Upload
others
View
4
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
BOLOVANJE KAO RAZLOG ZA OTKAZ
UGOVORA O RADU ZABRANA OTKAZIVANJA ZA VRIJEME BOLOVANJA
ZLOUPOTREBA BOLOVANJA KAO RAZLOG ZA OTKAZ
DOKAZIVANJE ZLOUPOTREBE
BOLESTI O KOJIMA JE RADNIK DUŽAN POSLODAVCA
OBAVIJESTITI
UPUĆIVANJE NA ZDRAVSTVENI PREGLED…
Mr.sc.Iris Gović Penić
NEOPRAVDANI RAZLOG ZA OTKAZ
Nenazočnost na radu zbog
bolesti ili ozljede nije opravdani
razlog za otkaz ugovora o radu
(čl. 117. st. 1. ZR)
ZABRANA OTKAZA/REDOVITOG I IZVANREDNOG
Radniku koji je:
pretrpio ozljedu na radu ili je
obolio od profesionalne bolesti,
za vrijeme privremene nesposobnosti za rad
tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili
profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati
ugovor o radu.
Zabranjeno je otkazati trudnicama, osobama koje
se koriste pravima po osnovi roditeljstva.
Ing b
iro-1
0.0
3.2
016
.
ZABRANA OTKAZA BEZ SUGLASNOSTI
Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost
radničkog vijeća donijeti odluku o:
-otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili
profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne
sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do
smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak
radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s
invaliditetom
otkazu radniku starijem od šezdeset godina
Ing b
iro-1
0.0
3.2
016
.
SUDSKA NADLEŽNOST ZA NADOMJEŠTANJE
SUGLASNOSTI ZA OTKAZ
Županijski sud u Zagrebu-Gž R-2106/16, 15.11.
2016.
Budući da je kao provedbeni propis donesen samo
Pravilnik o načinu izbora arbitara i provođenju
postupka arbitraže u postupcima nadomiještanja
suglasnosti, dok nisu donesene odluke iz čl. 3. i čl.
19. st. 3. Pravilnika, za nadomještanje je nadležan
sud.
OBVEZA OBAVIJEŠĆIVANJA O PRIVREMENOJ
NESPOSOBNOSTI ZA RAD
Radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti
poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a
najkasnije u roku od 3 dana dužan mu je dostaviti
liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za
rad i njezinu očekivanom trajanju (čl. 37. ZR)
Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati ovu
potvrdu.
KOME SE IZDAJE LIJEČNIČKA POTVRDA
Radniku osobno
Članu uže obitelji, skrbniku, nadležnom CSS, ako je
radnik smješten u zdravstvenu ustanovu, uz
potvrdu da je da je tamo smješten.
Potvrda se dostavlja poslodavcu ili osobi koja
prikuplja osobne podatke radnika. Nikome trećem.
Ali ako radnik odlučiti datinekom trećem poslodavac
nije u prekršaju.
Ing b
iro-1
0.0
3.2
016
.
VRHOVNI SUD RH, REVR-285/2013-2 OD 18.
3.2015.
“Tužiteljica je izostavši s posla zbog privremene
nesposobnosti za rad o čemu je telefonskim putem
obavijestila tuženika, te nakon toga i dostavila
doznake za bolovanje prije isteka vremena
nesposobnosti za rad 29. ožujka 2010., postupila u
skladu s odredbom čl. 77. ZR, a okolnost da
liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za
rad poslodavcu nije dostavila u roku od tri dana (čl.
77. st. 1. ZR), sama po sebi ne predstavlja osobito
tešku povredu obveze iz radnog odnosa u smislu
odredbe čl. 108. st. 1. ZR (tako i ovaj sud u Revr-
380/03-2 od 10. rujna 2003.). Prema tome,
izostanak tužiteljice s posla nije bio neopravdan.”
VRHOVNI SUD RH, REVR-553/05 OD 15.
2.2006.-I
“Treba razlikovati povredu radne obveze koja se
sastoji u tome što radnik nije poslodavcu dostavio
liječničku potvrdu, kao dokaz o privremenoj
nesposobnosti za rad, od povrede koja se sastoji u
neopravdanom izostanku s rada. Ne može se
govoriti o neopravdanom izostanku kao razlogu za
otkaz ugovora o radu, ako je radnik makar i
naknadno dostavio potvrdu liječnika kojom
dokazuje postojanje privremene nesposobnosti za
rad. Izostanak tužiteljice je bio opravdan jer je bila
bolesna, a drugo je pitanje njezine obveze da o
privremenoj nesposobnosti za rad pravovremeno
obavijestiti tuženu.
VRHOVNI SUD RH, REVR-553/05 OD 15.2.
2006.-II
Drugu obvezu tužiteljica nije izvršila jer nije u
propisanom roku od tri dana dostavila tuženoj
liječničku potvrdu. Pravno shvaćanje sudova nižeg
stupnja da taj propust tužiteljice u konkretnom
slučaju nema značaj osobito teške povrede obveze
iz radnog u smislu čl. 114. st. 1. ZR prihvaća i ovaj
sud. Takvom otkazu ugovora o radu posebno nije
bilo mjesta, ako se ima na umu činjenica da je
tužena (poslodavac) na vrijeme obaviještena da
tužiteljica zbog bolesti nije u mogućnosti doći na
posao.“
VRHOVNI SUD RH, REVR-311/08 OD 27.5.
2008.-I
“Tužitelj koji je propustio obavijestiti tuženika o
zaprekama za rad i poduzimati aktivnosti (dostava
doznaka i sl.) nema pravo na naknadu plaće nakon
razdoblja za koje je dao izvješće o bolovanju, pa do
1998. kada je otkaz uslijedio. Ovo stoga što je
tuženik kao poslodavac, tužitelju otkazao ugovor o
radu tek 1998. kada mu je vratio radnu knjižicu, te
slijedom toga i presuđenja da se tužitelj nalazio u
radnom odnosu kod tuženika do 1998. Biti u
radnom odnosu ne znači i da je tužitelj radio, a
samo za rad radnik ima pravo na plaću.
VRHOVNI SUD RH, REVR-311/08 OD
27.5.2008.-II
Na naknadu umjesto plaće, radnik ima pravo i kroz
vrijeme unutar kojeg nije radio, ali ukoliko je takva
situacija nastupila iz opravdanih razloga. Međutim,
o tim opravdanim razlozima poslodavac, pa tako i
tuženik, trebao je biti obaviješten.
Obavijest u tom pravcu ne znači samo jednokratno
izvješće 1992. o zaprekama za rad tužitelja, već je
to pretpostavljalo i nakon toga poduzimanje od
strane tužitelja aktivnosti (dostavljanje doznaka za
bolovanje i tome slično) koje bi poslodavcu
omogućavale brinuti se o pravima tužitelja.”
VRHOVNI SUD RH, REVR-446/12 OD
12.9.2013.-I
„Okolnost da u upravnom postupku nije utvrđeno da
bi se u konkretnom slučaju radilo o ozljedi na radu
nema za posljedicu zaključak da tužitelj nije
bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede
odnosno bolesti.
Naime iz rješenja HZZO-a vidljivo je da je upitno da
li se radi o novijoj ozljedi ili o posljedici kronične
bolesti osiguranika, a ne osporava se ozljeda
odnosno bolest.
VRHOVNI SUD RH, REVR-446/12 OD
12.9.2013.-II
Nisu osnovani niti razlozi revidenta kojima on iznosi
shvaćanje da se privremena nesposobnost za rad u
smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR dokazuje samo
liječničkom potvrdom o privremenoj
nesposobnosti ra rad i doznakama koje se odnose
na bolovanje.
Naime, sama činjenica da tužitelj nije dostavio
liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za
rad, te doznake nije zapreka da se drugim
dokazima (medicinska dokumentacija, vještačenje
itd.) utvrdi da je radnik zbog bolesti ili ozljede
bio privremeno spriječen za rad.“
OBVEZA OBAVJEŠĆIVANJA POSLODAVCA O
BOLESTI ILI DRUGOJ OKOLNOSTI
Radnik je dužan prilikom sklapanja ugovora o radu i
tijekom trajanja radnog odnosa, obavijestiti
poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga
onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz
ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje
osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik
dolazi u dodir.
VRHOVNI SUD RH, REVR-169/06 OD 10.5.2007.
„Treba ipak reći da ravnatelj škole ima pravo
donijeti odluku o upućivanju djelatnika na liječnički
pregled i prije isteka roka od tri godine, ako ocijeni
da mu je narušeno psiho-fizičko zdravlje u mjeri
koja bitno umanjuje njegovu radnu sposobnost.
Međutim, upućivanje tužitelja ponovno na liječnički
pregled odmah drugi dan pošto je dobio svjedodžbu
o zdravstvenoj sposobnosti može se ocijeniti kao
zloupotreba tog prava.”
MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA
OD 20. SRPNJA 2014.
Poslodavac može tražiti od radnika samo podatke o
bolesti koja bi ga onemogućavala u izvršenju radnih
obveza i u tu svrhu može uputiti radnika na
liječnički pregled. Međutim, to pravo poslodavca
nije neograničeno te smo mišljenja da poslodavac
ni u kojem slučaju nije ovlašten tražiti cjelokupnu
povijest bolesti radnika.
KONTROLA BOLOVANJA
“I po ocjeni ovog suda zloupotreba bolovanja od
jednog dana, a bez većeg poremećaja procesa
rada i nastanka veće štete u okolnostima
konkretnog slučaja, ne predstavlja tako osobito
tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje
uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju
ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije
moguć (čl. 107. st. 1. Zakona o radu “Narodne
novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01. – dalje
ZR).
Vrhovni sud RH, Revr-71/02 od 25.4.2002.
VRHOVNI SUD RH, REV-816/96 OD
30.10.1996. „Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kod
tuženika bio na radnom mjestu poslovođe
prodavaonice, da mu je liječnik otvorio bolovanje,
da je on bio nesposoban za rad kod tuženika zbog
psihičkih smetnji, te da mu je liječnička komisija
bolovanje produživala, da je u vrijeme trajanja
bolovanja nabavljao i prevozio robu za vlastitu
prodavaonicu, te da je time pridonosio svojem
ozdravljenju. Na temelju tih činjenica sudovi
nižega stupnja su pravilno zaključili da tužitelj nije
na opisani način zloupotrebio pravo korištenja
bolovanja, a pogotovo ne tako da bi time otežao
ozdravljenje i osposobljavanje za rad.“
ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU, GŽ-1253/00 OD
14. 4. 2000.
„Uz obvezu osobnog obavljanja preuzetih poslova
zaposlenik se je dužan pridržavati i odredaba zakona,
kolektivnog ugovora i pravilnika o radu (čl.3.st.1. i
čl.5.st.1. ZR), i ako zaposlenik za vrijeme bolovanja,
bolovanje ne koristi u svrhu liječenja, može se govoriti o
kršenju obveza iz radnog odnosa i takovo
ponašanje može biti razlog za redovni otkaz uvjetovan
skrivljenim ponašanjem zaposlenika (čl. 106. st. 1. toč.
3. ZR). Međutim, sama činjenica, što komisija tuženika
kao poslodavca nije zatekla tužitelja kao zaposlenika kod
kuće za vrijeme bolovanja, ne znači i da je tužitelj kršio
obveze iz radnog odnosa, ovo tim više, što bolest zbog
koje se je tužitelj nalazio na bolovanju, nije takove
prirode da bi bio vezan za kuću.“
VRHOVNI SUD RH, REVR-779/05 OD 16.
11.2005.-I
„Makar iz nalaza liječnika vještaka proizlazi da s
obzirom na prirodu oboljenja zbog kojih se
tužiteljica nalazila na bolovanju, poslovi koje je
tužiteljica obavljala za vrijeme dok se nalazila na
bolovanju, nisu bili na štetu njenog zdravlja, jer
da je bilo potrebno da tužiteljica komunicira i
kontaktira s okolinom, te šeta po svježem zraku,
treba istaći da je tužiteljica kao vlasnica
prodavaonice mesa, makar nije posluživala kupce,
obavljala dio poslova vezanih za poslovanje radnji –
rješavala „papire“ i kontrolirala robu i rad osoblja,
koji poslovi imaju određenu težinu glede
odgovornosti za uspješno poslovanje
prodavaonice,
VRHOVNI SUD RH, REVR-779/05 OD 16.
11.2005.-II
a ne mogu se smatrati kao način opuštanja koji bi
povoljno djelovalo na njeno psihičko stanje, a iz
izloženih utvrđenja proizlazi da priroda posla kojeg
je obavljala u vlastitoj prodavaonici mesa nije lakši
niti je manje odgovoran od posla kojeg je tužiteljica
obavljala na radnom mjestu administratora.“
VRHOVNI SUD RH, REVR-178/09 OD
2.9.2009.
„I ovaj sud prihvaća da se u konkretnom slučaju
radi o pretpostavkama iz čl. 107. st. 1. ZR odnosno
o zloupotrebi bolovanja jer je utvrđeno da je tužitelj
nakon otvorenog bolovanja otišao na put u
Njemačku u trajanju od tri dana i gdje je bio izložen
većim naporima nego da je radio. Kod toga je
neosnovan navod u reviziji koji ističe tužitelj da je
tuženik trebao dokazati stupanj krivnje tužitelja kao
i postojanje štete zbog postupka tužitelja. Takve
činjenice također nisu odlučne za procjenu
dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu,
kao niti činjenica da se radničko vijeće nije suglasilo
s izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju.“
VRHOVNI SUD RH, REVR 516/06 OD 18. 10.2006.
„Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda
da radnik koji ne postupa po nalogu liječnika za
vrijeme bolovanja, pa čak i suprotno izričitom
liječničkom upozorenju, ponaša se krajnje
neodgovorno i to ne samo prema sebi već također i
prema poslodavcu. Naime, bolovanje tj. pošteda od
rada ima svrhu da se zaposlenom omogući
izlječenje i prestanak privremene nesposobnosti za
rad. Tužiteljica koja je svjesno kršila naloge liječnika
koje je morala poštivati za vrijeme bolovanja čini
zloupotrebu bolovanja, a u konkretnom slučaju ona
je takva da u smislu čl. 107. St. 1. ZR-
a predstavlja opravdan razlog da poslodavac
izvanredno otkaže ugovor o radu.
VRHOVNI SUD RH, REVR-770/02 OD 22. 1.
2003.
„Suprotno revizijskim prigovorima, pravilno su
nižestupanjski sudovi utvrdili da se u konkretnom slučaju
radi o osobito teškoj povredi radne obveze, zloupotrebi
korištenja bolovanja. Naime, činjenica da je tužitelj za
vrijeme teške financijske situacije kod tuženika gdje bi
mu pomoć tužitelja dobro došla, koristio bolovanje, te za
to vrijeme obavljao zahtjevne i odgovorne poslove
stečajnog upravitelja tvrtke S. d.d. sudjelujući na
ročištima i sastavljajući razna pismena u stečajnom
postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u B. ...,
predstavlja okolnost zbog koje je tuženik osnovano
smatrao da nastavak radnog odnosa tužitelja više nije
moguć.“
VRHOVNI SUD RH, REV-798/01 OD 17.5.2001.
„Suprotno revizijskim navodima tužitelja nižestupanjski su
sudovi po shvaćanju ovog Vrhovnog suda na temelju
činjenica koje su utvrdili pravilno ocijenili da je
tužitelj zloupotrebio pravo korištenja bolovanja te da je to
dovelo do bitnog poremećaja međuljudskih odnosa i
procesa rada kod tuženika. Tužitelj je koristio bolovanje
radi liječenja (fizikalne terapije) za koje vrijeme je prema
utvrđenju sudova trebao biti pošteđen svih radnih
aktivnosti, a to se nije odnosilo samo na njegov rad kod
tuženika već i na aktivnosti vezane uz teniski teren.
Tužitelj se za vrijeme bolovanja bavio podučavanjem
djece tenisu na igralištu koje se nalazi u blizini
tuženikovog sjedišta. Sve se to događalo u vrijeme kad je
kod tuženika bio povećan opseg poslova.“
ZAKON O PRIVATNIM DETEKTIVIMA
Detektivi mogu prikupljati obavijesti i podatke
potrebne za utvrđivanje činjenica, vršiti uvid u
osobne i druge podatke te koristiti i obrađivati
osobne i druge podatke za potrebe naručitelja
detektivskih usluga.
OVLASTI DETEKTIVA
Oni mogu prikupljati obavijesti i informacije o
- osobama koje su stranci prouzročile štetu,
– uspješnosti osoba u obavljanju poslova,
- predmetima koji su izgubljeni ili ukradeni,
- kandidatima za zapošljavanje i radnicima samo uz
njihov pisani pristanak, a koje je prema posebnom
propisu ovlašten prikupljati poslodavac,
-povredama radnih obveza ili radne discipline.
GRANICE OVLAŠTENJA PRIVATNIH DETEKTIVA
Privatni detektivi imaju ovlast promatranja, pratnje i
fotografskog snimanja na javnom mjestu.
Ne smije koristiti sredstva ili uređaje za prikriveno
snimanje ili prisluškivanje.
Privatni detektiv prilikom obavljanja detektivskog
posla mora voditi računa o pravu svake osobe na
zaštitu dostojanstva, ugleda, časti i privatnosti
(osobni i obiteljski život, moralni integritet, privatne
fotografije i razgovori).
Ing b
iro-1
0.0
3.2
016
.
OTKAZ ZBOG PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI
ZA RAD-I
„Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja - da
su učestali izostanci s posla tužiteljice zbog bolesti
utjecali na normalno odvijanje procesa rada, da
tužiteljica zbog nepoznavanja rada na kompjutoru
nije mogla više izvršavati svoje radne zadatke na
poslovima administracije, a po povratku na rad
nakon bolovanja nije pokazala volju i znanje da želi
raditi kako je to zahtijevao proces rada te je u
izvršavanju radnih zadataka griješila i nije ostvarila
potrebne rezultate rada – ovaj sud prihvaća
zaključak nižestupanjskih sudova da su ispunjene
pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz) zbog
čega je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu
pravilna i zakonita.
OTKAZ ZBOG PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI
ZA RAD-II
Pri tom, na navode tužiteljice da izostanak s posla
zbog bolesti ne može biti razlog za otkaz, treba reći
da je odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano da
privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili
ozljede nije opravdani razlog za otkaz. Međutim, u
konkretnom slučaju tužiteljici nije dan otkaz zbog
izostanka s posla zbog bolesti, već, između ostalog,
zbog toga što je tužiteljica učestalo izostajala s
posla zbog kratkih nesposobnosti za rad, koji su
utjecali na proces rada tako da poslodavac nije
mogao organizirati rad na uobičajeni način, nego je
morao druge radnike uvoditi u posao koji je inače
obavljala tužiteljica.
OTKAZ ZBOG PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI
ZA RAD-III
Obzirom da je zakonito otkazan ugovor o radu,
pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice
na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu
ugovora o radu, za vraćanje na rad te isplatu
naknade plaće.”
Vrhovni sud RH, Revr-1736/2010-2 od 12. 1.2011.
NALAZ MEDICINE RADA I PROFESIONALNA
NESPOSOBNOST ZA RAD
Ako kod radnika postoji:
A) smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu
sposobnost,
B) smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak
radne sposobnosti ili
C) neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne
sposobnosti,
koje je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim
propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i
mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora
o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban,
koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na
kojima je radnik prethodno radio (čl. 41. ZR).
OBVEZA PRILAGOĐAVANJA POSLOVA,
RASPOREDA RADNOG VREMENA…
Radi osiguranja poslova za koje je radnik radno
sposoban, a koji u najvećoj mogućoj mjeri
odgovaraju ranijim poslovima radnika, poslodavac
je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika,
izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno
poduzeti druge mjere da radniku osigura
odgovarajuće poslove.
OTKAZ UGOVORA O RADU UZ SUGLASNOST
Ako je poslodavac poduzeo sve te mjere, a ne
može radniku osigurati odgovarajuće poslove,
odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje
ugovora o radu za obavljanje poslova koji
odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s
nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac
tada radniku može otkazati ugovor o radu.
No, uz suglasnost radničkog vijeća tj. sindikalnog
povjerenika koji ima prava i obveze radničkog
vijeća.
VRHOVNI SUD RH, REVR-827/02
OD 20.2.2008. -I
“Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka,
psihijatra od 29. prosinca 2005. proizlazi da
tužiteljica boluje od duševne bolesti shizophrenia -
paranoidne forme koja je kronične naravi i koju prati
nesposobnost osobe da se organizira i funkcionira
među ljudima u okviru svoje struke, s isključenom
svakom mogućnosti da se osposobi za rad na
drugom radnom mjestu koji bi mogla uspješno
obavljati.
VRHOVNI SUD RH, REVR-827/07
OD 20.2.2008. -II
Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja - da
tužiteljica zbog određenih trajnih osobina nije u
mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz
radnog odnosa, uz isključenje svake mogućnosti
njezinog osposobljavanja za obavljanje poslova i
radnih zadataka na drugom radnom mjestu - ovaj
revizijski sud prihvaća pravni zaključak
nižestupanjskih sudova da su ispunjene
pretpostavke iz čl. 106. st. 1. podst. 2. ZR za
redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog osobno
uvjetovanih razloga (osobno uvjetovani otkaz),
slijedom čega se osporena Odluka tuženika
ukazuje pravilnom i zakonitom.“
VRHOVNI SUD RH, REVR-1608/11 OD
24.10.2012.
„U tijeku postupka tuženik je osporavao činjenicu
da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova
vozača autobusa, a to je potkrijepio svjedodžbom o
radnoj sposobnosti tužitelja za koju ne postoji
dokaz da je postala konačna. Naime, zbog
pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili
utvrditi odlučne činjenice vezane uz ocjenu
zdravstvene sposobnosti tužitelja za obavljanje
poslova vozača, tj. potrebno je utvrditi da li je
ocjena o zdravstvenoj nesposobnosti vozača
postala konačna i da li je ista povodom žalbe
tužitelja bila podvrgnuta ocjeni komisije pri
Hrvatskom zavodu za medicinu rada.“
VRHOVNI SUD RH, REVR-1074/11 OD 12.
2013.-I
“Zbog svoje zdravstvene nesposobnosti očito
trajnog karaktera ne može i ne smije izvršavati
obveze iz ugovornog odnosa s poslodavcem a
razlozi tome ne nalaze se u sferi njegovog
skrivljenog postupanja ili ponašanja pa isti ne mogu
predstavljati opravdani razlog za izvanredni otkaz
ugovora o radu a niti osobito važnu činjenicu zbog
koje bi radni odnos trebao prestati izvanrednim
otkazom. Takvi razlozi opravdavaju jedino
donošenje redovitog osobno uvjetovanog otkaza
kojeg propisuje odredba čl. 113. ZR uz poštivanje
zaštitnih klauzula iz st. 2.-4. iste zakonske odredbe
koje prilikom takvog otkaza štite radnike,
VRHOVNI SUD RH, REVR-1074/11 OD 12.
2013.-I
a kakav je otkaz tuženik očito imao namjeru uručiti
tužitelju kada se savjetovao s Radničkim vijećem
dana 27. travnja 2009.. S obzirom na to da je sud
utvrdio nedopuštenim obje Odluke tuženika,
naredio je u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZR
tužiteljevo vraćanje na rad i to na jedno od radnih
mjesta navedenih pod toč. II/ izreke odluke. Radi se
o radnim mjestima na kojima tužitelj može biti
zaposlen bez štetnosti po svoje zdravlje i koja je
kao takvim utvrdila u svojem nalazu i mišljenju
vještakinja medicine rada.“
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, GŽ R-1389/15
OD 16. 2.2016.-I
“…u situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj osobno
odbio obavljati svoje radne zadatke, pri tome sam
kao razlog takvog ponašanja navodeći svoje
zdravstveno stanje, da tada, niti prema pravnom
shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nije bilo
potrebe utvrđivati činjenicu je li ili ne, poslodavac
provjeravao zdravstvenu sposobnost tužitelja u
skladu s odredbama Pravilnika o poslovima s
posebnim uvjetima rada. Naprotiv, takvo izričito
odbijanje, uz nespornu činjenicu da je tužitelj
tijekom 2013. izostao zbog zdravstvenog stanja s
posla 177 dana, čine zaključak suda u
nepotrebnosti provođenja ovog dokaza pravilnim.
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, GŽ R-1389/15
OD 16. 2.2016.-II
Odnosno, kada radnik sam odbija raditi svoj posao
radi zdravstvenog stanja
i kada zbog toga uopće ne radi veći dio godine tada
je utvrđivanje činjenice je li ili ne poslodavac
dodatno provjeravao stanje zdravlja radnika po
Pravilniku neodlučna činjenica, a provođenje tog
dokaza je nepotrebno.
VRHOVNI SUD RH, REVR-1651/12 OD 7.
10.2014.-I
„Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti
(dopuštenosti) odluke o ugovora o radu koju je
tuženik donio 17. svibnja 2010., u kojoj je kao
razlog otkazivanju navedeno da je rješenjem
Hrvatskog fonda za mirovinsko osiguranje,
Područne službe u S. od 3. veljače 2010. utvrđeno
da kod tužiteljice postoji neposredna opasnost od
nastanka invalidnosti ukoliko nastavi raditi na
poslovima za čije obavljanje je s njom zaključen
ugovor o radu, a da kod tuženika ne postoje poslovi
koje bi ona bila sposobna obavljati.
VRHOVNI SUD RH, REVR-1651/12 OD 7.
10.2014.-II
U bitnom, drugostupanjski sud smatra utvrđenim
kako u konkretnom slučaju tuženik prije pobijanog
otkaza ugovora o radu nije ponudio tužiteljici
sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za
obavljanje poslova koji bi odgovarali njenoj stručnoj
spremi i njenom zdravstvenom stanju, te da nije
prilagodio poslove sposobnostima tužiteljice i
izmijenio raspored radnog vremena i nije poduzeo
sve što je u njegovoj moći da tužiteljici osigura
odgovarajuće poslove.
VRHOVNI SUD RH, REVR-1651/12 OD 7.
10.2014.-II
Zbog navedenog je tuženik predmetnim
otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici postupio
nezakonito i protivno odredbi čl. 107. i 78. Zakona o
radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11, dalje:
ZR), pa je zbog toga otkaz nedopušten. S obzirom
na to da je presudom utvrđeno da predmetni otkaz
nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije
prestao to je sukladno odredbi čl. 116. ZR naloženo
i vraćanje tužiteljice na posao.“