pa se zapovjedilo za vas sa (onim da se počastite) što treba za gosta(da se učini), pa (to) primite. Pa ako ne učinu (učine, doslovno: ako oni nisuučinili), pa uzmite od njih pravo gosta (tj. sami od njih uzmite ono što treba da segostu da, dadne)."

(I u vezi ovoga hadisa ima raznih tumačenja. Skoro u vezi svakoga hadisa nastala surazna tumačenja. Više se neće navoditi ta razna tumačenja niti će se napominjati daima raznih tumačenja. Jedino gdje bude potrebno neko objašnjenje radi razumijevanjasamoga hadisa, ta objašnjenja davaće se uz hadise koji imaju zbijen izraz i teškoshvatljiv sadržaj.)

GLAVA

(onoga) što je došlo o nastrešnicama (natkrivenim prostorijama za sjedenje uvrtu, dvorištu ili uz kuću - dakle, o nekoj vrsti paviljona).

A sjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi unastrešnici Saidetovića.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb,rekao je: pričao mi je Malik. - H - A izvijestio me Junus od Ibnu Šihaba, rekao je:izvijestio me Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas izvijestio njegaod Umera, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je kada je usmrtio Allah svogaVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

Zaista Pomagači su se skupili u nastrešnici Saidetovića. Pa sam rekao EbuBekru: "Odi (tj. Kreni) s nama." (Riječi su Umera r.a. i to, a i dalje.) Pa smodošli njima u nastrešnicu Saidetovića.

(Postojanje nastrešnica i sjedenje u njima nije nasilje.)

GLAVA:

Neće sprječavati susjed svoga susjeda da zabode drvo (kolac) u njegov zid.

171

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, odAaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neka ne sprječava susjed svoga susjeda da zabode (stavi, postavi) drvo unjegov zid." Zatim govori (tj. dodaje, nastavlja) Ebu Hurejrete: "Šta je meni,vidim vas od nje (od ove riječi) okretači (tj. da okrećete glavu od nje)?! Tako miAllaha zaista bacaću se svakako s njom među vaša pleća."

GLAVA

prolivanja (prolijevanja, izlijevanja) vina u (na) put.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, Ebu Jahja, izvijestio nas jeAfan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao nam je Sabit od Enesa, bio zadovoljanAllah od njega:

Bio sam napajač naroda (tj. točio sam vino ljudima) u stanu Ebu Talhata,i bilo je njihovo vino tada datulovača (tj. vino od datula nacijeđeno koje nijestavljano na vatru, nije vrijenje zahvatilo njega, iscijeđeno je iz zgnječenihdatula). Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednome)vikaču (da) viče:

"Zar Ne (tj. Pažnja)! Zaista vino se je već zabranilo." Rekao je: Pa jerekao meni Ebu Talhate: "Izađi, pa prolij ga!" (ili: pa daj proliti njega!) Pa samizašao pa sam prolio njega. Pa je teklo u (po) ulicama Medine. Pa je rekao neki(od) naroda: "Već se pobi narod (tj. Već su pobijeni u borbi, izginuli su nekiljudi od muslimanskog naroda), a ono je (vino) u njihovim stomacima (bilo kadasu izginuli)." Pa je spustio Allah: "Nije na (one) koji su vjerovali i činili dobrote(dobra djela nikakav) grijeh u (tj. zbog onoga) što su kušali (okušali alkoholaprije njegove zabrane)....". Odlomak.

GLAVA

dvorišta kuća i sjedenja u njima (u kućnim dvorištima) i sjedenja na putevima.

A rekla je Aiša: Pa je sebi sagradio Ebu Bekr (jednu) bogomolju udvorištu svoje kuće (da) klanja u njoj i čita Kur'an. Pa su se lomili na njoj (tj.tiskali su se žestoko oko nje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, čude se od nje(zbog nje, tj. čudeći, diveći se njoj - bogomolji). A Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, tada je u Meki (bio, nalazio se u Meki).

(Rečenica koja se nalazi prije ove zadnje rečenice treba doslovno da ovako glasi: Pase lome na njoj (tj. tiskaju se žestoko oko nje) žene idolopoklonika i njihovisinovi, čude se od nje (zbog nje, tj. čudeći se, diveći se njoj - bogomolji).)

PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Ebu Amr Hafs, sinMejsereta, od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

172

"Čuvajte se sjedenja na putevima!" Pa su rekli: "Nema za nas (nama)bijega (od toga, tj. ne možemo to izbjeći). Oni su samo naša mjesta (za sjedenješto) pričamo u njima (na njima)." Rekao je: "Pa kada nećete (drugo) osimsjedenja (na putevima), pa dajte putu (na kojem sjedite) njegovo pravo." Reklisu: "A šta je pravo puta?" Rekao je: "Spuštenost pogleda (očiju, tj. ne gledati uprolaznike), i otklanjanje uznemiravanja (ljudi), i vraćanje (tj. uzvraćanje)pozdrava, i zapovjedanje dobročinstva i zabranjivanje ružnoga (postupka)."

GLAVA

bunareva (bunara) na putevima kada se nije uznemirivalo (uznemiravalo, kadase ne uznemiruje) s njima (zbog njih, tj. kada ne smetaju prolaženju).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Sumejja,slobodnjaka Ebu Bekra, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok (jedan) čovjek u putu (na putu bijaše), pojačala se njemu žeđ. Pa jenašao (jedan) bunar, pa je sišao u njega, pa se napio, zatim je izašao (iz bunara)pa kadli (jedan) pas dahti isplazivši jezik, jede zemlju od žeđi! Pa je rekao (taj)čovjek: "Zaista već (je) dostiglo ovome psu od žeđi kao (ono) koje je (što je) bilodostiglo meni." Pa je sišao u bunar, pa je napunio svoju cipelu (obuću) vodom,pa je napojio psa. Pa je zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu." Rekli su:"O poslaniče Allaha, i zaista nama (li) je u životinjama (da li je nama i zaživotinje) svakako nagrada?" Pa je rekao: "U svakoj (tj. Za svaku živu stvar)vlasnicu vlažne jetre je nagrada (određena)."

GLAVA

odstranjivanja uznemirenja.

A rekao je Hemmam od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Odstrani (čovjek, ili: Kad odstrani čovjek) uznemirenje od puta (to) jemilostinja."

GLAVA

sobe (prostorije) i potkrovnice (mansarde, sobe pod krovom) nadvišene inenadvišene u (tj. na) krovovima i osim njih.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete odZuhrije, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,rekao je: Nadnio (ili: Popeo) se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na(jednu) kulu od kula Medine, zatim je rekao:

173

"Da li vidite šta (ja) vidim: mjesta padanja (događanja) smutnji (buna,nereda) između vaših kuća kao mjesta padanja kiše (kapi kiše)."

(Spominje se kula, a kula tvrđave često ima potkrovnu prostoriju, malo i nadvišenu,isturenu u vidu balkona, terase.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Ebu Sevra, odAbdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Neprestano sam (bio) pohlepan na (to) da pitam (tj. Stalno sam želio daupitam) Umera, bio zadovoljan Allah od njega, o dvjema ženama od supruga(žena) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su (njih dvije što) jerekao Allah za njih dvije:

"Ako se pokajete vas dvije k Allahu, pa već su se (tj. pa već će se)prikloniti srca vas dviju....".

Pa sam hodočastio sa njim, pa je skrenuo i skrenuo sam (i ja) sa njim saposudom (za vodu). Pa je otišao u otvoren prostor (radi obavljanja nužde) dok je(najzad) došao (vratio se). Pa sam poljevao na njegove dvije ruke iz posude pa seočistio (za molitvu - abdestio je). Pa sam rekao: "O zapovjedniče vjernika, ko sudvije žene od žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su (njih dvijetakve da) je rekao za njih dvije (Allah dž.š.): "Ako se pokajete vas dvije kAllahu...." (koje su to te dvije žene)?" Pa je rekao: "Uh! Moje čuđenje tebi(Čudim se tebi), o sine Abbasa! Aiša i Hafsa (su to)." Zatim se okrenuo Umer(tome) hadisu (da) tjera njega (tj. da ga priča od početka) pa je rekao: Zaista jasam bio i (jedan) susjed moj od Pomagača (nastanjeni nas dva) uUmejetebnuzejdovićima (tj. u plemenu Umejetu bnu Zejd), a ono je od Avalil-Medine (tj. od kraja - nastanjeno je u kraju kod Medine koji se zove Avalil-Medineti: Medinske Visije). I obređivasmo silaženje (tj. Silazili smo na smjene)na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa silazi on (mojsusjed jedan) dan, a silazim (ja jedan) dan. Pa kada sam sišao, došao sam mu (tj.Kada bih sišao, donio bih mu) od vijesti toga dana od zapovjedi i osim nje (tj.bilo da se vijest tiče neke zapovjedi, naredbe ili nečega drugoga). A kada je (Akada bi) sišao (on), činio je isto tako (doslovno: slično njemu, a to znači: istotako). A bili smo (mi) družina Kurejševića (običaja da) nadvladavamo žene(svoje, tj. da ih držimo strogo pokorne). Pa pošto smo stigli na Pomagače (tj.među stanovnike Medine) kada li (kadli) su oni ljudi (takvi da) nadvladavajunjih njihove žene. Pa su počele naše žene (da) uzimaju (ponešto) od odgoja (odpostupka) žena Pomagača. Pa sam viknuo na moju (svoju) ženu, pa je vratilameni (odgovor, tj. pa mi je odvratila na isti način, viknula je i ona na me,izvratila se na me). Pa sam mrzio da odvraća meni (ona, tj. nisam joj odobrio dami odvraća) pa je rekla:

"A zašto mrziš da odvraćam (ja) tebi? Pa tako mi Allaha zaista ženeVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svakako odvraćaju njemu. I zaistajedna (od) njih (neka od njih) svakako napusti njega (tj. napusti razgovor snjime, neće s njim da govori) danas do noći (tj. po cijeli dan do noći)." Pa je

174

ustravilo (uplašilo to) mene pa sam rekao: "Izjalovila se nada (za spas onoj) kojaje (to) učinila od njih zbog velikoga (grijeha što ga čini tim postupkom)." Zatimsam skupio na se svoju odjeću, pa sam unišao na Hafsu (Hafsi - Umerova kći, ažena Muhammeda a.s.) pa sam rekao:

"Da li se naljuti jedna (od) vas (na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allahi spasio, danas do noći?" Pa je rekla: "Da." Pa sam rekao: "Izjalovila se (njoj)nada i štetovala je (ona koja to čini, ili: Izjalovila se nada njoj i štetovala jeona!)." Pa zar je sigurna (od toga) da se naljuti (rasrdi na nju) Allah zbog ljutnjeNjegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) propadneš (pa dapropane). Ne traži mnogo (da govoriš, o Hafsa) na poslanika Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, i ne vraćaj (i ne odvraćaj, ne odgovaraj) mu (ni) u (jednoj)stvari, i ne napuštaj ga (u govoru) i traži (od) mene šta se pokazalo tebi (zapotrebno, doslovno: pitaj me što se pokazalo tebi, tj. što ti god treba; traži odmene). I neka nikako ne zavarava tebe (da to činiš zbog toga) da je bila (to činila)tvoja susjedica (tj. neka te ne vara to što to čini tvoja susjedica, a to znači inoća -misli na Aišu). Ona je čišća (tj. ljepša) od tebe i draža k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio." Hoće Aišu (Umer da istakne kćeri svojoj Hafsi). Ibili smo pričali da Gasani (Gasanovići) obuvaju obuće radi rata (protiv) nas(muslimana), pa je sišao moj drug (na) dan njegovoga reda (smjene), pa se vrationaveče, pa je udario moja vrata žestokim udaranjem i rekao je:

"Da li je spavač on?" Pa sam se preplašio pa sam izašao. I rekao je:"Dogodila se velika stvar." Rekao sam: "Šta je ona? Da li su došli Gasanovići?"Rekao je: "Ne, nego veće od njega (od toga) i dulje. Pustio (Razvjenčao) jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoje žene." Rekao je: "Već seizjalovila nada Hafse i štetovala je (Hafsa). Mišljah (tj. Znao sam) da će ovoskoro da bude." Pa sam skupio na mene (na sebe, tj. oko sebe) moje odjeće (a toće reći obukao sam se) pa sam klanjao molitvu zore sa Vjerovijesnikom,pomilovao ga Allah i spasio. Pa je unišao (on u jednu) svoju smočnicu (sobu ukojoj se ostavlja hrana i piće), pa se povukao u nju. Pa sam unišao na Hafsu(Hafsi) pa kada li (kadli) ona plače. Rekao sam: "Šta rasplakuje tebe? A zarnisam bio upozoravao tebe (na opreznost)?! Da li je pustio (razvjenčao) vasposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ili nije)?" Rekla je: "Ne znam. Onje tu u smočnici." Pa sam izašao, pa sam došao govornici pa kada li (kadli) okolonje grupica, plače neki (od) njih. Pa sam sjeo sa njima malo. Zatim je nadvladalomene (ono) što nalazim (tj. što osjećam od muke i uzrujanosti) pa sam došaosmočnici koja je (ta što je) on u njoj pa sam rekao (jednom) njegovom crnomdječaku: "Traži dozvolu za Umera." Pa je unišao (ušao) pa je govorioVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je izašao pa je rekao:"Spomenuo sam te njemu pa je šutio." Pa sam otišao dok sam (opet) sjeo sagrupicom koji su kod govornice (sjedili). Zatim je nadvladalo mene (ono) štonalazim, pa sam došao pa je spomenuo slično njemu (navedenom). Pa sam sjeo sagrupicom (ljudi) koji su kod govornice (u Muhammedovoj a.s. džamiji). Zatim jenadvladalo mene što nalazim (osjećam), pa sam došao dječaku pa sam rekao:"Traži dozvolu za Umera (Umeru)!" Pa je spomenuo slično njemu (slično kao iprije). Pa pošto sam okrenuo leđa odlazeći, pa kada li (kadli) dječak zove mene.Rekao je: "Dozvolio je tebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pasam unišao (ušao) na njega (njemu) pa kada li (kadli) je on ležač (tj. legao je,

175

povalio se) na pletovima hasure (tj. na rebrima hasure, na goloj hasuri), nije(bila) između njega i između nje (hasure prostrta nikakva) postelja, već suostavili traga pletovi u njegovoj strani (na strani tijela na kojoj je ležaoMuhammed a.s.), naslonjen na (jedan) jastuk od kože, njegovo punjenje jevlakno (tj. jastuk je napunjen vlaknom od palme, a ne vunom).

(Riječ u tekstu "rimalun" znači ono od čega je opletena hasura, jer "remlun" pl."rimalun" znači pijesak, ali znači i ono od čega je neka odjeća otkana ili od čega jehasura opletena. Ovdje je to prevedeno sa izrazom plet u nedostatku boljega izraza."Lifun" znači vlakno, liko, lik. "Hašvun" je materijal s kojim se pune jastuci, dušecii slično.)

Pa sam pozdravio njega, zatim sam rekao, a ja sam stajač (tj. rekao samstojeći na nogama): "Pustio (razvjenčao) si tvoje (svoje) žene?" Pa je podigaosvoj pogled k meni pa je rekao: "Ne." Zatim sam rekao, a ja sam stajač, tražimobiknuće (tj. nastojeći da razgovorim, da izazovem lijepo raspoloženje): "Oposlaniče Allaha, da si vidio mene!" A bili smo (mi) družina Kurejševića (običajada) nadvladavamo žene, pa pošto smo stigli (došli u Medinu) na narod (ljude kojisu takvi da) nadvladavaju njih njihove žene. Pa je spomenuo njega (to) pa senasmiješio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim sam rekao: "Da sime vidio, a unišao sam na Hafsu (da si me vidio kad sam unišao k Hafsi) pa samrekao: "Neka nikako ne vara tebe (to) da je bila tvoja susjedica (inoća postupilaneuljudno pa da zbog toga i ti tako postupiš). Ona je čišća (ljepša) od tebe i draža(milija) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Hoće Aišu (danapomene). Pa se nasmiješio drugi puta. Pa sam sjeo kada sam vidio njega (da)se nasmiješio, zatim sam podignuo svoj pogled u (tj. po) njegovoj sobi, pa tako miAllaha nisam vidio u njoj (nijednu) stvar (koja) vraća pogled (koja svraća pogledna sebe) osim tri kože. Pa sam rekao: "Moli Allaha pa neka raširi (bogatstvo) natvoju sljedbu, pa (jer) zaista Perzijanci i Vizantinci su (u takvom položaju da) seproširilo na njih (bogatstvo) i dao im se ovozemni život (udoban), a oni neobožavaju Allaha." A bio je oslonjen (pa je sjeo) pa je rekao: "A zar si ti usumnji, o sine Hataba?! To je narod (što) su se požurile (dati) njima njihovedobrote (uživanja) u najbližem životu (tj. u ovozemnom životu, na ovomesvijetu)." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha, traži oprost za mene!" Pa sepovukao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog toga pričanja (pričanjao jednom porodičnom slučaju koji je znala Hafsa, a nije Aiša) kada je raširilanjega Hafsa k Aiši. I bio je već rekao: "Ja nisam ulazač na njih (ne ulazim njimajedan) mjesec!", od (zbog) žestine njegove srdžbe na njih kada je ukorio njegaAllah (što je sebe sputavao, ograničavao u dozvoljenim stvarima radi toga da bizadovoljio njih - žene). Pa pošto je prošlo dvadeset i devet (dana), unišao (ušao)je na Aišu (Aiši) pa je počeo s njom. Pa je rekla njemu Aiša: "Zaista ti si sezakleo da nećeš unići na nas (nama jedan) mjesec, a mi smo zaista osvanuli za (tj.sa proteklih) dvadeset i devet noći (što ja) brojim njih brojenjem (brojanjem, tj.dobro ih brojim i svega ih je prošlo dvadeset i devet)." Pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Mjesec je dvadeset i devet (dana kao što je nekad itrideset)." A bio je taj mjesec dvadeset i devet (dana). Rekla je Aiša: Pa sespustio (objavio) ajet (odlomak) davanja na izbor (na odabiranje koji će se malokasnije navesti u tekstu hadisa). Pa je počeo sa mnom prvom ženom (od svojihžena da daje na izbor) pa je rekao: "Zaista ja sam spominjač tebi (tj. spomenuću

176

ti jednu) stvar, a nema na te (obaveze da odmah doneseš odluku) da ne žuriš do(da) tražiš zapovjed (od) svojih roditelja." Rekla je: "Već znam da moji roditeljine budu bili njih dvoje zapovjedili meni (neće mi dozvoliti) za njegovorastavljanje (tj. da se razvedem od njega)." Zatim je rekao: "Zaista Allah jerekao (ovo je sad taj ajet davanja izbora): "O Vjerovijesniče, reci tvojim (svojim)ženama....", do Njegovoga govora "..... (nagradu) veliku."

(U tekstu nije naveden u cijelosti taj ajet nego samo početak toga ajeta i zadnja riječsljedećeg ajeta, pa se ni u prevodu nije moglo ništa više iznijeti o sadržaju ta dva ajeta.Radi se o tome da se dadne na znanje ženama Muhammeda a.s. da moraju prihvatitijedno od dvoje: ili skroman i isposnički život sa svojim mužem Muhammedom a.s., ilirazvod braka s njim.)

Rekla sam (veli Aiša): "Zar o ovome (da) tražim zapovjed (tj. da tražimsavjeta od) svojih roditelja?! Pa zaista ja hoću (tj. odabirem) Allaha i Njegovaposlanika i zadnju kuću (tj. i drugi svijet, raj)."

(S tim se Aiša r.a. izjasnila za skroman život sa Muhammedom a.s. radi nagradeUzvišenoga Allaha na Sudnjem danu, a nije htjela da odabere razvod braka.)

Zatim je dao izbor (Muhammed a.s. ostalim) svojim ženama, pa su rekle (ione) isto (kao) što je rekla (i) Aiša.

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, pričao nam je Fezarija od Humejda Tavila, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zakleo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih ženamjesec (dana da će se suzdržavati) i bila se raspukla (tj. pokrenula) njegova noga(u stopalu iz zglavka) pa je sjedio u svojoj nastrešnici (sobi pod krovom ili nakrovu, na visoku). Pa je došao Umer pa je rekao: "Da li si pustio (razvjenčao)svoje žene?" Pa je rekao: "Ne, ali sam se zakleo od njih mjesec (dana sesuzdržavati)." Pa je ostao dvadeset i devet (dana), zatim je sišao pa je unišao nasvoje žene (svojim ženama).

GLAVA

(onoga) ko je svezao (užetom) svoju devu na (za) pločnik (tj. kamen predzgradom) ili vrata bogomolje.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Ebu Akil, pričao nam jeEbulmutevekil Nadžija, rekao je: došao sam Džabiru, sinu Abdullaha, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, rekao je:

Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Bogomolju, pasam unišao k njemu, a svezao sam devca u (jednom) kraju pločnika, pa samrekao: "Ovo je tvoj devac." Pa je izašao, pa je počeo (da) obilazi (okolo, oko)devca. Rekao je: "Cijena i devac su za tebe (tj. oboje su tebi, tvoji)."

177

(Radi se o devcu kojega je kupio Muhammed a.s. od Džabira pa mu je onda poklonio idevca i novac koji je dao za devca.)

GLAVA

stajanja i mokrenja kod bunjišta (smetljišta nekog) naroda.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, od Šubeta, od Mansura, od Ebu Vaila,od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zaista već sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - ili jerekao: Zaista već je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bunjištu(smetljištu jednoga) naroda pa je mokrio stojeći.

GLAVA

(onoga) ko je uzeo granu i (ono) što uznemiruje ljude u (na) putu pa je bacio nju.


"Dok (tako jedan) čovjek ide u putu (jednim putem) našao je (nađe on)granu trna, pa je uzeo nju (i uklonuo-sklonuo je, odstranio ju je), pa je zahvalioAllah njemu, pa je oprostio njemu."

GLAVA:

Kada su se protivili (prepirali ljudi) u putu kojem se dolazi sa svih strana (tj.kada su se prepirali za put kojem se dolazi odsvuda), a on je (tj. a to je) širokprostor (koji) biva među putem, zatim hoće njegovi stanovnici (tj. vlasnici putada grade) gradjevinu, pa ostaviće se od njega put sedam aršina (širok).

(To jest: treba ostaviti od toga puta, odnosno prostranoga prostora među putem nakojem se hoće da gradi građevina - put za prolaznike širok najmanje sedam aršina.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir, sin Hazima, odZubejra, sina Hirrita, od Ikrimeta, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada su se razgranali(tj. prepirali, svađali) o put kojem se dolazi odsvuda za sedam aršina (da seostavi prolaz prolaznicima).

GLAVA

178

plijena (pljačke, uzimanja neke stvari od vlasnika silom na njegove oči) bezdozvole njegova vlasnika (vlasnika otete stvari).

A rekao je Ubadete: Prisegnuli smo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, (na to) da nećemo plijeniti (tj. pljačkati, otimati).

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam jeAdijj, sin Sabita, čuo sam Abdullaha, sina Jezida, Ensariju, a on je njegov djed (djedAdijja), otac njegove majke (djed po majci), rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, plijen (pljačku) iunakaženje (tj. i kažnjavanje odsijecanjem nosa i ušiju).

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, pričao nam jeUkajl od Ibnu Šihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio:

"Neće bludničiti (ili: Ne bludniči) bludnik kada bludniči, a on je vjernik; ineće piti vino (pijanica) kada pije, a on je vjernik; i neće krasti (kradljivac) kadakrade, a on je vjernik; i neće plijeniti (pljačkati, otimati pljačkaš nijedno)plijenjenje (pljačku) dižu ljudi k njemu u njoj (u pljenidbi, pljački njegovoj)svoje poglede kada plijeni nju (pljenidbu), a on je vjernik."

(Veli se da to znači: Nije dobar, savršen vjernik onaj ko te postupke čini; ili: nijevjernik ako ne priznaje da je to grijeh što on čini; ili: opominje se onaj ko jedan od tihgrijeha bude stalno činio da će prestati da bude vjernik, izaći će iz vjerovanja, izvjere.)

A od Seida, i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, (priča se) slično njemu (tome, tj. navedenom hadisu) osim plijena(pljačke, tj. u pričanju Seida Musejebova i Ebu Selemeta ne spominje se plijen,pljačka). Rekao je Firebrija: Našao sam u rukopisu Ebu Džafera. Rekao je (A u nekimkomentarima i originalima stoji povezana ova nova rečenica sa prethodnom ovako:Rekao je Firebrija: Našao sam u rukopisu Ebu Džafera: Rekao je) Ebu Abdullah:Njegovo tumačenje je da se iščupa (istrgne) od njega. Hoće (da kaže) vjerovanje.

(To jest: Tumačenje navedenoga hadisa je to da se iščupa vjerovanje iz njega, odnjega - od onoga koji bludniči, pije, krade i pljačka dok to čini, u času kada čini togriješno djelo. Neki opet kažu da je Ebu Abdullah rekao: "tefsiruhu en junzeaminhu nurul-imani": Njegovo tumačenje je to da se iščupa od njega svjetlovjerovanja. Ebu Abdullah je Buharija glavom.)

GLAVA

razbijanja krsta (križa) i ubijanja svinje.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeZuhrija, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, čuo je Ebu Hurejreta, bio

179

zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekaoje:

"Neće doći (nastati) Čas (tj. Sudnji dan) do (da) sađe (dok ne sađe) u vas(među vas) sin Merjeme (kao) pravedan sudija pa (da) razbije križ (krst) i ubijesvinju, i stavi (ukine) glavarinu (porez) i (da) se izlije imetak (bogatstvo tako) daneće primati njega (ni) jedan (čovjek kao milostinju)."

GLAVA:

Da li će se razbiti vrčevi koji su (takvi da) je u njima vino ili (da li) će serazdrijeti mijehovi (mješine u kojima je vino)? Pa ako je razbio (čovjek) kip(idol), ili krst, ili tanburu, ili (ono) što se ne koristi sa njegovim drvetom (kakvaje presuda i rješenje u tom)?

A došlo se Šurejhu (tužiti) u tanburi (tamburi, tj. za tamburu koja) se razbila(koja je razbijena), pa nije sudio u njoj (za nju) ništa (doslovno: za stvar nikakvu, tj.nije za tu tamburu osudio nikakve naknade).

PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahak, sin Mahleda, od Jezida, sina Ebu Ubejda,od Selemeta, sina Ekvea, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, vidio vatre (koje) se lože (koje gore na) dan Hajbera.Rekao je:

"Na što (tj. Zbog čega) se lože ove vatre?" Rekli su: "Na (tj. Zbog)ljudskih (pitomih, domaćih) magaraca." Rekao je: "Razbijte ih (lonce u kojimaje to meso stavljeno na te vatre) i prolijte ih." Rekli su: "Zar ne! Prolićemo ih(To jest: Da ih prolijemo) i opraćemo ih (i da operemo njih, i da ih operemo, a daih ne razbijamo)." Rekao je: "Operite ih." Rekao je Ebu Abdullah: Bio je (običaja)Ibnu Ebu Uvejs (da) govori: "El-humurul-enesijjetu": pitomi magarci, sa vokalom"e" na slovima elifu i nunu.

(To jest mjesto "insijetun" izgovarao je "enesijetun". "Insijjetun" znači ljudski, a"enesijjetun" znači pitomi.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeIbnu Ebu Nedžih od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha, sina Mesuda, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Unišao (Ušao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku, aokolo (a oko) Kabe je tri stotine i šezdeset kipova (idola), pa je počeo (da) udaranjih sa (jednim) drvetom u njegovoj ruci (što je bilo), i počeo je (da) govori: "......došla je istina i propala (rasplinula se) neistina......" odlomak.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin Ijada, odUbejdullaha, od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca Kasima, od Aiše, biozadovoljan Allah od nje, da je ona bila uzela (sebi, stavila sebi) na verandu (ili napolicu, ili na rafu, stalažu) svoju zastor u njemu (u zastoru) su slike (izvezene), paje izderao njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je uzela (tj.

180

napravila) od njega (od toga zastora) dva jastučića, pa su bila njih dva u sobi(namjenjena da) sjedi na njima dvama (Muhammed a.s.). (Izderao: pocijepao.)

GLAVA

(onoga) ko se borio ispod svoga imanja (tj. braneći svoje imanje, imovinu).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Seid, on je sin EbuEjuba, rekao je: pričao mi je Ebul Esved od Ikrimeta, od Abdullaha, sina Amra, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, (da) govori:

"Ko se ubio (tj. Ko bude ubijen) ispod svoga imanja, pa on je mučenik(šehit, šehid)."

GLAVA:

Kada je (čovjek) razbio čanak (tj. drvenu malu zdjelu) ili (neku) stvar za(drugoga) osim njega (tj. koja pripada drugome licu osim njega).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Humejda, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, bio kod neke (od) svojih žena, pa je poslala jedna (od) majki vjernika saslugom čanak u njemu (je) jelo. Pa je udarila sa svojom rukom pa je razbilačanak. Pa je stegao njega (čanak Muhammed a.s.) i učinio (stavio) je u njega (to)jelo i rekao je:

"Jedite." I zadržao je poslanika (tj. toga poslatoga slugu) i čanak dok suispraznili (tj. dok su završili jedenje, jelo). Pa je dao zdravi (tj. čitavi) čanak, azadržao je razbijeni. A rekao je Ibnu Ebu Merjem: Izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba,pričao nam je Humejd, pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio.

GLAVA:

Kada je srušio (porušio jedan čovjek drugome kakav) zid, pa neka sagradi sličannjemu (isti onakav kao naknadu).

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Džerir, on je sinHazima, od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Bio je (jedan) čovjek u Israelićanima, rekne se njemu (tj. zvao se)Džurejdž, klanja (tj. i Džurejdž klanjaše jednoga dana), pa je došla njemunjegova mati, pa je zovnula njega, pa nije htio da odgovori njoj (da joj se

181

odazove odmah) pa je rekao: Odgovoriću njoj ili ću klanjati (Da li da seodazovem njoj ili da klanjam do kraja)? Zatim je došla njemu pa je rekla: "Božemoj, ne usmrti ga do (da) pokažeš njemu bludnice (prostitutke)." A bio jeDžurejdž u svojoj ćeliji. Pa je rekla (jedna) žena: "Zaista svakako ću očaratiDžurejdža (tj. staviću ga u iskušenje, odvratiću ga od pobožnosti, navešću ga nablud)." Pa se izložila (pokazala njemu), pa je govorila njemu, pa nije htio. Pa jedošla (jednom) pastiru (čobaninu) pa je omogućila njemu od njezine (svoje)osobe (blud). Pa je rodila (jednoga) dječaka pa je rekla: "On je od Džurejdža."Pa su došli njemu i razbili su njegovu ćeliju, pa su spustili (istjerali) njega ipsovali (grdili) su ga. Pa se očistio za molitvu i klanjao je, zatim je došao dječaku(tj. novorođenčetu) pa je rekao: "Ko je tvoj otac, o dječače?" Rekao je: "Pastir(taj i taj)." Rekli su: "Sagradićemo tvoju ćeliju (ponovo, nanovo) od zlata."Rekao je: "Ne, osim od blata (kakva je i bila)."


GLAVA

sudioništva (udruživanja, suvlasništva) u hrani, i putnoj opskrbi (zajedničkoj -zajedničkoj opskrbi za vrijeme putovanja naročito u hrani i piću, to znači"nihdun") i robi (robama - raznim vrstama robe), i kako je dioba (raspodjelaonoga) što se mjeri i vaga: nasumice, ili šaku po šaku; pošto nisu nikako vidjeli(smatrali) muslimani u (zajedničkoj) putnoj opskrbi štete (grijeha) da jede ovajneki (dio opskrbe otprilike, bez mjerenja i odbrajanja), a ovaj neki (dio), atakođe je nasumice postupanje (u određivanju zarade pri prodaji) zlata i srebra iudruživanja u datulama (hurmama, tj. nisu vidjeli, smatrali grijehom da se podvije datule stave zajedno u usta prilikom jedenja, prilikom jela).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Vehba, sinaKejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je onrekao:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslanstvo (tj. četuvojske) prema obali (Crvenoga mora), pa je učinio zapovjednikom nad njimaEbu Ubejdeta, sina Džerraha, a oni su (brojali) tri stotine (vojnika) i ja sam u(među) njima (bio). Pa smo izašli, te kada smo bili u nekom dijelu (toga) puta,prošla je opskrba (tj. nestalo je opskrbe, hrane). Pa je zapovjedio Ebu Ubejdeteza opskrbe te vojske, pa se skupilo to sve njegovo, pa je bilo (tj. iznosilo je) dvijemješine (vreće, torbe) datula, pa davaše hranu (on od tih datula) nama svakogadana pomalo dok je prošlo (nestalo i to) pa ne pogađaše nas osim po datula (tj.pa ne dopadaše nam na dio osim po jedna datula). Pa sam rekao:

"A šta koristi (jedna) datula?" Pa je rekao: "Zaista već smo našli (osjetili)njezino nedostajanje (njezin gubitak) kada je prošla (nestala, tj. kada nismo

182

imali na kraju ni po jednu datulu na dan da dobijemo)." Rekao je: Zatim smodoprli (došli) do mora, pa kada li (kadli jedna) riba kao brdašce. Pa je jela od nje(Pa je jela nju) ta vojska osamnaest noći (dana), zatim je zapovjedio EbuUbejdete za dva rebra od njezinih rebara pa su se usadila (postavila uspravno).Zatim je zapovjedio za (jednu) samaricu pa se osamarila, zatim je prošla ispodnjih dvaju pa nije pogodila (tj. dotaknula) njih dvaju.

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Merhuma, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, odJezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Olagahnile (tj. Omanjile) su opskrbe naroda (ljudi u borbi protivHevazina) i osiromašili su, pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, u klanju (tj. da pitaju da im se dadne dozvola za klanje) njihovih deva, paje dozvolio njima. Pa je sreo njih Umer pa su izvijestili njega (o tome). Pa jerekao:

"Šta je vaše ostajanje poslije vaših deva?" (Tj. "Kako ćete se održati iostati, opstati kada ne budete imali deva pa moradnete ići pješice?") Pa je unišaona Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha,šta je njihovo ostajanje poslije njihovih deva?" Pa je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio: "Dozivaj (tj. Viči) u (među) ljudima (da) donesuvišak svojih opskrba (hrane)." Pa se prostro radi toga (jedan) kožni prostirač(koža) i učinili (tj. stavili) su njega (višak) na (tu) kožu. Pa je stao (ili: ustao)poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je molio (Uzvišenoga Boga) idavao je blagoslov (molio je za blagoslov-bereket) na njega (na ono što je nakoži), zatim je zovnuo njih sa njihovim vrećama (posudama za hranu da dođu).Pa su crpali (uzimali, grabili pregrštima tu hranu) ljudi dok su završili. Zatim jerekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Svjedočim da nemabožanstva osim Allah (osim Allaha) i da sam ja poslanik Allaha."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija, pričao nam jeEbu Nedžašija, rekao je: čuo sam Rafia, sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Klanjavasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, popodnev(ikindiju) pa zakoljemo žrtvenu devu, pa se podijeli (na) deset dioba (dijelova),pa jedemo svarenoga (skuhanoga) mesa prije (nego) da zalazi Sunce.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Hamad, sin Usameta,od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Ešarovići kada ostanu bez opskrbe (tj. kada ostanu sa malomopskrbom) u ratu, ili je malobrojna hrana (jelo) njihovih ukućana u Medini (tj. umirnom stanju), skupe što je bilo (što se zadesilo hrane) kod njih (sviju) u jednuodjeću (tj. na jednu haljinku), zatim razdijele njega (hranu, jelo) među njih(među sebe, među sobom) u jednu posudu (tj. na jednu posudu mjereći) sajednakošću (podjednako svakome); pa oni su od mene, a ja sam od njih (tj. paoni su moji, a ja sam njihov)."

183

GLAVA

(onoga) što je bilo od dvojice pomiješanih (tj. koji su pomiješali svoju imovinu, iličija je imovina pomiješana, zajednička), pa zaista njih dvojica (će) vraćati jedandrugome međusobno sa jednakošću u milostinji.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Musena-a, rekao je: pričaomi je moj otac, rekao je: pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da jeEnes pričao njemu da je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, pisaonjemu dužnost (zakon) milostinje koji je zadužio (uzakonio) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"I što je bilo od dvojice pomiješanih, pa zaista njih dvojica će vraćatimeđusobno (tj. naravnavaće se, izravnavaće se međusobno njih dvojica) sajednakošću."

GLAVA

diobe brava.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hakema, Ensarija, pričao nam je Ebu Avanete odSeida, sina Mesruka, od Abajeta, sina Rifaata sina Rafia sina Hadidža, od njegovogadjeda, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zul Hulejfi paje pogodila (zadesila) ljude glad. Pa su pogodili (tj. naišli na nekakve nečije) devei brave. Rekao je: A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unajzadnjim (kolonama toga) naroda. Pa su požurili, i zaklali su i postavili sulonce (oni prvi u prvim kolonama). Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, za (te) lonce pa su se izvrnuli (tj. pa su proliveni). Zatim jerazdijelio pa je izjednačio deset (komada) od brava sa (jednom) devom. Pa jepobjegla (jedna) od deva, pa su tražili nju (da je stignu) pa je umorila njih (tj.učinila ih je nemoćnim - nisu je mogli stići, stignuti). A bilo je u narodu lako (tj.malobrojno) konjaništvo (tj. a bilo je u narodu malo konja), pa je dao pasti(jedan) čovjek od njih za strijelu (tj. bacio je strijelu na odbjeglu devu) pa jezadržao nju Allah (tj. pa je pogođena i stala je zbog pogodka te strijele s pomoćuBožijom). Zatim je rekao:

"Zaista za (tj. u) ovim životinjama su (neke) divlje (tj. među ovimdomaćim životinjama ima divljih, podivljalih) kao divljih (od) zvijeri, pa što (tj.pa koje) nadvladaju vas od njih, pa napravite s njim ovako (tj. koje vam se otmu,koje ne mognete stići i uhvatiti, pa učinite ovako s njima, ustrijelite ih)." Pa jerekao moj djed: "Zaista mi se nadamo, ili plašimo neprijatelja sutra, a nisu sanama noževi (tj. a nemamo noževa da njima koljemo životinje za hranu, a nesmijemo klati sabljama da nam se ne zatupe), pa da li (da) koljemo sa trskom?"Rekao je: "Što prolije krv, a spomenulo se ime Allaha nad njim (nad zaklanom

184

životinjom), pa jedite ga, (jedino ako sredstvo za klanje) nije zub i nokat (nije bioupotrebljen zub i nokat). A pričaću (reći ću) vam o tome: "Što se tiče zuba, pa(to) je kost; a što se tiče nokta, pa (to) su noževi Abesinaca."

GLAVA

(ostavljanja, izbjegavanja) udruživanja u datulama (tj. stavljanja po dvije datuleu usta odjednom) među drugovima do (da) traži dozvolu od svojih drugova (zatakav postupak).

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeDžebelete, sin Suhajma, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, (da) govori:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da udružuječovjek među dvije datule (tj. da stavlja, spaja po dvije datule u jedan zalogaj)zajedno (skupa) do (da) traži dozvolu (od) svojih drugova.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Džebeleta, rekao je:Bili smo u Medini pa nas je pogodila (zadesila nas gladna) godina. Pa je

bio Ibnu Zubejr (običaja da) daje nama datula (tj. da nas nahranjuje). I bio jeIbnu Umer (običaja da) prođe pokraj nas pa (da) govori:

"Ne udružujte (tj. Ne stavljajte odjednom po dvije datule, hurme u usta),pa (jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranioudruživanje (spajanje datula), osim da traži dozvolu čovjek od vas (od) svogabrata (da može stavljati po dvije datule u usta)."

GLAVA

popravljanja (ispravljanja, tj. procjenjivanja) stvari među suvlasnicima sapravednom cijenom. (ispravno je: sa pravednom vrijednošću).

PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abdulvaris, pričao namje Ejub od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oslobodio (tj. Ko oslobodi ropstva) svoj komad (tj. dio vlasništva)od roba, ili dio, ili je rekao: udjel, a bilo je za (u) njega (onoliko imovine) što stiženjegovu cijenu sa vrijednosti pravde, pa on je slobodan, a ako ne, pa već se jeoslobodilo od njega (roba ono) što se je oslobodilo." Rekao je: Ne znam njegovgovor "oslobodilo se je od njega što se je oslobodilo" je (li) govor od (strane)Nafi'a, ili je u hadisu od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Sve tri riječi: "šiksun", "širkun" i "nesibun" znače isto: dio, udjel - samopripovjedač sumnja u to koja je u hadisu upotrebljena, jer nije dobro zapamtio.)

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestionas je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sina

185

Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je oslobodio (tj. Ko oslobodi ropstva) dio od svoga posjedovanoga (tj.od svoga roba), pa na njega (je) njegovo spašavanje u svome (tj. sa svojim)imanjem. Pa ako nije bilo za (tj. u) njega imanja (nikakvoga), odrediće sevrijednost (cijena koju ima) posjedovani (tj. rob) vrijednošću pravde, zatim će setražiti trčanje (tj. zarađivanje roba) bez otežanoga (položaja) na njega (usticanju, zarađivanju)."

(I riječ "šekisun" znači dio, udjel. I ovaj i prethodni hadis znače ovo: ako je jedan robzajedničko vlasništvo dvojice ljudi pa jedan od vlasnika rekne da svoj dio robaoslobađa ropstva, taj vlasnik treba iz svoga imanja da i onu drugu polovinu robaoslobodi procijenivši pravedno vrijednost roba i isplativši za drugu polovinu robadrugom suvlasniku njegov dio za toga roba. To tako treba da uradi ako ima tolikoimanja koliko vrijedi rob ili dio roba koji pripada drugom suvlasniku. U protivnomostaje oslobođena samo polovina roba i tražiće od samoga roba da nastoji da zaraditoliko imovine koliko je potrebno isplatiti drugome suvlasniku njegov dio pa da bimogao postati potpuno slobodan, da bi cio postao slobodan. U tom slučaju neće setom robu praviti teškoće u zarađivanju imovine s kojom treba da se sam isplati, a to ćereći neće se opterećavati poslovima koji su vrlo teški i koje ne može izdržati. To nekase ima na umu u vezi ovih i sličnih hadisa koji će se ponoviti, a neki nanovo pojaviti udaljem tekstu u KNJIZI o oslobađanju ropstva.)

GLAVA:

Da li će se ždrijebati (bacati kocka) u diobi i sudjelovanju u njoj (i uzimanjuudjela u diobi)?

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo samAmira (da) govori: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer stajača na granicama Allaha i padača u njih (tj. i onoga kojiprelazi dozvoljene granice u nedozvoljene) je kao primjer naroda (ljudi koji) suždrijebali na lađi pa je pogodio (dobio) neki (dio) njih najgornji (dio) nje (lađe),a neki (od) njih najdonji (dio) nje. Pa su bili (oni) koji su u najdonjem (dijelu)nje, kada su se napajali od vode (vodom), prolazili pokraj (onih) ko je iznad njih(koji su više njih). Pa su rekli: "Da smo zaista mi probili u našem dijelu (lađejednu) rupu (da kroz nju uzimamo sebi vodu) i (da) ne uznemirujemo (onoga) koje iznad nas." Pa ako ostave (tj. puste) njih i (ono) što hoće, propali su svi (tj.propašće zajedno, skupa svi). A ako uzmu na njihove (za njihove) ruke, spasili suse i spasili su se svi (ili: i spasili su sve zajedno)."

(Riječ u tekstu hadisa "isteheme, jestehimu" znači i uzeti udjela u nečemu, a znači iždrijebati, bacati kocku.)

GLAVA

186

društva (tj. suvlasništva, zajedničkog vlasništva) siročeta i pripadnikanasljedstva (tj. i nasljednika).

PRIČAO NAM JE Uvejsija, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, odIbnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Urvete da je on pitao Aišu, bio zadovoljanAllah od nje. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestiome Urvete, sin Zubejra, da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, o govoruAllaha, uzvišen je:

"Pa ako (ispravno je: A ako) ste se pobojali da nećete biti pravedni....", doNjegovoga govora: ".... i po četiri....". Pa je rekla (Aiša r.a.):

"O sine moje sestre (o sestriću), ona je sirotica (tj. to je sirotica, tu se radio žensku siročetu što) biva u skrbništvu njezinoga (tj. svoga) staraoca (što) seudružuje (ona) njemu u njegovom imanju (tj. s kojim je ona i suvlasnik unjegovom imanju), pa zadivi njega njezino imanje i njezina ljepota, pa hoćenjezin staralac da oženi nju (tj. da je uzme sebi za ženu) bez da bude pravedan unjezinom vjenčanom daru pa (da) dadne njoj kao što bi dao njoj (neko drugi)osim njega - pa se njima zabranilo da žene (da uzimaju u brak) njih (drukčije)osim da budu pravedni njima i (da) dopru s njima (k) najvišem njihovom običaju(postupku) od vjenčanoga dara, i zapovjedilo se njima da žene (da uzimaju ubrak ono) što je lijepo njima od žena (drugih) osim njih (osim tih sirotica akonjima neće dati pravedan vjenčani dar)." Rekao je Urvete: Rekla je Aiša: Zatimsu zaista ljudi tražili rješenje (objašnjenje o stvari žena - tražili su od) poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije (silaženja) ovoga ajeta (odlomka) paje spustio Allah:

"I traže rješenje (od) tebe o ženama.....", do Njegovoga govora "..... aželite da oženite njih....". A ono koje (što) je spomenuo Allah da se ono ".... čitana vas (vama) u knjizi....", jest prvi ajet (odlomak) koji je (taj što) je rekao unjemu: "I ako se plašite (pobojavate) da nećete biti pravedeni u siroticama, paženite što je lijepo vama od žena....". Rekla je Aiša: A govor Allaha u drugomodlomku (ajetu) ".... a želite da oženite njih..." - ona je (tj. to je) želja jednoga(od) vas za svoju siroticu koja biva (koja bude) u njegovom skrbništvu kadabude (ona) maloga imanja i ljepote, pa se njima zabranilo da žene (ono) što suželili (željeli) u njihovom imanju i njihovoj ljepoti od sirotica žena osim sapravednošću zbog njihove odvratnosti od njih (od siromašnih ružnih sirotica).

(Regibe an znači ne želiti, osjećati odvratnost.)

GLAVA

društva (tj. suvlasništva) u zemljama (parcelama zemlje) i (drugim vrstama)osim njih (kao vrtovima i nekretninama).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestionas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

187

Učinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, preču kupovinusamo u svakome (u svemu onome) što se nije razdijelilo (podjelilo), pa kada supale (tj. uspostavile se) granice i izmijenjali se putevi, pa nema preče kupovine.

GLAVA:

Kada su sebi razdijelili suvlasnici kuće ili (što drugo) osim njih, pa nije za njih(tj. nemaju oni pravo na) vraćanje, a ni preča kupovina (a ni preču kupovinu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamerod Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa prečom kupovinom(da se ima postupiti) u svemu što se nije razdijelilo, pa kada su pale granice iizmijenjali se putevi, pa nema preče kupovine.

GLAVA

udruživanja (suvlasništva) u zlatu i srebru i (u svemu onome) što biva u njemumijenjanje.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim od Usmana, misli(na) sina Esvedova, rekao je: izvijestio me Sulejman, sin Ebu Muslima, rekao je:pitao sam Ebu Minhala o mijenjanju rukom u ruku (tj. iz ruke u ruku) pa jerekao:

Kupio sam (sebi) ja i (jedan) moj drug (jednu) stvar rukom u ruku iodgađanjem (uzimanja kupljene stvari u posjed). Pa je došao nama Bera', sinAziba, pa smo pitali njega pa je rekao: Učinio sam (nešto tako) ja i moj drugZejd, sin Erkama, i pitali smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, otome pa je rekao:

"Što je bilo (tj. Što biva) rukom u ruku, pa uzmite ga; a što je biloodgađanjem, pa ostavite (pustite) ga."

GLAVA

udruživanja zaštićenoga (tj. kršćanina i Židova u muslimanskoj državi koji supod zaštitom vlasti) i idolopoklonika u napoličarenju.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esma-a,od Nafia, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber Židovima darade (obrađuju) njega i siju njega, a za njih je (tj. a da imaju, da njima bude)

188

polovina (onoga) što izađe iz nje (iz zemlje Hajbera - što se dobije prihoda odnje).

GLAVA

diobe brava i pravde u njoj.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina EbuHabiba, od Ebulhajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu (neke) brave (da)razdijeli njih na njegove drugove (kao) žrtve, pa je ostalo (jedno godišnjače) jare,pa je spomenuo njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Žrtvuj s njim (tj. Zakolji ga kao kurban-žrtvu ti sebi, za sebe)."

GLAVA

društva (suvlasništva, sudioništva) u hrani i (drugome) osim nje.

A spominje se da je (neki) čovjek pogađao (jednu) stvar (s drugim čovjekom,tj. pogađao se s njim za cijenu jedne stvari može li biti jeftinija), pa je namignuonjemu (okom, ili stiskanjem rukom jedan) drugi (dok je kupovao onaj što je pogađao)pa je vidio Umer (tj. smatrao je Umer) da je za njega društvo (suvlasništvo, tj. da onajima pravo na suvlasništvo što je namignuo zajedno sa onim što je pogađao, jer je onajdrugi mogao da ponudi veću cijenu od pogođene pa da on kupi tu stvar sam).

PRIČAO NAM JE Asbag, sin Feredža, rekao je: izvijestio me Abdullah, sinVehba, rekao je: izvijestio me Seid od Zuhreta, sina Mabeda, od njegova (svoga)djeda Abdullaha, sina Hišama, a bio je već stigao (tj. zapamtio živoga) Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, i odvela ga je njegova majka Zejneba, kći Humejda, kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha, prisegni ga (uzmi prisegu od njega)!" Pa je rekao:"On je malen (mlad)." Pa je potrao njegovu glavu i molio je za njega (i činio muje dovu). A od Zuhreta, sina Mabeda, da ono izlažaše s njim (tj. da bi izvodionjega) njegov djed Abdullah, sin Hišama, do trga (tj. u čaršiju) pa kupi sebihrane (jela) pa sretne njega Ibnu Umer i Ibnu Zubejr, bio zadovoljan Allah odnjih, pa reknu njih dva njemu: "Udružili smo se (tj. Udružismo se, postajemosuvlasnici u toj tvojoj hrani), pa (tj. jer) je zaista Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, već molio za tebe sa blagoslovom (tj. molio tebi za blagoslov)." Paudruži (on) njih. Pa možda (tj. Pa ponekad) je pogodio (tj. zaradio na trgu ćara,dobiti) samaricu kao što je ona (tj. cijelu samaricu) pa pošalje s njom (pošaljenju) k stanu (kući).

(Pod samaricom se misli na tovar hrane što ga deva na svome samaru nosi. Neki opetvele misli se na devu, a neki vele devu sa tovarom, natovarenu devu hranom. Taj ćarje posljedica molitve-dove Muhammeda a.s. za njega u kojoj je molio blagoslov zanjega.)

189

GLAVA

društva (tj. suvlasništva) u robu.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esma-a, od Nafia,od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi svoj dio u robu, potrebno je njemu da oslobodi svega njega(cijeloga njega) ako je bilo za (u) njega imanja (imovine) koliko njegova cijena(koliko iznosi cijena toga roba). Uspostaviće se vrijednost pravde, i daće senjegovim drugovima (suvlasnicima) njihov dio i isprazniće se put oslobođenoga(tj. i pustiće se rob na slobodu)."

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, odKatadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi dio u robu, oslobodiće se sav on ako je bila u njega imovina,a ako ne, tražiće se trčanje (tj. zarađivanje) bez oteščanoga (rada) na njega (naroba)."

GLAVA

udruživanja u žrtvenoj životinji i žrtvenim devama, i kada je udružio čovjekčovjeka u svoju žrtvenu životinju poslije što je potjerao (ili žrtvovao) žrtvenuživotinju.

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, izvijestio nasje Abdulmelik, sin Džurejdža, od Ata-a, od Džabira i od Tavusa, od Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) jutru četvrtoga(dana) od zul-hidžeta uzvikujući (oni) za hodočašće, ne miješa se (s) njima(nijedna) stvar. Pa pošto smo stigli, zapovjedio nam je pa smo učinili njegaumrom, i da se smjestimo k našim ženama. Pa se raširio o tome govor. Rekao jeAta': Pa je rekao Džabir: "Pa (zar) će ići jedan (od) nas k Mini, a njegov ud(spolni organ) kapa sjemenom (ljudskim)?" Pa je rekao (tj. pokazao) Džabir sasvojom šakom (dlanom). Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, pa je ustao (kao) propovjednik pa je rekao:

"Doprlo je meni da (neki) ljudi govore tako i tako (to i to). Zaista ja samdobročinstveniji i bogobojazniji radi Allaha (ili: plašljiviji od Allaha) od njih. Ada sam ja vidio u početku od svoje stvari što sam vidio na kraju (ozadi, ozada),ne bih potjerao žrtvene životinje (pred sobom). I da nije (toga) da je sa mnomžrtvena životinja (da nije sa mnom žrvena životinja, da nemam žrtvenuživotinju), zaista bih se riješio (hodočasničke stege i odjeće)."

190

Pa je ustao Surakate, sin Malika sina Džušuma, pa je rekao: "O poslaničeAllaha, ona (ova pogodnost) je (li samo) za nas, ili za vječnost?" Pa je rekao:"Ne, nego za vječnost." Rekao je: A došao je Alija, sin Ebu Taliba (iz Jemena).Pa je rekao jedan (od) njih dvojice (Džabir): Govori (Alija): "Dvoodazov Tebi za(ono) što je uzviknuo za njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Arekao je drugi (Ibnu Abbas: Govori Alija): "Dvoodazov Tebi sa hodočašćemposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zapovjedio Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, da ostane (on - Alija) na svojoj zabranjenosti (tj. ustegama i odjeći hodočašća - da ne skida ihrama) i udružio je njega (Aliju) užrtvenu životinju (svoju).

GLAVA

(onoga) ko je izjednačio deset (komada) od brava sa (jednom) devom za žrtvu udiobi (tj. ko je proglasio da jedna deva pri diobi vrijedi koliko deset brava).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Veki' od Sufjana, od njegovaoca, od Abajeta, sina Rifaata, od njegovoga djeda Rafia, sina Hadidža, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zul-Hulejfi odTihame (dakle ne onoj Zul-Hulejfi prema Meki). Pa smo pogodili (tj. zarobili odneprijatelja nekakve) brave i deve. Pa su požurili ljudi pa su uzavreli s njimalonce (tj. zaklali su nešto od toga i stavili meso u lonce i dali da lonci provrijuvareći to meso). Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa jezapovjedio za njih (za lonce) pa su se izvrnuli (tj. proliveni su s mesom skupa).Zatim je izjednačio (dijeleći zarobljene životinje) deset od brava za devu. Zatimje zaista (jedna) deva od njih pobjegla, a nije u ljudi (bilo) osim malo konja, pa jebacio (strijelu na) nju (tj. ustrijelio je nju jedan) čovjek pa je zadržao nju sastrijelom. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista za ove životinje (tj. među ovim domaćim životinjama) su (neke)podivljale kao podivljale (od) divljači, pa što (tj. pa koje) nadvladaju vas od njih,pa napravite (učinite) s njim (s njima) ovako (tj. ustrijelite ih)." Rekao je: Rekaoje moj djed: "O poslaniče Allaha, zaista mi se nadamo, ili bojimo se da ćemosresti neprijatelja sutra (pa moramo držati čiste sablje radi borbe), a nije sanama noževa (a nemamo noževa), pa da li (da) koljemo sa trskom (trstikom)?"Pa je rekao: "Požuri!" Ili: "Budi čio (lahak, tj. Brzo izvedi klanje sa trstikom, dabi učinak bio kao i nožem, jer ako ne učiniš tako da učinak bude kao i nožem,onda se smatra udavljena i, kao takva, postaje zabranjena jesti zaklanaživotinja). Što prolije krv i spomene se ime Allaha nad njim, pa jedite, (akooruđe za klanje) nije (bilo) zub i nokat. A pričaću (A rečiću) vam o tome: Što setiče zuba, pa (to) je kost; a što se tiče nokta, pa noževi Abesinaca su (to)."


KNJIGA O ZALOGU (Založenju)

U PRISUTNOSTI

191

(tj. kada se je kod kuće, kada se nije na putovanju)

i (KNJIGA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I ako ste bili (tj. ako budete) naputovanju, a niste našli pisara, pa uzeti (primljeni) zalozi (založenja)....".

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam jeKatadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

I zaista već je založio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svojoklop za ječam. I išao sam k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sahljebom ječma i užeženim lojem (tj. lojem koji je promijenio miris - radi se orastopljenom loju). I zaista već sam čuo njega (da) govori: "Nije osvanulo zaporodicu Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo od hrane) osimsa' (3,34 kg hrane), a nije ni omrknulo, a zaista oni su zaista devet soba (tj. a brojčlanova Muhammedove a.s. porodice je devet žena, jer je svaka žena imala svojuzasebnu sobu za spavanje)."

GLAVA

(onoga) ko je založio svoj oklop.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš,rekao je:

Spominjali smo međusobno kod Ibrahima založenje (zalog) i jamca uisplati unaprijed pa je rekao Ibrahim: pričao nam je Esved od Aiše, biozadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kupiosebi od (jednoga) Židova hranu do roka i založio je njemu svoj oklop.

GLAVA

založenja oružja.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr:čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je za Kaba, sina Ešrefa (dobrovoljac da ga nastoji ubiti), pa (jer)zaista on je uznemirio (uvrijedio) Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao gaAllah i spasio." Pa je rekao Muhamed, sin Meslemeta: "Ja." Pa je došao njemupa je rekao: "Hoćemo da pozajmiš nama vesk, ili dva veska (hrane - vesk: 60sa'ova)." Pa je rekao: "Založite mi vaše (svoje) žene." Rekli su: "Kako (da) mi(založimo tebi naše žene, a ti si najljepši (od) Arapa (najljepši Arap)?!" Rekao je:

192

"Pa založite mi vaše (svoje) sinove." Rekli su: "Kako (da) založimo naše sinove,pa će se grditi jedan (od) njih (neki od njih, tj. pa će se bacati pogrda na jednogaod njih) pa će se govoriti: "Založio se (Založen je taj) za vesk, ili dva veska. Ovoje sramota na nas (za nas), ali (tj. nego) mi ćemo založiti tebi oklop." Rekao jeSufjan: Misli (na) oružje. Pa je obećao njemu da će doći njemu. Pa su ubili njega(Pa su ga ubili), zatim su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa suizvijestili njega (pa su ga izvijestili o tome).

GLAVA:

Zalog (tj. Založena životinja) je jahan i mužen (može se jahati i pomusti).

A rekao je Mugirete od Ibrahima: Jahaće se zalutala (tj. nađena životinja) zavrijednost njezine piće (hrane koja joj se polaže, daje), i musti će se za vrijednostnjezine piće (hrane, tj. koliko vrijedi hrana - toliko će se musti i jahati), a zalog jeslično njemu (tj. a založena životinja je isto kao i nađena životinja - ima se pravomusti i jahati onoliko koliko se dadne njoj hrane).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, od EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, da on govoraše:

"Zalog se jaše za njegov (svoj) trošak i pije se mlijeko mlijeka (tj. mlijekoone životinje koja ima mlijeko) kada je bio založen (zalog, tj. kada bude založen -kada takva životinja bude založena)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, sinMubareka, izvijestio nas je Zekerija od Šabije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allahod njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zalog se jaše za svoj trošak kada je bio založen, i mlijeko mlijeka se pijeza svoj trošak kada je bilo založeno, a na (onoga) koji jaše i pije je trošak (okoizdržavanja i hrane životinje koja je založena)."

GLAVA

zaloga kod Židova i (drugih lica) osim njih (osim Židova).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ibrahima,od Esveda, od Aiše bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (jednoga)Židova hrane i založio je njemu svoj oklop.

GLAVA:

Kada se prepirao založitelj (davalac zaloga) i primalac (uzimač) zaloga i sličnonjemu, pa dokaz je na tužioca (obavezan), a zakletva je na tuženoga (obaveznaako on nema protudokaze na tvrdnju tužitelja).

193

(Riječ "el-muddea alejhi" - zapravo taj sav izraz znači: tuženi).

PRIČAO NAM JE Halad, sin Jahja-a, pričao nam je Nafi', sin Umera, od IbnuEbu Mulejketa, rekao je:

Pisao sam k Ibnu Abbasu, pa je pisao k meni da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, sudio da je zakletva na tuženoga (obavezna).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, odEbu Vaila, rekao je: rekao je Abdullah, bio zadovoljan Allah od njega:

Ko se zakleo (tj. Ko se zakune) na (jednu) zakletvu (da) traži pravo s njom(na neko) imanje, a on (je) u njoj griješan (nevaljalac, lažac), srešće Allaha, a Onje na njega srdit. Pa je spustio Allah potvrđenje toga: "Zaista (oni) koji kupujuza ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....", pa je čitao do "....bolna kazna." Zatim je zaista Ešas, sin Kajsa izašao k nama pa je rekao: "Štapriča vama Ebu Abdurrahman?" Rekao je: Pa smo pričali njemu. Rekao je: Paje rekao: "Istinit je bio (tj. Rekao je istinu). Zaista o meni (u vezi mene) tako miAllaha spustila se (ova objava, ovaj ajet, odlomak). Bila je između mene i između(jednoga) čovjeka svađa (prepirka) o (jedan) bunar pa smo se parničili k (tj. kod)poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Tvoj svjedok, ili njegova zakletva (mora biti)." Rekao sam: "Zaista onće se tada zaklesti, a neće se brinuti (tj. neće voditi računa ni o čemu)." Pa jerekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se zakune na zakletvu(da) traži pravo s njom (na neko) imanje, a on je u njoj griješan, srešće Allaha, aOn je na njega srdit." Pa je spustio (objavio) Allah potvrđivanje toga. Zatim je(sebi) čitao ovaj ajet (odlomak):

"Zaista koji kupuju za ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletve malucijenu....", do ".... i za njih je (tj. oni imaju, oni će imati, njih će stići) bolnakazna."


O OSLOBAĐANJU (ropstva neke osobe)

I NJEGOVOJ VRIJEDNOSTI

(vrlini, tj. i o vrlini oslobađanja)

I (o tome je i) Njegov govor (ili: i - o - Njegovom govoru), uzvišen je:"Odriješenje vrata (tj. oslobođenje vrata osobe od ropstva). Ili nahranjivanje udanu gladnome (gladnome danu, vremenu). Siroče bližnje (koje ti je rod,rođak)."

194

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Asim, sin Muhameda,rekao je: pričao mi je Vakid, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je Seid, sinMerdžaneta, drug Alije, sina Huseina, rekao je: rekao je meni Ebu Hurejrete, biozadovoljan Allah od njega: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji god čovjek oprosti muslimana čovjeka, spasiće Allah za svaki ud odnjega ud od njega od Vatre."

Rekao je Seid, sin Merdžaneta: Pa sam otišao k Aliji, sinu Huseina, pa jenamjerio (upravio, tj. uputio se) Alija, sin Huseina, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, k (jednome) svome robu, već je davao njemu za njega Abdullah, sinDžafera deset hiljada srebrenjaka ili hiljadu zlatnika, pa je oslobodio njega.

GLAVA:

Koji vratova je najvrijedniji (tj. Koji su vratovi najvrijedniji za oslobađanje)?

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Hišama, sina Urveta, odnjegova oca, od Ebu Muraviha, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji posao je vrijedniji (od drugih, tj. najvrijedniji)?" Rekao je:"Vjerovanje u Allaha i borba u Njegovom putu." Rekao sam: "Pa koji

vratova je najvrijedniji (tj. najbolji da se oslobodi od ropstva)?" Rekao je:

"Najskuplji (od) njih cijenom i najskupocijeniji (od) njih kod njihoveporodice (vlasnika)." Rekao sam: "Pa ako nisam (to) učinio." Rekao je:

"Pomoći ćeš pravioca (činitelja, tj. obrtnika), ili ćeš praviti zarazderanoga (tj. ili ćeš učiniti pomoć neupućenom, onome koji ne zna nikakvogazanata)." Rekao je: "Pa ako nisam učinio (tj. ako nisam mogao ni to)?" Rekaoje:

"Pustićeš ljude od zla, pa zaista ona je milostinja (tj. i ta radnja da sečuvaš da ne činiš zla ljudima je dobro dijelo kao i milostinja pa) milodarićeš snjom na tvoju (tj. za svoju) osobu."

GLAVA

(onoga) što se voli od opraštanja u pomrčanju (pomračenju Sunca) i znakovima.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Mesuda, pričao nam je Zaidete, sin Kudameta,od Hišama, sina Urveta, od Fatime, kćeri Munzira, od Esme, kćeri Ebu Bekra, biozadovoljan Allah od njih dvoga, rekla je:

Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za opraštanje(od ropstva) u pomrčanju (tj. za vrijeme pomrčanja, pomračenja) Sunca. Slijedioje njega (Musa-a) Alija od Deraverdije, od Hišama.

195

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Assam, pričaonam je Hišam od Fatime, kćeri Munzira, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljanAllah od njih dvoga, rekla je:

Zapovjedaše se nama kod pomrčanja (pomračenja Mjeseca) za opraštanje(od ropstva robova).

GLAVA:

Kada je oslobodio roba (koji je vlasništvo) među dvojicom ili robinju (koja jevlasništvo) među drugovima (tj. sudionicima, suvlasnicima).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, odSalima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi roba među dvojicom, pa ako je bio bogat (imućanoslobodilac), ispraviće se (uspostaviće se, procijeniće se prava vrijednost) nanjega, zatim će se osloboditi."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik odNafia, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko oslobodi (jedan) svoj dio u robu, pa (bude) bilo u njega (doslovno: zanjega, tj.: u njega kakvoga) imanja (koje) dostiže cijenu (toga) roba, ispraviće(procijeniće) se rob (taj) vrijednošću pravde, pa će se dati (oslobodilac) svojimdrugovima (suvlasnicima, tj. isplatiće im) njihove dijelove i oslobodiće na njega(tj. njega, roba u potpunosti), a ako ne, pa već se oslobodilo od njega (ono, onajdio) što se oslobodilo."

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdullaha, odNafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko oslobodi svoj dio u posjedovanom (tj. u robu), pa na njega je njegovooslobođenje, svega (cijeloga) njega ako je bilo za (u) njega imovine (koja) dostiženjegovu cijenu. Pa ako nije bilo za (u) njega imovine, ispraviće se na njegavrijednost pravde (koja pada) na osloboditelja, pa oslobodilo se od njega što seoslobodilo."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr od Ubejdullaha (ali) skratio jenjega (ovaj hadis).

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad od Ejuba, od Nafia,od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, rekao je:

196

"Ko oslobodi svoj udio u posjedovanome (robu), ili svoj dio u robu, a biloje za (u) njega od imovine što dostiže njegovu vrijednost sa vrijednošću pravde,pa on je oslobođen." Rekao je Nafi: A ako ne (nema imovine), pa već se oslobodilood njega što se oslobodilo. Rekao je Ejub: Ne znam da li je stvar (što) je rekao njuNafi ili je (to) stvar u hadisu.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana,pričao nam je Musa, sin Ukbeta, izvijestio me Nafi od Ibnu Umera, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, da on rješavaše (izdavaše rješenje) o robu ili robinji (kadaneko od njih) bude među drugovima (suvlasnicima kao vlasništvo) pa oprostijedan (od) njih svoj udio (udjel) od njega (od roba ili robinje), govori (tj.govoraše Ibnu Umer izdavajući rješenje):

Već je dužnost na njega njegovo oslobođenje (oproštenje), svega njegakada je bilo za (u onoga) koji je oslobodio od imanja (toliko) što dostiže, ispraviće(procijeniće) od svoga imanja vrijednost pravde, i daće se drugovima(suvlasnicima) njihovi dijelovi i isprazniće se put oslobođenome (tj. i pustiće sena slobodu oslobođeni rob). Izvještava to Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio. A predao je njega (spomenuti hadis) Lejs, i Ibnu Ebu Zib, i IbnuIshak, i Džuvejrijete, i Jahja, sin Seida, i Ismail, sin Umejjeta, od Nafia, od IbnuUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio. Skraćeno.

GLAVA:

Kada je oslobodio udjel u robu, a nije za (u) njega imovina, tražiće se trčanje(zarađivanje od) roba (tj. obavezaće se rob da zaradi sumu kojom će se otkupitiod preostalih vlasnika svojih) ne otežano na njega (ne zadužujući ga vrlo teškimposlovima) na prema pisanju (tj. prema pismenom ugovoru o otkupljivanjusebe).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Jahja, sin Adema,pričao nam je Džerir, sin Hazima, rekao je: čuo sam Katadeta, rekao je: pričao mi jeNadr, sin Enesa sina Malika, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko oslobodi dio od roba." A pričao nam je Museded, pričao nam je Jezid,sin Zureja, pričao nam je Seid od Katadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sinaNehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko oslobodi udjel, ili dio u posjedovanome (tj. u robu), pa njegovospašavanje je na njega u njegovom imanju ako je bilo za (u) njega imanja; a akone ispraviće se (tj. procijeniće se) na njega, pa će se tražiti trčanje za njega (tj.obavezaće se da zaradi) ne otežano na njega (bez prisiljavanja njega na teškeposlove koji su teško izdržljivi)." Slijedio je njega (Seida) Hadžadž, sin Hadžadža, iEban, i Musa, sin Halefa, od Katadeta, skratio je njega Šubete.

GLAVA

197

pogreške i zaborava (zaboravljanja) u oslobađanju (od ropstva), i razvodu(braka) i slično njemu, i (GLAVA o tome da) nema oslobađanja osim radi LicaAllaha, uzvišen je.


"Za svakoga čovjeka je (ono, tj. ima ono) što je naumio. A nema nauma(namjere) za (u) zaboravljivača i pogrešitelja (nehatnika, koji nehotice učininešto)."

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Misar odKatadeta, od Zurareta, sina Evfa-a, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah je prešao meni od moje sljedbe (preko onoga) štoprišaptavaju njega njihova prsa (što im padne na um, na pamet da učinu, učineneki grijeh) dok nije učinila ili progovorila (izrekla sljedba, tj. pripadnici mojesljedbe, osoba koja me slijedi)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, pričao nam je Jahja, sinSeida, od Muhameda, sina Ibrahima, Tejmije, od Alkameta, sina Vakasa, Lejsije,rekao je: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Poslovi (Djela) su (sa) namjerom, i za čovjeka je (ono) što je naumio(namjerio, namjeravao). Pa ko (je takav da) je bila njegova seoba k Allahu iNjegovom poslaniku, pa njegova seoba je (pripala) k Allahu i Njegovomposlaniku; a ko (je takav da) je bila njegova seoba k ovozemnosti (da) pogodinju, ili (k) ženi (da) oženi nju, pa njegova seoba je k (onome pripala) što je selio knjemu (radi njega)."

GLAVA:

Kada je rekao svome robu: "On je za (radi, zbog) Allaha!", a naumio je (priizgovoru toga na) oslobođenje (od ropstva), i (GLAVA) zasvjedočavanja zaoslobađanje.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Numejra, od Muhameda,sina Bišra, od Ismaila, od Kajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, daje on pošto je došao hoće Islam (htijući Islam da primi), a sa njim je njegovdječak (bio), zalutao (izgubio se) svaki jedan (pojedini) od njih dvojice od svogadruga. Pa je došao (dječak) poslije toga, a Ebu Hurejrete je sjedač (sjedi) saVjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"O Ebu Hurejrete, ovo je tvoj dječak, već je došao tebi." Pa je rekao:"Zar ne! (Pazi!) Zaista ja zasvjedočavam (uzimam za svjedoka) tebe da je on

198

slobodan." (Znači da je dječak bio rob Ebu Hurejreta.) Rekao je: "Pa (to) je onokada govori (kaže, tj. to je onaj čas u koji reče slijedeći stih došavši u Medinu):

"O noći (li velike) od njezine duljine i njezine neprijatnosti Na (to, tj. pored toga) da je ona iz kruga (zemlje) bezvjerstva spasila."

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete, pričaonam je Ismail od Kajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:Pošto sam stigao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam uputu (tj. o putu):

"O noći (li velike) od njezine duljine i njezine neprijatnosti Na (to, tj. pa i pored toga) da je ona iz kruga (iz zemlje) bezvjerstva

spasila."

(Može i ovako da se prevede:

"O noći (jedna kojoj se čudim) od njezine duljine i njezine neprijatnosti! Na (to) da je ona iz kruga (iz zemlje) bezvjerstva spasila! - Ili:

Ipak je ona iz kruga bezvjerstva spasila!". )

Rekao je: A pobjegao je od mene (jedan) moj dječak u putu. Rekao je: Papošto sam stigao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnuo samse njemu. Pa dok sam ja kod njega, kadli se pojavio (tj. kadli se pojavi taj)dječak. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Ebu Hurejrete, ovo je tvoj dječak." Pa sam rekao: "On je slobodan za(radi zadovoljstva) Lica Allaha." Pa je oslobodio njega (dječaka). Nije rekao EbuKurejb od Ebu Usameta: "..... slobodan....".

(Tj. Nije spomenuo u svome pričanju riječi "slobodan", a to znači da je rekao samo:"On je za (radi) Lica Allaha!")

PRIČAO NAM JE Šihab, sin Abada, pričao nam je Ibrahim, sin Humejda, odIsmaila, od Kajsa, rekao je: Pošto je došao Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah odnjega, a sa njim je njegov dječak i on traži Islam, pa je zalutao jedan (od) njihdvojice (od) svoga druga (tj. pa je izgubio jedan od njih svoga druga). Sa ovim(izrazom je pričao Kajs ovaj hadis). I rekao je (Ebu Hurejrete):

"Zar ne! (Pazi!) Zaista ja zasvjedočavam tebe (na to) da je on (dječak) zaAllaha."

GLAVA

majke djeteta (tj. robinje koja rodi svome vlasniku, svome gospodaru dijete odnjega, iz spolnoga odnosa sa njim).

Rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

199

"Od znakova Časa (propasti svijeta pred sudnji dan) je da rodi robinjasvoga gospodara."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom),rekla:

Zaista Utbete, sin Ebu Vakasa, oporučio je (ugovorio je) k svome bratuSadu, sinu Ebu Vakasa, da uzme k sebi sina robinje Zemata. Rekao je Utbete:"Zaista on je moj sin." Pa pošto je stigao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (u) vrijeme Pobjede (Oslobođenja), uzeo je Sad sina robinje Zemata pa jedošao s njim (tj. doveo ga je) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, idošao je sa njim sa Abdom, sinom Zemata. Pa je rekao Sad: "O poslaniče Allaha,ovo je sin moga brata (koji) je oporučio k meni da je on njegov sin." Pa je (na to)rekao Abd, sin Zemata: "O poslaniče Allaha, ovo je moj brat, sin robinjeZemata, rodio se na njegovoj postelji." Pa je pogledao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, k sinu robinje Zemata pa kada li (kadli) je onnajsličniji čovjek njemu (s njim, tj. njemu Utbetu). Pa je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"On je za tebe (On je tvoj, On pripada tebi), o Abde, sine Zemata zbog(toga što je činjenica) da se on rodio na postelji njegovoga (Abdovoga) oca."Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zastri se od njega, o Sevdo, kćeri Zemata!" Od (Zbog onoga) što je vidiood njegove sličnosti sa Utbetom.

(Muhammed a.s. je rekao Sevdi da se zastre, tj. da se ne pokazuje tome dječaku, sinuRobinje Zemata, iako joj je pravno brat.)

A bila je Sevda žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

prodaje mudebera.

(Mudeber je rob kome je rečeno da će biti slobodan poslije smrti svoga vlasnika. Tomu je rekao sam vlasnik. O tome su davana objašnjenja prije i sada se neće toobnavljati.)

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam jeAmr, sin Dinara, čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Oslobodio je (ropstva jedan) čovjek od nas (jednoga) svoga roba odzadnje strane (odzada, tj. poslije svoje smrti ga oslobađa). Pa je pozvaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njega (tj. pozvao je njega, roba) paje prodao njega. Rekao je Džabir: Umro je (taj) dječak (taj rob) prve godine.

200

GLAVA

prodaje zaštitništva i njegovoga poklanjanja.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio meAbdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, (da) govori:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prodajuzaštitništva i njegovo poklanjanje (darivanje drugome).

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura,od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupila sam (sebi) Beriru, pa su uslovili njezini stanovnici (tj. njezinipredhodni vlasnici sebi) njezino zaštitništvo (pokroviteljstvo - u ranijem, odnosnoprošlom tekstu je tako i prevođena riječ "velaun"). Pa sam spomenula toVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Oslobodi nju (ti), pa (jer) zaista zaštitništvo (pokroviteljstvo) je za(onoga, tj. onome) ko je dao srebro (novce za oslobađanje)." Pa sam oslobodilanju. Pa je pozvao nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dozvolioizbor njoj (da ode ili da ne ide) od svoga muža (dotadašnjega). Pa je rekla: "Dami je dao (tj. da mi dadne, da mi da) toliko i toliko, ne bih se učvrstila (tj. ne bihostala nakon oslobađanja ropstva) kod njega (tj. ne bih mu bila žena)." Pa jeizabrala sebi svoju osobu (tj. razvod od dotadašnjega muža da bi živila, živjelasama sobom).

GLAVA:

Kada se zarobio brat čovjeka ili njegov stric, da li će se otkupiti kada je bioidolopoklonik?

A rekao je Enes: Rekao je Abbas Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:"Otkupio sam svoju osobu (sebe) i otkupio sam Akila." A bio je Alija (taj što jepripadao) njemu udjel u tom plijenu koji (je taj plijen što) je pogodio (tj. zadobioi ličnost) od njegovoga brata Akila i njegovoga strica (amidže) Abasa.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahimasina Ukbeta, od Musa-a, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Enes, bio zadovoljanAllah od njega, da su (neki) ljudi od Pomagača tražili dozvolu (od) poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"Dozvoli, pa neka (pa da) ostavimo za sina naše sestre (tj. sinu našesestre) Abasa (Abasu) njegov otkup!" Pa je rekao: "Nećete ostaviti od njega (nijedan) srebrenjak."

GLAVA

201

oslobađanja idolopoklonika.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama,izvijestio me moj otac da je Hakim, sin Hizama, bio zadovoljan Allah od njega,oslobodio (ropstva) u predislamlju stotinu vratova (stotinu ličnosti, lica) inatovario je na stotinu deva (pokrovce u hodočašću kao znak da će sve bitižrtvovane). Pa pošto je primio Islam natovario je na stotinu deva (pokrivače uznak da će biti sve kurbani - žrtve Allahu) i oslobodio je stotinu vratova. Rekaoje: Pa sam pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha, da li vidiš (misliš, smatraš da ću imati nagradu zaneke) stvari, pravljah ih (tj. činio sam ih) u predislamlju, čuvah se grijeha snjima." Misli (tj. hoće da kaže): "Činim (Čineći) dobročinstvo s njima (s timstvarima). Rekao je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:"Primio si Islam na (onome, tj. zbog onoga) što je prošlo tebi od dobra."

(To jest: "Zbog toga dobročinstva u prošlosti, u vremenu prije Islama, nagradiote Allah s tom nagradom što ti je dao da primiš Islam.".)

GLAVA

(onoga) ko je posjedovao (jedno lice) od Arapa (kao) roba, pa je poklonio, iprodao, i spolno općio, i otkupio i zarobio potomstvo, i (GLAVA) Njegovogagovora, uzvišen je: "Udario (tj. Donio, Dao) je Allah primjer posjedovanogaroba, nije moćan (ni) na (kakvu) stvar (tj. koji ništa ne može), i (primjer onoga)ko (je takav da) smo dali njemu lijep dar (trošak, tj. imanje) pa on daje (troši upomaganje drugih) od njega tajno i javno, da li su jednaki, hvala Allahu!, negonajviše njih ne znaju."

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, rekao je: izvijestio me Lejs od Ukajla,od Ibnu Šihaba, rekao je: spomenuo je Urvete da su Mervan i Misver, sin Mahremeta,izvijestili njih dva njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustaokada je došlo njemu poslanstvo Hevazina pa su pitali (molili) njega da vrati knjima njihova imanja i njihovo roblje (zarobljenike), pa je rekao:

"Zaista sa mnom je ko (je taj što) vidite."

(To jest: "Sa mnom su moji sljedbenici i drugovi koje, eto, vidite, gledate, pa nećubez sporazuma i dogovora s njima ništa da vam reknem.".)

"A najmiliji govor (pričanje) k meni je najiskreniji (od) njega, paizaberite sebi jednu (od) dvije grupe (dobara koje su od vas zarobljene): iliimanje, ili roblje, a već sam bio iščekivao s njima (sa zarobljenicima vas)." A bioje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pogledao (sebi, tj. iščekivao) njihdeset i nekoliko noći (tj. dana) kada se vratio iz Taifa. Pa pošto se razjasnilo(postalo jasno) za njih (njima) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,(drugo sve) osim vraćača njima (tj. Pa pošto su jasno uvidjeli da im neće vratiti)osim jednu (od) dvije grupe (dobara), rekli su: "Pa zaista mi izabiremo sebi našeroblje." Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. među)

202

ljudima pa je zahvalio na Allaha (tj. Allahu) sa (onim načinom) što je On njegovpripadnik (tj. zahvalio je Allahu kako Mu pripada i dolikuje), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije (toga), pa zaista vaša braća došla su nama kajući se(oni što su ratovali protiv nas primivši Islam iza borbe). I zaista ja vidim(doslovno: vidio sam, tj. smatram da treba) da vratim k njima njihovo roblje, pako želi od vas da odobri to, pa neka učini; a ko želi da bude na svome udjelu(tako) da dadnemo njemu njega od prvoga (plijena slijedećega) što će zaplijeniti(dati kao plijen) Allah na nas (tj. nama), pa neka (to) učini." Pa su rekli ljudi:"Odobravamo to." Rekao je: "Zaista mi ne znamo ko je dozvolio od vas (i nemožemo da ga razlikujemo) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (narazgovor svak u svoju jedinicu tako) da dignu (dostave) k nama vaši poznavaoci(tj. vaše starješine) vašu stvar." Pa su se vratili ljudi, pa su govorili (s) njimanjihovi poznavaoci, zatim su se vratili k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, pa su izvijestili njega da su oni odobrili (zadovoljili se) i dozvolili (su to).Pa ono (Pa to) je (opis slučaja) koji je dopro nama o roblju (plemena) Hevazina.A rekao je Enes: Rekao je Abas Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:"Otkupio sam svoju osobu (sebe) i otkupio sam Akila."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hasana, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nasje Ibnu Avn, rekao je: pisao sam Nafiu, pa je pisao (otpisao, odgovorio) k meni daje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, navalio na Mustalikoviće, a oni sunemarni (tj. obmanjeni, iznenađeni) i njihove životinje (blago) se napaja na vodi,pa je ubio njihove borce i zarobio je njihova potomstva, i pogodio je tadaDžuvejriju (tj. dobio ju je za ženu).

(Rečenicu "fe katele mukatiletehum", prevode, odnosno tumače na ovaj način: "...pa ubio njihove odmetnike (ubojice, razbojnike)....".)

Pričao mi je za njega (za ovaj hadis i slučaj - to veli Nafi) Abdullah, sinUmera, a bio je u toj vojsci.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Rebiata,sina Ebu Abdurrahmana, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od IbnuMuhajriza rekao je: vidio sam Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, pa sam pitaonjega, pa je rekao:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u borbu(protiv) Mustalikovića pa smo pogodili (tj. zarobili neko) roblje od roblja Arapa.Pa smo željeli žene. Pa se pojačala (ili: dotužila) na nas (nama) ledičnost(neoženjenost, tj. odsustvovanje od žena) i volili smo izlijevanje u stranu(sjemena, tj. izlijevanje muškog sjemena van spolnoga organa ženke pri spolnomodnosu sa ženom ili sa robinjom), pa smo pitali (o tome) poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Nije (Nema štete, grijeha) na vas da nečinite. Nema (nijedne) od bivajuće duše do sudnjega dana (tj. duše koja treba dapostane, da bude živjela - a da će drukčije biti) osim (tako), a ona je bivajuća(osim tako da će biti, postojati, živjeti)."

203

(Prvu rečenicu: "Ma alejkum en la tef'alu" - Nije na vas da ne činite! - jednitumače ovako: Nema grijeha na vas kada ostavite taj postupak, kada ga ne činite.Drugi kažu da je ono "la" u "en la te'alu" suvišno i da to znači: Nema grijeha na vasda činite, tj. ako to činite. Prema tome ovaj isti hadis uzimaju za podlogu i oni kojismatraju "azl" dozvoljenim činom, i oni koji ga smatraju nedozvoljenim činom."Azlun" znači, kao što je već rečeno, prilikom spolnoga odnosa izvući muški spolniorgan kada osjeti da će iz njega izaći, izliti se sjeme, izvući ga iz spolnog organa ženei sjeme izliti na drugu stranu van spolnoga organa žene.)

PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Džerir od Umareta, sinaKa'ka'-a, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:Neprestano volim Temimoviće. A pričao mi je Ibnu Selam, izvijestio nas je Džerir,sin Abdulhamida, od Mugireta, sina Harisa, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, i odUmareta, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, rekao je:

Neprestano (sam bio taj da) volim Temimoviće od (vremena kada sam čuoza njihova) tri (svojstva koja) sam čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) govori o njima. Čuo sam ga (da) govori:

"Oni su najžešći (od sve) moje sljedbe na Lažova (Antihrista)." Rekao je: Idošle su njihove milostinje pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo su milostinje našega naroda (naših ljudi, tj. koje su poslali naši ljudimuslimanima)." I bila je (jedna) robljenica (zarobljenica, robinja) od njih kod Aišepa je rekao: "Oslobodi nju, pa (tj. jer) zaista ona je od djece Ismaila."

GLAVA

vrijednosti (vrline onoga) ko je odgojio svoju robinju i poučio je nju (tj. iobrazovao je nju).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Muhameda, sina Fudajla, odMutarifa, od Šabije, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (se nađe u takvoj prilici da) bude za (u) njega robinja, pa jeizdržavao (opskrbljavao) nju, pa je lijepo činio k njoj (a u lijep postupak spada iobrazovanje njezino), zatim je oslobodio nju, i oženio je nju - biće za njega (bićenjemu) dvije nagrade (na Sudnjem danu od Boga)."

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio "Robovi su vaša braća, panahranite ih od (onoga) što jedete." I (GLAVA) govora Njegovoga, uzvišen je: "Iobožavajte Allaha i ne udružujte s Njime (nijedne) stvari, i sa roditeljima dvalijepim postupanjem (postupajte) i sa bližnjim, i siročadima, i siromasima, isusjedom bližnjim (rođakom), i susjedom strancem (nerođakom), i drugom sastrane (uz svoju stranu, uza se), i putnikom i (onim) što posjedovaše (posjeduju

204

njega) vaše desnice; zaista Allah ne voli (onoga) ko je bio (tj. ko je) ohol iponosan."

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam jeVasil Ahdeb, rekao je: čuo sam Marura, sina Suvejda, rekao je: vidio sam Ebu ZerraGifariju, bio zadovoljan Allah od njega, i na njemu ogrtač i na njegovom dječaku(robu isti onakav) ogrtač. Pa smo pitali njega o tome pa je rekao:

"Zaista ja sam grdio (psovao jednoga) čovjeka pa je tužio mene kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar si sramotio njega sa njegovommajkom (zbog njegove majke)?" Zatim je rekao: "Zaista vaša braća su vašesluge (tj. vaši robovi). Učinio je njih Allah pod vašim rukama. Pa ko bude (takavda) je njegov brat pod njegovom rukom, pa neka hrani njega od (onoga) što jede,i neka obuče njemu od (onoga) što oblači. I ne opterećujte ih (ono) što ćenadvladati njih. Pa ako ste opteretili njih (ono) što će nadvladati njih, papomozite ih."

GLAVA

roba kada je izvršavao lijepo pobožnost svome Gospodu i (uz to) je bio iskren(odan) svome gospodaru (tj. vlasniku).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafia, od IbnuUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, rekao:

"Rob kada je iskren svome gospodaru, i izvršava lijepo pobožnost svomeGospodu, biće njemu njegova nagrada dva puta (biće dvostruko nagrađen)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Saliha, odŠabije, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa Ešarije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji god čovjek (bude u takvoj prilici da) je bila za (u) njega robinja, paje odgojio nju (pa je odgoji), pa je izvršio lijepo njezino odgajanje, i oslobodio jenju (i oslobodi je) i oženio je nju (i oženi je), pa za njega (njemu) su dvije nagrade(imaće dvije nagrade). A koji god rob izvrši dužnost (prema) Allahu i dužnost(prema) svojim gospodarima (tj. vlasnicima), pa za njega (tj. njemu) su dvijenagrade (imaće, dobiće i on dvije nagrade)."

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestionas je Junus od Zuhrije, čuo sam Seida, sina Musejeba, (da) govori: rekao je EbuHurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio:

205

"Za dobroga posjedovanoga roba su (tj. imaju, postoje) dvije nagrade.Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da nije borbe u(na) putu Allaha, i hodočašća i dobročinstva mojoj majci, zaista bih volio daumrem, a ja sam posjedovan (kao rob)."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Ebu Usamete od Aameša,pričao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Divno je (ono) što je za jednoga (od) njih (moguće da) izvršava lijepopobožnost svoga Gospoda i (da) bude iskren svome gospodaru (vlasniku)."

GLAVA

odvratnosti izduživanja (tj. oholenja, oholosti) nad robom i njegovoga govora:"moj robe ili moja robinjo".

A rekao je Allah, uzvišen je: "..... i dobre od vaših robova i vašihrobinja....", i rekao je: "..... posjedovanoga roba....", "..... i našli su njih dvojenjezinoga gospodara kod vrata....", i rekao je: ".... od vaših djevojki vjernica....".

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustanite k svomegospodaru." I: ".... spomeni me kod svoga gospodara...." - svoga gospodina.

(To jest: "rebbike" je isto što i "sejjidike". I riječ "rabbun" i riječ "sejjidun"znače gospodar, gospodin.)

I: "Ko je vaš gospodin (gospodar)?"

(Svrha ovih navođenja teksta iz Kur'ana i izreka Muhammeda a.s. je to da se ukaže načinjenicu da se i tamo vlasnici robova nazivaju sa izrazom "rabbun", a da se robovinazivaju sa izrazom "abdun", pa se zato ne treba shvatiti prestrogo hadis kojizabranjuje dozivanje i nazivanje roba sa izrazom "abdun". Ta zabrana je više mekruhtenzihen - nije strogo zabranjena. To je zabrana koja je bliže dozvoljenosti negostrogoj zabranjenosti, grijehu.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdullaha, rekao je:pričao mi je Nafi od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada je bio iskren (odan) rob svome gospodinu, i izvršavao je lijepopobožnost svome Gospodu, bila je (tj. biće) za njega (njemu) njegova nagradadva puta (imaće, dobiće dvije nagrade)."

PRIČAO NAM Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda,od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

206

"Posjedovani koji izvršava lijepo pobožnost svoga Gospoda (svomeGospodu) i izvršava k svome gospodinu (gospodaru ono) koje je za njega nanjemu od dužnosti, i iskrenosti (odanosti) i pokornosti - za njega su (on ima,imaće) dvije nagrade."

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas jeMamer od Hemama, sina Munebiha, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allahod njega, (da) priča od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neka ne rekne jedan (od) vas: "Nahrani tvoga (svoga) gospodara! (Tojest: Daj hranu svome gospodaru!) Očisti svoga gospodara! Napoj svogagospodara!" I neka rekne: "Moj gospodin! Moj upravnik!" I neka ne reknejedan (od) vas: "Moj rob! Moja robinja!" I neka rekne: "Moj momak!" I:"Moja djevojka!" I: "Moj dječak!"

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Nafi-a,od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oslobodio svoj dio od roba, pa je bila za (u) njega od imanja štodostiže njegovu vrijednost, ispraviće se (cijena) na njega vrijednošću pravde(pravičnosti) i oslobodiće se iz njegovoga imanja; a ako ne, pa već se oslobodilood njega (ono) što se oslobodilo."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdullaha, pričao mi jeNafi od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, rekao:

"Svaki (od) vas je pastir (čoban) pa je pitan (odgovoran) o svome stadu.Pa zapovjednik koji je nad ljudima je pastir i on je pitan o njima (odgovoran zanjih). I čovjek je pastir nad porodicom svoje kuće i on je pitan (odgovoran) onjima. I žena je pastirica nad kućom svoga muža i njegovom djecom i ona jepitana (odgovorna) o njima. I rob je pastir nad imanjem svoga gospodina(vlasnika) i on je pitan (odgovoran) o njemu. Zar ne! (Pažnja! Pazite!) Pa svaki(od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan (odgovoran) o svome stadu."

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, pričaomi je Ubejdullah, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, i Zejda, sinaHalida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada je bludničila (Kada je učinila, činila blud) robinja, pa bičujte nju(pa bičujte je). Zatim kada je (opet) bludničila, pa bičujte nju (pa ponovo jebičujte). Zatim kada je (opet) bludničila, pa bičujte nju (ponovo je bičujte). Utrećem ili četvrtom (slučaju poslije bičevanja) prodajte nju (prodajte je), i da (bije dali, pa makar je dali i) za pletenicu (uže)."

GLAVA:

207

Kada je došao njemu njegov sluga sa njegovom hranom (tj. Kada mu je slugadonio hranu).

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je:izvijestio me Muhamed, sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada donese jednome (od) vas njegov sluga njegovu hranu, pa ako nijeposadio njega sa sobom, pa neka dodadne (doda, dadne, da) njemu zalogaj ilidva zalogaja, ili komad jela ili dva komada jela (tj. zalogaj ili dva zalogaja - jer i"lukmetun" i "ukletun" znači zalogaj, ali pripovjedač nije zapamtio koji je izrazupotrebljen), pa (tj. jer) zaista on (sluga) je upravljao njegovim spravljanjem(doslovno: borbom, trudom oko jela, tj. oko spravljanja i sakupljanja jela)."

GLAVA:

Rob je pastir u imanju svoga gospodina (gospodara, vlasnika).

A pripisao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, imanje kgospodinu.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)govori:

"Svaki (od) vas je pastir (čoban nečega) i pitan o svome stadu (tj. iodgovoran je za svoje stado). Pa vođa je pastir i pitan (i biće pitan) o svomestadu. I čovjek u svojoj porodici je pastir i on je pitan o svome stadu. I žena ukući svoga supruga (muža) je pastirica i ona je pitana o svome stadu. I sluga uimanju svoga gospodina (vlasnika) je pastir i on je pitan o svome stadu." Rekaoje (Ibnu Umer): Pa čuo sam ove (riječi) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, (da ih je spomenuo), a mislim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,(da) je rekao (još i ovo): "I čovjek u imanju svoga oca je pastir i pitan je (i bićepitan) o svome stadu. Pa svaki (od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan(odgovoran) o svome stadu (tj. biće odgovoran za svoje stado)."

GLAVA:

Kada je udario (tj. Kada udara) roba, pa neka se klone (kloni) lica (tj. neka ga neudara po licu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdullaha, pričao nam je Ibnu Vehb,rekao je: pričao mi je Malik, sin Enesa. Rekao je (Ibnu Vehb): A izvijestio me (osimMalika i) sin omsice od Seida Makburije, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - Apričao nam je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas jeMamer od Hemama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

208

"Kada se borio jedan (od) vas (tj. Kada se bori s nekim - protiv sluge ilinekoga drugoga - a u borbi se i udara), pa neka se kloni lica (tj. neka ga ne udarapo licu)."


O POTPISANOME.

(Riječ "mukateb" je stručni izraz za roba koji je sklopio pismeni ugovor sa svojimgospodarem da isplati gospodaru određenu sumu novaca ili u naturi, a kada isplati tusumu, postaće, biće slobodan, oslobođen ropstva. Potpisnici takvoga ugovora imajusvaki svoj naziv: gospodar se zove "mukatib": koji se potpisao nekome za nešto, arob se zove "mukateb": kome je potpisano za nešto - tj. lice kome se potpisalo nekodrugo lice za nešto. U prevodu će se "mukateb" radi kratkoće prevoditi sa potpisani.U stvari i gospodar i rob su potpisani, ali će se tim izrazom misliti na roba. Ako sebude radilo o gospodaru - "mukatibu", onda će se to prevoditi sa izrazompotpisivač.)

GLAVA

grijeha (onoga) ko je obijedio svoga posjedovanoga (tj. okrivio ga za preljub,prostituciju).

GLAVA

potpisanoga i njegovih otplata: u svakoj (usvakoj) je godini (jedna) otplata, i(GLAVA) Njegova govora: ".... a koji sebi traže knjigu (tj. pismeni ugovor) od(onih) što su posjedovale (njih) vaše desnice, pa napišite njima (ugovor) ako steznali o njima dobro; i podajte im od imanja Allahova koji je dao vama....".

A rekao je Revh od Ibnu Džurejdža: Rekao sam Ata-u: "Da li je dužnost namene kada sam znao (da je) za njega imanje (tj. da on ima imanja) da napišem njemu(pismeni ugovor)?" Rekao je: "Ne smatram (Ne mislim) ga (drugčije, drugačije) osimdužnost." A rekao je Amr, sin Dinara: Rekao sam Ata-u: "Prenosiš njega (ovo štokažeš da je dužnost) od jednoga (tj. od nekoga)?" Rekao je: "Ne." Zatim je izvijestiomene (Ata) da je Musa, sin Enesa, izvijestio njega da je Sirin pitao Enesa (tj. tražio odEnesa) potpisivanje (ugovora), a bio je mnogobrojnoga imanja, pa nije htio (da mupotpiše, napiše). Pa je otišao k Umeru, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:"Potpiši mu." Pa nije htio. Pa je udario njega (Umer Enesa) sa kandžijom (bičem), ipročita Umer: ".... pa napišite (potpišite) im ako ste znali u njima (o njima)dobra....". Pa je potpisao (Enes) njemu (Sirinu ugovor). A rekao je Lejs: Pričao mi jeJunus od Ibnu Šihaba, rekao je Urvete: rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:Zaista Berira je unišla na nju (ušla njoj da) traži pomoć (od) nje u njezinompisanju (tj. da traži pomoć od nje u vezi svoga pismenoga ugovora o otplati na

209

rate za oslobađanje od ropstva), a na njoj je pet ukija (što) su se odredile uotplatu na nju u pet godina. Pa je rekla njoj Aiša - a želila je nju -:

"Da li misliš ako izbrojim njima jednim brojanjem (tj. odjednom cijelusumu), da li će prodati tebe tvoja porodica (tj. vlasnici), pa (da) oslobodim tebe,pa će biti tvoje zaštitništvo (pokroviteljstvo) meni?" Pa je otišla Berira k svojojporodici pa je izložila to na njih (njima) pa su rekli: "Ne (drukčije) osim da budeza nas (nama) zaštitništvo (pokroviteljstvo)." Rekla je Aiša: Pa sam unišla naposlanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenulato njemu. Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi sebi nju, pa oslobodi nju (pa je oslobodi), pa (tj. jer) zaštitništvo jesamo za (onoga, tj. onome) ko je oslobodio." Zatim je ustao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Šta je umu (nekih) ljudi (tj. Šta je nekim ljudima da) sebi uslovljavajuuslove (koji) nisu u knjizi Allaha?! Ko je sebi uslovio (tj. Ko uslovi, uvjetuje sebineki) uslov (koji) nije u knjizi Allaha, pa on je neistinit (neispravan, tj. poništen).Uslov Allaha je preči (najpreči, praviji) i čvršći (najobavezniji)."

GLAVA

(onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga, i (GLAVA onoga) ko je sebiuslovljavao uslov (koji) nije u knjizi Allaha.

O njemu je Ibnu Umer (pričao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta daje Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je Berira došla, traži(tražeći) pomoć (od) nje u svome pisanju (pismenom ugovoru), a nije bilaispunila od svoga pismenoga ugovora (nijedne) stvari.

(Riječ "kitabetun" znači pisanje, a znači i pismeni ugovor. U daljem tekstu će seprevoditi sa izrazom pismeni ugovor kada se bude radilo o robu i njegovompismenom ugovoru.)

Rekla je njoj Aiša: "Vrati se k svojoj porodici, pa ako su volili (tj. akovole) da ispunim (isplatim) za tebe tvoj pismeni ugovor, a (da) bude tvojezaštitništvo meni, učiniću (to)." Pa je spomenula to Berira svojoj porodici, panisu (to) htjeli. I rekli su: "Ako je htjela (tj. Ako hoće) da sebi računa na tebe (tj.za tebe da traži kod Allaha nagradu), pa neka učini (to, tj. neka te u ime Allahaoslobodi plativši nama), a (da) bude tvoje zaštitništvo za nas (nama)." Pa jespomenula (Berira ili Aiša) to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, paje rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

210

"Kupi i oslobodi, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga, tj. samo onome)ko je oslobodio."

(Greškom je u prethodnom tekstu ispuštena riječ "samo" na nekim mjestima, jer"innema" znači "samo". Neka se ova napomena ima u vidu.)

Rekao je: Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, paje rekao:

"Šta je umu (nekih) ljudi (Šta je nekim ljudima da) sebi uslovljavajuuslove (koji) nisu u knjizi Allaha?! Ko je sebi uslovio uslov (koji) nije u knjiziAllaha, pa nije za njega (tj. pa ne pripada njemu taj uslov) i ako (tj. pa makarda) je uslovio stotinu puta. Uslov Allaha je preči (praviji) i čvršći."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafia, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Htjela jeAiša, majka vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, da sebi kupi (jednu) robinjuzato (da) oslobodi nju (da je oslobodi). Pa je rekla njezina porodica:

"Na (taj uslov ćemo je prodati) da njezino zaštitništvo je za nas (nama)."Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće spriječiti to tebe,pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."

GLAVA

traženja pomoći potpisanoga i njegova molenja (prosjačenja od) ljudi.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama,od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Došla je Berira pa jerekla:

"Zaista ja sam potpisala svojoj porodici (ugovor) na devet ukija: u svakojgodini (jedna) ukija (da se isplati njima), pa pomozi me."

(Ukija je četrdeset dirhema, drahmi, srebrenjaka, srebrenih novaca koji su u onovrijeme vrijedili kao platežno sredstvo.)

Pa je rekla Aiša: "Ako voli tvoja porodica da izbrojim njih (novce) njimajednim brojenjem (odjednom sve) i (da) oslobodim tebe, učiniću (to), a (da) budetvoje zaštitništvo meni (za me)." Pa je otišla k svojoj porodici, pa nisu htjeli to nanju (njoj da odobre). Pa je rekla: "Zaista ja sam već izložila to na njih (njima),pa nisu htjeli (drukčije) osim da bude zaštitništvo za njih (njima)." Pa je čuo zato poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao mene (za to) pa samizvijestila njega (o tome). Pa je rekao:

"Uzmi nju, pa oslobodi nju (oslobodi je), i uslovi njima zaštitništvo, pa(jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Rekla je Aiša: Pa je ustaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (među) ljudima, pa je hvalioAllaha i zahvalio je na Njega (Njemu), zatim je rekao:

211

"A što se tiče poslije, pa šta je um (nekih) ljudi (zamislio da) uslovljavaju(neke) uslove (koji) nisu u knjizi Allaha?! Pa koji god uslov nije u knjizi Allaha,pa on je neispravan (lažan, tj. bez važnosti je) i ako je bio (tj. iako je bio) stotinuuslova (neko postavio). Pa sud (presuda) Allaha je preča (pravija) i uslov Allahaje čvršći (pouzdaniji). Šta je um (nekih) ljudi od vas (zamislio da) govori jedan(od) njih: "Oslobodi, o omsica, a meni je zaštitništvo." Zaštitništvo je samo za(onoga) ko je oslobodio."

(Data su ranije objašnjenja da se nasljeđuje na osnovu prava zaštitništva,pokroviteljstva od kada umre lice koje nema bližih zakonitih nikakvih rođaka.)

GLAVA

prodaje potpisanoga kada je bio zadovoljan (on da bude prodan).

A rekla je Aiša: On je rob dok je ostalo na njemu (bilo kakva) stvar (odduga, dugovanja koje po ugovoru treba da plati). A rekao je Zejd, sin Sabita: Dokje ostao na njemu (jedan) srebrenjak. A rekao je Ibnu Umer: On je rob ako ježivio (tj. pa iako živi dugo vremena), i ako je umro, i ako je izvršio prestup(grijeh) dok je ostala na njemu (ijedna) stvar (tj. išta, imalo od dugovanja naosnovu pismenoga ugovora).

(Hoće da se kaže da je rob sve dok ne otplati cijelu sumu koja je predviđena pismenimugovorom, pa se može prodati. Ebu Hanife i Šafija kažu da se potpisani rob ne možeprodati.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a,sina Seida, od Amrete, kćeri Abdurrahmana, da je Berira došla (da) traži pomoć(od) Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, pa je rekla njoj:

"Ako voli (želi) tvoja porodica da izlijem (tj. izručim) njima tvoju cijenujednim izlijevanjem (tj. odjednom svu - a ne na rate) pa (da) oslobodim tebe,učiniću (to tako)." Pa je spomenula Berira to svojoj porodici pa su rekli: "Ne(drukčije) osim da bude tvoje zaštitništvo za nas (naše)." Rekao je Malik: Rekaoje Jahja: Pa je tvrdila Amreta da je Aiša spomenula to poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Kupi (ti sebi) nju, i oslobodi nju, pa(jer) zaštitništvo je samo za (onoga, onome) ko je oslobodio (ropstva)."

GLAVA:

Kada je rekao potpisani: "Kupi (me), i oslobodi me!", pa je kupio njega zbogtoga.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, rekaoje: pričao mi je Ebu Ejmen, rekao je: unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allahod nje, pa sam rekao:

212

"Bio sam (rob) za Utbeta (tj. rob Utbeta), sina Ebu Leheba, i umro je(on), a naslijedili su me njegovi sinovi. I zaista oni su prodali mene Ibnu EbuAmru. Pa je oslobodio mene Ibnu Ebu Amr. I uslovili (su sebi) sinovi Utbetazaštitništvo." Rekla je: "Unišla je Berira, a ona je potpisana, pa je rekla: "Kupime, i oslobodi me!" Rekla je: "Da." Rekla je: "Neće prodati mene do (da sebi)uslove moje zaštitništvo." Pa je rekla: "Nema potrebe meni za to." Pa je čuo zato Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili je doprlo njemu (to), pa jespomenuo to Aiši. Pa je spomenula Aiša šta je rekla njoj. Pa je rekao:

"Kupi je, i oslobodi je, a pusti (ostavi) njih (da) uslovljavaju šta su htjeli(tj. šta god hoće)." Pa je kupila nju Aiša pa je oslobodila nju, a uslovila je njenaporodica zaštitništvo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaštitništvo je za (onoga) ko je oslobodio i ako (iako) su (i ako bi, pamakar) uslovili stotinu uslova."


KNJIGA POKLONA (Darovanja)

I NJEGOVE VRIJEDNOSTI (Vrline)

I BODRENJA NA NJEGA

PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zib od Makburije,od njegova oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"O žene muslimanke, neka nikako ne omalovažava susjedica (da pokloni)svojoj susjedici i da (bi to bilo samo, tj. pa makar samo) papak ovce."

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Ibnu EbuHazim od svoga oca, od Jezida, sina Rumana, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljanAllah od nje, da je ona rekla Urvettu:

"Sine moje sestre (sestriću), zaista mi smo bili (u takvom siromaštvu čestoda) zaista gledamo k mlađaku (tj. vidimo mlad mjesec), zatim mlađaku, zatimmlađaku, tri mlađaka u dva mjeseca, a nije se naložila (tj. a ne naloži se) usobama (tj. u kući) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vatra." Pa samrekao: "O tetka, šta je bilo (to što) oživljava vas (što vas drži na životu, tj. odčega ste živjeli)?" Rekla je: "Dvoje crnih: datule i voda. Osim (toga bilo je još i

213

to) da su ono bili za (tj. u) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, susjediod Pomagača (takvi da) su bile za (tj. u) njih poklonjene na mužu (deve ili ovce,tj. date im da ih muzu neko vrijeme besplatno i da ih onda vrate vlasnicimanazad), i poklanjaše (oni) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsvojih mlijeka (jedan dio), pa napoji nas (mlijekom na taj način Božiji poslanika.s.)."

GLAVA

maloga od poklona.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj odŠubeta, od Sulejmana, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Da sam se pozvao k podlaktici ili cjevanici, zaista bih se odazvao; i da sepoklonila k meni (darovala, dala meni) podlaktica ili cjevanica, zaista bih (to)primio."

("Kura'un" je noga životinje od kopite ili papka do koljena, a "zira'un" je noga,odnosno dio noge iznad toga. "Zira'un" je i lakat i podlaktica. To su sve mjesta gdjeje malo mesa, pa su istaknuta da se upozori da i mali poklon, poklon od male koristitreba cijeniti, ne treba ga omalovažavati niti odbijati.)

GLAVA

(onoga) ko je tražio (na) poklon od svojih drugova (neku) stvar (nešto).

A rekao je Ebu Seid: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"Udarite meni sa vama dio." (To jest: "Odredite, odrežite, dajte i meni jedandio.".)

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je:pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, da jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (poruku, narudžbu) k (jednoj)ženi od Izbjeglica (Iseljenika), a bio je u nje dječak stolar, rekao je njoj:

"Zapovjedi tvome (svome) robu, pa neka napravi nama od drvagovornice (od drveta govornicu)." Pa je zapovjedila svome robu. Pa je otišao, paje odsjekao od tamariska, pa je načinio (izradio) njemu govornicu. Pa pošto jezavršio nju, poslala je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (poruku,obavještenje) da je on već završio (napravio) nju (govornicu). Rekao je,pomilovao ga Allah i spasio: "Pošalji nju k meni." Pa su donijeli nju (Pa su jedonijeli). Pa je (sebi, na sebe) natovario nju (tj. uzeo je nju) Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio (metnuo) nju gdje vidite (nju i sada).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed,sin Džafera, od Ebu Hazima, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, Sulemije, od njegovaoca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

214

Bio sam (jedan) dan sjedač (sjedio sam) sa (nekim) ljudima od drugovaVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) odsjedalištu u putuMeke (prema Meki), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je odsjedač(tj. odsjeo je) pred nama. A narod (tj. ljudi) su obučeni hodočasnički, a ja samneobučen hodočasnički. Pa su ugledali (vidjeli) divljega magarca, a ja samzaposlen, krpim (tj. popravljam, šijem) svoju obuću, pa nisu obavijestili mene zanjega (o njemu), a želili su da sam zaista ja vidio (ugledao) njega. Pa sam seobazro pa sam vidio njega. Pa sam ustao do konja, pa sam osedlao njega, zatimsam uzjahao. I zaboravio sam kandžiju (bič) i koplje pa sam rekao njima:

"Dohvatite (dodajte) mi kandžiju i koplje." Pa su rekli: "Ne, tako namAllaha nećemo pomoći tebi na (tj. protiv) njega (ni) sa (jednom) stvari (tj. ničim)." Pa sam se rasrdio, pa sam sišao (sjahao), pa sam uzeo njih dvoje, zatimsam uzjahao. Pa sam bio žestok (tj. žestoko sam navalio) na magarca, pa sam garanio (smrtno), zatim sam donio njega, a već je umro. Pa su pali u (tj. na) njega(da) jedu njega (da ga jedu). Zatim su sumnjali u njegovo (tj. svoje) jedenjenjega, a oni su obučeni hodočasnički. Pa smo otišli (krenuli). A sakrio sam mišicu(tj. dio noge magarca) sa mnom (sa sobom). Pa smo stigli poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pitali njega o tome pa je rekao:

"Sa vama je (li) od njega (neka) stvar (tj. išta, imalo, dakle: Je li ostalo odnjega išta, ima li koji dio od njega.)?" Pa sam rekao: "Da." Pa sam dodao njemumišicu, pa je jeo nju dok je upropastio (tj. pojeo) nju, a on je obučenhodočasnički. Pa je pričao meni za njega (za ovaj hadis) Zejd, sin Eslema, od Ata-a,sina Jesara, od Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

(onoga) ko je tražio napojenje.

A rekao je Sehl: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"Napoji me!"

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala,pričao mi je Ebu Tuvalete, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega,(da) govori:

Došao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ovu našukuću pa je tražio napojenje (tj. tražio je od nas da se napije vode ili mlijeka). Pasmo pomuzli njemu (jednu) našu ovcu, zatim sam pomiješao (u) njega od vodeovoga našega bunara, pa sam dao njemu, a Ebu Bekr je (na strani) od njegoveljevice (lijeve strane), a Umer je prema njemu (prema njegovom licu), a (jedan)Beduin je (na strani) od njegove desnice (desne strane). Pa pošto je završio (tj.napio se), rekao je Umer: "Ovo je Ebu Bekr." Pa je dao Beduinu svoj višak (tj.ono što mu je preteklo mlijeka), zatim je rekao:

215

"Desni, desni! Zar ne! (Pažnja!) Pa činite zdesna (počinjite, dajite s desnestrane najprije, prvo)!" Rekao je Enes: Pa ona (tj. ovakva primjena) je običaj(Muhammeda a.s.). Pa ona je običaj. Tri puta (je to rekao Enes).

GLAVA

primanja poklona lova.

A primio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od Ebu Katadetamišicu lova.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hišama, sinaZejda sina Enesa sina Malika, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Podigli smo (sa loge jednoga) zeca u Meruzahranu, pa su trčali ljudi, pasu sustali. Pa sam stigao njega, pa sam uzeo (uhvatio) njega, pa sam donio njegaEbu Talhatu. Pa je zaklao njega i poslao je njega k poslaniku Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, sa njegovim butom, ili sa njegovim dvama stegnima (tj. poslaomu but, ili dva stegna od zeca). Rekao je (Šubete): Njegova dva stegna, nemasumnje u njega (u to). Pa je primio njega. Rekao sam:

"I jeo je od njega?" Rekao je: "I jeo je od njega." Zatim je rekao poslije:Primio je njega.

GLAVA

primanja poklona.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, odUbejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Abdullaha, sina Abasa, odSaba, sina Džessameta, bio zadovoljan Allah od njih, da je on (Sa'b) poklonioposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, divljega magarca, a on je u Ebva-u, ili u Veddanu, pa je vratio na njega (tj. njemu taj poklon). Pa pošto je vidio(neraspoloženje) što je u njegovom licu (nastalo), rekao je:

"Zar ne!" (Patite, Pažnja!) Zaista mi nismo vratili njega na tebe (tebi nizbog čega drugoga) osim (zato što) smo zaista mi obučeni hodočasnički."

GLAVA

primanja poklona.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Abdete, pričao nam jeHišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da ljudi istraživaše sasvojim poklonima dan Aiše, traže s njima, ili traže s time (tj. tražeći s time)zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

216

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Džafer, sinIjasa, rekao je: čuo sam Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, rekao je:

Poklonila je Umu Hufejda, tetka Ibnu Abbasa k Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, sira (mladoga, neslanoga), i masla i guštera (jednuvrstu pustinjskoga guštera koji su jeli, kojeg su jeli). Pa je jeo Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, (malo) od sira i masla, a ostavio je guštera (zbog)prljavosti (tj. zbog odvratnosti usljed njegove prljavosti).

(Neki pod prljavošću razumijevaju ružan miris usta koji se osjeća poslije jedenja togaguštera.)

Rekao je Ibnu Abbas: Pa se je jeo (taj gušter) na sofri (stolu) poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, a da je bio zabranjen, ne bi se jeo na sofriposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

(Neko ga je jeo ako ga nije jeo sami Muhammed a.s., pa zbog toga to kaže IbnuAbbas.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Man, rekao je: pričaomi je Ibrahim, sin Tahmana, od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, kada se donijela (kakva) hrana (bio je takvog običaja da) je pitao o njoj(o hrani):

"Je li poklon, ili je milostinja?" Pa ako se reklo: "Milostinja!", rekao je(rekao bi) svojim drugovima: "Jedite." A (on je) nije jeo. A ako se reklo:"Poklon!", udario je sa svojom rukom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je jeo sanjima.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijelo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) meso, pase reklo:

"Milodarilo se na Beriru (Beriri)." Rekao je:

"Ono je za nju (njoj) milostinja, a za nas (a nama od nje) je poklon."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Abdurrahmana, sina Kasima, rekao je: čuo sam njega (tj. hadis koji će sesada navesti) od njega (od Abdurrahmana), od Kasima, od Aiše, bio zadovoljanAllah od nje, da je ona htjela da kupi Beriru, i da su oni uslovljavali njezinozaštitništvo, pa se (to) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, paje rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

217

"Kupi je, pa je oslobodi, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko jeoslobodio." I poklonilo se za nju (njoj neko) meso, pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je ovo?" Rekla sam: "Milodarilo se na Beriru(tj. dato joj je kao milostinja)." Pa je rekao: "Ono je za nju (njoj) milostinja, a zanas (nama od nje) je poklon." I dao se izbor Beriri (da bira da li će ostati ubraku sa mužem s kojim je bila u braku dok je bila robinja, ili neće). Rekao jeAbdurrahman: Njezin muž je (bio) slobodan, ili rob. Rekao je Šubete: Pitao samAbdurrahmana o njezinome mužu. Rekao je: "Ne znam je li (bio) slobodan, ilirob."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebulhasen, izvijestio nas je Halid,sin Abdullaha, od Halida Hazza-a, od Hafse, kćeri Sirina, od Umu Atije, rekla je:Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na Aišu (Aiši), biozadovoljan Allah od nje, pa je rekao njoj:

"Kod vas je (li neka) stvar (od jela, tj. Imate li šta za pojesti)?" Rekla je:"Ne (tj. Nema ništa) osim (jedna) stvar (nešto što) je poslala nju Umu Atija odovce koja se poslala k njoj od milostinje (ovce koju je dobila kao zekat)." Rekaoje: "Zaista ona je već doprla (na) svoje mjesto."

GLAVA

(onoga) ko je poklonio k svome drugu i istraživao je neke (od) njegovih ženaosim nekih (tj. i tražio da se dogodi da dadne drugu poklon kada mu drug budekod svoje žene koju naročito voli između svih svojih žena)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, odHišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima moj dan. I rekla jeUmu Selema: Zaista moje drugarice su se sakupile (sastale kod mene pa su rekleda kažem Muhammedu a.s., da zapovjedi ljudima da mu donose poklone bezobzira kod koje se žene nalazio on). Pa sam spomenula njemu (to). Pa se okrenuood nje.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, odHišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da sužene poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bile dvije stranke (grupe). Pa(jedna) stranka je (ta što je) u njoj Aiša, i Hafsa, i Safijja i Sevda, a drugastranka je Umu Selema i ostale žene poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio. A bili su muslimani već znali (za) ljubav poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, Aiše (prema Aiši). Pa kada je bila kod jednoga (od) njih hedija

218

(dar, poklon što) hoće da pokloni nju (njega-dar) k poslaniku Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, odgodio bi nju (hediju, dar), te kada je (tj. pa kada bi) bioposlanik Allaha, u sobi Aiše, poslao je (poslao bi) vlasnik poklona (darodavalacsvoj dar) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u sobu Aiše. Pa jegovorila stranka Umu Seleme pa su rekle njoj:

"Govori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govoriljudima pa (da) rekne: "Ko je htio (tj. Ko hoće) da pokloni ka poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (neki) poklon, pa neka pokloni njemu gdje (god) jebio od svojih žena (tj. kod koje god se žene on nalazio, zadesio)." Pa je govorilanjemu Umu Selema za (ono) što su rekle (one), pa nije rekao (odgovorio na to)njoj (nijednu) stvar (tj. ništa). Pa su (one) pitale nju pa je rekla: "Nije rekaomeni (nijednu) stvar (Ništa mi nije rekao)." Pa su rekle njoj: "Pa govori mu(opet)." Rekla je: Pa je govorila njemu kada je kolao (tj. došao na redu) k njojopet. Pa nije rekao njoj (nijednu) stvar (ništa). Pa su pitale nju pa je rekla: "Nijerekao meni (nijednu) stvar (ništa)." Pa su rekle njoj: "Govori mu dok govori tebi(dok ti ne kaže, tj. tako dugo da ti nešto rekne o tome)." Pa je kolao k njoj, pa jegovorila njemu pa je rekao:

"Ne uznemiruj me u Aiši (tj. Ne dosađuj mi za Aišu, u vezi Aiše), pa (tj.jer) objava nije došla meni, a ja sam u odjeći (ijedne) žene osim Aiše." Rekla je:Pa sam rekla: "Kajem se k Allahu od uznemiravanja tebe, o poslaniče Allaha!"Zatim su zaista one zovnule (pozvale) Fatimu, kćer poslanika Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, pa su poslale (nju) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) rekne: "Zaista tvoje žene zaklinju te Allahom (za) pravdu u kćeriEbu Bekra (u vezi odnosa prema kćeri Ebu Bekrovoj)." Pa je govorila njemu paje rekao:

"O kćerčice, zar ne voliš što volim (ja)." Rekla je: "Da." Pa se vratila knjima pa je izvijestila njih. Pa su rekle: "Vrati se k njemu (opet, o Fatima, i opetmu govori)." Pa nije htjela da se vrati (opet). Pa su poslale Zejnebu, kćer Džahša,pa je došla njemu, pa je bila gruba (pa je zaoštrila stvar) i rekla je: "Zaista tvoježene zaklinju te Allahom (za) pravdu u kćeri Ibnu Ebu Kuhafeta." Pa je podiglasvoj glas, čak je dohvatila Aišu, a ona je sjedačica (a ona je sjedila), pa je psovala(grdila) nju, čak (da) zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaistagleda k Aiši da li će govoriti (tj. da li će ona šta progovoriti). Rekao je: Pa jegovorila Aiša (da) vrati na Zejnebu (odvraćajući, odgovarajući Zejnebi) dok jeućutkala (ušutkala) nju. Rekla je: Pa je gledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allahi spasio, k Aiši i rekao je: "Zaista ona je kći Ebu Bekra."

Rekao je Buharija: Zadnji govor je priča (pripovjedanje) Fatime, spominje seod Hišama, sina Urveta, od (jednoga) čovjeka, od Zuhrije, od Muhameda, sinaAbdurrahmana. A rekao je Ebu Mervan od Hišama, od Urveta:

Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima dan Aiše. A odHišama, od (jednoga) čovjeka od Kurejševića, i (jednoga) čovjeka od slobodnjaka, odZuhrije, od Muhameda, sina Abdurrahmana sina Harisa sina Hišama, rekla je Aiša:Bila sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zatražila dozvoluFatima.

219

GLAVA

(onoga) što se ne odbija (ne vraća) od poklona.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam jeAzrete, sin Sabita, Ensarija, rekao je: pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha, rekao je:

Unišao (Ušao) sam na njega (njemu, Sumametu - kaže Azrete), pa jedodao meni mirisa (tj. neki miris), rekao je (dodajući miris): Bio je Enes,zadovoljan bio Allah od njega, (običaja da) neće vratiti (ne odbijaše) miris (kadamu se daje na poklon). Rekao je: I tvrdio je Enes da Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, ne vraćaše miris (kada mu se davao na poklon).

GLAVA

(onoga) ko je vidio (smatrao) odsutni poklon dozvoljenim.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: spomenuo je Urvete da su Misver, sinMahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, i Mervan izvijestila njih dvojicanjega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je došlo njemuposlanstvo Hevazina, ustao u (tj. među) ljudima pa je zahvalio na Allaha(Allahu) sa (onim) što je On njegov dostojanstvenik (tj. kako Mu pripada, doliči),zatim je rekao:

"Što se tiče poslije (toga), pa zaista vaša braća došla su nama kajući se. Izaista ja sam vidio (da treba) da vratim k njima njihovo roblje, pa ko voli (želi)od vas da odobri to (tj. da se s tim zadovolji), pa neka (to) učini. A ko voli dabude na svome dijelu da dadnemo njemu njega od prvoga (onoga) što zaplijeniAllah nama (od neprijatelja, neka rekne)." Pa su rekli ljudi: "Odobrili smo ti (tj.Zadovaljamo, zadovoljavamo se s tom tvojom odlukom)."

GLAVA

nagrađivanja u poklonu (tj. nagrađivanja za poklon, davanja protupoklona zapoklon).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Isa, sin Junusa, od Hišama, odnjegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) primapoklon i (da) nagrađuje na njega (za njega).

Nije spomenuo Veki' i Muhadir (nisu spomenuli njih dva da su čuli ovaj hadis)od Hišama, od njegova oca, od Aiše (nego je to spomenuo samo Isa, sin Junusa).

GLAVA

poklona djetetu.

220

A kada je dao (otac) nekom svome djetetu (jednu) stvar (nešto), nije bilodozvoljeno (da to učini) do da (tj. osim da) pravedno postupi među njima i (da)dadne (i da da i) drugima slično njemu (tom poklonu koji je dao onom jednomdjetetu). I neće se svjedočiti na njega.

(To jest: Ne treba biti svjedok na takav, za takav poklon koji otac poklanja svomejednom djetetu mimo ostalu svoju djecu.)


"Pravedni budite među vašom djecom u daru (u davanju). I da li je za oca(da li je ocu) da vrati u svome daru (svoj dar nazad)? I (o onome) što jede odimanja svoga djeteta sa poznatim (tj. običnim načinom ishrane), a neće sepretrčati (tj. ne prelazeći granicu, ne pretjerujući)."

A kupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sebi) od Umera(jednu) devu, zatim je dao (darovao) Ibnu Umeru (Umerovu sinu) i rekao je:

"Pravi (tj. Čini) sa njom šta si htio (tj. šta hoćeš)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od IbnuŠihaba, od Humejda, sina Abdurrahmana, i Muhameda, sina Numana sina Bešira, dasu njih dva pričala njemu od Numana, sina Bešira, da je njegov otac doveo njega kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista ja sam darovao ovome mome (svome) sinu dječaka (tj. jednogaroba)." Pa je rekao: "Da li si svakome tvome (svome) djetetu darovao sličnonjemu?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa vrati ga."

GLAVA

zasvjedočavanja (uzimanja nekoga za svjedoka) u poklonu (kod darovanja).

PRIČAO NAM JE Hamid, sin Umera, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna,od Amira, rekao je: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, a on je na govornici (u Kufi da) govori:

"Dao je meni moj otac (jedan) dar." Pa je rekla Amra, kći Revahata:"Neću se zadovoljiti (Nisam zadovoljna) do (da, dok ne) zasvjedočiš poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam dao mome (svome) sinu od Amre,kćeri Revahata, (jedan) dar, pa je zapovjedila meni da zasvjedočim tebe, oposlaniče Allaha!" Rekao je:

"Da li si dao ostaloj tvojoj (svojoj) djeci kao ovome (slično ovome)?"Rekao je: "Ne." Rekao je:

221

"Pa čuvajte (Bojte) se Allaha, i pravedni budite među vašom djecom."Rekao je: Pa se vratio, pa (je) povratio njegov (svoj) dar.

GLAVA

poklona čovjeka svojoj ženi i žene svome čovjeku.

Rekao je Ibrahim: Dozvoljeno je. A rekao je Umer, sin Abdulaziza: Nećevraćati njih dvoje (ono što poklone jedno drugome). A tražio je dozvoluVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (od) svojih žena u (tom, tj. za to) da senjeguje (u bolesti, tj. da se liječi) u sobi Aiše. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio:

"Povraćivač (Onaj koji vrati nazad) u svome poklonu (tj. Ko vrati svojpoklon nazad) je kao pas (koji se) vraća u svojoj bljuvotini (kao pas koji liže onošto je: izbljuvao, povratio)." A rekao je Zuhrija o (onome) ko je rekao svojoj ženi:"Pokloni mi neki dio tvoga (svoga) vjenčanoga dara, ili svega njega!", zatim nijeostalo (iza toga) osim malo (vremena, tj. zatim je malo prošlo) dok je razvjenčaonju, pa se vratila u njemu (u poklonu, tj. pa je vraćala - tražila da joj vrativjenčani dar koji je bila poklonila), rekao je: Vratiće k njoj ako je bio prevarionju. A ako je bila dala njemu od dobre duše (dobrovoljno), nije (ni) u (jednoj)stvari od njegova posla (bilo nikakve) varke (varanje), dozvoljeno je (topoklanjanje vjenčanoga dara, i ne mora vraćati muž ako je došlo do razvodabraka), (jer) rekao je Allah, uzvišen je:

".... pa ako su (one) bile dobre vama od (jedne) stvari od njega (odvjenčanoga dara) dušom (tj. ako su vam nešto od njega pokloniledragovoljno)....".

(Dalje stoji: ".... pa jedite ga....". Pod prevarom misli se na to da je odlučio prije dase razvede s njom nego što će tražiti od nje da mu pokloni dio vjenčanoga dara, ili ciodar.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera,od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubjedulah, sin Abdullaha, rekla je Aiša, biozadovoljan Allah od nje:

Pošto je bio težak (tj. postao teški bolesnik) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, pa se pojačao njegov bol, tražio je dozvolu (od) svojih žena da sedvori (njeguje, poslužuje) u mojoj sobi. Pa su (to) dozvolile njemu. Pa je izašaoizmeđu dvojice ljudi, pišu (crtaju) njegove dvije noge zemlju (tj. po zemlji, vukuse po zemlji i ostavljaju trag), i bio je između Abbasa i između (jednoga) drugogačovjeka (nošen, tj. njih dva su ga nosili, vodili između sebe). Pa je rekaoUbejdullah: Pa sam spomenuo Ibnu Abbasu šta je rekla Aiša, pa je rekao meni:"A da li znaš ko je čovjek koji (je bio taj drugi što ga) nije imenovala Aiša?"Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je Alija, sin Ebu Taliba."

222

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam jeIbnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekaoje: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vraćalac u svome poklonu je kao pas, pobljuje (povrati), zatim se vraćau svoju bljuvotinu.

(Dakle onaj koji vrati poklon koji je već dao, je kao pas koji liže, jede ono što jepovratio, pobljuvao.)

GLAVA

poklona žene za (nekoga, tj. nekome drugome) osim svoga muža, i (GLAVA)njezinoga oslobađanja (svoje robinje) kada je bio za nju (tj. u nje) muž, pa ono(pa to) je dozvoljena (stvar, tj. dozvoljeno je ženi koja ima svoga muža dapokloni neki poklon drugoj osobi osim svoga muža i da oslobodi ropstva svojurobinju) kada nije bila (ta žena) maloumna (luda u smislu glupa); pa kada je bila(ako je) maloumna (glupa), nije dozvoljeno, (jer) rekao je Allah, uzvišen je: "I nedajite maloumnima (ludima, glupima) vaše (svoje) imetke....".

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, odAbbada, sina Abdullaha, od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam:

"O poslaniče Allaha, nema za (u) mene imanja (ništa drugo) osim (ono)što je unio na mene (meni moj muž) Zubejr, pa (da li) ću milodariti?" Rekao je:"Milodari, i ne skupljaj (ne stavljaj) u vreću pa (da) se skupi (stavi) u vreću natebe (tj. od tebe)."

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Seida, pričao nam je Abdullah, sinNumejra, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od Fatime, od Esme da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dijeli, a ne izbrajaj pa (da) izbroji Allah na tebe (tj. tebi); i ne skupljaj(ne stavljaj) u vreću pa (da) skupi u vreću Allah na tebe (tebi)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Jezida, od Bukejra, odKurejba, slobodnjaka Ibnu Abbasa, da je Mejmuna, kći Harisa, bio zadovoljanAllah od nje, izvijestila njega da je ona oslobodila (jednu) robinju, a nije tražiladozvole (za to od svoga muža) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Papošto je bio njezin dan koji (je taj što) kola (dolazi) na nju (njoj) u njemu, reklaje:

"Da li si opazio, o poslaniče Allaha, da sam ja oslobodila moju (svoju)robinju?" Rekao je: "A zar si (to) učinila?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Zar ne(Pazi)! Zaista ti da si dala nju tvojim (svojim) ujacima, bilo bi (to) veće (bolje) zatvoju nagradu." A rekao je Bekr, sin Mudara, od Amra, od Bukejra, do Kurejba daje Mejmuna oslobodila.

PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestionas je Junus od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

223

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (na)putovanje, ždrijebao bi (bacao bi kocku) među svoje žene, pa koja (od) njih(bude sretna da) je izašao njezin dio (njezin ždrijeb, kocka), izašao bi s njom (tj.izveo bi nju, poveo bi nju sa sobom). I razdjeljivaše za svaku (tj. svakoj) ženi odnjih njezin dan i njezinu noć, osim Sevdete (Sevde), kćeri Zemata (doslovno:osim) slučaja (da je Sevda, kći Zemata) poklonila svoj dan i svoju noć za Aišu(Aiši), ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, traži (ona, tj. tražeći) stime zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Sa kim će se početi sa poklonom (u poklanjanju, prilikom darovanja)?

A rekao je Bekr od Amra, od Kurejba da je Mejmuna, žena Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, oslobodila (jednu) svoju robinju, pa je rekao njoj: "Da sidobro učinila (tj. dala nju) nekim tvojim (svojim) ujacima, bilo bi veće za tvojunagradu."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sinDžafera, pričao nam je Šubete od Ebu Imrana Dževnije, od Talhata, sina Abdullaha -čovjek (je to jedan, to je bio neki čovjek) iz Temimovića Murreta (iz MuretovihTemimovića) - od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam:

"O poslaniče Allaha, zaista za mene (tj. imam, u mene) su dva susjeda paka kojem (od) njih dvojice ću darivati?"

(Dakle: Kojem ću od njih dvojice nešto dati, pokloniti, darivati?.)

Rekao je: "K bližem (od) njih dvojice tebi (po) vratima (tj. "K onome čijasu ti vrata bliže)."

GLAVA

(onoga) ko nije primio poklona zbog (nekoga) uzroka.

A rekao je Umer, sin Abdulaziza: Bio je poklon u (za) vrijeme poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, poklonom, a danas je mito.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio je njega da je on čuo Saba, sinaDžesameta, Lejsiju - a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,- (da) izvještava da je on poklonio za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, magarca divljači (divljeg magarca), a on je u Ebva-u, ili uVeddanu, a on je obučen hodočasnički, pa je vratio njega (tj. pa ga nije primio).Rekao je Sab: Pa pošto je poznao u (na) mome licu njegovo (svoje) vraćanje mogapoklona, rekao je:

224

"Nije s nama vraćanje na tebe (tj. Nije nam namjera da ti odbijemo, da tine primimo poklon) ali smo mi (jer smo, zato što smo) obučeni hodočasnički."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije,od Urveta, sina Zubejra, od Ebu Humejda Saidije, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Učinio je namjesnikom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,(jednoga) čovjeka iz Ezda (plemena), rekne se njemu (tj. tome čovjeku je ime)Ibnulutebijjeti, nad milostinjom (tj. postavio ga je Muhammed a.s. da ubire idonosi zekat: obaveznu milostinju za siromašne). Pa pošto je stigao (sa terena),rekao je:

"Ovo je za vas, a ovo se poklonilo za mene (tj. meni)." Rekao je: "Pa da linije (tj. Pa zašto nije) sjedio u kući svoga oca ili u kući svoje majke pa (da) gleda(tj. pa da vidi da li) će se pokloniti njemu ili ne? Tako mi (Onoga) koji (je Tajšto) je moja duša u Njegovoj ruci neće uzeti (ni) jedan (čovjek) od njega (odzekatske imovine ni jednu) stvar (pa da će mu biti drukčije) osim (tako da) ćedoći s njim (tj. donijeće ga) Sudnjega dana, nosi ga (noseći ga) na svome vratu,ako je bio deva - za nju je (tj. ona će imati) mukanje, ili krava - za nju (tj. u nje)je rikanje, ili ovca bleči." Zatim je podigao sa svojom rukom (tj. Podigao je svojuruku) čak (da) smo vidjeli pjeskovitobijelu boju njegova dva pazuha:

"Moj Bože, da li sam priopćio (saopštio)? Moj Bože, da li sam priopćio(saopštio)?" Tri (puta je to rekao).

GLAVA:

Kada je poklonio (jedan) poklon, ili je obećao, zatim je umro prije (nego) dastigne (dođe) k njemu.

A rekao je Abidete: Ako je umro, a bio se rastavio (odvojio) poklon, a (onajšto) se poklonilo njemu je živ, pa on (poklon) je za njegove nasljednike (pripadanjegovim nasljednicima). A ako se nije bio rastavio, pa on je za nasljednike (onpripada nasljednicima onoga) koji je poklonio. A rekao je Hasen: Koji (god od)njih dvojice je umro prije, pa on je za nasljednike (pripada nasljednicima onogašto) se poklonilo njemu kada je zgrabio (uzeo u posjed) njega poslanik (koji jeposlan da poklon donese od darovaoca).

(Riječ "hibetun" i "hedijjetun" znače poklon, dar, i obje su ženskoga roda uarapskom jeziku, pa su zato i zamjenice koje se odnose na te riječi uvijek ženskogaroda. Dar, poklon u našem jeziku su muškoga roda.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeIbnul-Munkedir, čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao jemeni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

225

"Da je došao imetak Bahrejna, dao bih ti ovoliko tri (puta, tj. tri šake, ilitri pregršti)." Pa nije stigao, čak je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, (a imetak iz Bahrejna nije stigao, a radi se o porezu glavarini). Pa jeposlao Ebu Bekr (jednoga) dozivača, pa je dozivao (vikao): "Ko je bio (taj da) jeza njega (u njega) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kakvo)obećanje ili dugovanje, pa neka dođe nama." Pa sam došao njemu pa sam rekao:"Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obećao je meni." Pa je nasuo(šakom, ili: pregršti) meni tri (puta).

GLAVA:

Kako će se zgrabiti (tj. uzeti poklonjeni) rob i roba.

A rekao je Ibnu Umer: Bio sam na teškom devcu (mladom devcu,ždrijepcu), pa je sebi kupio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, irekao je:

"On je za tebe (tj. On je tvoj), o Abdullahe!"

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu EbuMulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeon rekao:

Razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve)kaftane (duge kapute), a nije dao Mahremetu od njih (nijedne) stvari (ništa). Paje rekao Mahremete:

"O moj sinčiću (sinko), odi s nama (odvedi nas) k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otišao sa njim, pa je rekao: "Uniđi (Uđi),pa zovni ga meni." Rekao je: Pa sam pozvao (zovnuo) njega njemu, pa je izašao knjemu, a na njemu je (jedan) kaftan od njih (od onih kaftana), pa je rekao:"Sakrili smo ovo tebi." Rekao je: Pa je gledao k njemu (Mahremete). Pa je rekao(Muhammed a.s.): "Zadovoljio (li) se je Mahremete?"

GLAVA:

Kada je poklonio poklon, pa je zgrabio (tj. uzeo) njega drugi, a nije rekao:primio sam (primih ga).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdulvahid, pričaonam je Mamer od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Propao sam." Pa je rekao: "A šta je to (bilo)?" Rekao je: "Pao sam samojom porodicom (tj. sa svojom ženom u grijeh, misli na spolni odnos za vrijemeposta) u ramadanu (Ramazanu)." Rekao je: "Nalaziš (tj. Imaš li kakav) vrat (tj.roba da oslobodiš ropstva u ime otkupa za taj grijeh)?" Rekao je: "Ne." Rekaoje: "Pa da li možeš da postiš dva sljedstvena mjeseca (tj. neprekidna, uzastopna

226

mjeseca)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa možeš (li) da nahraniš šezdesetsiromaha (bijednika)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Pa je došao (jedan) čovjek odPomagača sa arekom (tj. donio je arek) - a arek je miktel: zembilj (košara, torbaza nošenje živežnih namirnica) - u njemu su datule. Pa je rekao (Muhammed a.s.onome što je sam sebe tužio):

"Idi sa ovim (tj. Nosi ovo), pa milodari s njim (tj. pa podaj kao milostinjunjega za svoj taj grijeh)." Rekao je: "Na potrebnijeg od nas, o poslaniče Allaha(tj. Zar da dadnem, dam potrebnijem od svoje porodice)? Tako mi (Onoga) kojije poslao tebe sa Istinom nema među njezina (tj. Medinina) dva kamenjaraporodica (nijedne) kuće, potrebnija od nas." Rekao je: "Idi, pa nahrani tvoju(svoju) porodicu (tj. pa podaj kao hranu ovaj zembilj datula svojoj porodici)."

GLAVA:

Kada je poklonio dugovanje na čovjeku (pri, kod čovjeka nekojega, nekog što jeimao, što ima).

Rekao je Šubete od Hakema: Ono (To) je dozvoljeno. A poklonio je Hasen,sin Alije - na njih dvojicu mir! - (jednome) čovjeku svoj dug. A rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je bio (tj. Ko bude u takvoj prilici da bude) za njega (za nekogačovjeka, tj. da bude neko imao) na njemu (neko) pravo, pa neka dadne (da)njemu (to pravo) ili neka se odriješi njega (prava) od njega (od vlasnika prava,tj. ili neka traži od vlasnika da mu on pokloni svoje pravo)."

Pa je rekao Džabir: Ubio se (Ubijen je, poginuo) je moj otac, a na njemuje dugovanje (dug). Pa je pitao (molio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, njegove vjerovnike da prime plod moga zida (tj. vrta, zidom ograđenoga)i (da) odriješe moga oca (tj. da oglase moga oca da je čist od dugovanja koje im jedugovao - da nije više dužan).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus. Arekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba da je on rekao: pričao mi je Ibnu Kab(sin Kaba) sina Malika da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, izvijestio njega da je njegov otac ubio se (ubijen je, poginuo na) danUhuda (kao) šehid (mučenik), pa su se zažestili (žestoko navalili) u svojimpravima (za svoja prava, dugove). Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, pa sam govorio njemu. Pa je pitao njih da prime plod moga zida i(da) odriješe (oslobode) moga oca (od duga), pa nisu htjeli. Pa nije dao njimaposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moga zida i nije razbio njega njima(na komade, tj. nije moga vrta za dug moga oca dao u trajno vlasništvo, i nije garazdijelio u to ime na parcele vjerovnicima-ljudima kojima je moj otac biodužan), ali je (tj. nego je) rekao:

"Poraniću na tebe (tebi sutra)." Pa je poranio na nas (nama) kada jeosvanuo (kada je osvanulo), pa je ophodio u palmama (između palmi) i molio je unjegovom plodu za blagoslov. Pa sam posjekao (obrao) njih (palme), pa sam

227

izvršio (isplatio) njima njihovo pravo i ostao je (i) nama od njihovoga ploda(jedan) ostatak. Zatim sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,a on je sjedač (a on sjedi), pa sam izvijestio njega za to (o tome), pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:

"Čuj, - a on je sjedač (a on sjedi) - o Umere!" Pa je rekao Umer: "Da nebude bilo (da) smo već znali (tj. Daj da bude da smo već znali, dakle: što to takoda ne bude kad mi sigurno znamo) da si ti poslanik Allaha! Tako mi Allahazaista ti si svakako poslanik Allaha."

GLAVA

poklona jednoga (predmeta) za skupinu (skupini).

A rekla je Esma Kasimu, sinu Muhameda, i sinu Ebu Atika: "Naslijedila samod moje (svoje) sestre Aiše (imetak koji se nalazi u mjestu) Gabi (ili Gabetu - kodMedine), a već je davao (nudio) meni za njega Muavija stotinu hiljada, pa on jeza vas dvojicu (tj. poklanjam taj imetak vama dvojici)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ebu Hazima, odSehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da se Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio, donijelo piće, pa (ga) je pio, a (na strani) od njegove desnice (desnestrane) je dječak, a od njegove ljevice (lijeve strane) su starci, pa je rekaodječaku:

"Ako si dozvolio (Ako dozvoljavaš), dao bih ovima." Pa je rekao: "Nisambio zato (da) odaberem sa mojim (svojim) udjelom od tebe, o poslaniče Allaha,(ni) jednoga (čovjeka nad sebe, mimo sebe)." Pa je stavio (bacio, dao) njega(piće) u njegovu ruku.

GLAVA

poklona zgrabitoga (tj. uzetoga, primljenoga) i nezgrabitoga (neprimljenoga), ipodijeljenoga i nepodijeljenoga (razdijeljenoga i nerazdijeljenoga).

A već je poklonio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovidrugovi Hevazinu (plemenu ono) što su zaplijenili od njih, a ono je (bilo)nerazdijeljeno.

PRIČAO NAM JE Sabit, sin Muhameda, pričao nam je Misar od Muhariba, odDžabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolju pa jeizvršio (ispunio, tj. isplatio dug) meni i povećao je meni.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Muhariba, čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, (da) govori: Prodao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,(jednu) devu u putovanju. Pa pošto smo došli (u) Medinu, rekao je:

228

"Dođi (u) Bogomolju, pa klanjaj dva naklona (dva rekjata)." Pa jeizvagao (novac za devu). Rekao je Šubete: Mislim ga (da je rekao, mislim da jerekao): Pa je izvagao meni pa je dao da pretegne. Pa neprestano je od njih (od tihnovaca jedna) stvar (tj. nešto kod mene bilo) dok su pogodili njih (najzad,opljačkali ih) stanovnici Sirije (Sirijci na) dan Harre.

(Dan Harre je dan borbe na kamenjaru oko Medine između četa Jezida, sina Muavije iizmeđu stanovnika Medine koji nisu bili priznali vlast Jezida.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada,bio zadovoljan Allah od njega, da se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,donijelo piće, a (na prostoru) od njegove desnice je dječak, a od njegove ljevice sustarci, pa je rekao dječaku:

"Da li dozvoljavaš meni da dadnem (da dam) ovima." Pa je rekao dječak:"Ne, tako mi Allaha, neću odabrati sa svojim dijelom od tebe (ni) jednoga(čovjeka, mimo sebe)." Pa je stavio njega (piće) u njegovu ruku.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Usmana sina Džebeleta, rekao je: izvijestiome moj otac od Šubeta, od Selemeta, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta od EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je za (tj. u jednoga) čovjekana poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dug, pa su namjeravali s njim(loše) njegovi drugovi (zbog oštroga odnosa prema Muhammedu a.s.), pa jerekao:

"Pustite ga, pa (jer) zaista za vlasnika prava je govor." I rekao je:"Kupite mu godinu (tj. grlo koje je iste starosti) pa dajte nju njemu (pa dajte jenjemu)." Pa su rekli: "Zaista mi nećemo naći godinu (istu) osim godine (takveda) je ona vrijednija od njegove godine." Rekao je: "Kupite je, pa dajte jenjemu, pa (jer) zaista od najboljih (od) vas je najljepši (od) vas izvršenjem(ispunjenjem, vraćanjem, plaćanjem duga)."

GLAVA:

Kada je poklonila skupina (zajednica) za narod (tj. ljudima).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, od Urveta da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njihdva, njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao kada je došlonjemu poslanstvo Hevazina primivši (oni) Islam, pa su pitali (molili) njega davrati k njima njihova imanja i njihovo roblje, pa je rekao:

"Sa mnom je (onaj) koga vidite. A najdraži govor k meni je najistinitiji(od) njega, pa izaberite (odaberite sebi) jednu (od) dvije grupe (vrijednosti): iliroblje, ili imanje. A već sam bio iščekivao (vas)." A bio je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pogledao (sebi, tj. iščekivao) njih deset i nekolikonoći (tj. dana) kada se vratio iz Taifa. Pa pošto se razjasnilo (postalo jasno)njima da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nevraćač (tj. da neće on

229

vratiti) k njima (drukčije) osim jednu (od) dvije grupe (vrijednosti), rekli su: "Pazaista mi odabiremo (sebi) naše roblje." Pa je ustao u muslimanima (međumuslimane), pa je pohvaljivao na Allaha (zahvalio je Allahu) sa (onim) što je onNjegov pripadnik (kako Mu doliči), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, pa zaista ova vaša braća došla su nama kajući se, izaista ja sam vidio da (tj. odlučio da) vratim k njima njihovo roblje. Pa ko ježelio (Ko želi, ko voli) od vas da odobri to (da se zadovolji s tim), pa neka (to i)učini. A ko želi da bude na svome udjelu (tako) da dadnemo (da damo) njemunjega od prvoga (onoga) što će zaplijeniti Allah (tj. što će dati Allah prilike dapadne u plijen) na nas (nama), pa neka (to) učini." Pa su rekli ljudi:"Odobravamo (doslovno: Odobrili smo), o poslaniče Allaha, njima." Pa je rekaonjima: "Zaista mi ne znamo ko je dozvolio od vas u njemu (u ovom pitanju - nemožemo ga razlikovati) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (tako) da dignuk nama vaši poznavaoci (tj. vaše starješine) vašu stvar." Pa su se vratili ljudi pasu govorili njima (tj. s njima) njihovi poznavaoci, zatim su se vratili kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oniodobrili (zadovoljili se) i dozvolili su. I ovo je (podatak) koji je dopro nama odroblja (tj. o roblju) Hevazina. Ovo je kraj govora Zuhrije. Misli (na riječi): Paovo (to) je (podatak) koji je dopro nama.

GLAVA

(onoga) ko (bude u prilici da) se poklonio (dao, darovao) njemu (jedan) poklon, akod njega su njegovi drugovi (koji sjede s njime), pa on je preči.

A spominje se od Ibnu Abbasa (da je rekao o ovome slučaju) da su njegovidrugovi suvlasnici (sudionici u poklonu), a nije bilo ispravno (tj. a nije ispravno da jeto on rekao).

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas jeŠubete od Selemeta, sina Kuhejla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljanAllah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on uzeo godinu(tj. na veresiju, u zajam devu određene godine starosti), pa je došao njemunjegov vlasnik (vlasnik duga da) naplati njemu. Pa su rekli njemu. Pa je rekao:

"Zaista za vlasnika prava je govor." Zatim je izvršio (isplatio) njemuvrijednije od njegove godine, i rekao je: "Najvrijedniji (od) vas je najljepši vasizvršenjem (ispunjenjem, isplatom duga).

(Dakle: Najvrijedniji od vas je onaj koji najljepše vraća dug.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete odAmra, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on bio sa

230

Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom, na jednom) putovanju.Pa je bio na (jednom) teškom devcu (koji je pripadao) Umeru.

(Težak ovdje znači: vrletan, teško ga je obuzdati.)

Pa prolazaše (Pa je prolazio) ispred Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio. Pa govori (tj. govoraše) njegov otac:

"O Abdullahe, neće prolaziti (tj. Ne prolazi) ispred Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jedan (čovjek)." Pa je rekao njemuVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Prodaj mi ga." Pa je rekao Umer: "On je za tebe (tebi, on je tvoj)." Pa jesebi kupio njega, zatim je rekao: "On je za tebe (On je tvoj, tebi), o Abdullahe,pa pravi (čini) s njim šta si htio (šta hoćeš)."

GLAVA:

Kada je poklonio devu čovjeku, a on je jahač nje, pa ono (pa to) je dozvoljeno.

A rekao je Humejdija: Pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od IbnuUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom,pomilovao ga Allah i spasio, u putovanju, i bio sam na teškom devcu. Pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:

"Prodaj mi ga." Pa je kupio njega. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio: "On je za tebe (On je tvoj), o Abdullahe."

GLAVA

poklona (poklanjanja onoga) što se mrzi njezino oblačenje (tj. o poklonu odjećekoju nije pohvaljeno ni lijepo oblačiti, ni nositi).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafia, odAbdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Vidio je Umer, sin Hataba (jedan svilenim prugama) prugasti ogrtač kodvrata Bogomolje (da se prodaje) pa je rekao:

"O poslaniče Allaha, da si sebi kupio njega (ogrtač) pa oblačio njegapetkom i za poslanstvo (tj. i radi oblačenja pri razgovorima s kakvimplemenskim izaslanicima)." Rekao je:

"Oblači njega samo ko (je takav da) nema udjela za njega u zadnjem (tj.drugom svijetu - u raju)." Zatim su došli (nekakvi) ogrtači (isti onakvi ili slični)pa je dao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru od njih (jedan)ogrtač. I rekao je: "Zar si obukao meni njega, a rekao si o ogrtaču Utarida (ono)što si rekao?"

231

(Utarid je ime čovjeka koji je u ono vrijeme prodavao ogrtače.)

Pa je rekao: "Zaista ja nisam obukao tebi njega zato (da) oblačiš (nosišlično) njega." Pa je obukao njega Umer (jednome) svome bratu u Mekiidolopokloniku.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Džafera, Ebu Džafer, pričao nam je IbnuFudajl od svoga oca, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kući Fatime, svojekćeri pa nije unišao na nju (njoj). I došao je Alija pa je spomenula njemu to. Paje spomenuo njega (taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.Rekao je: "Zaista ja sam vidio na njezinim vratima (jedan) ukrašen (šaren,izvezen raznim bojama) zastor." Pa je rekao: "Šta je za mene i za ovozemnost(potrebna veza)?"

(To jest: Meni ne treba ovozemaljska naslada.)

Pa je došao njoj Alija pa je spomenuo to njoj. Pa je rekla: "Nekazapovjedi meni o njemu sa (onim) šta je htio (tj. šta hoće da učinim)." Rekao je:"Poslaće njega (tj. Neka pošalje njega-zastor) k omsici, porodici kuće (što) je sanjima potreba (tj. neka pokloni tome i tome koji ima porodicu potrebnu,siromašnu pa neka iskoriste njega za svoje potrebe)."

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je:izvijestio me Abdulmelik, sin Mejsereta, rekao je: čuo sam Zejda, sina Vehba, odAlije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poklonio je k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prugastogrtač, pa sam obukao njega, pa sam vidio srdžbu u njegovom licu, pa sampocijepao njega (tj. iskomadao ga) među moje (svoje) žene.

GLAVA

primanja poklona od idolopoklonika.

A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Selio se Ibrahim - na njega mir! - sa Sarom, pa je unišao (u jedno) selo, unjemu je (bio jedan) vladar, ili silnik, pa je rekao: "Dajte joj Adžeru (tj. DadniteSari Hadžeru)."

I poklonila se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ovca, u njoj je(bio) otrov. A rekao je Ebu Humejd: Poklonio je vladar Ejle za Vjerovijesnika(Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, bijelu mazgu, a obukao je njemu(Muhammed a.s. jedan) ogrtač i pisao je njemu za njihovo more (tj. zastanovnike njihovoga mora - a to će reći: za stanovnike njihove zemlje, teritorijeda im se garantuje sloboda).

232

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sinMuhameda, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Poklonio (Darovao) se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ogrtač(od lake) svile (od fine, nježne, lake svilene tkanine), a zabranjivaše (on) svilu, pasu se divili ljudi od njega (tj. njemu-ogrtaču), pa je rekao, pomilovao ga Allah ispasio:

"Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) duša Muhammeda u Njegovoj rucizaista rupci (džepne maramice) Sada, sina Muaza u raju su ljepši od ovoga(ogrtača)."

(Veli se da "menadilu" znači: peškiri, ubrusi, salvete.)

A rekao je Seid od Katadeta, od Enesa: Zaista Ukejdir (vladalac mjesta)Dumeta poklonio je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.

(Veli se da je poklon bio svilena odjeća, ogrtač. Kaže se da je Ukejdir bio kršćanin isklopio je ugovor o miru. Mjesto Dumet - ili Dumetul - Džendel - je grad u bliziniTebuka.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Halid, sinHarisa, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa, sina Malika, biozadovoljan Allah od njega, da je (jedna) Židovka donijela Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, otrovnu ovcu pa je jeo od nje. Pa se dovela pa sereklo:

"Zar nećemo ubiti nju?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Neprestano poznajemnju (Neprestano primjećujem to) u resicama (ili: krajnicima u grlu) poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio.

("Lehatun - lehevatun" znači jezičak, resica u grlu.)

PRIČAO NAM JE Ebunuman, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, odsvoga oca, od Ebu Usmana, od Abdurrahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) stotinu itrideset, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je (tj. Da liima i) sa jednim od vas hrane (Dakle: Da li iko od vas ima hrane?)?" Pa kadli sa(jednim) čovjekom sa' od hrane, ili slično njemu, pa se zamijesilo (zakuhalotijesto). Zatim je došao (jedan) čovjek, idolopoklonik, raščupan (raščupane dugekose na glavi), dugačak, sa bravima, tjera ih. (To jest: taj čovjek goni bravetjerajući ih.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prodajom ilipoklonom (da nam ustupiš neko bravče)." Ili je rekao: ".... ili darom."

233

(I "atijjetun" i "hibetun" znači poklon, dar - ali pripovjedač sumnja koja je riječupotrebljena.)

Rekao je: "Ne (poklon) nego prodaja." Pa je kupio od njega (jednu) ovcu.Pa se napravila (tj. Pa se zaklala, zaklali su je). I zapovjedio je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, za crninu stomaka (tj. za jetru, džigericu) da seispeče. I zakletve mi Allaha (Tako mi zakletve sa Allahom) nije u (tih) stotinu itrideset (ostao nijedan drukčije) osim (tako da) je odsjekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, njemu odsijecanje (tj. komad, dio) od crninenjezinoga stomaka: ako je bio prisutan, dao mu ga je; a ako je bio odsutan,sakrio je (tj. ostavio je) za njega (njemu). Pa je učinio od nje (od te ovce) dvačanka, pa su jeli svi i nasitili smo se. Pa su pretekla dva čanka, pa smo natovarilinjega (meso) na devu. Ili kao što je rekao.

(To jest: Ovako je pričao, ili onako kako je pričao. To će reći: Ovako ili slično ovomeje rekao, pričao Enes. Crnina stomaka po jednima znači jetra, a po drugima cijelaunutrica ovce.)

GLAVA

poklona za idolopoklonike (tj. poklona idolopoklonicima) i govora Allaha,uzvišen je: "Neće zabraniti vama Allah (one) koji se nisu borili (protiv) vas uvjeri (zbog vjere Islama) i nisu istjeravali vas iz vaših domova da činite dobronjima i (da) pravedno sudite k njima....".

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala,pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Vidio je Umer (jedan svilen) ogrtač na (jednome) čovjeku, prodaje se(ogrtač, kaput), pa je rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi ovaj ogrtač, (da) oblačiš njega petkom i kada je došlo (i kada dođe)tebi izaslanstvo (poslanstvo od kakvoga plemena)." Pa je rekao: "Oblači ovosamo ko nema udjela svoga u (na) drugom svijetu (poslije proživljenja)." Pa suse donijeli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njih ogrtači (tj. odogrtača neki ogrtači, svileni) pa je poslao k Umeru od njih za (jedan, tj. jedan)ogrtač. Pa je rekao Umer: "Kako ću oblačiti njega, a već si rekao o njemu što sirekao?!" Rekao je: "Zaista ja nisam obukao tebi njega zato (da) oblačiš (nosiš)njega. Prodaćeš njega, ili ćeš obući njega (drugome, tj. daćeš ga onome ko možeda ga nosi)." Pa je poslao njega Umer k svome (jednome) bratu od stanovnikaMeke prije (nego) će da primi (prije nego što je primio) Islam (taj Umerov brat).

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama,od njegova oca, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga, reklaje:

Stigla je na mene (tj. meni) moja majka, a ona je idolopoklonica u vrijeme(u vremenu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam tražila

234

rješenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla sam: "Zaistamoja majka je stigla i ona je želiteljica, pa da li ću nagraditi (darivati) svojumajku?" Rekao je: "Da. Nagradi (Darivaj) tvoju (svoju) majku."

GLAVA:

Nije dozvoljeno (Ne dozvoljava se ni) za jednoga (čovjeka) da vraća u svomepoklonu i svojoj milostinji.

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam i Šubete, reklasu njih dva: pričao nam je Katadete od Seida, sina Musejeba, od Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah, od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio:

"Vraćalac u njegovome (u svome) poklonu je kao vraćalac u svojojbljuvotini."

(Vraćalac: onaj koji vraća natrag sebi.)

PRIČAO NAM JE Abdurrahman, sin Mubareka, pričao nam je Abdulvaris,pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nije za nas (tj. Ne treba nama da budemo kao) primjer nevaljalosti(odvratnosti onoga) koji vraća u svome poklonu (tj. koji vraća svoj poklon, kojivraća sebi ono što je već nekom poklonio) kao pas (koji) se vraća u svojubljuvotinu."

(U svima hadisima koji imaju ovaj sadržaj izraz "jeudu fi hibetihi" može se prevestii sa "vraća se u svoj poklon", a "jerdžiu u kajihi" sa "vraća se u svoju bljuvotinu".)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Zejda, sinaEslema, od njegova oca, rekao je: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allahod njega, (da) govori:

Natovario sam na konja u putu (na putu) Allaha (tj. Dao sam jednogakonja da se dadne, da se da jednom borcu za Božiji put), pa je upropastio njega(onaj) koji (je taj što) je bio kod njega. Pa sam htio da kupim sebi njega od njega,i mislio sam da je on njegov prodavač (da će ga prodati) za jeftino. Pa sam pitaoo tome Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ne kupuj gaiako je davao (makar da dadne) tebi njega za jedan srebrenjak, pa (jer) zaistavraćalac u svoju milostinju je kao pas (koji) se vraća u svoju bljuvotinu."

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa daje Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Ubejdullaha sinaEbu Mulejkea da su sinovi Suhejba, slobodnjaka Ibnu Džudana (IbnuDžudanova), tvrdili (na sudu kod Mervana za) dvije kuće i sobu da je poslanik

235

Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao to Suhejbu. Pa je rekao Mervan(zapovjednik Medine za vrijeme Muavije):

"Ko svjedoči vama dvojici na (za) to?" Rekli su: "Ibnu Umer." Pa jepozvao njega. Pa je svjedočio: "Zaista je dao poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, Suhejbu dvije kuće i sobu." Pa je dosudio Mervan sa njegovimsvjedočenjem njima (u prilog njih).

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA, MILOSTIVOGA.

GLAVA

(onoga) što se reklo o životnoj (doživotnoj nekretnini: kući, zemljištu) iočekivanoj (nekretnini).

Nastanio sam ga (u svoju) kuću pa je ona životna (doživotna): učinio samje za njega (njemu). "..... nastanio je vas u njoj ...." (to znači): učinio je vasstanovnicima (stanarima).

(Osim toga tumačenja tih riječi Kur'ana ima još nekoliko drugih tumačenja koja seovdje neće navoditi. Daće se samo objašnjenje o izrazima "umra" i "rukba". Oba taizraza znače jednu naročitu vrstu poklona. "Umra" je davanje u posjed, na korišćenje- ali ne u vlasništvo - svoje kuće ili zemlje, nekog zemljišta drugome licu dok je živon, vlasnik, ili dok je živ onaj kome se daje u posjed. To biva na taj način da čovjekrekne drugome licu: Nastanio sam ga (u) moju (svoju) kuću, to jest: učinio sam jenjemu dok traje moj život. Ili rekne: "Moja kuća je tebi za tvoga života." Ili: "Ovamoja kuća je tebi za moga života (tj. dok ja živim)." O tome kome će pripadati kućaposlije smrti jednoga od njih, islamski pravnici se ne slažu. Mišljenja su suprotna. A"rukba" je vezano uz uslov davanje u posjed, na korišćenje kuće ili zemlje, a uslov jetaj da će nekretnina pripadati onome ko nadživi. Sastoji se u tom da čovjek reknedrugome licu: "Dajem (Dajem na čekanje) tebi moju (svoju) kuću: ako umrem prijetebe, pa ona je za tebe, tebi; a ako umreš prije mene, pa ona je za mene, meni, ona sevraća meni." "Rekabe - jerkubu" znači, pored ostaloga, i očekivati, iščekivati. Odtoga je i uzet izraz "rukba", kao da svaki od njih dvojice očekuje smrt drugoga."Rukba" je donekle slična ugovoru darovnome za slučaj smrti. "Rukba" nekiislamski pravnici smatraju da nije dozvoljena radnja, među njima i Ebu Hanifete. Nekije smatraju dozvoljenom kao i "umra", među njima i Ebu Jusuf. Ovdje se u prevoduradi kratkoće "umra" prevodi kao "životna, doživotna nekretnina", a "rukba" kao"očekivana nekretnina".)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od EbuSelemeta, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za doživotnunekretninu da je ona za (onoga) ko (je taj što) se poklonila njemu (tj. da pripadaonome kome se poklonila).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemmam, pričao nam jeKatadete, rekao je: pričao mi je Nadr, sin Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu

236

Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je:

"Doživotna nekretnina je dozvoljena." A rekao je Ata': Pričao mi jeDžabir od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu.

GLAVA

(onoga) ko je tražio na pozajmicu (da se posluži, unaruč, tj. ko je posudio) odljudi konja.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo samEnesa (da) govori:

Bio je užas (panika) u Medini pa je zatražio na poslugu Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, konja od Ebu Talhata, rekne se njemu (tj. ime konjuje bilo) Mendub, pa je uzjašio njega (pa ga je uzjahao). Pa pošto se vratio, rekaoje: "Nismo vidjeli (nimalo) od stvari (tj. ništa od onoga od čega ste se biliuplašili), i zaista našli smo ga zaista morem (tj. konj je kao more).

(Razna su tumačenja o tome zbog čega je Muhammed a.s. nazvao Ebu Talhatovogakonja sa izrazom more. Ta tumačenja neće se navoditi. Užas, panika je od glasina dase pojavio u blizini Medine neprijatelj.)

GLAVA

posuđivanja (doslovno: traženja na poslugu) za nevjestu kod spratnje (tj. kodprve bračne noći).

("Binaun" znači građenje, građevina, zgrada - a znači i: ulaženje mladoženje mladiprvu bračnu noć. Nekad su za mladence pravili posebnu zgradu i u tu zgradu bimladenci unišli prvu bračnu noć, pa se zbog toga riječ "binaun" protegla na značenjespratnje mladenaca za vrijeme prve bračne noći. To se više neće objašnjavati.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, pričaomi je moj otac, rekao je: unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah od nje, ana njoj je oklop (jedne vrste) ogrtača (tj. košulja ogrtača, a to znači: ogrtač - velise da je to vrsta grubog pamučnog ogrtača iz Jemena, ili iz sela, kraja Katara uBahrejnu), cijena pet srebrenjaka (je vrijednost toga ogrtača), pa je rekla:

"Podigni tvoj (svoj) pogled k mojoj robinji, gledaj k njoj! Pa zaista ona seoholi da oblači njega (ovaj ogrtač) u kući (po kući), a već je bio za mene (tj. umene) od njih (tj. od ovakvih ogrtača jedan) ogrtač na (za) vrijeme poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije bila (nijedna) žena (da) se kiti (gizdaza svadbu drukčije) osim (tako da) je slala k meni (da) traži na posuđivanjenjega (tj. tražeći ga na poslugu, unaruč, a to znači: svaka žena ga je posuđivalaza vrijeme svadbe od mene, jer nije imala ni takvoga, a i taj moj bio je takav daga sada neće da nose ni po kući robinje)."

237

GLAVA

vrijednosti posuđivanja na mužu (za neko vrijeme deve ili ovce - to označavaizraz "menihatun").

(Radi se o besplatnom davanju na mužu za neko vrijeme.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Ebu Zinada, odAaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Divna je deva data na mužu (izrazom "menihatun" naziva se i deva kojaje data na mužu, i to se upravo ovdje i misli, a to bi se značenje moglo dati i uGLAVI: GLAVA vrijednosti deve date na mužu), muzara, obilnoga mlijeka (kojaje data za vrijeme kao) dar, i ovca obilnoga mlijeka (koja je data za vrijeme kao)dar, i ovca obilnoga mlijeka (koja) porani sa posudom i okasni sa posudom(mlijeka, tj. koja izjutra dadne posudu mlijeka i uveče, naveče posudu)."

(To jest: "Divno, dobro je dati za neko vrijeme, posuditi kao dar devu i ovcu kojese muzu, ali koje se dobro, obilno muzu." "Safijjun" znači, pored ostaloga, i devakoja ima obilno mlijeka.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, a Ismail od Malika, rekao je:

"Divna (li) je (to) milostinja."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Ibnu Vehb, pričaonam je Junus od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Pošto su stigli Iseljenici (Izbjeglice u) Medinu iz Meke, a nije u njihovimrukama - misli: (nijedna) stvar (tj. ništa - nemajući ništa) - a bili su Pomagačistanovnici (tj. imaoci, vlasnici) zemlje i nekretnine, pa su razdijelili (s) njimaPomagači (tj. napravili su s njima ovakvu podjelu, diobu:) na (to da pristanu) dadadnu njima plodove (tj. dio plodova) njihovih (tj. svojih) imanja svake godine, a(da oni) budu dosta njima (za) rad i trud (oko obrade, tj. da se dovoljno zalažupri obradi imanja sa svoje strane muhadžiri). I bila je njegova majka, majkaEnesa, Umu Sulejma - bila je (ona ujedno i) majka Abdullaha, sina Ebu Talhata.Pa je bila dala (darovala) majka Enesa poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (neke) palme, pa je dao njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,Umu Ejmeni, svojoj slobodnjačici (oslobođenoj robinji), majci Usameta, sinaZejda. Rekao je Ibnu Šihab: Pa je izvijestio mene Enes, sin Malika da jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je svršio (okončao) borbu(protiv) stanovnika Hajbera pa je otišao k Medini, povratili su Iseljenici kPomagačima njihove darove koje su bili darovali njima od svojih plodova. Pa jepovratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njegovoj majci njezinepalme, a dao (darovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, UmuEjmeni mjesto njih iz svoga zida (tj. vrta druge palme). A rekao je Ahmed, sin

238

Šebiba: Izvijestio nas je moj otac od Junusa za ovo (o ovome) i rekao je: .....mjesto njih od svoga čistoga (imanja).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Isa, sin Junusa, rekao je: pričaonam je Evzaija od Hassana, sina Atijjeta, od Ebu Kebšeta Selulija, rekao je: čuo samAbdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Četrdeset svojstava je (tj. ima, postoji), najviše (od) njih je dar (namužu) koze. Nema (nijednog) od radnika (koji) radi sa svojstvom od njih (tj.jedno svojstvo od njih) nadanjem njegove nagrade i potvrđivanjem njegovogobećanoga (da će mu drukčije biti) osim (to da) će uvesti njega Allah s njim (tj.za njega, zbog toga svojstva u) raj." Rekao je Hassan: Pa smo brojili (nabrajaliono) što je ispod (tj. osim) davanja (na mužu) koze: od uzvraćanja pozdrava (tj.kao što je uzvraćanje pozdrava - a to znači: otpozdravljanje), i molba (dova)kihaču (koji kihne, kiše za Božiju milost), i uklanjanje uznemirenja od (sa) puta islično njemu, pa nismo mogli da dopremo (tj. da nabrojimo) petnaest svojstava(a kamoli četrdeset).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija, pričao mi jeAta' od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili su za ljude (tj. u nekim ljudima) od nas viškovi zemalja, pa su rekli:unajmićemo (tj. iznajmićemo) ih za trećinu, i četvrtinu i polovinu. Pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (je taj da) je bila za (u) njegazemlja, pa neka sije nju, ili neka dadne nju (na sijanje besplatno) svome bratu.Pa ako nije htio (da je primi), pa neka zadrži svoju zemlju."

A REKAO JE Muhamed, sin Jusufa: PRIČAO NAM JE Evzaija, pričao mi jeZuhrija, pričao mi je Ata, sin Jezida, pričao mi je Ebu Seid, rekao je:

Došao je (jedan) Beduin k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, paje pitao njega o seobi (iselenju, emigraciji zbog vjere) pa je rekao: "Teško tebi!Zaista seoba je (takva da je) njezina stvar žestoka (teška). Pa da li ti je (da li imašštogod) od deva?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa daješ (li) njihovu milostinju(tj. zekat za njih)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa da li daješ (na mužu) od njih(ijednu) stvar (išta)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa muzeš (li) ih danomnjihova dolaska na pojilište (na vodu)." Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa radi izamora (te poslove), pa zaista Allah neće okrnjiti tebi od tvoga posla (nijednu)stvar (tj. ništa, nimalo od nagrade)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehab, pričaonam je Ejub od Amra, od Tavusa, rekao je: pričao mi je najznaniji o tome - misli (na)Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice - da je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, izašao k (jednoj) zemlji (koja) se trese usjevom, pa je rekao:

"Za koga je ova (tj. Čija je ova zemlja)?" Pa su rekli: "Iznajmio je sebinju omsica (taj-i-taj)." Pa je rekao: "Zar ne (Pazite, Pažnja)! Zaista ono da je

239

dao (vlasnik besplatno) nju njemu (na sijanje), bilo bi bolje njemu od (toga, tj.bilo bi bolje nego) da uzima na (za) nju poznatu nagradu (plaću, kiriju, idžaru)."

GLAVA:

Kada je rekao: "Dajem kao sluškinju tebi ovu robinju!" (misleći) na (ono) štomeđusobno poznaju ljudi (kao običaj), pa ono je (pa to je) dozvoljeno.

A rekao je neki (od) ljudi (tj. rekao je neki čovjek): Ova je posuđena (stvar, tj.ta robinja je posuđena, a ne poklonjena). A ako je rekao: Obukao sam ti ovu odjeću,pa ono (pa to) je poklon.

(Neki opet kažu da su dvije zadnje rečenice povezane i treba ih shvatiti ovako: Arekao je neki (od) ljudi: Ova je posuđena, a ako je rekao: Obukao sam ti ovu odjeću,pa ono (to) je poklon.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam jeEbuzinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

Selio (Iselio) je Ibrahim sa Sarom, pa su dali njoj Agaru (Hadžeru), pa sevratila pa je rekla: "Da li si opazio da je Allah odstranio (tj. ponizio onoga)bezvjernika, i dao je kao sluškinju (jednu) robinju."

A rekao je Ibnu Sirin od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allahi spasio:

"Pa je dao kao sluškinju njoj Hadžeru."

GLAVA:

Kada je natovario čovjek (drugoga čovjeka) na konja, pa ono je (tj. taj konj je)kao doživotna nekretnina i milostinja.

A rekao je neki (od) ljudi: Za njega je (tj. On ima pravo) da se vrati u njoj (tj.ima pravo da vrati tu stvar, toga konja).

PRIČAO NAM JE Humejdija, izvijestio nas je Sufjan, rekao je: čuo samMalika (da) pita Zejda, sina Eslema, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca (da) govori:rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega:

Natovario sam na konja u put Allaha (na Božijem putu), pa sam vidionjega (onoga konja da) se prodaje. Pa sam pitao poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, pa je rekao: "Ne kupuj ga (tj. Nemoj ga kupiti), i ne vraćaj se utvoju (svoju) milostinju."


KNJIGA SVJEDOČENJA

240

(bivanja kao svjedok)

GLAVA

(onoga) što je došlo o dokazu (da je njegovo donošenje, davanje, isticanjedužnost) na tužitelja (tj. na onoga koji tvrdi, potražuje, zahtijeva nešto na sudu -tužilac treba dati dokaz) zbog Njegovoga govora:

"O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), kada ste se međusobnozaduživali za (kakav, neki) dug do imenovanoga roka, pa pišite (zapišite) ga; ineka piše među vama (jedan) pisar sa pravdom, i neka se ne usteže (tj. neka nerekne da neće nijedan) pisar da piše kao što je poučio njega Allah, pa neka piše(napiše); i neka diktira (kazuje u pero onaj) koji je (taj što je) na njemu pravo(tj. dugovanje) i neka se boji Allaha, svoga Gospoda i neka ne oštećuje od njega(nikakvu) stvar (tj. ništa); pa ako je bio (tj. ako bude onaj) koji je (taj što je) nanjemu pravo malouman, ili slab ili ne može da diktira on, pa neka diktira njegovzaštitnik (staratelj) sa pravdom (tačno); i tražite svjedočenje dvojicu svjedoka odvaših ljudi, pa ako nisu bila njih dva dvojica ljudi, pa čovjek i dvije žene od(onih) ko (je takav da) ste zadovoljni od svjedoka (da vam budu kao svjedoci - advije žene se uzimaju umjesto jednoga muškarca zato) da zaluta jedna (od) njihdvije pa će (da) opomene jedna (od) njih dvije drugu; i neka se ne ustežu svjedocikada su se pozvali (kada se pozovu); i ne dosađujte se (tj. i neka vam nijedosadno) da pišete njega, (bio) mali ili veliki (dug kada se daje) do njegovog(svoga) roka; to vam je pravednije kod Allaha, i ispravnije za svjedočenje i niže(tj. bliže ćete biti mogućnosti) da nećete sumnjati, osim da bude prisutnatrgovina (što iz ruke u ruku) dajete da kolate (okrećete) nju između vas pa nijena vas grijeh da nećete pisati (da ne pišete) nju; i zasvjedočujete kadameđusobno prodajete (kada vršite kupoprodaju); i neće se oštećivati (ili: i nekase ne oštećuje) pisar, a ni svjedok, a ako činite, pa zaista ono (to je stvar takvada) je griješenje s vama (u vas); i bojte se Allaha, i poučava vas Allah i Allah jeza svaku stvar znalac." i Njegovoga govora - uzvišen je:

"O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), budite stajačine (velikistajači) sa pravednošću (kao) svjedoci za (radi) Allaha i da (bi, tj. makar da bisvjedočili) na vaše osobe (tj. na sami sebe, protiv sebe), ili roditelje i najbliže(rođake), ako je bio bogat (imućan) ili siromašan pa Allah je bliži (ili: preči) zanjih dvojicu, pa ne slijedite strasti, da budete pravedni; a ako iskrivite ili seokrenete, pa zaista Allah je bio za (ono) što radite obavješten."

GLAVA:

Kada je ispravljao čovjek jednoga (drugoga čovjeka čast, autoritet) pa je rekao:"Nećemo znati (tj. Ne znamo o njemu ništa drugo) osim dobro." Ili je rekao:"Nisam znao osim dobro."

PRIČAO NAM JE Hadžadž, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija,pričao nam je Sevban. A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je:izvijestio me Urvete, sin Zubejra, i Ibnul-Musejeb, i Alkamete, sin Vekasa, iUbejdullah, sin Abdullaha, o hadisu Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, - a neki

241

(dio) njihova hadisa potvrđuje neki - kada su rekli njoj klevetnici (ono) što surekli (ili: o pričanju Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, - a neki dio njihovapričanja potvrđuju neki):

Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju iUsameta (sina Zejda), kada (je našao, vidio da) se zadržala (izostala nekovrijeme) objava (da) se zatraži savjeta (tj. tražeći savjeta od) njih dvojice u (o)rastavi svoje porodice (tj. žene). Pa što se tiče Usameta, pa rekao je: "Tvojaporodica (tj. žena Aiša) i nećemo znati osim dobro (tj. O tvojoj ženi ne znamoništa drugo osim dobro)." A rekla je Berira: "Nisam vidjela na njoj (pri njoj)stvar (što joj) kudim nju više od toga (toga, tj. samo joj to malo zamjerim) da jeona djevojka mlade godine (mlada) zaspe od tijesta svoje porodice, pa dođepokućerica (ovca koja zalazi u kuću) pa pojede njega (tijesto)." Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko će ispričati nas u čovjeku (tj.ako kaznim čovjeka takvoga što) je doprlo meni njegovo uznemirivanje uporodici moje kuće (tj. koji mi je uvrijedio porodicu, ženu klevećući je da jeučinila preljub, blud)?! Pa tako mi Allaha nisam znao od moje porodice (tj. ženeAiše ništa drugo) osim dobro. I zaista već su spomenuli čovjeka (koji je takav da)nisam znao na njega (o njemu) osim dobro."

(Pod izrazom "čovjeka" misli se na Safvana koji je navodno izvršio preljub. Daklekoga su neargumentovano potvorili, optužili za blud kojeg u stvari nije počinio.)

GLAVA

svjedočenja sakrivenoga (koji se sakriva, taji).

I dozvolio je njega (ovakvo svjedočenje) Amr, sin Hurejsa, rekao je: I takođeće se učiniti sa lašcem griješnikom. A rekao je Šabija, i Ibnu Sirin, i Ata' i Katadete:Čuvenje je svjedočenje.

(To jest: Ko čuje nešto, može to svjedočiti pa makar i ne bio uzet za svjedočenje zaono što je čuo ako zatreba da svjedoči, makar ne bio pozvat da čuje to što je čuo.Jedino Tahavija kaže da može biti svjedok za ono što je čuo onda ako je i vidio,gledao onoga od koga je nešto čuo u času kada je to od njega čuo.)

A rekao je Hasen: Reći će: Nisu zasvjedočili mene (tj. nisu ti ljudi menepozvali da budem svjedok ni) na (jednu) stvar, a zaista ja sam čuo tako i tako (to i to).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao jeSalim: čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da)govori:

Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ubej, sin Kaba,Ensarija namjeravaju(ći) njih dva (u) palme (što) je u njima (bio) Ibnu Sajad. Tekada je unišao (ušao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je

242

poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se čuva (tj. zaklanja, maskira)sa deblima palmi, a on se prikrada (šunja, šulja) da čuje od Ibnu Sajada (neku)stvar prije (nego) da vidi njega (Ibnu Sajad, tj. primicao se neopaženo da čujenešto od Ibnu Sajada prije nego ga Ibnu Sajad spazi, opazi). A Ibnu Sajad jeležač (ležao je nauznačke) na svojoj postelji u (jednoj) svojoj odjeći u njoj je(neko) šuštanje ili pucketanje. Pa je vidjela majka Ibnu Sajada (Ibnu Sajadova)Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on se čuva (tj. kako se prikrada) sadeblima (tj. iza debala) palmi, pa je rekla Ibnu Sajadu: "O Safo, ovo jeMuhammed (tj. evo Muhammeda)!" Pa se suzdržao Ibnu Sajad (od šuštanja, tj.od navodnoga razgovaranja sa nevidljivim bićima - a to znači: vratila mu sepamet, razum, razuman, običan stav, zauzeo je normalan stav). Rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ostavila njega, objasnio bi(on svoje stanje, tj. pokazao bi on svoj pravi lik)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije,od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je žena Rifa'ata Kurezije Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, pa je rekla: "Bila sam kod Rifa'ata, pa je pustio (razvjenčao) mene, pa jeodsjekao (odsječno izvršio) moje pušćanje, pa sam supružila (uzela za muža)Abdurrahmana, sina Zubejra. S njime je (tj. On ima spolni muški ud, organ)samo kao resa odjeće (tkanine)."

(Veli se da je htjela da kaže da je spolni ud u drugoga njenoga čovjeka kratak, ili danije ukočen nego opušten.)

Pa je rekao: "Zar hoćeš da se vratiš k Rifa'atu? Ne (drukčije) do (da)okusiš (tj. Ne možeš se vratiti dok ne okusiš) njegovoga medića i (da) okusi (on,ovaj drugi, tj. sadašnji tvoj muž) tvoga medića (tj. slasti polnoga čina)."

("Aselun" je med, a "usejletun" je deminutiv od "aselun" pa znači mali med,medić, medčić. Smisao toga teksta je: Ne možeš se razvjenčati od sadašnjega mužadok ne izvršite polni odnos jedno s drugim. To navodi na jasan zaključak da je uovom slučaju žena tražila da se razvede od muža s kojim se je vjenčala ali još nijeimala polnoga odnosa.)

A Ebu Bekr je sjedač (tj. je sjedio) kod njega (kod Muhammeda a.s.). AHalid, sin Seida sina Asa, je sa (tj. na sobnim) vratima očekuje da se dozvolinjemu (da uniđe Muhammedu a.s.). Pa je rekao (Halid): "O Ebu Bekre, zar nečuješ k ovoj (tj. ovu ženu), šta (tj. kakav ružan govor) glasno izreče njega kodVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?!"

GLAVA:

Kada je svjedočio (jedan) svjedok ili svjedoci (tj. ili više svjedoka) za (jednu)stvar, pa su rekli drugi: "Mi ne znamo to, sudiće se sa govorom (tj. po govoru,prema iskazu onoga) ko je svjedočio (da zna)."

243

Rekao je Humejdija: Ovo je kao što je izvijestio Bilal da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u Ka'bi, a rekao je Fadl: Nije klanjao. Pa suuzeli ljudi sa svjedočenjem (po svjedočenju) Bilala (da se ravnaju). Isto tako akosu svjedočila dva svjedoka da je za omsicu na omsici hiljadu srebrenjaka (tj. daomsica omsici ima dužan hiljadu srebrenjaka; dakle: da neko nekom ima dužanhiljadu srebrenjaka), a svjedočila su druga dvojica za hiljadu i petsto, sudiće se saviškom (tj. donijeće se osuda za veću sumu, tj. da je dužan onu veću količinu za kojusvjedoče druga dvojica).

PRIČAO NAM JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Umer,sin Seida sina Ebu Huseina, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Ebu Mulejketa, odUkbeta, sina Harisa, da je on supružio (uzeo za suprugu) kćer Ebu Ihaba, sina Aziza.Pa je došla njemu (neka) žena pa je rekla:

"Već sam dojila (zadajala) Ukbeta i (onu) koju je supružio (tj. i onu kojuje uzeo za suprugu)." Pa je rekao njoj Ukbete: "Ne znam da si ti dojila mene, aniti si izvijestila mene." Pa je poslao (poruku, tj. jedno lice) k porodici (obitelji)Ebu Ihaba (da) pita njih. Pa su rekli: "Nismo znali (tj. Ne znamo) da je dojilanašu drugaricu." Pa je odjahao (odjezdio, tj. otišao) k Vjerovijesniku, pomilovaoga Allah i spasio, u Medinu pa je pitao njega. Pa je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio: "Kako (da bude važeći taj brak), a već se reklo (daste dojili jednu ženu)?" Pa je rastavio nju (tj. razveo ju je), i vjenčala je (ona)supruga (tj. i ona se vjenčala za supruga jednoga drugoga) osim njega (tj. osimUkbeta).

GLAVA

pravednih svjedoka i govora Allaha, uzvišen je: ".... i zasvjedočite dvojicupravednih od vas...." i ".... od koga se zadovoljavate od svjedoka....".

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekaoje: pričao mi je Humejd, sin Abdurrahmana sina Avfa, da je Abdullah, sin Utbeta,rekao: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Zaista (neki) ljudi su bili (takvi da) se uzimaju (tj. uzimaše se) sa objavom(po, prema objavi) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Izaista objava se već presjekla. I uzimamo vas sada samo sa (onim, tj. po onom,prema onome) što se pokazalo nama od vaših djela. Pa ko je pokazao namadobro, osigurali (obezbijedili) smo ga i približili smo ga (tj. obezbijedićemo ga ipribližićemo ga), a nije k nama od njegove tajne (potrebna nijedna) stvar (tj.ništa nas se ne tiče šta ko u sebi misli). Allah će se obračunati (s) njim u njegovojtajni (tj. za njegovo tajno mišljenje, vjerovanje, namjeru). A ko je pokazao namazlo, nismo osigurali (tj. nećemo osigurati) njega i nismo potvrdili njega iako jerekao (tj. pa makar on govorio): Zaista njegova tajna (namjera) je lijepa.

GLAVA

244

upravednjavanja koliko (osoba) je dozvoljeno (tj. koliko osoba je dovoljno,dozvoljeno da upravedni - proglasi, označi jedno lice da je pravedno)?

(Ebu Hanife je rekao da je dosta jedna osoba da rekne za jedno lice da je pravedno, aisto tako i da je nepravedno, pa da se kod suda to lice takvo i smatra. Šafija je rekao datreba u oba slučaja da izjave najmanje dvije osobe: da je jedno lice pravedno, ilinepravedno.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, odSabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošlo se na (tj. pokraj) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, saumrlom osobom (tj. Pronešena je pokraj Muhammeda a.s. neka umrla osoba) pasu pohvalili na nju dobro. Pa je rekao: "Trebala je (tj. Uslijedila je)." Zatim seprošlo sa drugom pa su pohvalili na nju zlo. Ili je (pripovjedač) rekao: (pohvalilisu na nju drugo) osim toga (osim dobra). Pa je rekao: "Trebala je." Pa se reklo:"O poslaniče Allaha, rekao si za ovo (lice umrlo) trebala je, i za ovo (drugoumrlo lice) trebala je." Rekao je: "Svjedočenje vjernih ljudi (tj. Svjedočenja kojadaju ljudi vjernici) su svjedoci Allaha u (na) zemlji."

(Za osobu pohvaljenu za dobro rekao je: "Trebala je", tj. uslijedila je njoj ljepota raja.A za onu drugu osobu: "Trebala je", tj. uslijedila je kazna pakla.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Davud, sin Ebul-Furata,pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Ebul-Esveda, rekao je:

Došao sam Medini (tj. u Medinu), a već se dogodila u njoj (neka) bolest ioni umiru brzom (naglom) smrću. Pa sam sjeo do Umera, bio zadovoljan Allahod njega (s njim), pa je prošla umrla osoba (u stvari: nosiljka na kojoj je nošenaumrla osoba, tj. pa je prošla mrtvačka nosiljka), pa se pohvalilo dobro (daklepohvaljena je ta umrla osoba, rekli su za nju da je bila dobra), pa je rekao:Umer: "Trebala je (Uslijedila je)." Zatim se prošlo s drugom (tj. pronijela sedruga), pa se pohvalilo dobrim, pa je rekao: "Trebala je." Zatim se prošlo satrećom, pa se pohvalilo zlom (dakle reklo se za ovu treću umrlu osobu da nijebila dobra), pa je rekao: "Trebala je." Pa sam rekao: "Šta je trebala, ozapovjedniče vjernih?" Rekao je: "Rekao sam kao što je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Koji god musliman (bude takav da) su svjedočilinjemu četiri (čovjeka) za dobro (tj. da je dobar), uveo je (tj. uvešće) njega Allah(u) raj." Rekli smo: "A tri?" Rekao je: "I tri." Rekli smo: "A dva?" Rekao je: "Idva." Zatim nismo pitali njega o jednome.

(To jest: Nismo ga pitali za jednoga svjedoka, ako za muslimana svjedoči samo jedansvjedok da je dobar, hoće li mu to vrijediti kod Allaha dž.š. na Sudnjem danu.)

GLAVA

svjedočenja na porijekla, i rasprostranjeno dojenje i staru (davnašnju nečiju)smrt.

245

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dojila je mene iEbu Selemeta (žena imenom) Suvejba (Suvejbeta, Ebu Lehebova oslobođenarobinja)."

I (GLAVA) učvršćivanja sebe u njemu (tj. I GLAVA o laganom i promišljenomčvrstom radu kada se radi o njemu, dojenju, jer su prava i dužnosti na osnovusrodstva po dojenju, naročito kod ženidbe, ista kao i na osnovu srodstva porođenju od istoga oca i matere).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Hakem odIraka, sina Malika, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,rekla je:

Zatražio je dozvolu na mene (meni da uniđe u posjetu u kuću) Eflah, panisam dozvolila njemu. Pa je rekao: "Zar se zastireš (kriješ) od mene, a ja samtvoj stric (amidža) od dojenja (po dojenju, po mlijeku)?!" Pa sam rekla: "A kakoto?" Rekao je: "Dojila je tebe žena moga brata (Vaila) sa mlijekom moga brata."Pa je rekla: "Pitala sam o tome poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, paje rekao: "Istinit je bio (Istinu je rekao) Eflah. Dozvoli mu (ulazak)!"

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hemam, pričao nam jeKatadete od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi) kćeriHamze:

Neće biti dozvoljena (tj. Nije dozvoljena) meni. Zabranjeno je od dojenjašto je zabranjeno od porijekla. Ona je kći moga brata od dojenja (moga brata pomlijeku).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha,sina Ebu Bekra, od Amrete, kćeri Abdurrahmana, da je Aiša, bio zadovoljan Allah odnje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje i da je ona čula glas čovjeka (koji)traži dozvolu (da uniđe, da uđe) u sobu Hafse. Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah odnje: Pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha, mislim ga (da je to) omsica (taj-i-taj koji se smatra)za strica Hafse od dojenja (po dojenju)." Pa je rekla Aiša: "O poslaniče Allaha,ovo je čovjek (koji) traži dozvolu u tvoju sobu (ili: kuću da uniđe)." Rekla je: Paje rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Mislim ga omsica zastrica (tj. Mislim ga da je to omsica stric) Hafse od dojenja." (Dakle: Mislim daje taj-i-taj stric, amidža Hafse po mlijeku.) Pa je rekla Aiša: "Da je bio omsica(tj. Da je omsica) živ za njezinoga (tj. za svoga) strica od dojenja (upitavši Aiša),unišao (li) bi na mene (meni)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio: "Da. Zaista dojenje zabranjuje što je zabranjeno od dojenja."

(To jest: Srodstvo po mlijeku zabranjuje stupanje u brak kao i srodstvo po rođenju, a skim se ne dozvoljava brak, može se njemu dozvoliti da uniđe u posjetu.)

246

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Eš'asa,sina Ebu Ša'sa-a, od njegovoga oca, od Mesruka da je Aiša, bio zadovoljan Allah odnje, rekla:

Unišao je na mene (meni, tj. posjetio me je) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, a kod mene je (jedan) čovjek. Rekao je: "O Aišo, ko je ovaj?"Rekla sam: "Moj brat od dojenja (po mlijeku)." Rekao je: "O Aišo, gledajte (vižene, tj. promislite) ko su vaša braća. Pa dojenje je samo od gladi (odgladovanja)." Slijedio je njega (Muhameda, sina Kesirova) Ibnu Mehdija od Sufjana.

(Veli se da to znači da samo ono dojenje prouzrokuje srodstvo koje je izvršeno djetetuu njegovom dobu života kada mu je mlijeko jedina hrana bila za utišenje gladi.)

GLAVA

svjedočenja objeđivača (nabacivača krivnje za preljub), i kradljivca ipreljubnika, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i ne primajte njima (tj.od njih nikakva) svjedočenja nikada, i ti su oni (koji su) pokvarenjaci. Osim(onih) koji su se pokajali poslije toga i popravili su se.....".

A bičevao je (tj. dao je bičevati) Umer (trojicu:) Ebu Bekreta, i Šibla, sinaMabeda, i Nafi'a za objeđivanje Mugireta, zatim je tražio pokajanje (od) njih i rekaoje: "Ko se pokajao, primio sam (tj. Ko se pokaje, primiću) njegovo svjedočenje." Idozvoljavao je njega (tj. svjedočenje - tj. primanje svjedočenja od - lica kažnjenoga zaobjeđivanje) Abdullah, sin Utbeta, i Umer, sin Abdulaziza, i Seid, sin Džubejra, iTavus, i Mudžahid, i Šabija, i Ikrimete, i Zuhrija, i Muharib, sin Disara, i Šurejh iMuavija, sin Kurreta. A rekao je Ebu Zinad: Stvar je kod nas u Medini (takva da) kadase vratio (povratio) objeđivač od svoga govora i tražio oprost (za grijeh objede od)svoga Gospodara, primilo se (tj. primiće se) njegovo svjedočenje. A rekao je Šabija iKatadete: Kada je učinio lažnom svoju osobu (tj. Kada je sam sebe oglasio za lažova),bičevaće se i primiće se njegovo svjedočenje.

(Prošlo vrijeme "el-filul-madi" u pogodbenim rečenicama ima značenje budućegavremena ili sadašnjega vremena. U daljem toku će se tako samo i prevoditi. Tonapominjem zbog onih koji to ne budu znali, a budu se služili sa ovim prevodom.)

A rekao je Sevrija: Kada se bičevao rob, zatim se oslobodio, dozvoljava senjegovo svjedočenje. A ako se zatražio za sudiju (čovjek) kažnjavani, pa njegoveosude (presude) su dozvoljene. A rekao je neki (od) ljudi (tj. neki čovjek - veli se dase to odnosi na Ebu Hanifu): Neće se dozvoliti (tj. Ne dozvalja se - Ne prima se nasudu) svjedočenje objeđivača iako se pokajao. Zatim je rekao (taj isti neki čovjek, tj.Ebu Hanife, suprotno tom svome stavu): Nije dozvoljeno vjenčanje bez dvojicesvjedoka, pa ako se spario (tj. vjenčao) sa svjedočenjem dvojice kažnjenih, dozvoljenoje (da vjenčanje bude ispravno). A ako se spario (vjenčao) sa svjedočenjem dvojicerobova, nije dozvoljeno. A dozvoljavao je svjedočenje kažnjenoga, i roba i robinje zaviđenje (za vrijeme viđenja) mlađaka ramadana (mlađaka, mladog mjesecaRamazana).

247

I (GLAVA) kako će se poznati (prepoznati) njegovo pokajanje (pokajanjeobjeđivača).

A već je izagnao (poslao u izgnanstvo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, bludnika (preljubnika) godinu. I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, govor (tj. razgovaranje muslimana i) Kaba, sina Malika, i njegovadva druga čak (toliko dugo da) je prošlo pedeset noći (tj. pedeset dana).

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa. A rekaoje Lejs (veli se da ovo kaže Ibnu Vehb):

Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me Urvete, sin Zubejra, daje (jedna) žena ukrala (izvršila krađu) u ratu Pobjede (tj. za vrijeme oslobođenjaMeke) pa se dovela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim jezapovjedio pa se odsjekla njezina ruka. Rekla je Aiša: Pa je bilo lijepo njezinopokajanje. I sparila (udala) se. I dolazaše poslije toga pa dizah (dostavljah,izlagah) njezinu potrebu k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allahod njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zapovjedio u(vezi onoga) ko je učinio preljub, a nije se (bio) oženio, (da se kazni za preljub) sabičevanjem stotinu (udaraca) i udaljenjem godinu (dana, tj. progonstvom utuđinu).

GLAVA:

Neće svjedočiti na svjedočenju nasilja (nepravičnosti, tj. Neće pristati da budesvjedok činu, postupku s kojim se ne radi pravično) kada se zasvjedočio (tj. kadabude zatraženo da bude svjedok takvom postupku i činu).

PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je EbuHajjan Tejmija od Šabije, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Pitala je moja majka moga oca (tj. tražila je moja majka od moga oca dapokloni, daruje) neki poklon meni od svoga imanja (iz svoje imovine). Zatim sepokazalo njemu (da to učini premda je to bio odbio) pa je poklonio njega (dar)meni. Pa je rekla:

"Neću se zadovoljiti (tj. Ja se ne zadovoljavam da se poklon izvršidrukčije) do (da) zasvjedočiš (tj. do da, dok ne pozoveš za svjedoka)Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo za moju ruku, a ja samdječak, pa je došao sa mnom (tj. pa je doveo mene) Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio, pa je rekao:

248

"Zaista njegova majka, kći Ibnu Revahata pitala (molila) je mene nekipoklon (dar da dadnem, dam) za ovoga (tj. ovome dječaku)." Rekao je: "Da li jeza tebe (tj. Da li u tebe ima još neko) dijete osim njega?" Rekao je: "Da." Rekaoje: Pa mislim ga (Muhammed a.s. da) je rekao: "Ne zasvjedočavaj me na nasilje(na nepravičnost, tj. Ne traži me da ti budem svjedok u nepravičnom,nepravednom postupku)."

(To znači da je nepravično samo jednom djetetu svome dati neki dar mimo ostalusvoju djecu. Čak treba odbiti prisustvovanje kao svjedok takvom činu darovanjamakar da je traženo da se bude svjedok. Čak nije Muhammed a.s. izuzetak postavio nikada bi se radilo o djetetu koje je na izgled boljih vrlina od druge djece.)

A rekao je Ebu Hariz od Šabije: "Neću prisustvovati (tj. svjedočiti) nanasilje (nepravičnost)."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Džemrete,rekao je: čuo sam Zehdema, sina Mudariba (Mudaribova), rekao je: čuo sam Imrana,sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Najbolji vas (od vas, između vas) je moj naraštaj (tj. generacija ljudi kojižive kao muslimani u moje vrijeme), zatim (oni) koji slijede njih (dođu iza njihodmah), zatim koji slijede njih."

Rekao je Imran: Ne znam da li je spomenuo Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, poslije (tj. poslije svoga naraštaja) dva naraštaja ili tri. Rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista poslije vas su narodi (tj. doći će poslije vas narodi, postaće ljuditakvi da) će varati i neće se povjeravati (njima), i svjedočiće, a neće se tražiti (odnjih) da svjedoče, i zavjetovaće se, a neće izvršavati, i pojaviće se (pokazaće se) unjima masnoća (tj. debljina, gojaznost)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura,od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudova), bio zadovoljan Allah od njega,od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Najbolji (od) ljudi su moj naraštaj, zatim koji slijede njih, zatim kojislijede njih. Zatim će doći ljudi (takvi da) će pretjecati svjedočenje jednoga (od)njih njegovu zakletvu i njegova zakletva njegovo svjedočenje." Rekao je: Iudaraše nas na svjedočenje i obavezu (tj. zakletvu - a to znači: udaraše nas kadasmo bili malena djeca zbog svjedočenja i zaklinjanja, kako to tumače nekikomentatori).

GLAVA

(onoga) što se reklo o svjedočenju laži (lažnom svjedočenju) zbog govora Allaha -moćan je i veličajan je -: "I koji neće svjedočiti (ili: ne svjedoče) laž (tj.lažno)....", i (GLAVA) sakrivanja svjedočenja zbog Njegova govora: "...... i ne

249

sakrivajte svjedočenje, a ko sakrije (utaji, prikrije, odbije) njega (bez opravdanarazloga), pa zaista on je (takav da) je griješno njegovo srce, a Allah je za (ono)što radite znalac (zna).", "..... (a ako) nagnete (tj. sagnete, okrenete)...." vašejezike sa svjedočenjem (tj. u svjedočenju, kolebate se da posvjedočite kako jepravo, Allah će vas kazniti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Vehba, sina Džerira, iAbdulmelika, sina Ibrahima, rekla su njih dvojica: pričao nam je Šubete odUbejdullaha, sina Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Upitao se (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ovelikim grijesima. Rekao je: "Udruživati sa Allahom (tj. vjerovati da je nešto ilineko saučesnik sa Jedinim Bogom u stvaranju i upravljanju svemirom), inepokoravanje roditeljima, i ubijanje osobe i svjedočenje laži (lažnosvjedočenje)." Slijedio je njega (Vehba Džerirovoga) Gunder, i Ebu Amir, i Behz iAbdusamed od Šubeta.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufedala, pričao nam jeDžurejrija od Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta, od njegova oca, bio zadovoljan Allahod njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar ne! (Pazite!) Obavijestiću vas za najveće velike grijehe (tj. onajvećim velikim grijesima)." Tri puta (je to ponovio da im što više privučepažnju). Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je:

"Udruživati (Udruživanje) sa Allahom (a to u stvari znači: mnogoboštvo),i nepokoravanje roditeljima." I sjeo je, a bio je naslonjen, pa je rekao: "Zar ne!(Pazite, Pažnja!) I govor laži (tj. lažan govor)." Rekao je: Pa neprestanoponavljaše nju (tu riječ) čak (da) smo rekli: "Da je on ušutio (tj. Da hoće ušutiti,prestati)!" A rekao je Ismail, sin Ibrahima: Pričao nam je Džurejrija, pričao nam jeAbdurrahman.

GLAVA

svjedočenja slijepca (slijepog čovjeka), i njegove stvari, i njegova braka (tj. injegova sklapanja braka s nekim), i njegova sklapanja braka (tj. i da on vjenčanekog, da sklopi brak između dvije osobe), i njegovoga davanja prisege, injegovoga primanja u objavljivanju molitve i (drugoga) osim njega, i (GLAVAonoga) što se poznaje sa glasom (po glasovima, po glasu).

A dozvoljavao je njegovo (slijepčevo) svjedočenje Kasim, i Hasen, i IbnuSirin, i Zuhrija i Ata'. A rekao je Šabija: Dozvoljeno je njegovo svjedočenje kada jebio (tj. kada je) pametan (razuman). A rekao je Hakem: Poneka stvar je (takva da) jedozvoljeno u njoj (tj. za nju njegovo svjedočenje). A rekao je Zuhrija: Da li si smatrao(tj. Da li smatraš) Ibnu Abbasa da je svjedočio na (neko) svjedočenje da li odbijaše (ti)njega (tj. da li bi ti odbio njega kao svjedoka). (Ovdje se misli na stanje IbnuAbbasovo kada je bio oslijepio.) A bio je Ibnu Abbas (običaja da) pošalje (nekoga)čovjeka kada je zašlo Sunce (pa) se mrsio (na osnovu izjave onoga čovjeka). I pitaše

250

za zoru, pa kada se reklo: izašla je (nastupila je), klanjao je (klanjao bi) dva naklona(tj. dva rekata). A rekao je Sulejman, sin Jesara: Tražio sam dozvolu na Aišu (tj. dauniđem u posjetu Aiši), bio zadovoljan Allah od nje, pa je poznala moj glas. Rekla je:"Sulejmane! Uđi, pa (tj. jer) ti si posjedovani (tj. ti si rob), nije ostalo na tebi ništa (odotkupnine)."

(Ili: "Sulejmane, uniđi, uđi, pa ti si rob. Nije ostalo na tebi ništa." Ovo su nekiprotumačili da znači: Tebi nije zabranjeno da uniđeš - nema tebi grijeha - jer si ti rob."Šej'un" znači stvar, a znači i nešto, a u niječnoj rečenici znači ništa. U daljem tokuće se tako i prevoditi ta riječ.).

A dozvoljavao je Semurete, sin Džunduba svjedočenje žene zamotane u nikab- pokrivač za lice koji prekriva lice do polovine nosa.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, izvijestio nas je Isa,sin Junusa, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da)čita u Bogomolji pa je rekao: "Pomilovao ga Allah! Zaista već je podsjetio mene(na) taj i taj ajet (odlomak što) sam oborio (tj. zaboravio, smetnuo bio s uma)njih iz sure te i te (tj. iz toga i toga poglavlja Kur'ana)." A povećao je (tj. dodao jejoš) Abad, sin Abdullaha, od Aiše: Klanjao je noću Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, u mojoj sobi, pa je čuo glas Abada (koji) klanja u Bogomolji (tj.koji je klanjao u taj čas u Bogomolji), pa je rekao: "O Aišo! Da li je ovo glasAbada?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Bože moj, pomiluj Abada!"

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin EbuSelemeta, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sinaUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Bilal poziva u noći (tj. izgovara poziv za jutarnju molitvu dok jejoš noć za vrijeme mjeseca posta), pa jedite i pijte do (trenutka kada počne da)poziva - ili je rekao: (do časa) dok čudnete poziv Ibnu Umi Mektuma (tj. dok nepočne učiti ezan Ibnu Umi Mektum). A bio je Ibnu Umi Mektum čovjek slijep,neće pozivati (neće učiti ezan) do (da) reknu (dok ne reknu) njemu ljudi:"Osvanuo si (tj. Nastupila ti je zora)."

PRIČAO NAM JE Zijad, sin Jahja-a, pričao nam je Hatim, sin Verdana, pričaonam je Ejub od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigle su na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kabanice(kaftani, neke vrste gornje odjeće), pa je rekao meni moj otac Mahremete:"Kreni sa nama, možda će da daruje nama od njih nešto." Pa je stajao moj otacna vratima (tj. pred vratima), pa je progovorio. Pa je prepoznao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, njegov glas. Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, a sa njim je (bio, tj. i nosio je jedan) kaftan (kabanicu, taj ogrtač),

251

i on pokazuje njemu njegove ljepote, i on govori: "Sakrio sam ovo (ili: ovaj) zatebe. Sakrio sam ovo za tebe (tebi)."

GLAVA

svjedočenja žena i (GLAVA) Njegovog govora, uzvišen je: ".... pa ako nisu biladva čovjeka, pa čovjek i dvije žene.....".

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera,rekao je: izvijestio me Zejd od 'Ijada, sina Abdullaha, od Ebu Seida Hudrije, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je onrekao:

"Zar nije svjedočenje žene kao polovina svjedočenja čovjeka?" Reklismo: "Da." Rekao je: "Pa to ti je od okrnjenja njezine pameti."

GLAVA

svjedočenja robinje i robova.

A rekao je Enes: Svjedočenje roba je dozvoljena (stvar, tj. dozvoljeno je) kadaje bio (tj. kada bude) pravedan. A dozvoljavao je njega (svjedočenje roba) Šurejh iZurarete, sin Evfa-a. A rekao je Ibnu Sirin: Njegovo svjedočenje je dozvoljeno, osimroba (koji svjedoči) za (tj. u prilog) svoga gospodara. A dozvoljavao je njega (tajpostupak svjedočenja) Hasen i Ibrahim u (slučaju kada se radi o) niskoj (tj. neznatnoj)stvari. A rekao je Šurejh: Svi ste vi sinovi robova i robinja.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, odUkbeta, sina Harisa. - H - A pričao nam je Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja,sin Seida, od Ibnu Džurejdža, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: pričaomi je Ukbete, sin Harisa, ili: čuo sam ga od njega da je on spario (oženio) Umu Jahja-a, kćer Ebu Ihaba. Rekao je:

Pa je došla (jedna) crna robinja, pa je rekla: "Već sam zadojila (ili:dojila) vas dvoje." Pa je spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, pa se okrenuo od mene. Rekao je: Pa sam se odstranio (tj. postavio premanjegovom licu), pa sam spomenuo to njemu. Rekao je: "A kako, a već je tvrdilada je ona zadojila vas dvoje?!" Pa je zabranio njemu nju.

GLAVA

svjedočenja dojilje.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa,od Ukbeta, sina Harisa, rekao je:

Spario (tj. Oženio) sam (jednu) ženu, pa je došla (jedna druga) žena pa jerekla: "Zaista ja sam već zadojila vas dvoje." Pa sam došao Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: A kako (da ti ostane kao supruga), a već

252

se reklo (da ste oboje zadajani od iste žene)?! Pusti je od tebe (tj. od sebe)"; ilislično njemu (tome izrazu je rekao).

HADIS (O POZNATOJ) LAŽI

(Riječ je o laži u kojoj se tvrdilo da je Aiša r.a., žena Muhammeda a.s. učinila blud,preljub sa drugom Muhammeda a.s. Safvanom, sinom Muatala, za vrijeme jednogaputovanja. Tu laž su izmislili licemjerci - u stvari nevjernici koji su u Medini primiliIslam prividno, bez uvjerenja, ubjeđenja, samo zbog toga što je većina stanovnikaprimila Islam - a tu su laž jedno vrijeme širili i lakovjerni i naivni neki muslimani uMedini. Taj hadis će se češće puta u daljem toku ponavljati. U daljem toku ovaj će sehadis prevoditi samo sa izrazom hadisi-ifk, ili: hadis (o poznatoj) laži. Dakle, jedanod ta dva izraza će se upotrijebiti, a neće se više davati o tome posebna objašnjenja.)

GLAVA

opravdavanja žena, nekih (od) njih (za) neke.

(To jest: GLAVA u kojoj se govori i o tome kada jedne žene opravdavaju druge žene,kada ih brane od laži, kada izjavljuju za njih da su one pravedne, moralno ispravne,čiste. A izjavljivanje za nekoga da je moralno ispravan i čist je, takođe, svjedočenje,pa se zato ovdje i navodi ovaj hadis.)

PRIČAO NAM JE Ebu-Rebi Sulejman, sin Davuda, a urazumio je mene neki(dio) njega Ahmed (tj. a dao mi je Ahmed da razumijem neki dio sljedećeg hadisa),pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Ibnu Šihaba Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra,i Seida, sina Musejeba, i Alkameta, sina Vakasa, Lejsije, i Ubejdullaha, sinaAbdullaha sina Utbeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, suprugeVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli za nju (njoj)pripadnici laži (tj. tvorci te laži ono) što su rekli, pa je očistio nju Allah od njega(od toga što su joj rekli, pripisivali).

("Ifkun", po nekima, znači takvu laž kojom se izvrću prave činjenice da se takoodvrati od prave istine neko. "Ehlul-ifki" su oni koji takvu laž izmisle i šire je. Udaljem toku izraz "ehlul-ifki" će se prevoditi sa izrazima lažovi, lašci, klevetnici.)

Rekao je Zuhrija: A svaki (od) njih je pričao meni grupu (tj. odlomak,dio) od njezinog hadisa (ili: od njezinoga pričanja), a neki (od) njih je pamtljivijiod nekoga i čvršći (stalniji) za njega slijeđenjem (po tragu, ustopice; ili: i čvršćiza njega pričanjem). I već sam upamtio od svakoga pojedinoga od njih hadis (tj.neki dio ovoga hadisa) koji je (svaki od njih) pričao meni od Aiše. I neki (dio)njihovog hadisa (ili: pričanja) potvrđuje neki. Tvrdili su da je Aiša rekla: Bio je(tj. Bio bi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe (nakakvo) putovanje, bacao bi kocku (ždrijeb) među svoje supruge, pa na koju (od)njih je izašao (na koju bi izašao) njezin dio (tj. ždrijeb) izašao bi s njom (tj. poveobi nju sa sobom). Pa je bacio kocku (ždrijeb) među nas u (nekoj) vojni (ratu što)je vojevao nju (tj. na koju je spremao pohod), pa je izašao moj dio (tj. ždrijeb,dakle: pala je kocka da ja idem s njim). Pa je izašla sa njim poslije što se spustilazavjesa (tj. pošto je već bio objavljen ajet o tome da se sa muškarcima žene

253

usmeno sporazumijevaju iza zavjese, zastora - a ne izravno). Pa ja se nosim u(jednoj) nosiljki i spuštam se u njoj (tj. u tom putovanju na vojni pohod ja samnošena na devi u jednoj zatvorenoj nosiljki-hevdedžu - i u toj nosiljci su me ispuštali na zemlju po potrebi). Pa smo putovali, te kada je završio poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu, i vratio se, i približili smo seMedini, objavio je za polazak (nakon odmaranja na jednom mjestu, tj. objavio jeda se počne spremati za polazak). Pa sam ustala (u času) kada su objavili zapolazak (odlazak, pokret), pa sam išla dok sam prešla (tu) vojsku (tj. dok sam seizdvojila od vojske). Pa pošto sam izvršila svoju stvar (tj. pošto sam obavilaprirodnu nuždu), došla sam do samara (deve na kojoj sam jašila, jahala unosiljki), pa sam dotaknula svoja prsa, pa kadli se đerdan moj od oniksa Azfara(Ezfar, ili Zafar ili Zifar je grad u Jemenu iz kojega je oniks bio na cijeni) većprekinuo. Pa sam se vratila, pa sam sebi tražila svoj đerdan (ogrlicu), pa jezadržalo mene njegovo traženje. Pa su došli (oni) koji su samarili za mene (tj.koji su stavljali samar na moju devu), pa su natovarili moju nosiljku, pa suosamarili (tj. natovarili) nju na moju devu (koju) jašijah (koju jahah više puta,koju sam jahala više puta). A oni mišljaše (računaše) mene da sam ja u njoj (unosiljki, u nosiljci). A bile su žene tada lagane, nisu bile teške i nije pokrivalonjih meso. I jele su samo malenkost (malo) od hrane. Pa nisu našli ružnom (tj.osjetno laganom) ljudi kada su podigli nju (nosiljku, nisu osjetili osjetnosmanjenom) težinu nosiljke, pa su natovarili nju (ne opažajući to, i stavili sunosiljku na devu, a Aiša r.a. nije bila u nosiljki-nosiljci). A bila sam djevojka (tj.žena) mladih godina. (dakle: Bila sam mlada.) Pa su poslali (tj. podigli, potjeralimoju) devu i krenuli su (otišli su, otputovali su). Pa sam našla svoj đerdan posliješto je ustrajala vojska (tj. pošto je prošla, otišla sva vojska). Pa sam došlanjihovom odsjedalištu (odsjedištu, tj. na mjesto gdje su bili odsjeli, gdje suodmarali), a nije u njemu ni jedan (čovjek ostao, tj. a kadli tu nema nikoga). Pasam upravila mome odsjedalištu (svome mjestu) koje (je to što) sam bila u njemu(tj. uputila sam se pravo na mjesto gdje sam bila odsjela). Pa sam mislila(smatrala, znala) da će oni izgubiti mene (tj. da će vidjeti da su me izgubili, da menema) pa će se vratiti k meni. Pa dok sam ja sjedačica (tj. dok sam sjedila),savladala su me moja dva oka, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muatala,Sulemija (Sulemović), zatim Zekvanija (Zekvanović), iza vojske (otragu, ozadvojske - tj. u zaštitnici te vojske). Pa je osvanuo kod moga odsjedališta(odsjedišta), pa je vidio crninu čovjeka (tj. lica) spavača, pa je došao meni. Aviđavaše (tj. A viđavao je, vidio je, gledao je) mene prije zastora (tj. prije nego jepropisano i naređeno da žene govore sa muškarcima iza zastora, iza zavjese akomuškarac nije bliži rođak). Pa sam se probudila sa njegovim izgovaranjemrečenice: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun", kada je natjeravao na koljenasvoju samaricu (devu).

(Rečenica: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune", izgovara se kada čovjek zapadne ukakvu nezgodu, nepriliku, nesreću - a ta rečenica znači: "Mi smo Allahovi i mi se kNjemu vraćamo!" U daljem tekstu neće se davati više ovo objašnjenje uz ovaj izraz iriječ, a prevodiće se tako što će se ta riječ "istirdža'" prevoditi sama sobom, tj. sa"istirdža'", jer je to jedna vrsta stručnoga izraza u arapskom jeziku za određenurečenicu, frazu, a stručni se izrazi obično prenose iz jezika u jezik ako se ne mogulako prevesti i pretočiti.)

254

Pa je pogazio njezinu ruku (tj. Pa je Safvan stao na prvu nogu svoje deve,kamile da bi Aiša r.a. mogla slobodnije i lakše uzjahati), pa sam uzjahala nju. Paje otišao (krenuo da) vodi (tj. vodeći) sa mnom samaricu (devu, kamilunatovarenu - tj. vodeći mene na svojoj devi) dok smo došli vojsci poslije što suodsjeli odsjedajući u prsima podneva (u početku, u prvom dijelu podnevne žege,vrućine). Pa je propao (onaj) ko je propao (iznoseći o meni i o Safvanu ono što jeiznio i izmislio). A bio je (onaj) koji je upravljao (tj. izmislio i vršio, i širio tu) lažAbdullah, sin Ubejja, (i to onaj što) je sin Selule. (Selula mu je majka). Pa smodošli (u) Medinu. Pa sam se razboljela u njoj mjesec (tj. Pa sam bila bolesna uMedini jedan mjesec dana po dolasku sa toga putovanja), a ljudi (za to vrijeme)izlijevaju (tj. šire) od govora lažova (tj. prepričavaju govor klevetnika). I baca usumnju mene u mojoj boli (tj. Budući da nisam znala šta se priča, bilo mi jesumnjivo u toj mojoj bolesti jedino to) da zaista je ne vidim od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, dobrotu (ljubaznost) koju viđah od njega kada serazbolim. Samo uniđe pa (me) pozdravi (tj. Uniđe, uđe, pa samo me pozdravi),zatim rekne: "Kako si ti ta (Kako si)?" Ne opažam (ni) za (kakvu) stvar od toga(što govore lažovi o meni sve do časa) dok sam prizdravila (tj. pridigla se odbolesti, oporavila se). Pa sam izašla ja i Umu Mistah prema Menasiu (a to mjestoizvan Medine je bilo) naše mjesto obavljanja nužde (tj. naš javni nužnik). Neizlazimo osim noću do noći (osim od večeri do večeri, tj. samo po noći izlazimotamo). A to je (bilo) prije (nego što smo počeli) da uzimamo (tj. gradimo) nužnikeblizo (blizu) naših (svojih) kuća, i naša stvar (u vezi nužnika bila) je stvar prvihArapa (koji nisu imali nužnika nego su nuždu vršili) u pustinji (u polju) ili uudaljavanju (tj. ili u mjestu udaljenom od kuće i ljudi). Pa sam pošla (tamo) ja i(Umu Mistah, kći Ebu Ruhma, idemo (tj. idući nas dvije), pa je posrnula (ona) usvome plaštu (tj. vunenom kaputu) pa je rekla: "Propao (ili: Posrnuo,strmoglavio se) Mistah!" (Mistah je sin te žene Umu Mistah.) Pa sam rekla njoj:"Loše je (tj. Ne valja to) što si rekla! Zar (da) psuješ (grdiš jednoga) čovjeka (što,tj. koji) je prisustvovao (borbi na) Bedru?" Pa je rekla: "O ona (tj. O ti)! Zar nisičula šta su rekli (tj. šta govore lažovi, klevetnici o tebi)?"(Među klevetnicima je bio i Mistah, pa ga je zato grdila njegova vlastita majka UmuMistah. Mistah je, u stvari, bio lakovjeran i naivan pa je nasjeo smicalicamadvoličnjaka i širio je tu njihovu laž bez provjeravanja onoga što je čuo da se priča. Daje Mistah bio dobar musliman, vidjeće se na kraju samoga ovoga hadisa. Lakovjernostga je samo navela na ovaj veliki grijeh.)

Pa je izvijestila (Umu Mistah) mene za govor (tj. o govoru) laži (na mene).Pa sam (sebi) povećala (još jednu) bolest uz svoju bolest (tj. sa svojomdotadašnjom bolešću). Pa pošto sam se vratila do svoje kuće (tj. u svoju sobu),unišao je na mene (tj. posjetio me je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, pa je pozdravio, pa je rekao: "Kako si ti ta?" Pa sam rekla: "Dozvoli mi,k mojim roditeljima (da učinim posjetu)." Rekla je: A ja tada kad (sam tosaznala) hoću da se uvjerim (u tu) vijest od strane njih dvoga (tj. od strane oca imatere da li se to stvarno priča). Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio. Pa sam došla svojim roditeljima, pa sam rekla svojoj majci:"Šta je (to što) pričaju njega ljudi?" (Tj.: "O čemu to pričaju ljudi?") Pa jerekla: "O kćerčice, olakšaj na tvoju (tj. svoju) osobu (ovu) stvar (ovaj slučaj). Patako mi Allaha (Ili: Jer tako mi Allaha) zaista malo je bilo što (išta od slučaja - tj.rijedak je slučaj da) je bila (jedna) žena ikad čista (tj. lijepa, ugledna - voljena)

255

kod čovjeka (muža koji) voli nju, a imala je inoće, (pa da joj se drukčijedogodilo) osim (to da) su mnogo činile (one - inoće) na nju (tj. njoj kleveta ipodvala)." Pa sam rekla: "Slava Allahu! I zaista već pričaju ljudi o ovome?!"Rekla je: Pa sam prenoćila tu noć (tako da) sam čak osvanula ne prekida se menisuza i nisam podvukla surmu sa snom (po očnim kapcima, tj. i nisam tu nimalospavala), zatim sam osvanula. Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, kada se usporila objava (tj.kada se zadržala, kada nije dolazila neko vrijeme objava od Uzvišenog Boga -pozvao je Muhammed a.s. Aliju i Usameta da) se zdogovore (dogovore) s njimadvojicom o rastavi njegove porodice (tj. o rastavljanju braka sa svojom ženomAišom r.a.). Pa što se tiče Usameta, pa pokazao je na njega (tj. njemu,Muhammedu a.s.) za (ono dobro) koje zna u svojoj osobi (tj. u sebi) iz ljubavi zanjih (za svu porodicu Muhammeda a.s., a ne samo za Aišu r.a.). pa je rekaoUsamete: "Tvoja porodica (tj. Tvoja žena Aiša), o poslaniče Allaha, i (takva jeda) ne znam tako mi Allaha (ništa drugo) osim dobro (o njoj)." A što se tiče Alije,sina Ebu Taliba, pa rekao je: "O poslaniče Allaha, nije stijesnio Allah na tebe (tj.nije te obavezao da moraš s njom živjeti, ili: nije natovario na tebe propis da sene možeš razvjenčati), i osim nje su mnoge žene, i pitaj (o njoj njezinu) robinju,biće istinita (tj. reći će istinu) tebi." Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, Beriru (ime Aišine robinje) pa je rekao:

"O Berira! Da li si vidjela u nje (o njoj, u vezi nje ikakvu) stvar (tj. ištašto) izaziva (pobuđuje) sumnju tebi?" Pa je rekla: "Ne, (tj. Nisam) tako mi(Onoga) koji je poslao tebe sa istinom. Nisam vidjela od nje (nikakav) posao (što)omalovažavam (kudim) njega na nju (tj. njoj) mnogobrojnije (više) od (toga) daje ona djevojka (tj. žena) mlade godine, zaspe (zaspi, usnije) od tijesta, pa dođepokućarica (ovca koja se navadila ulaziti u kuću), pa pojede njega (tijesto)." (Toznači: "Ne znam joj za veću grešku od ove: nekad zaspi, zaspe, a zaboravisklonuti tijesto, pa dođe pokućerica ovca pa joj pojede tijesto.") Pa je ustaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga dana (tj. toga istogadana kada je razgovarao s Alijom, Usametom i Berirom), pa je tražio ispriku(izvinjenje, opravdanje za sve što poduzme za obranu časti) od Abdullaha, sinaUbejja, (Abdullah koji) je sin Selule.

(Neki kažu da "ista'zere" znači i: tražiti pomoć. Prema tome bi onda zadnja rečenicamogla da se i ovako prevede: ...., pa je zatražio pomoć - za obranu časti - odAbdullaha, sina Ubejja, (koji) je sin Selule.)

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će ispričati (izvinuti, opravdati - ili: Ko će pomoći) mene (u odbraničasti) od čovjeka (koji je takav da) je doprlo meni njegovo vrijeđanje u (odnosuna) moju porodicu (tj. ženu)? Pa tako mi Allaha nisam znao (tj. ne znam) namoju porodicu (tj. o svojoj ženi ništa drugo) osim dobro. I već su spomenuličovjeka (misli na Safvana, koji je takav da) nisam znao na njega (tj. ne znam onjemu ništa drugo) osim dobro, i ne ulazaše na moju porodicu (tj. i neposjećivaše moju ženu on drukčije) osim sa mnom." Pa je ustao Sad, sin Muaza,pa je rekao:

256

"O poslaniče Allaha, ja tako mi Allaha ispričaću te od njega. Ako je bio(taj čovjek) iz Evsa (Sad, sin Muazov je bio iz plemena Evs), udarili smo njegovvrat (tj. odsjeći ćemo mu glavu, ubićemo ga). A ako je bio iz naše (između naše)braće Hazredža, zapovjedićeš nam, pa ćemo učiniti (tj. izvršiti) u (odnosu na)njega tvoju zapovjed." Pa je ustao Sad, sin Ubadeta, a on je gospodin (tj.poglavica plemena) Hazredža, a bio je prije toga (tj. prije ovoga slučaja) dobarčovjek, ali je ponijela njega zagrijanost (tj. zanijela i obuzela ga je zagrijanost zasvoje pleme - plemenski fanatizam paganskog vremena), pa je rekao:

"Slagao si (tj. Lažeš), zaista život Allaha (je moja zakletva, tj. tako mivječnosti Allahove, tako mi Allaha) nećeš ubiti njega i nećeš moći na to (tj. inemaš moći za to, za tako nešto)." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra, pa je rekao(Sadu, sinu Ubadeta):

"Slagao si, zaista život Allaha (je moja zakletva). Tako mi Allaha zaistaubićemo svakako njega. Pa zaista ti si dvoličnjak, prepireš se (da spriječišopravdanu kaznu) od dvoličnjaka (tj. prepireš se i boriš se za dvoličnjake, branišdvoličnjake, licemjerce, licemjere)." Pa su se ustalasala (uzbunila ta) dvaplemena: Evs i Hazredž, čak su namjeravali (htjeli, bili odlučili da se pobiju,bore međusobno). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (za to vrijemejoš) je (bio) na govornici (propovjedaonici svoje džamije). Pa je sišao, pa je daospuštati njih (tj. pa je smirivao njih, umekšavao, ublažavao ih je) dok su ušutjeli(oni) i ušutio je (i on). I plakala sam moj dan (tj. taj cijeli dan), ne presijeca (neprekida) se meni suza, i ne podvlačim surmu (na očne kapke) sa spavanjem. Pasu osvanuli kod mene moji roditelji (doslovno: moja dva oca, tj. otac i mati, a toznači: moji roditelji), već sam plakala dvije noći i dan (tako) da mislim da je (taj)plač rascjepljivač moje jetre (tj. da mi taj plač istrga, trga jetru). Rekla je: Padok su njih dva (roditelja) dva sjedača kod mene (tj. dok roditelji sjede tako kodmene), a ja plačem, kadli zatraži dozvolu (da uniđe k meni jedna) žena odPomagača. Pa sam dozvolila njoj, pa je sjela plače (tj. plačući) sa mnom. Pa doksmo mi tako (u tom stanju), kadli uniđe (uđe) poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, pa je sjeo (tj. pa sjede). A nije sjeo kod mene od dana (kada) sereklo o meni (ono) što se reklo prije nje (prije ove sjednice, tj. prije ovogasjedanja sada). A već je ostao (jedan) mjesec (a da) se ne objavljuje (odUzvišenog Allaha) k njemu o mome stanju (tj. o mojoj stvari, o mome slučajunijedna) stvar (tj. ništa). Rekla je: Pa je izrekao očitovanje (formulu zaispovijedanje vjere, tj. rekao je: "Ešhedu en la ilahe illellahu. Nema božanstvaosim Allaha!"), zatim je rekao:

"O Aišo, pa zaista ono (stvar je takva da) je doprlo meni od tebe (tj. otebi) tako i tako (to i to). Pa ako si bila čista (tj. nevina), pa očistiće tebe(pokazaće, objaviće tvoju čistoću, nevinost) Allah. A ako si bila zapala (učinilagrešku mimo običaj), pa traži oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa (ili: jer)zaista rob (sluga Božiji) kada je priznao za svoj grijeh, zatim se pokajao, pokajaose Allah na njega (tj. primio je pokajanje Allah njemu - tome robu, ili: primio jepokajanje toga roba)."

Pa pošto je svršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,svoju besjedu (svoj govor), podigla se (tj. presjekla se, prekinula se) moja suza

257

(tako) da ne osjećam od nje (ni jednu) kaplju (tj. potpuno su mi prestale tećisuze). I rekla sam svome ocu:

"Odgovori od mene (tj. ispred mene, ili: za mene) poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Tako mi Allaha ne znam šta (da)govorim (tj. šta da kažem, reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio." Pa sam rekla svojoj majci: "Odgovori od mene poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi onoga) što je rekao." Rekla je: "Tako miAllaha ne znam šta (da od)govorim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio." (Doslovno i u ovom i u prethodnom slučaju treba da se rekne: "Šta (da)govorim za poslanika Allaha - tj. poslaniku Allaha.") Rekla je: A ja samdjevojka (tj. žena) mladoga zuba (tj. mlade godine, mlada), ne čitam mnogo odKur'ana. Pa sam rekla: "Zaista ja tako mi Allaha, zaista već sam znala (tj. većznam) da ste vi čuli (ono) što pričaju njega ljudi (što pričaju ljudi), iudostojanstvenilo se (tj. i ustalilo se, ucijepilo, urezalo se to) u vaše duše, ipotvrdili ste kao istinu njega (tj. i vjerujete to što ljudi pričaju). I zaista akoreknem vama: ja sam zaista čista - a Allah zna zaista da sam ja zaista čista! -nećete potvrditi kao istinu meni u tome (tj. nećete mi vjerovati to). A zaista akopriznam vama za posao (o kojem nemam ni pojma) - i Allah zna da sam ja čista(od toga što o meni pričaju) - zaista potvrdićete kao istinu svakako meni (tj. aako vam reknem da sam to učinila - a nisam - vi ćete mi to svakako vjerovati).Tako mi Allaha ne nalazim za mene (tj. za sebe) i za vas (drugoga) primjera osimoca Jusufova (tj. Jakova, oca Josifova) kad je rekao: ".... pa lijepo strpljenje (jemoj postupak u ovom slučaju), a Allah je onaj od koga se traži pomoć na ono što(tj. protiv onoga što vi) opisujete (tj. pričate)." Zatim sam se okrenula na svojojpostelji, a ja se nadam (tj. nadajući se) da će očistiti mene Allah, ali tako miAllaha nisam mislila da će spustiti o mome stanju (o mome slučaju jednu)objavu. I zaista ja sam omalovaženija (neznatnija) u mojoj osobi (tj. sama u sebi,sama sobom) od (toga) da se govori u Kur'anu o mojoj stvari.

(To jest: Sama u sebi znam da nisam vrijedna da se u Kur'anu govori o mojoj stvari, omom slučaju.)

Ali se ja nadah da vidi (tj. da usnije, sanja) poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, u spavanju (u snu kakvo) snoviđenje (koje znači da) čisti meneAllah (da me Allah prikazuje, prikaže nevinom njemu u snu). Pa tako mi Allahanije ostavio (nije bio ni napustio) svoje mjesto sjedenja, a niti je izašao ijedan(iko prisutan) od porodice (ili stanovnika, ukućana te) kuće (ili: sobe) dok sespustila na njega (objava od Uzvišenoga Stvoritelja).

(To jest: Poslije našega razgovora i objašnjavanja prije nego je iko izašao iz sobe, većmu se počela spuštati i dolaziti objava koja mu odavno nije dolazila.)

Pa je uzelo njega (ono) što uzimaše njega od teškoće (uznemirenjaprilikom primanja objave), čak (da) zaista pada od njega kao biser (kaplje) odznoja u zimskom danu. Pa pošto se otkrilo (otklonilo, dalo da ode to teško stanje)od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on se smije (nakon što jeprimio objavu i nakon što je prestalo teško stanje u kojem se nalazio prilikom

258

primanja objave). Pa je bila prva riječ (što) je progovorio nju (tj. što je počeogovor s njom - to) da je rekao meni:

"O Aišo, zahvali Allahu, pa već je očistio tebe Allah." Pa je rekla menimoja majka: "Ustani k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa samrekla: "Ne! Tako mi Allaha neću ustati k njemu, i neću zahvaliti (nikome) osimAllahu." Pa je spustio (tj. objavio) Allah, uzvišen je:

"Zaista (oni) koji su došli sa laži (tj. koji su donijeli laž o Aiši) su grupa(jedna) od vas....", ajete (vidjeti odlomke Kur'ana iz sure - poglavlja Nur). Papošto je spustio Allah ovo o mojoj čistoti (nevinosti), rekao je Ebu Bekr Sidik(Preistiniti, Preiskreni), bio zadovoljan Allah od njega, a trošaše (a trošio je) naMistaha, sina Usaseta, zbog njegova srodstva od njega (tj. njemu - a to znači: AEbu Bekr je materijalno pomagao Mistaha zbog njegova srodstva njemu, jer muje Mistah bio rođak):

"Tako mi Allaha neću trošiti na Mistaha (nijednu) stvar (ništa) nikadaposlije (onoga) što je rekao za Aišu (o Aiši ono što je rekao, tj. poslije ovogaslučaja u kojem je i Mistah uzeo učešća šireći laž o Aiši). Pa je spustio Allah,uzvišen je:

"I neka se ne zaklinju vlasnici dobrote (tj. imetka, bogatstva) od vas iširine (tj. moći, mogućnosti).....", do Njegovoga govora: "veliki opraštač,milostiv."

(To jest: Objavio je Uzvišeni Allah tada taj cijeli ajet do kraja, do zadnjih riječi:"veliki opraštač, milostiv". Ajet ovdje nije u cijelosti naveden, pa nije u cijelosti niprevođen. Kratak sadržaj je: Neka se ne zaklinju imućni da će prestati da daju svojupomoć svojim siromašnim rođacima izbjeglicama, neka pređu preko njihovih grešakai neka im oproste; zar ne volite da oprosti Allah vama; Allah je veliki opraštač imilostiv. Riječ u originalu "ve la je'teli" može da znači: i neka ne uskraćuje. Prematome drugome značenju onda početak odlomka (ajeta) znači: I neka ne uskraćujuimućni između vas da daju materijalnu pomoć svojim siromašnim rođacimaizbjeglicama....).

Pa je rekao Ebu Bekr Sidik (Iskreni, Istiniti): "Da, tako mi Allaha zaistaja zaista volim da oprašta Allah meni." Pa je vratio k Mistahu (ono davanjepomoći) koje tecijaše njemu (koje je teklo njemu, koje mu je prije davao).

(To jest: Pa pošto je objavljen navedeni ajet, Ebu Bekr je počeo da opet dajematerijalnu pomoć koju mu davaše prije ovoga cijeloga slučaja.)

I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) pita (tj. iu ovom cijelom slučaju pitaše, raspitivaše) Zejnebu, kćer Džahša o mojoj stvari,pa je rekao:

"O Zejnebo! Šta si znala? Šta si vidjela?" (Tj. "Šta znaš? Šta vidiš, mislišo Aiši?") Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Čuvam moj (svoj) sluh i moj vid (odgrijeha). Tako mi Allaha nisam znala (u odnosu) na nju osim dobra (ništa

259

drugo)." Rekla je: A ona je (ta) koja se ravnaše sa mnom (koja bijaše slična meniu ljepoti i pristalosti kod Božijeg poslanika a.s.), pa je sačuvao nju Allah sapobožnošću (od grijeha neobjektivnosti, tj. zbog njezine pobožnosti, Allah ju jesačuvao da me ne kleveće, iako se ona natjecala sa mnom za naklonostMuhammeda a.s.). Rekao je (Eburrebi' Sulejman, sin Davuda): A pričao nam jeFulejh od Hišama, sina Urveta, od Urveta, od Aiše i Abdullaha, sina Zubejra, sličnonjemu (tj. slično navedenom pričanju). Rekao je (Eburrebi'): A pričao nam je Fulejhod Rebiata, sina Ebu Abdurrahmana, i (od) Jahja-a, sina Seida, od Kasima, sinaMuhameda sina Ebu Bekra, slično njemu.

GLAVA:

Kada je očistio (jedan) čovjek (nekoga) čovjeka, dosta je njemu.

(To jest: Dosta je jednome čovjeku da o njemu dadne povoljno mišljenje samo jedančovjek. O ovome su podjeljena mišljenja pravnika. Ebu Hanife i Ebu Jusuf sunavedenoga mišljenja, dakle slažu se sa Buharijom. Hanefit Muhamed, i Šafija iMalikije kažu da treba dvojica ljudi da dadnu povoljno mišljenje za jednoga čovjeka,pa da mu to bude dosta.)

A rekao je Ebu Džemilete: Našao sam bačenoga (tj. bačeno novorođenče). Papošto je vidio mene Umer, rekao je: "Možda pećinica (špiljica da u sebi ima neke)poteškoće (neka zla)." Kao da on (Umer) sumnjiči mene. Rekao je moj poznavalac (tj.moj starješina, moj pretpostavljeni): "Zaista on je dobar čovjek." Rekao je: "Tako! Idi(tj. nosi dijete), a na nas je njegov trošak (tj. a mi ćemo ti iz državne blagajne plaćatitroškove njegovoga izdržavanja)."

(Ovaj postupak Umera r.a. je podloga onih pravnika koji kažu da je dovoljno da jedančovjek dadne dobro mišljenje o nekom, jer je Umer r.a. prihvatio izjavu poznavaoca(starješine, pretpostavljenoga), a nije tražio još jednoga svjedoka. Isto tako gornjaposlovica: "Možda je pećinica - takva ima u sebi - poteškoće!", upotrebljavala se kadase htjela izraziti sumnja u nekoga ili u nešto. Po nekima ta se poslovica upotrebljavalasamo u Medini.)

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Abdulvehab, pričao nam jeHalid Haza' od Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta, od njegova oca (tj. od Ebu Bekreta),rekao je:

Izrekao je pohvalu (jedan) čovjek na (tj. za jednoga drugoga) čovjeka kod(tj. u prisutnosti) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao(Muhammed a.s.):

"Teško tebi! Presjekao si vrat tvoga (tj. svoga) druga! Presjekao si vrattvoga druga!" Više puta (je to ponovio). Zatim je rekao: "Ko bude od vashvalitelj svoga druga (po vjeri, ili: svoga prijatelja) svakako (tj. neizbježno), paneka rekne: "Mislim omsicu (Mislim za-tog-i-tog da je dobar), a Allah je njegovobračunavatelj (Allah mu je dosta), a ne čistim (ne hvalim) na Allaha (ni)jednoga (čovjeka, tj. ne pripisujem više vrline nijednom čovjeku od ono vrline štoje Allah zna o tom čovjeku). Mislim ga tako i tako (Mislim da je takav i takav)."

260

Ako znadijaše to od njega (tj. o njemu, reći će na navedeni način bez pretjeranogapohvaljivanja i veličanja).

(Dakle umjerenost u svemu, pa i u davanju povoljnog mišljenja o nekom na osnovuvrline koja mu je poznata.)

GLAVA

(onoga) što se mrzi od preopširnosti (pretjeranosti) u hvali (pohvali), a nekarekne (ono) što zna (o nekome).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a,pričao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da)izriče pohvalu na (nekoga) čovjeka i pretjeruje mu u njegovoj hvali (pohvali,pretjerano ga hvali), pa je rekao:

"Uništili ste - ili: Presjekli ste - leđa (toga) čovjeka."

(Da li je rečeno: Uništili ste, ili je rečeno: Presjekli ste - to je sumnja pripovjedačaovoga hadisa.)

GLAVA

punoljetnosti djece i (GLAVA) njihovog svjedočenja, i (GLAVA) govora Allaha,uzvišen je: "I kada dopru (dostignu) djeca od vas sanjanje (polnoga općenja, tj. Ikada vaša djeca dostignu doba punoljetnosti), pa neka traže dozvolu (za ulazak usobu vašu)....".

A rekao je Mugirete: Usnio sam se (Sanjao sam, tj. Imao sam poluciju, postaosam polno zreo, punoljetan), a ja sam sin dvanaest godina (tj. a imao sam samodvanaest godina).

I (GLAVA) punoljetnost žena je u mjesečnici (tj. one su punoljetne u vrijemekada dobiju menstruaciju), zbog Njegovog govora, moćan je i veličajan je: "A(one) koje su očajavale od menstruacije (tj. koje su izgubile nadu da će dobitimenstruaciju, da će imati mjesečnicu).....", do Njegovog govora "..... da stave onesvoje terete (bremena, tj. da se porode)"....".

A rekao je Hasen, sin Saliha: Stigao sam (jednu) susjetku našu (tj. Zapamtiosam, vidio sam jednu našu komšinicu kao) nenu (baku), kćer dvadeset i jedne (godine,tj. imala je unuče, a bila je stara samo dvadeset i jednu godinu).

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete, rekaoje: pričao mi je Ubejdullah, rekao je: pričao mi je Nafi', rekao je: pričao mi je IbnuUmer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, izložio (tj. uvrstio u vojnu smotru) njega (na) dan Uhuda, a on

261

(Ibnu Umer) je sin četrnaest godina, pa nije dozvolio meni (da idem u borbu).Zatim je izložio mene (na) dan Handeka (Hendeka), a ja sam sin (tj. a ja samtada imao) petnaest (godina), pa je dozvolio meni (da idem u borbu). Rekao jeNafi':

Pa sam došao na Umera (tj. došao sam Umeru), sinu Abdulaziza, a on je(bio tada) halifa, pa sam pričao njemu ovaj hadis, pa je rekao: "Zaista ovo jezaista granica između mladoga i staroga (tj. između punoljetnoga imaloljetnoga)." I pisao je k svojim namjesnicima da odrede (dodijele vojnuhranu, opskrbu) za (svakoga) ko je dopro (tj. navršio) petnaest (godina).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam jeSafvan, sin Sulejma, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljanAllah od njega, dopire s njim (s pričanjem k) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je:

"Kupanje petkom je dužnost na svakoga koji se usnio (tj. na svakogapunoljetnika)."

(Ovdje se navode hadisi u vezi sa punoljetstvom, jer je punovažno davanje povoljnogamišljenja o nekom licu ako to povoljno mišljenje dadne punoljetna osoba.)

GLAVA

pitanja sudije (koje sudija upravi na) tužitelja: Da li imaš dokaz prije zakletve?

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aameša, odŠekika, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko se zakune na (jednu) zakletvu, a on je u njoj nevaljalac (griješnik),zbog (toga da) sebi odsiječe (na sudu prisvoji) s njom imovinu čovjekamuslimana, sresti će Allaha, a On (Allah) je na njega srdit." Rekao je: pa jerekao Eš'as, sin Kajsa: "O meni (U vezi mene) tako mi Allaha bilo je to. Bila jeizmeđu mene i između (jednoga) čovjeka od Židova (jedna) zemlja, pa je nijekao(poricao, odricao) meni, pa sam proturio naprijed (tj. doveo) njega kVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao meni poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ti imaš dokaz?" Rekao je: Rekao sam: "Ne."Rekao je: Pa je rekao Židovu: "Zakuni se." Rekao je: Rekao sam: "O poslaničeAllaha! Tada će se (on) zaklesti (zakleti) i otići sa mojom imovinom (i odnijeti,prisvojiti moju imovinu)." Rekao je: Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaista kojisebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu.....", do kraja ajeta(odlomka).

GLAVA:

Zakletva je na (onoga što) se tvrdi na njega (tj. na optuženoga) u imovinama ikaznama.

262

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoja dvasvjedoka, ili njegova zakletva." A rekao je Kutejbete: pričao je nama Sufjan od IbnuŠubrumeta: Govorio je meni Ebuzinad o svjedočanstvu (svjedočenju) svjedoka izakletvi tužitelja, pa sam rekao: Rekao je Allah, uzvišen je:

"..... i tražite za svjedočanstvo dva svjedoka od vaših ljudi, pa ako nebudu dva čovjeka, pa (jedan) čovjek i dvije žene od (onih) ko je (takav da) sezadovoljavate (da bude) od svjedoka, da zaluta jedna (od) njih dvije pa (da)opomene jedna (od) njih dvije drugu....".

Rekao sam: Kada se zadovoljavaše sa svjedočanstvom (sa svjedočenjemjednoga) svjedoka i zakletvom tužitelja, pa nije potrebno da opominje jedna (od) njihdvije drugu, pa šta se činjaše sa spominjanjem ove druge (šta se htjelo da napravi, štase hoće da kaže sa spominjanjem ove druge)?

(U vezi ovoga je veliko neslaganje među pravnicima mezheba. Ta neslaganja neće seovdje navoditi.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu EbuMulejketa, rekao je: pisao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sudio sa zakletvom na (onoga što) setvrdi na njega (tj. na tuženoga je dužnost da se zakune, odnosno to je njegovopravo kojim se može koristiti u toku suđenja. To je tako sudio, zapovjedioMuhammed a.s. i sam je u praksi provodio kada je sudio sporove, to jest donosioje presude na osnovu zakletve optuženoga ako tužitelj nije imao dokaza za tužbukoju je podnio protiv optuženoga.).

GLAVA.

PRIČAO JE NAMA Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir odMansura, od Ebu Vaila, rekao je: rekao je Abdullah:

"Ko se zakune na (neku) zakletvu (da): traži pravo sa njom (na kakvu)imovinu, sresti će Allaha, a On (Allah) je na njega srdit (ljut). Zatim je spustioAllah, moćan je i veličajan je, (kao) potvrdu (obistinjavanje) toga:

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i njihove (tj. svoje)zakletve.....", do: ".... bolna kazna."

Zatim je zaista Eš'as, sin Kajsa izašao k nama, pa je rekao: "Šta priča vamaEbu Abdurrahman?" Pa smo pričali njemu za (ono) šta je rekao. Pa je rekao:"Istinit je bio. (Tj. Istinu je rekao.) Zaista o meni (u vezi mene) se spustio(objavio taj odlomak, ajet iz Kur'ana). Bio je između mene i između (jednoga)čovjeka spor (prepirka) u (o jednoj) stvari, pa smo se parničili (otišavši) kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva." Pa sam rekao njemu: "Zaistaon će se tada zaklesti (zakleti), a neće se brinuti (neće voditi računa o tom što sekrivo zaklinje)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se

263

zakune na zakletvu (da) traži pravo s njom (na) imovinu, a on je u njojnevaljalac, sresti će Allaha, a On je na njega srdit." Pa je spustio Allah, uzvišenje, potvrdu toga (potvrdu tome hadisu), zatim je sebi pročitao (tj. za sebepročitao, proučio) ovaj ajet (odlomak).

GLAVA:

Kada je tvrdio (tj. Kada tvrdi jedan čovjek na drugoga nešto), ili (ga) je obijedio(okrivio), pa njemu je da traži sebi dokaz i (da) ode zbog traženja dokaza (tj. i datraži dokaz).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adij odHišama, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,da je Hilal, sin Umejeta, obijedio (okrivio za blud) svoju ženu kod Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, (navodeći da je ona imala polni odnos) sa Šerikom,sinom Sahma-a, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dokaz (daj, iznesi), ili kaznu u tvoja leđa (po tvojim leđima ću nareditida ti udare)." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kada je vidio jedan (od) nas nasvojoj ženi (jednoga) čovjeka (zar) će (da) ide (da) traži sebi dokaz?" Pa je počeo(da) govori: "Dokaz (iznesi), a ako ne (in la-illa), kazna (će se izvršiti) u tvojaleđa." Pa je spomenuo hadis uzajamnog proklinjanja.

GLAVA

zakletve poslije popodneva (poslije ikindije).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Džerir, sinAbdulhamida, od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tri (vrste ljudi su takvi da) neće govoriti njima (sa njima) Allah, i nećegledati k njima, i neće očistiti njih, i za njih je (pripravljena, pripremljena) bolnakazna: čovjek na višku vode u putu, sprječava (tj. odbija da dadne, da da) od nje(vode) putniku: i čovjek (koji) se prisegnuo (na vjernost jednome) čovjeku, neprisegne se njemu (tj. ne prizna ga vladarom, rukovodiocem ni radi čega) osimzbog ovozemnosti (osim zbog interesa, lične koristi u ovozemaljskom životu), paako je dao njemu što hoće (što želi), bio je vjeran njemu (bude mu vjeran), a akone, nije bio vjeran njemu (ne bude mu vjeran); i čovjek (prodavač neke robekoji) je zacijenio (skupo, podigao cijenu nekom kupcu) čovjeku za (neku) robuposlije popodneva (ikindije), pa se zakleo sa Allahom (da) je zaista već (on) daoza nju toliko i toliko (a u stvari nije dao toliko i toliko), pa je uzeo nju (tu robukupac po toj visokoj cijeni, za tu cijenu koju mu je zacijenio taj prodavač)."

GLAVA:

Zaklinje se (ili: Zaklesti će se onaj što) se tvrdi na njega (tj. optuženi ondje) gdjeje dužnost na nj zakletva (tj. na mjestu gdje mu se sudi), a neće se otklanjati (tj.odvoditi) iz (jednoga) mjesta k (tj. u neko drugo mjesto) osim njega (tj. neće se

264

voditi, na primjer, u džamiju-bogomolju - da se tu zakune ako se suđenje neodržava u džamiji).

Sudio je (Donio je presudu) Mervan za zakletvu na Zejda, sina Sabita(Sabitova), na govornici (da se zakune), pa je rekao: "Zaklinjem se njemu (u) momemjestu (tj. na svome mjestu)." Pa je počeo Zejd (da) se zaklinje, a nije htio da sezaklinje na govornici. Pa je počeo Mervan (da) se čudi od njega (njemu - Zejdu). Arekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva."

Pa nije posebno odredio (za zakletvu neko) mjesto ispod (tj. osim nekogadrugoga) mjesta.

(Tj. Nije odredio neko naročito mjesto gdje se treba zakleti, zaklesti.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid od Aameša,od Ebu Vaila, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko se zakune na (neku) zakletvu zbog (toga da) sebi odsiječe (prisvoji) sanjom (tj. pomoću nje kakvu) imovinu, sresti će Allaha, a On (Allah) je na njegasrdit (gnjevan)."

GLAVA:

Kada je međusobno požurio (jedan) narod u zakletvi (u zakletvu, tj. kada se ljudinatječu ko će se prije zaklesti, zakleti).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas jeMamer od Hemama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izložio (odredio) na (neke) ljude (naneki narod) zakletvu, pa su požurili (tj. pa su se natjecali), pa je zapovjedio da sebaci ždrijeb među njih u zakletvi (za zakletvu) koji (od) njih će (da) se zakune(da dadne, da da zakletvu prvi).

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svojezakletve malu cijenu, ti (su takvi da) nema (nikakva) udjela za njih u zadnjem(životu, tj. na sudnjem danu, na budućem svijetu), i neće govoriti (sa) njimaAllah, i neće gledati k njima, i neće očistiti njih, i za njih je (pripremljena) bolnakazna."

PRIČAO JE MENI Ishak, izvijestio nas je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas jeAvvam, pričao mi je Ibrahim Ebu Ismail Seksekija, čuo je Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

265

Dizao je (tj. Uzdizao je, nastojao je da nađe prođu jedan) čovjek svojojrobi, pa se zaklinjao sa Allahom (da) je zaista već dao za nju (onoliko) što (ustvari) nije dao (za) nju (toliku cijenu), pa je sišao (ajet):

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malucijenu.....".

I rekao je Ibnu Ebu Evfa: Nadžiš je jedač kamate, varalica.

(Tj. Nadžiš je kao onaj koji jede, uzima kamatu, i kao varalica. Već je objašnjavanošta je "nadžiš" i "tenadžuš" kada je bilo riječi o kupoprodaji. Uglavnom to je čovjekkoji pravi razne smicalice u trgovini.)

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, odŠubeta, od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko se zakune na (jednu) zakletvu lažući zbog (toga da) sebi odsiječe(prisvoji) imovinu (nekoga) čovjeka, - ili je rekao: svoga brata - sresti će Allaha,a On je na njega srdit." I spustio je Allah potvrđivanje (tj. kao potvrdu) toga uKur'anu:

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malucijenu....", ajet (koji se nalazi u suri Ali Imran).

Pa je sreo mene Eš'as, pa je rekao: "Šta je pričao vama Abdullah danas?"Rekao sam: "Tako i tako (to i to)." Rekao je: "O meni se spustio."

(Dakle: Taj ajet se spustio u vezi mene.)

GLAVA:

Kako će se tražiti zaklinjanje?

Rekao je (Allah), uzvišen je: "Zaklinju se sa Allahom vama....". I Njegovgovor, moćan je i veličajan je: ".... zatim su došli tebi, kunu se (tj. zaklinjući se)sa Allahom nismo htjeli (ništa drugo) osim dobročinstva i napućivanja."

Rekne se: "Billahi", i "tellahi" i "vellahi" - tako mi Allaha.

(Sva tri ta izraza znače: Tako mi Boga.)

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I čovjek (koji) sezakleo (zaklinjao) sa Allahom lažući poslije popodneva (poslije popodnevnemolitve - ikindije). A neće se (musliman) zaklinjati sa (nečim drugim) osimAllaha (tj. neće se zaklinjati sa nekom drugom zakletvom osim sa: Tako miAllaha.)."

266

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao je meni Malik odsvoga strica (amidže) Ebu Suhejla, od njegovog oca (Malika, sina Ebu Amirova) da jeon čuo Talhu, sina Ubejdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,pa kadli on pita njega o Islamu. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

"Pet molitava u danu i noći." Pa je rekao: "Da li je na mene osim njih (jošneka molitva obavezna)?" Rekao je: "Ne, osim da dobrovoljno vršiš (još po nekumolitvu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I postenje(post mjeseca) ramadana (Ramazana)." Rekao je: "Da li je na mene osim njega(još neki post obavezan)?" Rekao je: "Ne, osim da dobrovoljno vršiš (postiš)."Rekao je: I spomenuo je njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,obaveznu milostinju (zekat)." Rekao je: "Da li je na mene osim nje (još neštoobavezno)?" Rekao je: "Ne, osim da dobrovoljno vršiš (činiš pomoć)." Pa jeokrenuo zadnjicu (leđa, tj. pa je počeo da odlazi taj) čovjek, a on govori (tj.govoreći): "Tako mi Allaha neću povećavati na ovo, a neću (ni) okrnjiti (tj. aneću činiti ni manje od onoga što je obavezno)." Rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio: "Spasio se, ako je bio istinit (u ovoj izjavi, tj. Bićespašen, ako govori istinu, znači: ako bude vršio ono obavezno)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, rekao je:spomenuo je Nafi' od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko bude zaklinjač (tj. ko se bude zaklinjao), pa neka se zakune(zaklinje) sa Allahom, ili neka šuti."

GLAVA

(onoga) ko je podigao (tj. donio, dostavio) dokaz poslije zakletve.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Možda neki (od) vasje upoznatiji (razumniji, oštroumniji da se posluži) sa svojim dokazom odnekoga."

A rekao je Tavus, i Ibrahim i Šurejh: Pravedan dokaz preči je od nevaljale(tj. lažne) zakletve.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, sinaUrveta, od njegova oca, od Zejnebe, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, daje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista vi se parničite (obraćajući se) k meni, a možda neki (od) vas jeupoznatiji (da se posluži, parniči) sa svojim dokazom od nekoga. Pa ko (se nađe u

267

takvoj prilici da) sam dosudio njemu (nešto što je vezano) sa pravom njegovabrata (neku) stvar sa njegovim govorom (na osnovu njegovoga govora, vještogaiskaza, izjave), pa odsijecam njemu samo komad od Vatre, pa neka ne uzimanju."

GLAVA

(onoga) ko je zapovjedio (da se postupi) sa izvršenjem obećanja.

A činio je njega (ovo postupanjem prema obećanju) Hasen. I spomenuo je(Allah dž.š. u Kur'anu) Ismaila: "Zaista on je bio istinitog obećanja.....". A sudio je(tj. donosio je presude) Ibnul-Ešvea' sa obećanjem (tj. da se ima postupiti premaobećanju), i spomenuo je to od Semureta. A rekao je Misver, sin Mahremeta: čuo samVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spomenuo je (Muhammed a.s.jednoga) zeta (ili šuru, šurjaka) svoga, rekao je: "Obećao je meni, pa je ispuniomeni." Rekao je Ebu Abdullah: A vidio sam Ishaka, sina Ibrahima (da) dokazuje (ili:da se brani, da brani svoj stav) sa hadisom Ibnul-Ešvea.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamze, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, odSaliha, od Ibnu Šihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abasa,bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega, rekao je: izvijestio me EbuSufjan da je Iraklije rekao njemu:

"Pitao sam te šta to zapovjeda (naređuje) vama? Pa si tvrdio da onzapovjeda vama (da se prihvatite) za molitvu, i istinitost, i čednost, i ispunjenjeza ugovor i izvršenje (čuvanje i povraćanje) povjerene stvari (nečega što jeostavljeno kod vas na čuvanje)." Rekao je: "A ovo (A to) je svojstvovjerovijesnika.

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, odEbu Suhejla Nafi'a, sina Malika sina Ebu Amira, od njegova oca, od Ebu Hurejreta,bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:

"Znak licemjerca (dvoličnjaka, hipokrita) su tri (osebine, osobine): Kadapriča, laže; i kada se (njemu nešto) povjeri, iznevjeri; i kada obeća, protivnoučini (učini protivno obećanju)."

(U tekstu originala na arapskom jeziku upotrebljen je perfekat, ali je preveden saprezentom, jer kada perfekat dođe iza pogodbenih čestica, među koje se ubraja i "iza-kada", onda takav perfekat ima značenje prezenta. U daljem tekstu će se tako i činitida bi se izbjegla objašnjenja i objašnjavanja. Ni ova napomena neće se više isticati.)

268

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Džurejdža,rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, od Muhameda, sina Alije, od Džabira, sinaAbdullaha, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je:

Pošto je umro Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, došao je EbuBekru (neki) imetak (imovina) od strane Ala-a, sina Hadremije. Pa je rekao EbuBekr: "Ko je bio imao (ili: Ko je imao) na Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, (kakav) dug, ili (je) bilo (dato) njemu (od) strane njega (kakvo) obećanje,pa neka dođe nama." Rekao je Džabir: Pa sam rekao: "Obećao je meni poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, da će dati meni ovako, i ovako i ovako (tj.ovoliko, i ovoliko i ovoliko)." Pa je prostro svoje dvije ruke tri puta. Rekao jeDžabir: Pa je brojio (odbrojio) u moju ruku pet stotina, zatim pet stotina, zatimpet stotina.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, izvijestio nas je Seid,Sulejmana, pričao nam je Mervan, sin Šudža-a, od Salima Eftasa, od Seida, sinaDžubejra, rekao je:

Pitao me (jedan) Židov od stanovnika Hire: "Koji (od) dva roka je izvršioMusa (rok od deset, ili od osam godina)?" Rekao sam: "Ne znam do (da) dođemna učenjaka Arapa (tj. Ne znam dok ne odem učenjaku Arapa) pa (da) pitamnjega." (Misli na Ibnu Abbasa.) Pa je došao, pa sam pitao Ibnu Abbasa. Pa jerekao: "Izvršio je mnogobrojniji (tj. dulji između) njih dva i ljepši (od) njih dva.Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio kada (što) rekne, (on to i)učini (to i učini)."

GLAVA:

Neće se pitati idolopoklonici o svjedočanstvu (za svjedočenje), a ni (za neštodrugo) osim njega (tj. osim svjedočanstva).

A rekao je Šabija: Ne dozvoljava se (Nije dozvoljeno) svjedočanstvo(svjedočenje) pripadnika (raznih) vjera nekih (od) njih na neke (protiv nekih) zbogNjegova govora, uzvišen je:

".... pa smo potaknuli (bacili) među njima (među njih) neprijateljstvo imržnju....".

A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne potvrđujte pristalice Biblije, a (i) ne demantujte ih (tj. a ne smatrajteih ni lašcima), i govorite: "Vjerujemo u Allaha i (ono) što se spustilo(objavilo)....", ajet.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od IbnuŠihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, rekao je:

"O skupino muslimana! Kako (da) pitate pristalice (pripadnike) Biblije, avaša knjiga koja se spustila na Njegovoga (ili: svoga) vjerovijesnika, pomilovao

269

ga Allah i spasio, je (takva da su u njoj) najnovije vijesti o Allahu (o Bogu).Čitate je. Nije se pomiješala (tj. nije u nju ništa pomiješano, nije pretrpilanikakvih izmjena). A već je ispričao vama Allah da su pripadnici Biblijezamijenili (ono) što je propisao Allah, i izmijenili su svojim rukama Bibliju (tj.Toru i Evanđelje - Tevrat i Indžil), pa su rekli: "Ona je od (onoga što je) kodAllaha (a postupili su tako) zbog (toga da) sebi kupe za nju malu cijenu." Pa zarneće spriječiti vas (ono) što je došlo vama od znanja od zapitkivanja njih. A ne,tako mi Allaha, nismo vidjeli (nijednoga) čovjeka od njih nikad (da) pita vas o(knjizi) koja se spustila na vas (vama)."

GLAVA

ždrijeba u teškim (nejasnim) slučajevima (pitanjima), i (GLAVA) Njegovagovora: ".... kad bacaju njihova (svoja) pera (ždrijeb) koji njih će izdržavatiMerjemu (Mariju, tj. ko će od njoj voditi brigu)....".

A rekao je Ibnu Abbas: Bacili su sebi kocku (ždrijeb), pa su tekla pera satečenjem (na način kako teče voda, jer su pera bacili u vodu tekuću), a izdiglo sepero Zekerija-a (iznad) tečenja (nadvisilo je tečenje). Pa je izdržavao njuZekerija.

I (GLAVA) Njegovoga govora: "Pa je bacio strijelice...." - bacio je kocku (a tooboje znači: bacio je ždrijeb) - "pa je bio od (onih na) koje se dalo zalijepiti." -od (onih što) je njihova strijelica izašla (tj. od onih koje je ždrijeb odredio).

(Radi se o Junusu a.s. - Jonu proroku. Riječi u navodnicima su tekst Kur'ana, a one štonisu ni u navodnicima ni u zagradama su riječi Ibnu Abbasa, koje su kao njegov tumačriječima Kur'ana.)

A rekao je Ebu Hurejrete: Izložio je (tj. Naredio je) Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, na (neke) ljude zakletvu, pa su požurili, pa jezapovjedio da se baci ždrijeb među njih u zakletvi koji (od) njih će se zaklinjati(prvi).

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac (tj.Hafs), pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Šabija da je on čuo Numana, sinaBešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Primjer licemjerca u (vezi sa) granicama Allaha i padača u njih (tj. ionoga koji prelazi te granice, koji ih otvoreno krši) je (kao) primjer ljudi (koji)su bacili ždrijeb (za jednu) lađu. Pa su poslali (tj. dobili su u njoj mjesto) neki(od) njih u najdonjem (dijelu) nje, a postali su neki (od) njih (a dobili su neki) unajgornjem (dijelu) nje (lađe). Pa su bili (prisiljeni oni) koji su u najdonjem(dijelu) nje (da) prolaze sa vodom na (one, tj. pokraj onih) koji su u najgornjem(dijelu) nje (te lađe). Pa su se uznemiravali s njim (tj. zbog toga). Pa je uzeo(jedan od onih koji su prolazili po vodu, uzeo je jednu) sjekiru, pa je počeo (da)kljuca (probija, prokopava) najdonji (dio) lađe. Pa su došli njemu pa su rekli:"Šta je tebi?" Rekao je: "Uznemirivali (Uznemiravali) ste se sa mnom (zbog

270

mene), a nema bijega meni od vode (tj. a ne mogu izbjeći upotrebu vode - a trebami voda)." Pa ako uzmu njega na (tj. za) njegove dvije ruke, spasiće njega ispasiće svoje osobe (sebe). A ako ostave njega (tj. ako dopuste njemu da probijelađu da bi došao do vode), uništiće njega i uništiće svoje osobe (sebe)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Haridžete, sin Zejda, Ensarija da je Umul-Ala', (jedna) žena odnjihovih žena, (koja) se već prisegla (bila dala prisegu) Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega (Haridžeta je izvijestila ta žena) daje Usman, sina Maz'una, (imao sreću da) je odletjela njemu njegova strijela ustanovanju (tj. da je izašao njegov ždrijeb u stanovanju) kada su bacili kocku(ždrijeb) Pomagači (za) stanovanje Iseljenika (emigranata iz Meke). Rekla jeUmul-Ala':

Pa je stanovao kod nas Usman, sin Maz'una. Pa se razbolio, pa smo liječilinjega. Te kada je preminuo, i učinili (tj. i stavili) smo ga u njegove (mrtvačke)odjeće, unišao je na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.Pa sam rekla:

"Milost Allaha (Allahova) na tebe, Ebussaibe! (Nadimak Usmanov.) Pamoje svjedočanstvo je na tebe (tj. za tebe da) je zaista već počastio tebe Allah."Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"A šta upoznaje tebe (šta je tebi dalo da znaš, tj. Kako znaš, Otkud znaš)da je Allah počastio njega?" Pa sam rekla: "Ne znam, sa mojim ocem si ti imojom majkom (ravan, ili: otkupljen), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče Usmana, pa već je došla njemutako mi Allaha uvjerena stvar (tj. smrt). I zaista ja zaista se (svakako) nadam (daće Allah dati) njemu dobro. Tako mi Allaha ne znam (pouzdano), a ja samposlanik Allaha, šta će se učiniti s njim." Rekla je: "Pa tako mi Allaha nećuočistiti (čistiti, tj. pouzdano tvrditi za nekoga da je dobar ni za) jednoga (čovjeka)poslije njega nikada." I rastužilo (zabrinulo) je mene to (što je rekao Muhammeda.s.). Rekla je: Pa sam zaspala, pa se pokazalo meni (u snu, tj. pa mi se usnilo,sanjalo, pa sam sanjala) za Usmana (jedno) vrelo (koje) teče. Pa sam došla kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestila njega. Pa jerekao: "To je njegovo djelo (posao, dobri rad).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Urvete od Aiše, biozadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (nakakvo) putovanje, bacao (bi, bacao je) kocku (ždrijeb) među svoje žene. Pa koja(od) njih (je imala sreću da) je izašao njezin dio (strijela, tj. ždrijeb), izašao bi snjom (tj. on bi poveo nju) sa njim (da putuje). I razdjeljivaše (određivaše,raspoređivaše) za svaku ženu od njih (njoj) njezin dan i njezinu noć (kada će bitikod koje), osim (jedne jedine, a radi se o tome) da je Sevda, kći Zem'ata,poklonila svoj (dan) i svoju noć Aiši, ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i

271

spasio, traži (tj. tražeći ona) s time zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Sumejja,slobodnjaka Ebu Bekra (Ebu Bekrova), od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Da znaju ljudi šta je u dozivanju i prvom redu (tj. kolika je nagradaučiti ezan - izgovarati poziv na molitvu i stati u prvi red prilikom zajedničkogobavljanja molitve, tražili bi nagodbu), zatim (kad) ne bi našli (drugo rješenje)osim da sebi bacaju strijelice (tj. ždrijeb) na njega (tj. zbog toga da se odredi koće biti taj ko će učiti ezan i stati u prvi red), zaista bi bacali strijelice (ždrijeb). Ada znaju šta je u žurenju (ranom dolaženju na molitvu), utrkivali (natjecali) bi sek njemu. A da znaju šta je u tmini i jutru (tj. kolika je vrijednost i nagrada doćizajednički obaviti noćnu i jutarnju molitvu - jaciju i sabah), zaista bi došli njimadvjema (ovim molitvama), i da bi puzanjem (morali doći, tj. pa makar ipuzanjem morali ići, dakle: došli bi pa makar i pužući)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA IZMIRENJA (NAGODBE, nagodbe kojom se izglade sporovi, riješe sesporovi na zadovoljavajući način za stranke koje su se parničile, bile u sporu)

Šta je došlo o izmirenju (tj. u vezi pravljenja nagodbe) među ljudima, i (o)govoru Allaha, uzvišen je: "Nema dobra u mnogom od njihovoga sašaptavanja,osim (sašaptavanja onoga) ko je zapovjedio (tj. ko zapovjeda, ko zagovara) zamilostinju, ili dobro djelo ili izmirenje (nagodbu) među ljudima, a ko čini to(zbog) traženja sebi zadovoljstva Allaha (tj. da stekne Allahovo zadovoljstvo), padati ćemo njemu veliku nagradu.". I (što je došlo o) izlaženju vođe k mjestima(na lice mjesta) zbog (toga da) izmiri (napravi izmirenje, nagodbu) među ljudimasa svojim drugovima.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gasan, rekao je:pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da su(neki) ljudi iz Amribnuavfovića (zapali u takve odnose da) je bila među njima(neka) stvar (tj. neki spor). Pa je izašao k njima Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, u ljudima od svojih drugova (tj. u društvu nekih ljudi izmeđusvojih drugova da) izmiri (tj. da izgladi taj spor) među njima. Pa je prispjelamolitva (tj. nastupilo je vrijeme za molitvu), a nije (još bio) došao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio. (Tj. nije se još vratio od tih ljudi koje je otišao miriti.)Pa je došao Bilal, pa je izvršio (izgovorio) poziv Bilal za molitvu, a nije došaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao (Bilal) k Ebu Bekru pa jerekao:

"Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zadržao se, a već jeprispjela molitva, pa da li bi ti da predvodiš ljude (u molitvi, da im budeš vođa,rukovodilac u molitvi)?" Pa je rekao: "Da, ako hoćeš." Pa je uspostavio molitvu(tj. Pa je izvršio poziv za stupanje u molitvu - proučio je ikamet), pa je stupionaprijed Ebu Bekr. Zatim je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,

272

ide u redovima (tj. idući između redova) dok je stao u prvi red. Pa su uzeli (tj.počeli da daju upozorenje) ljudi sa pljeskom (tj. udaranjem ruke o ruku) dok suumnožili (pljeskanje). A bio je Ebu Bekr (takav da) se skoro neće (da) obazre umolitvi (tj. ne obaziraše se, ne okretaše se u molitvi). Pa se obazreo (kada suumnožili pljeskanje), pa kadli on sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah ispasio, (u takvom položaju da je Muhammed a.s.) iza njega. Pa je dao znak(pokazao je Muhammed a.s.) k njemu sa svojom rukom, pa je zapovjedio njemu(da) klanja (i dalje kao vođa) kao što je (i počeo). Pa je podigao Ebu Bekr svojuruku, pa je zahvalio (na toj počasti) Allahu. Zatim se vratio natraške iza sebe (tj.išao je natraške) dok je unišao u red, a stupio je naprijed Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao sa ljudima. Pa pošto je svršio (završiomolitvu), okrenuo se na ljude, pa je rekao:

"O ljudi! Kada je zadesila (pogodila) vas (jedna) stvar, uzeli ste (tj. počeliste) sa pljeskanjem. Pljeskanje je samo za žene. Ko (se od muških nađe u takvompoložaju da) zadesi njega (nekakva) stvar (tj. nešto) u njegovoj molitvi, pa nekarekne: "Slava Allahu!" Pa (ili: Jer) zaista ono neće čuti njega (ni) jedan (čovjek,pa da će drukčije postupiti) osim (tako da) će se obazrijeti. O Ebu Bekre! Šta jespriječilo tebe, kad sam dao znak (pokazao) k tebi, (da) nisi klanjao sa ljudima?"Pa je rekao: "Ne trebaše sinu Ebu Kuhafeta da klanja između dvije rukeVjerovijesnika (tj. pred Vjerovijesnikom), pomilovao ga Allah i spasio."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svogaoca (da je pričao) da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Reklo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Da si otišaoAbdullahu, sinu Ubejja!" Pa je otišao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allahi spasio. I uzjašio (uzjahao, pojahao) je (jednoga) magarca. Pa su otišli (Pa sukrenuli, pošli) muslimani (da) idu sa njim. A ona (zemlja kojom su išli bila) jeslana zemlja. Pa pošto je došao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,pa reče (Abdullah, sin Ubejja, k Vjerovijesniku a.s.):

"K tebi (tj. K sebi) od mene! (To jest: Odstrani se, bježi od mene!) Takomi Allaha zaista već je uznemirio mene smrad tvoga magarca." Pa je rekao(jedan) čovjek od Pomagača od njih (između njih): "Tako mi Allaha zaistamagarac poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljepši je mirisom(mirišljiviji je) od tebe." Pa se rasrdio zbog Abdullaha (jedan) čovjek od njegovanaroda. Pa su se njih dva grdila (psovala). Pa su se rasrdili zbog svakog od njihdvojice njihovi drugovi. Pa je bilo (tj. Pa je nastalo) između njih dvojiceudaranje (došlo je do tuče) sa granama (granama od palmi), i obućama i rukama.Pa je doprlo nama da se ona (stavka, ajet, odlomak Kur'ana tom prilikom)spustila: "A ako se dvije grupe od vjernika pobiju (tj. potuku između sebe), paizmirite (napravite izmirenje, izgladite odnose) među njima....".

GLAVA:

Nije lažac koji izmiri (zavađene stranke) među ljudima.

273

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada,od Saliha, od Ibnu Šihaba da je Humejd, sin Abdurrahmana, izvijestio njega da jenjegova majka Umu Kulsuma, kći Ukbeta izvijestila njega da je ona čula poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Nije lažov koji izmiruje (zavađene) među ljudima, pa (u tu svrhu)prenosi dobro, ili govori dobro (tj. pa prenese od jedne stranke drugoj one riječikoje su dobre, ili sam rekne da je jedna stranka govorila o drugoj dobre riječi)."

GLAVA

govora vođe svojim drugovima: "Odite s nama (tj. Odvedite nas da) izmirimo(da mirimo: izmirićemo, mirićemo).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Abdulaziz, sinAbdullaha, Uvejsija i Ishak, sin Muhameda, Fervija, njih dva su rekla: pričao nam jeMuhamed, sin Džafera, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah odnjega, da su se stanovnici (mjesta) Kuba-a pobili, čak su se međusobno gađali sakamenjem. Pa se izvijestio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome,pa je rekao:

"Odite (Krenite, Pođite) sa nama, (da) izmirimo (izgladimo odnose) međunjima."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... da se izmire njih dvoje između sebe (njih dvoje)mirom (nagodbom), a mir je dobro (ili: mir - nagodba - je najbolja stvar)....".(Ili: ...., a mir je bolji (od rastave, razvoda braka)....".)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Hišama, sinaUrveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (o tumačenju ajeta):

"A ako se žena boji (strahuje) od svoga muža neprijaznosti (zahlađenjaodnosa) ili okretanja (od nje)....", rekla je: Ono je (stvar u tome da) čovjek vidiod (tj. u) svoje žene što ne zadivljuje njega - starost, ili (što drugo) osim nje - pahoće njezinu rastavu (tj. da se razvjenča s njom). Pa (ona) rekne: "Zadrži me, irazdijeli (dodijeli) mi šta hoćeš." Rekla je: Pa nema štete (grijeha od takvogapostupka) kada su se međusobno zadovoljili njih dvoje.

GLAVA:

Kada su se izmirili na miru nasilja (tj. Kada su se nagodili nepravilnom,nezakonitom nagodbom), pa (takav) mir je odbijen (tj. takva nagodba nevrijedi).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebi Zi’b, pričao nam je Zuhrijaod Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Džuhenije, bio

274

zadovoljan Allah od njih dvojice, njih dva su rekla: Došao je (jedan) Beduin pa jerekao:

"O poslaniče Allaha! Sudi među nama sa knjigom Allaha (tj. popropisima Kur'ana, Allahove knjige)." Pa je ustao njegov protivnik (parničar)pa je rekao: "Istinit je (tj. Istinu je rekao). Sudi među nama sa knjigom Allaha!"Pa je rekao (taj) Beduin: "Zaista moj sin je bio najamnik (nadničar) na (tj. kod)ovoga, pa je učinio preljub sa njegovom ženom. Pa su rekli meni: "Na (toga)tvoga sina je kamenovanje." Pa sam otkupio svoga sina od njega za stotinu(glava) od brava (tj. za stotinu ovaca) i (jednu) robinju. Zatim sam pitao učene(tj. ljude od nauke) pa su rekli: "Na tvoga sina je samo udaranje stotine (stotinuudaraca bičem po koži tijela) i interniranje godine (dana, tj. poslati ga godinudana u tuđinu-gurbet)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha. Što setiče robinje i brava, pa vraćanje je na tebe (tj. to se treba vratiti tebi). A na tvogasina je udaranje stotinu (udaraca) i interniranje (izgnanstvo) godine (godinudana). A što se tiče tebe, o Unejse, za čovjeka (iz plemena Eslem to je rekao), papodrani (odi ujutro) na ženu (tj. k ženi) ovoga, pa kamenuj nju." Pa je podraniona nju Unejs, pa je kamenovao nju.

PRIČAO NAM JE Jakub, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, odKasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko stvara nanovo u ovoj našoj stvari što nije u njoj, pa ono je odbijanje(tj. novotarija se ima odbiti)." Predao (tj. Pričao) je njega (ovaj hadis) Abdullah, sinDžafera, Mahremija i Abdulvahid, sin Ebu Avna, od Sa'da, sina Ibrahima.

GLAVA:

Kako će se napisati (ugovor o miru, izmirenju, nagodbi)?

(Napisaće se na ovaj način:) Ovo je (ugovor) što se izmirio omsica (taj-i-taj),sin omsice (sin tog-i-tog), i omsica (taj-i-taj), sin omsice (sin tog-i-tog). A neće ga(omsicu) pripisivati k njegovom plemenu, ili njegovom porijeklu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam jeŠubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah odnjih dvojice, rekao je:

Pošto se izmirio (ili: Pošto je sklopio ugovor o miru) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (sa) stanovnicima Hudejbije, napisao je Alija, sinEbu Taliba, zadovoljstvo Allaha na njega!, među njima knjigu (tj. pismeniugovor). Pa je napisao (u tom ugovoru) Muhammed, poslanik Allaha. Pa su rekliidolopoklonici: "Ne piši: Muhammed poslanik Allaha! Da si bio poslanik (tj. Date mi priznajemo za poslanika), ne bi se borili protiv tebe." Pa je rekao(Muhammed a.s.) Aliji: "Izbriši ga (tj. Izbriši taj izraz)!" Rekao je Alija: "Nisamja (onaj) koji (je takav da) izbrišem njega (tj. ja neću izbrisati njega)." Pa je

275

izbrisao njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I izmirio se (tj.sklopio je ugovor o miru s) njima na (tome se složivši) da uniđe (uđe) on i njegovidrugovi tri dana. A neće ulaziti (u) nju (u Meku oni drukčije) osim sa torbicom(tog) oružja. Pa su pitali njega: "Šta je torbica (tog) oružja?" Pa je rekao:"Korice (sablje, mača) sa (onim) što je u njima (u koricama)."

PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Hodočastio je (tj. Pošao je da hodočasti malo hodočašće - umru)Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjesecu) zul-ka'detu, pa nisu htjelistanovnici Meke da puste njega (da on) uniđe (uđe u) Meku dok se je dosudio sanjima (tj. dok najzad nije sklopio ugovor o miru sa njima, pristajući) na (to) daboravi u njoj (u Meki svega) tri dana. Pa pošto su napisali knjigu (tj. pismeniugovor), napisali su (bili): "Ovo je (ono) što je dosudio na njega Muhammed,poslanik Allaha." Pa su rekli: "Ne priznamo za nju (tj. ne priznamo tu riječ, nepriznajemo tu riječ). Pa da znamo da si ti poslanik Allaha, ne bi sprječavali tebe,ali (tj. nego) ti si Muhammed, sin Abdullaha." Rekao je: "Ja sam poslanikAllaha, a ja (sam i) Muhammed, sin Abdullaha." Zatim je rekao Aliji: "Izbriši"poslanik Allaha"." Rekao je: "Ne, tako mi Allaha neću izbrisati tebe nikada."Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) knjigu, pa jenapisao: Ovo je (ono) što je dosudio (tj. na što je pristao, složio se) Muhammed,sin Abdullaha: Neće unići (ući) u Meku (nikakvo) oružje osim u koricama; i daneće izaći od njezinih stanovnika (ni) sa jednim (čovjekom) ako je htio da slijedinjega; (tj. da neće nikoga primiti sebi iz Meke više u redove makar neko da bi ihtio da mu priđe); i da neće spriječiti (ni) jednoga od svojih drugova (koji) bihtio da ostane u njoj (u Meki). Pa pošto je unišao (ušao) u nju, i prošao rok (odtri dana), došli su Aliji pa su rekli: "Reci tvome (svome) drugu: "Izađi (Idi) odnas, pa već je prošao rok." Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio. Pa je slijedila njih kći Hamze (vičući): "O moj striče, o moj striče!" Pa sedohvatio nje Alija, pa je uzeo za njezinu ruku i rekao je Fatimi: "Uzmi sebi kćersvoga strica (amidže)." Ponijela je nju (Pa je ponijela nju). Pa su se prepirali onju (o njoj, za nju po dolasku u Medinu) Alija, i Zejd i Džafer. Pa je rekao Alija:"Ja sam najpreči za nju (tj. ja sam joj najpreči), i ona je kći moga strica (mogaamidže)." A rekao je Džafer: "Kći moga strica, a njezina tetka je poda mnom (tj.sa mnom u braku)." A rekao je Zejd: "Kći moga brata (pobratima)." Pa je sudioza nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se dodijeli ona) za svojutetku (tj. svojoj tetki). I rekao je: "Tetka je (ravna) sa stepenom majke." (To jest:Tetka - materina rođena sestra - je na stepenu majke.) I rekao je Aliji: "Ti si odmene, a ja sam od tebe." A rekao je Džaferu: "Sličiš (Ličiš) mome tijelu (obliku,liku) i mojoj ćudi (naravi)." A rekao je Zejdu: "Ti si naš brat i naš slobodnjak(tj. naš pobratim i naš oslobođeni rob koji je pod našom zaštitom)."

GLAVA

mira (izmirenja, nagodbe) sa idolopoklonicima.

O njemu (tj. o ovome) je od Ebu Sufjana (prošao hadis, a misli se na hadis orazgovoru Ebu Sufjana sa Iraklijem koji je prošao na početku prvoga toma Buharije).

276

A rekao je Avf, sin Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zatimće biti mir između vas i između Asferovića (Vizantinaca)." I o njemu (tj. o miru saidolopoklonicima) je Sehl, sin Hunejfa (pričao hadis u kojem se kaže): ..... Zaista većsam vidio nas (na) na dan Ebu Džendela...... I Esma (je pričala hadis o ovome). IMisver je (o ovome pričao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekaoje Musa, sin Mes'uda: pričao nam je Sufjan, sin Seida, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sinaAziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sklopio je mir Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa)idolopoklonicima (na) dan Hudejbije (pristajući) na tri stvari: na (to) da ko dođenjemu od idolopoklonika, vratiće ga k njima, a ko dođe njima od muslimana,neće ga oni vraćati; i na (to) da će unići u nju (u Meku) od iduće (tj. u idućojgodini), i (da) će boraviti (ostati) u njoj tri dana, i (da) neće unići u nju (drukčije)osim sa torbicom oružja: sablje, luka i slično njemu. Pa je došao Ebu Džendelskače (skakuće) u svojim okovima (na nogama), pa je vratio njega k njima. Rekaoje (Buharija): Nije spomenuo Muemmel od Sufjana (slučaj) Ebu Džendela. I rekao je(Muemmel u pričanju toga hadisa umjesto "illa bi džulbanissilahi" rekao je): "illa bidžulubbissilahi" - osim sa torbom oružja.

(Razlika je samo u jednoj riječi u toj rečenici, a to je riječ "džulubbun" umjestoriječi "džulbanun". Obje riječi su jednoga značenja: torba, torbica, tašna od kože ukojoj se nosi sablja, mač sa svojim koricama zajedno.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi'a, pričao nam je Surejdž, sin Nu'mana,rekao je: pričao nam je Fulejh od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao hodočasteći (tj.kao hodočasnik da bi izvršio umru - malo hodočašće). Pa su se ispriječili(napravili prepreku) nevjernici (plemena) Kurejša između njega i između Kuće(tj. Kabe). Pa je zaklao svoju žrtvenu životinju i obrijao je svoju glavu uHudejbiji. I dosudio se s njima (tj. sa njima je sklopio mir, nagodbu, pristajući)na (to) da hodočasti (on malo hodočašće u) idućoj godini, i (da) neće nositi(nikakva) oružja na njih osim sabalja (sablji, mačeva), i (da) neće boraviti (tj. ida neće ostati) u njoj (u Meki dulje, više vremena) osim što vole oni (tj. osimonoliko koliko oni budu željeli da dopuste njemu da se zadrži). Pa je hodočastiood iduće godine (u idućoj godini), pa je unišao (ušao) u nju kao što se bio izmirio(sklopio ugovor s) njima (tj. kako je bilo ugovoreno). Pa pošto je boravio (ostao)u njoj tri (dana), zapovjedili su mu da izađe, pa je izašao.

PRIČAO JE NAMA Museded, pričao nam je Bišr, pričao nam je Jahja odBušejra, sina Jesara, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, rekao je:

Otišao je Abdullah, sin Sehla, i Muhajjisate, sin Mes'uda sina Zejda,(otišla su njih dva) k Hajberu, a on je tada mir (tj. a Hajber je tada bio umirovnom stanju sa muslimanima, jer se sklopio mir s njima).

GLAVA

mira u krvarini (plati za krv, otkupu za ubijenoga).

277

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, rekao je: pričao mi jeHumejd da je Enes pričao njima da je Rubejji'a, a ona je kći Nadra, razbilasjekutić (prednji zub jedne) djevojke. Pa su tražili (rođaci Rubejie od rođaka tedjevojke da uzmu) otkup (platu, naknadu za zub te djevojke) i tražili su oprost,pa nisu htjeli (ni da oproste niti da prime otkup, nego su tražili zub za zub, da serazbije zub Rubejie zato što je ona razbila zub te djevojke). Pa su došliVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njima za odmazdu.Pa je rekao Enes, sin Nadra:

"Zar će se razbiti sjekutić Rubejji'e, o poslaniče Allaha? Ne, tako mi(Onoga) koji je poslao tebe sa istinom neće se razbiti njezin sjekutić." Pa jerekao: "O Enese: Knjiga Allaha je odmazda (tj. Božija knjiga je propisala da seu ovakvim slučajevima ima izvršiti odmazda)." Pa su se zadovoljili ljudi (tj.rođaci one djevojke što joj je razbila zub Rubejji'a) i oprostili su (Rubejji'i). Paje rekao (tom prilikom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista odrobova Allaha je (neko) ko (je takav) da se zakune na Allaha, zaista bi učiniodobrim njega."

(To jest: Ima takvih Božijih robova koje Allah dž.š. tako voli da bi im ukazao, učiniodobro da Ga zakunu za neko dobro.)

Povećao (tj. Dodao) je Fezarija od Humejda, od Enesa: Pa su se zadovoljililjudi (rođaci djevojke) i primili su otkup (za zub).

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za Hasena, sina Alije, biozadovoljan Allah od njih dvojice: "Moj ovaj sin (tj. unuk) je gospodin (prvak), imožda Allah da izmiri s njim (tj. posredstvom njega) između velike dvije grupe."I (GLAVA) Njegova govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... pa izmiriteizmeđu njih dviju....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od EbuMusa-a, rekao je: čuo sam Hasena (Basriju da) govori:

Izašao je u susret tako mi Allaha Hasen (Hasan), sin Alije, (prema)Muaviji sa četama kao planine. Pa je rekao Amr, sin Asa: "Zaista ja zaista vidim(nekakve) čete, nećeš okrenuti leđa (tj. nećeš otići) do (da) ubiješ (pobiješ)njihove vrsnike (tj. vršnjake u junaštvu)." Pa je rekao njemu Muavijete - a bio jetako mi Allaha bolji (od ta) dva čovjeka (misli se na Amra, sina Asa i naMuaviju, tj. Allaha mi Muavija je bio bolji od Amra): "O Amre! Ako ubiju oviove, a ovi ove, ko će meni (da se brine) za poslove ljudi, ko će meni (da se brine)za njihove žene, ko će meni za njihovu njivu (ili: njihovu nekretninu da se brine,da je obrađuje i sl.)?" Pa je poslao ka njemu (Muavija k Hasanu) dva čovjeka odKurejša od Abdušemsovića: Abdurrahmana, sina Semureta, i Abdullaha, sinaAmira sina Kurejza. Pa je rekao: "Idite vas dva k ovome čovjeku, pa izložite nanjega, i recite mu, i tražite vas dva k njemu (da udovoljite, tj. prihvatite njegoveželje i traženja)." Pa su njih dva došla njemu, pa su unišla njih dva na njega (pasu ušla njih dva kod njega), pa su razgovarala (se s njim) njih dva, i rekli su njih

278

dva njemu, i tražila su njih dva k njemu (njegove želje da udovolje). Pa je rekaonjima dvojici Hasen, sin Alije:

"Zaista mi Abdulmutalibovići već smo pogodili od ovoga imetka, i zaistaova sljedba (ovaj narod) se već razjedinio (pokvario) u svojim krvima (tj. u ovomnarodu su se desila mnoga ubojstva koja su dovela do stanja koje se može bardonekle srediti pomoću imetka, tj. materijalnoga obezbjeđenja koje treba da idena teret državne blagajne)." Njih dva su rekla: "Pa zaista on (Muavija) nudi natebe (tj. tebi) toliko i toliko, i traži k tebi (da se udovolje želje, tj. da bude onakokako želiš), i moli te." Rekao je (Hasen r.a.): "Pa ko će meni za ovo (jamčiti)?"Rekla su njih dva: "Mi smo tebi za njega (za ovo jamci)." Pa nije pitao njihdvojicu (ni za jednu) stvar (pa da je drukčije bilo) osim (tako da) su njih dvarekla: "Mi smo tebi za njega (za to jamci)." Pa se je izmirio (tj. sklopio je ugovoro miru Hasen) s njim (s Muavijom).

Pa je rekao Hasen (Hasan Basrija): A zaista već sam čuo Ebu Bekreta (da)govori: vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornici, aHasen, sin Alije je do njegove strane (tj. uz njega), a on (Muhammed a.s.) seokreće na ljude jedanput, a na njega (na Hasena) drugi puta, i govori: "Zaistaovaj moj sin (unuk) je gospodin (prvak), i možda Allah da izmiri sa njim izmeđuvelike dvije grupe od muslimana." Rekao je: Rekao je meni Alija, sin Abdullaha:Ustaljeno je nama samo čuvenje Hasena od Ebu Bekreta za ovaj hadis.

GLAVA:

Da li će dati znak vođa za mir?

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je moj brat odSulejmana, od Jahja-a, sina Seida, od Eburridžala Muhameda, sina Abdurrahmana, daje njegova majka Amreta, kći Abdurrahmana, rekla: čula sam Aišu, bio zadovoljanAllah od nje, (da) govori:

Čuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, glas (nekih)prepirača (parničara) u vratima (tj. na vratima), visokih su (bili) svojih glasova(tj. ti parničari su vikali visokim glasovima, vikali su vrlo glasno). I kadli jedan(od) njih dvojice traži da se spusti (smanji, oprosti neki dio duga njemu - to tražiod) drugoga (parničara) i traži blagost (od) njega u (jednoj) stvari, a on govori:"Tako mi Allaha neću (to) učiniti!" Pa je izašao na njih dvojicu poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Gdje je zaklinjač na Allaha (tj. Gdje jeonaj koji se kune, zaklinje sa Allahom pretjerano da) neće učiniti dobra (dobrodjelo kao što je opraštanje dužniku duga)?" Pa je rekao: "Ja sam, o poslaničeAllaha! I njemu je koje (od) toga voli (tj. i ja mu dajem šta on voli)."

(To jest: "Na tvoju intervenciju, na tvoj znak, o poslaniče Allaha, ja mu sezadovaljam, zadovoljavam jedno od dvoje: ili da mu oprostim nešto od duga, ilida mu budem blag, da mu olakšam plaćanje na neki način, pa koje želi, nekaodabere.".)

279

PRIČAO JE NAMA Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Džafera, sinaRebiata, od Aaredža, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Kaba sina Malika, od Kaba,sina Malika, da je ono bio za njega na Abdullahu, sinu Ebu Hadreda, Eslemiji(neki) imetak (tj. da mu je Abdullah, sin Ebu Hadreda bio dužan neku imovinu),pa je sreo njega, pa je držao njega (tj. pa ga je uhvatio kada su se sreli), čak su sepodigli glasovi njih dvojice. Pa je prošao pokraj njih dvojice Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O Ka'be!" Pa je dao znak sa svojom rukom kao da on govori (kao dakaže njemu): "Polovinu (duga mu oprosti)!" Pa je uzeo polovinu (onoga) što jeza njega (tj. što je on imao) na njemu, a ostavio je polovinu.

GLAVA

vrijednosti izmirenja (uspostavljanja mira, nagodbe) između ljudi i pravde međunjima.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestionas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Svaki zglob (zglavak) od ljudi je (takav da je) na njega milostinja(poželjno da se dadne, da se da u) svakom danu (što) se rodi u njemu Sunce.Pravedno postupi (tj. Napravi pravednu nagodbu) među ljudima (i to) je (jedna)milostinja."

GLAVA:

Kada je dao znak vođa za mir (za nagodbu), pa nije htio (jedan parničar daprihvati nagodbu), sudiće (vođa) na njega (njemu) sa jasnom osudom (presudom,tj. sa jasnim rješenjem).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Zubejr bio (običaja da) priča (tj. da Zubejrpričaše) da se on parničio (sa jednim) čovjekom od Pomagača, (koji) je većprisustvovao Bedru, (i sa parničenjem su došli) k poslaniku Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (a parničenje je bilo) o vodotocima od Hare (tj. o strmenitimpotočićima koji teku od Harre-Kamenjara). A napajaše njih dva s njom (tomvodom), oba njih. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,Zubejru:

"Napoj (tj. Natopi), o Zubejre, zatim pošalji (tj. pusti vodu) k svomesusjedu." Pa se rasrdio (taj) Pomagač, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zar(tako sudiš što je slučaj takav) da je bio (tj. što je on) sin tvoje tetke?" Pa se jeobojilo (tj. poblijedilo je) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.Zatim je rekao: "Napoj, zatim zadrži (vodu tako) da dopre zidu (do zida voda)."Pa je u cijelosti uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tada svojepravo (da dosudi) za Zubejra (puno korištenje, korišćenje vode prilikomnatapanja). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prije toga

280

pokazao na Zubejra sa mišljenjem, prostranim za njega i za Pomagača (ili:mišljenjem - kojim se daje - prostranost za njega i za Pomagača).

(To jest: Bio je donio presudu kojom je dao znak Zubejru za jednu misao, jednomišljenje koje sadrži u sebi prostrane mogućnosti i za Zubejra i za toga Pomagača.)

Pa pošto je rasrdio Pomagač poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, u cijelosti je uzeo (obuhvatio) za Zubejra njegovo pravo u izričitojpresudi. Rekao je Urvete: Rekao je Zubejr: "Tako mi Allaha ne mislim ovaj ajet(odlomak Kur'ana da) je sišao (i o čemu drugom) osim o tome: "Pa ne, i tako Mitvoga Gospoda neće vjerovati do (da) uzmu sudijom tebe u (onome) što se jerazgranalo (tj. zamrsilo, što je sporno) među njima....". Ajet (taj pročitaj).

GLAVA

mira (nagodbe) među vjerovnicima (tj. među onima koji su dali na dugovanje ionima koji su uzeli dugovanje) i (među) vlasnicima nasljedstva i obračunavanjanasumce (otprilike) u tome.

A rekao je Ibnu Abbas: Nema štete (grijeha) da se međusobno podijele dvasudionika (dioničara, kompanjona), pa (da) uzme ovaj dugovanje (koje im nekoduguje da to dugovanje sebi samome naplati), a ovaj (drugi da sebi uzme) stvar(predmet, gotovu imovinu). Pa ako propadne jednome (od) njih dvojice, neće sevraćati na svoga druga (da s njim dijeli ono njegovo).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehhab, pričaonam je Ubejdullah od Vehba, sina Kejsana, od Džabira, sina Abdullaha, biozadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Preminuo je moj otac, a na njemu je (ostao jedan) dug. Pa sam izložio nanjegove vjerovnike (tj. ponudio sam im) da uzmu datule za (ono) što je na njemu,pa nisu htjeli, i nisu vidjeli da je u njemu vjernost (potpuna vrijednost, tj. nisusmatrali da palme mogu platiti puno dugovanje). Pa sam došao Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenuo to njemu. Pa je rekao:

"Kada potrgaš (obereš) njega (plod palmi - datule) i staviš njega u sušnicu(mjesto za sušenje), obavijestićeš poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."Pa je došao i sa njim je Ebu Bekr i Umer. Pa je sjeo na njega i molio je zablagoslov. Zatim je rekao: "Zovni svoje vjerovnike, pa u cijelosti podaj njima."Pa nisam ostavio (ni) jednoga (koji je takav da) je za njega na mome ocudugovanje (tj. koji ima svoj dug na teretu moga oca, da je drukčije prošao) osim(tako da) sam platio njemu. I preteklo je trinaest veskova: sedam dobre, a šestslabe (raznobojne, tj. mješalina, slabe), ili: šest dobre, a sedam slabe.

("Vesk" je mjera od otprilike dvjesta kilograma težine.)

Pa sam došao sa poslanikom (Pa sam došao poslaniku) Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, (u) vrijeme sunčanog zalaza (zalaska), pa sam to spomenuonjemu, pa se je nasmijao, pa je rekao:

281

"Idi Ebu Bekru i Umeru, pa izvijesti njih dvojicu (o tome)." Pa su njihdva rekla: "Zaista već smo znali kad je napravio (učinio) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je napravio, da će biti to (da će to i biti)." Arekao je Hišam od Vehba, od Džabira: "Molitvi popodneva (tj. umjesto: .... (u)vrijeme sunčanoga zalaska - rekao je: .... (u) molitvu popodneva (ikindije). I nijespomenuo Ebu Bekra, a ni "nasmijao se je". I rekao je: A ostavio je moj otac nanjemu (tj. na sebi) trideset veskova duga. A rekao je Ibnu Ishak od Vehba, odDžabira: Molitvi podneva.

GLAVA

mira (nagodbe) sa dugom i stvari (imetkom, imanjem).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Usman, sinUmera, izvijestio nas je Junus. A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba,izvijestio me Abdullah, sin Kaba, da je Ka'b, sin Malika, izvijestio njega da je onnaplaćivao se (od) Ibnu Ebu Hadreda (jedan) dug (što) je bio za njega na njemu(tj. što ga je imao na njemu, pri njemu) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (naplaćivanje i obračunavanje desilo se) u Bogomolji (tj. džamijiMuhammeda a.s.). Pa su se podigli glasovi njih dvojice, čak (da) je čuo njihposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u kući. Pa je izašao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima dvojici, čak je otkrio zastor svojesobe, pa je dozvao Kaba, sina Malika, pa je rekao:

"O Kabe!" Pa je rekao (Kab): "Dvoodazov tebi!, o poslaniče Allaha." Paje dao znak sa svojom rukom, tj.: "Pusti polovinu." Pa je rekao Kab: "Već samučinio (Već to činim, Učiniću to), o poslaniče Allaha." Pa je rekao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustani, pa plati ga (tj. plati onu drugupolovinu, o Ebu Hadrede)."


KNJIGA UVJETA (USLOVA, POGODBI, tj. o uvjetima koji su ispravni, zdravi,punovažni, i o onima koji nisu takvi i koji se ne mogu, odnosno koje ne vrijedipostavljati i uslovljavati)

GLAVA

(onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od uvjeta u Islamu, i sudovima (tj. sudskimpresudama) i (u) davanju prisege (nekome).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je on čuo Mervana i Misvera,sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) njih dva izvještavaju od

282

drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (svaki od njihdvojice):

Pošto je napisao (ili: potpisao) Suhejl, sin Amra, tada (tj. u Hudejbiji nadan potpisivanja ugovora o miru), bilo je u (onome) što je sebi uslovio Suhejl, sinAmra, na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i ovo:) da ono neće doćitebi od nas (ni) jedan (čovjek, iako je bio na tvojoj vjeri), a (da ćeš ti drukčijeučiniti) osim (tako da) ćeš vratiti njega k nama i pustićeš između nas i izmeđunjega (da se mi bez tvoga miješanja obračunamo). Pa su to mrzili vjernici irasrdili su se od njega (tj. zbog toga). A nije htio Suhejl (ništa drugo) osim to. Pase potpisao (tj. pristao je) njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nato. Pa je vratio tada Ebu Džendela k njegovom ocu Suhejlu, sinu Amra. I nijedošao njemu (ni) jedan (čovjek) od ljudi (a da je drukčije učinio) osim (tako da)je vratio njega u tom vremenu iako je bio musliman. A došle su vjernice seleći(emigrirajući iz Meke u Medinu i one). I bila je Ummu Kulsuma, kći Ukbeta sinaEbu Muajtova, od (onih koje) su izašle k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, tada, a ona je mlada (djevojčica koja se tek protegla - dakle bila je tadamlada). Pa je došla njezina porodica (da) pitaju (tj. da traži, tražeći od)Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju k njima, pa nije vrationju k njima zbog (toga) što je spustio Allah o njima (tj. u vezi njih - žena) "....kada dođu vama vjernice seleći (one), pa ispitajte njih; Allah je znaniji onjihovom vjerovanju; ....", do Njegovoga govora ".... a niti su oni (nevjernici)dozvoljeni za njih (za vjernice)....". Rekao je Urvete: Pa izvijestila je mene Aišada poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše njih (žene) sa ovogaajeta (tj. zbog ovoga ajeta):

"O (vi) koji vjerujete kada dođu vama vjernice seleći (one), pa ispitujtenjih, ....", do ".... opraštač, milostiv."

Rekao je Urvete: rekla je Aiša: Pa ko je priznao (tj. ko prizna) sa ovimuvjetom od njih, rekao bi njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:"Već sam se prisegnuo tebi (tj. Već sam primio prisegu tebi)." Govorom (što)govori njoj s njim (s tim govorom bio je primao, primao bi prisege od ženskeosobe Muhammed a.s. - kaže Aiša r.a.). Tako mi Allaha (kaže dalje Aiša r.a.) nijedotakla njegova ruka ruku (nijedne) žene (ženske osobe koja mu nije supruga)nikada u davanju prisege (odnosno u primanju prisege od njih). I nije seprisegnuo njima (tj. I nije primao prisege od njih - od žena drukčije) osim sanjegovim (sa svojim) govorom.

(Ovo Aiša r.a. objašnjava zbog toga što se Muhammed a.s. uzimao za ruku, rukovaose, sa muškom osobom kada bi mu muška osoba davala prisegu da iskreno prihvatavjeru Islam i da daje prisegu na vjernost Muhammedu a.s. kao Allahovom poslaniku.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Zijada, sina Ilakata,rekao je: čuo sam Džerira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sebiuvjetovao (tj. pa je postavio uvjet, uslov) na mene i iskrenost za svakogamuslimana (iskren i srdačan odnos prema svakom muslimanu).

283

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričaomi je Kajs, sin Ebu Hazima, od Džerira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nauspostavljanje molitve, i davanje obavezne milostinje, i iskrenost (ili: iskrenosavjetovanje i odnošenje) za svakoga muslimana (prema svakom muslimanu).

GLAVA:

Kada je prodao palme (koje) su se već oprašile (tj. oplodile, dale se oploditi).


"Ko proda palme (koje) su se već oprašile (oplodile), pa njihov plod je zaprodavača (tj. pripada prodavaocu), osim da sebi uvjetuje kupac (da njemupripadne i plod od te godine)."

GLAVA

uvjeta u prodaji (kupoprodaji).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Lejs od IbnuŠihaba, od Urveta da je Aiša izvijestila njega da je Berira došla Aiši (da) tražipomoć (od) nje (tj. tražeći pomoć od nje) u (vezi) njezinoga pismenoga ugovora(tj. u vezi svoga pismenog ugovora kojim se obavezala da će platiti svojimvlasnicima određenu sumu kako bi se na taj način oslobodila ropstva), a nije bilaplatila od svoga pismenog ugovora (tj. od sume predvidjene pismenim ugovoromnijednu) stvar (tj. ništa). Rekla je njoj Aiša:

"Vrati se k tvojoj (k svojoj) porodici (tj. k svojim vlasnicima), pa ako onivole da platim od tebe (tj. za tebe) tvoj pismeni ugovor, a (da) bude tvojezaštitništvo (pokroviteljstvo) meni (pripalo, da bude moje), učiniću (tj. platiću jaza te cijelu sumu predviđenu tvojim pismenim ugovorom)." Pa je to spomenulaBerira k svojoj porodici, pa nisu htjeli, i rekli su: "Ako hoće da (ona) sebi računana tebe (tj. za tebe da će dobiti Božiju nagradu), pa neka učini (ona, tj. neka namplati ugovorenu svotu), a (da) bude nama tvoje zaštitništvo." Pa je spomenula toposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njoj: "Kupi, paoslobodi, pa zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio (tj. jer zaštitništvopripada oslobodiocu)."

GLAVA:

Kada je sebi uvjetovao (uslovio) prodavač leđa jahalice do imenovanoga (tj.određenoga) mjesta, dozvoljeno je.

284

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo samAmira (da) govori: pričao mi je Džabir da on putovaše na (jednom) svome devcu(koji) se već (bio) umorio (sustao). Pa je prošao Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, pa je udario njega, pa je blagoslovio njega (doslovno: pa je molioza njega), pa je putovao (tj. pa je počeo devac da ide, da hodi) sa idenjem (satakvim hodom da) nije (bio takav da) putuje (ide nikada) slično njemu (sličnotom hodu). Zatim je rekao:

"Prodaj mi ga za ukiju (novaca)."

("Ukija" je jedna stara mjera za novac, jer se i novac nekada vagao i na vagu, osimšto se je i brojao, a mjerio se je zbog toga što je sav novac tada bio metalni, jer nijebilo papirnatog, papirnog novca.)

Rekao sam: "Ne." Zatim je rekao: "Prodaj mi ga za ukiju." Pa samprodao njega. Pa sam izuzeo njegovo nošenje (tj. stavio sam kao uslov da medevac donese, da ga jašem, jašim dok ne dođem) k svojoj porodici. Pa pošto smostigli, došao sam mu sa devcem (tj. doveo sam mu ga), i dao mi je njegovu cijenu,zatim sam otišao. Pa je poslao na mome tragu (dok sam još bio, tj. poslao je pomene, a ja još nisam bio stigao do svoga stana). Rekao je: "Nisam bio (to učinio)zbog (toga da) uzmem tvoga devca, pa uzmi toga tvoga (svoga) devca), pa on jetvoja imovina."

A rekao je Šubete od Mugireta, od Amira, od Džabira: Pozajmio je (dao jeunaruč, na posluživanje) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,njegova leđa (leđa devca) do Medine. A rekao je Ishak od Džerira, od Mugireta: Pasam prodao njega na (taj uslov) da je meni kičmene pršljenove njegovih leđa dadoprem Medini. A rekao je Ata' i (drugi) osim njega: "I tebi su njegova leđa doMedine." A rekao je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira: Uvjetovao (uslovio) jenjegova leđa do Medine. A rekao je Zejd, sin Eslema, od Džabira: "I tebi sunjegova leđa dok se vratiš." A rekao je Ebuzubejr od Džabira: "Pozajmljujemo ti(tj. Dajemo ti unaruč, na poslugu) njegova leđa do Medine." A rekao je Aameš odSalima, od Džabira: "Dopri se na njemu k tvojoj (svojoj) porodici." Rekao je EbuAbdullah: Uslovljavanje sebi je mnogobrojnije i zdravije (tj. vjerodostojnije) kodmene.(Hoće da kaže Buharija ovo: Mnoga pričanja o prodaji devca od strane DžabiraMuhammedu a.s. nisu istovjetna iako sva potječu od Džabira, odnosno sva sepripisuju njemu. Po jednim od tih pričanja sami Džabir je postavio uslov prilikomprodaje da može do Medine da jaši, jaše na devcu, a po drugim od tih pričanja Džabirnije postavio toga uslova nego je njemu Muhammed a.s. sam od sebe dao devca da gajaši, jaše do Medine i poslije prodaje, odnosno kupovine. Buharija je mišljenja da jeDžabir r.a. postavio uslov, jer su mnogobrojnija ona pričanja koja to ističu i ta supričanja vjerodostojnija.)

A rekao je Ubejdullah i Ibnu Ishak od Vehba, od Džabira: Kupio je sebi njegaVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (jednu) ukiju. A slijedio je njega(Vehba) Zejd, sin Eslema, od Džabira. A rekao je Ibnu Džurejdž od Ata'-a i (drugih)osim njega, od Džabira: "Uzeo sam ga za četiri zlatnika (tj. rekao je Muhammed

285

a.s.: "Uzeh, kupih ga - devca - za četiri zlatnika.")." A ovo (treba da) bude ukijana račun (tj. kada se obračunava vrijednost jednoga) zlatnika sa (ili: za) desetsrebrenjaka.

(To je opet Buharijino objašnjenje.)

A nije razjasnio cijene (devcu) Mugirete od Šabije, od Džabira. I Ibnul-Munkedir i Ebuz-Zubejr (nisu jasno o cijeni ništa pričali pričajući) od Džabira. Arekao je Aameš od Salima, od Džabira: Ukija zlata (je bila cijena). A rekao je EbuIshak od Salima, od Džabira: Za dvije stotine srebrenjaka (prodao sam ga). Arekao je Davud, sin Kajsa, od Ubejdullaha, sina Miksema, od Džabira: Kupio jenjega u putu Tebuka (na putu u Tebuk). Mislim ga (da) je rekao: za četiri ukije.A rekao je Ebu Nadrete od Džabira: Kupio je njega (u svim ovim slučajevima mislise na to da je Muhammed a.s. kupio devca Džabirovoga) za dvadeset zlatnika. Agovor (mišljenje) Ša'bije za ukiju (tj. za jednu ukiju da je devac kupljen - to) jenajmnogobrojniji (tj. najviše ih to smatra kao ispravno). "Uvjetovanje sebi jemnogobrojnije i zdravije (tj. vjerodostojnije) kod mene." Rekao je njega (tj. Rekaoje ovo zadnje, ove dvije zadnje rečenice) Ebu Abdullah (tj. Buharija).

GLAVA

uvjeta u međusobnom poslovanju (saobraćanju, radu, u međusobnim odnosima).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam jeEbuzinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:Rekli su Pomagači Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Podijeli između nas i između naše braće (Muhadžira) palme." Rekao je:"Ne." Pa su rekli Pomagači (Muhadžirima): "Bićete dostatni nama (za) trud(oko uređenja i branja palmi i natapanja zemljišta gdje su palme), a (mi) ćemoudružiti vas u plodu." Rekli su: "Čuli smo i pokorili smo se (tj. Čujemo ipokoravamo se tome)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esme, odNafi'a, od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber Židovima darade (obrađuju) njega i siju njega, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz njega(tj. polovina prihoda).

(Hajber je ženskoga roda.)

GLAVA

uvjeta u vjenčanom daru kod uzla braka (tj. kod sklapanja braka).

A rekao je Umer: Zaista odresci (tj. dijelovi) prava su kod uvjeta, i tebi je(ono) što si uvjetovao. (Ili: Zaista mjesta gdje se prava odsijecaju, odudaraju odneispravnosti su kod uvjeta, i ti imaš ono što si uslovio - to ti pripada.) A rekao jeMisver: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je spomenuo

286

(jednoga) rođaka svoga (po ženidbenoj liniji), pa se pohvalio na njega unjegovom (ili: u svom) međusobnom srodstvu (po ženidbenoj liniji), pa je lijepoučinio (tu pohvalu). Rekao je: Pričao mi je, i istinit je bio meni, i obećao je meni,pa je ispunio (u cijelosti) meni.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Jezid, sin Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najpreči (uslov, uvjet od) uvjeta (što treba) da ispunite njega je (onaj)što tražite dozvoljenost s njim (za) pukotine (ženskih polnih udova, organa)."

GLAVA

uvjeta u napoličarstvu.

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao namje Jahja, sin Seida, rekao je: čuo sam Hanzaleta Zurekiju, rekao je: čuo sam Rafi'a,sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bili smo najmnogobrojniji (od svih) Pomagača njivom, pa iznajmljivasmozemlju (na ovaj način: jednu određenu parcelu bi odredili za vlasnika, a druguza onoga ko uzima u najam sebi od vlasnika). Pa ponekad izvede (plod, rod) ova(parcela), a ne izvede ta. Pa se to nama zabranilo (spriječeni smo od toga), a nijese nama zabranilo srebro (tj. da dajemo u najam, pod zakup zemlju za srebro, zanovac).

GLAVA

(onoga) što nije dozvoljeno od uvjeta u braku.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam jeMamer od Zuhrije, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, rekao je:

"Neće prodavati (nijedan) prisutan za Beduina (Beduinovu robu), i nepovećavajte međusobno cijene (robi na taj način što ćete davati za neku robuvisoku cijenu, ali ne s namjerom da je kupite nego da drugoga prevarite da jeskupo plati; to je nedžš, i tenadžuš), i neka ne povećava nipošto nad prodajusvoga brata, i neka ne prosi (ruku žene) nipošto nad njegovu prošnju, i neka nepita (ne traži neudata) žena razvod (braka) svoje sestre zbog (toga da) bi tražilada nagne (ili: izvrne sebi) njezinu posudu."

GLAVA

uvjeta koji su (takvi da) se ne dozvaljaju (nisu dopušteni) u kaznama (prilikomkazni).

287

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, odUbejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Ebu Hurejreta i Zejda, sinaHalida, Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su zaista njih dva rekla:Zaista (jedan) čovjek od Beduina došao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allahi spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaklinjem te Allahom (da ne postupaš drukčije)osim (tako da) sudiš meni sa knjigom Allaha." Pa je rekao drugi parničar, a onje (bio) razumljiviji (razumniji) od njega: "Da, pa sudi među nama sa knjigomAllaha, i dozvoli meni (da kažem)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio: "Reci." Rekao je: "Zaista moj sin je bio najamnik na (radu)ovoga, pa je bludničio sa njegovom ženom. I zaista ja sam se izvijestio (izviještensam) da je na moga sina kamenovanje (kazna). Pa sam otkupio njega za stotinuovaca i (jednu) robinju. Pa sam pitao učene (ljude), pa su izvijestili mene da(ono) što na moga sina (pada) je bičevanje stotinu (udaraca) i progonstvo(izgnanstvo) godinu (dana), a da na ženu ovoga je kamenovanje." Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (onoga) koji (je Taj što)je moja duša u Njegovoj ruci zaista ću suditi svakako među vama dvojicom saknjigom Allaha. Robinja i ovce su vraćanje na tebe (tj. imaju se vratiti tebi), a natvoga sina je bičevanje stotine i progonstvo godine. Porani (tj. Pođi sutra rano), oUnejse, k ženi ovoga, pa ako prizna, pa kamenuj je." Rekao je: Pa je poranio nanju, pa je priznala. Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, pa se je kamenovala.

GLAVA

(onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga (roba) kada se zadovoljio saprodajom na (uvjet, sa uvjetom) da se oslobodi (da će se osloboditi).

PRIČAO NAM JE Halad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena,Mekija od svoga oca, rekao je: Unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah odnje. Rekla je:

Unišla je na mene (tj. meni) Berira, a ona je potpisana (tj. sklopila jepismeni ugovor za svoje oslobađanje) pa je rekla: "O majko vjernika, kupi me,pa (tj. jer) zaista moja porodica prodaje me, pa oslobodi me." Rekla je: "Da."Rekla je: "Zaista moja porodica (moji staratelji) neće prodati mene do (da) sebiuslove moje pokroviteljstvo (zaštitništvo)." Rekla je: "Nema potrebe meni u tebi(za tobom)." Pa je čuo to Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili je doprlonjemu, pa je rekao: "Šta (tj. Kakvo) je stanje Berire (tj. Šta je sa Berirom)?" Paje rekao: "Kupi je, pa oslobodi nju (pa je oslobodi), a neka oni sebi uvjetuju(uslovljavaju) šta hoće." Rekla je: Pa sam kupila nju, pa sam oslobodila nju, auslovila je njezina porodica njezino pokroviteljstvo. Pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Pokroviteljstvo (Zaštitništvo) je za (onoga, tj.pripada onome) ko je oslobodio iako su sebi (pa makar sebi) uslovili stotinuuslova."

GLAVA

288

uvjeta (uslova) u razvjenčanju (rastavi braka).

A rekli su Ibnul-Musejjeb, i Hasen i Ata': Ako se pokazao (na početku) sarazvodom (tj. sa izrazom "razvod, razvedena"), ili je odgodio (taj izraz iza uslova), paon je preči za svoj uslov (uvjet).

(To jest: jednako je ili prvo izrekli riječ "razvod, razvedena", pa onda uslov, ili prvoizrekli uslov, pa onda riječ "razvod, razvedena". Naprimjer jednako je ako reknemoženi svojoj: "Razvedena si ako uniđeš u kuću!", ili ako reknemo: "Ako uniđeš ukuću, razvedena si." Šurejh i Ibrahim Nah'ija kažu da prvi izraz povlači za sobomrazvod braka, a drugi ne. Većina drugih pravnika ne slaže se s njima dvojicom.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Arareta, pričao nam je Šubete od Adijja,sina Sabita, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sretanje(dočekivanje karavana prije grada radi kupovanja robe prije nego saznajucijenu robe koja se kreće u gradu), i (zabranio je) da kupuje Izbjeglica zaBeduina (Beduinu), i da sebi uslovljava žena razvod svoje sestre, i da traži sebičovjek (neku robu) nad traženje svoga brata (kao kad bi rekao: platiću ti ja više,veću cijenu za tu robu nego taj što se je već s tobom sporazumio za tu i tucijenu); i zabranio je nedžš (davati za robu visoku cijenu, ali ne s namjerom da jekupiš nego da drugoga navučeš i prevariš), i (zabranio je) zastavljanje (mlijeka uvimenu više vremena pred prodaju da bi prevario drugoga, jer kada se krava nepomuze više vremena, vime joj bude veće, pa se čini da je ona dobra na mlijeku).

Slijedio je njega (Muhameda Araretovoga) Muaz i Abdussamed od Šubeta. Arekao je Gunder i Abdurrahman: Zabranilo se (umjesto: Zabranio je). A rekao jeAdem: Zabranilo se nama. A rekao je Nadr i Hadžadž, sin Minhala: Zabranio je.

GLAVA

uvjeta sa ljudima sa govorom (bez svjedoka i pisanja).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je IbnuDžurejdž izvijestio njega, rekao je: izvijestio je mene Ja'la, sin Muslima, i Amr, sinDinara, od Seida, sina Džubejra, povećava (tj. povećavajući) jedan (od) njih dva nasvoga druga, i (jedan drugi) osim njih dvojice, već sam čuo njega (to kaže IbnuDžurejdž da je čuo toga drugoga da) priča njega (sljedeći hadis) od Seida, sinaDžubejra, rekao je: Zaista mi smo (bili jednom prilikom) kod Ibnu Abbasa, rekao je:pričao je meni Ubejj, sin Kaba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

"Musa je poslanik Allaha." Pa je spomenuo hadis (o Musa-u i Hadiru).Rekao je (Hadir-Hidr): "Zar nisam rekao zaista ti nećeš moći sa mnom (imati)strpljenje." Bila je prva (primjedba) zaboravom, a srednja uslovom, a trećanamjerom. Rekao je: "Ne kazni za (ono) što sam zaboravio, i ne optereti me odmoje stvari poteškoćom." Sreli su njih dva dječaka, pa je ubio njega. Pa su otišla

289

njih dva. Pa su njih dva našla zid (koji) hoće da se obori (skrha), pa je uspravionjega. Pročitao je Ibnu Abbas: .... pred njima vladar.... (mjesto: iza njih vladar).

(Većina ovih rečenica su tekst iz Kur'ana, pa ih je trebalo staviti u navodnike, jer samou navodnike stavljam tekst Kur'ana. Ovdje nisu stavite u navodnike, jer u originalunije spomenuto da je tekst iz Kur'ana. Nije rečeno govor Allaha, ili Njegov govor,uzvišen je. -- Jedna NAPOMENA porodice prevodioca ove Buharije: OsimKur'anskog teksta, porodica prevodioca je poslije stavljala pod navodnike i hadise. Tose može i primjetiti kad se čita ovaj prevod.)

GLAVA

uvjeta u pokroviteljstvu (u zaštitništvu).

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Hišama, sina Urveta, odnjegovoga oca, od Aiše, rekla je:

Došla je meni Berira, pa je rekla: "Dopisala sam se (tj. Napravila sampismeni ugovor o otkupu iz ropstva sa) svojom porodicom (svojim starateljima)na devet ukija, u svakoj godini ukiju, pa pomozi me." Pa je rekla: "Ako vole daizbrojim nju (tu cijenu svu odmah) njima, a (da) bude tvoje pokroviteljstvo meni,učiniću (to)." Pa je otišla Berira k svojoj porodici, pa je rekla njima, pa oni nisuhtjeli na nju (na tu pogodbu, tj. na taj uslov da pristanu). Pa je došla od njih(doslovno: od kod njih), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je sjedač(tj. a on je sjedio) pa je rekla: "Zaista ja sam to već izložila na njih (tj. njima), paoni nisu htjeli (tj. pa oni neće drukčije) osim da bude pokroviteljstvo za njih(njima)." Pa je čuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestilaAiša Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (o tome). Pa je rekao:

"Uzmi nju, i uvjetuj sebi za njih (tj. i uvjetuj njima da tebi pripada)pokroviteljstvo, pa (tj. jer) pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."Pa je (to tako i) učinila Aiša. Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio, u ljudima (tj. među ljude), pa je zahvalio Allahu i pohvalio na Njega (tj.i dostojno Mu se zahvaljivao), zatim je rekao: "Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebiuslovljavaju uslove (takve koji) nisu u knjizi Allaha! Što je (god) bilo od (kakvagod) uslova (koji) nije u knjizi Allaha, pa ono (pa to) je neispravno (ništavno), iako je bilo (pa makar bilo) stotinu uslova. Suđenje (Presuda) Allaha je preča(najpreča da se izvrši), i uslov Allaha je čvršći (najčvršći), i pokroviteljstvo jesamo za (onoga) ko je oslobodio."

GLAVA:

Kada je sebi uslovio u napoličarstvu (ovakav uslov): "Kada htjednem, izvešću te(izvesti ću te, tj. kada mi bude volja, odstraniću te sa svoje zemlje - neću ti je višedavati u napoličarstvo).

PRIČAO NAM JE Ebu Ahmed, pričao nam je Muhamed, sin Jahja-a, EbuGassan Kinanija, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

290

Pošto su iščašili (pokrenuli podlaktice u ruku i gležnje u nogu Židovi)stanovnici Hajbera Abdullahu, sinu Umera, ustao je Umer govornikom (tj. ustaoje kao govornik, propovjednik) pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, bio je postupio (postupao bi) sa Židovima Hajbera (tako da ihje ostavio) na njihovim imanjima, i rekao je:

"Ustaljujemo vas dokle bude ustaljivao vas Allah. A zaista Abdullah, sinUmera, izašao je (bio) k svome imanju tamo, pa se učinilo nasilje nad njim iz noći(naletilo se, skočilo se na njega iz noći, iz mraka), pa su se iščašile (iskrivile, tj.oštetile) njegove dvije ruke i njegove dvije noge. A nije za nas (tj. mi nemamo)tamo neprijatelja (nikakvog drugog) osim njih. Oni su naš neprijatelj (našineprijatelji) i naša sumnja. I već sam vidio njihovo izgnanstvo (evakuaciju, tj.mislim da ih protjeram, smatram da ih treba protjerati)." Pa pošto se složioUmer na to, došao je njemu jedan (čovjek od židovskih poglavica)Ebulhakikovića, pa je rekao: "O zapovjedniče vjernika, zar (da ti) izvedeš(protjeraš) nas, a već je ustalio (tj. ustanovio, ostavio ovdje) nas Muhammed, ipostupio je s nama (tako da smo ostali) na imanjima i uslovio je to za nas(nama)." Pa je rekao Umer: "Zar misliš da sam ja zaboravio govor poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kako je s tobom (tj. Kako će raspoloženjebiti s tobom, u tebe onda) kada se izvedeš iz Hajbera, trči s tobom tvoja(izdržljiva, mlada) deva noć poslije noći (iz noći u noć)." Pa je rekao: "Bila jeova (njegova riječ jedna mala) šala (šalica) od Ebul-Kasima." Rekao je: "Slagaosi, o neprijatelje Allaha!" Pa je protjerao njih Umer i dao je njima vrijednost(onoga) što je bilo za njih (što su imali oni) od ploda, imovinu, i deve, i (raznevrste) roba (koje su se sastojale) od samara, i užeta i (drugoga) osim toga. Predaoje njega (ovaj hadis, tj. pričao ga je) Hammad, sin Selemeta, od Ubejdullaha, mislimga, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, skratio je njega (Hammad).

GLAVA

uslova u borbi (u svetom ratu), i izmirenju (i zaključenju mira) sa stanovnicimarata (tj. sa neprijateljem) i pisanja uslova (uvjeta).

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao je nama Abdurezak,izvijestio nas je Mamer, rekao je: izvijestio me Zuhrija, rekao je: izvijestio me Urvete,sin Zubejra, od Misvera, sina Mahremeta, i Mervana, potvrđuje svaki pojedini od njihdvojice pričanje svoga druga, rekla su njih dva:

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijemeHudejbije, čak su bili u nekom (dijelu) puta, rekao je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio:

"Zaista Halid, sin Velida, je u Gamimu (to je mjesto blizu Meke) ukonjaništvu za Kurejševiće (kao) prethodnica (tj. Halid se nalazi u Gamimu kaoprethodnica Kurejševićke konjice), pa uzmite (stranom) desnom (da putujete dabi izbjegli sudar)." Pa tako mi Allaha nije osjetio za njih Halid do (časa) kada suoni (opazili) za crni prah vojske (Muhammeda a.s. koja je udarila kuda se nije

291

nadala konjica Kurejševića sa Halidom na čelu). Pa je otišao (Halid) podbada (tj.podbadajući konja da kao) opominjač za Kurejševiće (stigne do njih što prije).

(Tada Halid još nije bio primio Islama, i nalazio se u službi nevjernika iz plemenaKurejš.)

I išao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je bio ubrežuljku koji je (taj što) se pada (spušta) na njih od njega, kleknula je sa njimnjegova deva (kamila, tj. legla je na tle, tlo). Pa su rekli ljudi (tj. vikali su devi):"Hije, hije (tj. Ustani, ustani - ili: hajde, hajde)!" Pa je bila ustrajna (uporna uležanju deva), pa su rekli: "Uzjogunila se (je) Kasva, uzjogunila se Kasva!" (Tojest: Nije pokorna, ili: loše je ćudi Kasva, a Kasva je ime deve Muhammeda a.s.)Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nije se uzjogunila Kasva, i nije to njoj u ćudi, ali je (tj. nego je) zadržaonju zadržavač slona (tj. Allah, koji je zadržao slona Ebrehetova da ne uniđe uMeku)." Zatim je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša uNjegovoj ruci, neće pitati (tražiti od) mene (nikakvu) skicu (plan, tj. nikakvustvar što) poštivaju u njoj svetinje Allaha (a da ću postupiti drukčije) osim (takoda) ću dati njima nju." Zatim je odbio nju (tj. viknuo na devu da ustane, dakrene), pa je skočila. Rekao je: Pa je skrenuo od njih dok je (najzad) odsjeo unajkrajnjem (dijelu) Hudejbije na (jednom) dolu (rupi, udolici) malom vodom(tj. dolu koji je u sebi imao malo vode), zahvataju pregrštima nju (vodu) ljudizahvatanjem pregrštima (dlanovima). Pa nisu davali da ostane njemu (dolu)ljudi dok (čak) su iscrpali njega (ispraznili njega, dok ga nisu ispraznili, svu sumu vodu izgrabili). I potužilo se je k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (na) žeđ, pa je iščupao (jednu) strijelu iz svoga tobolca (što je u njemudržao strijele), zatim je zapovjedio njima da učinu (da stave oni) nju u njega. Patako mi Allaha neprestano je (bilo tako da) kipi (ključa, podiže se voda) njima zanapajanje dok su se vratili od njega. Pa dok su oni tako (tu bili), kadli dođeBudejl, sin Verka'-a, Huzaija u nekolicini od svoga naroda (od svojih ljudi) izHuza'ata (plemena), a bili su oni torbica iskrenog savjeta (srdačnosti, tj. čuvaritajni, povjerljiva lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odstanovnika Tihame (tj. između stanovnika Tihame), pa je rekao (Budejl): "Zaistaja sam ostavio Ka'ba, sina Luejja, i Amira, sina Luejja, odsjeli suneodsječenicama voda Hudejbije (tj. kod voda Hudejbije koje se ne odsijecaju,ne prestaju, ne presušuju), i sa njima su skoro oteljene deve (uz, i) deve samladunčadima (starijim od petnaest dana - metafil - a metafil još znači i žene sadjecom, pa se može i ovako prevesti: a sa njima su skoro oteljene deve - i - ženesa djecom, a to znači da oni misle da tu ostanu dulje vrijeme s namjerom da vodeborbu dugo vremena ako im bude trebalo). I oni su borci protiv tebe (tj. I oni ćese boriti, ratovati protiv tebe) i odvraćači tebe (i odbiće te, odvratiće te) od Kuće(tj. od Ka'be)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista mi nismo došli radi borbe (rata ni protiv) jednoga (čovjeka, tj. niprotiv koga), a ali (tj. nego) smo došli (kao) hodočasnici (obavljači umre - malogahodočašća). I zaista Kurejševići (su u takvom stanju da) je već savladao (tj.oslabio) njih rat i oštetio je njih, pa ako hoće (oni), pružaću im (neko) vrijeme(mogućnost za mir, tj. sklopiću mir s njima za neko vrijeme), a (da) se ostave (oni

292

po strani ne miješajući se) između mene i između ljudi (bezbožnih Arapa koje japozivam u Islam). Pa ako se pokažem (tj. ako pobijedim, ako uspijem), pa akohoće da uniđu u (ono) što su unišli (ušli) u njega ljudi (tj. u Islam), učiniće. A akone (ili: in la, tj. A ako ne uspijem ja), pa odmoriće se (naći će mira, odmora - ili:biće mnogobrojni). A ako oni ne htjednu (da pristanu na ovo što im predlažem),pa tako mi (Onoga) koji je (Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ja ću seboriti protiv njih svakako na (tj. za) ovu moju stvar do (da) se osami moja stranavrata (moj vrat, tj. dok mi je glava na ramenu). A zaista provešće svakako Allahsvoju stvar."

Pa je rekao Budejl: "Priopći ću (Javiću) njima šta govoriš (šta veliš, šta sikazao)." Rekao je: Pa je otišao dok (tj. te) je došao Kurejševićima. Rekao je:"Zaista mi smo već došli vama od ovoga čovjeka i čuli smo ga (da) govori (jedan)govor, pa ako hoćete da izložimo njega na vas (vama), učinićemo (to)." Pa surekli njihovi maloumnici (glupi, drski): "Nema potrebe nama da izvještavaš naso njemu sa (ikakvom) stvari (o bilo čemu)." A rekao je vlasnik misli (razumni,pametni) od njih: "Daj, šta si čuo njega (da) govori?!" Rekao je: "Čuo sam ga(da) govori tako i tako (to i to)." Pa je pričao njima za (ono) što je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je ustao Urvete, sin Mesuda, pa jerekao:

"O moj narode! Zar niste sa ocem (tj. Zar niste kao otac)?" Rekli su:"Da." Rekao je: "I zar niste sa djetetom (tj. kao dijete)?" Rekli su: "Da." Rekaoje: "Pa da li sumnjate mene (u mene)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Zar niste(takvi da) znate da sam ja podsticao (pokretao u boj u korist vas) stanovnikeUkaza? Pa pošto su suho gledali na mene (tj. pošto nisam kod njih našao ništa,nisam naišao na odziv, nisam uspio kod njih), došao sam vam sa svojomporodicom, i svojim djetetom i (sa onim) ko se pokoravao meni (tj. doveo sam svenjih vama)." Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista ovaj je već izložio (ili:ponudio) crtu (tj. plan) pravoga puta. Primite je, i pustite mene (da) dođem (tj.odem) njemu." Rekli su: "Dođi (Odi) mu." Pa je došao njemu (tj. došao jeUrvete Muhammedu a.s.), pa je počeo (da) govori Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu)količinu (jedan dio) od svoga govora Budejlu (tj. rekao je Urvetu nešto slično kaoi Budejlu). Pa je rekao Urvete kod toga:

"O Muhammede! Da li si mislio (o tom šta ćeš napraviti) ako iskorijenišstvar tvoga (svoga) naroda? Da li si čuo (i) za jednoga (čovjeka) od Arapa (da) jeuništio svoju porodicu prije tebe? A ako bude druga (stvar, tj. ako li tebepobijede, nadvladaju Kurejševići, a ne ti njih), pa zaista ja tako mi Allaha nevidim (neka) lica (tj. ugledne ličnosti u tvojoj vojsci i družini). I zaista, ja zaistavidim primješance od ljudi (smješu iz raznih plemena koji su) stvoreni (tj.pripravni) da pobjegnu i ostave tebe (u slučaju tvoga neuspjeha)." Pa je rekaonjemu Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega:

"Sisaj (uhvativši usnama) za dražicu Late! Zar mi (da) pobjegnemo odnjega i ostavimo njega (i ostvimo ga)?"

293

(Ebu Bekr r.a. se vrlo rasrdio na riječi idolopokloničkog pregovarača saMuhammedom a.s., kada je taj pregovarač Urvete rekao da bi muslimani moglipobjeći od Muhammeda a.s. Zbog toga je uputio Urvetu ovako bezobraznu pogrdu.Samo tu pogrdu su Arapi upotrebljavali ovako: "Imsas bi bazril-ummi!", ili: "Lijemsas bi bazri ummihi!" To u slobodnom prevodu znači: "Sisaj dražicu majke!",ili: "Neka sasne dražicu svoje majke!" Ebu Bekr je rekao: "Sisaj dražicu Late!" Urveteje vjerovao u božicu Lat, pa je zato Ebu Bekr tako rekao. Dražica - klitoris - jeispupčeni dio među usnicama spolnog organa, uda žene.)

Pa je rekao (Urvete čuvši ovu pogrdu upućenu njemu): "Ko je to?" Reklisu: "Ebu Bekr." Rekao je: "Zar ne! Tako mi (onoga) koji (je taj što) je mojaduša u njegovoj ruci da nije ruka (tj. da nije jedne dobrote koja) je bila za tebekod mene (tj. koju si mi ti učinio, a ja) nisam nagradio tebe za nju, zaista bihodgovorio tebi (na tu pogrdu)."

(Veli se da je nekad Ebu Bekr dao lijepu pomoć tome Urvetu kada je ovaj morao daplati neku krvarinu. Neki vele da je ta pomoć iznosila deset deva.)

Rekao je: I počeo je (dalje Urvete da) govori Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio. Pa kad god bi govorio, uzeo bi za njegovu bradu. A Mugirete, sinŠubeta, je stajač (tj. stajao je) nad glavom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, i sa njim je sablja (mač) i na njemu je kaciga (šljem). Pa kad god bi pao(tj. posegnuo) Urvete sa svojom rukom k bradi poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, udario bi (Mugirete) njegovu ruku sa drškom sablje i rekao binjemu: "Povuci nazad tvoju (svoju) ruku od brade poslanika Allaha, pomilovaoga Allah i spasio."

(Komentatori kažu da je bio običaj da sagovornik uhvati za bradu svoga sagovornikakada s njime govori. Taj običaj je, možda, bio među Arapima tada. Danas ga nema,vjerovatno, među njima.)

Pa je podigao Urvete svoju glavu, pa je rekao: "Ko je ovo?" Rekli su:"Mugirete, sin Šubeta." Pa je rekao: "O vjerolomniče (veliki)! Zar nisam (jatakav da) trčim u tvom vjerolomstvu (tj. koji trošim imanje da bi spriječio zlo,zle posljedice tvoga vjerolomstva)?" A bio se Mugirete družio s (nekim) ljudimau predislamlju, pa je pobio njih i uzeo je njihova imanja (pokretnine), zatim jedošao pa je primio Islam. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Što se tiče Islama, pa primam (ga od Mugireta, tj. pristao sam daMugirete primi Islam). A što se tiče (toga) imanja, pa nisam od njega (ni) u(jednoj) stvari (tj. nemam nikakve veze sa tim imanjem Mugireta, ne znam odnjega ništa)." Zatim je zaista Urvete počeo (da) posmatra (preko oka da gleda)drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa svoja dva oka. Rekao je:"Pa tako mi Allaha nije (tj. ne bi) hraknuo (pljunuo) poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, (nijednu) hrakotinu (pljuvačku, a da je drukčije bilo) osim(tako da) je pala u dlan (šaku nekoga) čovjeka od njih, pa je trlja s njom svojelice i svoju kožu. I kada je zapovjedio njima (nešto), natjecali su se (žurili su,pretjecali su se da izvrše) njegovu zapovjed. I kada je uzimao abdest (kada sečistio pred molitvu), skoro su (dolazili u takvu priliku da) se pobiju na (tj. za)njegovu vodu za čišćenje. I kada je govorio, spuštali su svoje glasove kod njega, i

294

ne upiru oštro k njemu pogled (iz) poštovanja (prema) njemu." Pa se vratioUrvete k svojim drugovima, pa je rekao:

"O moj narode! Tako mi Allaha zaista već sam dolazio (tj. išao sam kaoizaslanik) na vladare (tj. na dvorove vladara), i dolazio sam na (dvor, palatu)vizantijskog vladara, i perzijskog vladara i negusa (abesinskog vladara). Tako miAllaha nisam vidio (nijednoga) vladara nikad (da) poštuju njega njegovi drugovi(kao) što poštuju drugovi Muhammeda (Muhammedovi drugovi) Muhammeda.Tako mi Allaha nije hraknuo hrakotinu (drukčije) osim (tako da) je pala u dlan(ruku) čovjeka od njih, pa je trljao s njom svoje lice i svoju kožu. I kada jezapovjedio njima, natjecali su se njegovoj zapovjedi. I kada se čistio (abdestio),skoro (da) se pobiju na (za) njegovu vodu za čišćenje. I kada je govorio, spuštalisu svoje glasove kod njega, i ne upiru oštro pogled k njemu (iz) poštivanja(poštovanja prema) njemu. I zaista on je već izložio na vas (tj. vama jednu) crtu(liniju, tj. osebinu, osobinu) pravoga puta, pa primite nju."

("Huttatun" znači i: svojstvo, osobina. To značenje ovdje i u prošlom tekstu ovogahadisa treba uzeti u obzir kao pravo značenje.)

Pa je rekao (jedan) čovjek iz Kinanovića: "Pustite mene, doći ću (tj. idemja) njemu." Pa su rekli: "Dođi (Idi) mu!" Pa pošto se nadvisio (natkučio) naVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegove drugove (tj. pošto im sepribližio), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo je omsica (taj-i-taj), i on je iz naroda (od ljudi koji) poštivaju deveza žrtvovanje, pa pošaljite ih njemu." Pa su se poslale njemu, i izašli su prednjega ljudi, dvoodazivlju (tj. izašli su mu u susret izgovarajući dvoodazov-telbiju). Pa pošto je vidio to, rekao je: "Slava Allahu! Ne treba za ove (da se snjima postupi tako) da se odbiju (odvrate, spriječe) od Kuće (tj. Kabe)." Pa poštose vratio k svojim drugovima, rekao je: "Vidio sam žrtvene deve već su seođerdanile i dale su se osjetiti (tj. raniti - a to znači: stavljeni su im đerdani,ogrlice i zadate su im rane da se tako dadne, da na znanje da su to žrtvene deve,jer su to znakovi po kojima se može to osjetiti, uočiti i poznati), pa ne vidim (tj.ne mislim da treba) da se odvrate od Kuće (Kabe)." Pa je ustao (jedan) čovjek odnjih, rekne se njemu (ime mu je) Mikrez, sin Hafsa, pa je rekao: "Pustite mene,doći ću (tj. da odem ja) njemu." Pa su rekli: "Dođi (odi) mu!" Pa pošto senadvisio nad njih (približio njima - muslimanima), rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo je Mikrez, a on je (jedan) pokvaren (nevaljao) čovjek." Pa je počeo(da) govori Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa dok on govori njemu,kadli dođe Suhejl, sin Amra. Rekao je Mamer: Pa je izvijestio mene Ejub odIkrimeta da je ono pošto je došao Suhejl, sin Amra, rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već je bilo lako (tj. već će biti lako) vama(nešto) od vaše stvari (tj. pregovori će nešto krenuti na bolje)." Rekao je Mamer:rekao je Zuhrija u svome pričanju: Pa je došao Suhejl, sin Amra, pa je rekao:

295

"Daj piši između nas i između vas (kakvo) pismo (tj. pismeni ugovor)." Paje pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pisara, pa je rekaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Piši: Sa imenom (tj. U ime) Allaha, Milosrdnog Milostivoga." Rekao jeSuhejl: "Što se tiče Milosrdnoga, pa tako mi Allaha ne znam šta (ko) je on, a ali(tj. nego) piši: "Sa tvojim imenom (u ime tvoje), moj Bože!, kao što pisaše (tiprije Islama)." Pa su rekli muslimani: "Tako nam Allaha nećemo pisati nje (nju,tu rečenicu drukčije) osim sa imenom Allaha Milosrdnoga Milostivoga." Pa jerekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Piši: Sa Tvojim imenom, mojBože!" Zatim je rekao: "Ovo je (ono) što se dosuđuje na njega (tj. na što sklapaugovor o miru) Muhammed, poslanik Allaha." Pa je rekao Suhejl: "Tako miAllaha da bijasmo mi znali da si ti poslanik Allaha, ne bi odvratili tebe od Kuće(Kabe), a niti se borili protiv tebe, a ali (tj. nego) piši: Muhammed, sinAbdullaha." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako miAllaha zaista ja sam zaista poslanik Allaha iako ste oglasili lašcem (iako smatrateza lažova) mene. Piši: Muhammed, sin Abdullaha." Rekao je Zuhrija: A to jeradi njegova govora: "Neće pitati (tražiti od) mene (nikakvu) osebinu (osobinušto) poštuju u njoj svetinje Allaha (a da će drukčije biti) osim (tako da) ću datinjima nju." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

".... (sklapa ugovor) na (to) da pustite između nas i između Kuće (Kabeslobodan prolaz) pa (da) ophodimo nju." Pa je rekao Suhejl: "Tako mi Allahaneće sebi pričati Arapi da smo se mi uzeli pritiskom (na ovaj ugovor), a ali (nego)to od iduće godine (neka tako bude)." Pa je pisao (tako). Pa je rekao Suhejl: "Ina (to se sklapa ugovor) da ono neće doći tebi od nas (nijedan) čovjek, iako budena tvojoj vjeri, (a da ćeš drukčije da postupiš) osim (tako da) ćeš vratiti njega knama." Rekli su muslimani: "Slava Allahu! Kako će se vratiti kidolopoklonicima, a već je došao muslimanom (kao musliman)?" Pa dok su onitako (o tom raspravljali), kadli je unišao (tj. kadli uniđe, uđe među njih) EbuDžendel, sin Suhejla sina Amra, trapa (poskakiva, tj. ide onako kako ide svezančovjek) u svojim okovima, a već je izašao iz najdonjeg (dijela) Meke, dok se jebacio sa svojom osobom (tj. sam sobom) između leđa muslimana (tj. međumuslimane). Pa je rekao Suhejl: "Ovaj je, o Muhammede, prvi što se dosuđujemtebi na njega da vratiš njega k meni (tj. što sklapam s tobom ugovor o miru i tajugovor ima se protegnuti i na njega da ga vratiš meni, dakle: treba da važiugovor i za njega)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista mi nismo izvršili pisma (tj. nismo još svršili, završili ovaj pismeniugovor) poslije (čega bi trebalo da se vraća)." Rekao je: "Pa tako mi Allaha tadanisam sklopio mira s tobom (tj. neću sklopiti s tobom mir ni) na (jednu) stvar(nizašta) nikada." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Padozvoli (prepusti) ga meni." Rekao je: "Nisam ja dozvaljač (prepuštač) njegatebi." Rekao je: "Da, pa učini!" Rekao je: "Nisam ja učinilac (tj. Neću toučiniti)." Rekao je Mikrez: "Nego (tj. Da šta), već smo dozvolili (prepustili) njegatebi." Rekao je Ebu Džendel: "O skupino muslimana! Vratiću se (tj. Zar ću bitivraćen) k idolopoklonicima, a već sam došao muslimanom (a došao sam kaomusliman)? Zar ne vidite šta sam već sreo (tj. prepatio)?" A bio se kažnjavao(kažnjavan je) žestokom kaznom u (tj. zbog) Allaha. Pa je rekao Umer, sin

296

Hataba: Pa sam došao vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pasam rekao: "Zar nisi vjerovijesnik Allaha uistinu?" Rekao je: "Da." Rekao sam:"Zar nismo na istini (u pravu), a naš neprijatelj na neistini?" Rekao je: "Da."Rekao sam: "Pa zašto (da) dajemo niskost (rđav postupak, slabu osobinu) unašoj vjeri tada?" Rekao je: "Zaista ja sam poslanik Allaha, i nisam (da)griješim Njemu (Allahu), i On je moj pomagač." Rekao sam: "A zar nije (bilo toda ti) pričaše nama da ćemo zaista mi doći Kući (Kabi), pa ćemo ophoditi nju?"Rekao je: "Da. Pa (da li) sam izvijestio tebe da ćemo zaista mi doći njoj (ove)godine?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ti si dolazač njoj iophođač nje." Rekao je: Pa sam došao Ebu Bekru pa sam rekao: "O Ebu Bekre!Zar nije ovo vjerovijesnik Allaha uistinu?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Zarnismo na istini, a naš neprijatelj na neistini?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pazašto (da) dajemo niskost (rđav postupak, lošu osebinu, osobinu) u našoj vjeritada?" Rekao je: "O čovječe! Zaista on je zaista poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, i nije (takav da) griješi svome Gospodu, i On je njegov pomagač,pa objesi se za njegov stremen (uzenđiju, tj. drži se njegove zapovjedi i zabrane),pa tako mi Allaha on je zaista na istini." Rekao sam: "Zar nije (bilo tako da)pričaše nama da ćemo zaista mi doći Kući (Kabi) i (da) ćemo ophoditi nju?"Rekao je: "Da. Pa da li je izvijestio tebe da ćeš ti doći njoj (ove) godine?" Rekaosam: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ti si dolazač (dolazač, tj. doći ćeš) njoj i ophođačnje (i ophodićeš je)." Rekao je Zurija: Rekao je Umer: Pa sam zbog toga (nekadobra) djela (činio da bih otkupio takav svoj postupak koji nije bio lijep). Rekaoje: Pa pošto se svršio, završio sud pisma (tj. sačinjenje pismenog ugovora), rekaoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima:

"Ustanite pa zakoljite (žrtve), zatim se obrijte." Rekao je: Pa tako miAllaha nije ustao od njih (nijedan) čovjek, čak je rekao to tri puta. Pa pošto nijeustao od njih (ni) jedan (čovjek), unišao je Umu Selemi pa je spomenuo njoj štaje sreo od ljudi. Pa je rekla Umu Selema: "O vjerovijesniče Allaha! Da li voliš to?Izađi, zatim ne govori (ni sa) jednim od njih (nijedne) riječi, do (da) zakolještvoje (svoje) žrtvene deve i (da) pozoveš tvoga (svoga) brijača pa (da) obrijetebe." Pa je izašao, pa nije govorio (ni sa) jednim od njih (ni s kim) dok je učinioto. Zaklao je svoje žrtvene deve, i pozvao je svoga brijača pa je obrijao njega. Papošto su vidjeli to, ustali su pa su zaklali. I počeo je neki (od) njih (da) brije neke,čak je skoro neki (od) njih (htio da) ubije (tuče, povrijedi) nekoga (iz) tuge (zbogtuge). Zatim su došle njemu (neke) žene vjernice. Pa je spustio (objavio) Allah,uzvišen je:

"O (vi) koji vjerujete, kada dođu vama vjernice (kao) iseljenice, paispitujte njih....", (dok je dopro do riječi) ".... za čuvanje (poštenje)nevjernica....".

Pa je pustio (razvjenčao) Umer tada dvije žene (koje) su bile za njega(njegove) u idolopoklonstvu, pa je oženio (uzeo sebi za ženu) jednu (od) njihdviju Muavija, sin Ebu Sufjana, a drugu Safvan, sin Umejjeta. Zatim se vratioVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Medini. Pa je došao njemu EbuBasir, (jedan) čovjek iz Kurejševića, a on je musliman. Pa su poslali (Kurejševići)u traženje njega dvojicu ljudi, pa su rekli:

297

"Ugovor koji si učinio nama (poštuj, i vrati nam Ebu Basira)." Pa jeodbio (tj. dao) njega k (toj) dvojici ljudi. Pa su njih dva izašla sa njim (tj. pa suga izvela njih dva) dok su njih dva doprla Zul-Hulejfi. Pa su odsjeli (da) jedu oddatula njihovih (svojih). Pa je rekao Ebu Basir jednome (od ta) dva čovjeka:"Tako mi Allaha zaista ja zaista vidim (smatram) ovu tvoju sablju izvrsnom." Paje izvukao nju (onaj) drugi, pa je rekao: "Da, tako mi Allaha zaista ona je zaistaizvrsna. Zaista već sam probao s njom, zatim sam probao." Pa je rekao EbuBasir: "Pokaži mi (da) pogledam k njoj (da je pogledam)." Pa je omogućionjemu od nje (tj. dao mu je jedan dio sablje u ruke da je vidi). Pa je udario njegadok se ohladio (tj. Pa ga je udarao dok ga je ubio, ili: dok ga nije ubio). Apobjegao je (tj. dao se u bijeg) drugi dok je došao Medini. Pa je unišao (ušao) uBogomolju trči (tj. trčeći). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, kad je vidio njega:

"Zaista već je vidio ovaj (neki) strah." Pa pošto je stigao k Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ubio se (tj. Ubijen) je tako mi Allaha mojdrug, i zaista ja zaista sam ubijen (tj. biću ubijen)." Pa je došao Ebu Basir, pa jerekao: "O vjerovijesniče Allaha! Već je tako mi Allaha ispunio Allah tvojuzaštitu (ugovora o miru po kojem si me trebao vratiti): već si (bio) vratio mene knjima. Zatim je spasio mene Allah od njih." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio:

"Teško njegovoj majci! Rasplamsavača (Rasplamsivača, Potpaljivača)rata! Da je bio za njega (i) jedan (čovjek da mu u tom pomogne)." Pa pošto ječuo to, saznao je da će zaista on vratiti njega k njima. Pa je izašao (iz MedineEbu Basir bježeći) dok je došao (dok nije došao) obali mora (Crvenoga). Rekaoje: I izbavio (spasio) se od njih Ebu Džendel, sin Suhejla, pa se pripojio za EbuBasira (priključio se Ebu Basiru). Pa je počeo (da) ne izlazi iz Kurejševića(nijedan) čovjek (koji) je već primio Islam (a da drukčije ne postupi) osim (takoda) se pripoji za Ebu Basira dok se skupila (dok se nije skupila) od njih družina(odred). Pa tako mi Allaha ne čuju za karavanu (koja) je izašla za Kurejševiće(da prenosi robu) k Siriji (a da drukčije postupe) osim (tako da) se ispriječe njoj(tj. dočekaju je), pa pobiju njih (Kurejševiće u karavani) i uzmu njihovuimovinu. Pa su poslali Kurejševići k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,zaklinju (tj. zaklinjući) ga sa Allahom i rodbinom (srodstvom da drukčije nepostupi) osim (tako da) pošalje (naređenje Ebu Basiru da prestane sauznemiravanjem Kurejševića). Pa ko (od sada) dođe njemu, pa on je siguran(bezbjedan, tj. ne mora ga k njima vraćati Muhammed a.s.).(To je bio ustupak Kurejševića za bezbjednost njihovih karavana na putu za Siriju.Riječ "lemma", nekad ima značenje kao riječ "illa". Taj je slučaj i na ovom mjestu uoriginalu teksta na arapskom jeziku.)

Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (k EbuBasiru i njegovoj družini poruku da prestanu sa napadima na karavane, i da semogu slobodno priključiti muslimanima u Medini, jer neće biti u Meku vraćeni).Pa je spustio Allah, uzvišen je:

"I On (onaj) koji je odvratio (otklonio) njihove ruke od vas i vaše ruke odnjih u trbuhu Meke poslije (toga što je bilo tako) da je dao pobjedu vama nad

298

njima....", dok je dopro ".... zagrijanost, zagrijanost predislamlja....". A bila jenjihova zagrijanost (u tome) da oni nisu priznali da je on vjerovijesnik Allaha,(tj. nisu pristali da se u ugovor unese riječ vjerovijesnik Allaha) i nisu priznali(pristali) za (rečenicu): "Sa imenom Allaha Milosrdnoga Milostivoga", iprepriječili su se između njih i između Kuće (Kabe). A rekao je Ukajl od Zuhrije:rekao je Urvete: Pa je izvijestila mene Aiša da poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, ispitivaše njih (žene iseljenice). I doprlo je nama da je ono pošto jespustio Allah, uzvišen je, da vraćaju k idolopoklonicima (ono) što su utrošili na(onu osobu) ko je iselio od njihovih supruga, i (pošto) je dosudio (odredio) namuslimane da se ne drže za čuvanja (poštenja) nevjernica - da je Umer (tada)pustio (riješio braka svoje) dvije žene: Kurejbu, kćer Ebu Umejjeta, i kćerDžervela Huzaije. Pa je sebi uzeo za ženu (oženio je) Kurejbu Muavija, sin EbuSufjana, a uzeo je sebi za ženu (bivšu ženu Umerovu) drugu Ebu Džehm. Papošto nisu htjeli nevjernici da priznaju za izvršenje (onoga) što su utrošilimuslimani na svoje supruge (koje su prebjegle nevjernicima), spustio je Allah,uzvišen je:

"A ako je prošla (tj. prešla, prebjegla neka) stvar (tj. nešto) od vašihsupruga k nevjernicima, pa kaznite (tj. zaplijenite od neprijatelja)....". A "akb"je (ono) što su izvršavali (tj. davali) muslimani k (onom nevjerniku) ko (se našaou takvom položaju da) je iselila njegova žena od nevjernika (k muslimanima). Paje zapovjedio (Uzvišeni Allah) da se dadne (onom muslimanu) ko (se našao utakvom položaju da) je otišla njemu žena od muslimana (k nevjernicima - da muse da, dadne ono) što je utrošio (u visini) od vjenčanoga dara žena nevjernikakoje su iselile (muslimanima u slučaju udaje).

(Prema tome "akb" bi značio: naknada ženidbenih troškova za ženu odbjeglu uneprijateljski tabor. Tu naknadu su muslimani neko vrijeme davali idolopoklonicima,ali kako idolopoklonici nisu htjeli da je daju muslimanima, i muslimani su je njimaprestali davati.)

A ne znamo ni jedan (slučaj) od iseljenica (da) se odmetnula (od vjereneka) poslije njezinoga vjerovanja. A doprlo je nama (kaže Zuhrija) da je EbuBasir, sin Esida, Sekafija stigao na Vjerovijesnika (tj. došao Vjerovijesniku),pomilovao ga Allah i spasio, vjernikom (kao vjernik) iseljavajući u (tom)vremenu, pa je pisao Ahnes, sin Šerika, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah ispasio, pita ga (tj. tražeći od njega da vrati) Ebu Basira. Pa je spomenuo hadis(ovaj do kraja).GLAVA

uslova (uvjeta) u pozajmici (zajmu).

A rekao je Ibnu Umer i Ata', bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Kada je dao(odredio) rok njemu u pozajmici (u davanju zajma), dozvoljeno je. A rekao je Lejs:pričao je meni Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurrahmana, sina Hurmuza, od EbuHurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka (koji) je pitao nekoga (od)Izraelićana da pozajmi njemu hiljadu zlatnika, pa je dao njih k njemu kimenovanom roku (tj. do određenoga roka).

299

GLAVA

potpisanoga (roba) i šta nije dozvoljeno od uslova koji se protive knjizi Allaha.

A rekao je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, opotpisanom: Njihovi uslovi su među njima (tj. uslovi koje među sobom postaverobovi i njihovi vlasnici su važeći, uzimaju se u obzir). A rekao je Ibnu Umer, iliUmer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Svaki uslov (koji) se protivi knjiziAllaha, pa on je neistinit (tj. neispravan, nevažan, bezvrijedan) iako je sebi (iakobi) uslovio (neko) stotinu uslova. A rekao je Ebu Abdullah: Govori se (ovo) od njihobadvojice (obojice): od Umera i Ibnu Umera.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Jahja-a, odAmrete, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je njoj Berira (da) pita nju u svome pisanju (tj. da je moli zamaterijalnu pomoć u vezi njezine obaveze koju je uzela na sebe pismenimugovorom o svome otkupljivanju iz ropstva). Pa je rekla: "Ako hoćeš, daćutvojoj porodici, a biće pokroviteljstvo meni." Pa pošto je došao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, spomenula je njemu to. Rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi sebi nju, pa oslobodi nju, pa pokroviteljstvo je samo za (onoga) koje oslobodio." Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nagovornici, pa je rekao: "Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebi uslovljavaju (neke)uslove (koji) nisu u knjizi Allaha? Ko sebi uslovi (neki) uslov (koji) nije u knjiziAllaha, pa nije za njega (tj. pa ne pripada mu taj uslov, nema pravo na njega)iako je (i kad bi) sebi uslovio (tj. pa makar uslovio) stotinu uslova."

GLAVA

(onoga) što je dozvoljeno od uslovljavanja i iznimke u priznavanju (i izuzimanjau ustaljivanju), i (GLAVA) uslova koji (su takvi da) prepoznavaju njih ljudimeđu sobom; i kada je rekao: stotinu osim jedne, ili dvije.

A rekao je Ibnu Avn od Ibnu Sirina: Rekao je (jedan) čovjek svomenajmodavcu (iznajmljivaču): "Uvedi tvoje (svoje) deve (koje daješ u najam - uvedi udvorište), pa ako ne otputujem s tobom dana toga i toga, pa za tebe je (tj. ti imaš odmene dobiti odštete) stotinu srebrenjaka"; pa nije izašao (tj. nije s njim otputovao). Paje rekao Šurejh: Ko uslovi na svoju osobu (na sebe) dobrovoljno, neprisiljeno (nekiuslov), pa on (taj uslov) je na njega (obaveza). (Znači u gornjem slučaju obavezan jedati stotinu srebrenjaka.) A rekao je Ejub od Ibnu Sirina: Zaista (jedan) čovjek jeprodao (neko) jelo, i rekao je (kupac): "Ako ne dođem tebi srijedom (u srijedu), panije između mene i između tebe prodaja (tj. kupoprodaja sklopljena - nijepravosnažna)"; pa nije došao. Pa je rekao Šurejh kupcu: "Ti si izostao (poslije roka)";pa je sudio na njega (tj. na njegovu štetu - a to znači: donio je presudu da jekupoprodaja poništena).

300

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam jeEbuzinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista za (tj. u) Allaha je devedeset i devet imena, stotinu osim jednoga(tj. stotinu manje jedno). Ko izbroji (obuhvati) njih, unići će (u) raj."

GLAVA

uslova u zakladi (u zaveštanju).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sinAbdullaha, Ensarija, pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio nas je Nafi' od IbnuUmera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hataba pogodio(dobio, uzeo neku) zemlju u Hajberu, pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao gaAllah i spasio, (da) traži zapovjed (od) njega u njoj (tj. da se posavjetuje,dogovori s njim o njoj). Pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam pogodio zemlju u Hajberu, nisampogodio (nikakva) imanja nikad skupocijenijeg kod mene od njega (od ovezemlje), pa šta zapovjedaš meni za njega?" Rekao je: "Ako hoćeš, dati ćeš(daćeš) zadržati (zastaviti od prodaje, prometa) njezin korijen (tj. daćeš je uzakladu, zaveštaćeš je - uvakufićeš je) i učinićeš milostinju s njom (daćeš kaomilostinju, sadaku nju)." Rekao je: Pa je učinio milostinju s njom Umer (tj. daoje kao milostinju nju na takav način) da on (korijen, temelj, osnov te zemlje) nećese prodavati, i neće se poklanjati (darovati) i neće se davati u nasljeđe(nasljedstvo). I učinio je milostinju s njom (tj. Odredio je da se prihod od tezemlje kao milostinja dijeli) u (tj. među) siromahe, i u bližnje (rođake), i uvratove (tj. i za oslobođenje od ropstva), i u put Allaha (tj. i za borce ihodočasnike), i putniku, i gostu, (i da) nema grijeha na (onoga) ko upravlja njomda jede od nje (od njezinih prihoda) sa poznatim (tj. uobičajenim načinom u imenaknade za svoje utrošeno vrijeme i trud oko upravljanja) i (da) nahranineimućnoga (tj. da nahrani onoga koji sebi nije skupio i uzeo imanja). Rekao je:Pa sam pričao za njega (za ovaj hadis) Ibnu Sirinu, pa je rekao: Nesakupljačaimovine (tj. i da nahrani onoga koji nije sebi sakupio i stekao u korjenu, u osnovineku imovinu - koji nema neke osnovne imovine, uložene imovine).


KNJIGA OPORUKA (TESTAMENATA, LEGATA)

(tj. oporučnih naloga nasljedniku, ili nekom drugom licu, da se nekoj osobiisplati stanovita svota novaca, novca ili da joj preda određeni dio imovine, ili daizvrši neku njegovu želju)

GLAVA

301

oporuka i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Oporuka čovjeka(treba da) je napisana kod njega." I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je:"Propisalo se je na vas kada je prisutna jednom vas smrt ako je ostavio (kakva)dobra, oporuka za dva roditelja i najbližnje sa poznatim (uobičajenim načinom -to je propisano kao) dužnost na bogobojazne. Pa ko zamijeni njega(oporučivanje) poslije što je čuo njega, pa njegov grijeh je samo na (one) kojizamjenjuju njega, zaista Allah je čujni i znalac (tj. sve čuje i zna). Pa ko sepobojava od oporučitelja naginjanja ili grijeha, pa izmiri (popravi, napravibolje) između njih, pa nema grijeha na njega, zaista Allah je veliki opraštač,milostiv."

"Dženefen" je (isto što i) "mejlem": naginjanje (tj. sa pravoga postupkaskretanje, proizvoljnost, nepravednost). "Mutedžanifun" je (isto što i) "mailun":koji se naginje (skreće iz uspravnoga stava).


"Nije dužnost (ili: Nije pravo jednoga) čovjeka muslimana (što) je zanjega stvar (neka, tj. koji ima neku stvar, nešto da) oporuči u (tj. o) njoj (nijepravo da on) zanoći dvije noći (drukčije) osim (u takvoj pripravnosti da) injegova oporuka je napisana kod njega." Slijedio je njega (tj. Malika) Muhamed,sin Muslima, od Amra, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Harisa, pričao nam je Jahja, sin Ebu Bukejra,pričao nam je Zuhejr, sin Muavije, Džu'fija, pričao nam je Ebu Ishak od Amra, sinaHarisa, šurjaka ("hatenun": zet, šurjak, šura; tast, punac.) poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, brata Džuvejrijete, kćeri Harisa, rekao je:

Nije ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod svoje smrtisrebrenjaka, a ni zlatnika, a ni roba, a ni robinje, a ni stvar (kakvu drugu) osimsvoju bijelu mazgu, i svoga oružja i (neke) zemlje (što) je učinio nju milostinjom.

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Malik, pričao nam jeTalhate, sin Musarrifa, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljanAllah od njih dvojice:

"Da li je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporučio (kakvuoporuku)?" Pa je rekao: "Ne." Pa sam rekao: "Kako (to)? Propisala se na ljudeoporuka. Ili: Zapovjedilo im se za oporuku." Rekao je: "Oporučio je za knjiguAllaha (da se pridržavaju i rade po njoj)."

PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail od Ibnu Avna, odIbrahima, od Esveda, rekao je: Spomenuli su kod Aiše da je Alija, bio zadovoljanAllah od njih dvoje, bio oporučen (preporučen za prvoga halifu). Pa je rekla:

302

"Kada je oporučio (Muhammed a.s.) k njemu (?), a već sam bilaprislonjačica njega k svojim prsima, ili je rekla: svome krilu, pa je pozvao zaleđen (leginj, lavor da mu se donese, prikuči), pa zaista već se je nageo (savio) umome krilu, pa nisam opazila da je on već umro. Pa kada je oporučio k njemu?"

GLAVA:

Da (musliman) ostavi svoje nasljednike (kao) imućne bolje je od (toga) dapružaju dlanove ljudima (tj. bolje je nego da prose milostinju od ljudi poslijenjega).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Sada, sina Ibrahima,od Amira, sina Sada, od Sada, sina Ebu Vakasa, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene, aja sam u Meki (bolestan za vrijeme oproštajnoga hodočašća). A on mrzi (tj.Muhammed a.s. ne pokaziva raspoloženja prema tome) da umre u zemlji koja (jetakva da) je iselio iz nje (tj. nije želio da umre u zemlji čiji su stanovnici nekadbili takvi prema njemu da je morao iz te zemlje da ode, da se iseli). Rekao je:

"Pomilovao Allah sina Afra-ovoga!"

(Ovim je riječima Muhammed a.s. izražavao žaljenje što Sad, sin Havle, kojega ovdjenaziva sinom Afre, umro u Meki iz koje je nekad i on bio iselio.)

Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Oporučujem za svoje imanje, sve (tj.cijelo od) njega (tj. zaveštavam ga, dajem ga u zakladu)." Rekao je: "Ne." Rekaosam: "Pa polovinu." Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Trećina." Rekao je: "Patrećina (može da se dadne, da se da u zakladu), a (i) trećina je mnogo. Zaista (da)ti ostaviš tvoje (svoje) nasljednike (kao) imućne (kad već imaš stečeno imanje)bolje je od (toga) da ostaviš njih (ili: bolje je nego da ih ostaviš kao) siromašne, (ida) pružaju dlanove ljudima (tražeći nešto od onoga što) je u njihovim rukama. Izaista ti što god si utrošio od (kakva) troška, pa zaista on je (to je) milostinja, čakzalogaj (što) podigneš njega k ustima tvoje (svoje) žene. I možda Allah dauzdigne tebe pa (da) će se okoristiti s tobom (neki) ljudi, a oštetiće se s tobomdrugi (tj. a neki - misli na neprijatelje Islama - imaće štetu od tebe)." A nije biloza njega tada osim kći (tj. A tada, u to vrijeme Sa'd nije imao osim jedne kćeri nidruge djece ni kakvih drugih nasljednika).

GLAVA

oporuke sa trećinom (imanja, tj. davanja u zakladu, u dobrotvorne svrhe trećineimetka, vlastitoga imetka testamentom).

A rekao je Hasen: Nije dozvoljeno (ni) za muslimanskoga štićenikaoporuka osim trećina (tj. I nemusliman koji je u islamskoj zemlji, državi podzaštitom muslimana, ne može po islamskim propisima testamentom oporučiti,

303

ostaviti u zakladu više od jedne trećine svoga imanja). A rekao je Allah, uzvišenje:

"I da (znaš da ti se naređuje): Sudi među njima sa (onim, tj. po onom) štoje spustio Allah...".

(Ovo je osnov za prednji stav Hasena jer se riječi "među njima" odnose nanemuslimane.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Hišama, sinaUrveta, od njegovog oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekaoje:

Da su spustili ljudi k četvrtini (tj. na četvrtinu svoje oporuke), jer zaista jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Trećina, a (i) trećina je mnoga (mnogo), ili velika."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Zekerija, sinAdija, pričao nam je Mervan od Hišama, sina Hišama, od Amira, sina Sa'da, odnjegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Razbolio sam se, pa je posjetio mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da ne povrati mene namoju petu."

(Veli se da to znači: "da ne umrem u Meki iz koje sam nekad morao iseliti.".)

Rekao je: "Možda Allah (da) će podignuti tebe (sa postelje, tj. možda ćešozdraviti), i okoristiće s tobom (neke) ljude." Rekao sam: "Hoću da oporučim, aza mene (tj. u mene) je samo (jedna) kći." Rekao sam: "Oporučujem s polovinom(tj. Oporučujem polovinu svoga imanja)." Rekao je: "Polovina je mnogo."Rekao sam: "Pa trećinom." Rekao je: "Trećina (može), a (i) trećina je mnogo, ilivelika (veliko)." Rekao je: Pa su oporučivali ljudi sa trećinom, i dozvoljeno jebilo to njima.

GLAVA

govora oporučitelja staraocu (izvršitelju oporuke): "Dogovaraj se s mojimdjetetom (tj. Pripazi, pogledaj na moje dijete)!" I (GLAVA onoga) što jedozvoljeno staraocu od tvrdnje (ili: od tužbe).

304

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, odUrveta, sina Zubejra, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da jeona rekla:

Bio je Utbete, sin Ebu Vakasa, oporučio k svome bratu Sadu, sinu EbuVakasa, da: "Sin robinje Zemata je od mene, pa zgrabi (tj. uzmi, primi) ga k tebi(sebi nakon moje smrti)." Pa pošto je bila godina oslobođenja (Meke, tj. Pa kadasu muslimani oslobodili Meku od idolopoklonika), uzeo je njega Sad, pa je rekao:"Sin moga brata je (ovaj dječak), već je bio oporučio k meni o njemu." Pa jeustao Abd, sin Zemata, pa je rekao: "Moj brat (je ovaj dječak) i sin robinje mogaoca, rodio se na njegovoj postelji." Pa su se međusobno potjerali njih dva kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sad: "O poslaničeAllaha! Sin moga brata je (ovaj dječak), bio je oporučio k meni o njemu." Pa jerekao Abd, sin Zemata: "Moj brat je, i sin robinje moga oca je." I rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"On je za tebe (tj. On je tvoj), o Abde, sine Zemata! Dijete je postelji, abludniku je kamen." (To jest: "Dijete pripada onome na čijoj se je posteljirodilo, a oženjenoga bludnika treba kamenovati.") Zatim je rekao za Sevdu (tj.rekao je Sevdi), kćer Zemata: "Zastri (tj. Zakloni) se od njega (od togadječaka)." Zbog (toga joj je to rekao) što je vidio (nešto) od njegove sličnosti saUtbetom (koji mu je po prilici bio nezakoniti otac). Pa je nije vidio dok je sreo(ili: dok nije sreo) Allaha (tj. nije nju vidio do smrti).

GLAVA:

Kada je dao znak bolesnik sa svojom glavom jasnim pokazivanjem, dozvoljeno je(takvo oporučivanje).

PRIČAO NAM JE Hassan, sin Ebu Abbada, pričao nam je Hemmam odKatadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov stucao(smrvio) glavu (jedne) djevojke (ili: robinje stavivši joj glavu) među dva kamena.Pa se reklo njoj:

"Ko je učinio (to) s tobom? Je li omsica (Je li taj-i-taj to učinio?) Je liomsica?" Dok se je imenovao (tj. spomenuo taj) Židov. Pa je dala znak sa svojomglavom. Pa se došlo sa njim (tj. Pa je doveden). Pa je neprestano (ispitivan) dokje priznao. Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio pa se jestucala (smrvila) njegova glava (tj. glava toga Židova) sa kamenjem.

(Tri mezheba osim hanefija kažu da će se ubica na isti način ubiti kako je on ubiosvoju žrtvu. Podloga im je navedeni hadis. Hanefije kažu da je navedeni slučaj bio uvrijeme kada je bilo dozvoljeno ubicu mrcvariti, ali je mrcvarenje poslije dokinuto,ukinuto - pa se ubica svake vrste ima ubiti samo sabljom, mačem. Podloga hanefita,hanefija je hadis koji je zabilježio u svojoj zbirci Ibnu Madže, a koji glasi: "Lakavede illa bissejfi: Nema odmazde osim sa sabljom, mačem." Istina ima prigovorajednome pripovjedaču koji se u senedu-lancu pripovjedača ovoga hadisa nalazi, ali ganeki smatraju i istinitim čovjekom. Isto tako i u pogledu svjedočenja ili oporuke isličnoga od strane običnoga bolesnika pomoću znaka, tj. davanjem znaka glavom -

305

pravnici se razilaze. Ebu Hanife kaže da to vrijedi samo za nijemoga bolesnika ili kojije izgubio dar govora, a za druge bolesnike ne vrijedi dok ne progovori, dok neizgovori ono o čemu se radi. Čak i u gornjem slučaju u hadisu, kažu hanefijskipravnici, Židov nije osuđen samo na osnovu davanja znaka glavom smrvljenedjevojke, nego je Židov doveden i ispitivan, pa tek kada je priznao, on je onda osuđen.To su neke najvažnije napomene u vezi tumačenja ovoga hadisa koje su prenešene izkomentara Ajnije i Kastalanije.)

GLAVA:

Nema oporuke za nasljednika (Nema oporuke nasljedniku).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Verka'a, od Ibnu Ebu Nedžiha, odAta'a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je imetak za dijete, a bila je oporuka za dva roditelja (tj. za roditelje),pa je dokinuo Allah od toga što je želio (tj. što je htio), pa je učinio za muško kaoudio dvije ženske. I učinio je za roditelje za svakoga od njih dva šestinu, a učinioje za ženu osminu i četvrtinu, a za muža polovinu i četvrtinu.

(Neće se navoditi tumačenja ovoga hadisa, jer bi bilo prevođenje originala preopširnoako bi se davao o svakom hadisu komentar i tumačenje.)

GLAVA

milostinje kod smrti.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'-a, pričao nam je Ebu Usamete odSufjana, od Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je: rekao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"O poslaniče Allaha! Koja je milostinja najvrijednija?" Rekao je: "Damilodariš, a ti si zdrav, pohlepan, nadaš se bogatstvu, strahuješ od siromaštva(bojiš se siromaštva). A ne iščekivaj (Ne čekaj) dok (nastupi vrijeme) kada jedoprijela (doprla duša u) grlo, (pa da) rekneš: za omsicu (za tog-i-tog) je toliko, aza (a za tog-i-tog) je toliko (tj. omsici, tom-i-tom toliko dajem, određujem, aomsici toliko)." A već je bilo za omsicu. (Dakle: A već tom-i-tom, tada svakakoto i pripada.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: ".... od poslije oporuke (što) oporuči za nju iliduga....".

306

A spominje se da je Šurejh, i Umer, sin Abdulaziza, i Tavus, i Ata', i IbnuUzejnete (da) su dozvolili priznanje bolesnika za dugovanje. A rekao je Hasen:Najpravije je (ono) što je milodario čovjek zadnjeg dana od ovozemnosti(ovozemaljskog života) i prvoga dana od zadnjega (tj. od budućega svijeta i života). Arekao je Ibrahim i Hakem: Kada je očistio nasljednika od duga, očistio se (tj. kada jeumrli na samrti izjavio da nije dužan nikome, onda nasljednik ne mora priznatidugovanje koje neko izjavi da mu je dugovao umrli). A oporučio je Rafi', sin Hadidža,da se ne otkriva njegova žena Fezarija od (onoga) što su se zaključala nad njimnjezina vrata.

(To jest: Da se imovina koja je u njezinoj sobi ne otkriva, ne dijeli na nasljednike -nego da njoj pripada.)

A rekao je Hasen: Kada je rekao svome robu kod smrti: Bio sam oslobodiotebe, dozvoljeno je (to). A rekao je Šabija: Kada je rekla žena kod svoje smrti: "Zaistamoj muž platio je meni (moje pravo, dug) i zgrabila sam (uzela sam) od njega",dozvoljeno je (to). A rekao je neki (od) ljudi: Neće se dozvoliti (Ne dozvoljava se)njegovo priznanje (tj. priznanje bolesnika da je dužan neki dug jednom nasljedniku -misli se na bolesnika na smrtnoj postelji) zbog lošeg mišljenja s njim za nasljednike(tj. zbog lošeg mišljenja koje se može pojaviti kod ostalih nasljednika s timpriznanjem, zbog toga priznanja smrtnoga bolesnika, jer mogu da sumnjaju dabolesnik hoće s tim da nagodi više imetka tom jednom nasljedniku). Zatim je smatraolijepim (taj neki od ljudi takav isti postupak u drugim prilikama), pa je rekao:Dozvoljava se njegovo (bolesnikovo) priznanje za ostavljenu stvar (na čuvanje), irobu i udruženu trgovinu (udruženu trgovačku robu). A već je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Čuvajte se mišljenja (lošega, tj. sumnjičenja), pa (jer) zaista (loše)mišljenje je najlažnije pričanje." A nije dozvoljen (ne dozvoljava se) imetakmuslimana (koji je priznat njima od nasljednika) zbog govora Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio: "Znak dvoličnjaka je (i to) kada se povjerilo (njemunešto na čuvanje), iznevjerio je (pronevjerio je)." A rekao je Allah, uzvišen je:

"Zaista Allah zapovijeda vama da izvršavate (tj. da uručujete) povjerenestvari k njihovim porodicama (tj. vlasnicima)....". Pa nije naročito istakao (Allahu tom ajetu nikakvoga) nasljednika, a ni (nekoga drugoga) osim njega. (Tj. osimnasljednika.) O njemu (tj. o njegovu govoru: "Znak dvoličnjaka je to kada senjemu povjeri nešto na čuvanje, iznevjeri", - o tom) je (pripovjedao) Abdullah,sin Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Eburrebi', pričao nam je Ismail, sinDžafera, pričao nam je Nafi', sin Malika sina Ebu Amira, Ebu Suhejl od svoga oca, odEbu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allahi spasio, rekao je:

"Znak dvoličnjaka su tri (osobine): kada priča, laže; i kada mu se povjeri,iznevjeri (pronevjeri); i kada obeća, učini protivno (obećanju)."

GLAVA

307

tumačenja govora Allaha, uzvišen je: ".... od poslije oporuke (što) oporučujete snjom ili dugovanja....".

A spominje se da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, isplatiodug (dugovanje umrle osobe) prije oporuke (te osobe).

I (GLAVA) Njegova govora: "Zaista Allah zapovjeda vama da izvršite (predate)povjerene stvari k njihovoj porodici (vlasnicima)....". Pa izvršenje (predaja,uručenje) povjerene stvari je preče od dobrovoljnosti oporuke (od dobroga djelakoje se učini dobrovoljno oporukom).

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema milostinjeosim od leđa bogatstva."

(I povjerena stvar, između ostaloga, može biti i novac koji je primio na čuvanje umrlidok je bio živ, pa ga trebaju nasljednici uručiti vlasniku. I dobro djelo koje se činidobrovoljno oporukom, može se činiti i novcem. Oporukom čovjek za života određuješta će se učiniti poslije njegove smrti. Nju obično sprovode u djelo čovjekovinasljednici. Buharija iznosi stav da je preče povjerene stvari uručiti prvo, a ondasprovoditi oporuku umrloga.)

A rekao je Ibnu Abbas: Neće oporučivati rob (drukčije) osim sa dozvolomsvoje porodice (svojih gospodara). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio: "Rob je pastir u imanju svoga gospodina (gospodara)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija od Zuhrije, odSeida, sina Musejjeba, i Urveta, sina Zubejra, da je Hakim, sin Hizama, biozadovoljan Allah od njega, rekao:

Pitao sam (tj. Molio, tražio, iskao sam od) poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (da me daruje, da mi da) pa je dao meni. Zatim sam pitao njega,pa je dao meni. Zatim je rekao meni: "O Hakime! Zaista ovaj imetak je zelen (tj.lijep kao zelena trava), sladak, pa ko uzme njega sa darežljivošću duše,blagosloviće mu se u njemu. A ko uzme njega sa nadnošenjem duše (tj. tražeći dase dadne njemu imetak), neće se blagosloviti njemu u njemu, i biće kao (onaj)koji jede, a neće se zasititi (a ne zasiti se, ne najede se). A najgornja ruka je boljaod najdonje ruke (najniže ruke)." Rekao je Hakim: Pa sam rekao: "O poslaničeAllaha! Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa istinom neću postići (tj. uzeti niod) jednoga (čovjeka) poslije tebe (nijednu) stvar (tako) da ću se rastati (sa)ovozemaljskim životom (tj. do smrti neću ni od koga više nikad ništa uzeti makarmi ko davao nešto iz darežljivosti svoje duše, a bez moga traženja i nadnošenjada me vidi pa da mi dadne)." Pa je bio Ebu Bekr (običaja da) zove (poziva)Hakima zbog (toga) da dadne (da da) njemu dar, pa nije htio da primi od njega(nijednu) stvar (ništa). Zatim je zaista Umer pozivao zbog (ili: radi toga da) dade(dadne, da) njemu, pa neće da primi njega (pa neće da ga primi). Pa je rekao(Umer): "O skupino muslimana! Zaista ja izlažem (nudim) na njega (tj. njemu)njegovo pravo koje je razdijelio Allah njemu od ovoga (ratnoga) plijena, pa nećeda uzme njega. Pa nije postigao (tj. uzeo) Hakim (ni od) jednoga (čovjeka) od

308

ljudi poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako) da je preminuo(dok nije umro, a takog, takvog stava ostao), pomilovao ga Allah!"

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, Sahtijanija, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Salim od Ibnu Umera,od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Svaki (od) vas je pastir i pitan (će biti, odgovoran će biti) o svome stadu.I vođ je pastir i pitan (će biti) o svome stadu. I čovjek je pastir u svojoj porodici ipitan (će biti) o svome stadu. I žena je u kući svoga muža pastirica i pitana (ćebiti, odgovorna će biti) o svome stadu. I sluga u imetku svoga gospodara je pastiri pitan (će biti) o svome stadu." Rekao je: I mislim da je već rekao: "I čovjek jepastir u imetku svoga oca."

GLAVA:

Kada je zaveštao (dao u zakladu, uvakufio), ili je oporučio za svoje bližnje(rođake). I ko su bližnji (rođaci)?

A rekao je Sabit od Enesa: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, Ebu Talhatu: "Učini nju (zemlju Biruha - Bejruha) za siromašne (između)svojih bližnjih!" Pa je učinio nju za Hassana i Ubejja, sina Ka'ba (tj. dao je njunjima dvojici). A rekao je Ensarija: pričao je meni moj otac od Sumameta, od Enesakao hadis Sabitu, rekao je: "Učini nju za siromašne tvojih (svojih) bližnjih." Rekaoje Enes: Pa je učinio nju za Hassana i Ubejja, sina Ka'ba, a bila su njih dva bližak njemu od mene. A bilo je srodstvo Hasana i Ubeja od Ebu Talhata. A njegovo (EbuTalhatovo) ime je Zejd, sin Sehla sina Esveda sina Harama sina Amra sina ZejdaMenata sina Adijja sina Amra sina Malika sina Nedždžara. A Hassan je sin Sabita,sina Munzira sina Harama, pa se sastaju njih dva (Ebu Talha i Hasan) kod Harama, ion (Haram) je treći otac (predak njih dvojice). A Haram je sin Amra, sina ZejdaMenata sina Adijja sina Amra sina Malika sina Nedždžara, pa on (Haram) sastavljaHassana i Ebu Talhata. A Ubejj do šest očeva (tj. do šest predaka) do Amra, sinaMalika (sastaje, sastavlja se sa Hassanom i Ebu Talhatom). A on je Ubejj, sin Ka'basina Kajsa sina Ubejda sina Zejda sina Muavijeta sina Amra sina Malika sinaNedždžara. Pa Amr, sin Malika sastavlja Hassana, i Ebu Talhata i Ubejja. A rekao jeneki (od) njih (tj. neki pravnik): Kada je oporučio (čovjek) za svoje srodstvo, pa onoje k njegovim očevima u Islamu (tj. pa to oporučivanje se treba smatrati da jenamijenjeno njegovim precima koji su primili Islam).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sinaAbdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekaoje: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu:

"Vidim (tj. ja mislim da je najbolje) da učiniš nju u najbliže (svojesrodnike, rođake)." Rekao je Ebu Talhate: "Učiniću (to), o poslaniče Allaha." Paje razdijelio nju Ebu Talhate u (tj. među) svoje bližnje i sinove svoga strica(amidže). A rekao je Ibnu Abbas: Pošto je sišla (objava): "I opominji tvoje (svoje)rođake najbliže.", počeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da)

309

doziva: "O Fihrovići, o Adijovići!" (to su prezimena) za plemenske ogrankeKurejševića. A rekao je Ebu Hurejrete: Pošto je sišla (objava): "I opominji tvoje(svoje) rođake najbliže.", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Oskupino Kurejševića!"

GLAVA:

Da li ulaze (Da li se ubrajaju) žene i dijete u najbliže (rođake)?

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da je EbuHurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je spustio(objavio) Allah, moćan je i veličajan je: "I opominji tvoje (svoje) rođakenajbliže.", rekao je: "O skupino Kurejševića! - ili (je rekao neku drugu) riječsličnu njoj (toj) - Otkupite vaše (svoje) duše (ili: svoje osobe ispravnimvjerovanjem i dobrim djelima). Neću odbiti od vas od Allaha (nijednu) stvar (tj.ja vam neću moći ništa koristiti kod Allaha ako ne budete vjerovali i radili dobradjela). O Abdumenafovići! Neću odbiti od vas od Allaha (nijednu) stvar. OAbbase, sina Abdulmuttaliba! Neću odbiti od tebe od Allaha (nijednu) stvar. OSafijja, tetko poslanika Allaha! Neću odbiti od tebe od Allaha (nijednu) stvar. I oFatimo, kćeri Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio! Pitaj (tj. Traži od)mene šta hoćeš od moga imanja. Neću odbiti od tebe od Allaha (nijednu) stvar."Slijedio je njega (Ebul-Jemana) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa, od Ibnu Šihaba.

GLAVA:

Da li se koristi (tj. da li će se koristiti) zakladnik sa svojom zakladom.

A već je sebi uslovio (uvjetovao) Umer: Nema (nikakva) grijeha na (onoga) koupravlja njim (zakladnim imanjem) da jede. A već upravlja (njim sami) zakladnik i(drugi) osim njega. A takođe ko je učinio žrtvenu devu ili (neku) stvar za (tj. u ime)Allaha, pa njemu je (dozvoljeno) da se koristi sa njom kao što se koristi (ili: kao što ćese koristiti i drugi) osim njega iako nije sebi uslovio (uvjetovao).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Avanete odKatadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, vidio (jednoga) čovjeka (da) tjera žrtvenu devu (tj. goni je predsobom), pa je rekao:

"Uzjaši nju (Uzjaši je)." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ona ježrtvena deva (deva koja treba da se žrtvuje)." Pa je rekao u trećem ili četvrtom(upozorenju): "Uzjaši nju (Uzjaši je), teško tebi, ili: jao tebi!"

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Ebuzinada, od Aaredža, odEbu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, vidio (jednoga) čovjeka (da) tjera žrtvenu devu, pa je rekao:

310

"Uzjaši nju." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ona je žrtvena deva."Rekao je: "Uzjaši nju, teško tebi!" U drugom, ili trećem (upozorenju rekao muje: teško tebi!).

GLAVA:

Kada je zaveštao (dao u zakladu jednu) stvar, pa nije dao (predao) nju k(drugom nekome) osim njega (osim sebe), pa ono (pa to) je dozvoljeno (takvopostupanje), jer je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, dao zaveštati (dao uzakladu) i rekao je: Nema grijeha na (onoga) ko upravlja njim da jede.

A nije naročito (osobito, specijalno) odredio da je upravljao (tj. da upravlja, daće upravljati) njim Umer ili (drugi neko) osim njega (tj. A Umer nije odredio da li ćetim njegovim vakufom, imanjem datim u zakladu, upravljati on ili neko drugi osimnjega). Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu:

"Vidim (tj. Mislim kao najbolje) da učiniš nju (imovinu) u (ili: među)najbliže (rođake)." Pa je rekao: "Činim (tj. Učiniću to)." Pa je razdijelio nju(imovinu) u (ili: među) svoje najbliže (rođake) i sinove svoga strica (amidže).

GLAVA:

Kada je rekao: "Moja kuća je milostinja radi Allaha!", a nije objasnio (da li jedaje) za siromašne ili (za nekoga drugoga) osim njih, pa ono (pa to) je dozvoljeno(takvo postupanje), i staviće (tj. daće) nju u najbliže (rođake) ili gdje hoće.

Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu kada je(ovaj) rekao: "Najdraži moj imetak k meni je Biruha (ili Bejruha), i zaista on jemilostinja radi Allaha." Pa je dozvolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, to. A rekao je neki (od) njih (tj. neki pravnici): Nije dozvoljeno do (da)objasni za koga (tj. kome daje milostinju, u čiju korist daje u zakladu svoje imanje). Aprvo je zdravije (tj. ispravnije negoli ovo drugo stanovište).

GLAVA:

Kada je rekao: Moja zemlja ili moj vrt je milostinja od moje majke (za mojumajku), pa ono (pa to) je dozvoljeno (tako učiniti), iako nije objasnio za koga jeto (tj. kome to daje).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Mahled, sin Jezida,izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio je mene Ja'la da je on čuo Ikrimeta(da) govori: obavijestio nas je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeSa'd, sin Ubadeta, bio zadovoljan Allah od njega, (imao u životu takav slučaj da)je preminula (umrla) njegova majka, a on je odsutan od nje (tj. a on nije bio kodnje tada). Pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista moja majka je preminula, a ja sam (bio)odsutan od nje. Da li koristi njoj (kakva) stvar (nešto) ako milodarim s njom (tj.ako milodarim nju - tu stvar) od nje (ispred nje, za nju - za majku)?" Rekao je:

311

"Da." Rekao je: "Pa zaista ja zasvjedočavam tebe da je moj zid (tj. moj zidomograđeni vrt, voćanjak - zvani) Mihraf milostinja na nju (tj. za nju)."

(Ili: "Pa zaista ja zasvjedočavam tebe da je moj plodonosni zid - tj. vrt, voćnjak -milostinja na nju." "Mihraf" znači plodonosan. Ovdje, međutim, u tekstu označavavlastito ime vrta prema nekim komentatorima, pa je prevod u zagradi naveden da sezadovolji i druga strana, tj. oni komentatori koji ne smatraju riječ u tekstu kao vlastitoime.)

GLAVA:

Kada je milodario ili je zaveštao (dao u zakladu) neki (dio) svoga imanja, ili neki(dio) svoga roba ili svoje životinje, pa ono je (pa to je) dozvoljeno (tako učiniti).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od IbnuŠihaba, rekao je: izvijestio me Abdurrahman, sin Abdullaha sina Ka'ba, da jeAbdullah, sin Ka'ba, rekao: čuo sam Ka'ba, sina Malika, bio zadovoljan Allah odnjega, (da) govori: rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Zaista od moga pokajanja (kajanja) je (i to) da seizuvam od svoga imanja (tj. odričem ga se i dajem ga kao) milostinju (predajućiga) k Allahu i k Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je(Muhammed a.s.): "Zadrži na tebi (tj. Zadrži sebi) neki (dio) tvoga (svoga)imanja, pa ono (pa to) je bolje tebi." Rekao sam: "Pa zaista ja zadržavam moj(svoj) dio koji je u Hajberu."

GLAVA

(onoga) ko je milodario k svome punomoćniku (zastupniku), zatim je vratiopunomoćnik k njemu.

A rekao je Ismail: izvijestio me Abdulaziz, sin Abdullaha sina Ebu Selemeta,od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, ne znam ga (drukčije da priča) osim odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je sišla (objava): "Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od(onoga) što volite...", došao je Ebu Talhate k poslaniku Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Govori (Veli) Allah, uzvišen je, u Svojoj knjizi:"Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite....", a zaistanajdraže moje imanje k meni je Biruha'." Rekao je: A bila je bašta (vrt, voćnjak- tako lijepa da) je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(da) ulazi (u) nju, i traži hlada u njoj i pije od njezine vode. "Pa ona je (ovo suopet riječi Ebu Talhata) k Allahu i k Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah ispasio. Nadam se (od ovoga imanja) njegovog dobročinstva i njegove pohrane, pastavi je (bašču), o poslaniče Allaha, gdje pokaže tebi Allah (da je najbolje)." Pa jerekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

312

"Bravo! O Ebu Talhate! (Ili: Bravo, o Ebu Talhate!) To je korisnoimanje. Primismo ga (primamo ga) od tebe i vraćamo ga na tebe (tebi), pa učiniga u najbliže (svoje rođake)." Pa je milodario s njim (tj. njega - to imanje) EbuTalhate na svoje rođake (dao ga je svojim najbližim rođacima). Rekao je: A bioje od njih Ubejj i Hassan. Rekao je: I prodao je Hasan svoj dio od njega (od togaimanja uzevši cijenu za njega) od Muavije (tj. prodao ga je Muaviji). Pa se reklonjemu (Hassanu): "Prodaješ (tj. Zar ćeš da prodaš) milostinju Ebu Talhata?" Paje rekao: "Zar neću prodati (Zar da ne prodam) sa' od datula za sa' odsrebrenjaka?!" Rekao je: A bila je ta bašča u mjestu dvorca Džediletovića koji(je taj dvorac što) je sagradio njega Muavija.

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I kada prisustvuju (dođu) diobi (ostavštine umrloga)najbliži (rođaci), i siročadi i siromasi, pa dadnite im od njega....".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Fadla, Ebunnuman, pričao nam je EbuAvanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, rekao je:

"Zaista (neki) ljudi tvrde da je ovaj ajet dokinuo se (da se ova stavkaKur'ana stavila van snage, da je prestala vrijediti), a nije tako mi Allaha, nije sedokinuo, ali (tj. nego) je on (ovaj ajet) od (onih) što su međusobno olahko uzeli(omalovažili) ljudi (njihov smisao). Njih dva su dva upravljača (ostavštinom kojasu obuhvaćena ovim ajetom): upravljač (što) nasljeđuje, i taj koji je daje; iupravljač (što) ne nasljeđuje, pa taj je koji govori sa poznatim (tj. sa lijepimgovorom i riječima k prisutnima), govori: "Ne posjedujem ti da dadnem tebi."

(Kažu da je ova druga vrsta upravljača osoba koja zastupa siročad kao njihov tutor, paje kao takva upravljač, a nije nasljednik, i ne može dijeliti od ostavštine ništa drugima,jer svoga dijela nema, a ne može dijeliti drugima od dijela siročadi.)

GLAVA

(onoga) što je lijepo za (onoga) ko premine (umre) iznenada (kao što je to) damilodare od njega (za njega) i izvršenja zavjeta od (tj. za) mrtvoga.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Hišama, od njegovaoca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedan) čovjek rekao Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista mojoj se je majci brzo (nenadno) uzela njezina duša, a mislim jeda je progovorila (tj. da je mogla da progovori na samrti), milodarila bi (tj. reklabi da se dadne, da se da za nju neka milostinja, odnosno dala bi ona nekumilostinju). Pa da li (da) milodarim od nje (tj. za nju)?" Rekao je: "Da, milodariod nje (za nju)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od IbnuŠihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih

313

dvojice, da je Sa'd, sin Ubadeta, bio zadovoljan Allah od njega, tražio rješenje (od)poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista moja je majka umrla, a na njoj je zavjet." Pa je rekao: "Izvrši gaod nje (za nju)."

GLAVA

zasvjedočavanja u zaveštanju (tj. prilikom davanja u zakladu) i milostinji.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, daje Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio je mene Ja'la da je on čuoIkrimeta, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasovoga), (da) govori: Obavijestio nasje Ibnu Abbas da je Sa'd, sin Ubadeta, bio zadovoljan Allah od njega, bratSaidetovića, (imao takav slučaj da) je preminula (umrla) njegova majka, a on je(bio) odsutan. Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa jerekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista moja majka je preminula, a ja sam (bio)odsutan od nje, pa da li koristi njoj (neka) stvar (nešto) ako milodarim s njom odnje (tj. ako dadnem kao milostinju tu stvar za nju - za majku)." Rekao je: "Da."Rekao je: "Pa zaista ja zasvjedočavam (uzimam za svjedoka) tebe da je moj zidMihraf milostinja na nju (za nju, u ime nje)."

(Ili: "… da je moj plodonosni zid milostinja na nju." Pod zidom se misli na vrt,voćnjak ograđen zidom.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I dajite siročadima njihova imanja, a zamjenjujteloše za dobro, i ne jedite njihova imanja uz vaša imanja, zaista ono je (tj. takavpostupak je) bio veliki grijeh (tj. to je veliki grijeh). I ako se plašite da nećete bitipravedni u siročadima (među siročadima), pa vjenčavajte (uzimajte u brak ono)što je lijepo za vas od žena....".

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:Bio je Urvete, sin Zubejra, (običaja da) priča da je on pitao Aišu, bio zadovoljanAllah od nje, (o smislu i značenju ajeta) "I ako se plašite da nećete biti pravedniu siročadima, pa vjenčavajte (ono) što je lijepo za vas od žena....". Rekao je(Urvete pričajući od Aiše r.a.):

"Ona je (tj. Stvar je u tome kada se nađe) sirotica u skrbništvu svogazaštitnika (staraoca, tutora koji joj nije bližnji rođak, pa je može uzeti za ženu)pa zaželi njezinu ljepotu i njezino imanje, i hoće da sebi vjenča nju za niže odobičaja njezinih žena (tj. i hoće da je sebi vjenča uz niži, manji vjenčani dar negošto se obično daje ženama slične ljepote i imanja), pa se njima zabranilo njihovovjenčanje (brak sa tim takvim siroticama na drukčiji način) osim da budupravedni (prema) njima u upotpunjavanju vjenčanog dara; i njima se jezapovjedilo za vjenčanje (za brak nekih drugih) koje su osim njih od žena (osim

314

tih žena)." Rekla je Aiša: "Zatim su tražili rješenje ljudi (od) poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, poslije, pa je spustio (objavio) Allah, moćan je iveličajan je:

"I traže rješenje (od) tebe o ženama, reci: Allah daje rješenje vama onjima....".

Rekla je: "Pa je razjasnio Allah o ovome (ajetu) da sirotica kada je bilalijepa i imućna, (i) željeli su njezin brak, a nisu dostavljali njoj sa njezinimobičajem (koji je u vezi) sa upotpunjenjem vjenčanoga dara. Pa kada je bilanepoželjna ("regibe an": ne željeti nekoga) u malenkosti imanja i ljepote,ostavljali su je i sebi su tražili osim nje (neku drugu) od žena." Rekao je: "Pa kaošto ostavljaju nju kada ne žele nju, pa nije za njih (ni) da vjenčaju nju kada želenju, osim da učinu (da učine) pravedno njoj najpotpuniju (sumu) od vjenčanogadara i (da) dadnu njoj njezino pravo."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I prokušavajte (ispitujte) siročadi (da li su siročadrazumno zrela za čuvanje svoje imovine), te kada su doprla brak (tj. i kada supostala polno zrela) pa ako ste vidjeli od njih napućenost, pa podajte k njimanjihova imanja, a ne jedite ih rasipanjem i žurenjem (natjecanjem da ih pojedeteprije nego ona) da odrastu; a ko je bio bogat, pa neka se sustegne (i od naplatesvoga truda oko upravljanja njihovim imanjem do njihove punoljetnosti), a ko jebio siromašan, pa neka jede (tj. neka naplati svoj trud) sa poznatim (tj. sauobičajenom nadnicom); pa kada dajete (predajete) k njima njihova imanja, pazasvjedočite na njih, i dosta je Allah (kao) obračunavač (tj. kao svjedok). Zaljude je dio od (onoga) što su ostavila dva oca (tj. roditelji - otac i mati) i najbliži(rođaci), i za žene je dio od (onoga) što su ostavila dva oca i najbliži (rođaci) od(onoga) što je bilo malo od njega ili je bilo mnogo, uzakonjeni dio."

(To jest: I muški i ženski članovi imaju dio u nasljedstvu iza roditelja i najbližihrođaka i to dio koji je propisan, obavezan, uzakonjen.)

Hasiben misli (na značenje kao u izrazu) kafijen. "Kafijen" znači dostatan,dovoljan. Prema tome obračunavač znači dostatan.

GLAVA:

I šta je za staraoca (tj. I šta ima staralac, ili izvršitelj oporuke) da radi u imanjusiročeta i šta jede od njega (od imanja) za količinu svoje plate (nagrade za rad itrud oko čuvanja siročetovoga imanja).

PRIČAO NAM JE Harun, sin Eš'asa, pričao nam je Ebu Seid, slobodnjakHašimovića, pričao nam je Sahr, sin Džuvejrijeta, od Nafia, od Ibnu Umera, biozadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer milodario sa (nekim) imanjem (kojije pripadao) njemu na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, agovoraše se njemu Semg (tj. bilo je imanju ime Semg) i bilo je palme (tj. i po tomimanju su bile palme). Pa je rekao Umer:

315

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam iskoristio (tj. uzeo, stekao jedno)imanje, a ono je kod mene skupocijeno, pa sam htio da milodarim s njim (da gadadnem, da ga dam kao milostinju)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio: "Milodari sa njegovim korjenom, (tj. Milodari ga sasvim tako da)se neće prodavati, i neće se poklanjati, i neće se nasljeđivati, ali (tj. nego) će sedijeliti njegov plod." Pa je milodario s njim Umer, pa je (bila) njegova tamilostinja u put Allaha (za Allahov put), i u vratove (tj. za oslobađanje robova), isiromahe, i gostu, i sinu puta (putniku) i za najbliže (rođake). I nema grijeha na(onoga) ko je upravljao (tj. ko upravlja) njim da jede od njega s poznatim(načinom, tj. na uobičajen način nadnice) ili (da) dadne jesti svome prijatelju, nebogateći se s njim (od toga imanja).

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama,od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (pričala je o govoru Allaha,uzvišen je:) ".... i ko je bio bogat, pa neka se sustegne; a ko je bio siromah, paneka jede sa poznatim (uobičajenim načinima)....", rekla je:

Spustilo se (ovo) o upravitelju (tj. staratelju) siročeta da pogodi (tj. dauzme) od njegova imanja kada je bio (kada bude) potreban sa količinom njegovaimanja (tj. prema veličini siročetova imanja) sa poznatim (uobičajenim načinom ivisinom naplaćivanja nadnica za rad i trud).

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Zaista (oni) koji jedu imanja siročadi, jedu u svojimstomacima samo vatru, i unići će (u) plamen."

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Sulejman,sin Bilala, od Sevra, sina Zejda, Medenije, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Odstranite se sedam uništavajućih (grijeha)." Rekli su: "O poslaničeAllaha! A šta su one (tj. a koje su to griješne radnje koje će da unište onoga ko ihbude činio)?" Rekao je: "Udruživanje sa Allahom (tj. Osim jedinoga Bogavjerovanje još kakvih božanstava-višeboštvo, mnogoboštvo), i čarolija (mađija,magija, mađioničarstvo, opsjena, sihr), i ubijanje osobe koju je zabranio Allahosim sa pravom (tj. osim slučaja kada osoba učini djelo zbog kojega je pravo dase ubije), i jedenje kamate, i jedenje imanja siročeta, i okretanje leđa (tj. i bijegiz, sa borbene linije na) dan puzanja (tj. na dan rata) i bacanje (ljage objede zablud na) sačuvane (poštene) vjernice nemarne (bezbrižne, nepažljive, nedužnežene - koje su čiste od toga što im se pripisuje)."

GLAVA

316

govora Allaha, uzvišen je: "I pitaju te o siročadima; reci: poboljšanje (tj. činitidobro) njima je dobro (svojstvo), a ako se međusobno pomiješate s njima, pavaša su braća; a Allah zna pokvarenoga od poboljšavajućeg (tj. ipoboljšavajućeg); a da je htio Allah, zaista bi oteščao vama, zaista Allah jemoćan, (i) mudar."

"Le eanetekum" - zaista bi oteščao vama - je (isto što i) "le ahredžekum" -zaista bi otežao vama (dao bi vam poteškoću) -, i (isto je to što) je "dajjekaalejkum" - stijesnio bi na vas (a to opet znači: stavio bi na vas poteškoće). A"anet" je (isto što i) "hadaat": bila je ponizna.

(Riječ "anet" nema veze sa "le eanetekum", jer "anet" je "ana ja'nu unuvven,anaen: biti ponizan"; a "eanete" je od "anetun: pasti u tešku stvar". Zbog togakomentatori s pravom kažu da je Buharija bez veze ovdje u tekst svoga djela staviorečenicu: "Ve anet hada'at - A anet je hada'at", i kažu da je to udaljavanje iskretanje od onoga o čemu ovdje govori. Ta skretanja i udaljavanja od teme su čestapojava u Buharije u njegovom Sahihu. To se časovito skretanje i udaljavanje od temezove stručno u arapskom jeziku "istitradun". U daljem tekstu kod ovakvih mjestaneće se davati ovo objašnjenje nego će se samo staviti ovaj izraz, tj. reći će se: Ovo je"istitrad".)

A rekao je nama Sulejman: pričao nam je Hammad od Ejuba, od Nafi'a, rekaoje: Nije odbio Ibnu Umer (ni) na jednoga (čovjeka) oporuke.

(Tj. Ko bi god oporučio da mu Ibnu Umer izvrši oporuku, Ibnu Umer bi to prihvatio inije to odbio.)

A bio je Ibnu Sirin (takav da je) najdraža (od svih) stvari k njemu u imanjusiročeta (ta) da se sakupe k njemu njegovi iskreni savjetnici ili njegovi zaštitnici(tutori, pokrovitelji; ili: bližnji rođaci) pa (da) pogledaju (postupak) koji je (tajšto je) on dobar njemu (tj. koji je za siroče najbolji). A bio je Tavus (običaja)kada se pitao (kada je pitan) o (nekoj) stvari (tj. o nečemu) od stvari siročadi,(da) pročita (tj. bio bi pročitao): ".... a Allah zna pokvarenoga (koji kvari, štetnoupravlja imanjem siročeta) od poboljšavajućega....". A rekao je Ata' o siročadima:Malo i veliko (je takvo da) će trošiti zaštitnik (upravljač, tutor) na svakogčovjeka sa njegovom količinom od njegova dijela.

GLAVA

uzimanja za poslugu siročeta u putovanju i prisutnosti (kod kuće) kada je bilo(tj. kada bude to) dobro za njega (tj. kada je to prikladno, korisno za siroče), i(GLAVA) gledanja majke ili njezinoga muža za siroče (tj. njihova pažnja premasiročetu).

PRIČAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima sina Kesira, pričao nam je IbnuUlejjete, pričao nam je Abdulaziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Doputovao (Došao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u)Medinu, nije za njega sluga (tj. a nije imao nikakvog sluge), pa je uzeo Ebu

317

Talhate za moju ruku, pa je krenuo (otišao) sa mnom (tj. odveo me je) kposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha!Zaista Enes je okretan (ili pametan) dječak, pa neka služi tebe." Rekao je: Pasam služio njega u putovanju i prisutnosti (kod kuće). Nije rekao meni (ni) za(jednu) stvar (što) sam napravio nju: zašto si napravio ovo ovako?; a ni za(jednu) stvar (što) nisam napravio nju: zašto nisi napravio ovo ovako?

GLAVA:

Kada je dao u zakladu (neku) zemlju, a nije objasnio granicu, pa ono je (tj.ovakvo postupanje je) dozvoljeno, a takođe (i) milostinja.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sinaAbdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah odnjega, (da) govori:

Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji pomagač u Medini imanjem odpalmi (tj. imao je najviše palmi). A bio je najdraži njegov imetak k njemuBiruha' (bašča koja je bila) okrenuta prema (tj. stajala je, nalazila se je prema)Bogomolji. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) uniđe(u) nju i pije od vode u njoj dobre. Rekao je Enes: Pa pošto je sišla (objava, ajet):"Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite....", ustao jeEbu Talhate pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista Allah govori (veli):"Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite....", a zaistanajdraži (od) mojih imanja ka meni je Biruha', i zaista ona (ta bašča Biruha') jemilostinja radi Allaha (u ime traženja zadovoljstva Allahova), nadam se njezinadobročinstva i njezine pohrane kod Allaha, pa stavi nju gdje je pokazao tebiAllah (da je najbolje). Pa je rekao: "Bravo! To je koristonosno imanje, iliodlazeće (imanje u dobrotvornost, u dobročinstvo)." Sumnjao je Ibnu Selemete (dali je rečeno "rabihun" ili "raihun"). "A već sam čuo šta si rekao, i zaista ja vidim(tj. mislim) da učiniš nju u najbliže (svoje rođake, tj. da daš to imanje svojojnajbližoj rodbini)." Rekao je Ebu Talhate: "Činim to, o poslaniče Allaha!" Pa jerazdijelio nju Ebu Talhate u svoje najbliže (rođake) i u sinove svoga strica(amidže). A rekao je Ismail, i Abdullah, sin Jusufa, i Jahja, sin Jahja-a, od Malika: ....odlazeće (imanje).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, izvijestio nas je Revh, sinUbadeta, pričao nam je Zekerija, sin Ishaka, rekao je: pričao mi je Amr, sin Dinara, odIkrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjekrekao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista njegova majka je preminula. Da li koristi njoj ako sam milodariood nje (tj. za nju, u ime nje)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista je za me (tj.zaista ja imam jedan) plodonosan (vrt) i zasvjedočavam te da sam ja većmilodario od nje (za nju taj vrt)."

GLAVA:

318

Kada je dala u zakladu (jedna) skupina (neku) zemlju udruženo (zajednički, jersu svi u toj skupini i zajednički vlasnici te zemlje), pa ono (to) je dozvoljeno (takopostupiti i učiniti).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Varis od Ebuttejjaha, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za gradnjuBogomolje, pa je rekao: "O Nedžarovići! Zacijenite mi (tj. Označite mi cijenukoju tražite) za ovaj vaš zid (tj. zemljište ograđeno zidom)." Rekli su: "Ne takonam Allaha, ne tražimo njegove cijene osim (tj. nego) k Allahu (ga predajemo, tj.dajemo ga tebi u ime Allaha)."

GLAVA

davanja u zakladu kako se piše (zapisuje)?

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam jeIbnu Avn od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pogodio (Dobio) je Umer u Hajberu (neku) zemlju, pa je došaoVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Pogodio sam (Dobiosam takvu) zemlju (da) nisam pogodio imanja nikad skupocijenijega od njega, pakako zapovjedaš meni za njega?" Rekao je: "Ako hoćeš, daćeš zadržati njezinkorijen (od prometa, prodaje, tj. daćeš je u zakladu) i milodarićeš s njom." Pa jemilodario Umer da se ono neće prodavati njezin korijen, i neće se poklanjati ineće se davati u nasljedstvo - (milodario ju je tako da se prihod od nje daje) u(za) siromašne, i najbliže (rođake), i vratove (tj. i za oslobađanje robova odropstva), i u put Allaha (i za Allahov put), i gostu i sinu puta (tj. i putniku). Anema grijeha na (onoga) ko upravlja njom (tom zemljom) da jede od nje sapoznatim (uobičajenim, načinom), ili (da) nahrani prijatelja ne bogateći se unjemu."

GLAVA

davanja u zakladu za bogatoga (imućnoga), i siromašnoga i gosta.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim, pričao nam je Ibnu Avn od Nafi'a, od IbnuUmera da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, našao imanje u Hajberu, pa jedošao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega. Rekao je:

"Ako hoćeš, milodarićeš s njom (tj. daćeš tu zemlju u milostinju, kaomilostinju)." Pa je milodario s njom u (tj. među) siromašne, i bijednike, i rođakai gosta.

GLAVA

319

davanja u zakladu zemlje za Bogomolju.

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Abdussamed, rekao je: čuo sam svogaoca, pričao nam je Ebuttejjah, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljanAllah od njega, (ovo):

Pošto je doputovao (došao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(u) Medinu, zapovjedio je za Bogomolju i rekao je: "O Nedžarovići! Zacijenitemi za ovaj vaš zid." Rekli su: "Ne tako nam Allaha, nećemo tražiti njegove cijeneosim k Allahu (u ime Allaha dajemo ga za izgradnju tvoje bogomolje)."

GLAVA

davanja u zakladu životinja, i konja, i roba (raznih vrsta robe) i šutača (šutećegimanja, tj. novca: zlata i srebra).

Rekao je Zuhrija o (onom) ko je učinio hiljadu zlatnika u put Allaha, i dao ih k(jednom) dječaku svome trgovcu (da) trguje s njima, i učinio je njegov ćar (dobit)milostinju za bijednike i najbliže (rođake), da li je za čovjeka (tj. da li taj čovjek kojije dao taj novac, ima pravo i dozvolu) da jede od ćara (dobiti) te hiljade (ikakvu) stvar(išta, imalo)? A ako nije bio učinio ćar njezin (dobit od te hiljade - od trgovanja satom hiljadom) milostinju u bijednike (tj. za bijednike)? Rekao je: Nije za njega(Nema pravo) da jede od nje (tj. od ćara i dobiti te hiljade ni u kojem slučaju).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ubejdullah,rekao je: pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, daje Umer natovario na konja (kobilu što je pripadala) njemu (natovario jejednoga čovjeka da se bori) u putu Allaha (a ta kobila je bila ona što) je dao njuposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njemu za (to da) natovari na nju(nekoga) čovjeka. Pa se je izvijestio (obavješten je) Umer da je on već zastavionju (da) proda nju (tj. obavješten je da se taj konj-kobila prodaje), pa je pitaoposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da sebi kupi nju. Pa je rekao:

"Ne kupuj sebi nju, i ne vraćaj nipošto u tvojoj (svojoj) milostinji (što si tijednom od sebe dao, tj. Ne kupuj i ne vraćaj nikad milostinju koju si od sebe većdao)."

GLAVA

troška ustaoca za imanjem datim u zakladu.

(Pojam ustalac obuhvata u ovom slučaju svaku vrstu radnika na tom imanju:najamnika, nadglednika i zastupnika. Tako kaže Ajnija.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebuzinada,od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

320

"Neka ne razdjeljuju sebi moji nasljednici (ni jednoga) zlatnika. Što samostavio (tj. Što ostavim) poslije troška (izdatka, alimentacije) mojih žena i troška(snabdijevanja za) moga radnika, pa ono je (sve ostalo) milostinja (vakuf)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hammad od Ejjuba, odNafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer sebi uslovio(uvjetovao) u svome davanju u zakladu da jede ko upravlja njim i (da) dadnejesti svome prijatelju ne bogateći se imanjem (tj. ali da mu ne dadne toliko da muse prijatelj oimući imanjem, obogati imanjem od imanja datoga u zakladu).

GLAVA:

Kada je dao u zakladu (neku) zemlju ili bunar i uslovio (uvjetovao) je sebi zasvoju osobu (da ima pravo vaditi kove, kante vode iz toga bunara) kao kove(kante svih) muslimana.

A dao je u zakladu Enes (jednu) kuću, pa je bio (običaja), kada bi došao,(da) odsijeda (tj. bio bi odsijedao u) njoj. A milodario je Zubejr sa svojimkućama (tj. dao je svoje kuće kao milostinju), i rekao je za vraćenu (vraćenoj, tj.razvjenčanoj) od svojih kćera da stanuje ne oštećujući (ona koga) i ne oštećen snjom (da ne bude niko zbog nje oštećen). Pa ako se (ona) obogati sa (kakvim)mužem, pa nije za nju pravo (tj. nema više pravo da stanuje u tim njegovimkućama datim kao milostinju čim se uda za koga). A učinio je Ibnu Umer svojdio od kuće Umera stanom za nužne (potrebe, siromašne ljude) od roda (ili odporodice) Abdullaha (tj. od svoje porodice). A rekao je Abdan: Izvijestio me mojotac od Šu'beta, od Ebu Ishaka, od Ebu Abdurrahmana da je Usman, biozadovoljan Allah od njega, gdje se je opkolio (tj. ondje gdje je bio opkoljen odprotivnika), nadvirio (natkučio) se na njih, i rekao je: "Zaklinjem vas Allahom, ane zaklinjem (druge) osim drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,zar niste (oni koji) znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:

"Ko iskopa Rume (Rumete - Rume je ime bunara u Medini), pa njemu jeraj (nagrada na Sudnjem danu)." Pa sam iskopao nju (tu čatrnju, taj bunar).Zar niste (oni koji) znate da je on rekao: "Ko opremi vojsku poteškoće, pa njemuje raj (Džennet)." Pa sam opremio njih." Pa su potvrdili njemu za (ono) što jerekao.

(Pod opremanjem misli se na snabdijevanje hranom, oružjem, tovarnim i jahaćimživotinjama i slično. Pod vojskom poteškoće misli se na borbu na Tebuku, odnosno navojni pohod na Tebuk.)

A rekao je Umer u svome davanju u zakladu: Nema grijeha na (onoga) koupravlja njim da jede. A već upravlja njim davalac u zakladu i (drugi) osimnjega, pa on je prostran za svakoga (tj. pa izraz ima široko, šire značenje koje semože odnositi na svakoga).

321

GLAVA:

Kada je rekao davalac u zakladu: Nećemo tražiti (tj. Ne tražimo) njegove cijeneosim k Allahu (to predajemo u ime Allaha), pa ono je (pa je to) dozvoljeno (takopostupiti).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Ebutejjaha, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio:

"O Nedžarovići! Zacijenite mi za vaš zid." Rekli su: "Nećemo tražitinjegove cijene osim k Allahu."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete svjedočenje među vama je -kada je došla jednome (od) vas smrt - (u) vremenu oporuke dva pravedna od vasili druga dvojica osim vas ako ste vi udarali u zemlju (tj. putovali), pa je pogodiovas pogodak (udes) smrti; zadržaćete njih dvojicu poslije molitve, pa će sezaklesti njih dva (tj. položiće zakletvu) sa Allahom - ako sumnjate - : Nećemokupiti za nju (za zakletvu nikakve) cijene i da je bio (tj. makar da je) najbliži(rođak u pitanju), i nećemo sakriti svjedočenja Allaha, zaista mi tada (bili) bismood griješnika. Pa ako se je posrnulo (tj. naišlo) na (to) da su njih dva zaslužilagrijeh (lažnim svjedočenjem), pa druga dva (koji) će stati mjesto njih dvojice od(onih) koji (su takvi da) se je zaslužilo (obistinilo za grijeh) na njima, dvanajbliža, pa će se zaklesti njih dva sa Allahom: zaista naše svjedočenje jepravičnije od svjedočenja njih dvojice, i ne činimo nasilje (nepravdu), zaista mibismo (bili) tada od nepravednika (nasilnika). To je najniže da dođu sasvjedočanstvom (tj. da donesu, izvrše svjedočenje) na njegovo lice (tj. na njegovnačin - na način kako treba da se izvrši svjedočenje), ili (da) se plaše da se vrate(odbiju) zakletve poslije njihovih zakletvi, i bojte (čuvajte) se Allaha, i slušajte, aAllah neće upućivati (na pravi put) narod (ljude) pokvarene (griješne).".

"El-evlejani" - dvojica najbliži -, jedan (od) njih dva (kaže se) "evla"; a odnjega je (tj. od toga je došao i izraz) "evla bihi" - bliži za njega (preči njemu)."Usire" je (isto što i) "uzhire": pokazao se je. "Easerna" je "azherna": pokazalismo (dali smo na vidjelo).

A rekao je meni Alija, sin Abdullaha: Pričao nam je Jahja, sin Adema, pričaonam je Ibnu Ebu Zaidete od Muhameda, sina Ebul-Kasima, od Abdulmelika, sinaSeida sina Džubejra, od njegova oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Izašao je (jedan) čovjek od Sehmovića sa Temimom Darijem(Darijjevićem) i Adijjem, sinom Bedda-a, (izašli su i krenuli na putovanje izMedine u Siriju radi trgovine) pa je umro (taj čovjek) Sehmović u (jednoj) zemlji(kraju, predjelu takvom da) nije u njoj musliman (nijedan bio ni postojao tadanastanjen u toj zemlji). Pa pošto su doputovali (došli nazad u Medinu) njih dva(Temim i Adijj) sa njegovom ostavštinom, izgubili su (nasljednici umrloga, tj.

322

nisu našli među donešenim stvarima jedan) sud (ili pehar) od srebra, našaran odzlata.

("muhavvesan" znači: nališćen - a to znači našaran šarama koje su ličile na lišćepalmi, prestavljale lišće palmi, jer "husun" znači lišće od palme. Na više načina semože tumačiti otkud su nasljednici mogli da znaju da nedostaje ta posuda, odnosnopehar. To se neće ovdje objašnjavati.)

Pa je dao zaklesti njih dvojicu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

(To jest: Zapovjedio je Temimu i Adijju da se zakunu da oni nisu uzeli sebi posudu,pehar umrloga.)

Zatim se našao (taj) sud (pehar) u Meki. Pa su rekli (oni kod kojih senašao pehar): "Kupili smo sebi njega od Temima i Adijja." Pa su ustala dvačovjeka od njegovih bližnjih (rođaka, ili zaštitnika, pokrovitelja umrlogaSehmovića) pa su se zaklela njih dva: "Zaista naše svjedočenje je pravije odsvjedočenja njih dvojice (tj. naša zakletva je pravija od zakletve njih dvojice -Temima i Adijja), i zaista sud (pehar) je za njihovoga druga (tj. pripadanjihovom drugu)." Rekao je: I o njima je sišao ovaj ajet: "O (vi) koji vjerujete,svjedočenje među vama....".

GLAVA

izvršenja (tj. plaćanja) izvršitelja oporuke dugove (dugova) umrloga bezprisustvovanja (većeg broja) od nasljednika.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabika, ili Fadl, sin Jakuba od njega (odMuhameda, sina Sabika), pričao nam je Šejban Ebu Muavijete od Firasa, rekao je:rekao je Šabija: pričao je meni Džabir, sin Abdullaha, Ensarija, bio zadovoljan Allahod njih dvojice, da je njegov otac postao mučenikom (šehidom, tj. pao je u bojuna) dan Uhuda, i ostavio je šest kćera, i ostavio je na sebi (jedan) dug(dugovanje). Pa pošto je prispjelo trganje (tj. branje ploda sa) palmi, došao samposlaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Već si saznao (tj. Već znaš) da je moj roditelj (otac)postao mučenikom (poginuo na) dan Uhuda, i ostavio je mnogo duga, i zaista javolim (želim) da vide tebe vjerovnici (tj. ljudi kojima je moj otac ostao dužan).Rekao je: "Idi (Odi), pa uhrpaj (doslovno: poguvnaj - stavi, saberi na guvno)svaku (vrstu) datula (hurmi) na (jednu) stranu." Pa sam (to i) učinio. Zatim samzovnuo (pozvao Muhammeda a.s.). Pa pošto su pogledali k njemu, razdražili suse sa mnom (tj. zbog mene, ili: protiv mene u) tom času. Pa pošto je vidio štaprave (šta čine), obišao je oko najveće (od) njih guvnom (tj. obišao je on okolonajveće hrpe datula na guvnu - ili: oko hrpe za koju treba najveće guvno - a toznači: najveće mjesto, površina - jer "bejderun" znači guvno, harman - a znači imjesto na koje se stavljaju posječene, obrane datule - obišao je Muhammed a.s.)tri puta, zatim je sjeo na njega (na guvno, na prostor gdje je bila najveća hrpadatula), zatim je rekao: "Zovi (pozivaj) tvoje drugove (kojima je tvoj otac ostaodužan)." Pa nije prestao (da) mjeri njima do (časa kada) je izvršio Allah

323

povjerenu stvar moga oca (tj. kada je dao Allah da se isplati sav dug moga oca).A ja sam tako mi Allaha zadovoljan (voljan) da izvrši Allah povjerenu stvarmoga oca, a (da) se neću vratiti k mojim sestrama (ni) sa (jednom) datulom (tj.pa makar ne ponio sestrama ni jedne datule-hurme). Pa su se spasila (ostala)tako mi Allaha guvna (harmani) sva (od) njih, čak da ja gledam k guvnu koje je(to što je) na njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao da on nijeokrnjio jedne datule (tj. nijedne datule od njega).

Rekao je Ebu Abdullah: "Ugru bi" misli (s tom riječi na značenje koje ima iriječ - izraz) "hidžu bi": uzburkali su se sa mnom (tj. uzdigli su se, uzbudili su sezbog mene, protiv mene).

"Pa smo razdražili (podstakli) među njima neprijateljstvo i mržnju....".

(Ovo je "istitrad" ova zadnja rečenica, koja je dio ajeta iz Kur'ana. Cilj je da se jačeobjasni značenje izraza "ugru bi". Riječ "džedad" u tekstu ovoga hadisa doslovnoznači: sjeći plod palme datulu-hurmu - sa stabla palme - a to znači: brati, trgati, skidatiplod. Zbog toga je ta riječ i prevedena sa - trganje, branje.)

KNJIGA BORBE (svetoga rata) I ŽIVOTOPISA


GLAVA

vrijednosti borbe i životopisa (doslovno: načina idenja, putovanja, hoda, tj.vladanja i ponašanja u životu - "siretun" - "sireun") i (GLAVA) govora Allaha,uzvišen je: "Zaista Allah je sebi kupio (tj. kupuje sebi) od vjernika njihove osobe(ili: njihove duše, tj. živote) i njihova imanja za (cijenu tu) da je za njih raj(pripravljen, jer oni) bore se u putu Allaha pa ubijaju i ubijaju se (tj. i bivajuubijeni), obećanje na Njega (tj. na Sebe) istinito (uzeo je Allah) u Tori, iEvanđelju (Tevratu i Indžilu) i Kur'anu; a ko je vjerniji za svoju obavezu odAllaha?! Pa veselite se sa vašom prodajom koja je (ta što) ste se obavezali zanju....", do Njegova govora ".... i obraduj (obeseli) vjernike."

Rekao je Ibnu Abbas: "El-hududu" je (isto što i) "etta'atu". "El-hududu":granice, "etta'atu": pokornost.

(Prema tome: "Elhududu etta'atu" znači: Granice znače pokornost. Riječ "hudud"spomenuta je u drugom, odnosno u sljedećem ajetu "iza Innellaheštera minel-mu'minine", i od toga ajeta su u tekstu spomenute samo zadnje tri riječi "i obradujvjernike", pa se zbog toga tumači ta riječ iako nije u tekstu spomenuta. To je vrločesto u običaju kod Buharije da tako postupa u Sahihu.)

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika,pričao nam je Malik, sin Migvela, rekao je: čuo sam Velida, sina Ajzara, (da) jespominjao od Ebu Amra Šejbanije, rekao je: rekao je Abdullah, sin Mes'uda, bio

324

zadovoljan Allah od njega: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.Rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Koji posao je vrijedniji (od ostalih)?" Rekao je:"Molitva na (u) njezino vrijeme." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatimdobročinstvo roditeljima." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Borba u putuAllaha." Pa sam zašutao (ućutao, tj. prestao sam da tražim dalja obavještenja)od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a da sam tražio više (od) njega(od toga), zaista bi povećao meni (obavještenja).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričaonam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Tavusa, od IbnuAbbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema iselenja (seobe, emigracije) poslije osvojenja (oslobođenja Mekeod idolopoklonika), a ali (tj. nego) je borba i namjera (tj. odluka da se čine dobriposlovi, dobra djela - borba i namjera su ostale, nisu prestale kao što je prestalaseoba-hidžra), i kada se tražite u boj (da idete), pa idite u boj (u borbu)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Habib, sinEbu Amreta, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je onarekla:

"O poslaniče Allaha! Pokazuje nam se (tj. Čini nam se, mi mislimo da je)borba najvrijednije djelo, pa zar se nećemo boriti (i mi žene)?!" Rekao je: "Zavas (žene) najvrijednija borba je dobročinstveno hodočašće (tj. hodočašćeizvršeno pobožno, bez sumnje, laži i prevare)."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Affan, pričao nam jeHemmam, pričao nam je Muhamed, sin Džuhadeta, rekao je: izvijestio je mene EbuHasin da je Zekvan pričao njemu da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega,pričao njemu, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,pa je rekao: "Uputi me na (neki) posao (dobro djelo koje) biva jednako borbi (tj.koje je jednako vrijedno kao i borba)." Rekao je: "Neću naći njega (tj. Nenalazim ga)." Rekao je: "Da li možeš (ti) - kada izađe borac (u borbu) - dauniđeš (u) tvoju (svoju) bogomolju pa (da) stojiš (u molitvi, tj. da klanjašneprestano) i (da) se ne umoriš, i (da) postiš, a (da) ne mrsiš (dok se borac nevrati iz borbe)?" Rekao je: "A ko to može?!" Rekao je Ebu Hurejrete: Zaistakonj borca zaista trči (naprijed i natrag izvijajući se prvim nogama dok ga drži)u njegovom užetu (dugačkome čiji jedan kraj borac drži u svojoj ruci), pa se pišunjemu lijepa (tj. dobra djela i zbog toga).

GLAVA:

Najvrijedniji (čovjek od) ljudi je (onaj) vjernik (koji) se bori sa svojom osobom(tj. sobom osobno, lično, fizički) i svojim imanjem u putu Allaha. I (o tom namjasno govori) Njegov govor, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete! Da li (da) uputim

325

vas na (jednu) trgovinu (koja) spašava vas od bolne kazne? Vjerovaćete (tj.Vjerujte) u Allaha i Njegova poslanika i borićete se (tj. borite se) u putu Allahasa imanjima vašim i osobama vašim, to vam je bolje za vas ako znadijaste.Oprostiće vam vaše grijehe i uvesti će vas (u) vrtove (što) teku ispod njih rijeke i(u) lijepe stanove u vrtovima raja (edena), to je veliki spas."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah odnjega, pričao njemu, rekao je: Reklo se:

"O poslaniče Allaha! Koji (čovjek od) ljudi je najvrijedniji (tj. najbolji)?"Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vjernik (koji) se boriu putu Allaha sa svojom osobom (tj. sobom lično) i svojim imanjem." Rekli su:"Zatim ko?" Rekao je: "Vjernik (koji) je u (kakvoj) dolini (uvali, tjesnacu,klancu) od dolina (nastanjen, osamljen zbog toga da) se čuva (boji) Allaha iostavlja ljude od njegova zla (ili: od svoga zla)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Primjer borca u putu Allaha - a Allah je znaniji (nego iko) o (onome) kose bori u Njegovu putu, na Njegovom putu - je kao primjer postača klanjača; izajamčio je Allah borcu u Njegovu putu za (jedno od dvoje: ili) da će uvesti njega(u) raj, ili (da) će vratiti njega zdrava sa nagradom ili plijenom."

GLAVA

molitve (da Uzvišeni Allah obdari) sa borbom i mučeništvom (i to molitve-doveupućene Uzvišenom Allahu) za ljude i žene. A rekao (tj. molio se) je Umer(ovako): "Daj mi (tj. Podari mi, Uzvišeni Bože,) mučeništvo (da budem šehid) ugradu Tvoga poslanika.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, od Malika, od Ishaka, sina Abdullahasina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuonjega (da) govori:

Bio je (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) uniđena Umu Haramu, kćer Milhana, (tj. posjećivaše je), pa bi (ona) nahranila njega.A bila je Umu Harama pod Ubadetom, sinom Samita (tj. bila je u braku saUbadetom). Pa je unišao na nju (tj. Pa je posjetio nju) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (jednom prilikom) pa je nahranila njega i počela je(da) isšće njegovu glavu (tj. bišće, da pretražuje vaši u kosi njegove glave - jer jeona bila tetka njegova s materinu stranu, a neki vele tetka po mlijeku - dojenju).Pa je zaspao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se probudio, aon se smiješi. Rekla je: pa sam rekla: "A šta nasmijava tebe, o poslaničeAllaha?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. što sumi prikazani kao) ratnici (borci) u putu Allaha, jašu (tj. plove) pučinom ovogamora (bivši oni) vladarima na prijestoljima, ili kao vladari na prijestoljima" -

326

sumnjao je Ishak (o tom kako je rečeno). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaničeAllaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio za nju poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, zatim je stavio (tj. spustio) svoju glavu (i zaspao je),zatim se probudio, a on se smiješi. Pa sam rekla: "A šta nasmijava tebe, oposlaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene(tj. prikazani su mi) borcima na putu Allaha", kao što je rekao u prvom(slučaju). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učinimene od njih." Rekao je: "Ti si od (onih) prvih." Pa je uzjašila (tj. zaplovila)morem u vremenu Muavije, sina Ebu Sufjana, pa se je svalila (oborila) od (tj. sa)svoje jahaće životinje (na koju je bila uzjašila u času) kada je izašla od mora (tj.kada se sa mora iskrcala na kopno), pa je propala (tj. umrla od povredazadobijenih od pada sa jahaće životinje).

(Dakle, nije joj bilo suđeno da s drugom grupom opet zaplovi morem, i tako seobistinilo predskazivanje Muhammeda a.s. njoj: "Ti si od prvih.".)

GLAVA

(raznih) stepena boraca u putu Allaha.

Rekne se "hazihi sebili": ovo je moj put; i "haza sebili": ovo je moj put.

(Ovim želi pokazati da riječ "sebilu" put može biti i muškog i ženskog roda, jer"hazihi" je pokazna zamjenica ženskog roda, a "haza" je pokazna zamjenicamuškog roda - "hazihi"- ova, "haza"- ovaj. Buharija mnogo puta želi na ovaj načinda pokaže rod imena.)

Rekao je Ebu Abdullah: "Guzzen" borce (borci) njezin jedan (tj. jednina odove riječi) je "gazin" borac. "Oni su stepeni....": (to znači) Za njih su stepeni (tj.Oni imaju stepene)....

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, pričao nam je Fulejh od Hilala, sina Alije,od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je vjerovao (tj. Ko vjeruje) u Allaha i u Njegova poslanika, i klanja(tj. obavlja) molitvu, i posti ramazan, bilo je pravo na Allaha (tj. biva dužnostAllahu) da uvede njega (u) raj (u Džennet), borio se (on) u putu Allaha, ili sjediou svojoj zemlji koja je (ta što) se rodio u njoj." Pa su rekli: "O poslaniče Allaha!Pa zar nećemo obradovati (obeseliti sa tom vijesti, viješću) ljude?!" Rekao je:"Zaista u raju je stotinu stepeni (tj. činova, dostojanstava što) je pripremio njihAllah za borce u (na) putu Allaha, (razlika) što (je) između dva stepena je kao što(je razdaljina) između neba i zemlje. Pa kada pitate (tj. molite) Allaha, pa pitajte(molite) Ga (da vas uvede u rajski predjel koji se zove) Firdevs, pa (tj. jer) on jezaista središnji (dio) raja i najviši (dio) raja." Mislim ga (da) je rekao (još i ovo):"I iznad njega je prijestolje Milosrdnoga (Allaha), i iz njega izviru (razlijevajuse) rijeke raja." Rekao je Muhamed, sin Fulejha, od svoga oca (pričajući): "Iiznad njega je prijestolje Milosrdnoga."

327

(Mnogo ima tumačenja o tome šta znači riječ "firdevs": vrt, raj, zelenilo trava,izletište stanovnika raja, doline po kojima raste bilje raznih vrsta, vrt u kojem senalazi razno drveće, cvijeće i bilje, brežuljak u raju, vrata raja, raj u kojem je Adembio prije nego je pogriješio. U daljem tekstu, odnosno prevodu, neće se davati ovaobjašnjenja uz ovu riječ.)

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Džerir, pričao nam je Ebu Redža' odSemureta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam noćas (ili: sinoć u snu, tj. usnio sam, sanjao sam) dva čovjeka,došla (su) njih dva (tj. dođoše) meni, pa su se popela njih dva sa mnom (popeli sume na) stablo, pa su njih dva uvela mene (u jednu) kuću, ona je ljepša ivrijednija (od one prve koju sam vidio), nisam vidio nikad ljepše od nje. Rekla sunjih dva: "Što se tiče ove kuće, pa kuća mučenika (je to, tj. to je kuća poginulihboraca za vjeru Islam)."

GLAVA

prijepodnevnoga odlaska (hoda, idenja) i popodnevnog odlaska u putu Allaha, irazmak (rastojanje, količina) luka (tj. raspon luka) jednoga (od) vas od raja (tj. io vrijednosti i male površine raja koja iznosi samo koliko rastojanje luka odstrijele, od tetive do savijenog dijela od luka).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb, pričao nam jeHumejd od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista prijepodnevno (jutarnje) odlaženje u putu Allaha ili popodnevnoodlaženje bolje je od ovozemnosti (od ovoga svijeta) i (od onoga) što je u njoj (unjemu, u ovome svijetu)."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha,rekao je: pričao je meni moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurrahmana, sina EbuAmreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista razmak luka (od strijele) u raju je bolji od (onoga) što se rađa nanjega Sunce i zalazi (tj. bolje je od svega onoga što Sunce obasjava od svogaizlaska do zalaska i od zalaska do izlaska)." I rekao je: "Zaista prijepodnevnoodlaženje ili poslijepodnevno odlaženje (u borbu) u putu Allaha je bolje od(onoga) što izlazi na njemu Sunce i zalazi."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ebu Hazima, od Sehla,sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, rekao je:

"Popodnevno (poslijepodnevno) odlaženje i prijepodnevno odlaženje uputu Allaha (na Božijem putu) je vrijednije od ovozemnosti i što je u njoj."

328

(Ovozemnost: život na zemlji, na ovom svijetu sa svim svojim slastima i uživanjima.)

GLAVA

crnookih okatih (okatih: velikih očiju rajskih djevica) i njihova opisa(opisivanja).

Zapanji se u njih (gledajući) pogled (zbog njihove ljepote). Žecrnina okažestoka bijelina oka (tj. "hurun" znači da je bjelina oka jako bijela, a crnina oka jakocrna; "'inun" znači osoba sa prostranim, velikim očima).

("Hurun" je množina od "ahveru" i "havrau", a "'inun" od "a'jenu" i "ajnau".)

"I sparili smo ih sa crnookim.....", je (tj. to znači) vjenčali smo im (dalismo u brak njima njih).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sinAmra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika,bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekaoje:

"Nema od roba (tj. Nema nijednoga roba - a to znači vjernika koji) umre,za njega kod Allaha je dobro (tj. a on ima kod Allaha neko dobro djeloprimljeno), (pa da) veseli njega da se vrati (tj. neće se zaželjeti vratiti) kovozemlju i da je njemu (i kad bi pripalo njemu) ovozemlje i što je u njemu, nanjemu, osim mučenika-šehida (palog, poginulog za vjeru Islam) zbog (toga) štovidi od vrijednosti mučeništva, pa zaista on (je takav da) veseli njega da se vratik ovozemlju (u ovozemaljski život ponovo) pa (da) se ubije drugi puta (tj. pa dapo drugi puta pogine za Islam)." I čuo sam Enesa, sina Malika, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Zaista popodnevnoodlaženje u put Allaha ili prijepodnevno odlaženje je bolje od ovozemnosti i štoje u njoj. I zaista razmak luka jednog (od) vas od raja, ili mjesto količine - misli(sa izrazom mjesto količine na) njegov bič (jer se veli da "kidun" znači i bič) -bolji je od ovozemnosti i što je u njoj (i što je na njoj). I da se (jedna) žena odstanovnika raja natkuči (nadnese, tj. pokaže) k stanovnicima zemlje, zaista biosvijetlila što je među njima dvoma (tj. između neba i zemlje) i zaista bi napunilanjega mirisom, i zaista njezin zavijač (pokrivač, marama) na njezinoj glavi jebolji od ovozemnosti i što je u njoj."

(U daljem tekstu izraz "kabu kavsin" prevodiće se sa: raspon luka. Tako je trebalo iu dosadašnjem tekstu da se taj izraz prevodi, jer "kabun" u izrazu "kabun kavsin"znači po jednima duljina luka, po drugima znači razmak od tetive do luka, a to u obaslučaja znači razmak i rastojanje količine duljine i raspona luka za strijele. Na osnovutoga opravdano je i umjesno da se izraz "kabu kavsin" prevodi sa izrazom rasponluka.)

329

GLAVA

željenja mučeništva (tj. želiti da se pogine za Islam, kao šehid).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestiome Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuosam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da nije(toga slučaja) da (neki) ljudi od vjernika (su takvi da) neće ugodne biti njihoveduše da ostanu ozadi od mene (iza mene, tj. nije im pravo da ne odu sa mnom uborbu i da ostaju kod kuća), a ne nalazim (onoga) što bih natovario njih nanjega, ne bih ozadi (iza, ozada) ostao (ni) od (jedne) čete (koja) se bori (ratuje) uputu Allaha. Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj rucizaista bih volio (želio) da se ja ubijem (da budem ubijen) u putu Allaha, zatim(da) se oživim (da se ponovo vratim u život), zatim (da) se ubijem, zatim (da) seoživim, zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem (tj. dabudem ubijen)."

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Ja'kuba, Saffar, pričao nam je Ismail, sinUlejjeta, od Ejjuba, o Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Propovjedao je (tj. Držao je prediku, propovjed, govor) Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Uzeo je zastavu Zejd, pa se pogodio(tj. pa je pogođen, pa je poginuo - radilo se o borbi na Muti). Zatim je uzeo njuDžafer, pa se pogodio (pa je pogođen). Zatim je uzeo nju Abdullah, sin Revahata,pa se pogodio (pa je i on pogođen). Zatim je uzeo nju Halid, sin Velida, od (svojevolje) bez zapovjedništva (tj. bez postavljanja za zapovjednika) pa se osvojilonjemu (tj. pa se dala pobjeda njemu nad neprijateljem)." I rekao je (Muhammeda.s.): "Ne veseli nas da su oni kod nas (tj. nije nam žao što su izginuli i što nisu uznas jer su dobili veliku počast i nagradu od Allaha dž.š. za žrtvovani život zaIslam)." Rekao je Ejub: Ili je rekao (Muhammed a.s. ovako): "Ne veseli njih da suoni kod nas." A njegova dva oka suze (dok je to govorio, tj. A Muhammedu a.s.su suze navirale na oči, ili kapale su iz očiju dok je to pričao).

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko se svali (tj. padne sa jahaće životinje) u putu Allaha pa jeumro, pa on je od njih (tj. pa i on se broji među borce), i (GLAVA) govoraAllaha, uzvišen je: "..... i ko izađe iz svoje kuće seleći k Allahu i Njegovuposlaniku, zatim stigne njega smrt, pa već je pala njegova nagrada na Allaha....".

"Veka'a" je (isto što i) "vedžebe" (u ovom tekstu po mišljenju Buharije).

330

("Veka'a": pasti, a "vedžebe": trebati, biti nužno, morati. Prema tome u ovomslučaju pasti znači biti nužno.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao mi je Lejs, pričaonam je Jahja od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Enesa, sina Malika, odnjegove tetke (po majci) Umu Harame, kćeri Milhana, rekla je:

Zaspao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana blizumene, zatim se probudio smiješi se (smiješeći se). Pa sam rekla: "Šta je nasmijalotebe?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. što su miprikazani u snu da) jašu ovim zelenim morem (tj. plove njim) kao vladari naprijestoljima." Rekla je: "Pa moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio zanju. Zatim je zaspao drugi (puta), pa je učinio slično njoj (tj. prvoj izjavi). Pa jerekla slično svome govoru, pa je odgovorio njoj slično njoj (prvoj izjavi svojoj).Pa je rekla: "Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je rekao: "Ti si od prvih."Pa je izašla sa svojim mužem Ubadetom, sinom Samita, ratujući (boreći se u)prvom (pohodu što) su jahali (tj. plovili) muslimani morem sa Muavijom (načelu). Pa pošto su otišli iz svoga (iz ovoga) rata (svoje ove borbe) vraćajući se(oni), pa odsjeli su (u) Siriji. Pa se približila k njoj (tj. dovedena je blizu k njojjedna) jahaća životinja zbog (toga da ona) uzjaši nju. Pa je svalila (zbacila) nju,pa je umrla.

GLAVA

(onoga) ko se pogodi nesrećom (neprilikom) ili se udari (ubode, tj. bude udarenkopljem) u putu Allaha (na Allahovom putu).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, Havdija, pričao nam je Hemam od Ishaka,od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude izSulejmovića k Amirovićima u (količini od) sedamdeset (tj. poslao je sedamdesetljudi). Pa pošto su doputovali (tj. došli), rekao je njima moj ujak (dajidža):"Predvodiću vas (ja, tj. Idem ja naprijed), pa ako dadnu sigurnost (bezbjednost)meni dok priopćim njima od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,(dobro će i biti), a ako ne, bićete (u rastojanju) od mene blizo (blizu)." Pa jepredvodio (tj. stupio je naprijed), pa su dali sigurnost njemu (na prvi pogled). Padok (on tako) priča njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli(oni) dadoše znak k (jednom) čovjeku od njih, pa udari kopljem njega, paprobode njega (probode ga). Pa je rekao (moj ujak onako proboden): "Allah jeveći (od svega)! Spasio sam se (jer sam mučenik-šehid) tako mi GospodaraKabe." Zatim su nagnuli na ostatak njegovih drugova pa su poubijali njih (sve)osim (jednoga) hromog čovjeka koji se popeo na brdo. Rekao je Hemmam: Pamislim ga (da je rekao i još jednoga) drugoga sa njim (sa onim hromim). Pa jeizvijestio Džibril - na njega mir (ili: njemu pozdrav)! - Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, da su oni već sreli svoga Gospodara, pa je zadovoljan od njih izadovoljio je njih (i On je dao njima šta god žele). Pa čitasmo (tj. Pa smo nekovrijeme učili kao riječi Kur'ana ovo): "Da priopće (tj. Priopćite) našem naroduda smo već sreli našega Gospoda, pa je zadovoljan od nas i zadovoljio je nas."

331

Zatim se dokinulo (ukinulo, derogiralo to) poslije. Pa je molio na njih (tj.proklinjao je ubice koji su ubili tih sedamdeset drugova Muhammeda a.s.)četrdeset jutara (tj. Muhammed a.s. je četrdeset dana na jutarnjoj molitvi učio -očitavao kletvu na ubice): na Ri'l, i Zekvan, i Lihjanoviće i Usajjetoviće koji subili nepokorni Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Esveda,sina Kajsa, od Džunduba, sina Sufjana, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, bio u nekom (mjestu od) mjesta mučeništva (tj. u nekom ratu, u nekojborbi od borbi i ratova što ih je vodio - jer je borba mjesto gdje se postajemučenik-šehid, pa zato se nekad naziva i izrazom "mešhed" množina"mešahid"), a već je krvario njegov prst, pa je rekao:

"Da li si ti (išta drugo) osim (jedan) prst (koji) si krvario (tj. koji krvariš),i u putu Allaha šta (što) si sreo?!"

GLAVA

(onoga) ko se rani (ko bude ranjen) u putu Allaha (na Allahovom putu), moćanje i veličajan je.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik odEbuzzinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci neće seraniti (neće biti ranjen ni) jedan (čovjek) u putu Allaha - a Allah je znaniji za(onoga) ko se rani, ko je ranjen u (na) Njegovom putu - (pa da drukčije bude snjim) osim (tako da) će doći (na) Sudnjem danu (takav da će) i boja boja krvi, amiris miris mošusa (mosuša na njemu biti i osjećati se)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Da li iščekujete s nama (da se dogodi ištadrugo) osim jedna (od) dvije najljepše (stvari)....". A rat su kove.

(Misli se na kovu kada je puna vode koju je tek iz bunara izvukao. Hoće da se kažekako god iz bunara izvadi vode sebi nekad musliman, a nekad nevjernik, tako i uživotu i u borbi međusobno tako isto nekad dobiju bitku muslimani, a nekadnevjernici. U oba slučaja muslimani imaju najljepšu stvar, posljedicu: ako pobijede uborbi, to je lijepo: a ako poginu u borbi, to je opet lijepo jer postaju mučenici-šehidi.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Junusod Ibnu Šihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa,izvijestio njega da je Ebu Sufjan izvijestio njega da je Hirakl (Iraklije) rekao njemu:

"Pitao sam te kako je bila (kakva je bila) vaša borba (vaše ratovanjeprotiv) njega, pa si tvrdio da je rat kove i promjene (ili: kove i sreće -naizmjenične sreće), pa kao to su (tj. pa tako su prolazili) poslanici, iskušavali su

332

se (stavljani su na iskušenje), zatim biva (bude) njima posljedica (dobra, tj.konačna pobjeda)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Od vjernika su (i takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti(u onome) što su se obavezali Allahu na njega, pa od njih je (neko) ko je izvršiosvoje naricanje (tj. umro - jer kad čovjek umre, prestane naricati i plakati), a odnjih je (neko) ko iščekuje, a nisu zamijenili (ovi koji iščekuju smrt svojuiskrenost nikakvim) zamjenjivanjem."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Seida, Huzaija, pričao nam je Abdu-Aala odHumejda, rekao je: pitao sam Enesa. Pričao nam je Amr, sin Zurareta, pričao je namaZijad, rekao je: pričao mi je Humejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je: Bio je odsutan moj stric Enes, sin Nadra, od borbe Bedra (tj. Nijeučestvovao u borbi na Bedru), pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Bio sam odsutan od prve borbe (u kojoj) si se borio(protiv) idolopoklonika. Zaista ako Allah zasvjedoči mene (tj. ako mi dadne daprisustvujem) borbi (protiv) idolopoklonika, zaista će vidjeti svakako Allah štapravim (tj. šta ću da napravim, da učinim)." Pa pošto je bio dan Uhuda, i otkrilisu se muslimani (tj. i kada su počeli da bježe neki muslimani otkrivajući svojuslabost i kolebljivost), rekao je: "Moj Bože, zaista ja se ispričavam (izvinjavam)k Tebi od (onoga) što prave (tj. što čine) ovi" - misli (tj. misleći na) svoje drugove- i čistim se (tj. odričem se - nevin se iskazujem) k Tebi od (onoga) što prave ovi -misli (misleći s tim na) idolopoklonike. Zatim je stupio naprijed (u borbenuliniju), pa je naišao u susret njemu Sa'd, sin Muaza, pa je rekao: "O Sa'de! Rajtako mi Gospoda Nadra (Nadrova, tj. tako mi moga oca Gospoda - a to će reći:tako mi Gospoda moga oca, koji je stvorio moga oca Nadra) zaista ja nalazim (tj.osjećam) njegov miris (tj. miris raja-dženeta) ispod Uhuda." Rekao je Sa'd: "Panisam mogao, o poslaniče Allaha, (ono) što je napravio (učinio on u borbi)."Rekao je Enes: Pa smo našli s njim (u nje, tj. na njemu - Enesu, sinu Nadrovom)osamdeset i nekoliko udaraca sa sabljom (mačem), ili uboda sa kopljem ilipogodaka sa strijelicom, i našli smo ga već se ubio (tj. već je ubijen, poginuo je uborbi na Uhudu), i već su izmrcvarili njega idolopoklonici. Pa nije prepoznaonjega (ni) jedan (čovjek, tj. niko) osim njegova sestra sa njegovom jagodicom (tj.po njegovoj jagodici ga je ona prepoznala - jagodici na prstu). Rekao je Enes (sinMalika): Bili smo (običaja da) smatramo ili mislimo da je ovaj ajet (odlomakKur'ana) sišao o njemu i o sličnima njemu: "Od vjernika su (takvi neki) ljudi(da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega (na to)....", dokraja ajeta (toga odlomka).

(Napominje se da izraz u tom ajetu "fe minhum men kada nahbehu" ima višeraznih značenja i tumačenja zbog riječi "nahb". Ta riječ ima mnogo značenja:naricanje, kašalj, teškoća, smrt, rok, vrijeme, velika opasnost, dah, spavanje, potreba,zavjet i tako dalje. Mnogi gornji izraz prevode ovako: ".... pa od njih je (neko takav)ko je izvršio svoj zavjet....", tj. ko je umro - jer je smrt kao jedan zavjet koji se moraizvršiti. Kod prevođenja ovoga izraza na početku ove GLAVE uzeto je prvo značenjeizmeđu navedenih značenja, pa se taj izraz preveo ovako: "..... pa od njih je (neko

333

takav) ko je izvršio svoje naricanje....", a to znači ko je umro. Ovo se napominjeradi upozorenja da je krajnje značenje ovoga ajeta isto bez obzira kako se je prevelariječ "nahb". Taj izraz u svim slučajevima i po svim tumačenjima znači: pa neki suveć umrli, a neki očekuju, a nisu se izmijenili u svojoj odlučnosti. To neka se imau vidu, jer je ovaj ajet, možda, u prošlom tekstu drukčije preveden, a i u daljem tekstu,možda, da drukčije preveden bude s obzirom na razna značenja riječi "nahb". Nije semoguće uvijek sjetiti koje je od značenja upotrijebljeno u već prošlom tekstu. Važnoje da smisao ostaje isti.)

A rekao je (Enes, sin Malika): Zaista njegova sestra (tj. sestra Enesa, sinaNadrovoga) - a ona je (ta što) se naziva Rubejji' - razbila je sjekutić (zub jedne)žene, pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za odmazdu(tj. da se izvrši odmazda - zub za zub). Pa je rekao Enes (Nadrov sin): "Oposlaniče Allaha! Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa istinom neće se razbitinjezin sjekutić (prednji zub njegove sestre)." Pa su se zadovoljili sa otkupom (sakrvarinom), i ostavili su (napustili su rođaci, rodbina one žene) odmazdu. Pa jerekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od robova Allaha(ima ih) ko (je takav) da se zakune na Allaha (za nešto), zaista bi ispuniozakletvu njemu (Allah, tj. dao bi mu Allah ono na što se zakleo - održao bi muzakletvu, ispunio bi mu riječ)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A pričaonam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, mislim ga od Muhameda,sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Haridžeta, sina Zejda, da je Zejd, sin Sabita, biozadovoljan Allah od njega, rekao:

Prepisivao sam stranice (tj. listove Kur'ana) u zbirke (tj. u uvezaneknjige, primjerke Kur'ana), pa sam izgubio (jedan odlomak) ajet iz sure(poglavlja) Ahzab, slušah (više puta) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) čita s njim (tj. da ga uči). Pa nisam našao njega (taj ajet ni s kimdrugim) osim sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (tj. taj ajet nisam našaoni kod koga, osim kod Huzejmeta, sina Sabita, Ensarije) koji (je upravo to licešto) je učinio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo svjedočanstvo(svjedočenje da vrijedi kao) svjedočanstvo dvojice ljudi. A on (tj. taj ajet) jeNjegov govor: "Od vjernika su (takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onom što)su se obavezali Allahu na njega....".

GLAVA:

Dobro djelo (Dobar posao) je prije borbe (rata potreban).

A rekao je Ebu Derda': Borite se samo sa vašim djelima (tj. Borićete se samopomiješavši vi borbu sa svojim dobrim djelima). I (u tom smislu je i) Njegov govor,moćan je i veličajan je: "O (vi) koji vjerujete, zašto govorite (ono) što ne činite (ili:što nećete činiti). Veliko je bilo mržnjom kod Allaha (to) da govorite (ono) što nečinite. Zaista Allah voli (one) koji se bore (koji ratuju) u Njegovu putu (u) red(svrstani) kao da su oni zgrada salivena od olova (tj. kompaktna, zbijena, čvrstazgrada)."

334

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Šebabete, sinSevvara, Fezarija, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera'a, biozadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjekpokriven sa željezom (po glavi i licu djelomično, tj. maskiran željeznommaskom), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Boriću se (tj. Hoću li se najprijeboriti) i primiću (tj. pa primiti) Islam (nakon borbe)." Rekao je: "Primi Islam,zatim se bori." Pa je primio Islam, zatim se borio. Pa se ubio (tj. pa je ubijen,poginuo je odmah u toj borbi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio: "Radio je malo, a nagradio se (tj. a nagrađen) je mnogo."

GLAVA

(onoga) ko (je taj što) je došla njemu "zalutala" strelica pa je ubila njega.

("Sehmun garbun" je strelica koja dođe odnekud, a ne zna se ko ju je bacio, odapeo- ili se ne zna ni to otkud je došla - ili strelica koja je pogodila onoga koga nijenamjeravao da pogodi bacač, odapinjač te bačene strelice. U ovom zadnjem slučaju sene rekne "sehmun garbun" nego se rekne "sehmu garebin". U daljem tekstu, kao iovdje što je učinjeno, taj izraz "sehmun garbun" prevodiće se sa izrazom "zalutalastrijela" ili "zalutala strelica".)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Husejn, sinMuhameda, Ebu Ahmed, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, sinMalika, da je Umu Rubejji', kći Bera'a - a ona je majka Hariseta, sina Surakata - došlaVjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O vjerovijesniče Allaha! Zar nećeš pričati meni od Hariseta (oHarisetu)?" - A bio se ubio (tj. bio je ubijen, poginuo je na) dan Bedra, pogodilaje njega zalutala strelica. - "Pa ako je bio u raju (tj. ako je dospio u raj-Džennet),strpiću se (opet se navode riječi majke Harisetove). A ako je bio (tj. ako je dospiou nešto drugo) osim toga, trudiću se na njega u plaču (tj. mnogo ću plakati zanjim, zbog njega)." Rekao je: "O majko Hariseta! Zaista ona je (stvar takva damnogobrojno) vrtova je u raju (u raju ima mnogo vrtova), i zaista tvoj sin jepogodio (tj. dospio je u) najviši (rajski vrt zvani) Firdevs."


GLAVA

(onoga) ko se borio zato (da) bude riječ Allaha, ona (da bude) najviša.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, odEbu Vaila, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, paje rekao: "Čovjek se bori radi dobiti (radi ratnoga plijena), i čovjek se bori radispominjanja (sjećanja u narodu), i čovjek se bori radi (toga da) se vidi njegovomjesto (tj. stepen u junaštvu). Pa ko je (borac) u putu Allaha?" Rekao je: "Ko se

335

borio (tj. Ko se bori) zato (radi toga da) bude riječ Allaha, ona (da je) najviša, paon je (borac) u putu Allaha."

GLAVA

(onoga) ko (bude taj što) su se uprašile njegove dvije noge (njegova dva stopala)u putu Allaha, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Nije bilo za stanovnikeMedine i ko je okolo njih od Beduina da se ostave pozadi od poslanika Allaha (tj.da zaostanu za njim)....", do Njegovoga govora: "..... zaista Allah nećeupropastiti nagradu dobročinilaca."

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Muhamed, sin Mubareka, pričaonam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao mi je Jezid, sin Ebu Merjema, izvijestionas je Abajete, sin Rifa'ata sina Rafi'a sina Hadidža, rekao je: izvijestio me Ebu Abs -on je Abdurrahman, sin Džebra - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:

"Nisu se uprašile dvije noge (jednoga) roba u putu Allaha pa (da) ćedotaknuti njega Vatra (tj. Čije se noge upraše u putu Allaha, neće ga dotaknutivatra pakla, neće unići u pakao-džehennem)."

GLAVA

potiranja (otiranja) praha od (tj. sa tijela) ljudi u putu (Allaha).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab,pričao nam je Halid od Ikrimeta da je Ibnu Abbas rekao njemu i Aliji, sinu Abdullaha:

"Dođite (tj. Idite) vas dvojica Ebu Seidu, pa slušajte (čujte) vas dvojica odnjegova pričanja (nešto)." Pa smo došli njemu, a on i njegov brat su u (jednom)zidu (tj. vrtu koji je pripadao) njima dvojici, napajaju (tj. natapaju) njih dvojicanjega (taj vrt). Pa pošto je vidio nas, došao je pa se umotao (zagrnuo, ogrnuo poleđima i nogama) i sjeo je, pa je rekao: "Prenašasmo (Prenosili smo) cigleBogomolje, ciglu po ciglu (tj. svaki je nosio po jednu ciglu), a bio je Ammar (tajkoji) prenosi dvije cigle po dvije cigle (tj. a Ammar je prenosio po dvije cigle). Paje prošao pokraj njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i potrao(otrao, tj. uklonio) je od (sa) njegove glave prah i rekao je: "Jao Ammaru! Ubićega nasilnička četa (grupa koja će činiti nasilje, nepravdu). Ammar će pozivatinjih k Allahu, a (oni) će pozivati njega k Vatri (paklu-džehennemu)." (Ili:"Ammar poziva njih k Allahu, a (oni) pozivaju njega k Vatri.")

GLAVA

kupanja poslije rata i praha.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta,od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pošto se vratio (iz borbe na) dan Handeka(Hendeka), i stavio (tj. i ostavio) oružje i okupao se - pa je došao (tj. Muhammed

336

a.s. je poslije toga imao priliku i slučaj da je došao) njemu Džibril (arhanđelGavrilo), a već je omotao (tj. obavio, prekrio) njegovu glavu prah, pa je rekao:

"Ostavio si oružje?! Pa tako mi Allaha (ja) nisam ostavio njega (još)." Paje rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa gdje (treba ići)?"Rekao je: "Eto ovdje!" I dao je znak ka (židovskom plemenu) Kurejzatovićima.Rekla je (Aiša): Pa je izašao k njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio.

GLAVA

vrijednosti govora Allaha, uzvišen je: "I ne misli nipošto (za one) koji su se ubili(tj. koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha (da su oni) mrtvi - (ne), nego su živikod svoga Gospoda opskrbljuju se. Veseleći se (oni) sa (onim) što je dao njimaAllah od svoje dobrote, i raduju (razveseljavaju) se sa (onima, tj. zbog onih) kojise (još) nisu priključili sa njima (tj. njima, a što su na ovom svijetu ostali) odpozadi njih (tj. iza njih još se boreći tako) da nema straha na njih i niti se onižaloste. Raduju se sa blagodati od Allaha i dobrotom, i da Allah neće uništiti(upropastiti) nagradu vjernika."

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik odIshaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allahod njega, rekao je:

Molio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (one, tj.proklinjao je one) koji su poubijali drugove Bi'ri Meune (Bi'ru Meunete je imejednoga mjesta, drugovi Biri Meune su muslimani koji su tude poubijani naprevaru - na njihove ubice je Muhammed a.s. izricao prokletstvo) trideset jutara(a naročito na ova plemena): na Ri'l, i Zekvan, i Usajjet (koja) su pogriješila (tj.bila nepokorna) Allahu i Njegovom poslaniku.

(Ubice su bile iz tih plemena.)

Rekao je Enes: Spustio (tj. objavio) se o (onima) koji su se poubijali (kojisu poubijani) u (mjestu) Bi'ru Meunetu Kur'an (tj. odlomak Kur'ana se objavioo njima, i on-odlomak je takav bio da) smo čitali (učili) njega, zatim se ukinuo(dokinuo se taj ajet-odlomak) poslije (a glasio je ovako): "Priopćite (Saopštite)našem narodu da smo već sreli našega Gospoda, pa je bio zadovoljan (tj. pa jezadovoljan) od nas (tj. s nama) i zadovoljni smo od Njega (tj. i mi smo zadovoljnis Njim)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo jeDžabira, sina Abdullaha bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Uzeli su zajutrak (tj. Doručkovali su neki) ljudi vino (na) dan Uhuda,zatim su se ubili (tj. zatim su ubijeni, poginuli su kao) mučenici (šehidi).

(Vino tada još nije bilo zabranjeno muslimanima.)

337

Pa se reklo Sufjanu (sinu Ujejneta, jednom od pripovjedača ovoga hadisa,da li se u pričanju ovoga hadisa nalaze i ove riječi): .... od kraja toga dana (tj.Neki ljudi su na dan borbe na Uhudu pili, doručkovali vino izjutra, a na krajutoga dana su ubijeni, poginuli kao šehidi-mučenici). Rekao je (Sufjan): Nije ovo unjemu (tj. Nisu ove riječi u hadisu).

(Po jednoj verziji koja će doći kasnije u Buharijinom Sahihu ipak je Sufjan jednomnaveo i ove riječi u pričanju ovoga hadisa koje ovdje poriče.)

GLAVA

hlada (sjene) anđela (meleka) nad mučenikom (šehidom-poginulim za Islam).

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je IbnuUjejnete, rekao je: čuo sam Muhameda, sina Munkedira (Munkedirovoga), da je ončuo Džabira (da) govori:

Došlo se sa mojim ocem (tj. Doveden je moj otac, odnosno donešen je mojotac mrtav) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a već se mrcvarilo snjim (tj. a već je bio izmrcvaren - odsječen mu je bio nos i uši), i stavio se prednjega. Pa sam otišao (da) otkrijem od (tj. sa) njegovog lica (pokrivač) pa jezabranio meni moj narod (to). Pa je čuo (Muhammed a.s.) glas vikačice (ženskekoja viče, vrišti, plače). Pa se reklo: "Kći Amra, ili sestra Amra (je to što viče,plače)." Pa je rekao: "Zašto plače? Ili: "Ne plači! Neprestano anđeli (meleki)zasjenjuju njega (tj. prave hlad njemu) sa svojim krilima." Rekao sam Sadekatu(to kaže Buharija da je pitao svoga učitelja Sadekata): "Da li je u njemu (hadisurečeno i ovo) "do (časa kada) se je podignuo"." Rekao je: "Možda je rekao (upričanju Džabir) njega (i taj dodatak)."

(To jest: Možda je Džabir rekao kako je Muhammed a.s. izjavio da su anđeli pravilihlad njegovom ubijenom ocu sve do časa kada je podignut njegov otac sa onogamjesta na kojem je poginuo u borbi. Potcrtani tekst je to o čemu je pitao Buharijaučitelja Sadekata sa riječima: "E fihi hatta rufi'a": Da li je u njemu "dok se jepodignuo".)

GLAVA

željenja (poginuloga) borca (šehida) da se povrati k ovozemnosti.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao namje Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, biozadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije (ni) jedan (Neće biti ni jedan čovjek koji) će unići (ući u) raj (takavda) voli (želi) da se vrati k ovozemnosti i (makar da bi bilo) njemu što je nazemlji od stvari (svake, tj. makar bila svaka stvar, sve što postoji na zemlji -njegova, njegovo), osim mučenika (šehida koji će biti takav da) će želiti da sepovrati k ovozemnosti, pa se ubije (tj. pa da bude ubijen) deset puta zbog (onoga)što vidi od počasti (koja se daje u raju-džennetu mučeniku-šehidu)."

338

GLAVA:

Raj je pod sjajnim sabljama (mačevima).

A rekao je Mugirete, sin Šubeta: Izvijestio nas je naš Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, od poslanstva našega Gospoda: "Ko se ubije (tj. Ko bude ubijen)od nas, postaće k raju (tj. dospjeće u raj)." A rekao je Umer Vjerovijesniku,pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nije (tako da) su naši ubijeni u raj (u raju), anjihovi ubijeni u Vatru (u Vatri)?" Rekao je: "Da."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sinAmra, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra,slobodnjaka Umera, sina Ubejdullaha - a bio je pisar - rekao je:

Pisao je k meni Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "I znajte da jeraj pod sjenama sabalja (sablji, mačeva)." Slijedio je njega (Muaviju) Uvejsija odIbnu Ebuzzinada, od Musa-a, sina Ukbeta.

GLAVA

(onoga) ko je tražio dijete za borbu (zbog borbe).

A rekao je Lejs: pričao mi je Dža'fer, sin Rebiata, od Abdurrahmana, sinaHurmuza, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Rekao je Sulejman, sin Davuda (Salamon, sin Davida) - na njih dvojicumir! -: "Zaista ću ophoditi svakako noćas (večeras) na stotinu žena, ili devedeseti devet, svaka (od) njih doći će sa konjanikom (dovešće, tj. rodiće konjanika -muško dijete koje) će se boriti u putu Allaha." Pa je rekao njemu njegov drug:"Reci: Ako je htio Allah (tj. Ako to htjedne - dadne - Allah)!" Pa nije rekao:"Ako je htio Allah (Ako Bog da)!" Pa nije ponijela (zanijela, tj. nije ostalatrudna, noseća) od njih osim jedna žena (i to i ona) je došla sa polovinom čovjeka(tj. a i ona je rodila kržljavo dijete). "Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je dušaMuhammeda u Njegovoj ruci da je rekao: "Ako htjedne Allah!, zaista bi se boriliu putu Allaha (kao) konjanici svi (oni)."

GLAVA

junaštva u ratu i straha.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Abdulmelika sina Vakida, pričao nam jeHammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

339

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši (od svih) ljudi,i najhrabriji (od svih) ljudi i najdarežljiviji (od svih) ljudi (tj. najljepši,najhrabriji i najdarežljiviji čovjek). I zaista već su se preplašili (uplašili)stanovnici Medine (jednom prilikom), pa je bio Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, prestigao ih na (jednom) konju (u izviđanju onoga predjela odakleje navodno prijetila opasnost, tj. otišao je daleko pred njima), i rekao je: "Našlismo ga (konja kao) more."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio je mene Umer, sin Muhameda sina Džubejra sina Mut'ima, da je Muhamed,sin Džubejra, rekao: izvijestio je mene Džubejr, sin Mut'ima, da je on (bio i uovakvom jednom slučaju) dok on ide sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, i sa njim ljudi (za vrijeme) njegovog vraćanja od Hunejna, pa su se(najednom) objesili (za) njega (za Muhammeda a.s.) ljudi pitaju ga (tj. mole ga,moleći ga da im dodijeli nešto od ratnoga plijena tako) dok su prinuždili (tj. doknisu pritjesnili) njega k (jednom) trnu, pa je ugrabio (trn, tj. zakačio je) njegovogrtač. Pa je zastao (tj. Pa se zaustavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, pa je rekao:

"Dajte mi moj ogrtač! Da je bilo meni (tj. u mene, ili: Kad bi imao kao)broj ovoga trnja marve (krupne stoke), zaista bih razdijelio njega među vas.Zatim nećete naći mene škrta, a ni lažova, a ni strašljivicu (a ni strašljivca)."

GLAVA

(onoga) što se utječe od straha (tj. GLAVA objašnjenja o tom da se trebaUzvišenom Allahu utjecati, tražiti zaštite od straha, kukavičluka, strašljivosti).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao namje Abdulmelik, sin Umejra, rekao je: čuo sam Amra, sina Mejmuna, Evdiju, rekao je:

Bio je Sa'd (običaja da) poučava svoje sinove ove riječi kao što poučavaučitelj dječake pismu (pismenosti) i govori (tj. govoreći): Zaista poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, utjecaše se od njih ozadi (iza, poslije) molitve: "MojBože, zaista ja se utječem Tebi od straha, i utječem se Tebi (od toga) da se vratimk najnižem (najlošijem stepenu) života (tj. djetinjastom životu usljed velikestaračke iznemoglosti), i utječem se Tebi od iskušenja ovozemnosti, i utječem seTebi od kazne groba (u grobu)." Pa sam pričao za njega (za ovo) Mus'abu, pa jepotvrdio njega.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svogaoca, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:"Moj Bože! Zaista ja se utječem Tebi od nemoći, i lijenosti, i straha, i starosti, iutječem se Tebi od iskušenja života i smrti (umiranja) i utječem se Tebi od kaznegroba."

340

(Utjecati se, ili uticati se znači tražiti zaštite od nekoga protiv nekoga ili nečega."Euzu bike" doslovno znači: Utječem se s Tobom, ili u Tebe, ali se taj izraz dosadprevodio, a tako će se i dalje prevoditi, sa izrazom: utječem se Tebi.)

GLAVA

(onoga) ko je pričao za svoja prisustvovanja (ili: za svoja mjesta prisustvovanja,tj. za svoja sudjelovanja) u ratu.

Rekao je njega (Rekao je to) Ebu Usman od Sa'da.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao je nama Hatim od Muhameda,sina Jusufa, od Saiba, sina Jezida, rekao je:

Družio sam se (sa) Talhatom, sinom Ubejdullaha, i Sa'dom i Mikdadom,sinom Esveda, i Abdurrahmanom, sinom Avfa, bio zadovoljan Allah od njih, panisam čuo (ni) jednoga od njih (da) priča od poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, osim (jedino što) sam zaista ja čuo Talhata (da) priča od danaUhuda (tj. o danu Uhuda - o borbi na Uhudu).

GLAVA

potrebnosti (dužnosti, nužnosti) odlaženja u boj (u borbu, u rat), i šta jepotrebno od borbe (tj. i koliko je potrebno od borbe), i namjere i (GLAVA)Njegovoga govora: "Idite u boj laki i teški (bivši vi), i borite se sa vašimimanjima i vašim osobama u putu Allaha, to vam je dobro (ili: bolje) za vas akoznadijaste. Da je bila bliza roba ili umjereni put, zaista bi (oni) slijedili tebe, alije bila daleka na njih poteškoća (da idu na Tebuk), a zaklinjaće se saAllahom....", odlomak (ajet taj vidi), i Njegovoga govora: "O (vi) koji vjerujete,šta je vama, kada se je reklo vama: Idite u boj u putu Allaha! - napravili ste seteški (padnuvši vi) k zemlji?! Da li ste bili zadovoljili (tj. Da li ste zadovoljni) saovozemnim životom od (tj. u zamjenu, umjesto) drugoga (tj. onosvjetskoga,zagrobnoga života)....", do Njegovoga govora: ".... na svaku stvar moćan."

Spominje se od Ibnu Abbasa: "Idite u boj grupama...." (da to znači u)četama rastavljajući se. Rekne se (Veli se) jedan (tj. jednina, singular od riječi)"subatin" (da) je "subetun". (Subetun-subatun: skupina, grupa.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan,rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, biozadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,rekao (na) dan Pobjede (tj. na dan oslobođenja Meke od idolopoklonika - udaljem tekstu dan Pobjede - sa velikim slovom u riječi pobjeda misleći se na tajslučaj):

"Nema seobe (emigracije) poslije Pobjede, a ali je borba i namjera(ostala), i kada se tražite u boj da idete, pa idite u boj."

341

GLAVA

nevjernika (koji) ubije muslimana, zatim primi Islam, pa se učini ispravnim (ili:pa čini, postupa ispravno u životu po islamskim propisima) i ubije se (tj. i najzadbude i sam ubijen u borbi za Islam).


"Smiješi se Allah k dvojici ljudi (koji su takvi da) ubije jedan (od) njihdvojice drugoga (pa) će unići njih dva (njih obadva u) raj. Bori se ovaj u putuAllaha, pa se ubije (pa bude ubijen). Zatim se povrati Allah na ubicu (tj. Zatimprimi pokajanje Allah kojim se pokajao ubica) pa se nađe mučenikom (tj. pogineza Islam i ubica nakon svoga pokajanja)."

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija,rekao je: izvijestio me je Anbesete, sin Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allahod njega, rekao je:

Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uHajberu poslije što su sebi osvojili (muslimani) njega (Hajber), pa sam rekao: "Oposlaniče Allaha! Daj dio za mene (tj. meni u plijenu od Hajbera)!" Pa je rekaoneki (od) sinova Seida, sina Asa: "Ne daj dijela za njega (njemu), o poslaničeAllaha!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Ovo je ubica Ibnu Kavkala (IbnuKavkalov)." Pa je rekao sin Seida, sina Asa: "Vaj (Oh) čuda za glodara (kunića,ili pacova, tj. Čudim se glodaru)! Spustio se na nas (tj. Sišao, došao nam je) odKadumu Da'na (Kadumu Da'a je ime brda u rodnom kraju Ebu Hurejreta - da)kori na me (tj. mene za) ubistvo (jednoga) muslimana čovjeka (što) je počastionjega Allah na moje dvije ruke (tj. preko mene), a nije ponizio mene na njegovedvije ruke (preko njega)." Pa neću znati (tj. Pa ne znam da li) je dao dio njemuili nije dao dio (Ebu Hurejretu Muhammed a.s.). Rekao je Sufjan: A pričao je meninjega Seidija od svoga djeda, od Ebu Hurejreta. Rekao je Ebu Abdullah: Seidija - onje Amr, sin Jahja-a sina Seida sina Amra sina Seida sina Asa.

(Riječ u tekstu hadisa "vebrun" prevedena je sa izrazom glodar. Da li se radi onekom pustinjskom pacovu, ili o sivom ili bijelom pripitomljenom zecu - kuniću,nisam mogao ustanoviti na osnovu onih riječnika što sam ih imao pri ruci. Radi se oživotinji, zvijeri koja živi u brdima, a obikne se i okolo kuća da živi. Veličine jemačke, nema repa, ili joj je rep vrlo kratak, lugaste boje, a neki kažu bijele boje. Niskai omalovažena je ta zvijer, pa je zato sa njezinim imenom i nazvan Ebu Hurejrete dabi ga se ponizilo.)

GLAVA

342

(onoga) ko je sebi odabrao (izabrao) rat (borbu) na (nad) post.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Sabit Bunanija,rekao sam: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Ebu Talhate (običaja da) neće postiti (tj. da ne posti - ne postaše) navremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog rata (borbe). Pa poštose uzeo (tj. pošto je umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nisam vidionjega mrsećega (tj. da mrsi - da ne posti nikad) osim (na) dan mršenja ili žrtve(tj. osim na bajramske dane - osim dana Ramazanskog, i Kurbanskog bajrama).

GLAVA:

Mučeništvo (Šehida) je sedam (vrsta smrti) osim ubijanja (pogibije za Islam uratu).


"Mučenici su (Šehida ima) pet (vrsta umrlih): umrli od kuge, i umrli odstomaka, i utopljenik, i drug ruševine (tj. koji je umro na taj način što se nanjega što, nešto srušilo pa ga je to ubilo, ili se on srušio i pao pa umro) i mučenik(šehid) u putu Allaha (tj. i poginuli na Allahovom putu)."

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestionas je Asim od Hafse, kćeri Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah odnjega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kuga je mučeništvo za svakoga muslimana."

(Dakle svaki musliman je šehid koji umre od kuge.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika, osimprinuđenih, i borci u putu Allaha sa svojim imanjima i svojim osobama,odlikovao je Allah borce sa svojim imanjima i svojim osobama nad sjedioce (kodkuće, tj. nad one koji neće da idu u borbu - odlikovao je Allah borce jedan)stepen, a svakom je obećao Allah najljepšu (nagradu, tj. raj), a odlikovao jeAllah borce na sjedioce.....", do Njegovog govora ".... opraštač (veliki i)milostiv."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je:čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Pošto je sišlo "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika....", pozvao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda. Pa je došao sa plećkom (tj.

343

donio je kost od plećke), pa je napisao nju (ovu objavu, ovaj ajet). I potužio seIbnu Umi Mektum (na) svoju sljepoću, pa je sišlo: "Neće biti jednaki sjedioci odvjernika, osim prinuđenih (oštećenih u zdravlju i slično tome - pa takoprinuđenih da sjede kod kuće).....".

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da,Zuhrija, rekao je: pričao mi je Salih, sin Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Sehla, sina Sa'da,Saidije da je on rekao:

Vidio sam Mervana, sina Hakema, sjedeći (tj. gdje sjedi) u Bogomolji, pasam prema (njemu) okrenuo (pošao, tj. krenuo sam prema njemu) dok sam sjeo(najzad) uz njegovu stranu (tj. do njega). Pa je izvijestio nas da je Zejd, sinSabita, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,diktirao na njega (tj. njemu): "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika i borci uputu Allaha....". Rekao je: Pa je došao njemu Ibnu Umi Mektum, a on(Muhammed a.s.) diktira nju (ovu objavu, ovaj ajet) na mene (meni), pa je rekao(Ibnu Umi Mektum): "O poslaniče Allaha! Da mogu borbu (voditi), zaista bih seborio." A bio je (on jedan) slijep čovjek. Pa je spustio Allah, uzvišen je, na svogaposlanika, pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je na mome stegnu, pa jebilo teško na mene (tj. meni stegno Muhammeda a.s. toliko) čak (da) sam sepobojao da će se smrviti moje stegno, zatim se dalo da ode (da prestane to teškostanje) od njega, pa je spustio (tj. objavio) Allah, moćan je i veličajan je: "...,osim prinuđenih (da sjede)...".

GLAVA

strpljenja (strpljivosti, izdržljivosti) kod borbe (kod ratovanja).

PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sinAmra, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra da jeAbdullah, sin Ebu Evfa-a, pisao, pa sam čitao njega da je poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, rekao:

"Kada ste sreli (tj. Kada sretnete) njih (tj. neprijatelje u ratu), pa strpitese."

GLAVA

podstrekavanje (bodrenja) na borbu (na rat) i govora Allaha, uzvišen je: ".....podstrekavaj vjernike na borbu (rat)....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sinAmra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljanAllah od njega, (da) govori:

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k rovu (opkopuokolo Medine koji je iskopan za vrijeme Muhammeda a.s. - u daljem tekstu taj ćese rov nazivati arapskim nazivom i pisaće se sa velikim slovom da se označi da seradi o tom rovu - Handeku, ili Hendeku: kako se to malo iskrivljeno kaže u

344

Bosni), pa kadli Izbjeglice i Pomagači (Muhadžiri i Ensarije) kopaju (iskopavajuHendek) u (jednom) hladnom jutru. Pa nije bilo za njih (tj. nisu oni imalinikakvih) robova (da) rade to za njih. Pa pošto je vidio (ono) što je s njima truda(zamorenosti) i gladi, rekao je:

"Moj Bože! Zaista život je život zadnjeg (tj. budućeg, zagrobnog svijeta),pa oprosti Pomagačima i Izbjeglicama." Pa su rekli odgovarajući mu:

"Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu Na borbu dok ostajemo (trajemo), vječno."

GLAVA

kopanja Hendeka.

PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam jeAbdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Počele su Izbjeglice i Pomagači (da) kopaju Hendek okolo (oko) Medine, i(da) prenose prah (tj. zemlju) na svojim leđima i (da) govore:

"Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu - Na Islam dok smoostali (tj. dok ostajemo, trajemo, živimo, dok smo živi), vječno." A Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, odgovara njima:

"Moj Bože! Zaista ono nema dobra osim dobro zadnjeg (zagrobnogsvijeta i života) - Pa blagoslovi (daj blagoslov) u Pomagače i Izbjeglice."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je:čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da i on) prenosi(tj. Muhammed a.s. prenosaše, prenosio je zemlju) i govori (i govoraše):

"Da nije Tebe (Uzvišeni Bože-Allahu), ne bi se mi naputili."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, odBera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan saveznika (protiv muslimana da on)prenosi prah (tj. zemlju), i već je sakrio prah bjelinu njegova stomaka, a ongovori:

"Da nije Tebe, ne bi se mi naputili, i ne bi milodarili, i ne bi klanjali(obavljali molitvu), pa spusti spokojstvo na nas, i učvrsti (naše) noge ako sesretnemo (sukobimo s neprijateljem). Zaista (oni su ti) koji su već učinili nasiljena (tj. nad) nama. Kada su htjeli iskušenje (bezvjerstvo da opet prihvatimo),nismo htjeli."

345

GLAVA

(onoga) ko (je takav da) je zadržao (spriječio) njega izgovor (isprika) od rata(borbe).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam jeHumejd da je Enes pričao njima, rekao je:

Vratili smo se iz rata (borbe) Tebuka sa Vjerovijesnikom, pomilovao gaAllah i spasio.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, on je sinZejda, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, bio u (jednoj, nekoj) vojnoj (ratu, borbi), pa jerekao:

"Zaista (neki) ljudi u Medini iza nas (što su ostali, takvi su da) nismo sezaputili (nijednom) uzbrdicom, a ni dolinom (a da je stanje drukčije) osim (takvoda) su i oni sa nama u njemu (u tom putovanju premda ne putuju s nama).Zadržao je njih izgovor (opravdana isprika, pa su zato udruženi s nama unagradi)." A rekao je Musa: pričao nam je Hammad od Humejda, od Musa-a, sinaEnesa, od njegovoga oca: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

Rekao je Ebu Abdullah: Prvi je zdraviji (vjerodostojniji, tj. prvi sened -lanac pripovjedača u kojem se ne spominje Musa, sin Enesa, ispravniji je).

GLAVA

vrijednosti (dobrote, vrline) posta (postenja) u putu Allaha.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio jenas Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio je mene Jahja, sin Seida, i Suhejl, sin EbuSaliha, da su njih dva čula (obojica) Nu'mana, sina Ebu Ajjaša, od Ebu Seida Hudrije,bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, (da) govori:

"Ko je postio (tj. Ko posti jedan) dan u putu Allaha, udaljio je (tj.udaljiće) Allah njegovo lice od Vatre sedemdeset jeseni (tj. sedamdeset godina,razdaljine koja je tolika da se može putovanjem preći za sedamdeset godina)."

GLAVA

vrijednosti troška (utroška, izdatka) u put Allaha (na Božijem putu).

346

PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa. PRIČAO NAM JE Šejban od Jahja-a, odEbu Selemeta da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je utrošio (tj. Ko utroši kakva bilo) dva para (nečega) u put Allaha(tj. za rat i borbu za Islam), pozivaće ga rizničari (blagajnici, čuvari) raja, svakirizničara vrata (tj. rizničari svakih rajskih vrata, ili: rizničari sa svih, od svihrajskih vrata): "O omsica (O ti), ovamo!" Rekao je Ebu Bekr: "O poslaničeAllaha! Taj (je onaj) koji je (takav da) nema propasti (nema štete) na njega." Paje rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja zaista se nadamda ćeš biti od njih (i ti)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam jeHilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao na govornicu, pa je rekao:

"Plašim se na (tj. za) vas poslije mene samo (od onoga, zbog onoga) što ćese otvoriti na vas (tj. vama) od blagoslova zemlje (tj. od porasta materijalnihdobara, bogatstva)." Zatim je spomenuo sjaj (ljepotu) ovozemnosti. Pa je počeosa jednim (od) njih dvoje i predvostručio sa drugim (tj. počeo je sa blagoslovimai dodao je sjaj, ljepotu na drugo mjesto). Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao:"O poslaniče Allaha! A zar dolazi dobro sa zlim (tj. zar dobro može donijeti zlo,zar dobro donosi nevaljaštinu, zlo)?" Pa je šutio od njega Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio. Rekli smo: "Objavljuje se k njemu (Dolazi mu, silazimu obajva)." A šutjeli su (i) ljudi kao da su na njihovim glavama ptice (pa seboje da ih ne uplaše ako progovore). Zatim je zaista on potrao od (sa) svoga licaznoj, pa je rekao: "Gdje je pitač (zapitkivač, onaj koji je postavio pitanje od)maločas? A zar je dobro ono (to)?" Tri puta (je rekao to pitanje pa je ondanastavio objašnjenje o tom). "Zaista dobro neće doći osim sa dobrom (tj. Zaistadobro donosi samo dobro, dobrotu). A zaista ono kad god je dao da iznikne(rastinje) potok (u tom rastinju je ono) što ubija nadimanjem (napuhivanjemstomaka), ili pogodi (takvom poteškoćom da je blizo, blizu smrti životinja) kadgod je jela, osim jedačice zelenila (samo)."

(To jest: Svaka životinja kada jede zelenu bilinu okolo, oko potoka može da se nadmei ugine, ili da skoro ugine, ako nije uobičajila jesti to rastinje, osim one životinje kojajede stalno to rastinje, ali na ovaj način kako slijedi.)

"Čak kada su se napunila njezina dva boka, okrenula se prema suncu, paje izlitala (tj. izbacila je izmet u rijetkom stanju) i mokrila je, zatim je uživala (tj.jela i pasla opet). I zaista ovaj imetak je zelen (tj. lijep i) sladak, i divan je (on)drug muslimanu za (onoga) ko je uzeo njega sa njegovim (svojim) pravom, pa jeučinio (utrošio) njega u put Allaha, i siročadi i siromahe. A ko nije uzeo njega sanjegovim pravom, pa on je kao jedač koji se neće zasititi, i biće na njega (protivnjega) svjedok (na) Sudnjem danu."

(Primjer onoga koji stiče imanje, a ne troši ga u dobrotvorne svrhe - je kao primjerživotinje koja jede lijepo zeleno rastinje, a ne izbacuje ga iz sebe poslije prekuhavanjau svom stomaku pa usljed toga ugine ili skoro bude blizo, blizu smrti. A ovaj imetak

347

je lijep i sladak kao što je i životinjama lijepa i ukusna mlada zelena trava. Oboje jeopasno ako se zadržava na jednom mjestu dulje vijeme, dulje vremena ili duževrijeme.)

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko je opremio (spremio ratnim potrebama, potrepštinamajednoga) ratnika (vojnika, borca) ili je zastupio njega sa dobrim (postupkom uodnosu na potrebe njegove, borčeve, ratnikove porodice).

PRIČAO JE NAMA Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdulvaris, pričao je namaHusejn, pričao mi je Jahja, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, pričao mi je Busr, sinSeida, rekao je: pričao mi je Zejd, sin Halida, bio zadovoljan Allah od njega, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko opremi ratnika u putu Allaha, pa već se borio (tj. pa već je i samratnik, već i on sam s tim ratuje). A ko zastupi ratnika u putu Allaha sa dobrim(postupkom u odnosu na potrebe njegove, borčeve, ratnikove porodice), pa već seborio (pa već se bori i sam)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Ishaka, sinaAbdullaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, nije bio (običaja da) ulazi (tj. ne ulazaše, nije ulazio ni u jednu)kuću u Medini osim kuće Umu Sulejme, osim na svoje supruge (žene, tj.izuzimajući posjećivanje svojih žena - nije ni u čiju kuću ili sobu ulazio osimkuće i sobe Umu Sulejme). Pa se reklo njemu (upitan je o tom) pa je rekao:

"Zaista ja milujem nju (tj. imam samilosti, milosti prema njoj zbog togašto) se ubio (tj. što je ubijen, poginuo je) njezin brat sa mnom (tj. pokoravajući semojoj zapovjedi odlaskom u Bi'ru Meunete)."

GLAVA

balzamiranja kod rata (borbe).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehaba, pričao nam je Halid, sinHarisa, pričao nam je Ibnu Avn od Musa-a, sina Enesa, rekao je, a spomenuo je danJemame, rekao je: Došao je Enes Sabitu, sinu Kajsa, a već je otkrio (odjeću) odsvoja dva stegna i on se balzamira (ili: a on stavlja miris koji se stavlja na tijelomrtvaca), pa je rekao:

"O moj striče (amidža)! Šta je zadržalo tebe da ne dođeš (u borbu, uokršaj)?" Rekao je: "Sada (dolazim, tj. Sad ću doći), o bratiću." I počeo je (da)se balzamira - misli se (na upotrebu mirisa, da se miriše) od balzama. Zatim jedošao pa je sjeo. Pa je spomenuo u pričanju (razgovoru Enes Sabitu jedno)otkrivanje od ljudi (u borbi, tj. neku vrstu poraza). Pa je rekao (Sabit, sinKajsa): "Eto ovako od naših lica (tj. razmaknite se, napravite mi mjesta daprođem do borbene linije tako) da se međusobno udaramo (sa) narodom (tj. sa

348

neprijateljem). Ne činjasmo ovako (doslovno: Nije ovako da smo bili da činimo)sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Loše je (ono) što ste uobičajilivašim vršnjacima."

(Tj. U vrijeme Muhammeda a.s. nije se prvi bojni red otkrivao - razbijao - pa tim nekuvrstu poraza trpio, nego je nepokolebljiv bio u borbenosti. Loš običaj uvodite ipoučavate svoje vršnjake - običaj razbijanja. Ova zadnja rečenica se tumači narazne načine koje nećemo navoditi. Veli se po jednoj verziji, prema komentaru Ajnije,da je poslije ovih riječi Sabit, sin Kajsa stupio u borbenu liniju i borio se dok nijepoginuo u toj borbi - borbi na Jemami protiv pristaša Musejlime Kezzaba.)

Predao je njega (tj. pričao je ovaj hadis) Hammad od Sabita, od Enesa.

GLAVA

vrijednosti izviđača (vojnog špijuna).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sinaMunkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će doći meni sa viješću naroda (tj. Ko će mi donijeti vijest oneprijatelju)?" Danom (tj. To je rekao na dan) Saveznika. Rekao je Zubejr:"Ja." Zatim je rekao: "Ko će doći meni sa viješću naroda?" Rekao je Zubejr:"Ja." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za svakogavjerovijesnika je (jedan) iskrenik (tj. Zaista svaki vjerovijesnik je imao jednogiskrenoga sljedbenika, pomagača), a moj iskrenik (iskreni pristalica, sljedbenik,pomagač) je Zubejr."

(U daljem tekstu riječ "Havarijjun" prevodiće se sa izrazom pomoćnik.)

GLAVA:

Da li će se poslati izviđač (jedan), sam on?

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam jeIbnul-Munkedir da je on čuo Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njihdvojice, rekao je:

Pozivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ljude (u izviđanje).Rekao je Sadekate: Mislim ga (da je to bilo na) dan Hendeka. Pa se odazvaoZubejr. Zatim je (ponovo) pozivao ljude, pa se odazvao Zubejr. Zatim je pozivaoljude, pa se odazvao Zubejr. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio: "Zaista za svakoga vjerovijesnika je (bio, postojao jedan) pomoćnik, azaista moj pomoćnik je Zubejr, sin Avvama."

GLAVA

putovanja dvojice (dvije osobe, dviju osoba).

349

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od HalidaHazza-a, od Ebu Kilabeta, od Malika, sina Huvejrisa, rekao je:

Otišao (tj. Pošao, krenuo) sam od (iz boravljenja) kod Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao nama - ja i (jedan) drug moj (bili smozajedno, tj. rekao je meni i mom drugu): "Pozivajte vas dvojica (na molitvu, tj.proučite ezan), i uspostavite (molitvu-namaz, tj. klanjajte) vas dvojica, i nekapredvodi (od) vas dvojice (u molitvi, tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice(tj. onaj koji je stariji)."

GLAVA:

Konjaništvo (tj. Konji su takve životinje da) je svezano u njihove kike (perčine,tj. kosu koja se spušta na čelo konja) dobro do Sudnjeg dana.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a,od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Konjaništvo (Konji su takvi da) je u njihovim kikama dobro dosudnjega (Sudnjega) dana."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Husajna i IbnuEbu Sefera, od Ša'bije, od Urveta, sina Dža'da, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allahi spasio, rekao je:

"Konji (Konjaništvo) su (takve životinje da) je svezano u njihove kike(perčine, tj. kose koje su se spustile nad čelo - za njih je svezano) dobro dosudnjega dana." Rekao je Sulejman od Šubeta, od Urveta, sina Ebu Dža'da. Slijedioje njega (Sulejmana) Museded od Hušejma, od Husajna, od Ša'bije, od Urveta, sinaEbu Dža'da.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Šubeta, od EbuTejjaha, od Enesa, sina Malika, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio:

"Blagoslov je u kikama konja."

GLAVA:

Borba je prolazač (tj. trajuća, trajna ima se voditi) sa dobročiniteljem igriješnikom (pokvarenjakom zapovjednikom, pokvarenim zapovjednikom, tj.pod rukovodstvom i dobra i pokvarena vođe) zbog govora Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio: "Konji su (takvi da) je svezano u njihove kike dobrodo sudnjega dana."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, pričao namje Urvete Barikija da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

350

"Konji su (takvi da) je svezano u njihove kike dobro do sudnjega dana:nagrada i (ratni) plijen."

GLAVA

(onoga) ko je sebi zadržao konja (tj. ko je imao konja koji je namjenjen samo zapotrebe rata u putu Allaha-na Božijem putu) zbog Njegovoga govora, uzvišen je:".... i od užeta (konopca) konja....".

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, pričao nam je Ibnul-Mubarek, izvijestionas je Talhate, sin Ebu Seida, rekao je: čuo sam Seida Makburiju (da) priča da je ončuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko sebi zadrži konja u put Allaha vjerovanjem u Allaha i potvrđivanjemu Njegovo obećanje, pa zaista njegova sitost (sitost konja), i njegova napojenost, injegova fuškija (izmet) i njegova mokraća (mokrenje) je u njegovoj mjeri (na)sudnjem danu."

(Tj. staviće se u vlasnika toga konja na Sudnjem danu u tas vage - mjerila dobrih djelai konjski izmet, i mokraća, i to što je konj bio sit i napojen, pa će i to pomoći da tasdobrih djela bude teži prema tasu loših čovjekovih djela na toj vagi, na tom mjerilu.)

GLAVA

imena konja i magarca.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, rekao je: pričao nam je Fudajl,sin Sulejmana, od Ebu Hazima, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca daje on izašao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u godiniHudejbije) pa je zaostao (ostao ozadi, ozada, iza) Ebu Katadete sa nekim (od)svojih drugova, a oni su hodočasnički obučeni, a on (Ebu Katadete) jehodočasnički neobučen (neodjeven). Pa su vidjeli (ugledali jednoga) divljegamagarca prije (nego) da vidi njega (on). Pa pošto su (oni) vidjeli njega, ostavili suga dok je vidio (dok ga nije vidio) Ebu Katadete. Pa je uzjašio (jednoga) konjarekne se njemu (konju, tj. uzjašio, uzjahao je konja koji je imao ime) Džeradete(Skakavac). Pa je pitao (molio) njih da dodadnu njemu njegov bič (kandžiju), panisu htjeli. Pa je dohvatio njega (bič), pa je navalio (na magarca da ga ulovi), paje ranio njega (pa ga je ranio). Zatim je jeo (od mesa ulovljenoga magarca - jer jemeso divljega magarca dozvoljeno jesti, a pitomoga nije), pa su jeli (i oni, njegovidrugovi). Pa su došli (tj. stigli Muhammeda a.s.). Pa pošto su stigli njega (Papošto su ga stigli), rekao je (Muhammed a.s.):

"Da li je sa vama od njega (ijedna) stvar (tj. Ima li imalo u vas mesa odtog magarca)?" Rekao je: "Sa nama je (tj. Imamo) njegovu nogu." Pa je uzeonju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je jeo nju.

351

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha sina Dža'fera, pričao nam je Ma'n, sina'Isa-a, pričao nam je Ubejj, sin Abasa sina Sehla, od njegova oca, od njegova djeda,rekao je:

Bio je za Vjerovijesnika (tj. Imao je Vjerovijesnik, Bio je vlasništvoVjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio, u našem zidu (tj. voćnjaku jedan)konj rekne se njemu Luhajf (tj. konj po imenu Luhajf).

PRIČAO JE MENI Ishak, sin Ibrahima da je on čuo Jahja-a, sina Adema:pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Muaza, biozadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sajahač (sujahač) Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, na (jednom) magarcu (što) se rekne njemu (tj. kojemje bilo ime) 'Ufejr, pa je rekao:

"O Muaze! Da li znaš pravo Allaha na Njegovim robovima, i šta je pravorobova na Allahu (na Allaha)?" Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik je znaniji(tj. bolje znaju to nego ja)." Rekao je: "Pa zaista pravo Allaha na (Njegovim)robovima je da obožavaju Njega i (da) ne udružuju s Njim (nijedne) stvari(ništa), a pravo robova na Allahu je da neće kazniti (tj. da ne kazni onoga) koneće udruživati (tj. ko je takav da ne udružuje) sa Njim (nijedne) stvari (tj.ništa)." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Pa zar neću obradovati s njim (tj. stim što si sada rekao) ljude?" Rekao je: "Ne obraduj ih (tj. Ne reci im to) pa (da)se oslonu (oslone oni na to i da napuste da rade dobra djela)."

(Riječ "ridfun" prevela se sa izrazom sajahač, a to znači jahač koji jaši, jaše zajahačem pred sobom i to na istoj jahaćoj životinji - dakle, kada na jednoj jahaćojživotinji u isti mah, čas jašu dvije osobe, prva osoba do glave životinje je jahač, adruga osoba koja sjedi za leđima prve osobe je "ridfun" sajahač, sa njim jaši, jašezajedno. Nekad "ridfun" znači sajahač u pravom smislu riječi, a to će reći kada dvijeosobe jašu jedna za drugom, ali svaka na posebnoj životinji za jahanje.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao namje Šubete: čuo sam Katadeta od Enesa, sina Malika, rekao je:

Bio je strah (panika jednom prilikom) u Medini, pa je potražio (uzeo) naposlugu (unaruč, posudio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga)konja (što je bio u) nas, rekne mu se Mendub (tj. ime mu je bilo Mendub), pa jerekao (Muhammed a.s. vraćajući se iz pravca odakle je po pričanju prijetilaopasnost koja je izazvala strah): "Nismo vidjeli od straha (ništa, tj. nikakvarazloga za strah), i zaista našli smo ga (konja Menduba) zaista morem (kaomore)."

GLAVA

(onoga) što se spominje od nesretnosti (zlosrećnosti) konja.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan

352

Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,(da) govori:

"Nesretnost je samo u trome (u tri stvari): u konju, i ženi i kući."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Hazima, sinaDinara, od Sehla, sina Sa'da, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ako je bilo u (nekoj) stvari (tj. Ako ima u nečem nesretnosti), pa u ženije, i konju i stanu (je ta nesretnost)."

(Na razne se načine tumače ovi hadisi koji proturječe hadisima u kojima je rečeno danema zloslutnje po letu ptica - La tijerete. Ta tumačenja se neće navoditi ovdje.)

GLAVA:

Konji su za tri (grupe ljudi). I (o konjima govori) Njegov govor, uzvišen je: "Ikonje, i mazge i magarce zato (da) jašite njih i nakitom (tj. i kao nakit, gizda)....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Zejda, sinaEslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, daje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Konji su za tri (čovjeka): za (jednoga) čovjeka su nagrada, a za(jednoga) čovjeka zastor (pokriće za potrebe njegovoga života), a na (jednoga)čovjeka su teret. Pa što se tiče (onoga) koji (je taj što) su njemu nagrada, pa (to)je čovjek (koji) je svezao njih u put Allaha (na Božijem putu), pa je produljio(uže, tj. napravio dugo uže, dugo ispasište) u livadi (na livadi) ili vrtu. Pa što su(god) pogodili (konji, što je pogodila ergela) u tom svome užetu od livade ili vrta(bašče, tj. što su god pojeli), biće njemu dobra djela (za to upisana, i imaće za tonagradu). I da zaista oni odsiječu (prekinu) svoje uže, pa naprijed i natrag trče(na jedno) uzvišenje ili (na) dva uzvišenja, biće (računaće se) njihovi izmeti injihovi tragovi (kao) dobra djela njemu (tom čovjeku, vlasniku tih konja). I daoni prođu pokraj rijeke, pa piju od nje, a (on) nije htio da napoji njih, biće (i) to(uknjiženo, upisano kao) dobra (lijepa) djela njemu. A što se tiče čovjeka koji (jetaj što) je ona (ergela, konji) na njega teret (tj. grijeh), pa on je čovjek (koji) jesvezao njih (zbog) ponosa, i licemjernosti i neprijateljstva za stanovnike(pripadnike) Islama, pa ona (ta takva ergela, konji) je teret (grijeh) na toga(čovjeka)." A pitao se (tj. upitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,o magarcima pa je rekao: "Nije se spustilo (tj. objavilo) na mene (meni) o njima(ništa) osim ovaj sakupljajući (tj. sveobuhvatajući, sveobuhvatni) usamljeni ajet(odlomak): "Pa ko uradi težine zrna prašine (kakvoga) dobra, vidjeće ga. A kouradi težine zrna prašine (tj. trun kakvoga) zla, vidjeće ga."

GLAVA

(onoga) ko je udario jahaću životinju (nekoga drugoga) osim sebe u ratu (uborbi).

353

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Ebu Akil, pričao nam je Ebul-Mutevekil Nadžija, rekao je:

Došao sam Džabiru, sinu Abdullaha, Ensariji pa sam rekao njemu:"Pričaj meni za (ono nešto) što si čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio." Rekao je: "Putovao sam sa njim u nekom (od) njegovih putovanja."Rekao je Ebu Akil: "Neću znati (tj. Ne znam je li na) rat ili umru. Pa pošto(nastupi vrijeme) da smo se okrenuli (prema kućama, tj. Pa pošto smo sa togaputovanja počeli da se vraćamo), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio: "Ko voli (želi) da se požuri k svojoj porodici, pa neka požuri." Rekao jeDžabir: Pa smo se okrenuli (tj. krenuli smo), a ja sam na (jednom) devcu svomemrkocrvenom, nije u njega (nikakva) bilješka (biljega, biljeg, pjega) i ljudi su izamene. Pa dok ja tako (idem naprijed) kadli stade na mene (tj. kad mi devacnajednom stade od umorenosti, umora, sustalosti). Pa je rekao meniVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Džabire! Pridrži se." Pa je udarionjega sa svojim bičem (kandžijom jednim) udaranjem (udarcem). Pa je skočiodevac (u) svoje mjesto (tj. naprijed). Pa je rekao: "Da li ćeš prodati (toga)devca?" Rekao sam: "Da." Pa pošto smo stigli (došli u) Medinu i unišao (je)Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Bogomolju u skupinama svojihdrugova, pa unišao (ušao) sam k njemu, a svezao sam devca u (tj. na) stranupločnika, pa sam rekao njemu: "Ovo je tvoj devac (tj. Evo ti devac)." Pa jeizašao pa je počeo (da) ophodi sa devcem (obilazi devca) i (da) govori: "Devac jenaš devac." Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ugovorene)ukije od zlata pa je rekao: "Dajte ih Džabiru." Zatim je rekao: "Uzeo si ucijelosti cijenu." Rekao sam: "Da." Rekao je: "Cijena i devac su za tebe (tj. tvojisu - dakle i novac i devac su tvoji)."

GLAVA

jahanja na teškoj jahalici i (na) ždrijepcima (pastuhima) od konja.

A rekao je Rašid, sin Sa'da: Bili su preci (prvi muslimani običaja da) voleždrijepce jer su zaista oni tečniji i smioniji (odvažniji).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je u Medini (zavladao nekakav) strah, pa je zatražio (uzeo) na posluguVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konja (koji je bio vlasništvo) EbuTalhata, rekne mu se (ime mu je bilo) Mendub. Pa je uzjašio (uzjahao) njega irekao je (povrativši, vrativši se sa izviđanja): "Nismo vidjeli od straha (ništa), izaista smo našli njega (konja) zaista more (kao more)."

GLAVA

udjela konja.

354

A rekao je Malik: Daće se udio (u ratnom plijenu) za konje i nearapske konje("Hajlun" su čistokrvni arapski konji, a "birzevnun - berazinu" su turski konji,turska rasa) od njih (od konja, tj. za jahaće, trkaće i za tovarne između konja daće seudio iz ratnoga plijena) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "I konje, i mazge imagarce zato (je Allah stvorio da) jašete njih....". A neće se davati udio za više od(jednoga) konja.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdullaha, odNafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, učinio (tj. odredio) za konja dva dijela (udjela odratnoga plijena), a za njegovoga druga (tj. vlasnika - vlasnika konja jedan) dio(udio).

(Jasno je da se radi o konju koji je učestvovao u ratnoj operaciji sa svojim vlasnikom.Većina pravnika iz svih mezheba ovako ovo i shvata. Jedini je izuzetak Ebu Hanifekoji je rekao da ne daje veće vrijednosti životinji nad muslimanom. Njegovi učeniciEbu Jusuf i Muhamed se ne slažu s njim u ovom.)

GLAVA

(onoga) ko je vodio jahalicu (jahaću životinju nekoga drugoga) osim njega (tj.osim sebe, osim svoje jahalice) u ratu.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sehl, sin Jusufa, od Šubeta, odEbu Ishaka, rekao je (jedan) čovjek Bera-u, sinu Aziba, bio zadovoljan Allah odnjega:

"Zar ste (ili: Da li ste) pobjegli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (na) dan Hunejna?" Rekao je: "Ali poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, nije pobjegao (premda smo mi pobjegli, počeli da bježimo). Zaista(pleme) Hevazin bili su ljudi strijelci (dobri gađaoci), i zaista mi pošto smo srelinjih (sukobili se s njima), navalili smo na njih, pa su se razbili. Pa su se okrenulimuslimani na ratne plijenove (zaplijenjivanja). I okrenuli su se (oni prema)nama (tj. na nas) sa strijelama (strijelicama, tj. počeli su da se grupišu ponovno ida nas gađaju). Pa što se tiče poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, panije pobjegao (nije bježao). Pa zaista već sam vidio njega, a zaista on je zaista nasvojoj bijeloj mazgi. I zaista Ebu Sufjan je uzimač (tj. uzeo je, držao je) zanjezinu uzdu (za uzdu mazge), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,govori: "Ja sam vjerovijesnik (Allaha), nema laži. Ja sam sin (tj. unuk)Abdulmuttaliba."

GLAVA

(metalnoga ili drvenoga) stremena (uzenđije, uzengije) i kožnoga stremena zajahalicu (jahaću životinju).

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdullaha, odNafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio kada je uveo (tj. stavio) svoju nogu u

355

kožnatu uzenđiju (uzengiju, stremen) i ispravila se s njim njegova deva stojeći(ona) - (tada bi on bio) uzviknuo (telbiju) kod bogomolje Zul-Hulejfe.

(Misli se da je bio uzvikivao telbiju na tom mjestu prilikom odlaska na hodočašće ilina umru.)GLAVA

jahanja gola konja (tj. konja na kome nema ni sedla, ni samara niti šta drugo).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Hamad od Sabita, od Enesa,bio zadovoljan Allah od njega:

Izašao je u susret njima (ili: Okrenuo se prema njima) Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, na golu konju, nema na njemu sedla, u (tj. na)njegovom vratu je mač (sablja - a to je bilo onu noć kada je u Medini bilazavladala panika).

GLAVA

sitnohodno-sporog konja (tj. konja koji je spor i uz to još ima tijesne, sitnekorake).

(U daljem tekstu riječ "katufun" prevodiće se sa izrazom spor.)

PRIČAO NAM JE Abdul-A’ala, sin Hamada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a,pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega,da su se stanovnici Medine uplašili jednom (prilikom), pa je uzjašio (uzjahao)Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konja (koji je pripadao) Ebu Talhatu(a taj konj) iđaše (išao je) sporo, ili bio je u njega sporohod (sporo idjenje sakratkim, tijesnim koracima). Pa pošto se vratio, rekao je:

"Našli smo vašega konja ovoga morem (tj. kao more težak za jahanje jerse njiše, sporo se kreće)." Pa je bio (taj isti konj) poslije toga (slučaja takav da) seneće teći (ići s njim, tj. izmjenio se tako da s njim nije mogao ići nijedan konj,tako je postao brz u hodu blagoslovom Muhammeda a.s.).

GLAVA

pretjecanja (prestizanja, tj. utrkivanja, trka) među konjima.

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ubejdullaha, od Nafi'a,od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Dao je teći (tj. Puštao je da se utrkiva na trci) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, (da se u trci utrkiva ono grlo) što se treniralo od konja (i to datrču, trče) od Hafija-a do Senijjetul - Veda-a (Hafija' i Senijjetul - Veda' su dvamjesta kod Medine). A dao je teći (tj. Puštao je da se utrkuje ono grlo) što se nijetreniralo (da trče) od Senijjeta do bogomolje Zurejkovića. Rekao je Ibnu Umer: Ibio sam u (tj. među onima) koje je dao teći (tj. koje je pustio da trče). Rekao je

356

Abdullah: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Ubejdullah. Rekao je Sufjan:Između Hafja'a do Senijjetul - Veda'a je pet milja, ili šest; a između Senijjeta dobogomolje Zurejkovića je (jedna) milja.

GLAVA

treniranja (pripremanja, uvježbavanja) konja za pretjecanje (natjecanje,utrkivanje).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Lejs od Nafi'a, odAbdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, natjecao (puštao u natjecanje) između konja koji se nisu trenirali(uvježbavali), a bio je njihov cilj od Senijjeta do bogomolje Zurejkovića, i da seAbdullah, sin Umera bio natjecao s njima.

Rekao je Ebu Abdullah: "Emeden" je (isto što i) "gajeten" (obje riječi značecilj). ".... pa je bio dugačak na njih (tj. njima) cilj.....".

GLAVA

cilja pretjecanja (prestizanja, tj. natjecanja) za trenirane konje.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, pričaonam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, rekao je:

Natjecao je (tj. Puštao je u natjecanje) poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, između konja koji su se već trenirali, pa je poslao (tj. pustio) njihod Hafja-a, a bio je njihov cilj Senijjetul-Veda'. Pa sam rekao Musa-u: "Pakoliko je bilo između toga?" Rekao je: "Šest milja, ili sedam." A natjecao jeizmeđu konja koji se nisu trenirali, pa je poslao (pustio) njih od Senijjetul-Veda-a, a bio je njihov cilj bogomolja Zurejkovića. Rekao sam: "Pa koliko je izmeđutoga?" Rekao je: "Milja, ili slično njemu (slično tome)." I bio je Ibnu Umer(jedan od onih lica što) se natjecao u njima (među njima).

GLAVA

deve (kamile) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

Rekao je Ibnu Umer: Stavio je za leđa (sebi) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, (kao sajahača, sujahača) Usameta na Kasva-u (Kasva' je ime deve,kamile Muhammeda a.s.). A rekao je Misver: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio: "Nije se uzjogunila Kasva' (nije bila nepokorna, neposlušna pa daneće da krene s mjesta)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, pričaonam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah odnjega, (da) govori:

357

Bila je deva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekne se njoj'Adba' (tj. Muhammed a.s. je imao devu kojoj je bilo ime Adba).

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr od Humejda, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bila je za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) deva,imenuje se (tj. imala je ime) 'Adba', neće se preteći (ne pretječe se, tj. nije semogla pobijediti u natjecanju jer je bila vrlo brza). Rekao je Humejd: Ili neće seskoro preteći (tj. Ili skoro da se ne može preteći). Pa je došao (jedan) Beduin na(jednom mladom) devcu (tek se počelo na njemu sjediti, tj. jašiti, jahati zato sezove "ka'udun"), pa (je) pretekao nju (devu Muhammeda a.s., tj. pobijedio je unatjecanju nju). Pa je to bilo teško na muslimane (muslimanima), čak jeprepoznao njega (to teško osjećanje muslimana Muhammed a.s.) pa je rekao:"Pravo je na Allaha da se neće uzdignuti (nijedna) stvar od ovozemnosti (pa da snjom bude drukčije) osim (to da) je spustio nju (tj. ponizio je nju Allah najzad -dao je da padne sa visine svoje ta stvar)." Oduljio je njega (tj. Pričao je na dugoovaj hadis) Musa od Hamada, od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio.

GLAVA

ratovanja na magarcima.

GLAVA

mazge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bijele (tj. bijele mazgeMuhammeda a.s.).

Rekao je njega (tj. Rekao je to da je u Muhammeda a.s. bila bijela mazga)Enes. A rekao je Ebu Humejd: Poklonio je vladar (grada) Ejle za Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) bijelu mazgu.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan,rekao je: pričao mi je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Amra, sina Harisa, rekao je:

Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kad je umroništa) osim svoju bijelu mazgu, i svoje oružje i (jednu) zemlju (što) je ostavio nju(u) milostinju (kao milostinju).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, sin Seida,od Sufjana, pričao mi je Ebu Ishak od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao jenjemu (jedan) čovjek:

"O Ebu Umarete! Okrenuli ste leđa (na) dan Hunejna." Rekao je: "Netako mi Allaha! Nije okrenuo leđa Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, aali (tj. nego) su okrenuli leđa brzaci ljudi (tj. pretjecači, brzopleti koji trče prviispred drugih ljudi), pa je srelo njih (pleme) Hevazin sa strijelama (tj. dočekalo,

358

napalo ih je sa strelicama). A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) jena svojoj bijeloj mazgi, a Ebu Sufjan, sin Harisa je uzimač (tj. uzeo, držao je) zanjezinu uzdu, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori: "Ja samvjerovijesnik, nema laži. Ja sam sin (tj. unuk) Abdulmuttaliba."GLAVA

borbe žena.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio je nas Sufjan odMuavijeta, sina Ishaka, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, majke vjernika, biozadovoljan Allah od nje, rekla je:

Tražila sam dozvolu (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (daidem) u borbu, pa je rekao: "Vaša (tj. Ženska) borba je hodočašće."

A rekao je Abdullah, sin Velida: Pričao nam je Sufjan od Muavijeta za ovo.

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Muavijeta za ovo (zaovaj slučaj, za ovaj hadis). A od Habiba, sina Ebu Amreta, od Aiše, kćeri Talhata, odAiše, majke vjernika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pitale sunjega njegove žene od borbe (tj. o borbi) pa je rekao:

"Divna borba je hodočašće." ("Divna li je borba hodočašće!")

GLAVA

rata (vojne) žene u moru (po moru, na moru).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sinAmra, pričao nam je Ebu Ishak od Abdullaha, sina Abdurrahmana, Ensarije, rekao je:čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na kćer (tj. kćerki)Milhana, pa se naslonio kod nje, zatim se nasmijao. Pa je rekla: "Zašto (zbogčega) se smiješ, o poslaniče Allaha?" Pa je rekao: "Ljudi (neki) od moje sljedbejašiće (tj. broditi će, ploviće) Zelenim Morem u putu Allaha, (a) primjer njih je(kao) primjer vladara na (svojim) prijestoljima." Pa je rekla: "O poslaničeAllaha, moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Moj Bože! Učini nju odnjih." Zatim se povratio pa se nasmijao. Pa je rekla njemu kao - ili od čega - to.Pa je rekao njoj kao to (maloprije što joj je rekao). Pa je rekla: "Moli Allaha daučini mene od njih." Rekao je: "Ti si od prvih, a nisi od zadnjih." Rekao je:Rekao je Enes: Pa je uzela za muža Ubadeta, sina Samita, pa je uzjašila (tj.zaplovila) morem sa kćerkom Karezata. Pa pošto se vratila (sa mora na obalu),uzjahivala je svoju jahalicu (jahaću životinju), pa se bacila sa njom (tj. bacila sejahalica na nju udarivši je u vrat, smrskavši joj vrat), pa je pala od (tj. sa) nje (sajahalice) pa je umrijela (umrla).

359

GLAVA

nošenja (na jahaćoj životinji) čovjeka (koji ponese, tj. povede) svoju ženu u rat(povedavši, vodeći jednu ženu) osim nekih svojih žena.

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdullah, sin Umera,Numejrija, pričao nam je Junus, rekao je: čuo sam Zuhriju, rekao je: čuo sam Urveta,sina Zubejra, i Seida, sina Musejeba, i Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdullaha, sinaAbdullaha, od hadisa (tj. o hadisu) Aiše - svaki (od njih) pričao mi je dio od (toga)hadisa - rekla je:

Bio bi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe (uborbu), (bio bi) bacio (bacio bi) ždrijeb (žrijeb, kocku) među svoje žene, pa koja(od) njih (bude ta da) izađe njezina strijelica (tj. njezin ždrijeb, žrijeb), izašao bisa (njom u borbu, tj. poveo bi nju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Paje bacio ždrijeb među nas u (jednoj) vojni (što) je vojevao nju, pa je izašla mojastrijelica (tj. moj ždrijeb), pa sam izašla sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allahi spasio, poslije što se spustio zastor (zavjesa, tj. poslije objavljivanja ajeta ukojem se zapovjedilo da se razgovara iza zastora, iza zavjese sa muškim osobamakoji nisu bližnji rođaci).

GLAVA

vojne (rata, ratovanja) žena i njihove borbe sa ljudima.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam jeAbdulaziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio dan Uhuda, razbili su se ljudi od Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio. Rekao je: I zaista već sam vidio Aišu, kćer Ebu Bekra, i UmmuSulejmu, a zaista njih dvije su zaista dvije zadizačice skuta (tj. zadignule su skute- donje odjeće), vidim narukvice potkoljenica njih dviju (tj. nožne narukvice - ilikajiše sa nakitom koje su nosile na nogama ispod koljena), skaču njih dvijemjehovima (tj. sa mijehovima). A rekao je (drugi) osim njega (osim EbuMamera): Prenose njih dvije mjehove na svojim leđima (doslovno: na leđimanjih dviju), zatim izlijevaju (ispražnjuju) nju (vodu iz mjehova) u usta naroda (uusta ljudi, napajaju ljude-borce). Zatim se vraćaju njih dvije, pa njih dvijenapune njih (mjehove), zatim dođu njih dvije pa izliju (izruče) njih (mjehove) uusta naroda (u usta ljudi).

GLAVA

nošenja žena mjehova (mješine s vodom) k ljudima u vojni (u ratu).

360

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus odIbnu Šihaba, rekao je Sa'lebete, sin Ebu Malika:

Zaista Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, razdjeljivao(dijelio) je (nekakve) ogrtače (odjeće, svilene ili vunene) među (neke) žene odžena Medine, pa je ostao (jedan) vrstan (dobar) ogrtač. Pa je rekao njemu neki(od onih) ko je kod njega (bio): "O zapovjedniče vjernika, daruj (tj. podaj) ovajkćeri (tj. unuki) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koja je kod tebe."Htjeli su (da s tim podsjete na) Ummu Kulsumu, kćer Alije. Pa je rekao Umer:"Ummu Selit je preča." A Ummu Selit je od žena Pomagača (i to) od (onih osoba)koje su se prisegnule poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (navjernost). Rekao je Umer: "Pa zaista ona nosaše (nosila je) za nas (tj. nama)mjehove (na) dan Uhuda."

Rekao je Ebu Abdullah: "Tezfiru" je (isto što i) "tehitu".

("Tehitu" znači: šije, ušiva, pa bi onda zadnja rečenica značila: "Pa zaista onašivaše nama mjehove na dan Uhuda." Komentatori navode, međutim, prigovore daovo značenje riječi "tezfiru" nije poznato u arapskom jeziku.)

GLAVA:

liječenja žena ranjenike (ranjenika) u vojni (u ratu).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala,pričao nam je Halid, sin Zekvana, od Rubejji'e, kćeri Muavviza, rekla je:

Bile smo (i mi žene u ratu zajedno) sa Vjerovijesnikom, pomilovao gaAllah i spasio, napajamo i liječimo ranjene (napajale smo, i liječile smoranjenike), i vraćamo (i prenosile smo) ubijene (poginule) k Medini (tj. uMedinu).

GLAVA

vraćanja žena ranjene i ubijene (ranjenih i ubijenih).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, od Halida,sina Zekvana, od Rubejji'e, kćeri Muavviza, rekla je:

Vojevasmo (tj. Bivasmo, Bile smo u ratu zajedno) sa Vjerovijesnikom,pomilovao ga Allah i spasio, pa napajamo ljude i služimo ih, i vraćamo ubijene iranjene k Medini (u Medinu).

GLAVA

iščupavanja strijele iz tijela.

361

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete odBurejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Ustrijelio se (tj. Pogođen je strijelom) Ebu Amir u svoje koljeno, pa samstigao (dopro) k njemu. Rekao je: "Iščupaj ovu strijelu (strjelicu, strelicu)." Pasam iščupao nju, pa je skočila od njega voda (tj. potekla, navalila je iz njegavoda). Pa sam unišao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. posjetiosam ga, unišao sam mu) pa sam izvijestio njega, pa je rekao: "Moj Bože, oprostiza Ubejda Ebu Amira (tj. oprosti Ubejdu Ebu Amiru)."

GLAVA

čuvanja (stražarčenja, straže) u vojni u putu Allaha (u ratu na Božijem putu).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Halila, izvijestio nas je Alija, sin Mushira,izvijestio nas je Jahja, sin Seida, izvijestio nas je Abdullah, sin Amira sina Rebiata,rekao je: čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da) govori:

Bio bi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bdio (tj. Ne bi spavao;Ili: Bio je bdio - tj. Nije spavao), pa pošto je stigao (došao u) Medinu, rekao je:"Da je (jedan) čovjek od mojih drugova dobar (da) čuva mene noćas (ili:večeras)!" Kad čudosmo (odjednom, iznenada) glas oružja. Pa je rekao: "Ko jeovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ja sam Sa'd, sin Ebu Vakkasa. Došao sam zato(da) čuvam tebe." I zaspao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Jusufa, izvijestio nas je Ebu Bekr od Ebu Hasina,od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pao (na lice, tj. Propao, nesretan bio) rob zlatnika, i srebrenjaka, iogrtača (plašta, pokrivača) i odjeće! Ako se dalo (njemu nešto od toga),zadovoljio se (zadovoljan je, tj. lojalan, privržen je), a ako se nije dalo (njemu),nije se zadovoljio (nije zadovoljan)."

Nije podigao njega (ovaj hadis do Muhammeda a.s.) Israil i Muhamed, sinDžuhadeta, od Ebu Hasina. A povećao je nama Amr, rekao je: Izvijestio nas je Abdur-Rahman, sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta,od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pao (na lice, tj. Propao) rob zlatnika, i rob srebrenjaka i rob odjeće! Akose dalo (njemu), zadovoljio se, a ako se nije dalo (njemu), rasrdio se. Pao istrmoglavio se! I kada se ubo (trnom), pa ne izvadio se (njemu trn)! Blago (li se)za roba uzimača za uzdu svoga konja (tj. Blago robu koji je uzeo za uzdu svogakonja) u (na) putu Allaha, raščupane glave svoje, prašljivih dviju nogu svojih!"

(To jest: Blago tome robu koji se samo brine o borbi za Islam, a na svoju vanjštinu jezaboravio jer je on takav da je kosa njegove glave raščupana, ili neuređena izapuštana, a njegove dvije noge su mnogo uprašene.)

362

"Ako je bio u čuvanju (tj. u prethodnici, straži isturenoj naprijed), bio jeu čuvanju; a ako je bio u tjeračima (tj. u zaštitnici, u straži koja je ostavljenaozadi, ozada, iza glavnine), bio je u tjeračima (tj. bio je u zaštitnici, u pratećojčeti ili straži jer to znači "sakatun"). Ako je tražio dozvolu, nije se dozvolilonjemu; a ako je zagovarao (zauzimao se za koga ili za nešto), nije se zagovorio (tj.nije primljeno njegovo zagovaranje, intervencija njegova)."

Rekao je Ebu Abdullah: Nije podigao njega (tj. nije pripisao Muhammedu a.s.ovaj hadis - a to će reći: nije istakao da je Muhammed a.s. ovo rekao - nije to istakao usvome pričanju) Israil i Muhamed, sin Džuhadeta, od Ebu Hasina. I rekao je: "Ta'sen:Padanjem (propadanjem)....", kao da je On rekao: "Pa dao padanje (na lice,strmoglavljivanje) njima Allah." "Tuba" je (riječ na oblik po formuli) "fu'la" (a"tuba" znači: najljepše) od svake lijepe stvari.

(Doslovno bi prevod bio: Najljepše za roba....., tj. Najljepše robu...., Međutim"tuba" se prevodi sa izrazom: Blago robu!.)

A ono ("u" u "tuba") je "j" (koje) se okrenulo k "v" (tj. "j" koje sepretvorilo u "v", a "v" se pretvorilo u "u", jer je korijen riječi "tuba") od "jetibu":lijep je.

(Po formuli "fu'la" trebalo je da bude "tujba" pa je pretvaranjem "j" u "v", paposlije u "u" postalo "tuba".)

GLAVA

vrijednosti načina služenja u vojni (tj. vrijednosti, vrline posluživanja nekoga uratu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šu'bete od Junusa,sina Ubejda, od Sabita Bunanije, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Drugovao sam (družio sam se sa) Džerirom, sinom Abdullaha, paposluživaše mene, a on je stariji od Enesa.

(Ili: "..... pa posluživaše mene. A on je stariji od Enesa.". Kada se ovako shvati,onda je zadnja rečenica Sabitova napomena.)

Rekao je Džerir: Zaista ja sam vidio Pomagače (da) prave (jednu) stvar.

(Veli se da je pod ovim mislio da je vidio da Pomagači poslužuju Muhammeda a.s. paih zbog toga sve cijeni i to je i smisao daljih njegovih riječi.)

Neću naći nijednoga od njih, (a da ću drukčije učiniti) osim (tako da) ćupočastiti njega.

363

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sinDža'fera, od Amra, sina Ebu Amra, slobodnjaka Muttaliba, sina Hantaba (tj.slobodnjaka Mutalibovoga, sina Hantabovoga), da je on čuo Enesa, sina Malika, biozadovoljan Allah od njega, (da govori):

Izašao sam sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Hajberu(da) služim njega (da ga poslužujem, poslužujući ga). Pa pošto je stigao (došao)Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vraćajući se i pokazao se njemuUhud, rekao je: "Ovo je brdo (što) voli nas i (mi) volimo njega." Zatim je daoznak (pokazao je) sa svojom rukom k Medini, (i) rekao je: "Moj Bože! Zaista jazabranjujem što je među njezina dva kamenjara kao zabranjivanje Ibrahima(Avrama za) Meku (tj. Činim, proglašavam Medinu svetim tlom kao što jeIbrahim učinio Meku svetim tlom). Moj Bože! Blagoslovi nama u našem "sa'u" inašem "muddu"."

("Sa'" je jedinica za mjerenje težine i iznosi oko 3,33 kg, a "mudd" je četvrtina od"sa'a". Hadis bi mogao da znači: "Moj Bože! Blagoslovi nam sve ono što mjerimosa'om i muddom: hranu i ostalo.".)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Eburrebi' od Ismaila, sina Zekerija-a, pričao nam je Asim od Muverrika 'Idžlije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega,rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio.Najmnogobrojniji (od) nas hladom je ko traži hlad sa svojom odjećom (tj. najvišehlada između nas imao je onaj ko bi sebe zaklonio od Sunca sa svojom odjećom,ko bi sebi napravio hlad od svoje odjeće - a to može da znači da su bili na nekomputovanju, a nisu imali šatora zbog oskudice i siromaštva u kojem su se nalazili).A što se tiče (onih) koji su postili, pa nisu radili (nikakvu) stvar (tj. nisu radiliništa). A što se tiče (onih) koji su mrsili (tj. koji nisu postili), pa (oni) su poslalideve (tj. podigli su deve na vodu), i služili su (zanimali su se i posluživali okopostača) i borili su se (nastojali su oko ljudske hrane da se skuha i oko pića -hrane za stoku). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otišlisu mrsači danas sa nagradom (tj. Danas su odnijeli nagradu - veću nagraduBožiju - oni koji ne poste jer su radili posao i za sebe i za postače i za životinje, apostači su samo postili i zbog iscrpljenosti nisu više mogli ništa drugo da rade)."

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko je nosio robu (prtljagu) svoga druga u (na) putovanju.

PRIČAO JE MENI Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdur-Rezzak od Ma'mera,od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Svaka koščica (Svaka mala kost - ili: Svaki članak, zglavak, zglob jetakav da) je na njega milostinja (moguća u) svakom danu: (kad) pomogne(čovjek drugom) čovjeku u njegovoj jahalici (da) nosi (ponese, tj. podigne) njegana nju ili podigne na nju (jahaću životinju) njegovu robu - milostinja je (tj. i to je

364

dobro djelo kao i milostinja kada se dadne, da); i lijepa riječ; i svaki korak (što)ide njega k molitvi je milostinja; i pokazivanje puta je milostinja."

GLAVA

vrijednosti (graničnoga, pograničnoga) stražarenja (straže jednog) dana u (na)putu Allaha, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete, strpitese, i pobjeđujte se u strpljivosti (sa neprijateljem u ratnom okršaju), i stražarčite(na granici, graničnim tvrđavama prema neprijatelju) i čuvajte (bojte) se Allaha(da bi) se možda vi spasili."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Ebu Nadra, pričao nam jeAbdurrahman, sin Abdullaha sina Dinara, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da,Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, rekao:

"Stražarčenje (na granici u trajanju od jednoga) dana u (na) putu Allahaje bolje od ovozemnosti i (svega onoga) što je na njoj (tj. u njoj). A mjesto bičajednoga (od) vas od raja (u raju, u Džennetu) je bolje od ovozemnosti i što je nanjoj. I popodnevno odlaženje (što) odlazi (ode) njega rob u (na) putu Allaha iliprijepodnevno odlaženje je bolje od ovozemnosti i što je na njoj."

GLAVA

(onoga) ko je vojevao (ratovao) sa djetetom (vodeći ga u rat) radi posluživanja.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub od Amra, od Enesa, sinaMalika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, rekao Ebu Talhatu:

"Traži meni (jednoga) dječaka od vaših dječaka (da) poslužuje mene dok(tj. da) izađem k Hajberu." Pa je izašao sa mnom (kaže Enes) Ebu Talhate (kao)stavljač za leđa mene (tj. izveo me je Ebu Talhate stavivši mene sebi za leđa naistu jahaću životinju), a ja sam (tada bio) dječak (takav da) sam se približio (dasam stigao) snoviđenje (tj. doba polne zrelosti). Pa posluživah poslanika Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, kada je sišao (sa konja, ili: kada bi odsjeo). Paslušah ga mnogo (da) govori: "Moj Bože! Zaista ja se utječem (utičem, tj. molimutočište) u Tebe od brige, i žalosti, i nemoći, i lijenosti (ljenosti), i škrtosti, istraha, i snage (tj. težine) dugovanja i nadvladavanja (tj. nadmoći) ljudi." Zatimsmo došli Hajberu. Pa pošto je osvojio Allah na njega (tj. njemu tu) tvrđavu,spomenula se njemu ljepota Safije, kćeri Hujejja sina Ahtaba, a već se ubio (tj.ubijen je) njezin muž, a bila je mlada (nevjesta, tj. bila je prije kratkoga vremenastupila u brak sa poginulim mužem da su im još trajali svadbeni dani, dani pira iveselja), pa je sebi odabrao (izabrao, uzeo) nju poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, za svoju osobu (tj. za se lično). Pa je izašao sa njom (iz Hajbera

365

putujući s njom sve) dok smo doprli (mjestu) Seddussahba-u, (a tu) se riješila (tojest: postala je čista od mjesečnice-menstruacije), pa je izgradio s njom (brak, tj.stupio je s njom u bračne odnose). Zatim je napravio hajs (jelo od hurmi, masla isira) u maloj koži (kožnoj posudi, sudu), zatim je rekao poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, (Enesu): "Daj dozvolu (tj. Objavi, pozovi na jeloonoga) ko je okolo (ko je oko) tebe." Pa je to bila svadbena gozba poslanikaAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. za) Safijju. Zatim smo izašli (iz togamjesta) k Medini. Rekao je: Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, (da) zauzima (tj. obuhvata grbu deve) za nju (za Safijju) sa abaijom (sajednim ogrtačem - a to znači: namiješta za Safijju sjedište na devi na kojoj će onajahati). Zatim sjede kod svoje deve pa stavi svoje koljeno, pa stavi Safijja svojunogu na njegovo koljeno dok uzjaha (da uzjaši). Pa smo išli, te kada smo senadkučili na Medinu, pogledao je k Uhudu pa je rekao: "Ovo je brdo (koje) volinas i (mi) volimo njega." Zatim je pogledao k Medini pa je rekao: "Moj Bože!Zabranjujem (tj. Proglašavam svetim ono) što (je) među (između) njezina dvakamenjara sa (načinom) kao što je zabranio Ibrahim Meku. Moj Bože!Blagoslovi njima u njihovom muddu i njihovom sa'u."

GLAVA

jahanja (plovljenja) mora (morem).

PRIČAO JE NAMA Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Jahja-a,od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljanAllah od njega, rekao je:

Pričala mi je Umu Harama da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, spavao podnevni san (jednoga) dana ("Kale kajluleten": spavati u podne)u njezinoj kući, pa se probudio, a on se smije. Rekla je: "O poslaniče Allaha! Štanasmijava tebe?" Rekao je: "Začudio sam se (tj. Čudim, divim se) od ljudi odmoje sljedbe (koji) će jašiti (tj. ploviti) morem kao vladari na prijestoljima." Pasam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa jerekao: "Ti si sa njima." Zatim je zaspao pa se probudio, a on se smije. Pa jerekao kao to (kao maloprije što je rekao) dvaputa ili tri (puta). Rekla sam: "Oposlaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa (mi on na to ovo)govori: "Ti si od prvih." Pa se oženio s njom Ubadete, sin Samita, pa je izašao sanjom k vojni (u rat po moru). Pa pošto se vratila, približavala se (tj. približavanaje njoj jedna) jahaća životinja zato (da ona) uzjaši (uzjaše) nju, pa je pala, pa sestucao (slomio) njezin vrat.

GLAVA

(onoga) ko je tražio pomoć sa slabima i dobrima u ratu (tj. ko je tražio pomoćpomoću, putem blagoslova i molitve slabih, tj. nemoćnih slabića, i blagoslovom imolitvom dobrih ljudi vjernika).

A rekao je Ibnu Abbas: Izvijestio me Ebu Sufjan, rekao je: rekao je menikajsar (vizantijski car): "Pitao sam te da li uglednici (velikaši) ljudi slijede njega

366

ili slabići (između) njih, pa si tvrdio (da ga - Muhammeda a.s. slijede) slabići(između) njih, a oni su sljedbenici (Božijih) poslanika."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Muhamed, sin Talhata,od Talhata, od Mus'aba, sina Sa'da, rekao je:

Vidio je (tj. Smatrao je) Sa'd, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da jeza njega (tj. da on ima neku) vrijednost nad (onim) ko je niže njega (ispod njegau hrabrosti i imanju), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"Da li se pomažete i opskrbljavate (drukčije) osim sa vašim slabićima (tj. Da livam se daje od Uzvišenoga Boga pomoć i opskrba na drugi način osim putemblagoslova i molitve nemoćnika i slabašnih vjernika)?!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra,čuo je Džabira od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Doći će (jedno) vrijeme (da) će vojevati (ratovati) skupina od ljudi, pa ćese reći: "U vama (tj. Među vama) je (li, ima li neko) ko se družio (drugovao sa)Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio?" Pa će se reći: "Da." Pa će seotvoriti na njega (njemu, zbog njega put pobjedi). Zatim će doći vrijeme pa će sereći: "U vama je (li neko, ima li neko) ko se družio (sa) drugovimaVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?" Pa će reći: "Da." Pa će se otvoriti(put k pobjedi, tj. pa će se pobijediti protivnik, neprijatelj). Zatim će doćivrijeme pa će se reći: "U vama je (li neko, ima li neko) ko se družio (sa) drugomdrugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?" Pa će se reći: "Da." Pa ćese otvoriti (tj. Pa će pobijediti)."

GLAVA:

Neće se govoriti: "Omsica (Taj-i-taj) je mučenik (šehid - poginuo za Islamskuvjeru)."

A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:"Allah je znaniji za (onoga - o onome) ko se bori u (na) Njegovom putu. Allah jeznaniji za (onoga) ko se rani (ranjava) u (na) Njegovom putu."

(To jest: Allah najbolje zna ko se bori za vjeru Islam, jer ne mora da znači da svakolice koje se bori u Islamskoj vojsci da ima čistu namjeru da se bori za vjeru Islam.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ja'kub, sin Abdurrahmana, od EbuHazima, od Sehla, sina Sada, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da se jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sreo (tj. sukobio) on iidolopoklonici pa su se pobili (tj. pa su vodili borbu, okršaj nekoliko sati). Papošto se nageo (vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k svojojvojsci i nageli se (i vratili se) drugi k njihovoj (svojoj) vojsci - a u drugovimaposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je (jedan) čovjek (takav da)neće ostaviti njima (nikakve osobe) iznimke, a ni pojedinačne (drukčije) osim(tako da) je slijedio nju, udari je (tj. udarajući je) sa svojim mačem - pa je rekao

367

(neko Muhammedu a.s.): "Nije bio dostatan od nas danas (ni) jedan kao što jebio dostatan omsica (taj-i-taj)."

(Veli se da je tom licu, što je trčalo za svakim osamljenim neprijateljskim licem pa gaubijao, bilo ime Kuzman.)

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar ne (Pazite,Pažnja)! Zaista on je od stanovnika Vatre (tj. pakla)." Pa je rekao (jedan) čovjekod naroda (od ljudi): "Ja sam njegov drug."

(Tj. Ja ću ga pratiti da vidim šta će učiniti, pogriješiti - a veli se da je sad ovome biloime Eksem.)

Rekao je: Pa je izašao sa (za) njim. Kad god bi zastao, zastao bi (i ja) sanjim, a kada bi požurio, požurio bi (i ja) sa njim.

(Ili: Kad god je zastao, zastao je sa njim, a kada je požurio, požurio je sa njim.)

Rekao je: Pa se ranio (Pa je ranjen taj borbeni) čovjek žestokom ranom,pa je zatražio žurno (brzo) smrt (tj. ubrzao je svoju smrt), pa je stavio (metnuoje) željezo mača (tj. onu stranu mača što nije oštra) u zemlju (na zemlju, na tle,na tlo), a njegovu oštricu među svoje dvije sise (grudi), zatim se ponio (tj.navalio) na svoj mač (sablju) pa je ubio svoju osobu (tj. pa je ubio sam sebe, pase ubio). Pa je izašao (iz tog mjesta onaj drugi) čovjek k poslaniku Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Očitujem (svjedočim, izjavljujemponovo) da si ti poslanik Allaha." Rekao je: "A šta je to?" Rekao je: "Čovjekkoji je (taj što) si spomenuo maločas (njega) da je on od stanovnika Vatre, pa su(što su) uvećali ljudi to (tj. smatrali su to za veliku stvar)." Pa sam rekao: "Ja ćuvam za njega (ili: Ja sam vam s njim to jest: prati ću ga). Pa sam izašao unjegovom traženju (da ga tražim). Zatim se ranio (ranjen je) žestokom ranom, paje tražio žurno smrt, pa je stavio željezo svoga mača u zemlju, a njegovu oštricumeđu svoje dvije sise, zatim se ponio (natovario, navalio) na njega (na mač, ili:na nju - na oštricu) pa je ubio svoju osobu (sam sebe, pa se ubio)." Pa je rekaoposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga (tj. tom prilikom, tada):"Zaista čovjek zaista radi rad (posao) stanovnika (pripadnika) raja u (onome)što se pokazuje ljudima (tj. radi posao rajskih ljudi, posao za džennet kako sečini ljudima, prema njihovom mišljenju, odnosno po njihovoj ocjeni), a on je (ataj čovjek je) od stanovnika Vatre. A zaista (neki drugi) čovjek zaista radi rad(posao) stanovnika Vatre u (onome) što se pokazuje ljudima, a on je odstanovnika raja."

(Naravno da to nije redovno tako, nego oba navedena slučaja mnogo puta ili više putase dešavaju, više puta se dese.)

GLAVA

podstrekivanja na bacanje (tj. na gađanje - a to znači: na vježbanje u gađanju) igovora Allaha, uzvišen je: "I pripravite za njih koliko možete od snage i od užeta

368

konja (da) zastrašite s njim neprijatelja Allaha (Allahovoga neprijatelja) i vašeganeprijatelja....".

PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim, sinIsmaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta, sina Ekve'a, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj nekolicine(ljudi) iz Eslema (plemena koji) se nadmeću u gađanju (tj. koji se bore i natječu ugađanju strijelicama), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"Gađajte (doslovno: Bacajte strijelice), sinovi Ismaila, pa zaista (ili: jer zaista)vaš otac bio je strijelac (gađalac, bacač strijelica, tj. dobro je gađao vaš praotacIsmail a.s.). Gađajte, a ja sam sinovima omsice (ove strane, tih, tj. a japodržavam ove, ovu grupu)." Pa se sustegla jedna (od te) dvije grupe sa svojimrukama (tj. spustila je ruke - a to znači digla je ruke u znak da predaju borbu ugađanju). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je vama(pa da) nećete gađati (nećete da se natječete u gađanju)?" Rekli su: "Kako (da)gađamo, a ti si sa njima?!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:"Gađajte, pa ja sam sa vama, svakim (od) vas (tj. ja sam sa svima vama, uz objestranke, grupe)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurrahman, sin Gasila, odHamzeta, sina Ebu Usejda, od njegovoga oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra kada smo se poredali za Kurejševićei (oni) se poredali za nas (u bojne redove, u borbene linije):

"Kada se približe (prikuče) vama, pa na vas je sa strijelicama (da ihgađate)."

GLAVA

igre (zabave) sa kopljima (ili: bodežima, jer riječ "harbetun - hirabun" značikratko koplje) i sličnim njima (drugim oružjima).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hišam odMamera, od Zuhrije, od Ibnul-Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Dok se Abesinci igraju kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,uniđe (uđe) Umer, pa pade k pijesku (uze pijesak), pa posu njih s njim (baci se stim pijeskom na njih). Pa je rekao: "Pusti (Ostavi na miru) njih, o Umere!" Apovećao je Alija: Pričao nam je Abdurrezak, izvijestio nas je Mamer: ...... uBogomolji.

(To jest: Abesinci se igraju u Bogomolji. U stvari igrali su se sa kopljima, bodežima.To je rečeno na drugom mjestu. Ovdje u ovom pričanju ovoga hadisa nije spomenutos čime su se igrali.)

GLAVA

369

štita (zaklona) i (GLAVA onoga) ko se zaštićava (štiti) sa štitom svoga druga.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Evzaija od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sinaMalika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Ebu Talhate (običaja da) se zaštićuje sa Vjerovijesnikom,pomilovao ga Allah i spasio, sa jednim štitom (tj. zaklanjali su se, čuvali su se sajednim štitom obojica). A bio je Ebu Talhate lijepoga bacanja (tj. gađanja, dobroje gađao). Pa je bio, kada je bacio (kada bi bacio strijelicu Ebu Talhate), nadvisiose (tj. bio bi se nadvisio, nadnio preko, iznad štita) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, pa gleda (posmatra) k mjestu njegove strijele.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurrahmana,od Ebu Hazima, od Sehla, rekao je:

Pošto se razbila (tj. Pošto je razbijena) kaciga Vjerovijesnika, pomilovaoga Allah i spasio, na njegovoj glavi, i okrvavilo se njegovo lice i razbio se njegovsjekutić (zub), i zavraćaše se Alija sa vodom u štitu (tj. izmjenjivao se,naizmjenično je donosio vodu u štitu), a praše Fatima njega (a Fatima ga jeprala). Pa pošto je vidjela da krv povećava na vodi mnoštvo (mnogobrojnost, tj.da krv još više teče kada se pere i zaustavlja vodom), upravila je (pokušaj) k(jednoj) hasuri (rogozini), pa je spalila nju i prilijepila (privila, previla) nanjegovu ranu, pa se presjekla (prestala teći) krv.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, odZuhrije, od Malika, sina Evsa sina Hadesana, od Umera, bio zadovoljan Allah odnjega, rekao je:

Bila su imanja Nedirovića od (onoga) što je zaplijenio (tj. dao kao ratniplijen) Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah ispasio, od (onoga) što se nisu žurili (utrkivali, tj. zatrudili) muslimani na njemu(zbog njega, toga ratnoga plijena) sa konjima, a ni sa devama, pa su bila (taimanja) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naročito (specijalno, tj.samo njemu su pripala). I trošaše (trošio je, davaše, davao je) na svoju porodicutrošak svoje godine (tj. opskrbu za svoju porodicu za godinu od tih imanja).Zatim je učinio (ono) što je ostalo (preko opskrbe za godinu njegovoj porodici -ostatak je učinio, odredio) u (za) oružje i konje (koji su kao ratna) oprema u (na)putu Allaha.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričaomi je Sad, sin Ibrahima, od Abdullaha, sina Šeddada, od Alije. Pričao nam jeKabisate, pričao nam je Sufjan od Sada, sina Ibrahima, rekao je: pričao mi jeAbdullah, sin Šeddada, rekao je: čuo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da)govori:

370

Nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) žrtvuje(ijednom) čovjeku poslije Sada. Čuo sam ga (da) govori: "Baci (strijelicu naneprijatelja, tj. Gađaj), tvoja žrtva je moj otac i moja majka!"

(To je rekao Sadu. Tj. za te žrtvujem svoga oca i svoju majku zbog tvoje borbenosti.Ili: "Baci, tvoj otkup je moj otac i moja majka!" To jest: "Gađaj, dao bi za tesvoga oca i svoju majku!" To je izraz najvećeg priznanja. Taj izraz nije se izrekao,kako veli Alija r.a., od strane Muhammeda a.s. nijednome čovjeku osim Sa'da, sinaEbu Vakkasa. Samo se dakle, njemu ta počast ukazala i to kod gađanja neprijatelja,zbog gađanja, pa je i to dokaz vrijednosti i vrline gađanja.)GLAVA

štitova (od same kože).

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je Amr:pričao mi je Ebul-Esved od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Unišao je na mene (tj. Ušao je meni) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, a kod mene su dvije djevojke, pjevaju njih dvije sa pjesmom (tj. pjevajupjesmu) Buasa (tj. pjesmu o borbi na prostoru oko tvrđave Buas), pa je legao napostelju i okrenuo je svoje lice. Pa je unišao (ušao) Ebu Bekr pa je galamomspriječio mene (ili: potjerao mene što se tu pjeva) i rekao je: "Svirala đavola(satane zar da svira) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio?!" Pa seokrenuo na njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa jerekao: "Pusti njih dvije (na miru)!" Pa pošto je zanemario (njih počevši nekiposlovni razgovor, ili neki posao), gurnula sam njih dvije pa su izašle njih dvije.Rekla je: A bio je (taj dan) dan praznika (bajrama) igraju se Crnci sa štitovima ibodežima (kopljima), pa ili sam pitala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, ili je i (on sam od sebe) rekao: "Želiš (li da) gledaš?" Pa je rekla: "Da."Pa je uspravio (tj. postavio) mene iza sebe, moj obraz je na njegovom obrazu, (i)govori: "Uzmite, o Erfidovići (tj. Nastavite igru - Igrajte se)!"

(Po nekima Sudanci znači Abesinci, a nadimak Erfidovići imaju po nekom pradjedu.)

Te kada sam se dosadila (Kad mi je dosadilo, tj. kad sam se nadovoljila,zadovoljila gledanja te igre), rekao je: "Dosta ti je?" Rekla sam: "Da." Rekao je:"Pa idi (odlazi)." Rekao je Ahmed od Ibnu Vehba: Pa pošto je zanemario.....

(To je još jedno pričanje u kojem se prenosi takav izraz. Međutim ima jedno pričanjepo kojem se je upotrijebio ovakav izraz: "Fe lemma amile" - "Pa pošto je radio, tj.počeo nešto da radi - gurnula sam njih dvije pa su izašle.")

GLAVA

kajasa (kajiša) za sablju (za mač na kojima se nosi i za koje se svežu sablje,mačevi) i (GLAVA) vješanja sablje za vrat (na vrat).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, odSabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

371

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši čovjek(doslovno: najljepši od svih ljudi), i najhrabriji čovjek. I zaista već su se uplašilistanovnici Medine (jedne) noći, pa su izašli prema glasu (koji je oglašavaoopasnost), pa je izašao (tj. vraćao se već) u susret njima Vjerovijesnik, pomilovaoga Allah i spasio, a već je tražio čistoću vijesti (tj. a već je provjerio, ustanoviovijest). I on je na konju Ebu Talhata golom (nema sedla na konju), i u (tj. na)njegovom vratu (je) mač (sablja) i on govori: "Niste se plašili! Niste se plašili!"(Tj. "Ne plašite se! Ne plašite se!") Zatim je rekao: "Našli smo ga morem (kaomore)." Ili je rekao: "Zaista on (je) zaista (kao) more."GLAVA

nakita (ukrasa) sabalja (sablji, mačeva).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Evzaija, rekao je: čuo sam Sulejmana, sina Habiba, rekao je: čuo samEbu Umameta (da) govori:

Zaista već su osvojili osvajanja (tj. izvojevali su pobjede neki) ljudi (kojisu bili takvi da) nije bio nakit njihovih sabalja (mačeva) zlato, a ni srebro, bio jenjihov nakit samo žile (iz vrata deve), i olovo i željezo.

(Riječ "alabijju" prvenstveno znači žile, živci - dva živca - na strani vrata deve, nasvakoj strani vrata po jedan živac, žila. Neki komentatori kažu da ta riječ značineučinjene, sirove kože. Neki kažu da ta riječ znači i neku vrstu olova, kaleijskogolova. Neki kažu da znači kositar, kalaj. Najviše se smatra da ta riječ znači vratne žiledeve koje su razrezavali i njima ukrašavali, ili omotavali sablje, mačeve pri dnu i privrhu oštrice.)

GLAVA

(onoga) ko je objesio svoj mač (sablju) za stablo u (na) putovanju kodpopodnevnog spavanja (podnevnoga odmaranja).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:pričao mi je Sinan, sin Ebu Sinana, Duelija i Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da jeDžabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), izvijestioda je on vojevao (ratovao skupa) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, prema Nedždu. Pa pošto se vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, vratio se sa njim (skupa i on). Pa je stigao njih podnevni san (tj. zatekaoih je podnevni odmor u kojem se obično i spava dok ne popusti najveća žega,vrućina koja vlada u pola dana - stigao ih je podnevni san) u (jednoj) dolinimnogoga trnja (gdje ima mnogo trnja). Pa je odsjeo poslanik Allaha, pomilovaoga Allah i spasio, i razišli su se ljudi (da) traže hlada u stabala (pod stablima togatrnja, šiblja). Pa je odsjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod(jednim velikim) trnom (bagremom) i objesio je za njega svoj mač (svoju sablju).I zaspali smo (jedan) san (jedno spavanje), pa kad poslanik Allaha, pomilovao gaAllah i spasio, zove nas, i kadli je kod njega (kad kod njega jedan) Beduin, pa jerekao:

372

"Zaista ovaj je sebi izvukao na mene moj mač (moju sablju), a ja samspavač (tj. a ja sam spavao), pa sam se probudio, a on (mač) je u njegovoj ruci go(izvučen bez korica, ili: sjajan, ili: oštar), pa je rekao: "Ko će spriječiti tebe odmene?" Pa sam rekao: "Allah." Tri puta (je ponovio pitanje i dobio je istiodgovor taj Beduin). I nije kaznio njega (Beduina Muhammed a.s.), i sjeo je.

GLAVA

oblačenja kacige (šljema).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdulaziz, sin EbuHazima, od svoga oca, od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, da se on pitao (bioupitan) o rani Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda, pa jerekao:

Ranilo se (tj. Bilo je ranjeno) lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah ispasio, i razbio se je njegov sjekutić (zub) i smrvila se je kaciga na njegovoj glavi.Pa je bila Fatima - na nju spas (ili: mir)! - (počela je da) pere krv (sa njegovihrana), a Alija, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), drži. Pa pošto je vidjela dakrv ne povećava (ništa drugo) osim mnoštvo (tj. ne prestaje krv da ističe, teče),uzela je (jednu) hasuru pa je spalila nju, dok je postala lug, zatim je prilijepila(privila) nju (odnosno njega - lug), pa se prihvatila (tj. prestala je, zaustavila se)krv.

GLAVA

(onoga) ko nije vidio razbijanja oružja kod smrti (tj. ko ne smatra da trebarazbiti, slupati oružje kada umre vlasnik toga oružja da se s njim zakopa skupa,ili da se s njim više niko ne služi poslije njega, kako su to činili pagani,idolopoklonici).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Abdurrahman od Sufjana,od Ebu Ishaka, od Amra, sina Harisa, rekao je:

Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakve drugeostavine, ostavštine) osim svoje oružje, i (jednu) bijelu mazgu i (jednu) zemlju uHajberu (što) je učinio nju milostinjom.

(Dakle ostavio je oružje i nije rekao da se poslije njegove smrti njegovo oružjeporazbija, uništi.)

GLAVA

razilaženja ljudi od vođe kod podnevnoga spavanja (sna) i traženja hlada u (tj.pod) stablima.

373

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao namje Sinan, sin Ebu Sinana, i Ebu Selemeta da je Džabir izvijestio njega.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada,izvijestio nas je Ibnu Šihab od Sinana, sina Ebu Sinana, Duelije da je Džabir, sinAbdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), izvijestio njega da jeon vojevao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stigao njihpodnevni san (spavanje) u (jednoj) dolini mnogoga trnja (šiblja, šume - tropskogtrnja). Pa su se razišli ljudi u trnje (da) traže hlada u (pod) stablima. Pa je odsjeoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pod (jedno) stablo pa je objesio za(na) njega svoj mač, zatim je zaspao. Pa se probudio, a kod njega je (jedan)čovjek, a on ne opaža za njega (on ga ne opaža). Pa je rekao Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ovaj je sebi izvukao moj mač pa je rekao: "Ko će spriječiti (tj. Koće odbraniti, spasiti) tebe?" Rekao sam: "Allah." Pa je stavio u korice mač. Paeto on je to, sjedač (to je on sjedi, eno ga sjedi, sjeo je)." Zatim nije kaznio njega(nije ga kaznio).

GLAVA

(onoga) što se reklo o kopljima (velikim kopljima).

A spominje se od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,rekao je: "Učinila se je moja opskrba pod hladom (sjenom) moga koplja, u učinilose je poniženje i prezrivost na (onoga) ko se protivio (ko se protivi) mojojzapovjedi (ili: mojoj stvari)."

(Ovaj hadis je zabilježio imami Ahmed u svome Musnedu i to kao dio jednoga duljeghadisa.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Nadra,slobodnjaka Umera, sina Ubejdullaha, od Nafia, slobodnjaka Ebu Katadeta Ensarije,od Ebu Katadeta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on bio sa poslanikomAllaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na Hudejbiji). Te kada je bio u nekom(dijelu) puta Meke, ostao je ozada (iza) sa (nekim) svojim drugovimahodočasnički odjevenim, a on je hodočasnički neodjeven. Pa je vidio (jednog)divljeg magarca, pa se ispravio na svome konju (ili: na svoga konja). Pa je pitao(molio) svoje drugove da dohvate (dodaju) njemu njegov bič, pa nisu htjeli. Pa jepitao (molio) njih (za) svoje koplje, pa (i to) nisu htjeli. Pa je uzeo njega (Pa ga jesam uzeo), zatim je bio žestok (tj. žestoko je navalio) na magarca pa je ubio njega(pa ga je ubio). Pa je jeo od njega (od toga ulovljenoga magarca) neki (dio)drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a nije htio neki (dio, tj. aneki nisu htjeli jesti). Pa pošto su stigli poslanika Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, pitali su ga o tome. Rekao je:

"Ono (To) je samo (jedna) hrana (što) je nahranio vas Allah (s njom)."

374

A od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Katadeta o (ovome)divljem magarcu je (pripovjedan hadis) kao hadis Ebu Nadra, rekao je (premaovome drugom pripovijedanju):

"Da li je sa vama od njegovoga mesa (ikakva) stvar (tj. imalo - Je li ostaloišta mesa od tog magarca)?"

GLAVA

(onoga) što se reklo o oklopu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ikošulji u ratu.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče Halida, paveć je sebi zadržao svoje oklope u (na) putu Allaha (vječno, tj. uvakufio ih je, daoih je u zakladu)."

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdul-Vehhab,pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njihdvojice (s njima dvojicom), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah ispasio, a on je u kupoli (šatora ili neke kućice):

"Moj Bože! Zaista ja se zaklinjem Tvojim ugovorom i Tvojim obećanjem(da nam pomogneš u ovoj borbi). Moj Bože! Ako si htio (tj. Ako hoćeš), nećeš seobožavati poslije danas (poslije današnjeg dana)." Pa je uzeo Ebu Bekr zanjegovu ruku pa je rekao: "Dosta ti je (tj. Dosta - Prestani), o poslaniče Allaha!Pa već si pretjerao (ili: već si dugotrajan bio u obraćanju) na svoga Gospoda(svome Gospodaru)." A on je (bio) u oklopu. Pa je izašao, a on govori: "Porazićese skupina (od neprijatelja) i okrenuće stražnjice (leđa). Nego Čas (Sudnji dan)je njihovo obećanje, a Čas je užasniji i gorči." A rekao je Vuhejb: Pričao nam jeHalid (da je na) dan Bedra (to Muhammed a.s. govorio što je navedeno).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša,od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Preminuo je (Umro je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, anjegov oklop je založen kod (jednoga) Židova za trideset saova od ječma (sa'ovaječma). A rekao je Jala: Pričao nam je Aameš: .... oklop od željeza..... A rekao jeMualla: Pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš i rekao je: ..... založio jenjemu (jedan) oklop od željeza.....

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam jeIbnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer škrtoga i milodarivaoca (i onog koji daje) je (kao) primjerdvojice ljudi (što) su na njima dvojici dva plašta (dva ogrtača) od željeza, već su

375

se prisilile (tj. prislonile) ruke njih dvojice ka ključnicama (kostima pod vratom)njih dvojice, pa kad god zamisli (tj. poduzme) milodarivalac sa svojommilostinjom (tj. kad god dadne, kad god da milostinju), rasprostrani se na njemu(plašt) do (te mjere da) zbriše njegov trag (vukući se za njim, jer se tolikorasprostrani i poveća). A kad god zamisli škrt za milostinju, stegne se (skupi se)svaki kolut (svaka karika od plašta) k svome drugu (nosiocu) i pritisne se nanjega, i skupe (privuku) se njegove dvije ruke k njegovim ključnicama." Pa ječuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Pa se trudi (nastoji)da rasprostrani njega (plašt), pa neće (da) se rasprostrani."

GLAVA

plašta (ogrtača) u (na) putovanju i (u) ratu.

("Džubbetun" je ogrtač, haljina koja se oblači na odjelo i ima široke i dugačkerukave. Radi kratkoće u prevodu prevodi se sa izrazom ogrtač, odnosno plašt.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam jeAameš od Ebu Duha-a Muslima, on je sin Subejha, od Mesruka, rekao je: pričao mi jeMugirete, sin Šubeta, rekao je:

Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi svoje nužde,zatim je došao (vratio se). Pa sam sreo njega sa vodom, a na njemu sirijski plašt.Pa je izaprao usta, i ulio je vodu u nos, i oprao je svoje lice, pa je otišao (tj. počeoje da) izvadi (vadi) svoje dvije ruke iz svoja dva rukava, pa su bila njih dvatijesna, pa je izvadio njih dvije odozdo, pa je oprao njih dvije (ruke), i potrao jesvoju glavu i na svoje dvije mestve (cipele izvršio je tranje, potiranje).

GLAVA

svile u ratu.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Halid, sin Harisa,pričao nam je Seid od Katadeta da je Enes pričao njima da je Vjerovijesnik,pomilovao ga Allah i spasio, dopustio Abdurrahmanu, sinu Avfa, i Zubejru (dase oblače) u košulju od svile od (tj. zbog) šuge (što) je bila u njih dvojice.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Hemmam od Katadeta, odEnesa. Pričao nam je Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Katadeta, odEnesa, bio zadovoljan Allah od njega, da su se Abdurrahman, sin Avfa, i Zubejrtužili (žalili njih dva) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, - misli (da suse žalili na) vaši (uši u kosi glave) - pa je dopustio njima dvojici (da se odijevaju)u svilu, pa sam vidio njega (odijelo od svile) na njima dvojici u (jednoj) vojni(ratnom pohodu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, rekao je:izvijestio me Katadete da je Enes pričao njima, rekao je:

376

Dopuštao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Abdurrahmanu,sinu Avfa, i Zubejru, sinu Avvama, u svilu (tj. u vezi oblačenja svile, u veziodijevanja u svilu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao namje Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta od Enesa, rekao je:

Dopuštao je - ili: Dopuštalo se je - zbog šuge (češe, češanja) s njimadvojicom (što je bila, tj. koju su njih dvojica imali).

GLAVA

(onoga) što se spominje o nožu (o upotrebi noža).

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao mi je Ibrahim, sin Sada,od Ibnu Šihaba, od Džafera, sina Amra sina Umejjeta, od njegovoga oca, rekao je:

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede od plećke(tj. jede meso, plećku od ovce), odsijeca sebi od nje. Zatim se pozvao k molitvi, paje klanjao, a nije se očistio (ponovno, tj. nije uzimao abdesta ponovno zbogjedenja).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije i povećao je:.... pa je bacio nož (kojim je odsijecao meso od plećke).....

GLAVA

(onoga) što se reklo o borbi Vizantinaca (tj. o vrijednosti borbe i ratovanja protivVizantinaca).

PRIČAO MI JE Ishak, sin Jezida, Dimaškija, pričao nam je Jahja, sinHamzeta, rekao je: pričao mi je Sevr, sin Jezida, od Halida, sina Ma'dana da je Umejr,sin Esveda, Ansija pričao njemu da je on došao Ubadetu, sinu Samita, a on jeodsjedač (tj. a on je odsjeo) u (tj. na) obali Himsa, i on je u (jednoj) zgradi svojoji sa njim je Ummu Haram. Rekao je Umejr: Pa je pričala nama Ummu Haram daje ona čula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Prva vojska od moje sljedbe (što) će vojevati morem (po moru takvi suda) su već prouzrokovali (sebi raj, ili: učinili su, tj. učiniće s tim takvo djelo zbogkojega će zaslužiti raj)." Rekla je Ummu Haram: Rekla sam: "O poslaničeAllaha! Ja sam (tj. Jesam li ja) u (među) njima?" Rekao je: "Ti si u njima (međunjima)." Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prva vojskaod moje sljedbe (što) će vojevati (na) grad vizantijskoga cara su (takvi ljudi daje) oprošteno njima." Pa sam rekla: "Ja sam u (među) njima, o poslaničeAllaha?" Rekao je: "Ne."

GLAVA

377

borbe (protiv) Židova.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Muhameda, Fervija, pričao nam je Malik odNafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Borićete se (sa) Židovima (tj. protiv njih tako) da će se sakriti jedan (od)njih iza kamena pa će (kamen) reći: "O robe (slugo) Allaha, ovo je (jedan) Židoviza mene, pa ubij ga."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Umareta,sina Ka'ka'a, od Ebu Zur’ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odposlanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće ustati (tj. Neće nastupiti, neće biti) Čas (tj. čas propasti i Smakaovoga svijeta; ili: čas Sudnjega dana i onoga svijeta, drugoga svijeta, tj. Neće bitiSudnji dan prije nego) da se borite sa Židovima (tako) da će reći kamen (što) jeiza njega Židov: "O muslimane, ovo je (jedan) Židov iza mene, pa ubij ga."

(Određeni član uz riječ Jehud može da znači samo jednu grupu Židova, jednuodređenu grupu. Istina određeni član ima nekad i značenje riječi "kullu": svaki.Međutim u ovakvim hadisima je umjesnije da se članu dadne prvo značenje, značenjekoje ima smisao da označi jednu vrstu, grupu kao cjelinu od jednoga roda, kvaliteta.Sada će doći odmah iza ovoga hadisa drugi hadis koji govori i o borbi protiv Turaka.Međutim, niko objektivan i razuman ne može reći da kroz vjekove mnogi Turci nisuučinili vrlo mnogo za Islam; i da su bili mnogi dobri muslimani među Turcima, toniko ne može poreći i odricati. I kad nisu svi Turci jednaki, tako nisu ni svi Židovi zli.Kur'an kaže: "Lejsu sevaen....: Nisu jednaki" (svi sljedbenici knjige - Biblije u kojuse na prvom mjestu ubraja Tevrat koji slijede Židovi).)

GLAVA

borbe (protiv) Turaka.

(U vezi riječi "Etturku" - koja je prevedena sa Turci - Ajnija navodi razna tumačenjai nagađanja o značenju te riječi i koji se narod pod tim izrazom ima smatrati i shvatiti.Ta tumačenja se neće navoditi. Kastalanija ta tumačenja ne spominje niti uopće u vezitoga daje kakvo objašnjenje, a to je uzeto u obzir da on smatra da se ta riječ imashvatiti da znači Turci. Bar na ovome mjestu svoga komentara Kastalanija nikakvogaobjašnjenja ne daje uz ovu riječ. Zbog toga je ta riječ i prevedena kako je već rečeno.Ne znamo da li negdje na drugom mjestu svoga komentara Kastalanija daje kakvoobjašnjenje. U svakom pojedinom slučaju je teško pregledavati i provjeravati takoopširne komentare kao što je komentar Kastalanije.)

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, rekao je:čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: rekao jeVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

378

"Zaista od znakova Časa (Smaka svijeta, Sudnjeg dana) je da se borite(tj. da ćete se boriti) sa (jednim) ljudima (tj. protiv ljudi koji će biti takvi da) ćeobuvati sebi obuće dlake (od dlake, kose). I zaista od znakova Časa je da ćete seboriti sa ljudima (tj. protiv ljudi) širokih lica, kao da su njihova lica štitovioklopljeni kožom (tj. lica su im okrugla i debela kao da im je koža na koži sličnokao u štita na kojem se nalazi još i koža - bublastih lica)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin Muhameda, pričao nam je Jakub (rekao je): pričaonam je moj otac od Saliha, od Aaredža, rekao je: rekao je Ebu Hurejrete, biozadovoljan Allah od njega, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće ustati (tj. nastati) Čas do (da) se borite sa Turcima (tj. Neće bitiSudnji dan prije nego prođe vrijeme da se borite protiv Turaka, dok se ne budeteborili protiv Turaka), malih očiju, crvenih lica, ravnih (plosnatih i kratkih)noseva, kao da su njihova lica štitovi, oklopljeni kožom. I neće ustati (nastati)Čas do (da) se borite (dok se ne budete borili) sa ljudima (što su takvi da) sunjihove obuće dlaka (kosa)."

GLAVA

borbe (onih) koji se obuvaju dlakom (tj. uzimaju, prave sebi obuću od dlake,kose).

(Ovo se tumači na razne načine. Jedni čak kažu da se, možda, i o tom radi da će imatitoliko duge kose na glavi pa će stajati po njoj. Doslovno je značenje bez obzira natumačenja: GLAVA borbe (protiv onih) koji se obuvaju dlakom.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrijaod Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, odVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće ustati (nastati, biti) Čas (Smak svijeta, Sudnji dan) do (da) se boriteprotiv ljudi (takvih da) su njihove obuće dlaka. I neće ustati (biti) Čas do (da) seborite protiv ljudi (takvih) kao da su njihova lica štitovi, oklopljeni kožom."

("Tirakun" je koža obuće, pa "atreka" ili "tarreka" obući u kožu, tj. obložiti,oklopiti kožom.)

Rekao je Sufjan: A povećao je u njemu (u pričanju ovoga hadisa) Ebu Zinadod Aaredža, od Ebu Hurejreta (jedno) predanje (u kojem se još kaže ovo): "....malih očiju, plosnih (pljosnatih) noseva, kao da su njihova lica štitovi oklopljenikožom."

GLAVA

(onoga) ko je redao (postavljao u redove) svoje drugove kod poraza, i sišao(sjašio) od (sa) svoje jahaće životinje i tražio je pomoć (od Uzvišenoga Boga).

379

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, Harranija, pričao nam je Zuhejr, pričaonam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, a pitao je njega (jedan) čovjek:

"Da li ste bili pobjegli, o Ebu Umarete, (na) dan Hunejna?" - rekao je:"Ne tako mi Allaha, nije okrenuo leđa (tj. nije pobjegao) poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, a ali ono (stvar je bila u tom da) su izašli mladićinjegovih drugova i laki (od) njih (koji su bili u takvom stanju da su) otkriveni (ato znači bez šljemova i oklopa), nije sa oružjem (bio nijedan od njih), pa su došli(tj. naišli na) ljude strijelce, skupinu Hevazina i Nasrovića, nije skoro (da) padnenjima (na zemlju nijedna) strjelica (tj. svaka im pogađa cilj), pa su gađali njih (sastrjelicama jakim) gađanjem, nisu skoro (da) pogriješe (tj. skoro da nisupromašili nijednom strjelicom). Pa su se okrenuli (ti muslimani koji su upali u tuzasjedu onako nespremni - okrenuli su nazad) tamo k Vjerovijesniku, pomilovaoga Allah i spasio, a on je na svojoj bijeloj mazgi, i njegov stričević (sin od strica)Ebu Sufjan, sin Harisa sina Abdulmuttaliba, vodi s njim (ili: vodi njega, tj. vodimazgu za uzdu, povodac). Pa je sišao (sjašio) i tražio je pomoć (od UzvišenogaBoga), zatim je rekao: "Ja sam vjerovijesnik (Božiji), nema laži! Ja sam sin (tj.unuk) Abdulmuttaliba." Zatim je poredao svoje drugove (u borbene redove, uborbenu liniju radi nastavljanja borbe)."

GLAVA

molitve na idolopoklonike za poraz i potres (njihov).

(Tj. molitve da budu poraženi i uzdrmani neprijatelji.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je 'Isa, pričao nam jeHišam od Muhameda, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio dan stranaka (saveznika protiv muslimana), rekao je poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Napunio Allah njihove kuće i njihovegrobove vatrom! Zaposlili su nas (tj. zabavili, pomeli, smeli su nas) od najsrednjemolitve (pa smo se je sjetili tek) kada je zašlo Sunce."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, odAaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno vrijeme uobičajioda) moli u usrdnosti (tj. u usrdnoj molitvi, ili: u klanjanju - da moli Boga ovako):"Moj Bože! Spasi Selemeta, sina Hišama. Moj Bože! Spasi Velida, sina Velida.Moj Bože! Spasi Ajjaša, sina Ebu Rebiata. Moj Bože! Spasi ubrojane u slabe(nemoćne) od vjernika. Moj Bože! Pojačaj Tvoje (Svoje) gaženje na (pleme)Mudar. Moj Bože! Godine kao godine Jusufa (Jusufove, tj. Gladne godine imdadni, daj)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah,izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, da je on čuo Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, biozadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

380

Molio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan stranakana idolopoklonike (protiv njih je molio) pa je rekao: "Moj Bože! SpuštačuKnjige, (Ti koji si) brzoga računa (obračuna), moj Bože, porazi stranke (koje suse udružile protiv muslimana), moj Bože, porazi ih i potresi ih (uzdrmaj ih)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džafer, sin Avna,pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, biozadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja uhladu (sjenci) Kabe. Pa je rekao (jednom prilikom) Ebu Džehl i (neki) ljudi izKurejša (plemena) - a zaklala se je (kao žrtva kipovima jedna) žrtvena životinja(u stvari: deva) u (jednoj) strani (kraju) Meke - (rekli su: "Dajte košuljicu plodaiz maternice zaklane životinje.") Pa su poslali. Pa su došli (noseći neki dio) odnjezine košuljice i bacili su ga na njega (na Muhammeda a.s.). Pa je došla Fatimapa je bacila (zbacila, skinula) njega od (tj. sa) njega. Pa je rekao: "Moj Bože! NaTebe sa Kurejšom (da se obračunaš, tj. Drži Kurejševiće)! Na Tebe je saKurejšom! Na Tebe je sa Kurejšom! Zbog Ebu Džehla, sina Hišama, i Utbeta,sina Rebiata, i Šejbeta, sina Rebiata, i Velida, sina Utbeta, i Ubejja, sina Halefa, iUkbeta, sina Ebu Muajta (drži ih)!" (Ili: "Za Ebu Džehla, i Utbeta, i Šejbeta, iVelida, i Ubejja i Ukbeta drži!" Tj. "Njih naročito drži! Na njih Ti se osobitožalim.")

Rekao je Abdullah (Mes'udov): Pa zaista već sam vidio njih u bunaruBedra pobijene. Rekao je Ebu Ishak: A zaboravio sam sedmoga. A rekao je Jusuf,sin Ishaka, od Ebu Ishaka: Umejjete, sin Halefa. A rekao je Šubete: Umejjete iliUbejj. A zdravo (tj. ispravno) je Umejjete (da je bio sedmi u toj grupi).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, odIbnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su (izvjesni) Židoviunišli na (tj. u posjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"Smrt na te!" Pa sam proklinjala njih, pa je rekao: "Šta je tebi?" Reklasam: "A zar nisi čuo šta su rekli?" Rekao je: "Pa nisi čula šta sam rekao: "I navas."

(Pozdrav pravi glasi ovako: "Esselamu alejke (ili: alejkum)! Mir (ili Spas) na te (ilina vas)!" A oni su mjesto "Esselamu" rekli "Essamu" ispuštajući "l" u"Esselamu". To je namjerno bilo jer "samun" i "esseamu" znači smrt. Kodizgovaranja pozdrava na brzinu mislili su da to Muhammed a.s. neće ni primjetiti. Onje primjetio i shvatio i kao odgovor na pozdrav njima rekao samo "Ve alejkum: I navas!", misleći pri tom i na vas ono što ste vi meni rekli, tj. i na vas smrt. Nije im,dakle, odgovorio uobičajenim načinom "Ve alejkumusselam". To Aiša r.a. nijeprimjetila, pa je zato bio navedeni razgovor.)

GLAVA:

381

Da li će upućivati musliman pristalice (prethodne Božije) knjige (Biblije upropise Islama) ili poučavati njih (zadnju Božiju) knjigu (Kur'an)?

(O ovome među islamskim učenjacima postoje razna mišljenja.)

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam jebratić Ibnu Šihaba od svoga strica (amidže), rekao je: izvijestio me Ubejdullah, sinAbdullaha sina Utbeta sina Mesuda, da je Abdullah, sina Abbasa, bio zadovoljanAllah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah ispasio, pisao ka vizantijskom caru i rekao je:

"..... pa ako se okreneš, pa zaista na tebe je grijeh sijača (usjeva, tj.poljoprivrednika)."

GLAVA

molbe (molitve) za idolopoklonike sa pravopućem (da ih obdari, dariva UzvišeniBog) zato (da) se složi (sastavi sa) njima (tj. zato da bi ih privukao na svojustranu).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je EbuZinad da je Abdurrahman rekao: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah odnjega:

Došao je Tufejl, sin Amra, Desija (Devsović) i njegovi drugovi na (tj. uposjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaničeAllaha! Zaista (pleme) Devs je griješno (nepokorno) i nije htjelo (tj. neće da idepravim putem), pa moli Allaha na njega (tj. protiv njega - plemena Devsa da impošalje i dadne kakvu kaznu)." Pa se reklo (tj. Pa je neko rekao i dobacio):"Propao (tj. Uništen bio) Devs!" Rekao je (Muhammed a.s.): "Moj Bože! UputiDevs (pleme na pravi put), i dođi s njima (tj. i dovedi ih u Islam)!"

GLAVA

poziva (pozivanja u Islam) Židova i kršćanina (kršćana), i (šta je to) što se snjima bori na njemu (tj. i zbog čega se bori s njima - protiv njih), i šta je pisaoVjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k perzijskom caru (vladaru) ivizantijskom caru i (GLAVA) poziva prije borbe.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Katadeta,rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Pošto je htio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da piše kVizantincima, reklo se njemu: "Zaista oni neće čitati knjige (tj. ne čitajunijednoga pisma drukčije poslanoga) osim (tako) da bude zapečaćeno (pečatom -štambiljem, žigom)." Pa je uzeo prsten - pečat od srebra (sebi, tj. dao je sebinapraviti pečat u obliku prstena). Pa kao da ja (i sad) gledam k njegovoj bjelini u(tj. na) njegovoj ruci. I isklesao je u njemu: "Muhamed poslanik Allaha."

382

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričaomi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Ubejdullah, sin Abdullahasina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa izvijestio njega da je poslanik Allaha,pomilovao ga Allah i spasio, poslao sa svojom knjigom (tj. pismom Abdullaha,sina Huzafeta, Sehmovića) k perzijskom caru, pa je zapovjedio njemu da dadne(da da) njega (pismo) k velikašu Bahrejna (da) dadne njega velikaš Bahrejna kperzijskom caru (čiji je vazal i bio velikaš, upravljač Bahrejna tada). Pa pošto jepročitao njega perzijski car, poderao je njega (poderao ga je - to pismo). Pamislim (doslovno: mislio sam) da je Seid, sin Musejjeba, rekao:

Pa je molio na njih (tj. proklinjao je njih) Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, da se pocijepaju (oni, tj. da i oni budu pocijepani, poderani)svakim cijepanjem.

(Upotpunio se treći dio, a slijedi ga četvrti dio, njegov početak je GLAVA pozivanjaVjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k Islamu i vjerovijesništvu itd.)

383

S A D R Ž A J :

Treći dio . . . . ................................................................................................................................................ 1SAHIH BUHARIJE ...................................................................................................................................... 1KNJIGA (KUPO)PRODAJA (KNJIGA TRGOVINA) ............................................................................. 1GLAVA (onoga) što je došlo o govoru Allaha, uzvišen je: "Pa kada se izvršila molitva, pa raširite (raziđite) se u zemlju (po zemlji), i (sebi) tražite od dobrote Allaha, i spominjite Allaha mnogo možda (ne bi li) vi (da) se spasite . . . . . . . ............................................................... 1GLAVA: Dozvoljeno je jasno, a zabranjeno je jasno, a između njih dvoje su nejasne (tj. stavke, stavovi koji su slični, učinjene sličnima i dozvoljenome i zabranjenome). ....................................... 3GLAVA tumačenja nejasnih (stvari, odredaba).............................................................................................. 4GLAVA (onoga) što se odstranjuje (suzdržava od njega jer je) od sumnja (jer spada u sumnjive postupke). (Tj. GLAVA sumnjivih poslova kojih se treba kloniti.) ................................................. 5GLAVA (onoga) ko nije vidio (nije smatrao) došaptavanja (đavola da je nešto sumnjivo) i slično njima (tim došaptavanjima - ko nije smatrao to) od nejasnih (sumnjivih djela koja treba izbjegavati). ............................................................................................................................. 6GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I kada su vidjeli trgovinu ili igru (zabavu), razbili su se

k njoj...." ........................................................................................................................................... 6GLAVA (onoga) ko nije brinuo (nije vodio računa) otkuda je sticao imanje.................................................. 6GLAVA trgovine u (po, na) kopnu i (GLAVA) Njegova govora: "Ljudi (takvi da) neće zabaviti (pomesti) njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha...."....................................................... 7GLAVA izlaženja u trgovanje (trgovinu) i govora Allaha, uzvišen je: ".... pa raziđite se u (po) zemlji, i tražite (sebi) od dobrote Allaha....". .................................................................................... 7GLAVA trgovine u (na) moru. ....................................................................................................................... 8GLAVA: "I kada su vidjeli trgovinu ili igru, razbili su se k njoj....", i Njegov govor, veličajno je Njegovo spominjanje: "Ljudi (takvi da) neće zabaviti njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha....". .................................................................................................................... 8GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... trošite (dijelite) od lijepih (zarada) što ste stekli...."....................... 9GLAVA (onoga) ko je volio (tj. ko voli, želi) prostiranje (tj. širinu, obuhvatnost) u trošku (u opskrbi, u sredstvima za život - a to znači: ko želi bolji život, bogatstvo). ................................... 9GLAVA kupovanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa odgađanjem (davanja cijene za kupljenu stvar do nekoga roka). ...................................................................................................... 10GLAVA zarade (zarađivanja) čovjeka i njegovog rada sa svojom rukom..................................................... 11GLAVA lakoće i darežljivosti u kupovanju i prodaji, i (GLAVA onoga) ko je tražio (tj. ko traži svoje neko) pravo, pa neka traži njega u poštenju. .......................................................................... 12GLAVA (vrijednosti onoga) ko je pričekao (iščekivao) bogatoga (za dugovanje). ....................................... 12GLAVA (onoga) ko je pričekao siromašnoga. .............................................................................................. 13GLAVA: Kada su objasnila dva prodavača (tj. dva ugovarača kupoprodaje - a to znači: i prodavač i kupac nedostatke predmeta kupoprodaje), i nisu sakrila njih dva (loše strane predmeta) i (kada) su bila iskrena njih dva. ..................................................................................................... 13GLAVA prodaje smjese (mješavine) od datula. ........................................................................................... 14GLAVA (onoga) što se reklo o mesaru i koljaču (tj. o onome koji prodaje meso-lahham i o onome koji kolje životinje-džezzar)........................................................................................................... 14GLAVA (onoga) što briše (zbriše, uništi) laž i sakrivanje u prodaji (mana stvari koje se prodaju). ............. 15GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne jedite

384

kamate podvostručenim dvostrukostima, i čuvajte se Allaha da bi ste se vi (možda) spasili."........ 15GLAVA jedača kamate, i njezinoga svjedoka i njezinoga pisara, . . . . . ...................................................... 15GLAVA nahranjivača kamate (tj. GLAVA o onome koji daje drugome da jede kamatu - a to znači GLAVA onoga koji daje kamatu). . . . . . . ...................................................................................... 16GLAVA: "Zbrisava Allah kamatu, a umnožava (povećava, daje da rastu) milostinje, i Allah ne voli svakoga (tj. nijednoga) velikoga nevjernika (nezahvalnika) griješnika." ........................................ 17GLAVA (onoga) što se mrzi od zakletve u prodaji....................................................................................... 17GLAVA (onoga) što se reklo u (vezi) draguljara (tj. o draguljaru, juveliru, majstoru koji pravi nakit

od dragoga kamenja i metala). ........................................................................................................ 17GLAVA spominjanja kovača i kovača.......................................................................................................... 18GLAVA spominjanja krojača. ...................................................................................................................... 19

GLAVA spominjanja tkača. ......................................................................................................................... 19GLAVA drvodjelje (stolara)......................................................................................................................... 20GLAVA kupovanja vođe (rukovodioca) potreba sa svojom osobom (tj. sam sa sobom, lično da kupuje sebi potrebne stvari)............................................................................................................ 20GLAVA kupovanja (kupovine jahaćih) životinja i magaraca, i (GLAVA) kada je sebi kupio (jahaću) životinju, ili devca, a on je na njemu, . . . . . . . ................................................................ 21GLAVA trgova (pijaca) koji su bili (tj. postojali) u predislamlju, pa su međusobno prodavali u njima ljudi u islamu (tj. i u vrijeme Islama).................................................................................... 22GLAVA kupovanja žednih deva, ili šugave (deve)....................................................................................... 22GLAVA prodaje oružja u buni i osim nje. .................................................................................................... 23GLAVA o trgovcu mirisa (parfema) i prodaji mošusa (mosuša). ................................................................. 24GLAVA spominjanja puštaoca krvi.............................................................................................................. 24GLAVA trgovine u (vezi onoga) što (je takvo da) se mrzi njegovo oblačenje za ljude i žene (ljudima i ženama nije pohvalno da to oblače, nose). ..................................................................... 24GLAVA: Vlasnik robe je preči za izlaganje (traženje, tj. nadijevanje cijene robi). ....................................... 25GLAVA: Koliko se dozvalja (dozvoljava) izbor?.......................................................................................... 25GLAVA: Kada nije odredio vrijeme u izboru, da li je dozvoljena (da li se dozvalja, da li se dozvoljava) prodaja?....................................................................................................................... 26GLAVA: Dva prodavača (prodavač i kupac) su sa izborom dok se nisu rastavili.......................................... 26GLAVA: Kada je dao izabrati jedan (od) njih dvojice svome drugu poslije prodaje, pa već je bila dužna (obavezna) prodaja. .............................................................................................................. 27GLAVA: Kada je bio prodavač sa izborom, da li se dozvalja (dozvoljava) prodaja? .................................... 27GLAVA: Kada je sebi kupio (jednu) stvar pa je poklonio od njegova časa (tj. odmah tu stvar) prije (nego) da se rastave njih dva, a nije mrzio (to) prodavač na kupca (tj. kupcu taj postupak);

ili je sebi kupio roba pa je oslobodio njega. .................................................................................... 28GLAVA (onoga) što se mrzi od prevare u prodaji. ....................................................................................... 28GLAVA (onoga) što se spomenulo o trgovima (čaršijama, pijacama). ......................................................... 29GLAVA odvratnosti (mrzenja) vikanja (galame, deranja) u trgu.................................................................. 31GLAVA: Mjerenje (Vaganje prostorno sudom, posudom, varićakom, varćakom) je na prodavača i darovaoca (dužnost) zbog govora Allaha, uzvišen je (On): "I kada su mjerili (tj. Kada mjere posudom) njima ili su mjerili (tj. ili mjere pomoću utega) njima, oštećuju." ....................... 31GLAVA (onoga) što se smatra lijepim od mjerenja (sudom)........................................................................ 32GLAVA blagoslova sa'a Vjerovijesnikova, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova muda ("mud" je četvrtina "sa'a"). ............................................................................................................. 32GLAVA (onoga) što se spominje u (vezi) prodaje hrane i spekulacije (naročite vrste koja se sastoji u tome da se hrana kupi pa se ne daje odmah u promet i prodaju radi toga ne bi li poskupila što više). ......................................................................................................................... 33GLAVA prodaje hrane prije (nego) da se uzme (u posjed) i prodaje (onoga) što nije kod tebe. ................... 34GLAVA (onoga) ko je smatrao - kada je sebi kupio hranu nasumice (bez mjerenja) da neće prodavati nju do (da) primi (zaštiti, tj. do da smjesti, dok ne smjesti) nju k svome samaru (tj. u svoj stan) i (GLAVA) odgoja o tome......................................................................... 34GLAVA: Kada je sebi kupio robu ili životinju pa je stavio (tj. ostavio) nju kod prodavača, ili je umrla (životinja ili prodavač) prije (nego) da se uzme (u posjed kupljena stvar)............................ 35GLAVA: Neće prodavati na prodaju svoga brata i neće nuditi na (nad) nuđenje svoga brata, (tj. Neće govoriti: prodaću ti jeftinije od toga prodavača, i neće govoriti: kupiću ti po skupljoj cijeni od te koju ti nudi taj kupac), do (da) dozvoli njemu, ili ostavi (napusti

385

pregovore o prodaji ili kupovini prvo lice)...................................................................................... 35GLAVA prodaje dražbe (aukcije, licitacije). ................................................................................................ 36GLAVA nadmećanja i ko je rekao: ne dozvalja (ne dozvoljava) se ta prodaja. ............................................ 36GLAVA prodaje varavosti (nesigurnosti, opasnosti) i bremena bremenitih (životinja što ga nose u maternici, a još ga nisu iz sebe izbacile normalnim porođajem). .................................................... 37GLAVA prodaje doticanja (sa nečim). ......................................................................................................... 37GLAVA prodaje bacanja. ............................................................................................................................. 38GLAVA zabranjivanja prodavaču da ne sakuplja (u vimenu mlijeko od više dana) devama, i kravama, i ovcama i svakoj (drugoj ženskoj životinji kojoj je mlijeko) sakupljeno......................... 38GLAVA: Ako hoće, vratiće sakupljenu (ovcu, tj. ovcu čije je mlijeko u vimenu sakupljeno), a u (vezi) njezinog muženja je sa' od datula (naknada za mlijeko koje je muzao)........................... 39GLAVA prodaja nemoralnog roba (roba koji je odan vršenju preljuba-bluda). ............................................ 40GLAVA prodaje i kupovanja sa ženama. ..................................................................................................... 40GLAVA: Da li će prodavati prisutni (tj. gradski stanovnik) za Beduina (tj. Beduinovu robu) bez nagrade (besplatno), i da li će pomagati njemu ili će biti odan (iskreno, tj. savjetovati) njemu?............................................................................................................................................ 41GLAVA (onoga) ko je mrzio (tj. ko nije odobravao) da prodaje prisutni (tj. stanovnik grada) za Beduina za nagradu (da mu prodaje uz nagradu za prodavanje). .................................................... 42

GLAVA: Neće prodavati prisutni za Beduina sa posredništvom (u ime posredništva, mišetarstva, mešetarstva)................................................................................................................ 42GLAVA zabranjivanja sretanja (predusretanja, dočekivanja) jahača (sa tovarima robe) i da je njegova prodaja odbijena (tj. prodaja onoga ko dočekuje jahače sa robom je nezakonita, ništavna, ne važeća). . . . . . ............................................................................................................ 43GLAVA kraja predusretanja (tj. krajnje tačke do koje se može izaći pred donosioce robe - a to je vrh trga, krajnji dio trga, pijace). .......................................................................................................... 44GLAVA: Kada je sebi uslovio (neke) uslove u prodaji (koji) se ne dozvaljaju (koji se ne dozvoljavaju). ..... 44GLAVA prodaje datula za datule. ................................................................................................................ 45GLAVA prodaje rozina za rozine (rezaćija za rezaćije, tj. suhog grožđa za suho grožđe) i hrane za hranu. ............................................................................................................................... 45GLAVA prodaje ječma za ječam.................................................................................................................. 46GLAVA prodaje zlata za zlato. .................................................................................................................... 47GLAVA prodaje srebra za srebro. ................................................................................................................ 47GLAVA prodaje zlatnika za zlatnik odgodom (na rok). ............................................................................... 48GLAVA prodaje srebra za zlato odgađanjem (tj. na rok). ............................................................................ 48GLAVA prodaje zlata za srebro rukom u ruku. ............................................................................................ 49GLAVA prodaje međusobne trzavice (prodaje odbijanja), a ona je prodaja datula za plod, i prodaja rozina (rezaćija, suhog grožđa) za vinovu lozu (tj. za grožđe na lozi) i prodaja pozajmljenih palmi (na besplatno korišćenje). ..................................................................................................... 49GLAVA prodaje ploda na glavama (tj. na vrhovima stabala) palmi za zlato i srebro. .................................. 50GLAVA tumačenja pozajmljenih palmi. ...................................................................................................... 51GLAVA prodaje plodova prije (nego) da se pokaže njihova dobrota (tj. sazrijevanje). ................................ 51GLAVA prodaje palme prije (nego) da se pokaže njezina dobrota (sazrijevanje - zapravo: prodaje palmi prije nego da se pokaže njihova dobrota, sazrijevanje). ........................................................ 53GLAVA: Kada je prodao plodove prije (nego) da se pokaže njihova dobrota (sazrijevanje), zatim je pogodila njega šteta (kvar), pa on (prodani plod) je od prodavača (tj. ide na štetu prodavača, treba ga naknaditi prodavač)......................................................................................... 53GLAVA kupovine hrane do (jednog, nekog) roka. ....................................................................................... 53GLAVA: Kada je htio prodaju datula za datule bolje od (onih u) njega. ....................................................... 54GLAVA (onoga) ko je prodao palme (koje) su se već oprašile (polenom, peludom, cvijetnim prahom), ili zasijanu zemlju ili u najam (pod kiriju)....................................................................... 54GLAVA prodaje usjeva za hranu mjerenjem (tj. mjerom, a ne nasumce)..................................................... 55GLAVA prodaje palmi (tj. ploda palmi) sa njegovim korjenom (tj. sa korjenom onoga čiji je plod prodat - a to znači: sa korjenom, panjem, stablom palmi)............................................................... 55GLAVA prodaje uzelenjavanja (tj. prodaje i kupovine plodova dok su još zeleni, prije nego se pokaže njihovo sazrijevanje)........................................................................................................... 55GLAVA prodaje srčike (palme) i njezinoga jedenja (tj. i jedenja srčike). .................................................... 56GLAVA (onoga) ko je tjerao (provodio, izvršavao) stvar gradova na (onaj način) što (ga) poznavaju (poznaju) među sobom (njihovi stanovnici) u prodajama, i najamnini, i

386

mjerenju, i vaganju, i njihovim običajima (u odnosu) na njihove namjere (smjeranja, odluke) i njihove poznate puteve (pravce). .................................................................. 56

GLAVA prodaje druga svome drugu (saučesnika, suvlasnika svome saučesniku, suvlasniku u nekoj imovini). ............................................................................................................................ 58GLAVA prodaje zemlje, i kuća i roba (raznih vrsta roba, tj. artikala - bivši to sve) zajedničko, nepodjeljeno (nerazdjeljeno)........................................................................................ 58GLAVA: Kada je kupio (jednu) stvar za (nekoga drugog) osim njega (tj. osim sebe) bez njegove dozvole, pa se zadovoljio (pa je bio zadovoljan)............................................................................. 59GLAVA kupovanja (kupovine) i prodaje sa idolopoklonicima i stanovnicima rata (tj. i neprijateljima sa kojima se je u ratu). .................................................................................................................... 60

GLAVA kupovanja posjedovanoga (tj. kupovanja roba) od ratnoga (neprijatelja), i njegova poklona i njegova oproštenja (oslobođenja od ropstva)................................................................... 60GLAVA koža mrljine (umrle-krepane životinje bez klanja) prije (nego) da se učinu (učine, uštave te kože). ................................................................................................................... 62GLAVA ubijanja svinje................................................................................................................................ 62GLAVA: Neće se topiti (pretapati) loj mrljine i neće se prodavati njezina mast (salo). ................................ 63GLAVA prodaje slika (ili likova, skulptura) koje (su takve da) nije u njima duša (duh), i šta se mrzi od toga.................................................................................................................................... 63GLAVA zabranjivanja trgovine (trgovanja) u vinu (trgovanja vinom). ........................................................ 64GLAVA grijeha (onoga) ko je prodao slobodna (čovjeka, tj. čovjeka koji nije rob proda ga kao roba). ....... 64GLAVA zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio, Židovima za prodaju njihovih zemalja i njihovih smetljišta (tj. da prodaju svoje zemlje i smetljišta - a to znači: okućnice, jer se smetlje istresa najviše u blizini kuće sve do novijega doba i vremena - a to im je zapovjedio) kada je protjerao njih (iz Medine)................................................................................................... 64GLAVA prodaje robova i životinje za životinju odgađanjem (odlaganjem plaćanja cijene, na zajam, na kredit). ....................................................................................................................................... 65GLAVA prodaje roba. .................................................................................................................................. 65GLAVA prodaje roba čije je oslobođenje vezano, uslovljeno sa smrću njegovog vlasnika (tj. roba kome je vlasnik rekao: "kad ja umrem, ti si slobodan")..................................................... 66GLAVA: Da li putuje (tj. Da li će putovati kupac robinje) sa robinjom prije (nego) da traži čistoću nje (tj. prije nego ustanovi je li čista od trudnoće, je li trudna ili nije)? .......................................... 67GLAVA prodaje strvine (lješine, lešine) i idola. .......................................................................................... 68GLAVA cijene psa. ...................................................................................................................................... 68KNJIGA ISPLATE UNAPRIJED ............................................................................................................. 69GLAVA isplate unaprijed u poznatom mjerenju (tj. za robu koja se mjeri jednom poznatom mjerom kao sa'om, varićakom-varćakom, posudom određene zapremine, loncem od jednog kilograma i slično). ............................................................................................................. 69GLAVA isplate unaprijed u poznato vaganje. .............................................................................................. 70GLAVA isplate unaprijed (novca) k (onome) ko (je takav da) nije kod njega korijen (tj. temelj, osnov, izvor za robu za koju dobiva unaprijed novac - a to znači nema robe, a ni sredstava za proizvodnju robe, kao na pr. nema stabala palmi, a prima unaprijed novac za datule, ili nije sijao, a prima novac unaprijed za pšenicu). ......................................................................... 71GLAVA isplate unaprijed u palme. .............................................................................................................. 72GLAVA jamca u isplati unaprijed. ............................................................................................................... 72GLAVA zaloga u isplati unaprijed. .............................................................................................................. 73GLAVA isplate unaprijed do poznatog roka................................................................................................. 73GLAVA isplate unaprijed do (vremena) da (se) oteli deva (možda je bolje reći: odevi deva). ..................... 74KNJIGA PREČE KUPOVINE (Prednosti u kupovanju) ........................................................................ 74GLAVA preče kupovine u (onome) što se nije razdijelilo, pa kada su se dogodile (tj. postavile) granice, pa nema preče kupovine.................................................................................................... 74GLAVA izlaganja (tj. nudenja, nuđenja, ponude) preče kupovine na njezinog vlasnika (tj. njezinom imaocu, posjedniku preče kupovine) prije prodaje.......................................................................... 74GLAVA: Koje je susjedstvo bliže (ili: Koji je susjed bliži)? ......................................................................... 75KNJIGA IZNAJMLJIVANJA (izdavanja u najam, pod kiriju) . . . O IZNAJMLJIVANJIMA. ......... 75GLAVA o iznajmljivanju, najmljivanju (uzimanju u najam) dobroga čovjeka, . . . . . . ................................ 75GLAVA pasenja (tj. čuvanja na paši) ovaca za (nekoliko) kirata. ................................................................ 76

387

GLAVA unajmljivanja (uzimanja u najam) idolopoklonika kod nužde ili kada se nisu dali naći muslimani. .............................................................................................................................. 76GLAVA: Kada je unajmio (čovjek jednog) najamnika zato (da) radi njemu poslije tri dana, ili poslije mjeseca ili poslije godine (dana), dozvoljeno je, a njih dva su (ostali) na uslovu svome koji (je uslov bio što) su njih dva sebi uslovljavali njega (ostali su pri tome) kada je

došao rok (da se posao izvrši). ........................................................................................................ 77GLAVA najamnika u ratu (borbi). ............................................................................................................... 77GLAVA (onoga) ko je unajmio najamnika, pa je objasnio njemu rok, a nije objasnio posla. . . . . . . ........... 78GLAVA: Kada je unajmio najamnika (zato) da uspravi zid (koji) hoće da se sruši, dozvoljeno je................ 78GLAVA iznajmljivanja do pola dana. .......................................................................................................... 79GLAVA iznajmljivanja do molitve popodneva (ikjindije). ........................................................................... 79GLAVA grijeha (onoga) ko je spriječio nagradu (najamninu) najamniku. ................................................... 79GLAVA iznajmljivanja od popodneva (ikindije) do noći. ............................................................................ 80GLAVA (onoga) ko je unajmio najamnika, pa je ostavio (najamnik) svoju nagradu, pa je radio u njoj (oko nje) unajmljivač, pa je povećao (nju); ili ko je radio u imanju (o imanju drugoga) osim njega (osim sebe, osim svoga imanja), pa je tražio da povisi (tuđi imetak, da ga poveća, umnoži). ............................................................................................................................ 80GLAVA (onoga) ko je iznajmio svoju osobu (tj. sebe drugome) zato (da) nosi na svojim leđima (njegove stvari, njegovu robu), zatim je milodario sa njim (tj. sa dijelom najamnine, nagrade - a to znači: zatim je davao milostinju iz nagrade); i (GLAVA) nagrade (plate) nosača. ................................................................................................................................ 82GLAVA nagrade posredništva (u trgovini, mešetarstva, mišetarstva). ......................................................... 82GLAVA: Da li će iznajmiti čovjek (musliman) svoju osobu (sebe) od idolopoklonika (idolopokloniku) u zemlji rata (tj. u nemuslimanskoj zemlji). ........................................................ 83GLAVA (onoga) što se dariva (daje) u (tj. za) bajanje na rodove (plemena) Arapa sa Otvaračicom Knjige (učenjem Fatihe). ................................................................................................................ 83GLAVA poreza (dnevne takse) roba i međusobnog obavezivanja (tj. istraživanja, inspekcije) poreza robinja. ................................................................................................................................ 85GLAVA poreza vadioca krvi. ....................................................................................................................... 85GLAVA (onoga) ko je govorio gospodarima roba da olakšaju (tj. skinu) od njega (tj. njemu, robu) od njegova poreza (neki dio)........................................................................................................... 86GLAVA zarade bludnice i robinja (koje su bludnice, prostitutke) - a mrzio je Ibrahim nagradu (platu) naricateljke i pjevačice. . . . . . ........................................................................................... 86GLAVA iznajmljivanja za oplodnju ždrijepca (pastuha). ............................................................................. 87GLAVA: Kada je unajmio (kakvu) zemlju, pa je umro jedan (od) njih dvojice (tj. jedan od saugovarača koji su sklopili ugovor o unajmljivanju zemlje - mišljenja su o tome podijeljena da li će se ugovor ispuniti). .......................................................................................... 87PRENOSI. .................................................................................................................................................... 88GLAVA o prenosu, i da li će vratiti u prenosu? ........................................................................................... 88GLAVA: Kada je prenio na bogatoga, pa nije njemu vraćanje (tj. ne može povući prenos duga). ................ 89GLAVA: Kada je prenio dugovanje mrtvaca (umrloga) na (nekoga) čovjeka, dozvoljeno je. ....................... 89GLAVA jamčenja (garancije, garantiranja) u pozajmljivanju (zajmu) i dugovima sa tijelima i

(drugim nečim) osim njih (osim tijela, tj. jamčenja fizički, lično, osobno i nečimdrugim, kao imovinom). ................................................................................................................. 90

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... a (oni) koje su međusobno obavezale vaše desnice (tj. a oni s kojima ste sklopili međusobno ugovor), pa podajte im njihov dio....". ........................... 91GLAVA (onoga) ko se je zajamčio za mrtvaca (mrtvog) dugovanje, pa nije njemu da se vrati (da odustane od jamčenja). ............................................................................................................. 92GLAVA zaštite Ebu Bekra u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovog obavezivanja. ................................................................................................................ 93GLAVA duga (dugovanja). .......................................................................................................................... 95KNJIGA OPUNOMOĆSTVA (zastupništva, zamjenjivanja, tj. povjeravanja i prepuštanja nekome da mu obavi neki posao)................................................................................................. 96GLAVA o opunomoćstvu druga (suvlasnika, saučesnika), druga u diobi i (nečem drugom) osim nje.......... 96GLAVA: Kada je opunomoćio (imenovao opunomoćnikom, zastupnikom) musliman podanika nemuslimanske države (koji živi) u nemuslimanskoj državi ili (živi, nalazi se taj podanik) u islamskoj državi, dozvoljeno je (to). ............................................................................................ 97GLAVA opunomoćstva u mijenjanju (novca za novac) i vaganju. ............................................................... 98

388

GLAVA: Kada je vidio pastir (čoban) ili zastupnik ovcu (da) umire ili (neku) stvar (da) se kvari, zaklaće (ovcu dok je još živa) ili će popraviti (ono) što (je takvo da) se boji na njega (tj. njemu, toj stvari) pokvarivanja.................................................................................................. 98GLAVA: Opunomoćstvo (zastupništvo) prisutnoga je dozvoljeno. ............................................................... 99GLAVA opunomoćstva u isplaćivanju dugova............................................................................................. 99GLAVA: Kada je poklonio (neko) stvar (nešto) za opunomoćnika (opunomoćniku) ili zagovornika naroda (tj. ljudi), . . . . . . . .............................................................................................................. 99

GLAVA: Kada je opunomoćio (jedan) čovjek (drugoga čovjeka) da dadne (jednu) stvar (nešto), a nije objasnio koliko će (da) dadne (da da), pa je dao na (onaj način, tj. u onom iznosu) što međusobno poznaju njega ljudi (kao običan iznos). ................................................................ 101GLAVA opunomoćstva žene vođu (rukovodioca) u sklapanju braka. ........................................................ 102GLAVA: Kada je opunomoćio (jedan čovjek drugog nekog) čovjeka pa je ostavio opunomoćnik (jednu) stvar (nešto) pa je dozvolio (ili darovao) njemu opunomoćitelj

(davalac punomoći), pa ono (pa to) je dozvoljeno. Iako je pozajmio njemu do imenovanog roka, dozvoljeno je. .................................................................................................. 102GLAVA: Kada je prodao opunomoćnik stvar pokvareno (tj. na neispravan način prodavanja), pa njegova prodaja je odbijena (tj. bezvrijedna, ne važi). ............................................................. 103GLAVA opunomoćstva u zakladi (vakufu) i njenom trošenju, i da nahrani (opunomoćnik zaklade) prijatelja svoga i (da) jede sa poznatim (tj. običnim, pristojnim načinom naplaćujući svoj trud)..................................................................................................... 104GLAVA opunomoćstva u kaznama. ........................................................................................................... 104GLAVA opunomoćstva u devama za žrtvovanje i njihovog obavezivanja (obavezivanja prema njima - devama, tj. njihovog čuvanja)........................................................................................... 105GLAVA: Kada je rekao čovjek svome opunomoćniku: "Stavi ga gdje je - pokazao tebi Allah", a rekao je opunomoćnik: "Već sam čuo šta si rekao."................................................................... 105GLAVA opunomoćstva povjerljivog (lica) u blagajni (riznici, magazi, pohrani, ostavi) i slično njoj......... 106 Šta je došlo o oranju i napoličarenju (tj. Šta je došlo u vezi oranja i davanja u napoličarstvo - a to znači davanja zemlje drugome da je sije uz pogodbu da onaj ko primi da sije zemlju, dadne vlasniku polovinu, ili trećinu i slično, usjeva koji dobije sa te zemlje). .................................................................................................................... 106GLAVA vrijednosti sijanja (usjeva, žitarica sobom) i sađenja (voća, stabala) kada se jelo od njega (tj. kada se jede od usjeva i voća). . . . . . ..................................................................................... 107GLAVA (onoga) što (je takvo da ga) se čuva (da se na oprezu) od posljedica bavljenjem sa oruđem sijanja, ili prelaženja granice koja (je ta što) se zapovjedilo za nju (za granicu do koje se treba baviti zemljoradnjom).............................................................................................. 107GLAVA uzimanja (držanja) psa zbog oranja (tj. zbog usjeva, pa bilo da on vuče plug, ili da on samo čuva usjeve od kradljivaca i štetočina divljih životinja). ..................................................... 108GLAVA upotrebljavanja (korištenje) krava za oranje. ............................................................................... 108GLAVA: Kada je rekao (vlasnik palmi nekom drugom): "Budi dosta meni (za) trud palmi (za trud radova i poslova oko palmi) ili (drugog voća) osim njih, a udružićeš mene u plodu (tj. a plod od stabla ćemo oba uživati)."........................................................................................ 109GLAVA sječa stabala i palmi. .................................................................................................................... 109GLAVA. ..................................................................................................................................................... 110GLAVA napoličarenja za pola (na polovinu) i slično njemu (nekom iznosu, kao na trećinu, na četvrtinu itd.). ............................................................................................................................... 111GLAVA: Kada nije uslovio (uvjetovao sebi vlasnik zemlje) godina (tj. određeni broj godina) u napoličarenju. ............................................................................................................................ 112GLAVA. ..................................................................................................................................................... 112GLAVA napoličarenja sa Židovima. .......................................................................................................... 112GLAVA (onoga) što se mrzi od uslova u napoličarenju. ............................................................................ 113GLAVA: Kada je sijao sa imanjem (ili: imanje) naroda (tj. ljudi) bez njihove dozvole, a bilo je to dobrota (tj. dobro) za njih. ............................................................................................................ 113GLAVA zaklada (vakufa od strane) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (GLAVA) zemlje poreza i (GLAVA) njihovog napoličarenja i njihovog postupanja. .................. 114GLAVA (onoga) ko je oživio mrtvu zemlju. .............................................................................................. 114

389

GLAVA. ..................................................................................................................................................... 115GLAVA: Kada je rekao gospodar zemlje: "Ustaljujem te dok te ustaljuje Allah!", a nije spomenuo (gospodar, vlasnik zemlje napoličaru) poznatog roka, pa njih dva su na međusobnoj zadovoljštini njih dvojice (tj. pa napoličarenje će trajati sve dok su zadovoljni i vlasnik

zemlje i onaj koji je primio zemlju na sijanje da se zemlja sije na polovinu ili slično). ................ 116GLAVA (onoga) što su bili drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) izjednačuju (tj. udružuju, pomažu) neki (od) njih nekoga (sa sobom) u zemljoradnji i plodu....... 117GLAVA iznajmljivanja zemlje za zlato i srebro......................................................................................... 118GLAVA. ..................................................................................................................................................... 119GLAVA (onoga) što je došlo o sađenju (korijenja povrća). ........................................................................ 119KNJIGA NAPAJANJA (tj. navodnjavanja i uređivanja palmi i vinove loze vlasniku palmi i vinove loze za dio prihoda, ploda od palmi i vinove loze)........................................................ 121GLAVA o napoju (o udjelu u vodi, tj. o diobi, razdjeljivanju vode), . . . . . . . ............................................ 121GLAVA o piću (o pijenju vode), i (GLAVA onoga) ko je vidio (smatrao) milostinju vode, i njezino poklanjanje i njezinu oporuku dozvoljenom, razdijeljena bila ili nerazdijeljena. .......................... 121GLAVA (onoga) ko je rekao: Zaista vlasnik vode je preči za vodu da se napoji zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se sprječavati višak vode." .......................... 122GLAVA (onoga) ko je iskopao (kakav) bunar u svome posjedu (vlasništvu), nije bio (neće biti) odgovoran.................................................................................................................... 123GLAVA prepirke (spora) o bunaru i suđenja o njemu (bunaru). ................................................................ 123GLAVA grijeha (onoga) ko je spriječio putnika od vode............................................................................ 124GLAVA zatvaranja rijeka (tj. pravljenja i postavljanja prepreka na rijekama radi nagomilavanja ili zaustavljanja vode da otiče dalje). ............................................................................................ 124GLAVA pijenja (tj. natapanja, navodnjavanja) najgornjega prije najdonjega. ............................................ 125GLAVA pijenja (natapanja) najgornjega do (nožnih) članaka (da voda dopre). ......................................... 125GLAVA vrijednosti napajanja vode (vodom). ............................................................................................ 126GLAVA (onoga) ko je vidio (smatrao) da je vlasnik vrela (bunara) ili (vlasnik) mijeha (mješine za vodu) preči za svoju vodu (od drugoga)..................................................................... 127GLAVA: Nema zabrana (branjevine, zabranjenog predjela ni za koga) osim za Allaha i za Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio....................................................................... 128GLAVA pijenja ljudi i napajanja životinja (jahaćih, tovarnih) iz rijeka. .................................................... 129GLAVA prodaje drva i trave (sirove ili suhe). ........................................................................................... 130GLAVA lena (zemljišnih posjeda koji su odsječeni, odbodeni, tj. dodjeljeni pojedincima od vrhovnoga rukovodioca na korištenje prihoda, ili u trajno vlasništvo). ......................................... 131GLAVA pisanja lena. ................................................................................................................................. 132GLAVA muženja (muže) deva na vodi. ..................................................................................................... 132GLAVA čovjeka (koji je taj što) biva za njega prolaz (tj. pravo prolaženja), ili dio (od vode, napoj, dio u vodi) u zidu (tj. u nekom vrtu ograđenom zidom) ili palmama. ........................................... 132KNJIGA O TRAŽENJU ZAJMA, I IZVRŠENJU DUGOVA, I ZABRANI (raspolaganja imovinom) I PRAVLJENJU STEČAJA (nad nečijom imovinom radi naplate dugova koje to lice duguje nekom) .............................. 135GLAVA (onoga) ko je kupio za dug (tj. na veresiju, na beskamatni kredit sebi neku stvar), a nije kod njega njegova cijena (tj. nema novaca kolika je cijena onoga što je kupio) ili nije u njegovoj prisutnosti (tj. ili ih nema kod sebe, uza se). .................................................................. 135GLAVA (onoga) ko je uzeo imanja ljudi, hoće (htijući) izvršenje njihovo (tj. vraćanje imanja) ili uništenje njihovo........................................................................................................................... 135GLAVA izvršenja (vraćanja, plaćanja) dugova. ......................................................................................... 135GLAVA traženja u zajam deva. ................................................................................................................. 137GLAVA ljepote naplaćivanja duga (traženja svoga duga od drugoga lica)................................................. 137GLAVA: Da li će se dati veći (stariji devac) od njegove godine (tj. od godine, od starosti devca koji se je dužan, kojega je dužan)? ............................................................................................... 137GLAVA ljepote plaćanja (duga)................................................................................................................. 138GLAVA: Kada je platio ispod svoga duga (tj. manje nego je dužan - manje nego iznosi njegovo pravo, vlasnikovo, vlasnika duga), ili je odriješio njega (tj. ili ga je oslobodio duga, poklonio svoj dug vlasnik duga čovjeku koji je dužan), pa on (ovaj svaki postupak) je

dozvoljen (ako je u oba slučaja vezan za dobrovoljnost vlasnika duga). ....................................... 138GLAVA: Kada je činio odmazdu (tražio isto onako da mu se vrati kao što je dao na dug, na zajam), ili je činio nasumce (tražio da mu se vrati otprilike isto, ne važući i ne mjereći) u dugu

390

(potraživanju) datulu za datulu ili (drugu vrstu ishrane) osim njega (osim ploda palme kada potražuje onaj kome se dužno). ............................................................................................ 139GLAVA (onoga) ko je tražio utočišta (od Uzvišenog Boga da ga sačuva) od duga. ................................... 140GLAVA molitve na (za onoga) ko je ostavio dug....................................................................................... 140GLAVA odugovlačenja imućnoga (da plati dugovanje) je nasilje. ............................................................. 141GLAVA: Za vlasnika prava je govor. .......................................................................................................... 141

GLAVA: Kada je našao njegovo (tj. svoje) imanje kod bankrota (čovjeka pod stečajem, čovjeka koji je nesposoban da plaća dugove zbog prezaduženosti po odluci suda, pa bilo da je to imanje dao bankrotu) u prodaji, i (tj. ili) zajmu i (ili u) pohrani - pa on je preči za njega (tj. za to imanje da ga dobije nego ostali povjerioci)..................................................................... 141GLAVA (onoga) ko je odgodio dužnika (da od njega naplati dug vlasniku; ili: ko je odgodio vjerovniku da mu plati dug) do sutra ili slično njemu (tj. do prekosutra), a nije vidio (smatrao) to odugovlačenjem........................................................................................................ 142GLAVA (onoga) ko je prodao imanje bankrota, ili osiromašenoga (čovjeka) pa je razdijelio njega među povjerioce, ili je dao njega (osiromašenome licu) da troši na njegovu (svoju) osobu (na samoga sebe). ......................................................................................................................... 143GLAVA: Kada je pozajmio njemu do imenovanoga roka, ili je oročio (postavio rok) njemu u prodaji............................................................................................................................. 143GLAVA zauzimanja (zagovaranja) u (o) spuštanju (sniženju, tj. opraštanju jednoga dijela) duga. ............ 143GLAVA (onoga) što se zabranjuje od upropaštavanja imovine. . . . . . ....................................................... 144GLAVA Rob je pastir (čoban) u imovini svoga gospodara i neće raditi (drukčije) osim sa njegovom dozvolom...................................................................................................................... 145O PREPIRKAMA (Parničenjima, parnicama, sporovima, svađama) .................................................. 146GLAVA (onoga) što se spominje o uznemiravanju (ili: o dovođenju na sud) i prepiranju (prepirci na sudu) između muslimana i Židova. ........................................................................... 146GLAVA (onoga) ko je vratio (tj. odbio, oglasio nevaljanim) posao ludoga (rasipnika) i (onoga koji je) slabe pameti iako nije bio zabranio njemu vođa (ili sudija da raspolaže svojom imovinom)........................................................................................................................ 148GLAVA govora protivnika (parničara, prepirača) nekih (od) njih o nekima. ............................................. 149GLAVA istjeravanja griješnika i parničara iz kuća poslije poznavanja (upoznavanja njihovog pravoga stanja da su griješnici i da se parničari radi obične kavge i neprijateljstva parniče). ....... 151GLAVA tužbe staraoca (izvršitelja oporuke) za umrloga (zbog umrloga da se njemu isposluje neko pravo makar nakon smrti). ................................................................................................... 151GLAVA vezanja (onoga ko je) od (onih) koji (su takvi da) se boji njegove pokvarenosti (njegova zla, tj. GLAVA vezivanja u okove onoga čijeg se je zla bojati). .................................... 152GLAVA vezanja i zatvaranja (u zatvor) u svetome tlu. .............................................................................. 152GLAVA nepopustljivosti (tj. nepopustljivoga držanja vjerovnika za svoga dužnika da mu plati dug)........ 152GLAVA naplaćivanja (traženja svoga duga od drugoga lica). .................................................................... 153KNJIGA O POBRANOJ (imovini sa zemlje, tj. o nađenoj na tlu i podignutoj, sklonjenoj tuđoj imovini čiji se vlasnik ne zna, a imovina se uzima da ne propadne i da joj se

vlasnik pronađe) ......................................................................................................................... 153GLAVA zalutale (izgubljene, tj. nađene) deve. .......................................................................................... 154GLAVA zalutale (jedinke od) brava........................................................................................................... 154GLAVA: Kada se nije našao vlasnik pobrane (stvari) poslije godine, pa ona je za (onoga, pripada onome) ko je našao nju. ................................................................................................................ 155GLAVA: Kada je našao drvo u moru, ili bič (kandžiju, kamdžiju) ili slično njemu. ................................... 155GLAVA: Kada je našao (jednu) datulu u (tj. na) putu (stazi). ..................................................................... 156GLAVA: Kako će se dati poznati pobrana (stvar) stanovnika Meke? ......................................................... 156GLAVA: Neće se sebi musti (pomusti) stoka (ni) jednoga (čovjeka, tj. ničija stoka, marva) bez dozvole................................................................................................................................... 157GLAVA: Kada je došao vlasnik pobrane (stvari) poslije godine (dana), vratiće je na njega (njemu onaj ko je tu stvar pobrao, našao, uzeo) zbog (toga jer) je zaista ona pohranjena stvar (tj. smatra se kao pohranjena stvar) kod njega. ............................................................................. 158GLAVA: Da li će uzeti pobranu (tj. izgubljenu nečiju stvar) i neće ostaviti nju (da) propadne, da ne uzme nju ko ne zaslužuje (ko nije pouzdan da će tražiti pravoga vlasnika).............................. 158GLAVA (onoga) ko je dao poznavati pobranu (stvar), a nije dao nju k vladaru

391

(k vlasti, vladaru, vlasti). .............................................................................................................. 159GLAVA. ..................................................................................................................................................... 159KNJIGA NASILJA (nepravdi, nepravednosti, nepravičnosti, bezakonja, nezakonitih, nepravilnih i neumjesnih postupaka)........................................................................................ 160GLAVA odmazde nasilja (na Sudnjem danu). ........................................................................................... 161

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: ".... zar ne! Prokletstvo Allaha na silnike (na one koji čine nasilja)." ............................................................................................................ 161GLAVA: Neće činiti nasilja musliman muslimanu i neće predati njega (neprijatelju i kakvoj opasnosti). ......................................................................................................................... 162GLAVA: Pomozi tvoga (svoga) brata čineći (on) nasilje ili čineći se nasilje (njemu, tj. pomozi ga i kada on čini nasilje drugome i kada njemu čini nasilje drugi neko). ............................................. 162GLAVA pomaganja (onome) kome se učinilo nasilje. ............................................................................... 163GLAVA pomaganja sebi (u odbrani) od nasilnika. . . . . . . ........................................................................ 163GLAVA opraštanja (onoga) kome je učinjeno nasilje. . . . . . . .................................................................. 164GLAVA: Nasilje su tame (tmine na) Sudnjem danu. .................................................................................. 164GLAVA čuvanja (sebe) i opreznosti od kletve (lica) kome je učinjeno nasilje........................................... 164GLAVA (onoga) ko (je u takvom položaju da) je bila za njega nepravda kod čovjeka (tj. da je učinio čovjeku neku nepravdu, nasilje) pa se oslobađa nje njemu (tj. pa traži od njega da mu halali - oprosti, pokloni tu nepravdu), da li će objasniti svoju nepravdu (njemu ako

on ne zna o kakvoj se nepravdi radi)?........................................................................................... 165GLAVA: Kada je oslobodio (riješio) njega od njegova nasilja, pa nema vraćanja u njega (na njega). ........ 165GLAVA: Kada je dozvolio njemu (tj. Kada je jedan čovjek dozvolio drugome čovjeku da potpuno naplati svoje pravo) ili je oslobodio (oprostio svoje pravo) njemu, a nije objasnio koliko je ono (koliko ono iznosi - to je dozvoljeno tako činiti). ................................................................... 166GLAVA grijeha (onoga) ko je nasilje učinio (oduzimanjem neke) stvari (tj. nekoga dijela, nešto) od zemlje. ..................................................................................................................................... 166GLAVA: Kada je dozvolio (jedan) čovjek drugome (neku) stvar, dozvoljeno je (to - tj. valjan je taj postupak). ................................................................................................................................ 167GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... a on je najžešći (od svih) protivnika (prepirača, kavgadžija - ili: a on je najžešćega prepiranja, parničenja)." ........................................................ 168GLAVA grijeha (onoga) ko se prepirao u neistini (tj. ko se prepire za laž, lažnu stvar), a on zna njega (to prepiranje da je za laž, da je to laž, tj. svjesno zastupa laž). .......................................... 168GLAVA: Kada se parničio (s nekim), griješio je......................................................................................... 168GLAVA odmazde (onoga) kome se učinilo nasilje kada je našao imovinu svoga nasilnika (imovinu onoga koji mu je nasilje učinio)..................................................................................... 169GLAVA (onoga) što je došlo o nastrešnicama (natkrivenim prostorijama za sjedenje u vrtu, dvorištu ili uz kuću - dakle, o nekoj vrsti paviljona). .................................................................... 170GLAVA: Neće sprječavati susjed svoga susjeda da zabode drvo (kolac) u njegov zid. ............................... 170GLAVA prolivanja (prolijevanja, izlijevanja) vina u (na) put. ................................................................... 170GLAVA dvorišta kuća i sjedenja u njima (u kućnim dvorištima) i sjedenja na putevima. .......................... 171GLAVA bunareva (bunara) na putevima kada se nije uznemirivalo (uznemiravalo, kada se ne uznemiruje) s njima (zbog njih, tj. kada ne smetaju prolaženju). ............................................. 171GLAVA odstranjivanja uznemirenja. ......................................................................................................... 172GLAVA sobe (prostorije) i potkrovnice (mansarde, sobe pod krovom) nadvišene i nenadvišene u (tj. na) krovovima i osim njih. ................................................................................................... 172GLAVA (onoga) ko je svezao (užetom) svoju devu na (za) pločnik (tj. kamen pred zgradom) ili vrata bogomolje. ........................................................................................................................... 176GLAVA stajanja i mokrenja kod bunjišta (smetljišta nekog) naroda. ......................................................... 176GLAVA (onoga) ko je uzeo granu i (ono) što uznemiruje ljude u (na) putu pa je bacio nju. ...................... 177GLAVA: Kada su se protivili (prepirali ljudi) u putu kojem se dolazi sa svih strana (tj. kada su se prepirali za put kojem se dolazi odsvuda), a on je (tj. a to je) širok prostor (koji) biva među putem, zatim hoće njegovi stanovnici (tj. vlasnici puta da grade) gradjevinu, pa ostaviće se od njega put sedam aršina (širok). .............................................................................. 177GLAVA plijena (pljačke, uzimanja neke stvari od vlasnika silom na njegove oči) bez dozvole njegova vlasnika (vlasnika otete stvari). ....................................................................................... 177GLAVA razbijanja krsta (križa) i ubijanja svinje. ...................................................................................... 178

392

GLAVA: Da li će se razbiti vrčevi koji su (takvi da) je u njima vino ili (da li) će se razdrijeti mijehovi (mješine u kojima je vino)? Pa ako je razbio (čovjek) kip (idol), ili krst, ili tanburu, ili (ono) što se ne koristi sa njegovim drvetom (kakva je presuda i rješenje u tom)? ...... 178GLAVA (onoga) ko se borio ispod svoga imanja (tj. braneći svoje imanje, imovinu). ............................... 179

GLAVA: Kada je (čovjek) razbio čanak (tj. drvenu malu zdjelu) ili (neku) stvar za (drugoga) osim njega (tj. koja pripada drugome licu osim njega). ......................................................................... 180GLAVA: Kada je srušio (porušio jedan čovjek drugome kakav) zid, pa neka sagradi sličan njemu (isti onakav kao naknadu). ............................................................................................................ 180GLAVA sudioništva (udruživanja, suvlasništva) u hrani, i putnoj opskrbi (zajedničkoj - zajedničkoj opskrbi za vrijeme putovanja naročito u hrani i piću, . . . . . ..... 181GLAVA (onoga) što je bilo od dvojice pomiješanih (tj. koji su pomiješali svoju imovinu, ili čija je imovina pomiješana, zajednička), pa zaista njih dvojica (će) vraćati jedan drugome međusobno sa jednakošću u milostinji.......................................................................................... 182GLAVA diobe brava. ................................................................................................................................. 183GLAVA (ostavljanja, izbjegavanja) udruživanja u datulama (tj. stavljanja po dvije datule u usta odjednom) među drugovima do (da) traži dozvolu od svojih drugova (za takav postupak)........... 183GLAVA popravljanja (ispravljanja, tj. procjenjivanja) stvari među suvlasnicima sa pravednom cijenom. (ispravno je: sa pravednom vrijednošću). ...................................................................... 184GLAVA: Da li će se ždrijebati (bacati kocka) u diobi i sudjelovanju u njoj (i uzimanju udjela u diobi)?.......................................................................................................... 185GLAVA društva (tj. suvlasništva, zajedničkog vlasništva) siročeta i pripadnika nasljedstva (tj. i nasljednika)........................................................................................................................... 185GLAVA društva (tj. suvlasništva) u zemljama (parcelama zemlje) i (drugim vrstama) osim njih (kao vrtovima i nekretninama)...................................................................................................... 186GLAVA: Kada su sebi razdijelili suvlasnici kuće ili (što drugo) osim njih, pa nije za njih (tj. nemaju oni pravo na) vraćanje, a ni preča kupovina (a ni preču kupovinu)............................. 186GLAVA udruživanja (suvlasništva) u zlatu i srebru i (u svemu onome) što biva u njemu mijenjanje. ....... 187GLAVA udruživanja zaštićenoga (tj. kršćanina i Židova u muslimanskoj državi koji su pod zaštitom vlasti) i idolopoklonika u napoličarenju.......................................................................... 187GLAVA diobe brava i pravde u njoj........................................................................................................... 187GLAVA društva (suvlasništva, sudioništva) u hrani i (drugome) osim nje................................................. 187GLAVA društva (tj. suvlasništva) u robu. .................................................................................................. 188GLAVA udruživanja u žrtvenoj životinji i žrtvenim devama, i kada je udružio čovjek čovjeka u svoju žrtvenu životinju poslije što je potjerao (ili žrtvovao) žrtvenu životinju. .......................... 189GLAVA (onoga) ko je izjednačio deset (komada) od brava sa (jednom) devom za žrtvu u diobi (tj. ko je proglasio da jedna deva pri diobi vrijedi koliko deset brava).......................................... 189KNJIGA O ZALOGU (Založenju) U PRISUTNOSTI (tj. kada se je kod kuće, kada se nije na putovanju).............................................................................................................................. 190GLAVA (onoga) ko je založio svoj oklop................................................................................................... 191GLAVA založenja oružja. .......................................................................................................................... 191GLAVA: Zalog (tj. Založena životinja) je jahan i mužen (može se jahati i pomusti). ................................. 191GLAVA zaloga kod Židova i (drugih lica) osim njih (osim Židova). ......................................................... 192GLAVA: Kada se prepirao založitelj (davalac zaloga) i primalac (uzimač) zaloga i slično njemu, pa dokaz je na tužioca (obavezan), a zakletva je na tuženoga (obavezna ako on nema protudokaze na tvrdnju tužitelja). ................................................................................................. 192O OSLOBAĐANJU (ropstva neke osobe) I NJEGOVOJ VRIJEDNOSTI (vrlini, tj. i o vrlini oslobađanja) ................................................................................................................................ 193GLAVA: Koji vratova je najvrijedniji (tj. Koji su vratovi najvrijedniji za oslobađanje)? ............................ 193GLAVA (onoga) što se voli od opraštanja u pomrčanju (pomračenju Sunca) i znakovima. ....................... 194GLAVA: Kada je oslobodio roba (koji je vlasništvo) među dvojicom ili robinju (koja je vlasništvo) među drugovima (tj. sudionicima, suvlasnicima). ........................................................................ 194GLAVA: Kada je oslobodio udjel u robu, a nije za (u) njega imovina, tražiće se trčanje (zarađivanje od) roba (tj. obavezaće se rob da zaradi sumu kojom će se otkupiti od preostalih vlasnika svojih) ne otežano na njega (ne zadužujući ga vrlo teškim poslovima) na prema pisanju (tj. prema pismenom ugovoru o otkupljivanju sebe). ........................................ 196GLAVA pogreške i zaborava (zaboravljanja) u oslobađanju (od ropstva), i razvodu (braka) i slično

393

njemu, i (GLAVA o tome da) nema oslobađanja osim radi Lica Allaha, uzvišen je..................... 196GLAVA: Kada je rekao svome robu: "On je za (radi, zbog) Allaha!", a naumio je (pri izgovoru toga na) oslobođenje (od ropstva), i (GLAVA) zasvjedočavanja za oslobađanje. ......................... 197

GLAVA majke djeteta (tj. robinje koja rodi svome vlasniku, svome gospodaru dijete od njega, iz spolnoga odnosa sa njim).......................................................................................................... 198GLAVA prodaje mudebera. ....................................................................................................................... 199GLAVA prodaje zaštitništva i njegovoga poklanjanja. ............................................................................... 199GLAVA: Kada se zarobio brat čovjeka ili njegov stric, da li će se otkupiti kada je bio idolopoklonik? ...... 200GLAVA oslobađanja idolopoklonika.......................................................................................................... 200GLAVA (onoga) ko je posjedovao (jedno lice) od Arapa (kao) roba, pa je poklonio, i prodao, i spolno općio, i otkupio i zarobio potomstvo,. . . . . . . . .............................................................. 201GLAVA vrijednosti (vrline onoga) ko je odgojio svoju robinju i poučio je nju (tj. i obrazovao je nju)................................................................................................................... 203GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio "Robovi su vaša braća, pa nahranite ih od (onoga) što jedete.". . . . . . . . . ............................................................................................ 203GLAVA roba kada je izvršavao lijepo pobožnost svome Gospodu i (uz to) je bio iskren (odan) svome gospodaru (tj. vlasniku). .................................................................................................... 204GLAVA odvratnosti izduživanja (tj. oholenja, oholosti) nad robom i njegovoga govora: "moj robe ili moja robinjo". .......................................................................................................... 204GLAVA: Kada je došao njemu njegov sluga sa njegovom hranom (tj. Kada mu je sluga donio hranu). ..... 206GLAVA: Rob je pastir u imanju svoga gospodina (gospodara, vlasnika). ................................................... 206GLAVA: Kada je udario (tj. Kada udara) roba, pa neka se klone (kloni) lica (tj. neka ga ne udara po licu). ....................................................................................................... 207O POTPISANOME. .................................................................................................................................. 207GLAVA grijeha (onoga) ko je obijedio svoga posjedovanoga (tj. okrivio ga za preljub, prostituciju). ....... 208GLAVA potpisanoga i njegovih otplata: u svakoj (usvakoj) je godini (jedna) otplata,. . . . . . . .................. 208GLAVA (onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga, i (GLAVA onoga) ko je sebi uslovljavao uslov (koji) nije u knjizi Allaha. ................................................................................................... 209GLAVA traženja pomoći potpisanoga i njegova molenja (prosjačenja od) ljudi. ....................................... 210GLAVA prodaje potpisanoga kada je bio zadovoljan (on da bude prodan). ............................................... 210GLAVA: Kada je rekao potpisani: "Kupi (me), i oslobodi me!", pa je kupio njega zbog toga. ................... 211KNJIGA POKLONA (Darovanja) I NJEGOVE VRIJEDNOSTI (Vrline) I BODRENJA

NA NJEGA ................................................................................................................................. 212GLAVA maloga od poklona. ...................................................................................................................... 212GLAVA (onoga) ko je tražio (na) poklon od svojih drugova (neku) stvar (nešto). ..................................... 213GLAVA (onoga) ko je tražio napojenje. ..................................................................................................... 214GLAVA primanja poklona lova.................................................................................................................. 214GLAVA primanja poklona. ........................................................................................................................ 215GLAVA primanja poklona. ........................................................................................................................ 215GLAVA (onoga) ko je poklonio k svome drugu i istraživao je neke (od) njegovih žena osim nekih (tj. i tražio da se dogodi da dadne drugu poklon kada mu drug bude kod svoje žene koju

naročito voli između svih svojih žena)." ....................................................................................... 217GLAVA (onoga) što se ne odbija (ne vraća) od poklona. ........................................................................... 218GLAVA (onoga) ko je vidio (smatrao) odsutni poklon dozvoljenim. ......................................................... 218GLAVA nagrađivanja u poklonu (tj. nagrađivanja za poklon, davanja protupoklona za poklon)................ 219GLAVA poklona djetetu............................................................................................................................. 219GLAVA zasvjedočavanja (uzimanja nekoga za svjedoka) u poklonu (kod darovanja). .............................. 220GLAVA poklona čovjeka svojoj ženi i žene svome čovjeku....................................................................... 220GLAVA poklona žene za (nekoga, tj. nekome drugome) osim svoga muža, i (GLAVA) njezinoga oslobađanja (svoje robinje) kada je bio za nju (tj. u nje) muž, pa ono (pa to) je dozvoljena (stvar, tj. dozvoljeno je ženi koja ima svoga muža da pokloni neki poklon drugoj osobi osim svoga muža i da oslobodi ropstva svoju robinju) kada nije bila (ta žena) maloumna (luda u smislu glupa); pa kada je bila (ako je) maloumna (glupa), nije dozvoljeno, (jer) rekao je Allah, uzvišen je: "I ne dajite maloumnima (ludima, glupima) vaše (svoje) imetke....". ........................................................................................................................ 221GLAVA: Sa kim će se početi sa poklonom (u poklanjanju, prilikom darovanja)? ....................................... 222

394

GLAVA (onoga) ko nije primio poklona zbog (nekoga) uzroka. ................................................................ 223GLAVA: Kada je poklonio (jedan) poklon, ili je obećao, zatim je umro prije (nego) da stigne (dođe) k njemu.............................................................................................................................. 224GLAVA: Kako će se zgrabiti (tj. uzeti poklonjeni) rob i roba. .................................................................... 224GLAVA: Kada je poklonio poklon, pa je zgrabio (tj. uzeo) njega drugi, a nije rekao: primio sam (primih ga).................................................................................................................................... 225GLAVA: Kada je poklonio dugovanje na čovjeku (pri, kod čovjeka nekojega, nekog što je imao, što ima). .............................................................................................................................. 225GLAVA poklona jednoga (predmeta) za skupinu (skupini)........................................................................ 226GLAVA poklona zgrabitoga (tj. uzetoga, primljenoga) i nezgrabitoga (neprimljenoga), i podijeljenoga i nepodijeljenoga (razdijeljenoga i nerazdijeljenoga).............................................. 227GLAVA: Kada je poklonila skupina (zajednica) za narod (tj. ljudima). ...................................................... 228GLAVA (onoga) ko (bude u prilici da) se poklonio (dao, darovao) njemu (jedan) poklon, a kod njega su njegovi drugovi (koji sjede s njime), pa on je preči......................................................... 229GLAVA: Kada je poklonio devu čovjeku, a on je jahač nje, pa ono (pa to) je dozvoljeno........................... 229GLAVA poklona (poklanjanja onoga) što se mrzi njezino oblačenje (tj. o poklonu odjeće koju nije pohvaljeno ni lijepo oblačiti, ni nositi)................................................................................... 230GLAVA primanja poklona od idolopoklonika. ........................................................................................... 231GLAVA poklona za idolopoklonike (tj. poklona idolopoklonicima). . . . . . . ............................................. 232GLAVA: Nije dozvoljeno (Ne dozvoljava se ni) za jednoga (čovjeka) da vraća u svome poklonu i svojoj milostinji. ......................................................................................................................... 233GLAVA. ..................................................................................................................................................... 234GLAVA (onoga) što se reklo o životnoj (doživotnoj nekretnini: kući, zemljištu) i očekivanoj (nekretnini). ............................................................................................................. 234GLAVA (onoga) ko je tražio na pozajmicu (da se posluži, unaruč, tj. ko je posudio) od ljudi konja. ......... 235GLAVA posuđivanja (doslovno: traženja na poslugu) za nevjestu kod spratnje (tj. kod prve bračne noći).............................................................................................................. 236GLAVA vrijednosti posuđivanja na mužu (za neko vrijeme deve ili ovce - to označava izraz "menihatun"). . . . . . GLAVA vrijednosti deve date na mužu. . . . . . ................. 236GLAVA: Kada je rekao: "Dajem kao sluškinju tebi ovu robinju!" (misleći) na (ono) što međusobno poznaju ljudi (kao običaj), pa ono je (pa to je) dozvoljeno......................................... 238GLAVA: Kada je natovario čovjek (drugoga čovjeka) na konja, pa ono je (tj. taj konj je) kao doživotna nekretnina i milostinja. ................................................................................................. 239KNJIGA SVJEDOČENJA (bivanja kao svjedok) .................................................................................. 239GLAVA (onoga) što je došlo o dokazu (da je njegovo donošenje, davanje, isticanje dužnost) na tužitelja (tj. na onoga koji tvrdi, potražuje, zahtijeva nešto na sudu - tužilac treba dati dokaz). . . . . . . .............................................................................................................. 239GLAVA: Kada je ispravljao čovjek jednoga (drugoga čovjeka čast, autoritet) pa je rekao: "Nećemo znati (tj. Ne znamo o njemu ništa drugo) osim dobro." Ili je rekao: "Nisam znao osim dobro." ............................................................................................................ 240GLAVA svjedočenja sakrivenoga (koji se sakriva, taji). ............................................................................ 241GLAVA: Kada je svjedočio (jedan) svjedok ili svjedoci (tj. ili više svjedoka) za (jednu) stvar, pa su rekli drugi: "Mi ne znamo to, sudiće se sa govorom (tj. po govoru, prema iskazu onoga) ko je svjedočio (da zna)." ............................................................................................................. 242GLAVA pravednih svjedoka i govora Allaha, uzvišen je: ".... i zasvjedočite dvojicu pravednih od vas...." i ".... od koga se zadovoljavate od svjedoka....". ............................................................... 243GLAVA upravednjavanja koliko (osoba) je dozvoljeno (tj. koliko osoba je dovoljno, dozvoljeno da upravedni - proglasi, označi jedno lice da je pravedno)? ......................................................... 243GLAVA svjedočenja na porijekla, i rasprostranjeno dojenje i staru (davnašnju nečiju) smrt. .................... 244GLAVA svjedočenja objeđivača (nabacivača krivnje za preljub), i kradljivca i preljubnika, . . . . . .......... 245I (GLAVA) kako će se poznati (prepoznati) njegovo pokajanje (pokajanje objeđivača)............................. 246GLAVA: Neće svjedočiti na svjedočenju nasilja (nepravičnosti, tj. Neće pristati da bude svjedok činu, postupku s kojim se ne radi pravično) kada se zasvjedočio (tj. kada bude zatraženo da bude svjedok takvom postupku i činu). .................................................................................... 247GLAVA (onoga) što se reklo o svjedočenju laži (lažnom svjedočenju) . . . . . . . i (GLAVA) sakrivanja svjedočenja. . . . . . . .................................................................................................... 248

395

GLAVA svjedočenja slijepca (slijepog čovjeka), i njegove stvari, i njegova braka (tj. i njegova sklapanja braka s nekim), i njegova sklapanja braka (tj. i da on vjenča nekog, da sklopi brak između dvije osobe), i njegovoga davanja prisege, i njegovoga primanja u objavljivanju molitve i (drugoga) osim njega, i (GLAVA onoga) što se poznaje sa glasom (po glasovima, po glasu)............................................................................................................... 249GLAVA svjedočenja žena i (GLAVA) Njegovog govora, uzvišen je: ".... pa ako nisu bila dva čovjeka, pa čovjek i dvije žene....."............................................................................................... 250GLAVA svjedočenja robinje i robova. ....................................................................................................... 250GLAVA svjedočenja dojilje. ...................................................................................................................... 251HADIS (O POZNATOJ) LAŽI ................................................................................................................ 251GLAVA opravdavanja žena, nekih (od) njih (za) neke............................................................................... 251GLAVA: Kada je očistio (jedan) čovjek (nekoga) čovjeka, dosta je njemu. ................................................ 258GLAVA (onoga) što se mrzi od preopširnosti (pretjeranosti) u hvali (pohvali), a neka rekne (ono) što zna (o nekome)........................................................................................................................ 259GLAVA punoljetnosti djece i (GLAVA) njihovog svjedočenja,. . . . . . . . ................................................ 259I (GLAVA) punoljetnost žena je u mjesečnici (tj. one su punoljetne u vrijeme kada dobiju menstruaciju),. . . . . . . . ..................................................................................................... 260GLAVA pitanja sudije (koje sudija upravi na) tužitelja: Da li imaš dokaz prije zakletve? ......................... 260GLAVA: Zakletva je na (onoga što) se tvrdi na njega (tj. na optuženoga) u imovinama i kaznama. ........... 261GLAVA....................................................................................................................................................... 261GLAVA: Kada je tvrdio (tj. Kada tvrdi jedan čovjek na drugoga nešto), ili (ga) je obijedio (okrivio), pa njemu je da traži sebi dokaz i (da) ode zbog traženja dokaza (tj. i da traži dokaz). ..................................................................................................................... 262GLAVA zakletve poslije popodneva (poslije ikindije). .............................................................................. 262GLAVA: Zaklinje se (ili: Zaklesti će se onaj što) se tvrdi na njega (tj. optuženi ondje) gdje je dužnost na nj zakletva (tj. na mjestu gdje mu se sudi), a neće se otklanjati (tj. odvoditi) iz (jednoga) mjesta k (tj. u neko drugo mjesto) osim njega (tj. neće se voditi, na primjer, u džamiju-bogomolju - da se tu zakune ako se suđenje ne održava u džamiji). ............................ 263GLAVA: Kada je međusobno požurio (jedan) narod u zakletvi (u zakletvu, tj. kada se ljudi natječu ko će se prije zaklesti, zakleti). ..................................................................................................... 263GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu, ti (su takvi da) nema (nikakva) udjela za njih u zadnjem (životu, tj. na sudnjem danu, na budućem svijetu), i neće govoriti (sa) njima Allah, i neće gledati k njima, i neće očistiti njih, i za njih je (pripremljena) bolna kazna." ................................................................... 264GLAVA: Kako će se tražiti zaklinjanje? ..................................................................................................... 265GLAVA (onoga) ko je podigao (tj. donio, dostavio) dokaz poslije zakletve. .............................................. 266GLAVA (onoga) ko je zapovjedio (da se postupi) sa izvršenjem obećanja. ............................................... 266GLAVA. ..................................................................................................................................................... 267GLAVA: Neće se pitati idolopoklonici o svjedočanstvu (za svjedočenje), a ni (za nešto drugo) osim njega (tj. osim svjedočanstva). ...................................................................................................... 267GLAVA ždrijeba u teškim (nejasnim) slučajevima (pitanjima), . . . . . ...................................................... 268KNJIGA IZMIRENJA (NAGODBE, nagodbe kojom se izglade sporovi, riješe se sporovi na zadovoljavajući način za stranke koje su se parničile, bile u sporu) ...................................... 270GLAVA: Nije lažac koji izmiri (zavađene stranke) među ljudima. ............................................................. 272GLAVA govora vođe svojim drugovima: "Odite s nama (tj. Odvedite nas da) izmirimo (da mirimo: izmirićemo, mirićemo). ............................................................................................ 272GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... da se izmire njih dvoje između sebe (njih dvoje) mirom (nagodbom), a mir je dobro (ili: mir - nagodba - je najbolja stvar)....". (Ili: ...., a mir je bolji (od rastave, razvoda braka)....".)........................................................................................... 272GLAVA: Kada su se izmirili na miru nasilja (tj. Kada su se nagodili nepravilnom, nezakonitom nagodbom), pa (takav) mir je odbijen (tj. takva nagodba ne vrijedi)............................................. 273GLAVA: Kako će se napisati (ugovor o miru, izmirenju, nagodbi)? ........................................................... 273GLAVA mira (izmirenja, nagodbe) sa idolopoklonicima. .......................................................................... 275GLAVA mira u krvarini (plati za krv, otkupu za ubijenoga). ..................................................................... 276

396

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za Hasena, sina Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Moj ovaj sin (tj. unuk) je gospodin (prvak), i možda Allah da izmiri s njim (tj. posredstvom njega) između velike dvije grupe." I (GLAVA) Njegova govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... pa izmirite između njih dviju....". ........ 276GLAVA: Da li će dati znak vođa za mir?.................................................................................................... 277GLAVA vrijednosti izmirenja (uspostavljanja mira, nagodbe) između ljudi i pravde među njima............. 278GLAVA: Kada je dao znak vođa za mir (za nagodbu), pa nije htio (jedan parničar da prihvati nagodbu), sudiće (vođa) na njega (njemu) sa jasnom osudom (presudom, tj. sa jasnim rješenjem). ........................................................................................................................ 278GLAVA mira (nagodbe) među vjerovnicima (tj. među onima koji su dali na dugovanje i onima koji su uzeli dugovanje) i (među) vlasnicima nasljedstva i obračunavanja nasumce (otprilike) u tome.......................................................................................................................... 279GLAVA mira (nagodbe) sa dugom i stvari (imetkom, imanjem). .............................................................. 280KNJIGA UVJETA (USLOVA, POGODBI, tj. o uvjetima koji su ispravni, zdravi, punovažni, i o onima koji nisu takvi i koji se ne mogu, odnosno koje ne vrijedi postavljati i uslovljavati)............................................................................................................................... 281GLAVA (onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od uvjeta u Islamu, i sudovima (tj. sudskim presudama) i (u) davanju prisege (nekome). ............................................................. 281GLAVA: Kada je prodao palme (koje) su se već oprašile (tj. oplodile, dale se oploditi)............................. 282GLAVA uvjeta u prodaji (kupoprodaji)...................................................................................................... 282GLAVA: Kada je sebi uvjetovao (uslovio) prodavač leđa jahalice do imenovanoga (tj. određenoga) mjesta, dozvoljeno je. ................................................................................................................... 283GLAVA uvjeta u međusobnom poslovanju (saobraćanju, radu, u međusobnim odnosima)........................ 284GLAVA uvjeta u vjenčanom daru kod uzla braka (tj. kod sklapanja braka). .............................................. 285GLAVA uvjeta u napoličarstvu. ................................................................................................................. 285GLAVA (onoga) što nije dozvoljeno od uvjeta u braku. ............................................................................. 285GLAVA uvjeta koji su (takvi da) se ne dozvaljaju (nisu dopušteni) u kaznama (prilikom kazni)............... 286GLAVA (onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga (roba) kada se zadovoljio sa prodajom na (uvjet, sa uvjetom) da se oslobodi (da će se osloboditi). .......................................................... 286GLAVA uvjeta (uslova) u razvjenčanju (rastavi braka).............................................................................. 287GLAVA uvjeta sa ljudima sa govorom (bez svjedoka i pisanja)................................................................. 287GLAVA uvjeta u pokroviteljstvu (u zaštitništvu). ...................................................................................... 288GLAVA: Kada je sebi uslovio u napoličarstvu (ovakav uslov): "Kada htjednem, izvešću te (izvesti ću te, tj. kada mi bude volja, odstraniću te sa svoje zemlje - neću ti je više davati u napoličarstvo).................................................................................................................. 289GLAVA uslova u borbi (u svetom ratu), i izmirenju (i zaključenju mira) sa stanovnicima rata (tj. sa neprijateljem) i pisanja uslova (uvjeta). .............................................................................. 289GLAVA uslova (uvjeta) u pozajmici (zajmu)............................................................................................. 298GLAVA potpisanoga (roba) i šta nije dozvoljeno od uslova koji se protive knjizi Allaha. ......................... 298GLAVA (onoga) što je dozvoljeno od uslovljavanja i iznimke u priznavanju (i izuzimanja u ustaljivanju), i (GLAVA) uslova koji (su takvi da) prepoznavaju njih ljudi među sobom; i kada je rekao: stotinu osim jedne, ili dvije.................................................................................. 298GLAVA uslova u zakladi (u zaveštanju). ................................................................................................... 299KNJIGA OPORUKA (TESTAMENATA, LEGATA) (tj. oporučnih naloga nasljedniku, ili nekom drugom licu, da se nekoj osobi isplati stanovita svota novaca, novca ili da joj

preda određeni dio imovine, ili da izvrši neku njegovu želju) ................................................ 300GLAVA oporuka. . . . . . . . ......................................................................................................................... 300GLAVA: Da (musliman) ostavi svoje nasljednike (kao) imućne bolje je od (toga) da pružaju dlanove ljudima (tj. bolje je nego da prose milostinju od ljudi poslije njega)............................................. 301GLAVA oporuke sa trećinom (imanja, tj. davanja u zakladu, u dobrotvorne svrhe trećine imetka,

vlastitoga imetka testamentom). ................................................................................................... 302GLAVA govora oporučitelja staraocu (izvršitelju oporuke): "Dogovaraj se s mojim djetetom (tj. Pripazi, pogledaj na moje dijete)!" I (GLAVA onoga) što je dozvoljeno staraocu od tvrdnje (ili: od tužbe). ................................................................................................................... 303GLAVA: Kada je dao znak bolesnik sa svojom glavom jasnim pokazivanjem, dozvoljeno je (takvo oporučivanje). .................................................................................................................... 303

397

GLAVA: Nema oporuke za nasljednika (Nema oporuke nasljedniku). ....................................................... 304GLAVA milostinje kod smrti. .................................................................................................................... 304GLAVA govora Allaha, uzvišen je: ".... od poslije oporuke (što) oporuči za nju ili duga....". .................... 305GLAVA tumačenja govora Allaha, uzvišen je: ".... od poslije oporuke (što) oporučujete s njom ili dugovanja...."................................................................................................................................ 306I (GLAVA) Njegova govora: "Zaista Allah zapovjeda vama da izvršite (predate) povjerene stvari k njihovoj porodici (vlasnicima)....". ............................................................................................... 306GLAVA: Kada je zaveštao (dao u zakladu, uvakufio), ili je oporučio za svoje bližnje (rođake). I ko su bližnji (rođaci)?................................................................................................................. 307GLAVA: Da li ulaze (Da li se ubrajaju) žene i dijete u najbliže (rođake)? ................................................. 308GLAVA: Da li se koristi (tj. da li će se koristiti) zakladnik sa svojom zakladom. ....................................... 308GLAVA: Kada je zaveštao (dao u zakladu jednu) stvar, pa nije dao (predao) nju k (drugom nekome) osim njega (osim sebe), pa ono (pa to) je dozvoljeno (takvo postupanje),. . . . . . ......................... 309GLAVA: Kada je rekao: "Moja kuća je milostinja radi Allaha!", a nije objasnio (da li je daje) za siromašne ili (za nekoga drugoga) osim njih, pa ono (pa to) je dozvoljeno (takvo postupanje), i staviće (tj. daće) nju u najbliže (rođake) ili gdje hoće. ................................ 309GLAVA: Kada je rekao: Moja zemlja ili moj vrt je milostinja od moje majke (za moju majku), pa ono (pa to) je dozvoljeno (tako učiniti), iako nije objasnio za koga je to (tj. kome to daje). ......... 309GLAVA: Kada je milodario ili je zaveštao (dao u zakladu) neki (dio) svoga imanja, ili neki (dio) svoga roba ili svoje životinje, pa ono je (pa to je) dozvoljeno (tako učiniti). ................................ 310GLAVA (onoga) ko je milodario k svome punomoćniku (zastupniku), zatim je vratio punomoćnik k njemu. ................................................................................................................... 310GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I kada prisustvuju (dođu) diobi (ostavštine umrloga) najbliži

(rođaci), i siročadi i siromasi, pa dadnite im od njega....". ............................................................ 311GLAVA (onoga) što je lijepo za (onoga) ko premine (umre) iznenada (kao što je to) da milodare od njega (za njega) i izvršenja zavjeta od (tj. za) mrtvoga. ........................................................... 311GLAVA zasvjedočavanja u zaveštanju (tj. prilikom davanja u zakladu) i milostinji. ................................. 312GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I dajite siročadima njihova imanja, a zamjenjujte loše za dobro, i ne jedite njihova imanja uz vaša imanja, zaista ono je (tj. takav postupak je) bio veliki grijeh (tj. to je veliki grijeh). I ako se plašite da nećete biti pravedni u siročadima (među siročadima), pa vjenčavajte (uzimajte u brak ono) što je lijepo za vas od žena....". ........................................................................................................................ 312GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I prokušavajte (ispitujte) siročadi (da li su siročad razumno zrela za čuvanje svoje imovine), te kada su doprla brak (tj. i kada su postala polno zrela) pa ako ste vidjeli od njih napućenost,. . . . . . . . ............................................................................ 313GLAVA: I šta je za staraoca (tj. I šta ima staralac, ili izvršitelj oporuke) da radi u imanju siročeta i šta jede od njega (od imanja) za količinu svoje plate (nagrade za rad i trud oko čuvanja siročetovoga imanja)..................................................................................................................... 313GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Zaista (oni) koji jedu imanja siročadi, jedu u svojim stomacima samo vatru, i unići će (u) plamen." ............................................................................................... 314GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I pitaju te o siročadima; . . . . . . . . ................................................... 315GLAVA uzimanja za poslugu siročeta u putovanju i prisutnosti (kod kuće) kada je bilo (tj. kada bude to) dobro za njega (tj. kada je to prikladno, korisno za siroče), i (GLAVA) gledanja majke ili njezinoga muža za siroče (tj. njihova pažnja prema siročetu). ......................... 315GLAVA: Kada je dao u zakladu (neku) zemlju, a nije objasnio granicu, pa ono je (tj. ovakvo postupanje je) dozvoljeno, a takođe (i) milostinja. ...................................................... 316GLAVA: Kada je dala u zakladu (jedna) skupina (neku) zemlju udruženo (zajednički, jer su svi u toj skupini i zajednički vlasnici te zemlje), pa ono (to) je dozvoljeno (tako postupiti i učiniti).......... 317GLAVA davanja u zakladu kako se piše (zapisuje)? .................................................................................. 317GLAVA davanja u zakladu za bogatoga (imućnoga), i siromašnoga i gosta............................................... 317GLAVA davanja u zakladu zemlje za Bogomolju. ..................................................................................... 318GLAVA davanja u zakladu životinja, i konja, i roba (raznih vrsta robe) i šutača (šutećeg imanja, tj. novca: zlata i srebra). ................................................................................................................... 318GLAVA troška ustaoca za imanjem datim u zakladu. ................................................................................ 318GLAVA: Kada je dao u zakladu (neku) zemlju ili bunar i uslovio (uvjetovao) je sebi za svoju osobu (da ima pravo vaditi kove, kante vode iz toga bunara) kao kove (kante svih) muslimana............. 319

398

GLAVA: Kada je rekao davalac u zakladu: Nećemo tražiti (tj. Ne tražimo) njegove cijene osim k Allahu (to predajemo u ime Allaha), pa ono je (pa je to) dozvoljeno (tako postupiti). ................. 320GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete svjedočenje među vama je - kada je došla jednome (od) vas smrt - (u) vremenu oporuke dva pravedna od vas ili druga dvojica osim vas ako ste vi udarali u zemlju (tj. putovali),. . . . . . . .......................................................... 320GLAVA izvršenja (tj. plaćanja) izvršitelja oporuke dugove (dugova) umrloga bez prisustvovanja (većeg broja) od nasljednika. ........................................................................................................ 321KNJIGA BORBE (svetoga rata) I ŽIVOTOPISA .................................................................................. 322GLAVA vrijednosti borbe i životopisa. . . . . . . . . ...................................................................................... 322GLAVA: Najvrijedniji (čovjek od) ljudi je (onaj) vjernik (koji) se bori sa svojom osobom (tj. sobom osobno, lično, fizički) i svojim imanjem u putu Allaha................................................ 323GLAVA molitve (da Uzvišeni Allah obdari) sa borbom i mučeništvom (i to molitve-dove upućene Uzvišenom Allahu) za ljude i žene. .............................................................................................. 324GLAVA (raznih) stepena boraca u putu Allaha. ........................................................................................ 325GLAVA prijepodnevnoga odlaska (hoda, idenja) i popodnevnog odlaska u putu Allaha, i razmak (rastojanje, količina) luka (tj. raspon luka) jednoga (od) vas od raja (tj. i o vrijednosti i male površine raja koja iznosi samo koliko rastojanje luka od strijele, od tetive do savijenog dijela od luka). .............................................................................................................. 326GLAVA crnookih okatih (okatih: velikih očiju rajskih djevica) i njihova opisa (opisivanja)...................... 327GLAVA željenja mučeništva (tj. želiti da se pogine za Islam, kao šehid). ................................................. 328GLAVA vrijednosti (onoga) ko se svali (tj. padne sa jahaće životinje) u putu Allaha pa je umro, pa on je od njih (tj. pa i on se broji među borce),. . . . . . . . .......................................................... 328GLAVA (onoga) ko se pogodi nesrećom (neprilikom) ili se udari (ubode, tj. bude udaren kopljem) u putu Allaha (na Allahovom putu). ............................................................................................. 329GLAVA (onoga) ko se rani (ko bude ranjen) u putu Allaha (na Allahovom putu), moćan je i veličajan je. .................................................................................................................................. 330GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Da li iščekujete s nama (da se dogodi išta drugo) osim jedna (od) dvije najljepše (stvari)....". A rat su kove. .................................................................... 330GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Od vjernika su (i takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega,. . . . . . . . ............................................................. 331GLAVA: Dobro djelo (Dobar posao) je prije borbe (rata potreban). ........................................................... 332GLAVA (onoga) ko (je taj što) je došla njemu "zalutala" strelica pa je ubila njega. .................................. 333GLAVA (onoga) ko se borio zato (da) bude riječ Allaha, ona (da bude) najviša. ................................ 333GLAVA (onoga) ko (bude taj što) su se uprašile njegove dvije noge (njegova dva stopala) u putu Allaha, . . . . . . . . . ............................................................................................................. 334GLAVA potiranja (otiranja) praha od (tj. sa tijela) ljudi u putu (Allaha). .................................................. 334GLAVA kupanja poslije rata i praha. ......................................................................................................... 334GLAVA vrijednosti govora Allaha, uzvišen je: "I ne misli nipošto (za one) koji su se ubili (tj. koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha (da su oni) mrtvi - (ne), nego su živi kod svoga Gospoda opskrbljuju se. Veseleći se (oni) sa (onim) što je dao njima Allah od svoje dobrote, i raduju (razveseljavaju) se sa (onima, tj. zbog onih) koji se (još) nisu

priključili sa njima (tj. njima, a što su na ovom svijetu ostali) od pozadi njih (tj. iza njih još se boreći tako) da nema straha na njih i niti se oni žaloste. Raduju se sa blagodati od Allaha i dobrotom, i da Allah neće uništiti (upropastiti) nagradu vjernika."................................. 335GLAVA hlada (sjene) anđela (meleka) nad mučenikom (šehidom-poginulim za Islam)............................ 336GLAVA željenja (poginuloga) borca (šehida) da se povrati k ovozemnosti. .............................................. 336GLAVA: Raj je pod sjajnim sabljama (mačevima). .................................................................................... 337GLAVA (onoga) ko je tražio dijete za borbu (zbog borbe)......................................................................... 337GLAVA junaštva u ratu i straha. ................................................................................................................ 337GLAVA (onoga) što se utječe od straha (tj. GLAVA objašnjenja o tom da se treba Uzvišenom Allahu utjecati, tražiti zaštite od straha, kukavičluka, strašljivosti). ............................................. 338GLAVA (onoga) ko je pričao za svoja prisustvovanja (ili: za svoja mjesta prisustvovanja, tj. za svoja sudjelovanja) u ratu. ............................................................................................................ 339GLAVA potrebnosti (dužnosti, nužnosti) odlaženja u boj (u borbu, u rat), i šta je potrebno od borbe (tj. i koliko je potrebno od borbe), i namjere . . . . . . . . ................................................................ 339

GLAVA nevjernika (koji) ubije muslimana, zatim primi Islam, pa se učini ispravnim (ili: pa čini,

399

postupa ispravno u životu po islamskim propisima) i ubije se (tj. i najzad bude i sam ubijen u borbi za Islam). ............................................................................................................... 340GLAVA (onoga) ko je sebi odabrao (izabrao) rat (borbu) na (nad) post. ................................................... 340GLAVA: Mučeništvo (Šehida) je sedam (vrsta smrti) osim ubijanja (pogibije za Islam u ratu).................. 341GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika, osim prinuđenih, i borci u putu Allaha sa svojim imanjima i svojim osobama,. . . . . . . . ........................................... 341GLAVA strpljenja (strpljivosti, izdržljivosti) kod borbe (kod ratovanja). .................................................. 342GLAVA podstrekavanje (bodrenja) na borbu (na rat) i govora Allaha, uzvišen je: "..... podstrekavaj vjernike na borbu (rat)....". ............................................................................... 342GLAVA kopanja Hendeka. ........................................................................................................................ 343GLAVA (onoga) ko (je takav da) je zadržao (spriječio) njega izgovor (isprika) od rata (borbe). ............... 344GLAVA vrijednosti (dobrote, vrline) posta (postenja) u putu Allaha. ........................................................ 344GLAVA vrijednosti troška (utroška, izdatka) u put Allaha (na Božijem putu). .......................................... 344GLAVA vrijednosti (onoga) ko je opremio (spremio ratnim potrebama, potrepštinama jednoga) ratnika (vojnika, borca) ili je zastupio njega sa dobrim (postupkom u odnosu na potrebe njegove, borčeve, ratnikove porodice). ......................................................................................... 346GLAVA balzamiranja kod rata (borbe). ..................................................................................................... 346GLAVA vrijednosti izviđača (vojnog špijuna). .......................................................................................... 347GLAVA: Da li će se poslati izviđač (jedan), sam on? ................................................................................. 347GLAVA putovanja dvojice (dvije osobe, dviju osoba). .............................................................................. 347GLAVA: Konjaništvo (tj. Konji su takve životinje da) je svezano u njihove kike (perčine, tj. kosu koja se spušta na čelo konja) dobro do Sudnjeg dana. .................................................................. 348GLAVA: Borba je prolazač (tj. trajuća, trajna ima se voditi) sa dobročiniteljem i griješnikom (pokvarenjakom zapovjednikom, pokvarenim zapovjednikom, tj. pod rukovodstvom i

dobra i pokvarena vođe) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Konji su (takvi da) je svezano u njihove kike dobro do sudnjega dana." ..................................... 348GLAVA (onoga) ko je sebi zadržao konja (tj. ko je imao konja koji je namjenjen samo za potrebe rata u putu Allaha-na Božijem putu). . . . . . . . . ........................................................................... 349GLAVA imena konja i magarca. ................................................................................................................ 349GLAVA (onoga) što se spominje od nesretnosti (zlosrećnosti) konja......................................................... 350GLAVA: Konji su za tri (grupe ljudi).. . . . . . . . . . ..................................................................................... 351GLAVA (onoga) ko je udario jahaću životinju (nekoga drugoga) osim sebe u ratu (u borbi). .................... 351GLAVA jahanja na teškoj jahalici i (na) ždrijepcima (pastuhima) od konja............................................... 352GLAVA udjela konja.................................................................................................................................. 352GLAVA (onoga) ko je vodio jahalicu (jahaću životinju nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe, osim svoje jahalice) u ratu. ........................................................................................................... 353GLAVA (metalnoga ili drvenoga) stremena (uzenđije, uzengije) i kožnoga stremena za jahalicu (jahaću životinju).......................................................................................................................... 353GLAVA jahanja gola konja (tj. konja na kome nema ni sedla, ni samara niti šta drugo). ........................... 354GLAVA sitnohodno-sporog konja (tj. konja koji je spor i uz to još ima tijesne, sitne korake). ................... 354GLAVA pretjecanja (prestizanja, tj. utrkivanja, trka) među konjima. ........................................................ 354GLAVA treniranja (pripremanja, uvježbavanja) konja za pretjecanje (natjecanje, utrkivanje)................... 355GLAVA cilja pretjecanja (prestizanja, tj. natjecanja) za trenirane konje.................................................... 355GLAVA deve (kamile) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. ........................................................ 355GLAVA ratovanja na magarcima. .............................................................................................................. 356GLAVA mazge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bijele (tj. bijele mazge Muhammeda a.s.). ........................................................................................................................ 356GLAVA borbe žena.................................................................................................................................... 357GLAVA rata (vojne) žene u moru (po moru, na moru). ............................................................................. 357GLAVA nošenja (na jahaćoj životinji) čovjeka (koji ponese, tj. povede) svoju ženu u rat (povedavši, vodeći jednu ženu) osim nekih svojih žena................................................................ 358GLAVA vojne (rata, ratovanja) žena i njihove borbe sa ljudima. ............................................................... 358GLAVA nošenja žena mjehova (mješine s vodom) k ljudima u vojni (u ratu)............................................ 358GLAVA: liječenja žena ranjenike (ranjenika) u vojni (u ratu)..................................................................... 359GLAVA vraćanja žena ranjene i ubijene (ranjenih i ubijenih).................................................................... 359GLAVA iščupavanja strijele iz tijela. ......................................................................................................... 359GLAVA čuvanja (stražarčenja, straže) u vojni u putu Allaha (u ratu na Božijem putu). ............................ 360GLAVA vrijednosti načina služenja u vojni (tj. vrijednosti, vrline posluživanja nekoga u ratu). ............... 361

400

GLAVA vrijednosti (onoga) ko je nosio robu (prtljagu) svoga druga u (na) putovanju. ............................. 362GLAVA vrijednosti (graničnoga, pograničnoga) stražarenja (straže jednog) dana u (na) putu Allaha,. . . . . . . .......................................................................................................... 363GLAVA (onoga) ko je vojevao (ratovao) sa djetetom (vodeći ga u rat) radi posluživanja. ......................... 363GLAVA jahanja (plovljenja) mora (morem). ............................................................................................. 364GLAVA (onoga) ko je tražio pomoć sa slabima i dobrima u ratu (tj. ko je tražio pomoć pomoću, putem blagoslova i molitve slabih, tj. nemoćnih slabića, i blagoslovom i molitvom dobrih ljudi vjernika). .............................................................................................................................. 364GLAVA: Neće se govoriti: "Omsica (Taj-i-taj) je mučenik (šehid - poginuo za Islamsku vjeru)." ............. 365GLAVA podstrekivanja na bacanje (tj. na gađanje - a to znači: na vježbanje u gađanju). . . . . . . . ............ 366GLAVA igre (zabave) sa kopljima (ili: bodežima, jer riječ "harbetun - hirabun" znači kratko koplje) i sličnim njima (drugim oružjima). ............................................................................................... 367GLAVA štita (zaklona) i (GLAVA onoga) ko se zaštićava (štiti) sa štitom svoga druga. .......................... 367GLAVA štitova (od same kože). ................................................................................................................ 369GLAVA kajasa (kajiša) za sablju (za mač na kojima se nosi i za koje se svežu sablje, mačevi) i

(GLAVA) vješanja sablje za vrat (na vrat). .................................................................................. 369GLAVA nakita (ukrasa) sabalja (sablji, mačeva). ...................................................................................... 370GLAVA (onoga) ko je objesio svoj mač (sablju) za stablo u (na) putovanju kod popodnevnog spavanja (podnevnoga odmaranja)................................................................................................ 370GLAVA oblačenja kacige (šljema)............................................................................................................. 371GLAVA (onoga) ko nije vidio razbijanja oružja kod smrti (tj. ko ne smatra da treba razbiti, slupati oružje kada umre vlasnik toga oružja da se s njim zakopa skupa, ili da se s njim više niko ne služi poslije njega, kako su to činili pagani, idolopoklonici). ................................................... 371GLAVA razilaženja ljudi od vođe kod podnevnoga spavanja (sna) i traženja hlada u (tj. pod) stablima. ......................................................................................................................... 371GLAVA (onoga) što se reklo o kopljima (velikim kopljima)...................................................................... 372GLAVA (onoga) što se reklo o oklopu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i košulji u ratu......... 373GLAVA plašta (ogrtača) u (na) putovanju i (u) ratu................................................................................... 374GLAVA svile u ratu. .................................................................................................................................. 374GLAVA (onoga) što se spominje o nožu (o upotrebi noža). ....................................................................... 375GLAVA (onoga) što se reklo o borbi Vizantinaca (tj. o vrijednosti borbe i ratovanja protiv Vizantinaca). ...................................................................................................................... 375GLAVA borbe (protiv) Židova. .................................................................................................................. 375GLAVA borbe (protiv) Turaka................................................................................................................... 376GLAVA borbe (onih) koji se obuvaju dlakom (tj. uzimaju, prave sebi obuću od dlake, kose). .................. 377GLAVA (onoga) ko je redao (postavljao u redove) svoje drugove kod poraza, i sišao (sjašio) od (sa) svoje jahaće životinje i tražio je pomoć (od Uzvišenoga Boga). ................................................... 377GLAVA molitve na idolopoklonike za poraz i potres (njihov). .................................................................. 378GLAVA: Da li će upućivati musliman pristalice (prethodne Božije) knjige (Biblije u propise Islama) ili poučavati njih (zadnju Božiju) knjigu (Kur'an)? .......................................................... 379GLAVA molbe (molitve) za idolopoklonike sa pravopućem (da ih obdari, dariva Uzvišeni Bog) zato (da) se složi (sastavi sa) njima (tj. zato da bi ih privukao na svoju stranu). ........................... 380GLAVA poziva (pozivanja u Islam) Židova i kršćanina (kršćana), i (šta je to) što se s njima bori na njemu (tj. i zbog čega se bori s njima - protiv njih), i šta je pisao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k perzijskom caru (vladaru) i vizantijskom caru i (GLAVA) poziva prije borbe. ........................................................................................................................ 380S A D R Ž A J: .......................................................................................................................................... 382

(Jedna napomena. Sastavljajući ovaj sadržaj primjećeno je da je u originalu tekstaprevoda na strani 191. u početku GLAVE o sudioništvu u hrani ispušteno jedno "se" u

401

rečenici: "....., i kako je dioba (raspodjela onoga) što mjeri i vaga: nasumce, ili šaku pošaku;....". Ta rečenica treba da glasi ovako: "......, i kako je dioba (raspodijela onoga)što se mjeri i vaga: nasumce, ili šaku po šaku;.....". Vjerovatno ovakvih i sličnihgrešaka ima još, ali se daje upozorenje na ovu koja je primjećena.)

Documents

Buharija Prevod 3 Dio