3Sisak, 4. kolovoza 2015.nSTIntervju Novog Sisačkog tjednika BRIGADIR U MIRU

MR. SC. ŽELJKO KRAPLJAN, RATNI ZAPOVJEDNIK 17. DOMOBRANSKE PUKOVNIJE SUNJA

Kako smo oslobađali Hrastovac, Hrvatsku Kostajnicu, Pounje i Dvor?

NST: Ovaj broj NST-a izlazi uoči 5. kolovoza, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja Republike Hrvatske i 20. obljetnice veličan-stvene pobjedničke i oslobodi-teljske vojno-redarstvene akcije “Oluja”. U trenutku donošenja odluke o pokretanju “Oluje”, 17. domobranska pukovnija Su-nja, kojom ste zapovijedali, bila je u sastavu Zbornog područja HV Zagreb i bila je stožerna po-strojba za oslobađanje Banovi-ne i hrvatskog Pounja smjerom Sunja-Hrvatska Kostajnica-dr-žavna granica Republike Hrvat-ske s Bosnom i Hercegovinom. Vi ste tada imali 28 godina i zapovijedali ste postrojbom od više tisuća časnika, dočasnika i vojnika. U kakvom ste stanju i raspoloženju tog petka, 4. ko-lovoza 1995. godine, dočekali zapovijed da kreće “Oluja”?

ŽELJKO KRAPLJAN: Dužan sam podsjetiti na naše sudjelovanje u VRA “Oluja” zbog svih koji su dali svoje živote za obranu Sunje, sunj-skog kraja i naše Posavine, zbog onih kojih nema među nama, zbog njihovih obitelji i zbog onih koji su ranjeni u Domovinskom ratu i ostali ratni vojni invalidi, zbog svih vojnika, dočasnika i ča-snika, naših generala, koji su dali svoj veliki doprinos u obrani Sunje i Hrvatske u osloboditeljskoj VRA “Oluja”, u Domovinskom ratu.

Ovom prilikom želim istaknu-ti ulogu i doprinos zapovjednika obrane Sunje prije mene, brigadi-ra Žarka Peše, general pukovnika Slobodana Praljka, kojem šaljemo pozdrave u Haag i kojem dajemo svu našu potporu, te kolege i prija-telja pukovnika Ivana Bionde. Pod njihovim zapovjedništvom, snage obrane Sunje su se od prvih dana Domovinskog rata pripremale za obranu Sunje i sunjske Posa-vine, za oslobađanje okupiranih

područja Banovine i Pounja. Oni su sudjelovali u samoj operaciji “Oluja” na sunjskom smjeru i bili pripomoć meni kao zapovjedniku legendarne 17. domobranske pu-kovnije.

Sjećamo se jako dobro svih mo-gućih dogovora i tzv. primirja s ju-gosrpskim neprijateljem i znamo da ih neprijatelj nikada nije pošto-vao, da su konstantno provocirali, izvodile desante, napadali naše položaje i civilne ciljeve. Cijelo vri-jeme tzv. primirja imali smo ranje-ne i poginule. Takvo stanje bilo je neodrživo.

Tijekom cijelog Domovinskog rata, a posebno nakon akcije “Bljesak”, sve naše postrojbe, uz obranu Sunje i sunjskog kraja, spremale su se i uvježbavale za pripremu mostobrana kako bi se naše snage uvukle prvoj crti bo-jišnice, kako bi u akciju oslobađa-nja uveli naše susjedne brigade koje su dobile zadaću osiguranja lijevog i desnog boka: 151. samo-borsku i 103. krapinsko-zagorsku brigadu.

Kada sam ponovno 1994. godi-ne preuzeo dužnost zapovjednika sunjske brigade, znao sam s ko-jom zadaćom dolazim. Temeljem obavljenog razgovora u Glavnom stožeru, dobio sam naputke i za-daću da budemo spremni, da po-duzimam sve moguće radnje, od vježbe hodnje, taktičkih radnji, gađanja i ostale pripreme za oslo-bađanje privremeno okupiranih područja.

Naša 17. pukovnija je imala pripremnu akciju još u operaciji “Bljesak” u svibnju te 1995. go-dine. Bili smo spremni čak sudje-lovati u samoj operaciji. Jedna od mogućnosti je bila da mi sudje-lujemo u oslobađanju i čišćenju privremeno okupiranog područja Trokuta od Hrastovca do Hrvatske Kostajnice i Hrvatske Dubice kako bismo stekli bolju taktičku pozici-

ju za slijedeću akciju oslobađanja Hrvatske, za koju smo već znali da će se zvati “Oluja”. ISPRED NJIH SU BILE DOBRO UKOPANE, JAKE NEPRIJATELJSKE SNAGE

NST: Tko je zapravo bio na drugoj strani? Koliko su bile jake snage velikosrpskog agresora? S kim ste se trebali boriti?

ŽELJKO KRAPLJAN: U zoni oba-vještajne odgovornosti 17. domo-branske pukovnije Sunja od Vuč-jaka do Ivanjskog Boka nalazile su se snage 26. lake pješačke brigade srpske paravojske i Odreda Caprag koji je bio na desnom boku i koji je pokrivao frontu prema našoj 57. brigadi “Marijan Celjak” i na-šim položajima na Komarevu. Na tom području nalazile su se snage 1. i 2. Krajiškog korpusa tzv. Voj-ske Republike Srpske sa zadaćom obrane dosegnute crte od samog početka Domovinskog rata. Mo-ram naglasiti da je ovo jedina crta bojišnice koja je formirana 1991. godine, na početku Domovin-skog rata i koja je takva dočekala i “Oluju”, uz male pomake i korek-cije, desno prema Poli i pomicanje linije obrane u Gradusi.

Ispred nas su bile jake neprija-teljske snage. Bili su dobro uko-pani. Rovovi koje su koristili, isko-pani su davno prije Domovinskog rata. Na vojnim vježbama za vri-jeme bivše Jugoslavije, Hrastovac i druge otporne točke uvijek su predstavljale snage tzv. JNA, dok bi dolje, u nizini bile, kako su ih zvali, neprijateljske snage. Nalazi-li su se na dominantnim kotama Hrastovac, Drljače i Brđani. Bo-jišnica u našoj zoni odgovorno-sti bila je dugačka 23 kilometra, dok je bojišnica u našoj Sisačko-moslavačkoj županiji iznosila 156 kilometara i bila je najduža crta bojišnice u Republici Hrvatskoj.

Njihove snage bile su ojačane motoriziranom brigadom, protu-zračnim brigadama, a potporu im je u slučajevima naših jačih napa-da pružao i Banjalučki korpus iz Bosne Hercegovine.

Ispred nas nalazile su se jake neprijateljske snage s više tisuća ljudstva, imali su brojno topniš-tvo, čak i raketne sustave na Ča-vić brdu s kojima su u oslobodi-teljskoj akciji “Bljesak”, u kojoj je oslobođena Zapadna Slavonija, gađali Zagreb.PRVI DAN “OLUJE” BIO JE ŽESTOK, NAIŠLI NA VELIKI I JAK OTPOR

NST: Vi ste u napad krenuli u petak, 4. kolovoza 1995. godi-ne, nešto prije šest sati ujutro, nakon snažne i koncentrirane topničke pripreme. Kako biste opisali taj prvi dan “Oluje” na vašem smjeru?

ŽELJKO KRAPLJAN: Naše po-strojbe bile su apsolutno spremne za oslobađanje Banovine, naši vojnici bili su visoko motivirani. U sunjskoj pukovniji nalazili su se prognanici iz Hrvatske Dubice, Hr-vatske Kostajnice, Dvora, oni su ži-vjeli za to da se krene, živjeli su za “Oluju” i oduševljeno su dočekali zapovijed za oslobađanje privre-

meno okupiranih područja jer su išli osloboditi svoje domove i nase-lja, svoj zavičaj.

Sedamnaesta domobranska pu-kovnija Sunja, po odobrenju za-povjednika Zbornog područja HV Zagreb general bojnika Ivana Ba-sarca i po mojoj zapovijedi, dobili smo zadaću borbenog djelovanja na glavnom smjeru Sunja-Hrasto-vac-Majur-Hrvatska Kostajnica, te na pomoćnom smjeru Bobovac-Slovinci-Šaš-Živaja, te smo na tom smjeru za nama uveli snage 151. brigade, a na desnom krilu prema 57. brigadi “Marijan Celjak”, anga-žirali smo snage jačine jedne satni-je koja je probijala neprijatelja na smjeru od Graduse - Grede Sunj-ske prema Brđanima i Četvrtkovcu gdje smo pomagali 103. brigadi u probijanju crte neprijateljske obra-ne.

Prvi dan bio je vrlo žestok, naišli smo na veliki i jak otpor. Bili su do-bro ukopani, taktički u boljoj pozi-ciji, nalazili su se na višim kotama preko 50-80 metara nadmorske vi-sine, morali smo se penjati u brdo i osvajati njihove dobro ukopane položaje. Prvi dan je određene po-ložaje neprijatelja, moram prizna-ti, bilo nemoguće zauzeti jer su bili dobro utvrđeni i branjeni. Odlučio sam da ne idemo u frontalni na-pad, nego obuhvatnim smjerom zaobići otporne točke neprijatelja, kako bismo imali što manje ljudske i materijalno-tehničke gubitke.

Topništvom i sporadičnom pa-ljbom prema njihovim otpornim točkama, neprijatelja smo taktički zavaravali, tako da su određene ekipe, kao što je izvidničko-diver-zantski vod na čelu sa zapovjed-nikom voda Ivanom Vranićem Buvom, njegovim zamjenikom Gorislavom Bednjačem Gogosom, bojnikom Ivanom Kukuljačom Gulijem i poručnikom Milanom Pršom, neprijatelju došle s leđa i razbijale njihovu obranu.

Ušli smo u Stazu i oslobodili ju, a 1. satnija 1. bojne predvođena nje-

zinim zapovjednikom natporučni-kom Davorem Šnajderom, satni-cima Nikolom Matićem i Nikolom Likovićem, poručnicima Željkom Krznarevićem i Ivanom Lončarevi-ćem Lukinim, ušla je u šumu Zele-nik. Znači, ljudi koji su bili na prvoj crti bojišnice, na najtežoj crti bo-jišnice, od željezničke stanice do B 52 ili Cigljara, ljudi koji su proveli čitav Domovinski rat na najtvrđoj crti bojišnice, gdje je bilo najviše ranjenih i stradalih, gdje se pružao najveći otpor neprijatelju, planski i odgovorno izvršili su svoje zadaće za prvi dan “Oluje”.

Moram napomenuti, bitno je da se zna, da je tenkovska satnija Oklopno-mehanizirane bojne Dru-ge gardijske brigade “Gromovi” bila s nama na našem smjeru, a s nama su bili pripadnici 5. diviziona sa samohotkama, oklopno-borbe-na protuzračna vozila 202. protu-zračne brigade. Uz naše topničke snage, naš topničko-raketni divi-zon, koji je bio više nego dobro opremljen, osposobljen i maksi-malno spreman, s haubicama 105 mm, VBR-ovima, RAK-ovima i mi-nobacačkim bitnicama, topničku potporu pružao nam je 6. topnički divizion s haubicama 203 mm.

Prvi dan “Oluje” završili smo kako smo i planirali, spremajući se za drugi dan koji je donosio nove, još teže obaveze.DRUGOG DANA OSLOBODILI HRASTOVAC, 6.8. H. KOSTAJ-NICU

NST: Kako je protekao drugi dan “Oluje” u subotu, 5. kolo-voza, na vašem smjeru? To je dan kada je oslobođen Knin, koji je bio glavni grad srpske paradržave.

ŽELJKO KRAPLJAN: Išli smo obuhvatno, cilj nam je bio kako lakše, mekše zaobići najjače ot-porne točke neprijatelja, kao što je bio Hrastovac.

Zapovjednik 17. DP Sunja u akciji “Oluja” Željko Krapljan

Karta borbenog djelovanja i napredovanja 17. DP Sunja u “Oluji” nastavlja se na idućoj stranici