Od prvog dana blokade podrali ste za-htjeve studenata i metodu kojom se jo slue ne bi li se izborili za njihovo ispunje-nje. Neki vai kolege, profesori s Odsjeka za filozofiju FF-a, opetovano su metodi os-poravali legitimitet. Smatrate li Vi zahtjeve opravdanim, metodu legitimnom? Naravno da zahtjeve i metodu smatram legitimnim, inae ne bih podrao tu inicija-tivu i cijelu akciju! O ciljevima je ve puno reeno, oni nisu ni neto novo ni neuveno besplatno visokokolsko obrazovanje u javnom sektoru postojalo je i u trulom so-cijalizmu i u zapadnoevropskim dravama ili tzv. drutvima blagostanja, a u veliku broju evropskih drava postoji i danas. Inte-resantan je primjer Njemake, od petnaest saveznih pokrajina, koje u podruju kulture i obrazovanja imaju zapravo konfederalan status, samo je est uvelo studentske parti-cipacije u trokovima studija, a devet ima samo upisnine. Svaka je njemaka pokrajina kao jedna omanja evropska drava, tako da onom broju drava s besplatnim viso-kim kolstvom treba, kako se kae, pisati jedan, pamtiti devet! Hou rei, sadraj zahtjeva studentske inicijative nije nita neuveno. Meutim taj retro-zahtjev ve samim svojim ponavljanjem izraava ne-koliko momenata koji mu daju karakter radikalno novog ili zapravo zaudnog, jer pretpostavlja ili povlai za sobom funda-mentalnu redefi niciju drutvenih prioriteta, odnosno reviziju neoliberalistikog karak-tera drutva, i time podriva psiholoki okvir mogueg, realnog, ostvarivog. Jedan moment jest artikulacija politike obrazova-nja kao politike za sve. To je za mene naj-radikalniji novum te akcije koji premauje

ak i antikapitalistiki sadraj. Zahtjev nije zapravo antikapitalistiki, nego postavlja kapitalizmu pravila igre od kojih je drava odustala. To je pravilo za sve, dok je so-cijalna drava izruila stara pravila igre na raspolaganje nekima.

Zato ne antikapitalistiki... Pa zato to sve jai kapitalistiki mo-ment u obrazovanju, odnosno komerci-jalizacija obrazovanja ili izvrgavanje jav-nog obrazovnog sektora uvjetima trita, s kolanjem novca iz dravnog budeta, iz intelektualnih usluga koje fakulteti i insti-tuti daju privrednom sektoru, i konano iz kolarina studenata kao primarnih potro-aa te uslune djelatnosti, treba dovesti u funkciju opih drutvenih interesa kao to je upravo obrazovanje. Ili jednostavnije reeno tajkune treba natjerati da plaaju poreze na ekstraprofi te koje stjeu u ovom drutvu, jer je stabilno demokratsko dru-tvo ono to u Evropi, SAD-u, Japanu, pa i Indiji omoguuje njihove ekstraprofi te, a drugdje na Istoku to su vojne demokrature. Kina je sada paradoksalan sluaj sinteze partitokracije i profi terskog poduzetnitva; to znai da kapitalizam kao nain privre-ivanja i komunizam kao sustav vladanja mogu ui u neprincipijelnu koaliciju. Ka-kve su posljedice po drutvo, to je drugo pitanje. Dakle, za moje razumijevanje, u ovoj akciji nije primarno ili nije samo rije o antikapitalistikom protestu. Obrnuto, princip akcije je pozitivan to je ponovna artikulacija univerzalne politike ili politike za sve, premda se radi o naoko partikularnu sektoru obrazovanja, i to jo partikularnije, o visokokolskom obrazovanju. Rije je da-kle o nainu univerzalizacije partikularnog, i odatle proizlazi i problem metode.

TRIK DELEGITIMACIJE PRAVA Osujeeni gurui... Pa, treba znati da su ti neki profesori s Odsjeka za fi lozofi ju, koje vi spominjete, a to je arko Puhovski, govorili razne ko-jetarije. Na pripremnim javnim tribinama inicijative tvrdio je da obrazovanje nije pravo nego privilegij, to je potpuno vo-luntaristika kontrafaktika tvrdnja, isi-sana tko zna odakle, iz privatno-psiholo-kih idiosinkrazija tog ovjeka-institucije s hipertrofi ranim pravom javnosti. Kad je poela akcija, tvrdio je da je ona legitimna, ali nedemokratina. Onda je u njegovu

profesorskom carstvu akcija postala siled-ijska i kriminalna jer ste ga natjerali da kri zakon time to ne izvrava radnu obavezu nastavnika. Konano, u njegovu mentalnom svijetu akcija nije bila dovoljno radikalna, vi ste za dotinog revolucionara impotentni, ispod razine 68. To je dakle govor uvrijeena, osujeena gurua, subjekta koji za sebe samoga pretpostavlja da zna, ali nije shvatio da vaa akcija nije ponav-ljanje 68, kao to to nisu shvatili ni mnogi drugi.

Kao to se vidi iz toga niza njegovih cik-cak izjava, rije je o pseudoargumentu koji sadri trik delegitimacije prava na prosvjed pozivanjem na ono liberalno naelo da je sloboda ili pravo svakog pojedinca ogra-nieno slobodom ili pravom drugog to znai, vae pravo na prosvjed ogranieno je mojim pravom da ne budem uznemi-ravan! Ne moete praviti revoluciju jer to naruava graanski mir ili kuni red. To nije samo argument liberalnih lijepih dua, to je vuji trik pod ovjom koom, jer je dotini deurni komentator svega i svaega dao lagvort i smjernicu dekanu Filozofskog fakulteta, a vjerojatno i rek-toru Zagrebakog sveuilita, kako da de-legitimiraju studentsku akciju upornim ponavljanjem fi kcije kako akciju ne po-drava veina studenata. To je smisao one prividne kategorijalne konfuzije u glavi profesora politike fi lozofi je kako bi plenum bio legitiman samo ako na njemu sudjeluje svih 9000 upisanih studenata, a nema ih toliko, i odatle potjee i akcija uprave FF-a s online-referendumom. Cilj je samo delegitimirati plenum, to znai da je pravi trn u oku svima plenumski model odluivanja ili tzv. direktna demokracija. Ona je ta koja delegitimira reprezentativni delegatski sustav parlamentarne demo-kracije koji je ogrezao u cinizmu ne-po-litike i otuenju vlasti od svih. Zato s jedne strane u iroj javnosti postoji takva fascinacija plenumskom akcijom, jer je javnost sita kurvinske politike, a s druge strane otpor inicijativi i od strane politi-kog establishmenta.

Interpretativna subverzija... Dakle, smisao prie o ne-legitimnosti nije pitanje tone ili netone interpretacija stu-dentske inicijative, nego njezina subver-zivna promjena, blokada inicijative! Bivi asistent za predmet Uvod u marksizam,

zarez, xi /257, 14. svibnja 2009. 4RAZGOVOR

BORISLAV MIKULI

VOLJA ZA SVE, A NE VOLJA SVIH U SVJETLU AKTUALNIH STUDENTSKIH AKCIJA REDOVITI PROFESOR NA ODSJEKU ZA FILOZOFIJU FFZG-A GOVORI O OPRAVDANOSTI I LEGITIMNOSTI NJIHOVIH ZAHTJEVA I METODA, CINIZMU INSTITUCIJA, BAUKU DIREKTNE DEMOKRACIJE, MEDIJSKOM TRETMANU INICIJATIVE, NJEZINIM RAZLIITIM ASPEKTIMA I IMPLIKACIJAMA

MARKO POGAAR I STIPE URKOVI

kod kojeg sam i ja sluao, nastupa sada kao agent perverzije Marxove 11. teze: dogaaje ne treba uvijek iznova samo interpretirati, stalo je do toga da se oni promijene pu-tem interpretativne subverzije. Isto tako perverzno politiki establishment prua gandhijevski, pasivni otpor studentskoj inicijativi. Njihov je stav otpor ne-djelova-njem, ne-vrenjem vlasti, an-arhijom, o ko-joj smo razgovarali s profesorom Despotom na njegovu predavanju o arche i anarchia u okviru vae tribine. To jasno pokazuje da su politiari odlino razumjeli poruku inicijative: studentska akcija svojim autono-mnim procedurama pokazuje da je i zato je stranaka reprezentacijska politika mrtva, i zato odgovor na akciju ne-injenjem i ne-obraanjem studentima znai ne-pri-znavanje studenata kao politikog subjekta. Ova vlast, kakva jest, ne moe djelovati drugaije jer e izgubiti ono posljednje to joj je ostalo politiku kontrolu distribucije javnih sredstava i drugih stranaka. Primorac ne moe doi na plenum a da ve nije pao samim dolaskom! On jako dobro shvaa da je plenum izraz radikalno druge politike subjektivacije. I rektor Bjeli je prvog dana blokade izjavio da ne eli doi jer e se nai u inferiornoj poziciji. O tome je rije. Taj strah za potenciju govori i iz lupetanja Pu-hovskog da je vaa inicijativa impotentna jer vi niste dovoljno radikalni.

Je li kategorija legitimnosti ovdje, s obzi-rom na prirodu zahtjeva i uvjetnu nenasil-nost same metode, uope primjerena? Jest primjerena, ali u drugaijem, jakom smislu rijei. Naime, legitimnost je stvorena samom inicijativom koja formulira opu vo-lju ili volju za sve, a ne volju svih empirijskih pojedinaca. Artikulacija ope volje uvijek je konstrukcija oposti i sadri moment uzurpacije, jer nosilac te artikulacije nuno je neko parcijalno kolektivno tijelo, a nikad doslovni svi. Nekoga moe zaboliti trbuh pa on nee doi na direktnu demokraciju, ali nee zbog toga propasti plenum. Odatle legitimnost nije zajamena koliinom svih, nego procedurom provedbe volje putem plenumske demokracije koja podrazumi-jeva prisutnost na mjestu odluivanja, a ne delegatsko odluivanje. Dakle, legitimnost ne dolazi izvana, osim ako legitimnost ne uzmemo u slabom smislu, npr. legitimno je traiti besplatno obrazovanje u javnom sektoru jer smo ga ve imali, jer ono i da-lje postoji, jer je zajameno Deklaracijom UN-a i Ustavom Republike Hrvatske i sl.

NUNA TAKTIKA O metodi Isto tako, to se tie te famozne metode, ona nije legitimna zato to je opravdana visokim ciljem, jer metoda to nije na-prosto blokada. Metoda to je direktna demokracija, a blokada je njezin nuni, ali taktiki moment. Nunost nije jednako le-gitimnost. Stoga se u pitanju blokade ne radi o problemu legitimnosti nijedno sredstvo ne moe biti opravdano svrhom nego o procjeni nunosti ili primjerenosti ili svrhotnosti jednog aspekta metode. Taj odnos metode i cilja uvijek je deliberativan i riskantan. Naime, razlika izmeu parti-kularnog problema, tj. besplatnog visokog obrazovanja u javnom sektoru, a to je jedno pitanje pored npr. zdravstva, i univerzaliza-cije toga problema na razini ope zajednice otvara prostor nasilja. Taj razmak, koji tek treba ukinuti univerzalizacijom partikular-nog, moemo kopati jo dublje gunanjem o tome kako u plenumu ne sudjeluju ukupan broj upisanih studenata pa zato, navodno, nije legitiman. To je cinizam politike pse-udoteorije, tipian za liberalni Zapad. Mo-emo burgijati protiv toga i etiki, npr. iz pseudobudistike perspektive, govorei

kako je svako ustrajavanje na neemu za-pravo egoizam, prianjanje, strast, e i izvor patnje koja prijei put do istinskog izbavljenja. To je, dakako, pseudobudistiki jer rani budizam ima drugaiji odgovor koji je potpuno plenumski: stvar do koje nam je stalo postoji samo onoliko koliko smo joj predani; nema izbavljenja iz svijeta bez puta izbavljenja, bez prolaenja kroz svijet, jer ak su i najvei asketi najee samo tate egzistencije.

Dakle, ono univerzalno nije uope sadr-ano samo u cilju pod nazivom besplatno obrazovanje za sve, nego u pristajanju na nain odluivanja o tome. Metoda je legi-timna zato to je radikalna u koncepciji, a ne u jednom taktikom potezu. Taktika je nuna ili nenuna, primjerena ili nepri-mjerena, ali svakako uvijek podlijee reviziji kroz vrijeme. S njome ne smije stajati ili pasti cijela metoda. Metoda nikad nije cijela kao ni istina.

Jednostavnom, jasno artikuli-ranom studentskom zahtjevu nadlene instance odgovaraju retorikom nerazumijevanja i konstantnim prokazivanjem studenata i involviranih profe-sora kao idealistikih utopista, a spomenutog zahtjeva kao ne-razumnog, jer nita nije be-splatno. Je li tu rije o novoj strategiji politike pacifikacije ili jednostavno o ignoranciji i nekompetenciji nadlenih struktura? Zahtjev je posve jasan, ali nije u svim izjavama za medije jed-noznano iskazan. Npr. formulacija pot-puno javno fi nanciranje obrazovanja nije adekvatna formulacija za ono to se hoe rei, a to je potpuno budetsko fi nanciranje javnog obrazovanja. No nerazumijevanje tu nije stvar intelektualnog defi cita ili ne-dostatka komunikacije, obavijetenosti i sl. Naprotiv, svi su pre-informirani, i to u dvostrukom smislu: sadrajno, svi znamo to znai besplatno obrazovanje obrazovanje bez dodatna plaanja kolarina ili partici-pacija u trokovima studija na sveuilitima povrh svih onih ivotnih trokova koji ulaze u trokove studiranja, kao to su stanovanje, studijska pomagala, literatura, pa i sudje-lovanje u studentskom socijalnom ivotu. Nerazumijevanje je etiki stav, neprepo-znavanje kao nepriznavanje. Kad netko krene od stava da nita nije besplatno, taj je ili debil ili pokuava debilizirati sugovor-nika. To smo vidjeli, resorno ministarstvo se prvo oglasilo preko jednog takvog, koji je studente proglasio djeurlijom, a sm govori kao brbljavo dijete koje je netom progovorilo. Onda je netko ipak shvatio da to tamo nije djeurlija, nego neto odraslije i opasnije pa je dravni tajnik u ministar-stvu Radovan Fuchs na HTV-u posegnuo za ideolokom diskvalifi kacijom kao da se radi o neokomunistikim militantima. To to se vi, ta djeca, niste previe uzbu-dili zbog tih diskvalifi kacija, govori samo o tome da one potpuno promauju vau priu. Ignorancija i inkompetencija nadlenih struktura ponovo je dio politike pacifi -kacije ne-djelovanjem, ne-odgovaranjem na izazov! Oni ne smiju drugaije jer tada nee vladati.

Ovih smo dana svjedoci da se zakon o poveanju ovlasti policije upuuje u hitnu saborsku proceduru. S druge strane, stu-dentski zahtjev za besplatnim obrazo-vanjem svaki put iznova biva atomiziran na tehniko-pravna zamjenska pitanja o onome to je unutar postojeeg zakon-skog okvira toboe jedino mogue. Dakle s

jedne strane imamo politiku volju koja se bez meukoraka i birokratskog zatezanja direktno prevodi u promjenu legislative, a s druge disperziju politikog zahtjeva na birokratsko-pravnu mikrorazinu sve do bri-sanje njegova izvornog politikog smisla. Pierre Bourdieu je u kontekstu neolibera-lizma govorio o odumiranju lijeve ruke drave. Svjedoci smo meutim i paralelna jaanja njezine desne, represivne ruke, iji je poveanje policijskih ovlasti izravan in-dikator. Ti paralelni procesi u Hrvatskoj se odvijaju pod oznakom demokratizacije ili tranzicijskog pribliavanja demokratskim standardima. Ne funkcionira li meutim ovdje samo ime demokracije kao ifra za njezino postepeno suavanje, i potenci-jalno ukidanje?

Demokracija je zapravo ve ukinuta ako pod demokracijom mislimo na aparat upravljanja. Stranaki je parlamentarizam samo ukras drave, i to ne samo u isto-nim demokraturama gdje vladaju hunte, nego i u zapadnim, gdje su parlamentarne stranke odavno ve dovoljno otvoreno po-stali executive boards politike koju odreuju multinacionalni koncerni. K tome, sustavi javnog fi nanciranja stranaka, zajedno s fi -nanciranjem crkve, u malim zemljama po-put Hrvatske poprimaju kriminalno tajno-vite elemente. Netko to moe objanjavati i opravdavati ovakvim ili onakvim specifi -nim kondicijama, ali stanje je neporecivo poraavajue: crkvene zajednice dobivaju iz budeta upravo onoliko koliko je po-trebno, prema izraunima koje izbacuju razni strunjaci i strunjaci, za ispunjenje minimalnog zahtjeva studentske inicijative, ukidanje kolarina kao dodatnog troka ili glavarine na ope trokove studiranja. Ta nebriga dravnog aparata za sve gore stanje u obrazovanju, unato upumpavanju novca u regionalna sveuilita, koje izgleda kao dokapitalizacija javnih poduzea prije privatizacije, postaje, naravno, groteskno neskladna prema ovoj ubrzanoj promjeni zakona u svrhu poveanja ovlasti policije, u povodu jedne pljake novca u kojoj su poginuli policajci. Taj rizik pogibije na poslu i graevinci pogibaju na gradilitima pa nita od pootravanja zakona o nelegalnom zapoljavanju! ovdje je samo izlika za legitimaciju pojaanja represije koju e prosjean graanin, zabrinut za svoje pravo na ne-uznemiravanje, prihvatiti bez razmi-ljanja. Ako tome dodamo jo i najnoviju izjavu rektora Zagrebakog sveuilita Bje-lia kako nakon dislokacije nastave FF-a na druge sastavnice sveuilita sm FF vie nee biti prostor sveuiline autonomije, onda to nije nita drugo nego poziv policiji da sama odlui hoe li intervenirati protiv naruivaa javnog reda i mira u kvartu!

Rektor Bjeli time je vie pokazao uasa-vajuu sposobnost da proizvodi krizu nego

da vodi sveuilite u trenucima krize, ali ima neto i smijeno u tome: on je reducirao akademski prostor na proces nastave u kojem, kao to znamo, jo dominira jedno-smjernost komunikacije nastavnik-student, taj idealni poligon za iivljavanje profe-sorskog egotripa, a sve ostale nastavnike djelatnosti, kao to je konzultativni odnos sa studentima, praenje njihova istraivanja, pa knjige i drugi resursi, nova biblioteka itd. sve to je kao neka mrtva nekretnina koju je, eto, zaposjela tamo neka djeurlija ili, jo gore, neokomunistiki militanti i protivnici izvrsnosti. To je neto najgrotesknije to se nije moglo ak ni zamisliti da bi jedan rektor rekao!

PROBLEM AUTOKRATA Zato se ta eklatantna disproporcija ne problematizira javno? Ne upuuje li odsut-nost takvih pitanja u javnome prostoru na odsutnost same kategorije javnosti u kan-tovskom smislu javne uporabe uma? Pa, javnost u smislu javne upotrebe uma pretpostavlja kritiku kulturu. Ona je u ovoj zemlji sistematski i planirano uni-tena odmah poetkom 90-ih kao pseudo-univerzalistiko nasljee koje je nadublje protivno hrvatskom biu. U tome nisu sudjelovali samo novi ideoloki komesari hrvatskog ovinizma preko HDZ-a, nego i liberalna inteligencija, velikim dijelom potekla iz sloja crvene aristokracije ili soci-jalistikog upravnog establishmenta, koja je traila izliku u objektivno egzistirajuem ratu u Hrvatskoj, sve dok joj taj militantni ovinizam nije doao do grla. Shvatila je da ju je HDZ detronizirao oduzimanjem idejne hegemonije. Na to su odgovorili, kao to se sjeamo, idejnom protuofanzi-vom putem Erasmus Gilde s geslom vlast pripada onima koji imaju ideje, dakako neoliberalne, to drugo, i tako je, nakon to je priroda rijeila problem autokrata Franje Tumana, krenula druga hrvatska tranzi-cija. Pria o kritikoj kulturi zaboravljena je ili zapravo istisnuta sa scene priom o politikoj kulturi u kojoj graanski liberali odreuju to je pristojno, a to devijantno. Kritika takva kulturnog standarda politike, u kojem stranke i njihove intelektualne prikrpe monopoliziraju pravo na procese univerzalizacije, smatra se hiperkritikom, retro-ljeviarenjem i sl.

Prisustvovali ste i tribini na kojoj su ugledni profesori, protivnici egalitarnog, besplat-nog obrazovanja dostupnog svima, prije svega ukidanja primarnog diskvalificira-jueg cenzusa u vidu sve veih i veih kolarina, pokuali argumentirati svoju poziciju... Najprije, lijepo je i svakako politiki kul-turno to vi s uvaavanjem oslovaljavate te kolege kao ugledne profesore. Mene uasno nervira ta hijerarhijska, feudalna retro-svijest, taj pad u kakanijsko, provin-cijalno austrijsko-carsko fetiiziranje aka-demskog statusa u kojem svatko s malom maturom predstavlja veliinu u kvartov-skoj pekari. Ja sam se akademski kvalifi -cirao u Njemakoj gdje je takav pseudo-feudalni oblik svijesti potpuno nepoznat, profesore se u pravilu oslovljava graanski, gospodin ili gospoa NN, a izraz profesor ima posve sekularan, suhoparan smisao. Za ilustraciju, jednog Gadamera za njegova i-vota nitko u njemakim medijima nije zvao akademik Gadamer, a pogledajte one snishodljive voditelje HTV-a koji svoje go-ste ak i ne oslovljavaju osobnim imenom, nego akademie ili akademkinjo. To je groteskno! Najprije, profesor je teh-niki termin koji oznaava s jedne strane srednjokolskog nastavnika, a na sveui-litu oznaava rang ili status u platenoj klasi. Dvojica od etvorice spomenutih

zarez, xi /257, 14. svibnja 2009. 5RAZGOVOR: BORISLAV MIKULI

TO SE TIE TE FAMOZNE METODE, ONA NIJE LEGITIMNA ZATO TO JE OPRAVDANA VISOKIM CILJEM, JER METODA TO NIJE NAPROSTO BLOKADA. METODA TO JE DIREKTNA DEMOKRACIJA, A BLOKADA JE NJEZIN NUNI, ALI TAKTIKI MOMENT

uglednika na tribini uope nisu profesori, dok druga dvojica to jesu nominalno. to se tie stvarnosti te ugledne profesure, to je upravo pitanje one javne upotrebe uma, koju ste naprijed spomenuli, a ona pokazuje bezum profesorske zdravora-zumske pameti.

Jasno artikuliranih argumenata, meutim, ba i nismo uli. Ne udi li da manje ili vie otvoreni reprezentanti neoliberalne paradi-gme unutar akademskog miljea postaju sve manje i manje sposobni argumentirano ar-tikulirati vlastitu poziciju (sa svim njezinim konzekvencama), ve se ona utemeljuje kao neproblematino, zdravorazumsko reprezentacijsko ishodite? Tamo nije bilo ba nikakvih argume-nata, nego, kao to sam rekao, od jednog kolege sa zvanjem profesora uli smo samo grotesknu konfuziju oko shvaanja studentske inicijative. Kao da se njome zahtijeva univerzalno besplatno obrazo-vanje za svakog kome to padne napamet, to ne postoji valjda ni u naftakim e-ikatima poput Bahraina, a ne potpuno fi nanciranje visokog obrazovanja u javnom sektoru. Taj mehaniki-liberalno mislei inteligent tvrdi da se takvim zahtjevom stvara monopol i time spreava ljudsko pravo na privatnu inicijativu. Pod time se moe misliti samo osnivanje privatnih sveuilita s pravom javnosti, ali on ne pita zato se u Hrvatskoj ne doputa osnivanje privatnih sveuilita, nego se multipliciraju javna da bi bila privatizirana. Isto tako, umjesto umne argumentacije uli smo od jednog docenta s fi lozofi je jednu ad hoc analizu loe empirije hrvatskih sveuilita, sve sma opa mjesta i truizmi o netran-sparentnu troenju proraunskog novca, kriterijima izvrsnosti, nunosti ogranie-nja upisnih kvota, ali ta njegova analiza loe empirije uperena je jasno protiv vae inicijative, koja hoe promijeniti upravo tu lou empiriju. Zanimljivo je, meutim, s koje je pozicije on govorio! Pa dotini kolega, koji je poznat po tome to sm sebe reklamira kao hodajuu izvrsnost na dvije noge, govorio je jasno s pozicije umiljena budueg dravnog tajnika: Mi nemamo novac za to! To mi je, dakako, drava! Od profesora sociologije seksa uli smo sve same aksiome socijaldarvinizma, koji su samo skup pretpostavki, logiki falinih u rasponu od neosigurane tvrdnje do ne slijedi. To je skup pretpostavki jedne ideoloke doktrine, tj. jednog vjerovanja, a sloboda toga vjerovanja ograniena je mo-jom slobodom da vjerujem u neke druge aksiome. Ako to predstavljate kao argu-mente, onda fi ngirate ne samo da je to racionalno nego da su i argumentacija o tome i uvjeravanje drugih samorazumljivo racionalni. Kao to dotina gospoda kolege ne dovode u pitanje svoje besplatno visoko obrazovanje steeno ili u socijalizmu ili lokalnim stipendijama za inozemstva, tako sada ne dovode u pitanje ni neoliberalno plateno kolovanje u kojem ga kapitali-ziraju. to god bilo vladajui sistem, oni su uvijek gore.

IDEOLOKA KRITIKA SUSTAVA Akademske institucije, pa i ona s nedvoj-beno najveim simbolikim kapitalom u smislu generiranja drutvene promjene, Filozofski fakultet, sve se vie preutno odriu svoje drutvene funkcije. Konstan-tno unutarinstitucijsko mijenjanje strana s obzirom na kadrovske personalne i po-litike interese dovodi do ozbiljne dele-gitimacije institucije kao aktivna dionika drutvenog polja... Ne, varate se, institucije jesu aktivni su-dionici drutvenog polja, samo ne u onom smislu u kojem biste vi to eljeli. Institucije su dio ideolokog aparata drave, njihova drutvena funkcija jest da kultiviraju do-slovno, tj. obrazuju i odgajaju, posreduju svakako i intelektualne kompetencije kao to je deskripcija i analiza fenomena, to je kritika u slabom smislu rijei koja na kraju uvijek izbjegava svoju fi nalizaciju. Hrvatska akademska zajednica ve dva-deset godina ne poznaje nikakvu teorijsku produkciju; najvee medijske celebrities iz akademske zajednice koje su u politici ili koketiraju s njome ne objavljuju nita, a kamoli neto relevantno. Dravni tajnik Fuchs u ministarstvu za obrazovanje na-vodi u svojoj akademskoj legitimaciji mentoriranje jednog magistarskog rada i predavaku aktivnost na diplomatskoj koli Ministarstva vanjskih poslova! Zato ono to vi mislite pod drutvena funkcija Fi-lozofskog fakulteta, to je kritika drutvena funkcija, u smislu ideoloke kritike sustava, ukljuujui i sustav obrazovanja.

Je li povlaenje prvotno dane podrke od strane fakultetskog vijea rezultat spome-nutog sitnog politikantstva ili upuuje i na neutemeljenost samog mita drutveno-humanistikih institucija kao povlatena lokusa artikulacije kritike misli? Filozofski fakultet ne vri kritiku funk-ciju, kako se kae, po defaultu, to je u njegovoj povijesti uvijek samo eksces, neto to se uvijek iznova mora osvajati, to ovisi doslovno o danom trenutku, o moi razu-mnog uvjeravanja ili moi intrige. No karak-teristino je ipak da se te ekscesne pojave kritike kulture zbivaju ba na Filozofskom. To proizlazi ipak iz kakve-takve vjernosti umnoj zadai koja je barem deklarativno upisana u samorazumijevanje humanisti-kih obrazovnih institucija. Sve ovisi o tome kada i koliko e se pojedinci htjeti mijeati u svoj posao javne upotrebe uma, a ne kalkulantske pameti, i koliko e se meusobno pre-poznati i solidarizirati.

Medijska reprezentacija stu-dentske inicijative oito podli-jee standardnim kliejima ma-trice spektakla. Gotovo svi su se vieniji komentatori i opi-nion makeri osjetili pozvanim dati svoj obol seciranju feno-mena pobunjenog studenta, partikularizirajui studentski zahtjev do neraspoznatljivosti i briui ga u njegovoj punini iz

prostora javne vidljivosti koju mu navodno priskrbljuju. Je li rije o pukoj nesposob-nosti kulturno-medijskog establishmenta da uope apsorbira ovakav tip politike problematizacije javnog interesa ili se radi o promiljenoj i orkestriranoj strategiji?

I jedno i drugo ili ni jedno ni drugo! Naime, nije nuno pretpostaviti postojanje orkestrirane strategije. Pa, hrvatska kolu-mnistika scena jest prava galerija egomana, mukih i enskih, kojima je vanija njihova velika uloga u povijesti hrvatske intelek-tualne degradacije nego vaa mala retro-akcija. Ali ne smijete zanemariti i obine obrazovne ogranienosti najveeg dijela medijskih opinionmejkera koji uope ne mogu sagledati teorijski, performativni i umjetniki karakter vae akcije. Ni ame-riki profesor u liku Dragana Primorca nije razumio vau akciju, ali je dobro skuio da odatle prijeti politika opasnost. Oni znaju da jesu mrtvi, ali to ne smiju priznati, jer e pasti u provaliju kao likovi u crtanim fi lmovima koji ne vide da hodaju po zraku. Posebna su pria smi mediji koji samora-zumljivo polaze od toga da su oni cijela javnost. Vrhunac teorijske izobrazbe koju pokazuju agenti medija na terenu saet je u stavu da ne postoji ako nisi bio u (mom) mediju. Ta pozadinska ideologija jest ono to, po mome miljenju, proizvodi dojam promiljene strategije. Ona nije promi-ljena, nego je samo nametnuta matrica.

DUNOST STARIJIH Meutim usporedo s banalnom razinom interpretacije i politiki polupismenim medijskim komentarima u studentskim publikacijama javljaju se izrazito afirma-tivni tekstovi figura poput Rastka Monika, Borisa Budena, Viktora Ivania, Andreja Nikolaidisa i mnogih drugih... Pa to je jasno, to je minimum koji se nuno mora oekivati! Ali to je uzajamna ekonomika poklona, solidarizacije i odr-anja kritike kulture. Kao to vi trebate pomo uglednih intelektualaca izvana, tako i ugledni intelektualci trebaju au-tentian medij koji vi inkorporirate. Jer vi ste prije svega reality based medij koji je sam sebe stvorio radikalno razliitom drutvenom porukom i procedurama nje-zine proizvodnje, tj. plenumom, tribinama, akcijama. Stoga ne vidim previe razloga studentskom divljenju profesorima, in-telektualcima, publicistima, a jo manje

pretjeranim zahvalama za ekskluzive autorima koji vas podravaju. Tu ste smi uletjeli malo previe u zamku spektakla oko dobrih celebrities. Svi smo mi bez vaeg dogaaja gotovo spali na drutvo mrtvih inteligenata u podruju humani-stike i publicistike, koji se vie ili manje uspjeno prodaju kao kolumnisti. Mnogi kolumnisti jesu ist proizvod medija, bez ikakva prethodnog minulog rada u bilo kojem poslu. Kako onda mislite da vas adekvatno prepoznaju!?

Studentski izazov... Iako vas podravam, kako kaete, od sa-mog poetka, ne svia mi se zato auto-matski kad vam netko poruuje Nemojte odustati, idite do kraja!: revoltiranje je jednako rizino kao i fi lozofi ja, onaj tko ne snosi posljedice nekog injenja ne smije nikoga nagovarati na to. Dunost starijih jest da vam kau, ako uope ita, onda: Ne, pazite..., i da vas podravaju su-injenjem. to se mene tie, ja sam se obrazovao na vaim tribinama i nevezanim razgovorima, sluajui i diskutirajui, i moda sam tek sad poloio maturu. Velik uitak bilo mi je doivjeti kako takvo neto hermetino kao to su predavanja Branka Despota, koja sam sluao prije trideset godina, savreno odgovaraju na izazov koji ste postavili. Ja sam se davno udaljio od takva stila, ali to je izvorna snaga autentina fi lozofi ranja koje ne dovrava i ne supstituira praksu pobune, nego se doziva s njome bez nago-varanja. Naravno, mi smo i profesionalni akademski fi lozofi , koji smi ispunjavaju i razumijevaju svoje vrijeme, a za ljude na dnu vanija je jedna plastina boca u kon-tejnerima nego cijela vaa akcija, zajedno s profesorskim udjelom. Jedna prodavaica na Dolcu, Dalmatinka, rasplakala se na sm spomen vae studentske akcije, zagrabila je odmah u hrpu smokava i projecala pitanje: Profesore, imate li neku vezu da mi se er zaposli. Zavrila je politologiju prije dvi go-dine, zaduila sam se za 50 000 kuna za nju i sakrivam se stalno od vjerovnika. Imate li vi neki komentar na to? Zato prema ci-nizmu kolega koje ste nazvali uglednim profesorima nemam nita osim gaenja. Ja sam se kolovao besplatno i jo dobio stipendiju u Njemakoj za doktorski studij. Ta drava nije traila da joj vratim apologi-jom niti sam joj je dao. Vama zahvaljujem na pozivu za intervju!

BORISLAV MIKULI roen je 1957. u Rainovcima. Studirao fi lozofi ju i germanistiku (1976 80) te starogrki i indologiju (1978 82) na fi lozofskim fakultetima u Zadru, Zagrebu, Mnsteru i Tbingenu; diplomirao fi lozofi ju i germanistiku 1983. Postdiplomski studij iz fi lozofi je zavrio na Filozofskom Fakultetu Sveuilitu u Tbingenu (1983 1987) s doktorskim radom o Heideggerovoj kritici fi lozofi je (1987) Postdoktorsko usavravanje (1992 1994) nastavio kod Hansa Joachima Krmera (antika fi lozofi ja i hermeneutika), Thomasa A. Szlezka (antika fi lozofi ja) i Manfreda Franka (hermeneutika i fi lozofi ja jezika) na Filozofskom seminaru Sveuilita u Tbingenu. Ukupna struna bibliografi ja (do 2006) obuhvaa etiri autorske knjige, od ega tri kao izvorno pisana znanstvena rada, pedesetak veih i manjih studija, lanaka, saopenja sa skupova, komentarskih recenzija strune literature, kritika i primijenjenih fi lozofskih eseja, objavljenih samostalno ili u zbirkama; takoer tridesetak prijevoda veih i manjih tekstova (knjiga, studija i lanaka) te niz drugih strunih i publicistikih radova.

zarez, xi /257, 14. svibnja 2009. 6RAZGOVOR: BORISLAV MIKULI

04-14-05.pdf05-14-05.pdf06-14-05.pdf