Predavanja za srednju školu Br. 7.,8., 9.Etiologija i psihopatologija I. i II.

Mr.sc. Elvira Koić, dr.medOB Virovitica

HIPOTEZE O NASTANKU DUŠEVNIH POREMEĆAJA

Psihogene : duševni poremećaj je rezultat neadekvatno odgovora na konflikt između realiteta i želja pojedinca.

Somatogene : duševni poremećaj je posljedica poremećene funkcije SŽS-a, koji se prijenosi genetski tj. nasljeđem.

Suvremeno gledište: duševni poremećaj je rezultat interakcije nasljednih (genetskih), fizičkih i psihosocijalnih čimbenika.

Vađenje kamena ludosti

UZROCI NASTANKA DUŠEVNIH POREMEĆAJA

Duševni poremećaj je rezultat interakcije osobnosti s predisponirajućim i precipitirajućim čimbenicima.

Prediponirajući čimbenici su oni koji čine osobu podložnom ili ranjivom za razvoj duševnog poremećaja.

Precipitirajući čimbenici su oni koji provociraju nastanak duševnog poremećaja, odnosno prethode kliničkim znacima početka poremećaja.

PREDISPONIRAJUĆI i PRECIPITIRAJUĆI ČIMBENICI

Najznačajniji predisponirajući čimbenici su

genetski (geni ili kombinacija gena daju predispozicijsku dijatezu za duševni poremećaj),

dobni (adolescencija, involucija, starost)spolni (u kombinaciji s psihosocijalnim

čimbenicima).

Predispozicijski značaj gena potvrđuju slijedeća opažanja:

1) učestalost shizofrenije je veća u potomaka shizofrenih nego u općoj populaciji,2) učestalost bipolarnog afektivnog poremećaja veća je među potomcima bolesnika od tog poremećaja nego u općoj populaciji,3) ima sve više dokaza da su i neke vrste demencija hereditarne.

Precipitirajući su prije svega čimbenici okoline koji proizlaze iz fizičkog i emocionalnog okruženja osobe:

- različite obiteljske interakcije(ženidba, razvod, rođenje ili smrt u obitelji), - interpersonalni odnosi (s prijateljima, susjedima, na radnom mjestu), - drugo (financijsko stanje, tjelesna kondicija,bolesti, infekcije, kemikalije, lijekovi, sredstva ovisnosti, deficiti vitalnih tvari, fizički nedostatak).

PSIHOZA :

« Psihotičan» je tradicionalni termin za veliko oštećenje ili gubitak testiranja realiteta, tj. nekoherentnu ocjenu percepcije i zaključaka o vanjskom realitetu, odnosno gubitak sposobnosti prosudbe realnosti.

Sinonim je za ozbiljno oštećenje socijalnog i personalnog funkcioniranja, karakteriziranog socijalnim uzdržavanjem i nesposobnošću promjene uloge.

Manifestira se i deluzijama, halucinacijama, konfuzijom, oštećenjem memorije, dezorganiziranim ponašanjem, agitacijom, inkoherentnimnerazumljivim govorom...

NEUROZA= kronični ili povratni nepsihotičniporemećaj (relativno podnošljiv) uglavnom netaknutog testiranja realiteta (prosudbe realnosti), u kojem su dominantni simptomi distresa (sloma ego-obrana slabije prilagodbene vrijednosti, osjećaj kroničnog straha, i anksioznosti uz slabljenje mogućnosti prilagodbe),koju osoba prepoznaje i osjeća kao smetnju različitu od nje same (ego-distoničnu) i koja izaziva patnju.

Osoba je funkcionalna, uglavnom u skladu sa socijalnim normama, mada se može brzo onesposobiti. Neuroza je kompromisni rezultat konflikta između želja i intrapsihičkihobrana.

Obično je javlja u obliku simptoma kao što su opsesije, fobije, kompulzije.

(Za razliku od neurotika, psihopatske strukture vrlo rijetko osjećaju anksioznost ni patnju )

Funkcijski = znači da ne postoji poznato strukturno oštećenje ili jasan etiološki čimbenik koji bi bio odgovoran za oštećenje.

Organski = bolest je prouzročena specifičnim sredstvom koje uzrokuje strukturne promjene na mozgu, (toksini, ozljeda, tumor, i.c.krvarenje, alzh...)

obično je praćen kognitivnim oštećenjima, delirijem ili demencijom.

(To ne znači da i drugi duševni poremećaji nemaju biološku komponentu.)

Involucija = životni period od 50. do 65. godine.

Senium = životni period iza 65. godine

1. SVIJEST

Svijest je cjelokupnost psihičkih procesa u određenom vremenu, znanje onoga što se događa u vlastitom duhu, jasnoća doživljavanja (podrazumijeva budnost).

Uključuje: 1. sposobnost planiranja budućih aktivnosti; 2. definiranje prioriteta i izvršenje planova; 3. usmjeravanje pažnje; 4. pretraživanje dugotrajne memorije.

Postoje sustavi za regulaciju: 1. sustav budnosti i regulacije tonusa; 2. sustav učenja i pamćenja, tj. prijema, obrade i čuvanja informacija; 3. sustav programiranja.

Orijentacija = sposobnost snalaženja, u vremenu i prostoru, prema sebi i drugima.Dvostruka orijentacija (dvostruko knjigovodstvo) – shizofreni bolesnici žive i u realnom i u sumanutom svijetu.

Pribrana i poremećena svijest

Ako je osoba sposobna dati ispravne podatke o sebi i drugima, prostornim i vremenskim zbivanjima, kažemo da je u stanju OČUVANE ILI PRIBRANE SVIJESTI,

a u suprotnom, svijest je POREMEĆENA, izmijenjena ili pomućena.

Razlikujemo:fiziološke promjene svijesti (spavanje, pospanost)inducirane promjene svijesti (hipnoza, trans = sužena svijest, isključena psihomotorika, sve osim slušne zone kore mozga)

Poremećaje svijesti prema jasnoći i sadržaju dijelimo na:

Kvantitativni poremećaji svijesti (stupnjevi budnosti): nesvjestica, omaglica, kolaps, letargija, somnolencija (pospanost), sopor (reagira samo na jake podražaje), koma (ugasli refleksi, kao i refleks zjenica,nereaktibilnost i na jake bolne podražaje).

Kvalitativni poremećaji svijesti (sadržaja): rasplinuta svijest, konfuzna stanja (smetenost, zbunjenost), delirij (neorijentiranost,iluzije i halucinacije, strah,psihomotorička uzbuđenost, amnezija za stanje),sumračna stanja,

fuge, somnabulizam (mjesečarenje)

Poremećaji svijesti

Svijest je sveukupno psihičko doživljavanje.Kvantitativni poremećaji svijesti – somnolencija, sopor, koma.

Kvalitativni poremećaji svijesti obuzeta svijest, delirantnasvijest, sumračna svijest.Sumračno stanje je poremećaj svijesti u kojem je ona sužena i pomućena. Dezorijentacija je izrazita (epilepsija, patološkaopitost).Delirantno stanje – sužena svijest, optičke halucinacije, motorički nemir, dezorijentacija, inkoherentno mišljenje (u alkoholnom deliriju).Konfuzno-oneroidno stanje – nesigurna orijentacija, smetenost, zbunjenost, ideje odnosa, labilni afekt..Fuga – bezrazložno lutanje pri suženoj svijesti.Hipnotičko stanje

2. POZORNOST, PAŽNJA

= usmjeravanje psihičke aktivnosti na određeni sadržaj.

Može biti aktivna ili hotimična pažnja ili nehotična ili pasivnapažnja.

Poremećen može biti tenacitet ili sposobnost zadržavanja pažnje ka istom predmetu (hiper ili hipo) i vigilnost ili sposobnost upravljanja pažnje na novi predmet (hiper ili hipo).

Poremećaji pažnje

Hipertenacitet i hipotencitet –hipertentacitet se javlja kod depresivnih, a hipotenacitet kod maničnih.

Hipervigilitet i hipovigilitet – hipervigilitetse javlja kod maničnog sindroma, a hipovigilitet kod depresivnih.

Pažnja može biti aktivna – voljno usmjeravana ili pasivna.

3. PAMĆENJE I UČENJEPoremećaji pamćenja su:

1. kvantitativni:hipermnezija, hipomnezija, zaboravnost, amnezija;

2. kvalitativni:konfabulacije (izmišljenja sjećanja za razdoblja amnezije), alomnezije (iskrivljena sjećanja), pseudomnezije (halucinacije sjećanja),lažna i pogrešna prepoznavanja (jamais vu=da prvi put vidi nešto što je zasigurno već vidjela; deja vu=da je već vidjela nešto što nije imala priliku), pseudologia phantastica = patološka lažljivost.

= pamćenje je psihička funkcijakoja omogućuje da ono što smo prije zapazili ili doživjeli ponovno oživimo, tj. dovedemo u svijest.

Razlikujemo osjetno, motorno, emocionalno, slikovno i verbalno-logičko pamćenje, te kratkotrajno i dugotrajno pamćenje.

Učenje je cjelokupni proces stjecanja novih ponašanja, navika, znanja i vještina

(uvjetovanjem, po modelu ili uviđanjem).

4. AFEKTIVNOST

= neposredno doživljavanje pasivnog stanja ugode ili neugode našeg Ja, osjećajnost, emotivnost.

Emocija je osnovna jedinica kojom se mjeri afektivnost

Afekt= kratkotrajno prolazno, jako uzbuđenje, praćeno veegetativnim i motornim pojavama.

Raspoloženje= dugotrajnije, opće, difuzno osjećajno stanje koje daje određeni ton cjelokupnom doživljavanju i ponašanju.

Temperament=cjelokupni osjećajni život i tijek osnovnog raspoloženja.

Razlikujemo osnovne emocije:

strah = osnovna zaštitna emocija na prijeteću situaciju; anksioznost(strepnja, tjeskoba)= neodređeni strah, neugodni osjećaj, ima upozoravajuću funkciju; srdžba, gnjev, ljutnja= emocija nezadovoljstva, uz težnju za kažnjavanjem ugrožavajućeg objekta; žalost,tuga= emocija nakon gubitka voljenog objekta; radost= izražava zadovoljstvo i ugodu, izraz je duševnog zdravlja;

Složene emocije: ljubomora, mržnja, zavist, ponos i td.

ljubav = temelj života i njegova smisla.

e-motion = energija u kretanjuTri osnovna nivoa

(super, ideal – ego) Duh

(ego) Duša (id) Tijelo

tugastrah

ljutnja

radost

Neki klasični tekstovi…

Što sad Ljubav ima s tim?

What's Love Got to Do with It

Poremećaji afektivnosti:Kvalitativni:

afektivna krutost, afektivna praznina, afektivna inverzija paratimija (afektivna neprimjerenost, nesklad u izražavanju osjećanja suprotno karakteru podražaja ili subjektivnog raspoloženja), paramimija (neprikladnost mimike afektivnom stanju,), npr. smiješi se u tuzi, ili na tužnu vijest se smije i obrnuto.ambivalencija (afektivna dvosmjernost – i voli i mrzi),

Kvantitatitvni: depresivno raspoloženje (sniženo), manično raspoloženje manija,hipomanija, morija, ekstaza, euforija(povišeno), apatija (utučenost i ravnodušnost),Tjeskoba: neugoda, napetost,

neodređeni strah.Fobija = patološki strah ili anksioznost i od objekata koji nisu ugrožavajući, emocionalna labilnost je stanje lako promjenjivog raspoloženja, patološka razdražljivost, emocionalna inkontinencija(nemogućnost kočenja afektivnogispoljavanja). Abnormalne afektivne reakcije:hipertimija, distimija, ciklotimija, afektivna hladnoća, patološki afekt.

5. MIŠLJENJE

=psihička funkcija usmjerena na sagledavanje realnog odnosa između bića, predmeta i pojava.

Odvija se pomoću POJMOVA =osnovni logički konstrukt, osnovna, bitna karakteristika. uz MISAONE OPERACIJE (analiza, sinteza, komparacija, apstrakcija, konkretizacija, indukcija, dedukcija, selekcija, asocijacija, hipoteze, zaključci...).

Pojmovi se javljaju kada se počne govoriti. Riječ je nosilac pojma. Oni mogu biti uži (vuk) ili širi (zvijer)

Poremećaji mišljenja

Poremećaji:FORMALNI: opširno ili okolišavo, ljepljivo mišljenje; bijeg misli,inkoherentno mišljenje, sindromamencije, disocirano mišljenje,perseveracija, verbigeracija(besmisleno ponavljanje istih riječi ili rečenica)

SADRŽAJNI: precjenjene ideje, prisilne misli,sumanute misli (nisu pristupačne korekciji) to mogu biti: ideje veličine, mesijanske, ideje propasti, osiromašenja, hipohondrijske, interpretaivne, ideje odnosa, proganjanja, ljubomore,erotomanske, religiozne....

Razlikujemo KONKRETNO mišljenje, koje je

bespojmovno, u slikama, njime upravljaju afekti

APSTRAKTNO, sekundarno mišljenje korištenjem pojmova i intelektualnih operacija.

6. OPAŽANJE

=psihička funkcija koja ujedinjuje podražaje iz vanjskog svijeta koji djeluju na osjetne organe

(osjete - vidne,slušne,taktilne,olfaktivne, gustatorne,cenestetske, kinestetske)

s prijašnjim iskustvom.

Kod poremećaja osjetni utisci mogu biti izmijenjeni u intenzitetu i kvaliteti.

Razlikujemo: iluzije (postoji podražaj izvana,ali je iskrivljen); metamorfopsije (promjena oblika ili veličine objekata ili prostora); halucinacije (nema realnog podražaja).

7. VOLJA Poremećaji:

hiperbulija, hipobulija, abulija(bezvoljnost), ambivalencija,ambitendencija (podvojenost i bi i ne bi), sugestibilnost, automatska poslušnost, negativizam, stupor, katalepsija (voštana savitljivost), ehopatija (ponavljanje tuđih radnji ili riječi), katatonija, stereotipije, impulzivne radnje i sklonosti, prisilne radnje, automatske radnjemanirizmi....

= sposobnost pokretanja i korištenja psihičke energije s ciljem realizacije odabranog cilja ili odgađanja ili odbacivanja neprihvatljivih želja.

Volja je svjesni i smišljeni izbor između više ciljeva, svojstvo čovjeka da može birati ciljeve i sredstva za njihovo postizanje

a akcije koje se poduzimaju na osnovu svjesno i namjerno izabranih ciljeva nazivaju se voljnim radnjama.

Volja omogućuje donošenje odluke, na temelju motiva kao pokretača.

8. POREMEĆAJI DOŽIVLJAVANJA VLASTITE OSOBE

Poremećaji:depersonalizacija (sebe doživljava kao nešto tuđe, nestvarno,gubi se osjećaj vlastitog postojanja. Bolesnik se osjeća kao tuđi, ne prepoznaje svoje oči, lice, ruke (u sch).), derealizacija (doživljava izmjenjenustvarnost), osjećaj promijenjenosti okoline –projekcija depersonalizacije (sch)Apersonalizacija – bolesnik tuđa svojstva i osobine pripisuje sebi.

fenomen čitanja ili nametanja misli; dvostruka ličnost (rascjep ličnosti); autizam je poremećaj doživljavanja vlastite osobe pri čemu je jedini realitet unutrašnja doživljavanja, čime su prekinute sve veze sa okolinom i vanjskim svijetom; transformacija osobe (vjeruje da se pretvorila u nešto drugo, drugu osobu ili životinju); Promjena sheme tijela – osjećaj da je promijenjeno vlastito tijelo.

Doživljaj dvojnika – osjećaj da ima dvojnika.

zdrave osobe posjeduju osjećaj vlastitosti svojih misli, postupaka, želja, svijest o sebi.

Osobnost je vlastitost misli, osjećaja, postupaka, želja i predodžbi.

(ja sam onaj isti od prije i ovaj sada, različit od okoline, aktivan).

9. NAGONI = naslijeđeni i nenaučeni obrasci ponašanja, koji težezadovoljenju.

Poremećaji nagona –

sklonost samoubojstvusamoozlijeđivanjeporemećaji uzimanja hrane (anoreksija, bulimija),poriomanija, dipsomanija…kleptomanija, piromanija, patološko kockanje (kontrola impulsa)nifomanija, satirizam,

Vitalni nagoni: za hranom, za življenjem, spolni nagon, roditeljski nagona.

Socijalni nagoni:1. afilijativni nagon – za životom u

zajednici s drugim ljudima; 2. altruistički nagon- za pomaganje

drugima bez potrebe za povratom; 3. nagon za igrom i razonodom, za

radoznalosti i istraživanju novog; 4. nagon za autoafirmacijom –biti

prihvaćen i priznat od drugih, naći svoje mjesto u grupi (poremećaj kompleks inferiornosti, superiornosti, dominacija ili moć);

5. nagon za samoaktualizacijom-ostvariti svoje mogućnosti i postati ono što jesmo po svojoj suštini (poremećaj-krize identiteta).

Poremećaji:

nezrelo, egoistično ili iracionalno i bezosjećajno moralno rasuđivanje;

te sadržajni poremećaji moralnog rasuđivanja npr. negiranje humanističkih moralnih načela.

10. MORALNOST

= psihička funkcija koja označava sposobnost izricanja i pridržavanja vrijednosnih normi, te samokažnjavanja u slučaju njihovog nepridržavanja.

(npr.pravda, tolerancija, uvažavanje i razumijevanje, zajednička korist, adekvatan stav prema izboru socijalnih autoriteta, savjest, suosjećanje, empatija, altruizam, opraštanje, stid, osjećaj krivnje...)

11. Poremećaji psihomotorike

Bolesno psihomotorno uzbuđenje -povezano je s povećanim emocionalnim uzbuđenjem (eksplozivna pražnjenja afekta).

Reaktivni bijes – psihomotorno uzbuđenje i afektivno sužena svijest. – reaktivno djelovanje (neposredni, automatski odgovor na podražaj),

Hipomotorika – usporena psihomotorika (u depresiji).Katatoni nemir – u shizofreniji.Katalepsija – voštana savitljivost.Stereotipni pokreti – u sch.Manirizam i bizarnosti – u sch.Zapovjedni automatizmi – eholalija, ehomimija, ehopraksija (u sch).

12. Poremećaji inteligencije

Inteligencija je = složena psihička funkcija = sposobnost svrsishodnog samostalnog rješavanja problema i životnih zadaća, snalaženja u novim situacijama, uz korištenje stečenog znanja, kritička moć rasuđivanja, razlikovanje bitnog od nebitnog. Opća, praktična, emocionalna, socijalna...duhovna…IQ= procjena stupnja intelektualnog razvoja. Mentalna dob na testu: kronološka dob pojedinca x 100. (npr.10:7=143).

Oligofrenija (urođena mentalna slaboumnost) – dijeli se na laku (IQ=50-80), srednju (IQ=20-50) i tešku (IQ do 20).

Demencija (stečena mentalna slaboumnost) – posljedica je kasnijeg oštećenja živčanog sustava. Karakterizira ju raspad i osiromašenje intelektualnog života. Najviše je oštećeno upamćivanje, sjećanje i reprodukcija. Misli su usporene i osiromašene asocijacijama. Slabi osjećaj za etičke i estetske vrijednosti.

Pseudodemencija – psihogeno reaktivno stanje nalik demenciji usmjereno na izbjegavanje suočavanja s neugodnim situacijama, obvezama i odgovornostima (Ganserov sindrom). prolazni poremećaj,npr. u depresiji.