BLC Banja Luka College - AKTUELNOSTI · 2015. 1. 20. · ’RECI DJECI DA SE SELIMO U KENIJU’ Mr Vanja [u ... deset prvog vijeka. Oni stvaraju malu stranputicu fizi~kih dobara,

1

AKTUELNOSTI

2

AKTUELNOSTI Časopis Banja Luka Colleg-a

Prvi put pokrenut 1996.g. Časopis ima nau~nu orjentaciju.

Glavni i odgovorni urednik Prof. dr @eljko Mirjani}

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika

dr Mladen Mirosavljevi}

Redakcija Prof. dr @eljko Mirjani}; doc. dr Manojla Zrni}; prof. dr Rade Tanjga;

van. prof. Aleksa Vulin; prof. dr Aleksandar \oki}; doc. dr Milan Vlatkovi}; doc. dr Milo{ Babi}; prof. dr Ljubomir Kova~evi}; dr Mladen

Mirosavljevi}; doc. mr Branislav Grulovi}; mr Du{an Luki}; mr Vanja [u{njar; mr Nenad Novakovi}

Uredni{tvo Prof. dr @eljko Mirjani}; prof. dr Rade Tanjga; van. prof. Nikola

Mojovi}; van. prof. Aleksa Vulin; doc. dr Manojla Zrni}; doc. dr Milo{ Babi}; dr Mladen Mirosavljevi}; mr Nenad Novakovi}

ISSN 0354-9852

Rje{enjem Ministarstva informacija Republike Srpske, broj 01-492/86 od 23.12.1996.g. ~a-

sopis “Aktuelnosti” Banja Luka, upisan je u Registar javnih glasila pod brojem 183.

Radove objavljene u {tampanom izdanju ovog ~asopisa nije dozvoljeno pre{tampavati, bilo u cjelini, bilo u delovima, bez izri~ite saglasnosti Uredni{tva. Ocjene iznesene u ~lancima li-

~ni su stavovi njihovih pisaca i ne izraàvaju nu`no mi{ljenje Uredni{tva ili Izdava~a.

3

Časopis Banja Luka Colleg-a

AKTUELNOSTI

Banja Luka, 2009.

4

5

Sadràj

VO\STVO I MENAD@MENT NA VISOKOOBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA Dr Manojla Zrni}.......................................................................................................... 7

’RECI DJECI DA SE SELIMO U KENIJU’ Mr Vanja [u{njar ....................................................................................................... 24

PROJEKTNO RUKOVODSTVO Dr Milo{ Babi}............................................................................................................ 54

KOMUNIKACIJA I ORGANIZACIONA KULTURA Mr Svetlana Du{ani}.................................................................................................. 64

FESTIVALI, DOGA\AJI I DESTINACIJE Dr Manojla Zrni}; Dr Mladen Mirosavljevi} ............................................................. 79

FINANSIJSKA KRIZA – PRIVID I STVARNOST Mr Milica Laki} .......................................................................................................... 96

ULOGA STRANIH INVESTICIJA U RAZVOJU BiH I REPUBLIKE SRPSKE Mr Spasenija Mirkovi} .............................................................................................118

EKONOMSKA DIPLOMATIJA REPUBLIKE SRBIJE Mr Sini{a Čuli}.........................................................................................................137

EKOLO[KA SVIJEST I PRINCIPI ODRŽIVOG RAZVOJA NA PUTU KA DRU[TVU UČENjA Mr Du{an S. Luki} ....................................................................................................148

ZNAČAJ SOCIJALNE POLITIKE BiH I STANDARDI EU Mr Valentina Duvnjak .............................................................................................159

REFORMA JAVNE UPRAVE - OSVRT NA ISKUSTVA BiH I ZEMALJA IZ NEPOSREDNOG OKRU@ENJA U SPROVO\ENJU REFORMSKIH PROCESA U OBLASTI JAVNE UPRAVE mr . Aleksandra Simi} .............................................................................................178

OMBUDSMAN – ZA[TITNIK LJUDSKIH PRAVA Mr Jasna Čo{abi} .....................................................................................................196

6

ORU@ANE SNAGE BOSNE I HERCEGOVINE - PRIJETNJA ILI ZA[TITA GRA\AN Mr Predrag Ćerani}..................................................................................................214

MEDIJI KAO SREDSTVO POLITIČKE PROPAGANDE Mr Ivana Korajli}.....................................................................................................225

RASPODELA MANDATA NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA Dr Dragan Gostovi}1.................................................................................................244

FILMSKA UMETNOST – UMETNOST FILMA Doc. mr Branislav Grulovi} .....................................................................................252

ODNOS MIMEZISA PREMA STVARNOSTI, FIKCIJI I ISTINI U SAVREMENIM TEORIJAMA KNJI@EVNOSTI ADRIANA [VRAKA ....................................................................................................261

UTICAJ DIZAJNA NA TR@I[NU POZICIJU PROIZVODA Mr Ne|o Gaji} ..........................................................................................................276

UPUTSTVA AUTORIMA ..................................................................289 Pretplata ............................................................................................292

7

VO\STVO I MENAD@MENT NA VISOKOOBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA

Dr Manojla Zrni}

Rezime

U ovom radu opisani su neki od uticaja na institucijama visokog {kolstva i neki od pokreta~a un-apre|enja vo|stva i menad`menta na univerzitetima. Ovi pokreta~i sadrè zahtjeve za ve}om direkt-nom odgovorno{}u prema osniva~ima, globalnom konkurencijom, a u posljednje vrijeme u profitni-m organizacijama, plus potrebom za privla~enjem vrhunskih talenata kako bi se o~uvao imid` robne marke.

Sve ovo vodi jednom neizbje`nom zaklju~ku o vo|stvu na univerzitetima. Kao rezultat punokrv-nih promjena, dobri univerziteti se konstantno mijenjaju, iako promjena nije nepromjenljiv pokaza-telj dobrog univerziteta.

Mo`da je sve ovo ipak samo okupljanje ma~aka ili oboga}ivanje u talentu. Klju~ne rije~i: vo|stvo, menad`ment, visoko obrazovanje, promjene, imid` i robna marka.

1. UVOD

Univerziteti su sloène organiza-cije koje posjeduju veoma zahtje-vne liderske izazove. Umnogome one su prototipovi preduze}a dva-deset prvog vijeka. Oni stvaraju malu stranputicu fizi~kih dobara, su{tinski nezavisni i naseljeni pa-metnim, kreativnim i nezavisnim individualcima, od kojih su neki protivni tradicionalnim pristupima menad`mentu. Mnogo njihovog uspjeha dolazi od nastojanja poje-dinaca ili grupa duboko u njihovoj organizaciji, ~esto u po~etku i ne-poznatoj vi{im menadèrima.

Postoje mnogi zahtjevi za uspje-{ne vo|e koji su sli~ni onima u dru-gim sektorima. Ali mreà sloèno-

sti, umnoàvanja ciljeva za dostiza-nje ponekad protivrje~nih zahtjeva, faktori koji motivi{u pojedina~ne akademce, te protivrje~nosti u me-nad`mentu sektorom su zna~ajni. Okrutni, potpuno direktni komer-cijalni pristupi vo|stvu ne funkcio-ni{u, osim tamo gdje ozbiljnije fi-nansijske implikacije prave trenu-tnu prijetnju poslovima. Mnogo se-nzibilniji pristupi su potrebni, u kojima su dva najva`nija elementa: 1) sposobnost za angaòvanje i za-dràvanje izvrsnih radnika i 2) vo-lja i sposobnost za ubje|ivanje i za-govaranje potrebe za promjenama. Uspje{no vo|stvo tako|e zahtijeva prepoznavanje dostignu}a radnika kao klju~no za njihov anga`man. A to uklju~uje sposobnosti u unapre-|ivanju imidà robne marke, priku-

UDK 005:371ISSN 0354-9852

8

pljanja sredstava i u pravljenju pe-riodi~nih promjena u pristupu, ka-ko bi se univerziteti osvjeìli.

2. SVIJET UNIVERZITETA

Svijet univerziteta, kako se tre-nutno poima, datira petnaestak go-dina unazad i navodno je bio veo-ma stabilan donedavno: „Uzimaju}i 1520. kao po~etnu ta~ku, kada je luteranska crkva osnovana, nekih 66 institucija koje su tada postoja-le, postoje i sad u zapadnom svijetu kao prepoznatljive forme: katoli-~ka crkva, luteranska crkva, parla-menti Islanda i Manskog ostrva, te 62 univerziteta. Oni su iskusili ra-tove, revolucije, depresije i indus-trijske promjene i iza{li iz svega manje izmijenjeni od bilo kojeg drugog segmenta dru{tva.“1

[tavi{e, univerziteti su bili klju-~ni za nacionalni uspjeh: „Koledì i univerziteti su divna mjesta. Oni njeguju kulturu, onu istraìva{tva i skepticizma, koja je klju~na ne sa-mo za intelektualni ìvot, ve} i za demokratske i ekonomske ideale SAD-a. Ko moè preispitivati da na{ uspjeh kao nacije usko povezan sa ~injenicom da smo u ovoj zemlji stvorili najsjajniji sistem visokog

1 Carnegie Commission on Higher Educatio-n (1986). Kvalitet i jednakost: novi nivoi fe-deralne odgovornosti za visoko obrazovanje. New York, McGraw-Hill.

obrazovanja u svijetu?“ (Frye, 2002, str. 9-14)2

Pa ipak, uprkos slici stabilnosti i spremnosti prihvatanja vrijednosti univerziteta, visoko obrazovanje je skoro svuda uzburkano, sa èljom ili nalogom za promjenama od strane mnogih zainteresovanih. Ovakva vi|enja generalno nisu us-vojena od strane mnogih aktuelnih akademika. Ovaj rad po~inje kroz predstavljanje trenutne scene u vi-sokom obrazovanju (VO), a onda predstavlja i kvalitete vo|stva koji su potrebni da bi se uspjelo.

2.1. Visoko obrazovanje kao bum industrija – i vi{e

Čak i sada visoko obrazovanje je izuzetno zna~ajno preduze}e, pose-bno u ekonomskom razvoju. Na primjer, struktura radnika se zna-~ajno promijenila od 1970-ih u smislu rada i znanja. Masovna res-truktura zapo{ljavanja u takvim in-dustrijama, posebno u uslu`nom sektoru i daleko od proizvodnje, koji se bitno promijenio od oslanja-nja na te{ku industriju do postaja-nja centara znanja, preplavljuju}i vi{estruke univerzitete sna`nim lo-kalnim ali i me|unarodnim uvjere-njima. U SAD oko 100 univerziteta na podru~ju Bostona su klju~ni igra~i u lokalnom, regionalnom i nacionalnom uspjehu, kao i oni u

2 Frye, B.E. (2002). 'Razmi{ljanja.' EDU-CAUSE Review, Januar 002, 9-14.

9

drugim krajevima te zemlje i mno-gih drugih.

Koristan u~inak univerziteta se odraàva kako na pojedince tako na dru{tvo u cjelini. Zbog tih razlo-ga visoko obrazovanje je postalo rastu}i biznis {irom svijeta. Slika

1.1 ilustruje situaciju {to se ti~e kretanja studenata u vo|stvu obra-zovnog trì{ta. Svaki prekomorski dodiplomski student obi~no pla}a upisnine mnogo vi{eg iznosa od lo-kalnih studenata koje {koluju vla-de.

Slika 1.1 – Porast i predvi|eni rast broja prekomorskih studenata, razdvojen prema glavnim izvorima obrazovanja.1

U1Britaniji je nekih {est proce-

nata populacije i{lo na univerzitete sredinom 1960-ih; dok je taj broj danas preko 40 procenata i jo{ je vi{a u mnogim drugim OECD ze-mljama. Jo{ uvijek postoji potenci-jal za rast u ovim dràvama kroz fleksibilnije na~ine u~enja od tradi-cionalnih predavanja i na postdip-lomskim studijama. U mnogim drugim zemljama, kao {to su Kina i druge zemlje jugoisto~ne Azije, rast visokog obrazovanja je jedva po~eo

1 Agencija za statistiku u visokom obrazova-nju (HES), Fulbright Komisija i IDP Obrazo-vanje Australija.

u smislu zapadnih standarda. Dani-el 1996 je tvrdio da se „u prosjeku jedan univerzitet sedmi~no osniva u svijetu.“ 2

U nekom smislu onda je sektor visokog obrazovanja predvodnik drugih u dvadeset prvom vijeku. Univerziteti su bili angaòvani u kreiranju znanja, ispitivanju i me-nad`mentu mnogo prije no {to su vlade i trgovina otkrili taj termin. Najbolji od njih su omogu}ili okru-ènje u kojem su visoko motivisani,

2 Daniel, J.S. (1996). Mega univerziteti i po-znavanje medija: tehnologija strategije za vi-soko obrazovanje. London, Kogan Page.

10

inteligentni i ~esto nisko pla}eni pojedinci napravili nova otkri}a koja su promijenila svijet, kako u ratu, tako i u miru, i to zauvijek.

No visoko obrazovanje uop{te i univerziteti posebno nisu samo ve-like industrije usluga. Oni postoje, sa razli~itim vrijednostima u razli-~itim zemljama i razli~itim mjesti-ma tamo, sa vi{estrukom svrhom. Ovo moè biti saèto kao:

Osnaìvanje seta sposobnosti i kompetencija onih u populaciji koji }e kasnije postati vo|e u poslovima, vladama, neprofitni-m i obrazovnim organizacijama;

Stvaranje dobra ili obezbje|iva-nje va`nosti u budu}im dobrima za dràvu ili organizacije koje ih podràvaju kroz nova otkri}a i izume;

Stvaranje novih znanja zbog njih samih;

Ja~anje javnog razumijevanja i preispitivanje isklju~ivosti gdje god to moè biti iskazano kao trend, oboje su vitalni interesi za demokratsko dru{tvo;

Ja~anje socijalne kohezije kroz spajanje ljudi iz razli~itih sredi-na. Bi}e o~igledno da se ne{to od

ovoga preklapa ili je me|usobno povezano. [tavi{e, priroda univer-ziteta se razlikuje {irom svijeta. U kontinentalnoj Evropi, ve}inom su to manifestacije dràve kroz zapo-{ljavanje putem ugovora u javnom sektoru. U SAD postoji vi{e razli~i-

tih modela uklju~uju}i velike i male privatne univerzitete, javne drà-vne univerzitete i koledè u zajed-nici. Za mnoge od njih, a posebno za privatne, ~ovjekoljublje studenta je klju~no za njihov uspjeh. U Bri-taniji su univerziteti samostalna ti-jela sa nezavisnim menadèrskim strukturama. Nekoliko ih ima odre|ene fondove podr{ke. Svi pri-èljkuju da jedan od njih dobije ja-vne fondove i, nezavisno od toga koliko mali su ti fondovi, svaki univerzitet je predmet visokog ni-voa kontrole i inspekcije.

Na kraju, univerziteti imaju je-dnu neobi~nu karakteristiku. [to se ti~e predavanja, njihova o~igledna zaliha proizvoda se sastoji od kur-seva koji su periodi~no obnovljeni ili zamijenjeni. Ali njihovi su stude-nti svi va`ni, kre}u}i se od kupaca, ka proizvodu nose}i novo znanje i sposobnosti na posao i kao amba-sadori svojih univerziteta. [to se ti-~e i studenata i radnika, univerzite-ti predstavljaju ultimativni ljudski posao.

2.2. Uticaj novih tehnologija

Tehnolo{ka promjena je preds-tavljala zna~ajnu ulogu u univerzi-tetima, kao i u drugim preduze}i-ma. Jedan aspekt toga, odnos skla-di{tenja informacija i na{e sposob-nosti da im pristupimo odsvakuda. Uticaji univerzitetskih biblioteka ponaosob su o~igledni. Pored svoje sposobnosti za ~uvanje informacija,

11

od kojih svaki upisuje preko 100000 studenata i svi oni koriste metode u~enja na daljinu, poja~ano zasnovanu na informacijskim i ko-munikacijskim tehnologijama (ICT). Najve}i od njih ima preko pola miliona studenata.

Informacijska i komunikacijska tehnologija je razvila na{u sposob-nost da obezbijedimo u~enje na da-ljinu. Daniel (1996)1 je tvrdio da ima sposobnost da promijeni u~e-nje na fakultetu fundamentalno, kako kroz oboga}ivanje tako kroz obezbje|ivanje ekonomija nivoima koji su potrebni da bi se od elitnog do{lo do masovnog visokog obra-zovanja.

Ono {to je ipak postalo jasno je da obrazovanje kojem nedostaje kontakt licem u lice nije uvijek uspje{no, pa se hibridni modeli ra-zvijaju. Informacijska i komunika-cijska tehnologija je sigurno dopri-nijela sigurnom pohranjivanju pre-davanja i odra|enih vje`bi, omogu-}io dijeljenje materijala i smanjio udvostru~avanje predavanja, te do-prinio zajedni~kim i jasnim standa-rdima predavanja. Ali je isto tako i ponukao mnogo rasprave o intele-ktualnim vlasni~kim pravima i spo-sobnosti radnika da sa sobom nose kopije kada mijenjaju radna mjesta, u smislu koji se prije upotrebe ele-ktronske forme materijala rijetko susretao. Njegova je upotreba u ne- 1 Daniel, J.S. (1996). Mega univerziteti i po-znavanje medija: tehnologija strategije za vi-soko obrazovanje. London, Kogan Page.

kim slu~ajevima dovela do pove}a-nih o~ekivanja studenata u smislu da su radnici sad vi{e optere}eni nego prije odgovaranjem na pitanja poslata putem e-maila i sl.

Savremeni vo|a univerziteta je dakle suo~en sa revolucionarnim na~inima rada univerziteta. Ali on ili ona je tako|e suo~en sa novim izazovima pored onih starih koji su djelimi~no rije{eni, uz buku oko novih ulaganja.

2.3. Novac i vrijednosti

Postoji neprekidna potreba za vi-{e izvora na univerzitetima kao: „Univerziteti dijele jednu karakteri-stiku sa ovisnim kockarima i vlaste-lom u izbjegli{tvu: nikada nije do-voljno novca da bi se zadovoljile njihove èlje. Fakulteti i studenti uvijek razvijaju nove interese i am-bicije koje uglavnom ko{taju. Cijena knjiga i ~asopisa neprestano raste. Bolja i skuplja tehnologija i nau~ni aparati se neprekidno pojavljuju i moraju se pribavljati da bi se ostalo u toku“ (Bok 2003, str. 9).2

Univerziteti sigurno nisu jedini koji imaju ovu karakteristiku. Pore-d toga, postoje drugi, dobri razlozi za pove}anje prihoda. Jedan od nji-h je da se prikuplja dohodak za fi-nansiranje dobrih plata radnika. Posljedica tendencije za pove}anje-

2 Bok, D. (2003). Univerziteti na trì{tu: Ko-mercijalizacija visokog obrazovanja. Princeto-n, Princeton University Press.

12

m prihoda bila je prevelika komer-cijalizacija aktivnosti univerziteta u SAD, Evropi i drugdje, {to negati-vno uti~e na klju~ne akademske vrijednosti. Sa pove}ane tajnosti u istraìvanjima koja finansiraju kor-poracije, profilisanje profitnih inte-rnet kompanija koje su formirane od strane univerzitetskih radnika i podràni od strane udruènih kapi-talista, industrijski sponzorisani obrazovni programi za doktore na-uka i sukob interesa istraìvanju dru{tvenih nauka su primjeri koje vidimo kao upitne u smislu tradici-onalnih vrijednosti univerziteta. Treba se naglasiti va`nost javnog povjerenja u univerzitete i njihove radnike kao izvore nezavisnog is-traìvanja, u~enja i savjetovanja.

2.4. Sloènost i dvosmislenost su norme u visokom obrazova-nju

Primjese razli~itih na~ina mena-d`menta, razli~itih misija, vladinog mije{anja, trenutni imid` robne marke, finansijski status i uticaj na-sljedstva na visokoobrazovnim ins-titucijama obezbje|uju da vo|stvo i menad`ment univerziteta ne bude samo stvar propisa. Vo|e se susre-}u sa dosta razli~itih izazova. Zaje-dno sa ovim ide i brza promjena u visokom obrazovanju mnogih ze-malja koja se trenutno doga|a. Promjena se de{ava zbog dràvne i javne zabrinutosti za tro{kove, tra-ènja novih izvora prihoda, èlje da

se pro{iri pristup univerzitetima mimo tradicionalnih korisnika, kroz globalnu konkurenciju i kroz te`nju za vi{e, te prikazivanje rezu-ltata i o~iglednih koristi od uklju~i-vanja na univerzitet. Manifestacije kao odgovor ovim pitanjima su uklju~ile sjedinjavanje institucija i pojavljivanje sasvim novih pristupa ka menad`mentu organizacija viso-kog obrazovanja, kao {to su profi-tne organizacije poput Univerziteta u Finiksu.

Prema tome realnost je da uni-verzitetske vo|e postoje, ~ak i vi{e od onih u brojnim poslovima i vla-dama, u svijetu dvosmislenosti, ne-sigurnosti, mnogostruko suprotsta-vljenih ciljeva i promjena. Mnogi treba da obuhvate javni i privatni sektor razdijeljen u svim svojim aktivnostima. Ukratko, vo|stvo i menad`ment univerziteta nije trivi-jalno, kako god se to ~inilo u 1970-im kada su takve institucije bile zauzete malim elitama i koristi-le skromna sredstva ukupnog drà-vnog prihoda, uglavnom obezbije-|enog od strane vlade.

3. KONTEKST VISOKOG OBRAZOVANJA

S obzirom na gore opisane razli-~itosti, ovaj rad }e se usredstrediti posebno na probleme u univerzite-tskom sektoru, ne zato {to je isti bi-o dokazano uspje{an u podu~ava-nju, istraìvanju, privla~enju stude-

13

nata i drugih kriterija, uprkos seriji spolja postavljenih izazova.

Situacija je ipak daleko od idea-lne: dok se ~ini da Britanski unive-rziteti vi{e vode ra~una o sebi nego o onima iz kontinentalne Evrope, izvori i organizacija vrhunskih ameri~kih univerziteta im ~ini jaku konkurenciju, a Britanski udio u vrhunskim nagradama, kao manj-kav indikator uspjeha, pokazuje ka-ko Britanija zaostaje, ~ak i uop{te-no prema nacionalnoj prisutnosti. Prema tome, izme|u 1980. i 2002. ameri~ki univerziteti su osvojili tri-deset ~etiri Nobelove nagrade u fi-zici, prema nijednoj Britanskoj, u hemiji je odnos bio trideset jedan prema ~etiri; u medicini trideset pet prema {est; u ekonomiji dvade-set osam prema tri. U posljednjih nekoliko godina su mnogi nagra|e-ni Britanci u stvari radili u SAD.

Ovaj rad izme|u ostalog nagla-{ava glavne karakteristike sistema visokog obrazovanja. Za na{e tre-nutne svrhe, to su:

Razli~itost institucija visokog obrazovanja Velike Britanije, koje primaju odre|enu podr{ku iz centralnog vladinog finansira-nja, koje se razlikuje od 447 mi-liona funti do ispod dva milio-na, mnoge sa razli~itim usmjere-njima ili kombinacijama nekih od njih (npr. me|unarodno-is-traìva~ki intenzivni univerzite-ti, preko onih usmjerenih na obrazovanje za lokalne potrebe,

pa do specijalizovanih tijela po-put konzervatorija);

Status u kojem praksa nadilazi javni i privatni sektor. Kroz ug-lavnom samostalne organizacije prema propisu i sposobne za propast, univerziteti su od vlade tretirani kao dio javnog sektora kad god je to prikladno i to je percepcija gra|ana;

Razli~iti izvori finansiranja koji su totalno neadekvatni za spek-tar aktivnosti odabrane od stra-ne univerziteta. Mnogi su preo-krenuli dostupne fondove kako bi podràli klju~ne aktivnosti podu~avanja i istraìvanja. Po-dru~ja koja su premalo investi-rana uklju~uju infrastrukturu, kao {to su zgrade, menad`ment informacionim sistemima i raz-voj ljudskih resursa;

Nekoliko rezervi postoji u pore-|enju sa najve}im ameri~kim univerzitetima. „Oksford ili Ke-mbri` (sa doprinosima preko 2 milijarde svaki) }e biti 15 na ameri~koj listi, dok ni jedan drugi Britanski univerzitet ne}e dospjeti ni me|u prvih 150“ (Sutton Trust, 2003).1 [tavi{e, „gotovo pola engleskih unive-rziteta posluju sa gubitkom: prosje~no poslovanje sa dobit-

1 Sutton Trust (2003) 'Univerzitetska dosti-gnu}a – upore|ivanje SAD/V.Britanija.' Di-scussion Paper, Mart 2003.

14

kom je oko 1,5 %“ (Ramsden, 2003)1;

Katastrofalan pad primanja mnogih radnika u visokom obrazovanju u pore|enju sa dru-gim grupama je takav da se ra-zlika pojavljuje me|u razli~itim oblastima kao i razli~itim regija-ma. Problemi zapo{ljavanja i za-dràvanja su veliki u nekim oblastima i geografskim podru-~jima i bi}e jo{ gori kako se tre-nutni zaposleni budu penzioni-sali. U nekim oblastima radnici se dovode iz isto~ne Evrope ili zemalja u razvoju, sa odlivom najtalentovanijih ljudi iz tih oblasti. Visoke finansijske i pre-sti`ne nagrade institucijama za dobar rad u nacionalnim procje-nama istraìvanja su doveli do mnogo ve}e neskrivene konku-rencije za radnike sa ve}om re-putacijom. Unutra{nja organizacija kao na

primjer strate{ko usmjeravanje, sa-dràj, u~inak i osiguravanje kvalite-ta u mnogim klju~nim poslovima u~enja i istraìvanja su jako pod uticajem visoko raznolike grupe pojedinaca, gdje je tradicionalni na~in menad`menta relativno slab. U najboljim situacijama, ovo ima ogromnu prednost jer podsti~e po-sve}enost, inovaciju, konkurenciju

1 Ramsden, B. (2003). Tendencije na institu-cijama visokog obrazovanja u Velikoj Britani-ji; tre}i izvje{taj. London, Universities UK and SCOP.

i ostvarivanje profesionalizma. U najgorim uslovima, moè rezultirati u nedore~enim i nepredvidljivim organizacijama bez cilja, bez jasnog opredjeljenja osim onog koji odgo-vara pojedinim radnicima, sa nedo-statkom saradnje i osu|enim na fi-nansijsku propast;

Veliki studentski zahtjevi. Sad je mnogo ve}i korisni~ki interes za mogu}no{}u zaposlenja koji do-lazi iz razli~itih predmeta i insti-tucija; shvatanja realnosti se ne podudaraju uvijek sa stvarno-{}u, a i drugi faktori ulaze u igru (npr. prija{nje sposobnosti u matematici). Kao jedan prim-jer, zahtjevi za upis doma}ih studenata na studije novinarstva su eksplodirali, dok su oni za inìnjere zna~ajno opali u cijeloj Evropi;

Internacionalizacija univerziteta se najvi{e manifestovala kroz angaòvanje studenata izvan mati~ne zemlje koji tamo studi-raju. Ekstremni primjer je Lon-donski fakultet Ekonomije (LSE) koji ima preko 60% stu-denata i ve}i prihod izvan Brita-nije;

Mnogi univerziteti su tek neda-vno po~eli da cijene marketing. Ovo je u suprotnosti sa ogla{a-vanjima Univerziteta u Čikagu i osnivanja Kancelarije za javnost pri Univerzitetu u Pensilvaniji u ranim 1990-im;

Veoma visoki zahtjevi vlada na ime svrsishodnosti u odnosu na

15

kvalitetno podu~avanje i istraì-vanje, gdje se u svakom sektoru provodi periodi~na nacionalna provjera i dovodi do predo~ava-nja rezultata u {tampi. Pored to-ga, vladina tijela za finansiranje godi{nje zahtijevaju uskla|enost sa ogromnim brojem inicijativa upu}enih odozgo prema dole;

Kao u gotovo svakoj organizaci-ji, unutra{nja komunikacija se obi~no svodi na radnike koji su odgovorni za mnoge probleme. Ovo se de{ava uprkos tome da je mnogo energije utro{eno na pravljenje papirne dokumentaci-je u komisijama ili biltenima, {i-roku upotrebu internetskih vije-sti i usluga elektronske po{te i stanja zajedni{tva zagovaranog od CEO. Tipi~no, vi|enja radni-ka o drugima su ~esto zavidna ili nedovr{ena. Radnici su vjero-vali da su dobro obezbje|ivali usluge za svoje kolege i studente u 95% slu~ajeva, dok su sa nji-ma radili samo pola vremena!

4. VO\STVO I ME-NAD@MENT

Op{te je prihva}eno da razli~iti stilovi vo|stva mogu uspjeti i da ono {to uspijeva na jednom mjestu ne mora uspijevati u drugoj sli~noj situaciji drugdje ili kasnije. Jack Welchov stil vo|stva, kao {to je na-veden u General Electric-u, name-tnut je na Britanskim univerziteti-ma od strane radnog zakonodavs-

tva i univerzitetskih propisa. Najja-snija manifestacija industrijskog sti-la vo|stva je bio poku{aj spajanja dvije najve}e visoko{kolske institu-cije u V. Britaniji – Kraljevskog Ko-ledà (IC) i Univerzitetskog Kole-dà London (UCL) – od strane nji-hovih vo|a u 2002. Oba pojedinca su dolazila iz industrijskog okruè-nja. Jedan je doveo do spajanja fa-rmaceutskih giganata Glaxo Wel-come-a i SmithKline Beecham-a. Spajanje IC-a i UCL-a je propalo jer akademski radnici nisu bili ubi-je|eni u koristi od udruìvanja. Dvoje drugih vo|a velikih i savre-menih spajanja visokoobrazovnih institucija koje su predvo|ene aka-demicima je bilo uspje{no.

Dakle, kako moèmo znati {ta }e biti efikasno u odre|enoj situaci-ji? Mnogo toga objavljenog o vo-|stvu i menad`mentu u svijetu iz-van akademija je ili veoma o~igle-dno, obliveno povr{nim frazama, ili toliko uop{teno da ostvaruje zai-sta malo prakti~ne pomo}i. Prema tome su Heifertz i Laurie (1997)1 razmatraju}i rad vo|stva u vreme-nu promjena u Harvard Business Review-u tvrdili: Prilagodljiv rad se zahtijeva kada su na{a duboko uko-rijenjena vjerovanja dovedena u pi-tanje, kada vrijednosti koje su nas u~inile uspje{nima postaju ireleva-ntne, te kada se osnovane i konku-rentske perspektive pojavljuju. Pri- 1 Heifetz, R.A. i Laurie, D. (1997). 'Rad vo-|stva.' Harward Business Review, 75(1): 124 – 34. januar – februar.

16

lagodljiva promjena je neminovna za ljude koji kroz nju prolaze. Oni treba da podnesu nove uloge, nove odnose, nove vrijednosti, nova po-na{anja i nove pristupe radu... vo-|e ih moraju dezorijentisati kako bi se novi odnosi mogli razviti.

Oni su ponudili {est principa za vi|enje uspje{nog prilagodljivog ra-da: 1. Izlazak na balkon; 2. Identifikovanje prilagodljivog

izazova; 3. Regulisanje neminovnosti; 4. Odràvanje disciplinovane pa-

`nje; 5. Davanje posla nazad ljudima; te 6. Za{tita vo|stva od glasova odo-

zdo. Oni ilustruju ove poglede koji

oduzimaju dah jednim istraìvanje-m. U mnogim drugim poljima aka-demije takav materijal bi se smatra-o kao nevladina ex cathedra gomila izjava sa potpuno neadekvatnim osnovama dokazivanja. Ipak akade-mija nije u poziciji da se osje}a su-periornom. Iznena|uju}e, nivo i kvalitet istraìvanja pogotovo na univerzitetima o tome koliko uspje{no univerziteti rade je bio mali: ve}ina ovih publikacija ~ini se da poti~e od biv{ih (~esto ameri~ki-h) predsjednika univerziteta koji mo`da nisu neutralni istraìtelji i izvje{ta~i.

Potreba za ve}im razumijevanje-m o tome {ta podrazumijeva dobro vo|stvo i menad`ment i dijeljenje

dobre prakse je davno prepoznato u Britaniji. Agencija za razvoj rad-nika u visokom obrazovanju je teì-la da unaprijedi stru~nost zaposle-nih preko petnaest godina, kroz svoje programe za vrhunske mena-dère; svoje usluge su dobrovoljno dijelili internetom svim institucija-ma visokog obrazovanja, pokriva-ju}i 97% radne snage u sektoru. Po~etkom 2003. dràvni sekretar za obrazovanje je ipak tvrdio da je sektoru potrebno mnogo napredni-je vo|stvo. Njegov Bijeli papir je predloìo stvaranje i finansiranje Fondacije za vo|stvo i menad`me-nt koja bi se predstavila u 2004. Realizacija vladinih planova treba da se pro{iri na budète dodijeljene takvom razvoju za tri ili vi{e puta.

Vo|stvo i menad`ment na uni-verzitetima ima malo toga do pok-rije, uzimaju}i u obzir sloènosti pitanja s kojima se moraju suo~iti i posebnostima koje postoje. Ono {to slijedi u ovom radu je uglavno-m zasnovano na li~nim razmi{ljan-jima i iskustvu. Čitaoci }e prosuditi da li treba obratiti vi{e pa`nje.

5. NEKI PRINCIPI DOBROG VO\STVA U VISOKOM OBRAZOVANJU

Obezbijediti dobar u~inak insti-tucije na osnovu malog broja krite-rija, privla~e}i dovoljno studenata dobrog kvaliteta i dobro ih podu-~avaju}i, izvode}i istraìvanja me-|unarodnog kvaliteta i primjenjivo-

17

sti, i ostati isplativ, je neophodan ali ne i dovoljan uslov za sveukupa-n uspjeh univerzitetskog vo|e. Ne-{to od ovoga je zajedni~ko za sve organizacije. To uklju~uje:

Dobre strate{ke vizije i svjesnost o radnom okruènju, znanje o tome {ta radi konkurencija (u proizvodnji, procesima i sistemi-ma), sposobnost da se predvide problemi i sposobnosti da se sa-gledaju mogu}nosti u haosu ili promjeni. Ove sposobnosti ne treba naravno da budu ~uvane od nekog pojedinog vo|e, ve} moraju sna`no biti prisutne u vode}em timu;

Samospoznaja, sposobnost da se identifikuje i pona{a prema fu-nkcionalnim prednostima i ma-nama organizacije, emitovanje procjena sopstvenih kapaciteta i te`nji za promjenama i rizikom;

Adekvatne sposobnosti za obez-bje|ivanje mogu}nosti da orga-nizacija identifikuje svoje su{tin-ske vrijednosti i da se ne mani-festuju kroz organizaciju (npr. u neodobravanju pristupa studen-tima kroz sportska dostignu}a ili dobrostoje}e roditelje). Urav-noteèn proces (npr. za identi-fukaciju rizika i menad`ment) mora biti prisutan u svim insti-tucijama visokog obrazovanja;

Sposobnosti marketinga i pro-daje, upotrijebljene kako bi se oja~alo ime organizacije, privu-kli studenti visokog kvaliteta i

privukla sredstva, stvaraju}i pri-vidnu spiralu;

Sposobnost i volja da se sklapaju partnerstva, ~ak i sa konkurenti-ma, tamo gdje postoji zajedni~ki interes, bez obzira gdje su part-neri smje{teni;

Omogu}avanje da fizi~ka infras-tuktura bude bar adekvatna za datu svrhu (studenti koji pla}aju visoke upisnine za odre|ene po-stdiplomske studije imaju ve}a o~ekivanja od onih iz standard-nih dodiplomskih studija) i ura-vnoteènost izme|u ulaganja u ljudski i fizi~ki kapital;

Svijest o uticaju razli~itih vlada (npr. kroz novo zakonodavstvo ili finansijske podsticaje) i njiho-vih agencija o operacijama, sa zdravom zadr{kom prema neki-m od ovih tijela ~iji ponekad prolazni pogledi mogu ugroziti uspjeh poduhvata;

Uspostavljanje jasnog podru~ja djelovanja, stvaranje li~ne odgo-vornosti za uspjeh u ostvariva-nju ciljeva me|u sobom, smanji-vanje centralnog uticaja i stvara-nje volje za smanjenjem tro{ko-va kada god je to mogu}e, dok se istovremeno osigurava da kvalitet zadovolji potrebu koris-nika;

Sposobnost za brzim oporavko-m i u~enjem iz neuspjeha;

Prepoznavanje da mnogo efekti-vnije promjene dolaze odozdo prema gore i traènje ideja od malih, ~esto slobodoumnih gru-

18

pa, posebno onih koje nisu ve} socijalizovane sa vi{im menadè-rima;

Vidljivost top menad`menta prema radnicima, plus sposob-nost da ih se privu~e i motivi{e, te zasluì njihovo po{tovanje;

Prepoznavanje da neki bar izvan posla mora da su jako prijatni prema onima koji su uklju~eni u posve}enost koja se mora pro-voditi; uspjeh mora biti javno proslavljen.

5.1. Voditi radnike

O~igledno je da niti jedan od ovih faktora nije dovoljan da bi do-nio uspjeh. Ali onaj koji im je naj-bliì vrti se oko zapo{ljavanja, za-dràvanja i ohrabrivanja pravih ra-dnika. Univerziteti su ekstremni slu~aj umreàvanja organizacija na skoro svim nivoima. Mnoge studije koje su sprovedene su identifikova-le mnogo stotina pravih partnersta-va, polaze}i od pojedina~ne, odjel-jenjske, {kolske ili korporativne inicijative, gdje je uloga pojedinaca bila klju~na. Mo} i vlast na univer-zitetima su uop{teno vi{e rasuta ne-go u nekim drugim organizacijama. Ovo moè biti neprijatno za mena-dère, ali dozvoljava izvanrednu inovaciju odozdo prema gore i brzo prilago|avanje i procjenu proble-ma, ukoliko to okruènje dozvolja-va.

Slijedi da je, vi{e nego igdje dru-gdje, odabir, zadràvanje, obuka i

nagra|ivanje radnika klju~no. Na-gradni paketi treba da budu zasno-vani na onome {to vrednuju radni-ci, ne samo vi{e novca, ~ak i kada se to moè priu{titi. Sa izuzetkom nekih radnika u poslovnim {kola-ma i u podru~jima kao {to je eko-nomija, nov~ano nagra|ivanje je ri-jetko vi{e nego ~etvrto najzna~ajni-je sredstvo nagra|ivanja. Ohrabri-vanje i zahvala je su{tinski dio ulo-ge menadèra, ako i efektivno no-{enje sa lo{im u~inkom. S obzirom na to da uspjeh ~esto poti~e dubo-ko od institucija visokog obrazova-nja, on zahtijeva zalaganje na svim nivoima organizovanja i veliku vi-dljivost izvr{nih menadèra i vrhu-nskog tima kao jako uspje{nih.

Postoji jedan zajedni~ki problem koji je ponekad te{ko rije{iti. On poti~e od {iroko prihva}enog unu-tra{njeg vjerovanja da su univerzi-teti koji su nekada bili i treba opet da budu kolegijalne organizacije. Pod ovim se ~esto podrazumijeva samoupravljanje, od strane akade-mskih radnika, i to da su odluke donesene od jedne grupe zaposle-nih, po{tovane i podràne od dru-gih. Sve ovo je istorijski provo|eno u visokom obrazovanju, gdje su na snazi bili nacionalni propisi o nivo-u plata i gdje su prava i obaveze bi-li na snazi, te gdje su univerziteti bili uglavnom sli~ni u svojim kultu-rama, vrijednostima, programima i pojavi, iako nisu svi bili jednako uspje{ni. Danas je ~esto kolegijal-nost na ve}ini univerziteta manja

19

nego u poslovnom svijetu, gdje su bar ciljevi relativno jednostavni i jasni svim radnicima. Na univerzi-tetu je ~esto prvenstveni vodi~ za pojedinog akademika to kako je njegov ili njen istraìva~ki rad oci-jenjen od strane svjetskih bordova, te je to uspjeh njihove grupe ili odjela.

Pa ipak, odjel ili pojedinac rije-tko mogu imati samostalne koristi. Manje zabune, kao {to je bolest klju~nog radnika, ~esto i pomo}no-g osoblja, moè poni{titi uspjeh. Interakcije me|u grupama ili poje-dincima mogu voditi do ogromnih tenzija i spektakularnih preokreta. Sve ovo je vjerovatnije u svijetu u kojem je raznolikost nagra|ivanja prema sposobnosti da se privuku sredstva i sa ra{~lanjivanjem starog industrijskog modela zapo{ljavanja brzo napreduju. Jasna posljedica za vo|e i vi{e menadère je da moraju biti saglasni sa onim {to je privatni sektor uvijek radio, prihvatiti razli-~itosti u tretiranju radnika u okviri-ma koji su postavljeni zakonoda-vstvom i vo|eni dobrom praksom. Kako god, ako univerzitet treba da bude ~vrst, on mora da ima jedan klju~ni element. Ovo je sposobnost akademika, akademski povezanih i barem nekog dijela drugih zaposle-nih da imaju slobodno vrijeme za razmi{ljanje, istraìvanje novih ide-ja i preispitivanje trenutnog stanja. Osnova podu~avanja i menad`me-nta na ve}ini univerziteta sada ugroàva njihove kreativne sposo-

bnosti. Prema svim prihva}enim scenarijima finansiranja, potreba za obezbje|ivanjem vremena za ra-zmi{ljanje je pravo koje ne moè biti dodijeljeno svima. Samo neki od radnika }e biti u stanju da poka-ù dobrobit od ovoga, najvredniji izvori. Potcijenjena vrijednost ulo-ge vi{ih menadèra je da osiguraju da svako onaj koji moè obezbije-diti dobrobit od ovakvog razmi{lja-nja dobije vrijeme za to, ~ak iako to predstavlja te{ko}u za rad ostali-ma.

5.2. Vo|stvo i strukturalna pro-mjena

Mnogi univerziteti su uklju~eni u strukturalne promjene u poslje-dnjim godinama, ali mnogi drugi su prepoznatljivo sli~ni onim iz 1970-ih. U nekom smislu njihov uspjeh je svjedo~anstvo o fleksibil-nosti i prilagodljivosti menadèra i radnika u pitanju. No, dok su stru-kture rijetko katastrofalne, one mogu ugu{iti nove razvoje. Svrsis-hodna promjena moè biti vrijedno menadèrsko sredstvo za moderni-zaciju i pokreta~ za fundamentalno promi{ljanje u {irem smislu.

Klasi~ni Oksbrid` model centra-lnog univerziteta i njegovih odjela baziranih na pojedinim disciplina-ma sa ortogonalnim setom koledà nije postala uobi~ajena na ostatku Britanskih univerziteta. Mnogi uni-verziteti iz 1970-ih su postali neka-ko centralizovani obezbje|iva~i

20

usluga i utemeljiva~i detaljnih pra-vila u kojima su pojedini odjeli ra-dili. Sredi{nje strukture, kao {to su fakulteti, rijetko su imali izvr{nu odgovornost. Univerzitetske finan-sije su obi~no bile crna kutija; po-ku{aj da se dobije knjiga prihoda i rashoda od strane odjela koji su se-be vidjeli uspje{nima, su bili odba-~eni od strane centralne uprave.

Negdje u posljednjoj deceniji 20. vijeka porastao je spektar pre-daje, neki univerziteti i dalje rade na osnovu ekonomije odobravanja. Ali formularizacija spolja{njeg fina-nsiranja i prepoznavanje zna~aja si-gnala koji mogu biti poslani javno je dovelo do toga da su neki unive-rziteti u su{tini postali holding ko-mpanije u kojima su operativne akademske ili poslovne jedinice do-bile profit i izgubile odgovornost. Jednom kada se finansije predaju, uobi~ajeno je da neki dugi aspekti slijede, kao {to su ljudski resursi i unapre|enje radnika. Ovo je u~ini-lo me|usobnu zamjenljivost u jedi-nicama o~iglednog, ohrabrilo pri-govore o nivou centralnih supervi-zora od strane visoko artikulisanih radnika, potrebu da se ve}e jedini-ce formiraju ako se funkcije preda-ju, te potrebne razli~ite univerzite-tske vo|e koje bi se angaòvale, te dodatni trening. Na pozitivnoj strani, tamo gdje se provodi dobro je da jedinice prikupe dodatne iz-vore i preuzmu odgovornost za klju~ne funkcije kao {to su zdravlje

i sigurnost, prije nego da se oslan-jaju na univerzitetskog stru~njaka.

Ali ni{ta od ovoga nije pod oba-vezno stabilno. Premje{tanje takvih funkcija moè biti potrebno u cjeli-ni ili djelimi~no: finansijska potre-ba cijele organizacije moè zahtije-vati obnovljenu zatvorenu centra-lnu kontrolu svih prihoda i rasho-da. Promjene u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama koje su dovele do izuzimanja cen-tralizovanih IT funkcija, do predaje drugima, pa se sada vra}aju, barem za sad u me|uoperativnim finansi-jama, dosjeima studenata, procje-nama i drugim funkcijama u pita-nju. Potreba za dosljednim, institu-cionalno primijenjenim menad`me-ntom informacijama se pove}ava. Na primjer, pove}an je pritisak na univerzitetske vo|e i menadère da znaju nivoe studentskog i zadovolj-stva drugih partnera kroz sve dije-love institucije. Nesposobnost da se rije{i neadekvatan doprinos (npr. mjeren prema studentskom zado-voljstvu) je jedan dio koji moè do-vesti do {tete univerzitetskoj repu-taciji ili ~ak nestanku kompletne institucije.

Sve ovo vodi jednom neizbje-`nom zaklju~ku o vo|stvu na uni-verzitetima. Kao rezultat punokr-vnih promjena, dobri univerziteti se konstantno mijenjaju, iako pro-mjena nije nepromjenljiv pokazatelj dobrog univerziteta. Mnogo ovih promjena podrazumijeva neke tro-{kove za sve radnike. Akademski i

21

istraìva~ki radnici posebno, ~esto ne vide osobite koristi od takvih promjena iako ~esto u~estvuju u tro{kovima. Takvi zaposleni ne mogu jednostavno biti upu}eni na prestanak razloga njihovog posto-janja i osnove svih njihovih akade-mskih obuka, da analiziraju i kriti-kuju, nadajmo se konstruktivno, na na~in kako i svijet funkcioni{e ili planira svoj napredak. Njihovo po-dizanje, osnaèno direktnim poslje-dicama promjena njih samih, moè ih u~initi prili~no glasnim kriti~ari-ma i neke univerzitetske strukture obezbje|uju uslove za neubije|ene zaposlene koji blokiraju predloène promjene.

Uti~u}i na zna~ajne strukturne promjene u bili kojoj organizaciji je ~esto bolno, ali relativno jasno ta-mo gdje postoje ozbiljni finansijski zahtjevi. Da bi se uticalo na prom-jene, posebno gdje se traì promje-na kulture, na univerzitetu na koje-m nedostaje ovaj pokreta~ potre-bna je posve}enost, vizija velike sli-ke, volja za dugoro~no{}u i volja i sposobnost za ubje|ivanjem zapo-slenih. Poslije sposobnosti za zapo-{ljavanje i zadràvanje vrhunskih radnika, komunikacijske sposobno-sti su mo`da najva`nija karakteris-tika nekog univerzitetskog vo|e. Radnici na univerzitetima su besk-rajno motivisani kada su ubije|eni u logi~nost promjene. Često se su-protstavljaju kada im je re~eno da se ne{to naprosto mora dogoditi.

5.3. Imid` robne marke i uveli-~avanje

Kvalitet univerziteta kao robne marke je sada jednako vaàn za uspjeh, kao i onaj u komercijalnim kompanijama. Sjajne robne marke, kao {to su Kembrid`, Harvard, LSE, MIT, Oksford i Stenford, pri-vla~e kvalitetne studente {irom svi-jeta. Oni posreduju od aluminija do fondacija. Oni daju garancije na mi{ljenja i rad zaposlenih i obezbje-|uju da, pored drugih jednakih stvari, njihova istraìvanja budu uticajna u oblikovanju vlada i dru-gih politika. Ukratko, dobre robne marke pomaù stvaranju virtuelne spirale.

Daniel (1996, str. 8) je tvrdio da je ugled univerziteta koji prihvata javnost kombinacija mnogih fakto-ra: „Prvo, u mnogim zemljama, po-stoji sna`na povezanost izme|u re-putacije institucije i njene starosti. Drugo, ljudi teè da izjedna~e kva-litet sa ekskluzivno{}u pristupa. Tre}e, univerziteti sa obilnim sre-dstvima se shvataju kao bolji. Čet-vrto, obrazovni sistemi sa manjim grupama i mnogo ljudske poveza-nosti dobro kotiraju.“ 1

Nema mnogo toga {to vo|a no-voosnovanog univerziteta moè da u~ini po pitanju prvoga. Da bi se uspostavila dobra slika robne ma-rke, bilo je potrebno bar 25 (uobi-

1 Daniel, J.S. (1996). Mega univerziteti i po-znavanje medija: tehnologija strategije za vi-soko obrazovanje. London, Kogan Page.

22

~ajeno pedeset) godina u kasnom dvadesetom vijeku. Znaju}i to, koji je na~in da se unaprijedi slika poje-dinih institucija visokog obrazova-nja? Biti dobar nije dovoljno ukoli-ko ste novoprido{li u poslu. Rje{e-nje je izgleda u usmjeravanju aktiv-nosti na odre|ene jake strane, obe-zbje|ivanju visokog kvaliteta podu-~avanja i istraìvanja i neumorno usmjeravanje na ovo kroz svaki mogu}i kanal. Mnogi visokorangi-rani u poslu, vladama i medijima su iznena|uju}e ignorantni u odnosu na ono {to se de{avalo na univerzi-tetima u posljednjih nekoliko godi-na, sna`no pod uticajem sopstve-nog studentskog iskustva na unive-rzitetima koji su tada postojali. Anga`man visokog vo|stva na uni-verzitetima u takve promotivne i edukativne aktivnosti nije upitno. Mnogi klju~ni ljudi od uticaja svoj udio vide u posve}enosti prodava-nju od strane vo|a, {to pokazuju mnoge impresivne i pouzdane stati-stike, kao i primjeri iz prakse.

6. ZAKLJUČAK

Uspjeh vode}ih univerziteta je nemogu}e pokazati ali nije besmi-sleno. Sre}om, vo|e i menadèri u sektoru ne moraju biti potpuno uspje{ni kao {to je Cezar bio uspje-{an: „Julije Cezar je bio sposoban da pi{e, diktira i ~ita u isto vrijeme, istovremeno diktiraju}i svojim sek-retarima ~etiri pisma o najva`nijim

stvarima ili, ako nije imao ni{ta drugo da radi, i{ao je do sedam.“

(Suetonius) Kako je i navedeno kroz ovaj ra-

d, mnoge nadle`nosti uspje{nih vo-|a u ovom sektoru su zajedni~ke sa onima iz drugih, kao na primjer u kompenzacijama izme|u razvoja vlasni{tva i ulaganja u radnike kada su izvori nedovoljni za oboje. Ali sposobnost za dobrim odabirom radnika i sposobnost i volja da se razgovara i diskutuje sa radnicima, posebno akademicima, jezikom ko-ji je njima prepoznatljiv su mo`da dva klju~na faktora uspjeha. Poslje-dnji je posebno vaàn u ja~anju multidisciplinarnog rada i procjene osnova za ulaganje u isto.

Da ~italac ne bi pomislio da je sve ovo napisano o izazovima vo-|stva na univerzitetima ne{to nega-tivno, to nije slu~aj. Sigurno je iza-zovno, ali je ujedno i kreativno i uzbudljivo. Biti na ~elu institucije visokog obrazovanja je privilegija, jer se time pomaè oblikovanje bu-du}nosti mnogih ljudi. Vo|stvo ima svoje prednosti

LITERATURA

1. Bok, D. (2003). Univerziteti na trì{tu: Koemrcijalizacija visokog obrazovanja. Princeton, Princeton University Press.

2. Carnegie Commission on Higher Educa-tion (1986). Kvalitet i jednakost: novi ni-voi federalne odgovornosti za visoko obrazovanje. New York, McGraw-Hill.

23

3. Daniel, J.S. (1996). Mega univerziteti i poznavanje medija: tehnologija strategi-je za visoko obrazovanje. London, Kogan Page.

4. Frye, B.E. (2002). 'Razmi{ljanja.' EDU-CAUSE Review, Januar 002, 9-14.

5. Heifetz, R.A. i Laurie, D. (1997). 'Rad vo|stva.' Harward Business Review, 75(1): 124 – 34. Januar – Februar.

6. Ramsden, B. (2003). Tendencije na ins-titucijama visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji; tre}i izvje{taj. London, Univer-sities UK and SCOP.

7. Sutton Trust (2003) 'Univerzitetska do-stignu}a – upore|ivanje SAD/V. Britani-ja.' Discussion Paper, Mart 2003.

8. Risti}, @., Zrni}, M., Damjanovi}, P., (2007) Ekonomija ljudskog kapitala, Li-ber, Beograd, Studio MS, 234 s

Abstract

This paper describes some of the impacts on higher education institutions and some drivers of leadership and management improvement at universities. These drivers include requests for greater direct responsibility towards founders, global competition, and lately in profitable organizations, plus the need for recruiting the outstanding talents in order to maintain brand image.

All this leads to an inevitable conclusion about leadership at universities. As a result of full-bloo-ded changes, good universities are constantly changing themselves, although changes are not consta-nt indicators of good universities. .

Maybe all this is just the gathering of cats or getting rich by talents. Key words: leadership, management, higher education, changes, image, product brand

24

’RECI DJECI DA SE SELIMO U KENIJU’ (uloga uvo|enja u posao i kroskulturalne obuke u ublaàvanju kulturnog {oka i pove}anju uspjeha

menadèra na inostranom zadatku)

Mr Vanja [u{njar

REZIME

U prethodnom radu1 konstatovano je kako se organizaciono pona{anje i prakse menad`menta razlikuju me|u kulturama, a uo~eni su i uzroci visoke stope neuspjeha radnika na inostranom zada-tku. Sistematska kroskulturalna obuka je prepoznata kao jedno od mogu}ih rje{enja ovog izazova, je-r pomaè ljudima da ìve i rade u razli~itim kulturama, {to se moè pozitivno o~itovati na same po-slovne pregovore u inostranstvu. Ovaj rad }e obraditi problem kulturnog {oka koji radnici poslati u inostranstvo neosporno doìvljavaju, kao i {ok izazvan radom u novoj organizacionoj kulturi. Rad }e tako|e razmotriti uticaj programa kroskulturalne obuke u pove}anju uspjeha menadèra u inostran-stvu, kao i zna~aj pravovremenog uvo|enja u posao za motivaciju novog radnika, te ulogu socijaliza-cije i orijentacije u zadovoljstvu radnika zaposlenog u novom i druga~ijem poslovnom okruènju.

Klju~ne rije~i: organizaciona kultura, kulturni {ok, uvo|enje u posao, orijentacija i socijalizaci-ja, kroskulturalna obuka

UVOD1

Da bi bili sposobni adekvatno obavljati svoj posao, zaposleni u svakoj organizaciji treba da nau~e mnogo toga. Na~in na koji ljudi me|usobno razgovaraju ili prihva-tljiv stil obla~enja, zaposleni uglav-nom usvajaju nesvjesno. U osnovi, oni u~e o zajedni~kom pogledu te organizacije, o tzv. kulturi organi-zacije. Svako ko napu{ta jednu i 1 Zrni}, M. i [u{njar, V. (2009), Izazovi i bu-du}i pravci me|unarodnog menad`menta, Ba-nja Luka, Besjeda i Banja Luka College, Aktu-elnosti, br. 9.

prelazi u drugu organizaciju, zapa-à Zrni}, primje}uje da stvari rade druga~ije u drugim organizacijama. Ako pona{anje prihvatljivo u njiho-voj prethodnoj organizaciji nije vi-{e posmatrano kao takvo u novoj, novozaposleni moè doìvjeti kul-turni {ok. Zrni}, tako|e, napomi-nje da neformalno u~enje o prihva-tljivom pona{anju moè rezultovati i u prihvatanju lo{ih navika ili stva-ranju nekorektne slike o situaciji na poslu. Zbog toga, u~enje ne smije-mo prepustiti slu~aju, ve} obezbije-diti prilike gdje }e zaposleni mo}i nau~iti stvari koje }e im omogu}iti da obavljaju svoje du`nosti na naj-

UDK 316.7ISSN 0354-9852

25

bolji mogu}i na~in (Zrni}, 2007, str. 149).

S porastom globalnih aktivnosti, zaposleni ~esto rade izvan svoje ze-mlje ili rade sa zaposlenima iz dru-gih zemalja. Da bi bili efikasni na inostranom zadatku i da bi uspje-{no vodili posao na globalnom trì-{tu, zaposleni moraju razumjeti po-slovne prakse i kulturne norme ra-zli~itih zemalja. Zbog toga je neo-phodno pripremiti zaposlene za inostrane zadatke. Najbolji na~in je obezbijediti im program kroskultu-ralne obuke. Kroskulturalne pri-preme uklju~uju obrazovanje zapo-slenih i njihovih porodica koje }e biti poslate u inostranstvo.

1. UVO\ENJE U POSAO

Prva iskustva novog radnika, pogotovo po~etnika u susretu sa organizacionom i radnom sredino-m, bitno odre|uju njegov kasniji odnos prema preduze}u, radu, kva-litetu kao i uspjeh u poslu. Iz tog razloga, neophodno je organizova-no uvo|enje novih radnika u pre-duze}e, organizacionu sredinu i po-slove koje }e obavljati. Uvo|enje u posao defini{emo kao proces po-maganja novom zaposlenom da se brè uklju~i u posao, te postane efi-kasan i produktivan radnik. Potre-ba za obukom, tj. uvo|enjem u po-sao postoji da bi se novi ~lanovi osoblja {to brè uklju~ili u izvr{ava-nje svog posla. Ovakva obuka, smatra Zrni}, doprinosi u kreiranju

pozitivne slike organizacije u o~ima novog radnika, pa je ujedno i vaàn dio vje`be za odnose s javno{}u. Tako|e, uvo|enjem u posao sma-njuju se negativni efekti drasti~ne promjene sredine, te na~ina ìvota i rada.

Cilj organizovanog uvo|enja u posao novoprimljenih radnika je ubrzanje njihove socijalne, radne i psiholo{ke adaptacije u organizaci-onu sredinu. To zna~i da treba stvoriti uslove da novoprimljeni ra-dnik u startu (u pravo vrijeme) ste-kne (pozitivan) utisak o preduze}u i radnoj sredini, da se osjeti poèljni-m i va`nim, da zapo~ne sa formira-njem dobrih radnih navika i ospo-sobi za rad na poslovima za koje je primljen (Vuji}, 2003). Vjeruje se da je u~enje organizaciono-radnog pona{anja u vrijeme od prvog za-poslenja do 1 do 1,5 godine staà presudno. [ta se tad nau~i ostavlja trajan pe~at na pona{anje radnika, njegove stavove i vrijednosti veza-ne za rad, odnos prema radu, kvali-tetu i uop{te na njegov budu}i uspjeh i napredovanje. Samim tim, smatra se da organizovano uvo|e-nje u posao doprinosi boljim kole-ktivnim rezultatima i individualno-m razvoju. Poèljno je da orijenta-cija ima karakter rituala jer na taj na~in me|u novozaposlenima stva-ra osje}anje pripadnosti organizaci-ji.

Novi zaposleni naj~e{}e imaju sopstvene potrebe za u~enjem, ali u nekim pitanjima }e imati iste potre-

26

be, kao {to je upoznavanje sa kultu-rom organizacije. Ovo moè biti i va`nije ako se osoba zapo{ljava u stranoj zemlji ili koristi drugi jezik. Obuka o prevazilaènju razlika izme|u druga~ijih kultura ili u~enje stranog jezika, tako|e mogu biti di-o uvo|enja u posao. Ako novi rad-nik dolazi iz druge zemlje ili po~i-nje raditi u me|unarodnoj organi-zaciji u kojoj radnici dolaze iz mnogih zemalja, vjerovatno }e se trebati prevazi}i i me|ukulturalne razlike da bi se omogu}ilo bolje ra-zumijevanje i tolerancija prema ra-zli~itim na~inima rada (Zrni}, 2007, str. 179).

1.1. Realisti~an prikaz posla i psiholo{ki ugovor

Psiholo{ki ugovor treba da se zasniva na realnim o~ekivanjima obje strane. Efikasno uskla|ivanje o~ekivanja, zajedno sa uvo|enjem u posao, spada me|u strategije za-dràvanja osoblja. Najva`nije je da o~ekivanja budu {to bliè realnosti, jer neispunjena o~ekivanja mogu izazvati nezadovoljstvo i podsta}i razmi{ljanje o napu{tanju organiza-cije. Realna prezentacija budu}eg posla i radnog okruènja, vjeruje Prùlj, znatno smanjuje ulazni {ok u po~etnom kriznom periodu. Veli-ku odgovornost za nerealna o~eki-vanja novozaposlenih snose lica ko-ja u ime organizacije u~estvuju u procesu selekcije i izbora (Prùlj, 2006). Posljednjih nekoliko godi-

na, rezultati istraìvanja pokazuju da poslodavci imaju koristi ukoliko potencijalnom kandidatu za posao daju realan prikaz posla prije nego {to on po~ne da ga obavlja. Glavni uzrok nezadovoljstva poslom, a sa-mim tim i visokog obrta osoblja, je-ste kada novi zaposleni uvidi da posao koji obavlja nije stimulativan kao {to je o~ekivao, niti da u njemu uìva onoliko koliko je pretposta-vljao. Drugim rije~ima, veoma je va`no da se kandidatima ne daje pogre{na predstava o prirodi posla koji }e obavljati. Drugi proces koji se povezuje sa smanjenjem obrta u ranoj fazi zaposlenja jeste efikasno i pravovremeno uvo|enje u posao. Često se u svakodnevnoj gu`vi pre-vidi uvo|enje novih zaposlenih u glavne du`nosti ili se to radi na lo{ na~in, iako je od velike va`nosti za odràvanje ranog obrta na minimu-mu. Dobar dio odlazaka sa posla u ranoj fazi posljedica je, bez sumnje, lo{eg uskla|ivanja o~ekivanja sa sa-mim poslom ili neefikasnog uvo|e-nja u posao (Greg i Vodsvort, 1999).

1.2. Socijalizacija i orijentacija

Organizaciona socijalizacija je proces transformisanja novih zapo-slenih u efikasne ~lanove preduze-}a. Efikasna socijalizacija uklju~uje spremnost za efikasno obavljanje posla, u~enje o organizaciji i uspo-stavljanje poslovnih veza. Socijali-

27

zacija sadrì tri faze1: o~ekivana socijalizacija, uvo|enje u posao i utvr|ivanje u poslu.

O~ekivana socijalizacija se doga-|a prije nego {to se osoba pridruì kompaniji. Kroz o~ekivanu socijali-zaciju razvijaju se o~ekivanja o ko-mpaniji, poslu, radnim uslovima i me|usobnim odnosima. Ova o~eki-vanja se, kao {to smo ve} pomenu-li, razvijaju kroz interakcije s pred-stavnicima kompanije (npr. dobav-lja~ima, mogu}im kolegama i me-nadèrima) tokom procesa regruto-vanja i selekcije. O~ekivanja se te-melje i na prethodnom radnom is-kustvu u sli~nim poslovima. Reali-sti~ni prikaz posla nudi ta~ne info-rmacije o privla~nim i neprivla~ni-m aspektima posla, radnim uslovi-ma, kompaniji i lokaciji. Ove info-rmacije je potrebno dati na po~e-tku procesa regrutovanja i selekcije kako bi zaposleni razvili odgovara-ju}a o~ekivanja. Iako su istraìvanja koja posebno istraùju uticaj reali-

1 Feldman, D. C. (1976), A Contingency Theory of Socialization, Administrative Scie-nce Quarterly 21; Feldman, D. C. (1980), A Socialization Process That Helps New Recrui-ts Succeed, Personnel 57; Wanous, J. P., Rei-chers, A. E. and Malik, S. D. (1984), Organi-zational Socialization and Group Developme-nt: Toward an Integrative Perspective, Acade-my of Management Review 9; Adkins, C. L. (1995), Previous Work Experience and Orga-nizational Socialization: A Longitudinal Exa-mination, Academy of Management Journal 38; Morrison, E. W. (1993), Longitudinal Study of the Effects of Information Seeking on Newcomer Socialization, Journal of Appli-ed Psychology 78

sti~nih prikaza posla na fluktuaciju zaposlenih dala slabe i nestalne re-zultate, ipak je poznato da su neis-punjena o~ekivanja iz procesa re-grutovanja i selekcije povezana s nezadovoljstvom i fluktuacijom (MekEnvoj i Kaskio, 1985).

Uvo|enje u posao se doga|a ka-da zaposleni po~inje novi posao. Bez obzira na to koliko realisti~na bila informacija koju su dobili to-kom intervjua i posjeta, osobe koje po~inju nove poslove doìvje}e {ok i iznena|enje (Luis, 1980). Zapo-sleni se moraju upoznati s poslov-nim zadacima, dobiti potrebnu obuku i razumjeti prakse i postu-pke kompanije. Pokazalo se da iza-zovan rad, uz menadère i kolege koji sara|uju i pomaù pobolj{ava u~enje zaposlenih o novom poslu (Morison i Brantner, 1992). Novi zaposleni smatraju menadère va-`nim izvorom informacija o poslu i kompaniji. Rezultati istraìvanja jo{ pokazuju da priroda i kvalitet od-nosa novih zaposlenih s menadèri-ma ima zna~ajan uticaj na socijali-zaciju (Mejdòr i sar., 1995). U stvari, negativni uticaji neispunjeni-h o~ekivanja mogu se smanjiti ako zaposleni ima visoko kvalitetan odnos sa svojim menadèrom. Me-nadèri mogu ostvariti ovakav od-nos pomaù}i novom zaposlenom da razumije svoju ulogu, daju}i in-formacije o kompaniji kao i razu-mijevanjem stresa koji novi zapo-sleni proìvljava.

28

Utvr|ivanje u poslu je faza u ko-joj se zaposleni po~inju osje}ati smireno sa zahtjevima posla i dru-{tvenim odnosima. U ovoj fazi su ve} dovoljno smireni i sabrani da po~inju raditi na rje{avanju radnih sukoba (npr. previ{e posla, proti-vrje~ni zahtjevi posla) i suprotnosti izme|u radnih i neradnih aktivno-sti. Zaposlene ve} zanima i procje-na njihove uspje{nosti i u~enje o potencijalnim karijernim mogu}no-stima u kompaniji.

Da bi u potpunosti doprinijeli kompaniji, poèljno je da zaposleni pro|u sve faze procesa socijalizaci-je. Na primjer, zaposleni koji ne misle da su uspostavili dobre radne odnose sa kolegama tro{i}e vrijeme i energiju na brigu o odnosima s drugim zaposlenima umjesto da ra-de na razvoju proizvoda ili usluge potro{a~ima. Vjeruje se i postoje dokazi koji potvr|uju da su zapo-sleni koji doìve uspje{nu socijali-

zaciju motivisaniji, predaniji i za-dovoljniji svojim poslovima (Feld-man, 1988).

Programi orijentacije igraju va-`nu ulogu u socijalizaciji zaposleni-h. Orijentacija uklju~uje upoznava-nje novih zaposlenih sa pravilima, politikama i procedurama kompa-nije. Obi~no uklju~uje informacije o kompaniji, odjelu u kojem }e za-posleni raditi i zajednici. Efikasni programi orijentacije uklju~uju ak-tivno u~estvovanje novog zaposle-nog, kao i aktivan anga`man kole-ga, menadèra i starijih saradnika u pomaganju novom zaposlenom na prilago|avanje radnoj grupi. Od velikog zna~aja je i dodjeljivanje mentora. Dobro je orijentisati nove zaposlene na kompaniju i posao – upoznati ih sa organizacionom ku-lturom i vrijednostima – prije nego {to se usredoto~e na svakodnevne poslovne du`nosti (Noe i sar., 2006).

Tabela 1: [ta bi zaposleni trebali nau~iti i razviti kroz proces socijalizacije1

Istoriju Tradiciju, obi~aje i legende kompanije; pozadinu ~lanova Ciljeve kompani-je

Pravila, vrijednosti ili principe koji upravljaju kompanijom

Jezik Sleng i àrgon tipi~an za kompaniju; stru~nu terminologiju Politiku Kako dobiti informacije u vezi sa formalnim i neformalnim odnosi-

ma na poslu i strukturu mo}i u kompaniji Ljude Uspje{ne i zadovoljavaju}e odnose sa drugim zaposlenim Potrebne vje{tine [ta treba nau~iti; efikasnost u kori{}enju i sticanju znanja, vje{tine

za uspjeh i sposobnosti potrebne u poslu

29

1.3. Zna~aj pravovremenog uvo|enja u posao za motivaciju zaposlenih 1

Prvi period na novom radnom mjestu karakteri{u mnoge nepozna-nice, kako za novozaposlenog, tako i za organizaciju. Novozaposleni se suo~ava ne samo s novim zadaci-ma, nego i s novom socijalnom sre-dinom, vrijednostima, pravilima i normama. Organizacija se suo~ava sa potencijalima izabranog kandi-data i potrebom njegovog {to brèg prilago|avanja zahtjevima poslova i radnih standarda. U ovom perio-du se stvara temeljni odnos prema organizaciji, koji bitno uti~e na da-ljnji tok rada. S obzirom na vrijeme i tro{kove procesa selekcije i izbora novog kandidata, uvo|enje u proces rada, orijentacija i socijalizacija tre-ba da budu prirodni nastavak pro-cesa selekcije i izbora (Prùlj, 2006). Istovremeno, napominje Prùlj, proces orijentacije i socijali-zacije upu}uje na dragocjene info-rmacije neophodne za razvoj i obu-ku zaposlenih, {to ukazuje na ko-ntekst ovih aktivnosti, me|usobnu povezanost i uslovljenost procesa u menad`mentu ljudskih resursa.

Uvo|enje novih radnika u posao ima vi{e ciljeva, ali svi su u vezi sa pripremanjem novih radnika za {to

1 Chao, G. T., O’Leary-Kelly, A. M., Wolf, S., Klein, H. and Gardner, P. D. (1994), Organizational Socialization: Its Content and Consequences, Journal of Applied Psychology 79.

efikasniji rad na novim radnim mje-stima i {to je prije mogu}e. Prvo, va-`nu ulogu ima pruànje pomo}i po-~etnicima da se emotivno prilagode na novo radno mjesto. Oni treba da saznaju gdje se {ta nalazi, kome da se obrate u vezi sa poslom koji obavlja-ju i kako se njihova uloga uklapa u cjelokupnu organizaciju. Drugo, uvo|enjem u posao se obezbje|uje forum u okviru kojeg se obavlja tra-nsmisija informacija o organizaciji. To moè podrazumijevati materijal o cilju organizacije, njenoj misiji i klju-~nim stvarima sa kojima se suo~ava. Osim toga, korporativno uvo|enje pruà mogu}nost da se obave razgo-vori o regulativama koje se odnose na zdravlje i bezbjednost, precedure evakuacije u slu~aju poàra i organi-zacionoj politici kada je u pitanju re-cimo kori{}enje telefona u privatne svrhe. Tre}e, procesi uvo|enja mogu se koristiti da bi se novi radnici upo-znali sa kulturolo{kim porukama o tome {ta organizacija od njih o~ekuje i {ta oni sami mogu o~ekivati zauz-vrat (Torington i sar., 2004). Stoga, uvo|enje u posao predstavlja bitnu fazu u uspostavljanju psiholo{kog ugovora, zahvaljuju}i kojem radniku postaje jasno {ta treba da uradi da bi pobolj{ao svoje izglede u organizaci-ji. Novi radnici bi ovo i sami shvatili tokom prvih nekoliko mjeseci rada, ali njihovo inkorporisanje u formalni program uvo|enja omogu}uje da se ~itav taj proces ubrza i smanji rano napu{tanje posla.

30

Po~etak rada u novoj organiza-ciji, kao {to smo vidjeli, u znatnoj mjeri odre|uje budu}i odnos poje-dinca i organizacije. Ne smijemo zaboraviti da }e, u nedostatku pot-rebnih informacija, novi radnik po-ku{ati da ih sazna sam, {to moè njegove zaklju~ke o poslu i organi-zaciji da usmjeri u pogre{nom pra-vcu. Ipak, poslodavci ne bi trebali potcijeniti vrijednost neformalne obuke. Na osnovu ispitivanja koje je sprovelo Ameri~ko udruènje za obuku i usavr{avanje zaposlenih, procjenjuje se da ~ak 80% onoga {to je nau~eno na radnom mjestu, zaposleni nisu nau~ili putem for-malnih programa obuke nego po-mo}u neformalnih sredstava, uklju-~uju}i obavljanje posla u saradnji sa kolegama (Vajntrob i Martine, 2002). Naàlost, ~e{}e smo svjedo-ci nedostatka koncepcije i nemar-nosti nadle`nih za uvo|enje u pro-ces rada. Organizacija moè da iz-gubi veoma kvalitetne ljude ukoli-ko im u ovom periodu ne olak{a integraciju, a to moè negativno da se odrazi na ukupnu radnu efikas-nost i tro{kove. Orijentacija je va-àn preduslov ukupne motivacije, stvaranja konstruktivne radne kli-me i smanjivanja fluktuacije (Prùlj, 2006). Usmjeravanje zaposlenih treba da bude neprekidan proces kojim se postiè vi{e ciljeva. Ipak, ono {to je mo`da najva`nije u po-~etnoj fazi pravovremenog uvo|e-nja u posao jeste da novozaposleni osjete dobrodo{licu i razviju osje}aj

pripadnosti i zna~aja za novu orga-nizaciju ~ime }e u startu postati motivisaniji za predaniji rad usmje-ren ka postizanju organizacionih ciljeva.

2. KULTURA ORGANIZA-CIJE

Da bismo bolje razumjeli kultu-rni {ok koji radnici mogu doìvjeti prilikom prelaska u novo preduze-}e ili radno okruènje, neophodno je da znamo {ta sve predstavlja or-ganizacionu kulturu. Kultura jedne organizacije je karakteristi~an duh i vjerovanje njenih ~lanova, a ogleda se u zajedni~kim normama i vrijed-nostima koje se uop{teno odnose na na~in pona{anja i opho|enja ljudi, na prirodu radnih odnosa ko-je treba razviti i na stavove koje treba promijeniti. To su duboke, ukorijenjene norme, slijepe pretpo-stavke koje se ne moraju uvijek iz-raziti i ~esto ih znamo iako ih u po-tpunosti ne razumijemo. Organiza-cije nemaju jednu uniformisanu ku-lturu. Korporativna kultura je ku-ltura koju oni koji usmjeravaju or-ganizaciju poku{avaju da kreiraju i njeguju kako bi organizacija posti-gla svoje ciljeve. Poku{aj da se pro-mijeni kultura organizacije je veo-ma komplikovan, pa ~ak i nepoè-ljan u smislu organizacione efektiv-nosti (Torington i sar., 2004).

[ejn predlaè tri nivoa organiza-cione kulture i njihove interakcije. Na najpovr{nijem nivou su artefakti

31

i kreacije, npr. tehnologija i umjetni-~ke vrijednosti organizacije, kao i vi-dljivi oblici pona{anja. Tu su i raspo-red kancelarija, dekoracija, parking prostor, pona{anje na sastancima i sli~no. Iako su ovi aspekti kulture vi-dljivi, [ejn ne smatra da se mogu la-ko de{ifrovati. Sljede}i, dublji nivo, on ozna~ava kao vrijednosti: njih or-ganizacije uveliko podràvaju kako bi demonstrirale svoju korporativnu kulturu (koju poku{avaju da dosti-gnu). Ove usvojene vrijednosti ne moraju da reflektuju ono {to se u or-ganizaciji zaista de{ava, tj. kao takve mogu biti samo dio retorike i pro-mocije imidà. Tre}i i najdublji nivo kulture, [ejn opisuje kao „zdravo za gotovo“, nevidljivo i izme|u svjesno-g i nesvjesnog i ozna~ava kao „osno-vne pretpostavke“. Tu spadaju od-nos organizacije prema njenom okruènju, priroda stvarnosti i istine, priroda ljudske prirode, priroda akti-vnosti i odnosa ([ejn, 1984).

2.1 Uloga kulture u poslovanju i posljedice nepoznavanja kultu-rnih razlika

Na menad`ment ljudskih resursa na globalnom trì{tu, prema Nou i saradnicima, uti~u: kultura, obrazo-vanje (ljudski kapital), politi~ko-pra-vni i ekonomski sistem. Kultura se smatra daleko najva`nijim faktorom koji uti~e na menad`ment ljudskih resursa jer uti~e i na zakone dràve, zato {to oni propisuju {ta je dobro, a {ta lo{e, {to ina~e defini{e upravo

kultura. Ona tako|e uti~e i na ljud-ski kapital, jer ako se obrazovanje uveliko vrednuje u kulturi, tada ~la-novi zajednice poku{avaju uve}ati svoj ljudski kapital (Harison, 1992). Prakse koje su djelotvorne u jednoj zemlji naj~e{}e nisu efikasne u kultu-rama sa druga~ijim sistemom vrijed-nosti i vjerovanja (Adler, 1991). Ka-ko }e ovaj rad obra|ivati oba kultu-rna {oka, pored kulturnih razlika sa kojima se susre}u radnici poslati u inostranstvo, ne smijemo zaboraviti da isti ovi radnici mogu istovremeno doìvjeti i organizacioni kulturni {o-k. Zbog toga je va`no napomenuti da pravni okvir poslovanja direktno uti~e na prirodu samog poslovanja, tj. razli~ita zakonska legislativa (koja varira od zemlje do zemlje) bitno odre|uje prakse i postupke koji vla-daju u odre|enim kompanijama. [ta-vi{e, pravni sistem je u velikoj mjeri proiza{ao iz kulture unutar koje po-stoji, a zakoni pojedina~ne zemlje ~e-sto odraàvaju dru{tvene norme o tome {ta ~ini legitimno pona{anje. Kulturne razlike su ~esto uzrok ko-munikacionih prepreka, oteàvaju razumijevanje drugih kultura, te uti-~u na koordinacione procese u orga-nizaciji.

3. RAD U INOSTRANSTVU

Budu}i da posao radnika posla-tih u inostranstvo predstavlja su{ti-nu me|unarodnog menad`menta ljudskih resursa, ~injenica da se ti zadaci ~esto zavr{avaju neuspjehom

32

izaziva odre|enu zabrinutost. Ta-~an broj neuspje{no obavljenih za-dataka te{ko je odrediti jer razli~iti ljudi tuma~e „neuspjeh“ na razli~ite na~ine. Najo~igledniji pokazatelj neuspjeha moè biti procenat pred-stavnika koji u ranoj fazi odlu~e da odustanu od svog posla u inostran-stvu. Postoje odre|eni dokazi da procenat predstavnika koji rano napu{taju poslove u inostranstvu opada sa oko 8%, koliko je iznosio tokom devedesetih, na 3,2% u 2002. godini (In{ i Deniels, 2002). Čini se da je to posljedica ~injenice da je sve vi{e poslodavaca koji pre-duzimaju odre|ene korake da bi olak{ali poloàj svojih predstavnika u inostranstvu i to tako {to vi{e pa-`nje posve}uju izboru predstavni-ka, pomaù njihovim supru`nicima da prona|u posao u inostranstvu i neprestano im pruàju podr{ku.

3.1. Uzroci neuspjeha menadè-ra na inostranim zadacima

Utvr|ivanje razloga za neuspjeh predstavnika u inostranstvu pred-stavlja vaàn istraìva~ki zadatak i stru~njaci su u tom smislu ostvarili zna~ajan napredak. Li~nost je jedan od bitnih faktora. Na primjer, u istraìvanju koje je obuhvatilo 143 predstavnika u inostranstvu, poka-zalo se da za ekstrovertne, prijatne i emocionalno stabilne osobe postoji manja vjerovatno}a da }e u ranoj fazi poèljeti da odustanu od svog posla u inostranstvu (Kaliguri,

2000). Osim toga, bitne su i namje-re lica koje odlazi na rad u inostra-nstvu: naime, oni koji èle da izgra-de karijeru u inostranstvu vi{e }e se potruditi da se prilagode novim uslovima ìvota (Selmer, 1998).

U jednoj studiji, ameri~ki mena-dèri su, po redoslijedu va`nosti, naveli za{to vrlo brzo napu{taju svoj posao u inostranstvu: nesposo-bnost supru`nika da se prilagodi, njihova nesposobnost da se prila-gode, drugi porodi~ni problemi, njihova li~na ili emotivna nezrelost i nesposobnost da ispunjavaju za-htjevnije zadatke vezane za rad u inostranstvu (Tang, 1987). Drugo istraìvanje pokazuje sli~ne rezulta-te: smje{taj supruga i porodice za-poslenog u inostranstvu je najva-`nija odrednica toga ho}e li zapo-sleni ispuniti zadatak (Danbar i Ke-~er, 1990). Jo{ jedan od razloga vi-soke stope neuspjeha Amerikanaca poslatih na rad u inostranstvo je i taj {to kompanije stavljaju ve}i na-glasak na tehni~ke vje{tine nego na pripremu za rad u drugim kultura-ma. Izbor predstavnika u inostrans-tvu je su{tinski pogre{an... Oni su rijetko neuspje{ni zato {to ne mogu da odgovore na tehni~ke zahtjeve posla. Njih biraju linijski menadèri na osnovu tehni~ke stru~nosti. Oni doìvljavaju neuspjeh iz porodi~nih i li~nih razloga ili usljed nesposob-nosti da prihvate kulturne razlike, a

33

ta pitanja se ne uzimaju u obzir pri-likom njihovog izbora1.

Dakle, uglavnom porodi~ni i li-~ni problemi negativno uti~u na njihove rezultate, a ne njihova stru-~nost. Aspekti boravka u stranoj zemlji koji nemaju veze sa poslom (kao {to su uslovi stanovanja i ìvo-ta uop{te, zdravstvena za{tita i pri-lago|avanje supru`nika ili neke druge zna~ajne osobe) mogu da na-vedu predstavnike da prije isteka ugovora napuste posao. Neka od o~iglednih rje{enja za to, smatra Dezler, jesu da se kandidatima rea-lno prikaè {ta mogu da o~ekuju, da se pa`ljivo izaberu predstavnici i unaprijedi usmjeravanje novozapo-slenih, kao i da im se ponude bolje beneficije (Dezler, 2007).

3.2. Izbor menadèra za rad u inostranstvu

Sigurno postoje mnoge sli~nosti u izboru menadèra za doma}e i inostrane poslove. U oba slu~aja, kandidat mora da posjeduje znanje i vje{tine potrebne za obavljanje posla, kao i odgovaraju}u intelige-nciju i interpersonalne vje{tine. Me|utim, rad u inostranstvu razli-kuje se od rada u svojoj zemlji. Me-nadèr mora da sara|uje s kolega-ma ~ija se kultura mo`da potpuno razlikuje od njegove, a ~injenica da

1 Michael Schell citiran u Solomon, C. M. Success Abroad Depends on More Than Job Skills, p. 52.

je sam u stranoj zemlji moè da ga izloì dodatnom stresu. Ako je s njim njegova porodica, ona }e mo-rati da se suo~i s razli~itim izazovi-ma, od u~enja novog jezika do pro-nalaènja novih prijatelja i poha|a-nja novih {kola. Stoga je u izboru menadèra za rad u inostranstvu ponekad potrebno testiranjem ut-vrditi da li kandidat posjeduje oso-bine koje ukazuju na to da }e se uspje{no prilagoditi novom okruè-nju. Cilj takvog testiranja jeste da se procijeni da li }e kandidat (i nje-gov supru`nik) uspje{no podnijeti odlazak u stranu zemlju, a ujedno i da se obavijesti o razli~itim aspekti-ma selidbe u stranu zemlju kao {to je, na primjer, uticaj koji takvo pre-seljenje ima na djecu. U istraìvanju koje je obuhvatilo 338 me|unaro-dnih menadèra iz razli~itih zema-lja i organizacija, od ispitanika je zatraèno da navedu osobine koje su va`ne za uspjeh menadèra koji je na zadatku u inostranstvu. Istra-ìva~i (Artur i Benet, 1995) su ut-vrdili pet faktora koji doprinose uspjehu u takvim zadacima: pozna-vanje posla i motivacija, vje{tine komunikacije, prilagodljivost, pri-hvatanje druge kulture i porodi~na situacija (pozitivan stav supru`nika, spremnost supru`nika da ìvi u inostranstvu i tako dalje). Porodi-~na situacija je ozna~ena kao na-jzna~ajniji faktor, {to je u skladu sa rezultatima sli~nih istraìvanja koja su se bavila problemima rada u inostranstvu.

34

3.3. Pobolj{anje rezultata preds-tavnika u inostranstvu

Pa`ljiv izbor novih radnika sa-mo je prvi u nizu koraka koji treba da osiguraju uspjeh predstavnika u inostranstvu. Kad je rije~ o usmje-ravanju i obuci koja je potrebna za uspjeh predstavnika u inostranstvu, praksu ve}ine ameri~kih firmi vi{e karakteri{e formalna nego prakti-~na vrijednost. Iako mnoge kompa-nije tvrde suprotno, sistematska obuka i selekcija za rad u inostran-stvu relativno su slabo zastupljene. Jedna od firmi koje su specijalizo-vane za programe te vrste predlaè primjenu pristupa koji se sastoji od ~etiri nivoa (Benet, 2000). Na prvom nivou, obuka je usredsre|e-na na rezultat kulturnih razlika, ka-o i na to da se u~esnici u obuci upoznaju s tim razlikama i njihovi-m uticajem na poslovanje. Na dru-gom nivou, cilj obuke jeste da u~e-snici shvate kako se formiraju sta-vovi (i pozitivni i negativni) i kako oni uti~u na pona{anje. Na primjer, negativni stereotipi mogu podsvje-sno da uti~u na stavove novog me-nadèra, kao i na na~in na koji se on ophodi prema svojim podre|e-nima u stranoj zemlji. Na tre}em nivou, cilj obuke jeste da u~esnici saznaju ~injenice o zemlji u koju odlaze na rad, dok ~etvrti nivo omogu}ava razvoj vje{tina u oblas-tima kao {to su vje{tine prilago|a-vanja i u~enje jezika.

Da bi se unaprijedili rezultati ra-da, tako|e je neophodno procijeni-ti obavljen posao. Me|utim, neko-liko okolnosti oteàva procjenu u~inka me|unarodnih menadèra. O~igledno je da lokalni menadè-ment treba djelimi~no u~estvovati u samoj procjeni, ali zbog kulturni-h razlika rezultati procjene mogu biti pogre{ni. Na primjer, ameri~ki menadèr koji radi u Peruu moè dobiti negativnu ocjenu od svojih {efova u toj zemlji zato {to se ruko-vodi principom zajedni~kog dono-{enja odluka, koji nije prihvatljiv u njihovoj kulturi. S druge strane, menadèri iz mati~ne zemlje mo`da ne}e biti u stanju da sprovedu ade-kvatnu procjenu budu}i da nisu na-jbolje upoznati sa situacijom u ko-joj se menadèr nalazi. Isto tako, obaveza poslodavaca da svojim za-poslenima pruè bezbjedne uslove rada i korektan tretman ne prestaje ako su oni na radu van granica ma-ti~ne zemlje. Te{ko se moè na}i opravdanje za poslodavca koji u svojoj zemlji vi{e pa`nje poklanja bezbjednosnim pitanjima i korekt-nije se pona{a prema zaposlenima nego u inostranstvu. Istaknute ko-mpanije, uklju~uju}i Nike Inc., pra-ti lo{ publicitet zato {to njihovi za-posleni u zemljama poput Indone-zije imaju lo{e uslove rada, dugo radno vrijeme i nisku platu. Zbog toga je potrebno zaposlenima obe-zbijediti op{tu obuku o putovanju, ìvotu u inostranstvu i samom mje-

35

stu u koje putuju kako bi bili spre-mniji kada tamo stignu.

Jedna od ~injenica koje izazivaju najvi{e zabrinutosti, a vezane su za slanje predstavnika u inostranstvo jeste da }e 40% do 60% tih radni-ka vjerovatno dati otkaz u roku od tri godine od povratka u mati~nu zemlju (Dezler, 2007). Utvr|eno je da ako jedan zaposleni sa osnovno-m platom od oko 100.000 dolara provede u inostranstvu tri godine, to }e njegovog poslodavca ko{tati milion dolara, kada se ura~unaju dodatni tro{kovi ìvota, tro{kovi prevoza i porodi~ne beneficije (Dòjnson, 2002). S obzirom na to da poslodavac dosta ulaè u obu~a-vanje i izdràvanje tih lica i da se ~esto radi o ljudima s visokim po-tencijalom, logi~no je da posloda-vac uradi sve {to je u njegovoj mo}i da bi oni ostali u firmi. Zbog toga, formalni programi repatrijacije mogu biti vrlo korisni. Na primjer, istraìvanje je pokazalo da }e oko 5% povratnika iz inostranstva dati otkaz bez obzira na to {to njihove firme organizuju formalne progra-me repatrijacije, dok }e ~ak oko 22% njih to u~initi ako njihove fi-rme nemaju programe te vrste (Klaf, 2002). Su{tinski princip sva-kog programa repatrijacije jeste da predstavnik u inostranstvu i njego-va porodica uvide da ih njihova ko-mpanija nije ostavila na cjedilu. Po-jedine firme imaju trodijelni pro-gram repatrijacije koji po~inje da se primjenjuje i prije nego {to preds-

tavnik ode u inostranstvo. Prvo, psiholog se sastaje s porodicom predstavnika i predo~ava im prob-leme s kojima }e se susretati, proc-jenjuje zajedno s njima koliko }e se uspje{no prilagoditi novoj kulturi i ostaje u kontaktu s njima sve vrije-me njihovog boravka u inostrans-tvu. Drugo, cilj programa jeste da zaposleni u svakom trenutku osje}a da je i dalje „u toku“ sa onim {to se de{ava u centrali kompanije. Tako se me|unarodnom menadèru mo-è dodijeliti mentor ili mu se omo-gu}i da se, s vremena na vrijeme, vrati u centralu kako bi prisustvo-vao sastancima i druìo se sa svoji-m kolegama. Tre}e, kada do|e vri-jeme da se on i njegova porodica vrate ku}i, sprovodi se formalni program repatrijacije. Oko {est mjeseci prije povratka ku}i, psiho-log i predstavnik za ljudske resurse sastaju se s predstavnikom i njego-vom porodicom da bi ih pripremili za povratak. Na primjer, oni poma-ù predstavniku da isplanira sljede-}i korak u svojoj karijeri i aùrira svoju biografiju i uspostavljaju ko-ntakt izme|u njega i njegovih supe-rvizora u mati~noj zemlji (Dezler, 2007). Prema tome, klju~ za uspje-{no izvr{enje inostranog zadatka mogla bi predstavljati kombinacija kroskulturalne obuke i upravljanja karijerom za zaposlenog i njegovu porodicu.

36

4. KULTURNI [OK

Rad u inostranstvu je stresno is-kustvo. Svaki ozbiljan poslodavac ili savjestan menadèr za ljudske resurse treba da se zapita kako mo-è ublaìti stres radnika na inostra-nom zadatku. Jedno od rje{enja je da ga, u okviru programa krosku-lturalne obuke, pripremi i na nemi-novni kulturni {ok. Kako je kultu-rni {ok uglavnom zapostavljen u li-teraturi koja obra|uje problemati-ku u vezi sa pripremom menadèra za rad u inostranstvu, ovom prili-kom }emo mu posvetiti vi{e pa-`nje, jer to, svakako, zasluùje. Ku-lturu moèmo definisati kao pret-postavke populacije uzete zdravo za gotovo, odnosno skup vrijedno-sti, vjerovanja i simbola koji njegu-ju odre|ene obrasce pona{anja. Te-rmin kulturni {ok prvi put se pomi-nje 1958. godine da opi{e anksioz-nost koja se javlja kada osoba pre-seli u potpuno novu sredinu. Ter-min predstavlja nepostojanje direk-cije, osje}anje kada ne znate {ta da radite ili kako ne{to radite u novo-m okruènju, neznanje {ta je prih-vatljivo, a {ta neprihvatljivo. Kultu-rni {ok moèmo opisati kao fizi~ku i emocionalnu neprijatnost, nemir koji neko osje}a kada do|e da ìvi u drugu zemlju ili mjesto druga~ije od mjesta porijekla. Obi~no, na~in na koji smo ìvjeli ranije nije prih-vatljiv ili se ne smatra normalnim u novom okruènju. Sve izgleda dru-ga~ije, na primjer, ne govorite jezi-

k, ne znate kako da koristite ba-nkomate, telefon i tako dalje.

Antropolog, dr Oberg kaè da kulturni {ok moèmo proglasiti ok-upacionom bole{}u svih onih koji su iznenada otputovali u inostran-stvo. Kulturni {ok je prouzrokovan anksiozno{}u koja je rezultat gubi-tka svih poznatih znakova i simbo-la socijalne interakcije. Ovi znakovi predstavljaju milion na~ina na koji se orijenti{emo u svakodnevnim ì-votnim situacijama: kada se ruko-vati i {ta re}i prilikom upoznava-nja, kad ostaviti bak{i{, kako kupo-vati, kad prihvatiti, a kad odbiti pozive, kad izjave shvatiti ozbiljno, a kad ne. Ovi znakovi, koji mogu biti rije~i, gestovi, izrazi lica, obi~a-ji ili norme, se sti~u tokom odrasta-nja i podjednako su dio na{e kultu-re kao i jezik koji govorimo ili uvjerenja koja prihvatamo. Svi mi oslanjamo na{ unutra{nji mir i efi-kasnost na hiljade ovakvih znako-va, koje ve}inom usvajamo nesvje-sno. Kada pojedinac do|e u stranu kulturu, nastavlja Oberg, svi ili ve-}ina njemu poznatih znakova nes-taju. Ovo je pra}eno osje}anjem frustracije i anksioznosti, a ljudi na frustraciju odgovaraju na manje-vi-{e isti na~in. Prvo odbijaju okruè-nje koje stvara neprijatnost: obi~aji gostuju}e zemlje su lo{i jer se od njih lo{e osje}amo. Potom, doma}e okruènje odjednom dobija nevje-rovatno zna~enje i sve postaje nera-zumno hvaljeno. Sve pote{ko}e i problemi se zaboravljaju i pamte se

37

samo dobre strane od ku}e. Često je potreban put ku}i da bi se poje-dinac vratio u realnost.

Mnogi eksperti su mi{ljenja da je kulturni {ok, iako kasnije djeluje, neizbjeàn, makar u nekom obliku. Simptomi kulturnog {oka se mogu javljati u razli~ito vrijeme. Iako ne-ko moè doìvjeti stvaran bol od kulturnog {oka, on je obi~no prilika za redefinisanje ìvotnih ciljeva i za usvajanje novih perspektiva. Kultu-rni {ok moè pomo}i nekome da bolje razumije sam sebe i podstakne li~nu kreativnost. Na primjer, ukoli-ko vrijeme provedete u recimo jed-nom Japanu, gdje imate osje}aj da ljudi ìve samo da bi radili, shvati}e-te da zapravo i niste ambiciozni ka-rijerista, ve} da vam je, na primjer, porodica, prioritetnija vrijednost u ìvotu. Dakle, prilago|avanje stra-noj kulturi i ìvot proèt te{kim vre-menima promjene moè biti zado-voljavaju}e iskustvo, vrijedno po-vremenih neprijatnosti i dodatnih napora.

4.1. Simptomi kulturnog {oka

Neki od simptoma kulturnog {oka su preokupacija zdravljem, odnosno pretjerana briga o ~isto}i i osje}anje da je sve novo i strano „prljavo“. Ovo se prenosi na hra-nu, posu|e, krevete, strah od fizi-~kog kontakta sa drugim ljudima; „Oboljeli“ bi vrlo lak{e prevazi{li melanholiju, osje}anje bespomo-}nosti i nesigurnost da su zapravo

svjesni kulturnog {oka. Kulturni {o-k ~esto prati i èlja za oslanjanjem na dugogodi{nje stanovnike iste nacionalnosti; ljutnja zbog ka{nje-nja ili odga|anja i druge manje fru-stracije koje su zapravo nepropor-cionalne njihovim uzrocima; odbi-janje u~enja jezika gostuju}e zem-lje; pretjeran strah od prevare, kra-|e ili povrede; ogromna briga oko manjih bolova ili promjena koè; usamljenost, tuga, promjene tem-peramenta, nesanica ili, pak, èlja za pretjeranim spavanjem. Ovu „o-kupacionu bolest“ ~esto karakteri{e i razdra`ljivost, te nepostojanje è-lje da se komunicira sa drugima, i kona~no, ta uàsna ~e`nja za ku}o-m i porodicom, potreba da se bude u poznatom okruènju, da se posje-te ro|aci, i, uop{te, da se razgovara sa ljudima koji zaista „imaju smisla-“. Pojedinci se mnogo razlikuju u stepenu do kojih ih poga|a kultu-rni {ok. Iako neuobi~ajeno, postoje ljudi koji ne mogu ìvjeti u stranim zemljama.

4.2. Faze kulturnog {oka

Kulturni {ok ima vi{e faza. To-kom prvih nekoliko nedjelja, ve}i-na ljudi je fascinirana novim; razli-ke izme|u stare i nove kulture se vide u romanti~nom svjetlu, preli-jepe i nove. Na primjer, prelaskom u novu zemlju, pojedinac moè vo-ljeti novu hranu, ritam ìvota, navi-ke ljudi, gra|evine i tome sli~no. Ova faza medenog mjeseca moè

38

da traje od nekoliko dana ili nedje-lja do {est mjeseca, zavisno od oko-lnosti. Ali, ovakva zanesenost nor-malno ne traje ukoliko strani posje-tilac ostaje u inostranstvu i treba ozbiljno da se suo~ava sa stvarnim uslovima ìvota. Tada po~inje dru-ga faza neprijateljskog i agresivnog stava prema gostuju}oj zemlji. Faza sve je grozno karakteristi~na je po tome {to odjednom i najsitnije ra-zlike izme|u stare i nove kulture po~inju da se nagovje{tavaju i pos-taju naporne i iritiraju}e. Ovo ne-prijateljstvo o~igledno izrasta iz is-tinske te{ko}e koju posjetilac doì-vljava u procesu prilago|avanja. Tu su problemi sa {kolom, jezikom, ku}om, prevozom, kupovinom, te sa ~injenicom da su ljudi u gostuju-}oj zemlji uglavnom prili~no rav-nodu{ni prema svim tim nevolja-ma. Oni pomaù, ali jednostavno ne shvataju va{u pretjeranu brigu o svim pote{ko}ama. Shodno tome, ne}e pokazivati empatiju prema va-{im brigama. Rezultat je: ne svi|aju vam se. Postajete agresivni i kriti-kujete gostuju}u zemlju, njene obi-~aje i ljude. Bitno je znati da ovaka-v kriticizam nije objektivna procje-na ve} derogacija. Umjesto da uslo-ve obja{njavate onakvima kakvi je-su putem iskrene analize stvarnih stanja i istorijskih okolnosti koje su ih stvorile, vi govorite kao da su pote{ko}e koje proìvljavate kreira-ne od strane doma}eg stanovni{tva isklju~ivo za va{u posebnu neudo-bnost. Traìte uto~i{te u dru{tvu

va{ih sunarodnika, a taj krug posta-je izvori{te emotivno obojenih eti-keta poznatih kao stereotipa. Ovo je posebna vrsta stenograma koji izvr}e doma}u zemlju i njene ljude u negativnom duhu. Odjednom ne samo {to se identifikujete sa starom kulturom ve} je i neopravdano ide-alizujete.

Te{ki trenuci i mnogobrojne krize u svakodnevnom ìvotu pra-}ene su osje}anjima nestrpljivosti, ljutnje, tuge i nesposobnosti. Ovo se javlja kada se osoba poku{ava adaptirati novoj kulturi koja je mnogo druga~ija od originalne ku-lture, a tranzicija izme|u starih i metoda nove zemlje je dugotrajna i te{ka. Tokom procesa tranzicije, mogu se javljati sna`na osje}anja nezadovoljstva usljed nesposobno-sti rje{avanja i najjednostavnijih problema. Sljede}a faza je karakte-risti~na po sticanju odre|enog ra-zumijevanja nove kulture kada se moè doìvjeti i osje}anje zadovolj-stva, te kona~no obnoviti i toliko poèljni, ljekoviti smisao za humor. Osoba moè po~eti da osje}a odre-|en psiholo{ki balans, jer je daleko upoznatija sa okruènjem i ~ak èli da pripada. Dolazak u inostranstvo se vi{e ne osje}a kao gubitak, jer se javlja osje}aj usmjerenja i smisla. Kada pojedinac postaje naviknut na razlike nove kulture i razvija ru-tinu, nastupa faza sve je u redu. Osoba po~inje da defini{e sebe i postavlja ìvotne ciljeve. U ovoj fa-zi, pojedinac vi{e ne reaguje na no-

39

vu kulturu pozitivno ili negativno, jer je vi{e ne doìvljava kao novu kulturu. Pojedinca ponovo zanima osnovno ìvljenje, ba{ kao u kulturi porijekla. Osoba shvata da nova kultura nudi i dobre i lo{e stvari. Ova faza je poznata kao faza inte-grisanja. Integracija je pra}ena mnogo ~vr{}im osje}anjem pripad-nosti. Posljednja faza je poznata pod nazivom „ponovljeni {ok“ (“re-entry shock“). Ovo se de{ava prilikom povratka u zemlju porije-kla. Osobi se moè u~initi da stvari vi{e nisu iste. Na primjer, neki od novoste~enih obi~aja ili navika se ne koriste u staroj kulturi. Amela H. (37) nakon povratka iz Amster-dama nam priznaje: Kad sam se vratila u Tuzlu, najve}a promjena mi je bila {to sam ponovo morala sa sobom da nosim gotovinu, te da ~ekam u redovima po bankama ka-ko bih platila ra~une. U Holandiji sam sve transakcije obavljala sama i gotovo na svakom mjestu sam mogla pla}ati karticom.

Navedene faze su prisutne u ra-zli~ito vrijeme i svako ima svoj na~i-n reagovanja u fazama kulturnog {oka. Kao posljedica, neke faze }e trajati duè i bi}e teè od drugih. Mnogi faktori doprinose trajanju i efektima kulturnog {oka. Neki od njih su, na primjer, mentalno zdra-vlje pojedinca, tip li~nosti, pretho-dna iskustva, socio-ekonomski uslo-vi, poznavanje jezika, porodica i/ili sistemi dru{tvene podr{ke i nivo obrazovanja.

4.3. Posljedice kulturnog {oka

„Debeli Amerikanac“, „lijeni Crnogorac“, „hladni Britanac“,… su primjeri blaìh formi stereotipa. Upotreba stereotipa moè umiriti ego nekoga sa ozbiljnim slu~ajem kulturnog {oka, ali sigurno ne vodi iskrenom razumijevanju doma}e zemlje i njenih ljudi. Ova faza ku-lturnog {oka je u su{tini kriza bole-sti. Ukoliko je prebolite, smatra Oberg, ostajete, ukoliko ne, odlazi-te prije nego {to dostignete fazu nervnog sloma. U posljednjoj fazi prilago|avanja, posjetilac prihvata obi~aje zemlje kao samo drugi na~i-n ìvljenja. On moè djelovati unu-tar novog miljea bez osje}anja ank-sioznosti sa povremenim trenucima naprezanja. Dugo }e pojedinac ra-zumjeti {ta doma}i dràvljanin go-vori, ali ne}e uvijek biti siguran {ta ovaj misli. Tek sa potpunim prila-go|avanjem nestaje napetost, poje-dinac ne samo da prihvata hranu, pi}e, obi~aje i navike nove zemlje ve} po~inje da uìva u istima, a ukoliko se ponovo zauvijek vrati ku}i generalno }e mu nedostajati zemlja i ljudi na koje je navikao. Tako|e, dobro je napomenuti da su te{ko}e koje novoprido{li doì-vljava veoma stvarne. Ukoliko po-jedinci dolaze iz umjerene u trop-sku klimu, u ve}ini slu~ajeva }e pa-titi od intestinalnih poreme}aja (sa crijevima). Kada se ove fizi~ke te-{ko}e dodaju onima koje proizlaze iz neznanja kako komunicirati i ne-izvjesnosti obi~aja, posljedi~ne fru-

40

stracije i anksioznost su razumljivi. Ipak, kao {to smo ve} utvrdili, po-jedinac se vremenom prilago|ava zahvaljuju}i tome {to mijenja svoj stav prema stvarima i ne projektuje svoju neprijatnost na ljude gostuju-}e zemlje i njihove obi~aje, ve} se snalazi pod novim ìvotnim okol-nostima. Druga va`na stavka vrije-dna promi{ljanja je stav drugih pre-ma osobi koja pati od kulturnog {oka. Ukoliko ste frustrirani i imate agresivan stav prema ljudima gos-tuju}e zemlje, oni }e osjetiti va{e neprijateljstvo i u ve}ini slu~ajeva

odgovoriti u istom neprijateljskom maniru ili }e poku{avati da vas izbjegavaju. Drugim rije~ima, nji-hov odgovor se kre}e od prelimi-narne faze dodvoravanja ka agresi-vnom ismijavanju i nastavlja sve do izbjegavanja. Generalno, problem je {to se kulturni {ok nije pa`ljivije prou~avao kako bi vam ljudi mogli pomo}i na organizovan na~in i vi nastavljate biti posmatrani kao po-malo ~udni – sve dok se ne prilago-dite novoj situaciji.

Na{a sagovornica, Kristina Katanja (Acton Capital Partners), pored

mati~ne Njema~ke, radila je jo{ u Italiji, Sjedinjenim Ameri~kim Drà-vama, Kini, Tajlandu, Singapuru, Egiptu, Belgiji i Bosni i Hercegovini. Jedino je prije odlaska u Ameriku pro{la kroskulturalnu obuku i to iz oblasti prilago|avanja porodice, interkulturalne komunikacije, te pov-ratka u mati~nu zemlju po zavr{etku inostranog zadatka. Kako joj je program pomogao upravo u tim aspektima, kasnije se i sama bavila te-stiranjem i izborom radnika za odlazak upravo u SAD. Tako|e nam otkriva da nikad nije doìvjela nepodno{ljiv kulturni {ok, ve}, naproti-v, uìva u kulturnim razlikama. Ipak, najvi{e nas je zanimalo Kristinino iskustvo u Bosni i Hercegovini o kojem nam je rekla sljede}e: Nisam doìvjela kulturni {ok, ve} iznena|enje u poslovanju (radnom okruè-nju) u BiH koje se potpuno sukobilo sa mojim prethodnim radnim isku-stvom u inostranstvu. Kao druga~ije prakse, navela nam je: sporiji te-mpo u svim procesima, diskusije o istim temama koje se neprestano po-navljaju, (radnici i procesi) veoma spremni i brzi ukoliko je potrebno, ali nepostojanje osnovnih strukturisanih radnih procesa.

Kristina je, tako|e, stekla utisak da su rezultati rada u Bosni i Her-cegovini opse`ni, ali potpuno neusredsre|eni (nefokusirani na su{tinu), dodijeljeni zadaci nisu dio ve}ih me|usobnih odnosa, dugoro~no upra-vljanje vremenom je nemogu}e, rje{avanje sukoba prete{ko (jer su na nuli ili eskaliraju). Kristinu smo pitali i da li je imala problema sa razu-mijevanjem radnih kolega. Priznala nam je da jeste, jer problemi nikad nisu bili (direktno) imenovani, a komunikacija bi ostajala neusmjerena.

41

Rje{avanje sukoba uglavnom nije posmatrano racionalno, nego li~no, {to je znalo izazvati iznenadne i veoma burne reakcije koje bi ostale ne-shva}ene od druge strane. Ipak, na{a sagovornica se nikad nije osje}ala neprijatno ìve}i i rade}i u drugoj zemlji, pa tako ni u BiH. To je, pak, nije po{tedilo predrasuda i stereotipa koje su drugi imali prema njeno-m etni~kom porijeklu. U na{oj zemlji, zbog svog njema~kog porijekla, posmatrana je kao nacistkinja, radoholi~arka, dosadna, precizna, hla-dna.

Iako sama nije pristalica kroskulturalne obuke, ~vrsto vjeruje u nje-nu efikasnost. Bez obzira da li neko usvoji novine i pravila, veoma je va`no da ih poznaje. [to vi{e iskustva imate u stranim zemljama, mno-go vam je lak{e prilagoditi va{u fleksibilnost u pravom smjeru. Sigurna sam – i vi{e puta sam bila o~evidac – da je za odre|en tip ljudi, krosku-lturalna obuka od vitalnog zna~aja, ne samo za rad sa drugim ljudima, ve} i za opstanak. Ipak, povratak u zemlju porijekla moè biti veoma uznemiravaju}, zbog toga smatram da je program repatrijacije prijeko potreban i od vi{estruke koristi za ljude koji su dugo bili odsutni.

4.4. Razumijevanje kulturnog {oka

U nastojanju da se savlada kul-turni {ok, napominje antropolog Oberg, postoji vrijednost u pozna-vanju prirode kulture i njene veze sa pojedincem. Pojedinac ìvi u ku-lturnom okruènju koje se sastoji od ljudski izgra|enih fizi~kih obje-kata, dru{tvenih ustanova, ideja i uvjerenja. Niko se ne ra|a sa kultu-rom, ve} samo sa sposobno{}u da je nau~i i koristi. Ne postoji ni{ta u novoro|enom djetetu {to diktira da ono treba da govori portugalski ili svahili, da koristi vilju{ku ili {ta-pi}e za hranu, da vozi lijevom ili desnom stranom ulice. Sve ove stvari treba da se nau~e. Ni rodite-lji nisu odgovorni za kulturu koju prenose na svoje potomke. Kultura

bilo kojeg naroda je produkt istori-je i razvila se vremenom kroz pro-cese koji su izvan ljudske svijesti. Sredstvima kulture mladi u~e kako da se prilagode fizi~kom okruènju i ljudima sa kojima sara|uju.

Me|utim, djeca i adolescenti ~e-sto doìvljavaju te{ko}e tokom procesa u~enja i prilago|avanja. Ali jednom nau~ena, kultura postaje na~in ìvota, siguran, poznat, ve}i-nom automatizovan na~in dobija-nja onoga {to èlimo iz okruènja i kao takva, postaje i vrijednost. Lju-di imaju sklonost prihvatanja so-pstvene kulture kao najboljeg i je-dinog na~ina obavljanja stvari. Ovo je savr{eno normalno i razumljivo. Ovaj stav se naziva etnocentrizam: vjerovanje da ne samo kultura, ve} i rasa i nacija formiraju centar svi-jeta. Pojedinci se identifikuju sa

42

vlastitom grupom i njenim obi~aji-ma do granice na kojoj se svaki kri-ti~ki komentar uzima kao uvreda pojedinca, pa samim tim i grupe. Zajedno sa ovim stavom ide i ten-dencija pripisivanja individualnih osobenosti nacionalnim karakteri-stikama. Na primjer, ako Ira~anin uradi ne{to ~udno ili nedru{tveno u stranoj zemlji, {to bi se u njego-voj zemlji posmatralo kao krajnje li~ni akt, sad moè da se posmatra kao nacionalna prijetnja. I umjesto da bude ka`njen kao pojedinac, ce-nzuri{e se njegova zemlja.

Tako|e, ne smijemo zaboraviti da je svaka moderna zemlja sloèno dru{tvo sa odgovaraju}im varijaci-jama u kulturi. Sa~injavaju je razli-~ite etni~ke grupe, podijeljena je na dru{tvene slojeve, razlikuju je regi-je, razdvajaju je urbana i ruralna naselja, od kojih svako ima svoje osobene kulturne karakteristike. Ipak, pored ovih razli~itosti postoje zajedni~ki elementi kao {to su zva-ni~ni jezik, institucije i obi~aji. Ove ~injenice nagovje{tavaju da nije ta-ko jednostavno upoznati se sa ku-lturom naroda. Objektivan tretman sopstvene kulturne pozadine i one u va{em novom okruènju je bitan za razumijevanje kulturnog {oka. Ogromna je razlika u poznavanju i nepoznavanju uzroka va{eg nemira. Jednom kada shvatite da je va{a nevolja rezultat va{eg li~nog nedo-statka razumijevanja kulturnih po-zadina drugih ljudi i va{eg li~nog nepoznavanja sredstava komunika-

cije, a ne neprijateljstvo stranog okruènja, shvati}ete da isto tako sami moète ste}i ovo razumijeva-nje i sredstva komunikacije. I {to prije to uradite, prije }e kulturni {ok i{~eznuti. Upoznavanjem ljudi gostuju}e zemlje prije }ete prebro-diti kulturni {ok. Ali, ovo ne moè-te posti}i sa uspjehom ukoliko ne poznajete jezik, jer je jezik osnovni simbol sistema komunikacije. U~e-nje novog jezika moè biti te{ko, posebno odraslima. Samo ovaj za-datak je sasvim dovoljan da izazove frustraciju i anksioznost. Ali, jed-nom kad po~nete ostvarivati prija-teljsku konverzaciju sa va{im ko-m{ijom, ili odete sami u kupovinu, ne samo {to ste stekli samopouzda-nje i osje}anje mo}i, ve} vam se ~i-tav jedan svijet kulturalnog zna~e-nja otvorio. Obrad M. (58) prisje}a se sa osmijehom: Kada sam prvi put u lokalnoj pekari zatraìo hljeb na lo{em francuskom, umjesto da samo pokaèm prstom namirnicu koju èlim, pekar se toliko odu{evio da me je po~astio najukusnijim ko-la~em. Nikad to ne}u zaboraviti. Svoja interesovanja ljudi obi~no izraàvaju onim o ~emu razgovara-ju, te na~inom na koji raspore|uju svoje vrijeme i novac. Jednom kada znate ovu vrijednost ili obrazac interesovanja, bi}e vam lako da ostvarite kontakt sa ljudima i zai-nteresujete ih za vas same. S druge strane, razumijevanje obi~aja ljudi je esencijalno, ali to ne zna~i da trebate odbaciti va{e obi~aje. Ono

43

{to se de{ava je da razvijete dva obrasca pona{anja. Sa strpljenjem i razumijevanjem, moèmo biti razu-mno sigurni da }e vrijeme, odli~an iscjelitelj, postaviti stvari na pravo mjesto.

4.5. Kako podnijeti stres kultu-rnog {oka

Ve}ina pojedinaca ili porodica koje emigriraju iz drugih zemalja imaju sposobnost pozitivnog suo~a-vanja sa pote{ko}ama novog okru-ènja. Neki na~ini da se podnese stres izazvan kulturnim {okom su: razvijanje hobija, relaksacije i strpljenja, u~enje jezika, druènje sa ljudima i prihvatanje nove zem-lje. Interkulturalna kompetencija je sposobnost uspje{ne komunikacije sa ljudima drugih kultura. Ova sposobnost moè biti vrlo rano ste-~ena ili moè biti razvijena i usa-vr{ena snagom volje i stru~nosti. Osnova za uspje{nu interkulturalnu komunikaciju je emocionalna stru-~nost zajedno sa interkulturalnom osjetljivo{}u. To je, tvrdi Oberg, balans, situaciono prilago|en, izme|u znanja (o drugim kultura-ma, ljudima, nacijama, pona{anji-ma), empatije (razumijevanja osje-}anja i potreba drugih ljudi) i sa-

mopouzdanja (znanja {ta èlim, svojih snaga i slabosti, emotivna stabilnost). Stru~njaci jo{ savjetuju da ne zaboravite na dobre stvari koje ve} imate, da budete konstru-ktivni, te da pratite va{e ambicije i nastavite ostvarivati planove za bu-du}nost. Bitno je ostati blag prema sebi i ne dopustiti drugima da vam idu na ìvce, jer ste pro{li mnogo toga da nau~ite najvi{e {to ste mo-gli, da uìvate u iskustvu, i da bu-dete dobar ambasador va{e zemlje. Tako|e, ne treba prosu|ivati o lju-dima neke zemlje na osnovu jedne osobe sa kojom ste imali lo{e isku-stvo. Isto tako, neophodno je shva-titi da drugi ljudi mo`da posmatra-ju koncept vremena druga~ije od vas – ne inferiornije, samo druga~i-je. Dobro je biti svjestan osje}anja lokalnog stanovni{tva da bi se izbjeglo nedoli~no i uvredljivo po-na{anje. Provedite vrijeme razmi-{ljaju}i o dnevnim doga|ajima ka-ko biste produbili shvatanje va{ih iskustava. Ne o~ekujte da zateknete stvari onakvima kakve ste imali ko-d ku}e... jer ste napustili dom da biste prona{li druga~ije. Ne zabora-vite da otvoren um predstavlja po-~etak jednog lijepog me|unarodnog iskustva. Ne brinite se... jer za ono-g koji se brine nema uìtka.

Tipi~ni primjeri kulturalnih razlika

Pokreti glavom od lijevo ka desno u nekim zemljama zna~e „da“ u nekim, sasvim suprotno: NE!

44

Smijeh se u mnogim zemljama povezuje sa sre}om, dok je u Japa-nu, pak, ~esto znak zbunjenosti, nesigurnosti i neprijatnosti.

Ukoliko ste pozvani na ve~eru, u mnogim azijskim zemljama lijepi maniri bi bilo da odete odmah nakon ve~ere: oni koji ne odu mo-gu odati utisak da se nisu dovoljno najeli. U Evropi i zemljama Sjeverne Amerike ovo se smatra nepristojnim upu}uju}i na to da je gost samo èlio da jede, a ne da uìva u dru{tvu doma}ina. Isto tako, na primjer, u zemljama ju`ne Evrope normalno je do}i pola sata kasnije na poziv na ve~eru dok bi se u Njema~koj ovo shvatilo kao krajnje nepristojno.

Eskimi razlikuju vi{e (izme|u 20 i 30) rije~i za snijeg, dok Zulu imaju isto tako mnogo razli~itih rije~i za zeleno.

U Engleskoj, rije~ „kompromis“ ima pozitivno zna~enje (kao pri-stanak, dogovor u kojem obje strane ne{to dobijaju), a u SAD }e prije izazvati negativna osje}anja (jer obje strane ne{to gube). Sli-~no, razli~ite kulture druga~ije tuma~e rije~ „tolerancija“.

5. KROSKULTURALNA OBUKA

Jedan od glavnih problema u upravljanju menadèrima koji }e raditi u stranoj zemlji je utvrditi koje su osobe u organizaciji najspo-sobnije izvr{iti zaduènje u druga~i-joj kulturi. Poslati menadèri, kao {to smo ve} utvrdili, moraju biti te-hni~ki kompetentni u podru~ju dje-lovanja ina~e ne}e pridobiti po{to-vanje podre|enih. Me|utim, da bi bio uspje{an na inostranom zada-tku, menadèr istovremeno treba biti osjetljiv na kulturne norme ze-mlje boravka, fleksibilan u prilago-|avanju tim normama i dovoljno jak da prebrodi neizbjeàn kulturni {ok. Kao {to smo vidjeli, kulturni {ok moè okupirati i preopteretiti menadèra na inostranom zadatku.

I ba{ kao {to pravovremeno uvo|e-nje u posao novog radnika smanju-je kulturni {ok koji moè doìvjeti rade}i u druga~ijoj organizacionoj kulturi, isto tako i kroskulturalna obuka moè pripremiti menadèra na kulturni {ok i rad u stranoj ze-mlji (novom kulturnom okruènju-). Osim toga, i njegova porodica mora biti podjednako sposobna za prilago|avanje novoj kulturi. Stopa uspjeha u inostranim zaduènjima i produktivnost menadèra se moè pobolj{ati boljim procjenama kan-didata tokom procesa selekcije, ali i organizovanjem programa kros-kulturalne obuke za kandidata koji odlazi u inostranstvo, te njegovu porodicu.

45

Tabela 2: Vje{tine prilago|avanja1

Vlastita dimen-zija

Vje{tina koja menadèru omogu}ava odràvanje pozitivne slike o sebi i psiholo{ke uravnoteènosti

Dimenzija od-nosa

Vje{tina koja omogu}ava uspostavljanje odnosa s gra|anima zemlje doma}ina

Dimenzija per-cepcije

Vje{tina koja omogu}ava menadèru da ta~no vrednuje okruènje ze-mlje doma}ina

5.1. Koraci u kroskulturalnoj pripremi 1

Dobar program kroskulturalne obuke ne zavr{ava se odlaskom menadèra i njegove porodice u inostranstvo. Naprotiv, ozbiljan poslodavac prati}e napredak pred-stavnika svoje kompanije i pruà}e mu neophodnu podr{ku tokom njegovog boravka u inostranstvu. Najuspje{niji su oni programi koji obezbje|uju i pripreme za povratak ku}i i suo~avanje sa „novom“ sta-rom sredinom.

5.1.1. Pripreme za odlazak

Zaposleni prolaze jezi~ku obuku i uvod u kulturu i obi~aje nove ze-mlje. Klju~no je da porodica bude uklju~ena u programe uvo|enja. Radnici koji idu u inostranstvo i njihove porodice trebaju informa-cije o smje{taju, {kolama, rekreaci-ji, kupovini i zdravstvenim ustano-vama u podru~ju u kojem }e ìvjeti. Jelena M. (31), nakon preseljenja u

1 Mendenhall, M. and Oddou, G. (1985), The Dimensions of Expatriate Acculturation, Academy of Management Review 10.

[vajcarsku sa suprugom koji je do-bio premje{taj, nam priznaje: ...Na-jteè mi je palo razdvajanje sme}a za reciklaù: {to je samo bila kap koja je prelila ~a{u punu frustracija. Pored svih problema sa kojima sam se susretala u po~etku (rad u potpu-no druga~ijem okruènju gdje vaè sasvim nova pravila, u~enje ionako te{kog njema~kog jezika, snalaènje u javnom prevozu,..) optere}enje da pravilno rasporedim otpatke u ra-zli~ite vre}e i da ih iznosim u odre-|ene dane me je znalo dovesti do nervnog sloma... Jo{ u ovoj fazi ve-oma je va`no porazgovarati sa me-nadèrom o tome kako se inostrani zadatak uklapa u planove li~ne ka-rijere i kakvo radno mjesto zapo-sleni koji odlazi u inostranstvo mo-è o~ekivati nakon povratka.

5.1.2. Faza boravka

Obuka „na mjestu“ uklju~uje stalno uvo|enje u zemlju doma}ina i njene obi~aje i kulture kroz slu-`bene programe ili pomo}u mento-rskog odnosa. Menadèri na inos-tranom zadatku se mogu povezati sa zaposlenim iz zemlje doma}ina

46

koji im pomaè razumjeti novo, ne-poznato radno okruènje i zajedni-cu.

5.1.3. Pripreme za povratak ku-}i

Ove pripreme obuhvataju pri-preme za povratak s inostranog za-datka u mati~nu kompaniju i zem-lju. Menadèri i njihove porodice vjerovatno }e iskusiti visoke nivoe stresa i tjeskobe kada se vrate i to zbog promjena koje su se desile od njihovog odlaska. Ne moèmo re}i da ovo vaì i za ljude koji se, sa inostranog odsustva, vrate u, reci-mo, jedan Kirgistan, Dìbuti ili Bo-snu i Hercegovinu. Nije rijetkost za zaposlene i njihove porodice da se ponovo moraju prilagoditi nièm

ìvotnom standardu od onog koji su imali u inostranstvu (Noe i sar., 2006). Osim {oka povratka, mnogi zaposleni odlu~e napustiti preduze-}e jer je radno mjesto koje su dobili nakon povratka manje odgovorno, manje izazovno i nièg statusa nego inostrani zadatak. Razgovor o pla-niranju karijere mora se obaviti prije nego {to zaposleni napuste ze-mlju upravo zbog osiguranja da oni razumiju koje }e radno mjesto do-biti nakon povratka u zemlju. Rije-tkost je ~uti iskrenog poslodavca poput ovog: ...Mi ti nakon povra-tka u zemlju moèmo ponuditi tek isti posao, ali potpuno }emo razu-mjeti ako, po povratku, poèli{ da ga promijeni{ za bolji u drugom preduze}u…

Tabela 3: Kako drugi vide Amerikance1

Indija Amerikanci izgledaju kao da su u neprekidnoj ùrbi. Pogledaj samo kako brzo idu ulicama. Oni sebi nikad ne dopu{taju odmor za uìvanje u ìvotu; moraju obaviti previ{e stvari.

Kenija Amerikanci nam se ~ine previ{e distancirani. Oni zapravo nisu tako bliski s drugim ljudima – ~ak ni sa ameri~kim prijateljima – kakvima se èle prikazati kad su u ino-stranstvu.

Turska Jednom smo bili na seoskom posjedu usred ni~ega i ugledali jednog Amerikanca ka-ko se zaustavio ispred znaka stop. Iako je mogao vidjeti miljama u oba smjera i nije-dno vozilo nije nailazilo, on je ipak stao.

Kolumbi-ja

Tendencija mi{ljenja u Sjedinjenim Dràvama da je ìvot samo posao lupi te u gla-vu. Posao bi trebao biti samo jedna od motivacija.

Indonezi-ja

U SAD-u se o svemu treba raspravljati i analizirati. Čak i najmanja stvar mora biti „za{to, za{to, za{to?“ Zaboli me glava od takvih ustrajnih pitanja.

Etiopija Amerikanac je jako izri~it: on èli „da“ ili „ne“. Ako neko poku{a govoriti figurati-vno, Amerikanac se zbuni.

Iran Prvi put...profesor Amerikanac mi je rekao: „Ne znam odgovor, pogleda}u kasnije.“ Bio sam {okiran. Pitao sam se: „Za{to me on podu~ava?“ U mojom zemlji profesor }e radije dati pogre{an odgovor nego priznati neznanje.

47

5.2. Uticaj kroskulturalne obu-ke na uspjeh 1

Dosad smo se uvjerili da nije do-voljno samo odabrati menadèra za odlazak u inostranstvo, ve} je isto ta-ko neophodno pripremiti ga za za-duènje. Budu}i da na{i kandidati ve} posjeduju vje{tine koje se odnose na obavljanje posla, poèljno je usre-doto~iti razvojne napore na krosku-lturalnu obuku za koju je potvr|eno da ima uticaja na uspjeh (Blek i Me-ndenhol, 1990). Ve}ina programa kroskulturalne obuke poku{ava stvo-riti po{tovanje kulture zemlje doma-}ina da bi se menadèri mogli prim-jereno pona{ati (Dauling i [uler, 1990). To povla~i za sobom nagla{a-vanje nekoliko aspekata kulturalne osjetljivosti. Prvo, menadèr mora poznavati vlastitu kulturnu pozadi-nu, naro~ito kako je vide gra|ani ze-mlje doma}ina. S ispravnom kultura-lnom samospoznajom, menadèri mogu modifikovati svoje pona{anje da bi naglasili efikasne karakteristi-ke, minimalizuju}i one disfunkciona-lne (Adler, 1991). Drugo, menadèri moraju razumjeti pojedine aspekte kulture nove radne okoline. Kultura je neuhvatljiv, gotovo nevidljiv feno-men, a o{troumni menadèri je mo-raju sagledati i prilagoditi svoje po-na{anje. To povla~i za sobom identi-fikaciju tipova pona{anja i me|ulju-dskih odnosa koji su prihvatljivi ka-

1 Feig, J. and Blair, G. (1980), There Is a Di-fference, Washington DC: Meridian House International, 2nd edition.

ko u poslovnim tako i u dru{tvenim okupljanjima. Na primjer, Nijemci vrednuju ta~nost kod sastanaka vi{e nego ljudi iz Latinske Amerike. Ko-na~no, menadèri moraju nau~iti is-pravno komunicirati u novoj kulturi. Neke kompanije koriste menadère koji govore jezik zemlje doma}ina, a nekoliko ih nudi kurseve stranog je-zika. Menadèri moraju biti sposo-bni ostvariti komunikaciju s drugima i onda kada postoji jezi~ka barijera. Uspje{na kroskulturalna obuka po-maè menadèru pri tranziciji u no-vu radnu okolinu. Tako|e, bitno je i nagra|ivanje menadèra na radu u inostranstvu. Dobro je menadèrovo zaduènje u~initi privla~nijim kom-penzacijskim paketom.

5.3. “Re-entry shock“ (or reve-rse culture shock)

Posljednja va`na stavka upravl-janja menadèrima koji rade u stra-noj zemlji je suo~avanje sa proceso-m povratka i prilago|avanje mena-dèra na kulturu mati~ne zemlje. Povratak nije nimalo jednostavan podvig. Kulturni {ok djeluje i u obratnom smjeru. Osoba se promi-jenila. Dvadeset odsto radnika èli napustiti kompaniju nakon povra-tka s inostranog zadatka, {to pred-stavlja ozbiljan potencijalni proble-m s moralom i produktivno{}u2.

2 A New Study Shows (1984), Workers Sent Overseas Have Adjustment Problem, The Wall Street Journal, p. 1.

48

Zapravo, najnovije procjene govo-re da 25% menadèra napu{ta ko-mpaniju u roku jedne godine nako-n povratka s inostranog zaduènja-1. Ako ti povratnici odu, kompani-ja nema nikakvog na~ina da povrati svoje zna~ajno ulaganje u ljudski kapital.

Kompanije ulaù sve vi{e truda kako bi pomogle menadèrima po-vratnicima olak{ati tranziciju. Dvije karakteristike pomaù u tranzicio-nom procesu: komunikacija i vred-novanje. Komunikacija upu}uje na doseg unutar kojeg menadèr u inostranstvu prima informacije i primje}uje promjene za vrijeme iz-bivanja. [to je prisniji kontakt s mati~nom organizacijom za vrijeme izbivanja, to je menadèr vi{e sna-la`ljiv, uspje{an i zadovoljan pri povratku. Vrednovanje upu}uje na koli~inu priznanja koju primi me-nadèr povratnik nakon dolaska u mati~nu zemlju. Menadèri koji primaju priznanje od svojih kolega i {efova za rad u inostranstvu, kao i potencijalno budu}e u~estvovanje u kompaniji, imaju mnogo manje problema prilikom vra}anja ku}i. Kona~no, jedna istraìva~ka studija naglasila je ulogu o~ekivanja koje menadèr ima od inostranog zadu-ènja u odre|ivanju povratni~kog prilago|avanja i uspje{nosti posla.

1 Black, J. S. Reparation: A Comparison of Japanese and American Practices and Results, Proceedings of the Eastern Academy of Ma-nagement Bi-Annual International Confere-nce Hong Kong.

Ova studija je otkrila da menadèri ~ijim se poslovnim (ograni~enja i zahtjevi u smislu opsega i standa-rda uspje{nosti) i van poslovnim o~ekivanjima (uslovi ìvljenja i sta-novanja) udovoljilo pokazuju ve}i stepen povratni~kog prilago|ava-nja i vi{e nivoe uspje{nosti posla. Monsanto ima op{irne povratni~e programe koji zapo~inju mnogo prije datuma povratka. Programi sadràvaju pruànje op{irnih info-rmacija koje se ti~u potencijalnog kulturnog {oka pri povratku kao i informacije kako su se ~lanovi po-rodice, prijatelji ili radno okruènje mo`da promijenili. Zatim, nekoli-ko mjeseci nakon povratka mena-dèri koji su radili u inostranstvu imaju kratke sastanke sa kolegama koji im pomaù savladati te{ko}e. Monsanto vjeruje da im ti progra-mi osiguravaju konkurentsku pre-dnost u me|unarodnim zaduènji-ma (Solomon, 1995).

ZAKLJUČAK

Rezultat me|unarodnog poslo-vanja koje sve vi{e dobija na va`no-sti je i taj da me|unarodni mena-d`ment ljudskih resursa danas mo-ra da odgovori na sve ve}i izazov koji se sastoji u izboru me|unaro-dnih radnika, njihovoj obuci i repa-trijaciji. Veliki procenat zaposlenih neuspje{no zavr{ava svoje poslove u inostranstvu, ali se to moè po-bolj{ati ako se pa`ljivo biraju ka-ndidati za rad u inostranstvu. Oda-

49

bir menadèra u inostranstvu po-drazumijeva testiranje kojim se utvr|uje da li oni posjeduju osobi-ne koje su potrebne za uspje{no prilago|avanje okruènju koje se ~esto mnogo razlikuje od onog na koje su navikli. U te osobine spada-ju prilagodljivost i fleksibilnost, ku-lturna tolerancija, samostalnost, poznavanje posla i motivacija, vje-{tine komunikacije, otvorenost za nove kulture i porodi~na situacija. Glavni predmet obuke za me|una-rodne menadère obi~no su kultu-rne razlike, kako odre|eni stavovi

uti~u na pona{anje, kao i upozna-vanje sa ~injenicama o zemlji u ko-ju odlaze na rad. Problemi vezani za repatrijaciju (povratak u mati-~nu zemlju) uobi~ajeni su, ali se mogu otkloniti. U te probleme spa-daju ~esto opravdan strah da }e me|unarodni menadèr izgubiti kontakt sa svojom kompanijom, kao i te{ko}e u prilago|avanju me-nadèra i njegove porodice na ku-lturu njihove zemlje.

Zavr{ni slu~aj: Reci djeci da se selimo u Keniju

Gospodin Pilger, njegova avanturisti~ka supruga i njihovih dvoje ti-nejdèra, tu`ni zbog preseljenja, do{li su u Kolorado na trodnevnu kroskulturalnu obuku. Kortlandska porodica u~i kako da se nosi sa ~i-njenicom da su stranci u stranoj zemlji dok ih konsultanti Moran, Stahl & Boyer International (MS&B) naprasno upoznaju sa afri~kom politi-~kom istorijom, poslovnim praksama, dru{tvenim obi~ajima i neverba-lnim gestovima. Obuka osposobljava menadère da shvate kulturne ra-zlike i da se nose sa simptomima kulturnog {oka kakav je samosaàlje-nje. Kroskulturalna obuka je svugdje na porastu zbog toga {to sve vi{e globalno orijentisane korporacije, koje {alju svoje izvr{ioce preko oke-ana, èle da zauzdaju tro{kove neuspje{nih inostranih zadataka. Ne tre-ba vam istraìvanje da biste dokazali da kroskulturalna obuka radi jer je mnogo novca ba~eno na bezuspje{ne prekookeanske zadatke, isti~e Geri Vederspan, direktor za dizajn i razvoj u MS&B. General Motors se slaè. Uprkos nedavnom obimnom smanjenju tro{kova, div automo-bilske industrije i dalje tro{i 500 000 $ godi{nje na kroskulturalnu obuku za oko 150 Amerikanaca i njihovih porodica na ~elu u inostran-stvu. Mislimo da ovo su{tinski doprinosi niskoj stopi (preranog) povra-tka ili manje od 1 % me|u radnicima GM u inostranstvu, kaè Ri~ard Ra{ner, generalni direktor za me|unarodno osoblje.

Pilgerovo iskustvo otkriva prednosti i mane ovakve obuke. Gospo-din Pilger, 38-godi{nji inènjer koji radi za GM 20 godina, traìo je ra-

50

dno mjesto preko okeana iako nikad ranije nije ìvio u inostranstvu. Smatra da su sesije vrijedne truda prilikom njegovog pripremanja da vodi fabriku za sklapanje vozila koja je 51 % u vlasni{tvu kenijske vla-de. Ali smatra da je obuka stra{no prazna da nas pripremi za li~nu stra-nu koraka. Dejl i Nensi Pilger su proveli sedmicu u Najrobiju. Ali os-kudno znanje funkcionera o Africi je postalo jasno kada je trener Dè-kson Vulf, biv{i zvani~nik Peace Corps, pomenuo Nigeriju. Je li to ta-mo gdje je ro|en Idi Amin? upitao je gospodin Pilger. Diktator je upra-vljao Ugandom. Sa glupim osmijehom, gospodin Pilger je priznao: To-liko toga ne znamo o svijetu. Ni instruktori para ne znaju uvijek sve o pripremanju zaposlenih za kenijsku kulturu. Gospodin Midamba, po-mo}ni profesor za me|unarodne odnose na Univerzitetu Kent i sin ke-nijskog politi~kog lidera, priznaje da je zapostavio upozoriti prethodni-ka gospodina Pilgera da ne ide na poslovne ve~ere u restorane u Na-jrobiju. Kao rezultat, ameri~ki menadèr doveo je svoje klju~ne ljude u restoran o~ekuju}i i njihove supruge sa njima, prisje}a se gospodin Mi-damba. Ali, ène se nisu pojavile. Udate ène u Keniji vide restorane kao mjesta u kojima moète zate}i prostitutke i nizak moral, napomi-nje Mungai Kimani, drugi kenijski trener. Gre{ka djelimi~no obja{nja-va za{to gospodin Midamba ide toliko daleko prilikom podu~avanja Pilgera umjetnosti ku}ne zabave. Me|u njegovim savjetima izdvajamo: Nemojte se iznenaditi ako gosti do|u sat vremena ranije, sat vremena kasnije ili najave svoj odlazak ~etiri puta.

MS&B-ov program se tako|e fokusira na prilago|avanje porodice (iako ne na zadovoljstvo gospodina Pilgera). Lo{e prilago|avanje poro-dice izaziva vi{e neuspje{nih inostranih transfera nego menadèrovo izvr{enje posla. To je najve}i strah Pilgerovih jer se njihovi 14-godi{nji i 16-godi{nji sinovi sna`no opiru selidbi. Visoki gospodin Pilger dje~a-~kog izgleda sje}a se Erikove pla~ne reakcije: Mora}ete me uhapsiti ako mislite da }ete me odvesti u Afriku! Iako potresen zbog neprijateljstva svoje djece, Pilger i dalje vjeruje da }e ìvot u inostranstvu biti veliko razvojno iskustvo za sve njih. Ali kaè da je obe}ao Eriku da ukoliko ne bude sre}an u Keniji, mo}i }e se vratiti u Ohajo u zadnji razred sre-dnje {kole dogodine. Da bi im se olak{alo prilago|avanje, Kristi i Erik su i{li na odvojenu obuku od svojih roditelja. Tinejdèrske aktivnosti obuhvatale su degustaciju indijske hrane (popularne u Keniji), kako da se voze javnim autobusima u Najrobiju, kako da govore svahili, te ko-riste razli~ite trikove. Posljednji dan treninga, oba mladi}a nevoljno su prihvatila da budu odvojena od prijatelja, pliva~kog tima i novog auta. Odlazak u Keniju vi{e ne izgleda kao smrtna kazna, rekao je Kristi. Eri-

51

k je promrmljao da bi mogao volontirati u rezervatu divljih ìvotinja. Ali, njihova obi~no optimisti~na majka postajala je sve vi{e zabrinuta slu{aju}i vi{e o problemima koje zemlja ima sa su{om, siroma{tvom i politi~kim nemirima – gdje stranci ìve iza visokih zidina. Sada, na me-|unarodnoj roditeljskoj sesiji, ona se prepire sa omladinskim trenerom Ejmi Kaplan oko toga smiju li se njena djeca bezbjedno voziti javnim autobusima Najrobija, ~ak i ako u po~etku budu u pratnji oca. Svi sav-jeti koje smo dobili kaù da je kobno voziti se autobusima, brinuo se Pilger. Gospo|a Kaplan bi uzvratila: Bi}e te{ko pustiti tinejdère da ì-ve po svom u Keniji, ali }e biti manje vjerovatno da }e se buniti. Opa-ska nije prigu{ila strahove gospo|e Pilger da ne}e mo}i prihvatiti ìvot u inostranstvu. Razo~ara}u mnoge ako ovo upropastim, dodala je gla-som koji je drhtao sa emocijom.

LITERATURA

1. Adler, N. (1991), International Dimen-sions of Organizational Behavior, 2nd

edition, Boston: PWS-Kent. 2. Arthur, W. A. and Bennett, W. (1995),

The International Assignee: The Relative Importance of Factors Perceived to Co-ntribute to Success, Personnel Psycholo-gy 48.

3. Bennett, R. et al. (2000), Cross-Cultural Training: A Critical Step in Ensuring the Success of National Assignments, Huma-n Resource Management 39, No. 2-3.

4. Black, J. S. (1992), Coming Home: The Relationship of Expatriate Expectations with Repatriation Adjustment and Job Performance, Human Relations 45.

5. Black, J. S. and Mendenhall, M. (1990), Cross-Cultural Training Effectiveness: A Review and Theoretical Framework for Future Research, Academy of Manage-ment Review 15.

6. Black, J. S. and Stephens, J. K. (1989), The Influence of the Spouse on Ameri-can Expatriate Adjustment and Intent to Stay in Pacific Rim Overseas Assignme-nts, Journal of Management 15.

7. Caliguri, P. (2000), The Big Five Person-ality Characteristics as Predictors of Ex-patriates: Desire to Terminate the Assi-gnment and Supervisor-Rated Performa-nce, Personnel Psychology 53, No. 1.

8. Desler, G. (2007), Osnovi menad`me-nta ljudskih resursa, Beograd, Data Sta-tus, ~etvrto izdanje, prevodilac Bojana Vujanovi}, 383. str.

9. Dowling, P. and Schuler, R. (1990), In-ternational Dimensions in Human Re-source Management, Boston: PWS-Ke-nt.

10. Dunbar, E. and Katcher, A. (1990), Pre-paring Managers for Foreign Assign-ments, Training and Development Jour-nal.

11. Feldman, D. C. (1988), Managing Ca-reers in Organizations, Glenview, IL: Scott-Foresman.

12. Gregg, P. and Wadsworth, J. (1999), Job tenure, The State of Working Britain, Manchester: Manchester University Pre-ss.

13. Harris, P. R. and Moran, R. T. (1991), Managing Cultural Differences, Hous-ton, Gulf Publishing.

52

14. Harrison, L. (1992), Who Prospers? Ho-w Cultural Values Shape Economic and Political Success, New York: Free Press.

15. Insch, G. and Daniels, J. (2002), Causes and Consequences of Declining Early Departures from Foreign Assignments, Business Horizons, No. 6.

16. Joinson C. (2002), Save Thousands Per Expatriate, HR Magazine, 77.

17. Klaff, L. (2002), The Right Way to Bri-ng Expats Home, Workforce, 43.

18. Louis, M. R. (1980), Surprise and Se-nse Making: What Newcomers Experie-nce in Entering Unfamiliar Organizatio-nal Settings, Administrative Science Qu-arterly 25.

19. Major, D. A., Kozlowski, S. W. J., Chao, G. T. and Gardner, P. D. (1995), A Lon-gitudinal Investigation of Newcomer Ex-pectations, Early Socialization Outcome-s, and the Moderating Effect of Role De-velopment Factors, Journal of Applied Psychology 80.

20. McEnvoy, G. M. and Cascio, W. E. (1985), Strategies for Reducing Emplo-yee Turnover: A Meta-Analysis, Journal of Applied Psychology 70.

21. Morrison, R. E. and Brantner, T. M. (1992), What Enhances or Inhibits Le-arning a New Job? A Basic Career Issu-e, Journal of Applied Psychology 77.

22. Noe, A. Rejmond, R. Dòn Holenbek, Beri Gerart i Patrik Rajt (2006), Mena-d`ment ljudskih potencijala: postiza-nje konkurentske prednosti, Zagreb, Mate, tre}e izdanje, prevoditeljica Milka Bubi}, 648. str.

23. Oberg, Dr. Lalervo, Anthropologist, Cul-ture Shock & The Problem Of Adjustme-nt To New Cultural Environments, an Editorial, Health, Welfare and Housing Division, United States Operations Missi-on to Brazil.

24. Prùlj, @. (2006), Osnove menad`me-nta ljudskih resursa, Banja Luka, Faku-ltet za poslovni inènjering i menad`me-nt.

25. Schein, E. (1984) Coming to a New Awareness of Organizational Culture, Sloan Management Review, Winter, Vol. 25, No. 2.

26. Schwarz, J. L. and Weslowski, M. A. (1995), Employee Orientation: What Employers Should Know, The Journal of Contemporary Business Issues.

27. Selmer, J. (1998), Expatriation: Corpo-rate Policy, Personal Intentions and International Adjustment, Internatio-nal Journal of Human Resource Mana-gement 9, No. 6.

28. Solomon, C. (1995), Repatriation: Up, Down, or Out?, Personal Journal.

29. Spreitzer, G. M., McCall, M. W. and Ma-honey, Joan D. (1997), Early Identifica-tion of International Executive Poten-tial, Journal of Applied Psychology 82.

30. Torington, Derek, Lora Hol i Stiven Te-jlor (2004), Menad`ment ljudskih re-sursa, Beograd, Data Status, peto izda-nje, prevodilac Biljana Lalovi}, 668. str.

31. Tung, Rosalie L. (1987), Expatriate As-signments: Enhancing Success and Mi-nimizing Failure, Academy of Manage-ment Executive, 1: 117.

32. Vuji}, D. (2003), Za{to je va`no uvo|e-nje u posao, Menad`ment ljudskih re-sursa, Ljudi – klju~ kvaliteta i uspjeha, Beograd, Centar za primjenjenu psiho-logiju.

33. Wanous, J. P. (1992) Recruitment, Se-lection, Orientation and Socialization of Newcomers, Reading, Mass.: Addison Wesley.

53

34. Weintraub, R. and Martineau, J. (2002), The Just in Time Imperative, Training and Development No. 52.

35. Zrni}, M. (2007), Uvod u menad`ment ljudskih resursa, Banja Luka, Besjeda i Banja Luka College.

ABSTRACT

In the previous paper we have noticed that organizational behavior and management practices differ among cultures and we identified the causes of high rates of failure of expatriate assignments. Systematic cross cultural training is recognized as one of possible solutions for this challenge becau-se it helps people to live and work in different cultures which can positively affect business negotiati-ons abroad. This paper will elaborate on the concept of culture shock experienced by workers sent abroad and also the shock caused by working in a new organizational culture. The paper will also try to examine the impact of cross cultural training on enhancing the success of expatriate managers as well as the importance of timely induction for the motivation of new workers and the role of sociali-zation and orientation in the satisfaction of workers employed in new and different business enviro-nment.

Key words: organizational culture, culture shock, employee induction, orientation and sociali-zation, cross cultural training

54

PROJEKTNO RUKOVODSTVO

Dr Milo{ Babi}

REZIME

U radu se iznose mogu}nosti primene kriterijuma i modeli za izbor projektnog rukovodstva, te kompetentni profili projektnog tima, ~ime se ukazuje na bitnu stranu po~etne faze realizacije proje-kta.U drugom delu rada ukazuje se na postavljenje saradnika i formiranje projektnog tima te se izno-se naj~e{}i problemi, dobre i lo{e osobine u~esnika u timu, stilovi rukovo|enja, formiranje radnog okvira i izve{tavanja unutar projekta i van njega.

Klju~ne re~i: projektno rukovodstvo, projektni tim, radni okvir, izve{tavanje.

UVOD

Kada su ideje za projekat uobli-~ene, projektni nalog i globalno planiranje projekta uspostavljeni, projektni nalog odobren a okvirni uslovi obja{njeni, tek sada moè da se ide na izvo|enje projekta! Pre toga potrebno je izabrati projektno-g rukovodioca kojeg, po pravilu, odobrava nalogodavac. Pri tom je veoma va`no da se izabere prava li-~nost sa pravim li~nim integriteto-m, jer pri izvo|enju projekta ona preuzima opse`ne zahteve i zada-tke. Adekvatno projektno rukovo-dstvo i njegov timski rad u realiza-ciji projekta treba da daju re{enje i odgovor za ve}inu pitanja i dilema koje se postavlja pred u~esnike projekta. Realizacija ciljeva zavisi od svih u~esnika u projektu a po-najvi{e od rukovodioca i u~esnika projektnog rukovodstva.

1. Kriterijumi za izbor projekt-nog rukovodstva

Ako ste kao nalogodavac upoz-nati sa izborom, koji se pokazao opravdanim, da li prema postupku isklju~ivanja/uklju~iuvanja u proje-kat ~lanova tima prednja~ite? Isk-lju~ite pre svega sve one koji ne bi trebali da u~estvuju, ili jo{ bolje, ne kao rukovodioci projekta. Podese-timo se na slede}ih odrednice u projektu:

Vreme: Rukovo|enje projektom je vrlo odgovoran zadatak, koji za-hteva celu osobu, nekada bez nor-miranog radnog vremena. Projekti se ne mogu voditi usput.

Svest o odgovornosti: Odgovor-nost mora da leì u samoj li~nosti, koja ovo moè i da nosi a istovre-meno njeni rezultati su takvi da se odgovornost podrazumeva.

UDK 005.8ISSN 0354-9852

55

Interesna pozicija: Kod rukovo-|enja, ne bi smelo nikako da do|e do sukoba interesa.

Podr{ka: Razmislite, projektno rukovodstvo uvek bi trebalo da ra-spolaè sa neophodnom podr{kom i zale|inom u liniji upravljanja.

Identifikacija: Projektno ruko-vodstvo moè dati samo dobre re-zultate ako se identifikuje sa zada-cima. Zbog toga, svakome u proje-ktu mora da bude jasan projektni zadatak, odnosno njegovi projektni zadaci, koji vode projekat napred. Činjenica je da nije lako odredi-

ti rukovodioca projekta. Manje smisla, ~ini se ima, izabrati ga gla-sanjem, budu}i da se pobrkaju inte-resne pozicije. Zato }emo u nared-nom izlaganju razmotriti osobine jednog projektnog rukovodioca.

Ne

Identi~no sa nalogodavcem Pretpostavljeni koji sporadi~no pomaè Prebacivati ve}em broju li~nosti u timu Celokupnu projektnu grupu po-staviti kao upravlja~ku zajednicu

Ne-mogu-

}e

Rukovo|enje projektom predati nekom iz najniè hijerarhijske le-stvice.

Tabela 1.1: Izbor projektnog rukovodstva

1.1. Kompetentni profil jednog rukovodioca projekta

Da bi se rukovodilo jednim pro-jektom, potrebno je vode}a li~nost bude sa odre|enim kompetentnim profilom ne u smislu sposobnosti i

ume}a (koje ona mora da poseduje-), ve} u smislu nadle`nosti koje }e joj biti poverene. [to je neki proje-ktni rukovodilac bliì ovom kom-petentnom profilu, to je verovatni-je da projekat leì u dobrim ruka-ma. Ovaj profil obuhvata tri oblasti kompetencije:

osobine li~nosti, rukovode}e kompetence, metodske kompetence. Za dobar profil jednog projekt-

nog rukovodioca neophodno je {to preciznije prona}i prave kompete-ncije li~nosti, pa }e nam slede}a ta-bela biti od koristi u odre|enju projektnog rukovodioca.

Koje su osobine jednog dobrog

projektnog rukovodioca? U pogledu njegove li~nosti U pogledu stila rukovo|enja U pogledu na njegove metodske

kompetencije U pogledu na njegove stru~ne

kompetencije Ovu listu moèmo da upotrebi-

mo za izbor projektnog rukovods-tva a i za na{ slede}i projekat. Njo-me moèmo, tako|e, da ispitamo koliko smo i sami spremni i pode-sni za neko rukovo|enje projekto-m.

1.2. Koliko ljudi u timu?

Jedan projektni tim bi trebalo da bude dovoljno velik, da bi mo-

56

gao da se osloni na ogromnu listu znanja i iskustava. Ali, trebalo bi da bude i dovoljno mali, kako bi bio sposoban da efikasno potrebne iz-mene informacija i diskusija drì preglednim i pod kontrolom. Isku-

stva govore, da je sedam ~lanova jedne grupe veoma efektno. Jedan-aest ~lanova tima ve} se raspada u podgrupe, a u pet~lanom timu ne-dostaje potencijal u iskustvu i stru-~nosti.

Slika 1.2: Optimalan broj ~lanova tima

1.3. Izbor saradnika za rad na projektu

Kod izbora projektnih saradnika treba zaboraviti simpatije, a jedino imati u vidu stru~ne takti~ke zahte-ve:

Iz kojih odeljenja moraju biti dobijeni saradnici?

Ko je spreman i u stanju da radi na projektu?

Ko poseduje specijalisti~ko zna-nje?

Ko bi, u svakom slu~aju, trebalo da u~estvuje u projektu?

Naravno, svi u~esnici imaju i dobre i lo{e osobine, ali na{e meri-lo ne bi smelo da bude pritisak na one koji su po ne~emu lo{i, ve} po-dsticaj za one koji su u ne~emu do-bri a nama u tome potrebni. Ova-kve podele (koje su uobi~ajene) ne

bi trebalo da budu jedino merilo za izbor. Da bi se do{lo do najboljih, trebalo bi da se koriste kriterijumi kao i pri izboru rukovodstva proje-kta: kriterijumi stru~nosti, metodi-~nosti i li~ni kriterijumi. Koji bi kriterijumi bili va`ni za va{ proje-kat moète i sami da procenite na osnovu slede}e liste (sl. 1.3.). U li-sti koja sledi date su su{tinske ko-mpetencije koje bi saradnici u pro-jektu trebalo da poseduju. Trebalo bi voditi ra~una:

Koje od kompentencija su va`ne i za{to, te dopunite listu ako za-treba?

Obezbedite va{ idealan tim, umesto name{tanja sa konkret-nim li~nostima, sa stru~nim oso-binama koje bi do{le iz polja preduzetni{tva.

57

Voditi ra~una da pojedina~ni sa-radnici raspolaù znanjem i iskust-vom u projektnom menad`mentu {to zna~ajno olak{ava rad. Dobar saradnik treba da je fleksibilan, ot-

voren za inovacije, uvek spreman da pomogne i uvek je odan timu (pouzdan, njeguje ciljeve i zajedni-~ku viziju te insistira na stvaranju atmosfere u timu).

Slika 1.3: Su{tinske kompetencije saradnika projekta

2. Odabir komplementarnih na-dle`nih profila

Članovi projekta, ne samo da bi trebali da budu podesni za zadatke u projektu ve} i za dobar zajedni~ki ra-

d. Za to je va`no da se u tim ubace razli~iti karakteri, a naro~ito, isku-stva govore, povoljno su se pokazali oni koje nazivamo kreativno − trez-vene me{avine. Oni raspolaù izraè-nom kreativno{}u u svakom trenu-

58

tku, pa ~ak i na oku svo vreme drè realizaciju i tro{kove. Poku{ajmo pri tome, da promotere ciljeva integri{e-mo u tim: a to su oni ~lanovi koji uvek ispituju planiranje i aktivnosti u smislu slaganja sa ciljevima. Isto vaì i za stru~ne promotere – koji nagla{a-vaju stru~nu stranu i socijalne pro-motere – koji poja~ano nose li~no brigu za tim.

Slika 2.1: Izbor saradnika

2.1. Me{anje razli~itih li~nosti i stilova rada

Za zajedni~ki rad i za zajedni-~ko traènje re{enja problema u konkretnim slu~ajevima, naro~ito je va`no ujediniti tim, razli~itost me|u ~lanovima pretvoriti u krea-tivno stvarala{tvo, ka jednom cilju. Ljudi na osnovu li~nosti, na~ina mi{ljenja i stepena kreativnosti pri-laze razli~ito re{avanju problema. Mogu se razlikovati tri osnovna sti-la:

Analiti~ki stil: Ovaj tip stila, problemima prilazi sistemati~no, analizira ~injenice, izvodi iz njih, strogo logi~no, naj~e{}e valjan pre-dlog re{enja.

Kreativni stil: Ovde se nudi obi-lje ideja, da bi istakli cilj re{enja. Često se odmah iznosi niz predlo-ga, koji su nekada neobi~ni, pone-kad pomalo lakrdija{ki, ali veoma kreativni i ubedljivi.

Komunikativni stil: Problemi se najbolje re{avaju zajedni~ki, to je moto ljudi koji veruju u ovaj na~in re{avanja problema. Kroz zajedni-~ke diskusije, pronalaze se ~esto dobri predlozi za re{enja.

Me{avina ovih razli~itih stilova naj~e{}e ima odlu~uju}u prednost. Kroz razli~ita mudra postupanja, koja su sjedinjena unutar grupe, pronalazi se ~esto vi{e i bolje alter-nativnih re{enja, nego {to bi to bilo u slu~aju pojedina~nih li~nosti. Pa ipak, ova mnogostrukost, moè biti i smetnja kada se radi o vrednova-nju alternativnih re{enja.

2.2. Postavljenje

Do li~nih kompetencija ne dola-zi se na osnovu procena o postavl-jenju na posao i u odnosu na kole-ge. U na~elu, razlikujemo tri razli-~ita osnovna stava:

individualisti~ko zapo{ljavanje, konkursno zapo{ljavanje, kooperativno zapo{ljavanje. Za timski rad su, naravno, naj-

podesniji saradnici koji se pona{aju kooperativno, koji su otvoreni za ideje drugih, toleri{u mi{ljenja dru-gih i rado rade sa drugima. Cilj je da zajedni~kim radom do|u do do-

59

brog rezultata. Kod sastavljanja ra-dne grupe ne sme se i}i na nepovo-ljnu varijantu a pojedina~ni sarad-nici moraju znati ko i za{to sara|u-je u timu. Čak i mogu}i rivaliteti i stari konflikti ne smeju ostati nera-{~i{}eni, u najmanju ruku, trebalo bi na po~etku ove ta~ke da se razja-snimo sa svima zaposlenima.

Neuvi|avne odluke Pa {ta li ovaj radi ovde?

Velike hijera-rhijske odlu-ke

Moram li se paziti?

Stari konflikti Njemu }u ja sada pokazati. Rezignacija Ovo opet ne}e uspeti.

Glasine Pa rukovodstvo to ne}e po-dràti.

Zavist Za{to je ba{ taj dobio ruko-vo|enje?

Tabela 2.2: „Poro|ajne gre{ke“ kod radnih grupa

Kod sastavljanja projektnih gru-pa dugoro~ni problemi i lo{e per-sonalne odluke mogu da budu i odlu~uju}i u smislu uspeha i neus-peha nekog zadatka. U slede}em primeru pretpostavit }emo slede}e:

PRIMER : U va{em odljenju se uvodi novi softver po imenu, npr. KALKUEL. Softver bi tre-bao da amortizuje obra~un zara-da i hoborara. Vi ste predvi|eni da budete rukovodilac projekta. Samo bi pet saradnika trebalo da bude u projektnom timu. De-set saradnika signalizira va{u spremnost. Koga birate za proje-kat? Koji nosioci funkcija vam nedostaju na listi? Pogledajmo narednu listu!

Ime Funkcija Staro-

st Iskustvo

1 Petar Babi}

Rukovodilac odeljenja „Z“ 48 Vodio vi{e projekata li~no, ima malo vremena

2 \or|e Spasi}

Zamenik rukovodioca odeljenja „Z“

46 Novi u odeljenju, veoma angaòvan

3 Petra Si-mi}

Stru~ni saradnik 52 Ima puno iskustva, vi{e kriti~ki nas-trojena prema EDV

4 Oliver Ri-sti}

Rukovodilac referata IT-EDV -sistema

38 Verzirani EDV - ~ovek, nema iskustva sa KALKUEL

5 Lela Kosi}

Poverenik za primenu tog softvera

31 U nekoj drugoj firmi je bila zastupnik za sprovo|enje KALKUEL

6 Milo{ Babi}

Docent 43 Trebalo bi da podu~ava o KALKUEL, upravo se uklju~uje u rad

7 Mia Nikoli}

Personalni savetnik Save-tnik radne organizacije

34 Zastupnik saradnika, specijalista za EDV-pitanja

8 Silvia Ra-di}

Stru~ni saradnik odeljenja „Z“

28 Angaòvana kao ovla{}eni obra~unski radnik plata, nova u odeljenju

9 Pavle Kapor

Referent odeljenja „Z“ 58 Vodi knjigovodstvo plata i honorara

60

10 Ruì} Nenad

Stru~ni savetnik 43 Radi u stru~nom odeljenju, poznaje KALKUEL veoma dobro iz prethodnih poslova

11 12

Tabela 2.3. Jedno projektno odelenje „Z“

Kod izbora rukovodimo se sle-de}im gledi{tima:

stru~no znanje, motivacija i angaòvanje, raspoloìvo vreme, uklju~ivanje onih koji primenju-ju program,

iskustva u izvo|enju projekta.

2.3.Razvoj saradnika: impleme-ntacija znanja

Ovo napred je idealno prikaza-no i ne odgovara uvek realnosti. Neki saradnici su na zajedni~kom nivo dostignu}a u struci, ali nekima je potrebno prose~no znanje da do-stignu ostale. Drugi bi trebalo da se obrazuju u specijalistu, da bi mogli da savetuju tim u stru~nim pitanji-ma. Kao rukovodilac projekta, tre-balo bi da tu individualnu potrebu za daljim usavr{avanjem primeni-mo u razgovoru sa saradnicima, i u grupi, i da traìmo primerene kva-lifikacione mogu}nosti. Za ovo uvek ne trebaju seminari. Da li po-stoji potrebno znanje? Kako kod ostalih ~lanova tima moèmo pri-meniti ulogu mentora u treningu na poslu? Ove kvalifikacije se ti~u stru~nih nadle`nosti. Pa ipak, i u metodskim i socijalnim nadle`nos-

tima, moè postojati potreba za kvalifikacijama, jer zapravo te su nadle`nosti i va`ne za timski rad.

3. Organizovanje RADNOG OKVIRA I IZVE[TAVANJE

Svaki projekat zahteva jedan okvir. Spolja{nji okvir je propisan projektnim nalogom. Detalje zaje-dni~kog rada u timu bi trebalo op{irno i sistemati~no objasniti na po~etku projekta. To je va`no i zbog toga {to kod novostvorenih grupa ve}inom na po~etku vlada nesigurnost. [to god se brè reguli-{e i prevazi|e ova nesigurnost, tim pre se moè po~eti sa dobrim tims-kim radom.

3.1. Po~etni projekat

Od naro~itog zna~aja za stvara-nje radnog okvira je prva zajedni-~ka sednica sa projektnim timom, koja se jo{ zove i startna sednica i sednica prve lopte. Pri tome, vaè osnovni principi i ako je mogu}e sa svim u~esnicima (i onima koji su vezani za projekat), prona}i najbo-lju mogu}u organizacionu formu, koju }e svi prihvatiti i u kojoj }e svi u~estvovati.

61

Naj~e{}a lista zadataka na po~e-tku projekta:

podela pojedinih zadataka u projektu,

na~in komunikacije i informisa-nja,

forme razgovora i ritam, su{tinsko izve{tavanje, pravila me|usobnog opho|enja, postupanje sa gre{kama. Na po~etku projekta reguli{e-

mo, {to je mogu}e pre i ta~nije, na-dle`nosti i odgovornosti. Svako u timu precizno mora da zna {ta bi trebalo da uradi, {ta sme da uradi i za {ta snosi odgovornost!

3.2. Organizacija su{tinskog izve{taja

Su{tinsko izve{tavanje se mora definisati u odnosu na spoljne i unutra{nje odnose, a to zna~i, unu-tar projektne grupe i prema nared-bodavcu i ostalim rukovode}im strukturama. Tako razlikujemo in-formisanje unutar projekta i infor-misanje sa okruènjem projekta

Obaveza informisanja unutar unutra{njih odnosa: Ve} na prvom zajedni~kom zasedanju o unutra-{njim odnosima, trebalo bi da bude utvr|eno:

Ko u kojoj situaciji, kome i koje informacije treba da u~inimo dos-tupnim?

U kojoj formi? Na koji na~in bi se te informaci-

je dokumentovale?

Za svaku aktivnost postoji pis-meni radni nalog. Ovaj radni nalo-g, u principu, izdaje rukovodilac projekta. Saradnici rade na zadaci-ma, dopunjuju radni nalog sa po-dacima o postignu}u me|uciljeva, takozvanih prelomnih ta~aka. Pro-cenjuje se, da li se termini mogu ispo{tovati i o tome se pismeno obave{tavaju saradnici rukovodioca projekta.

Obaveza informisanja u spoljni-m odnosima: U spoljnim odnosima se tako|e ure|uje informisanje. Koje informacije, u kojim vremen-skim intervalima i koliko op{irno treba da dobije nalogodavac? Savet je: informacije moraju biti kratke. Nalogodavac i upravlja~ki odbor ne moraju biti zasuti obiljem poje-dina~nih informacija. One trebaju da budu saète i redukovane i to samo one su{tinske. Ukoliko èle dodatne informacije tek im onda stavite na raspolaganje. Sve su to pitanja koja treba imati u vidu.

3.2.1. Utvrditi paket za su{tin-sko izve{tavanje

U svakom slu~aju, pravila komu-nikacije te vrste moraju biti strogo odre|ena da se informacije o odvi-janju projekta daju u pravilnim ra-zmacima, ili da to budu izve{taji o prelomnim ta~kama, odnosno po zavr{etku odre|ene faze projekta.

Pri pisanju izve{taja treba da znamo slede}e:

ko sastavlja dokumentaciju,

62

kome se ona dalje predaje, koja dokumenta moraju da bu-du odobrena,

kako se postupa sa poverljivim informacijama,

kako i gde se arhiviraju doku-menta,

kako se dokumenta mogu uni-{titi.

Slika 3.1: Su{tinski izve{taj i dokumentacija

3.2.2. Projektni reìser struktu-rira su{tinski izve{taj za proje-kte

Za sve izve{taje, trebalo bi dati obavezuju}u formu, kao odgovara-ju}i model, kao kada bismo pojed-

nostavili su{tinski formular. Ovi oblici moraju biti jednostavno stru-kturirani i jasni koji sadrè samo bitne informacije. Za svaki proje-kat odredimo jedan prostor za od-laganje izve{taja (registrator). U to-m prostoru bi trebalo da se odlaù svi izve{taji − pregledno. Slede}i odeljak obuhvata izve{taje date za-jedno u razli~itim fazama projekta. I oni spadaju u taj prostor (registra-tor ili organizer).

Tabela 3.2: Projektni registrator (organizer)

Projektne faze Izve{taj

Namera Projektni zahtev

Odredbe

Zadaci i nadle`nosti Su{tinski izve{taji Plan sednica Dogovori o informacijama i komunikaciji Protokol po~etne sednice

Projektno planiranje

Projektne faze Kriti~ne ta~ke, me|uciljevi Planiranje termina, tro{kova, personalne izmene

Projektni ra~unovo-|a

Trebalo bi = analiza Analiza odstupanja Analiza rizika Osiguranje kvaliteta

Izve{taji

Protokoli sednica Statutarni izve{taji Izve{taji o kriti~nim ta~kama Zavr{ni izve{taj

Zavr{etak projekta Protokol zavr{ne sednice

Kao {to je su{tinski va`na jedna dobra dokumentacija, tako je isto veoma vaàn i brzi pristup pojedi-na~nim dokumenatima. Zato ih treba valjano sortirati, na jednom

centralnom mestu, kako bi bili do-stupni svima kojima su potrebni. Recimo, podesno mesto za to je interni projektni prostor projekt-

63

nog tima, ali ipak sklonjen od jav-nosti.

4. ZAKLJUČAK

Pozicija projektnog menadèra izuzetno je zahtevna jer umnogome uti~e na sudbinu samog projekta. Zato se mora voditi ra~una kod iz-bora projektnog rukovodioca uzi-maju}i u obzir sve njegove osbine a posebno osobine dobrog projekt-nog menadèra. A da bi efikasno upravljali bitan je i projektni tim od ~ijeg izbora zavisi tok realizacije projekta. O veli~ini tima u literatu-ri se ~esto diskutuje, a po nama toj je onaj tim koji broji izme|u pet i sedam ~lanova, koji prolaze kroz sve faze: fazu formiranja, olujnu fa-zu, normiranje, funkcionisanje i ra-spu{tanje tima.

LITERATURA:

1. Adizes, I., Upravljanje promenama, Prometej, Novi Sad, 1994.

2. Babi} M., Upravljanje projektom, Ceko-m books, Novi Sad, 2008.

3. B. Hughes and M. Cotterell, Software Project Management (Second Edition). London: McGraw-Hill, 1999.

4. Black, H., (Hrsg.), Neuorierung im Pro-jektmanagement, TÜV Rheindland, Köln, 1998.

5. Bobera, D., Projektni menad`ment, Ekonomski fakultet Subotica, 2007.

6. Brandenberger, J.,/Konrad, R., Tehnika mre`nog planiranja, ISPU, Beograd, 1968.

7. Buble, M., Projektiranje organizacije, Informator, Zagreb 1981.

8. \or|evi}, D.,/Ćo}kalo, D., Upravljanje kvalitetom, Tehni~ki fakultet, Zrenjani-n, 2004.

9. EU Commission, Project Cycle Manage-ment Guidelines, Brusseles, 2004.

10. Jovanovi}, P., Upravljanje projektom, FON, Beograd, 2006.

11. G.R Heerkens, Project Management. New York, NY: McGraw Hill, 2002.

12. Nouks, S., Mejdòr I., Grivud A., Alen D., Gudman M, Upravljanje projektima, Clio, Beograd, 2005.

13. Risti}, D., Upravljanje promenama, Ce-kom books, Novi Sad, 2007.

14. Zrni}, M., Uvod u menad`ment ljudski-h resursa, Banja Luka College, Banjalu-ka, 2007.

64

KOMUNIKACIJA I ORGANIZACIONA KULTURA

Mr Svetlana Du{ani}

Rezime

Osnovni cilj komunikacije je razvijanje ideja, ali za dobru komunikaciju u organizaciji potrebne su uvje`bane tehnike i metode. Organizaciona kultura podlijeè kulturi zemlje u kojoj se nalaze. Zbog toga poslodavci koji nastoje da pro{ire svoj biznis u druge zemlje moraju najprije da se upozna-ju sa kulturom te zemlje, jer podaci pokazuju brojne velike kompanije koje su doìvjele neuspjehe upravo zbog nepoznavanja kulture zemlje, pa shodno tome i na~ina komunikacije u odre|enoj zem-lji. Me|utim, neka ustaljena pravila vaè za svaku zemlju pa ih je potrebno i savladati. Ve}ina poslova podrazumijeva timski rad i saradnju sa drugim ljudima, koji daje vidan napredak uz pozitivnu ko-munikaciju.

Klju~ne rije~i: komunikacija, kultura, stav, vo|a, odnosi, predrasude.

Uvod

Komunikacija je permanentan proces koji podrazumijeva slanje, oda{iljanje i primanje informacija, odnosno verbalnu i neverbalnu ko-mponentu u razgovoru. Njen osno-vni cilj je razmjena ideja. Da bi se cilj ostvario komunikacijom se us-postavljaju mostovi i prevazilaze smetnje i barijere. U tu svrhu kori-ste se i uvje`bavaju tehnike i meto-de komuniciranja.

Organizaciona kultura preduze-}a je uvijek pod sna`nim uticajem kulture zemlje, odnosno okruènja.

Primjera radi u Srbiji je organi-zaciona kultura pod sna`nim utica-jem srpske nacionalne kulture koju karakteri{e: visoka distanca mo}i, koja implicira centralizaciju odlu~i-vanja, kolektivizam, koji implicira

o~ekivanja zaposlenih da njihova organizacija brine o njima, podrà-va i pogoduje pasivnosti ljudi u or-ganizaciji, izbjegavanje neizvesno-sti, {to implicira vjerovanje u ispra-vnost mi{ljenja rukovodilaca i vre-dnovanje standarda koji ure|uju organizaciju i formalizuju pona{a-nje zaposlenih, umjesto da vrednu-je njihovu li~nu inicijativu i kreati-vnost; i ènske vrijednosti koje se ogledaju u favorizovanju socijalnih odnosa i socijalnog nasuprot mate-rijalnom statusu.

Karakteristike srpske nacionalne kulture, kako ih je definisao Hofs-tede u svojim istraìvanjima nacio-nalnih kultura 40 zemalja svijeta (Hofstede 1997): visoka distanca mo}i, visoko izbjegavanje neizvjes-nosti, kolektivizam i ènske vrijed-nosti, uticale su koliko i dràvno

UDK 005.95/.96 ISSN 0354-9852

65

vlasni{tvo, da organizaciona stru-ktura javnih preduze}a bude hijera-rhijski ure|ena, sa osobinama pune birokratije i visokim stepenom ce-ntralizacije odlu~ivanja. Promjena uslova, prije svega, poslovnog am-bijenta utica}e na promjenu vrijed-nosnog sistema u nacionalnoj kul-turi, koji }e uticati na promjenu vrijednosnog sistema zaposlenih. Mogu} je i obrnuti smjer promje-na, da se prvo promijeni vrijedno-sni sistem u preduze}ima, koji }e indukovati promjene nacionalnog vrijednosnog sistema. Bitno je da promjena sistema vrijednosti dove-de do pozitivnih promjena u pona-{anju zaposlenih.

U procesu tranzicija srpske pri-vrede ve} su promovisane nove vri-jednosti: privatna svojina, trì{te, potro{a~i, produktivnost, profit, zarada na bazi postignutih rezulta-ta, motivacija zaposlenih, i sli~no.

Svako preduze}e treba da izgra-di svoj vrijednosni sistem, po koje-m }e biti prepoznatljivo u unutra-{njoj i spoljnoj javnosti. Javna pre-duze}a su u druga~ijoj poziciji od ostalih iz razloga {to je njihova mi-sija da zadovoljavaju}i potrebe gra-|ana brinu o njihovom ìvotnom standardu i kvalitetu ìvota. Zbog toga se u njihovom sistemu vrijed-nosti na prvom mjestu moraju na}i potro{a~i, zatim produktivnost, motivacija zaposlenih, itd.

Kultura preduze}a u kojoj su potrebe potro{a~a na prvom mjestu ne moè biti centralizovana. Da bi

se realizovala ova vrijednost, oni koji odlu~uju moraju biti blizu po-tro{a~a, a to omogu}uje horizonta-lna (decentralizovana) organizacija.

Organizaciona kultura nastavlja da ìvi ako se izaberu zaposleni ko-ji se uklapaju u organizaciju i ako se socijalizuju novi zaposleni kako bi se prilagodili organizacionoj ku-lturi.

Usvajanje principa organizacio-ne kulture

Kako zaposleni usvajaju princi-pe organizacione kulture:

pri~e - sastoji se od prepri~ava-nja raznih doga|aja koji oslika-vaju duh organizacije,

rituali - niz aktivnosti koje se stalno ponavljaju, a kroz koje se iskazuju i ja~aju vrijednosti or-ganizacije,

materijalni simboli - pokazuju snagu materijalnih simbola koji isti~u posebnost organizacije,

jezik - akronimi, jedinstveni ter-mini, fraze i zna~enje rije~i koji su specifi~ni za jednu organiza-ciju. Stvaranje kulture koja po{tuje

zahtjeve klijenata: Zapo{ljavanje radnika koji su aktivni i srda~ni;

Postavljanje strogih pravila, pro-cedura i propisa;

Davanje odre|ene slobode rad-nicima, da bi mogli da iza|u u

66

susret sa promjenljivim zahtjevi-ma klijenata;

Dobra sposobnost slu{anja; Postizanje jasno}e izme|u kom-panije i njenih klijenata, da bi se izbjegla pometnja i konflikti;

Zapo{ljavanje radnika koji su svjesni u svojim nastojanjima da zadovolje klijente. Duhovnost radnog ambijenta:

Priznanje da ljudi imaju unutra-{nji ìvot koji predstavlja potre-bu koja se zadovoljava smisaoni-m radom koji se obavlja u kon-tekstu zajednica. Karakteristike duhovno orijenti-

sane kulture: Izraèn ose}aj svrsishodnosti; Usmerenost na individualni raz-voj;

Povjerenje i otvorenost; Ovla{}enja zaposlenih; Tolerancija iskazivanja stavova zaposlenih. Dobrobit duhovno orijentisane

organizacije: Pobolj{ana produktivnost zapo-slenih;

Smanjeno cirkulisanje radnika; Pove}ana produktivnost organi-zacije;

Pove}ana kreativnost; Pove}ano zadovoljstvo zaposle-nih;

Pobolj{an rad u timu; Pobolj{an ukupan rad organiza-cije.

Definisanje spoljnog okruènja: Spoljno okruènje Spoljne institucije ili snage koje potencijalno ugroàvaju poslo-vanje organizacije.

Komponente spoljnog okruè-nja.

Specifi~no okruènje: dio okru-ènja koje je direktno vezano za postizanje ciljeva organizacije.

Op{te okruènje: {iroko uzeti spoljni uslovi koji mogu da ugroze organizaciju.

Odnos vo|e organizacije sa po-slovnim partnerima

Vodstvo je sloèna aktivnost uti-canja na druge da naporno rade na ostvarivanju organizacionih ciljeva i zadataka.

Lideri (vo|e - leaders) su osobe koje uti~u na pona{anje drugih (sljedbenika), osobe koje posjeduju sposobnost uticanja na pona{anje svojih saradnika. Piter Drucker ka-è da je jedino ispravna definicija vo|e tvrdnja da je to neko ko ima sljedbenike, da je to neko ~iji sljed-benici rade prave stvari, da su lide-ri lako uo~ljivi, jer oni daju primjer sljedbenicima i isti~e da lideri nisu rang, privilegije, titule ili novac - to je odgovornost.

Najjednostavnije re~eno, sljed-benici su osobe koje svoje pona{a-nje uskla|uju sa pona{anjem vo|e (lidera) odnosno sa njihovim ins-trukcijama ili sugestijama. Pri tome je va`no naglasiti da je rije~ o oso-

67

bama koje se tako pona{aju ne zato {to moraju ve} zato {to èle da sli-jede svog lidera.

Uspje{ni sljedbenici imaju slje-de}e karakteristike: oni dobro upravljaju sobom, u stanju su da misle za sebe, mogu da rade samo-stalno i bez direktnog nadzora, pri-vrèni su grupi, organizaciji i ideji i pored toga {to vode ra~una i o se-bi. Prema istraìvanjima, najve}i broj ljudi voli da radi sa kolegama koji su emocionalno privrèni svo-m poslu.

Najva`nije karakteristike uspje-{ne administracije su otvorenost u komunikaciji i spremnost za rje{a-vanje konkretnih problema investi-tora. U realizaciji investicionog projekta komunikacija sa potencija-lnim investitorom zauzima najzna-~ajnije mjesto. Od kvaliteta komu-nikacije u velikoj mjeri zavise dina-mika ulaganja i veli~ina investicije. Budu}i da je konkurencija izme|u potencijalnih investicionih lokacija na lokalnom i globalnom nivou da-nas veoma o{tra, li~ne osobine, kao {to su efikasnost, otvorenost ili do-bro znanje stranih jezika, mogu biti presudan faktor prilikom kona~nog izbora.

Tokom usmene i pisane razmje-ne informacija sa zainteresovanom kompanijom, lokalna administraci-ja ima priliku da istakne sopstveni profesionalizam i uti~e na uspje{nu realizaciju posla. Pri tome, va`no je imati u vidu da ni besprijekoran nastup pred investitorom ne gara-

ntuje pozitivan ishod investicione odluke, ali nema sumnje da }e ne-profesionalno pona{anje predsta-vljati jasan signal za odustajanje od posla. Velike svjetske kompanije dugo i temeljno pripremaju strate-giju {irenja proizvodnje izvan naci-onalnih granica.

Za razliku od {pekulantskih in-vestitora, one se trajno vezuju za odabrana strana trì{ta i zato na-stoje da sa doma}im institucijama izgrade dugoro~ne partnerske od-nose, zasnovane na me|usobnom povjerenju.

Kod dràvne i lokalne adminis-tracije najvi{e su cijenjeni otvore-nost za komunikaciju u svim faza-ma investicionog procesa i sposob-nost rje{avanja konkretnih proble-ma koji se mogu pojaviti prije za-vr{etka projekta i kasnije, tokom poslovanja.

Proaktivni regioni ne priznaju nikakve barijere za uspostavljanje kontakta sa potencijalnim investi-torima. Visoka poslovna kultura podrazumijeva znanje o poslovanju konkretne kompanije i vje{tinu prezentovanja koristi od investiranja u svojoj zemlji.

Tako|e, treba napomenuti da, iako se najve}i dio me|unarodne poslovne komunikacije odvija na engleskom jeziku, kompanije iz ve-likih zemalja, poput Njema~ke, Francuske ili Italije, poznavanje maternjeg jezika smatraju zna~ajno-m predno{}u u poslovnim razgovo-rima.

68

Faze procesa komuniciranja

Iako je nezahvalno na bilo koji na~in generalizovati faze procesa komuniciranja, dosada{nja praksa dopu{ta da izdvojimo neke pravil-nosti koje se ponavljaju prilikom realizacije ve}ine investicionih pro-jekata.

Generalno pitanje potencijalnog investitora se naj~e{}e, pojavljuje u formi pisma ili elektronske po{te i sadrì memorandum sa adresom sjedi{ta, kontakt telefonom i inter-net adresom, gdje je mogu}e pro-na}i detaljne informacije o konkre-tnoj kompaniji. Na ovaj na~in po-tencijalni investitor nastoji da pri-kupi podatke o glavnim elementi-ma za odlu~ivanje, kao {to su:

ekonomski pokazatelji, pravni propisi, poreski reìm, tro{kovi i struktura radne snage, ostali tro{kovi poslovanja i dr. Takva pitanja su karakteristi~na

za kompanije koje jo{ uvijek nisu odabrale investicionu lokaciju i po pravilu, ne sadrè detalje o planira-nom ulaganju. U slu~aju sumnje u ta~nost informacija o bonitetu ko-mpanije, dodatna provjera moè biti izvr{ena uz pomo} stranih am-basada i privrednih komora kod nas, kao i odgovaraju}ih doma}ih institucija u inostranstvu.

Specifi~na pitanja potencijalnog investitora:

Ukoliko je neka kompanija ve} odlu~ila da zapo~ne poslovanje na odre|enom podru~ju, ona moè da

po{alje upit u kojem traì konkre-tna obja{njenja u vezi sa:

procedurom registracije predu-ze}a,

radnim i boravi{nim dozvolama, za{titom intelektualne svojine ili partnerima za eventualnu poslo-vnu saradnju. Ovakva pitanja sadrè vi{e bitni-

h informacija o samoj kompaniji i omogu}ava izvo|enje zaklju~aka u vezi sa glavnim ~iniocima odluke o investiranju.

Po{to prikupljanje podataka obi~no zahtijeva odre|eno vrijeme, na primljeni upit treba odgovoriti {to prije, kratkim pismom kojim se izraàva zahvalnost za iskazano interesovanje i defini{e rok za do-stavljanje traènih informacija. Po-red toga, na ovaj na~in mogu biti zatraèna i dodatna obja{njenja po-jedinih zahtjeva iz upita. U pismu bi trebalo navesti kontakt podatke one osobe koja }e biti zaduèna za komunikaciju sa konkretnom ko-mpanijom. Detaljan odgovor treba da sadrì precizne, ta~ne i aùrira-ne informacije koje u potpunosti odgovaraju zahtjevima potencijal-nog investitora. Na ovom mjestu bilo bi dobro ponuditi i pomo} u narednim fazama investicionog procesa, kako bi celokupna proce-dura bila ubrzana. Na osnovu odgovora, potencijalni investitor stvara sliku o pouzdanosti partne-ra.

69

Dopunski kontakt

Dostavljene informacije potenci-jalni investitor koristi kao osnovu za pore|enje sa konkurentskim lo-kacijama i izbor jedne od njih. Izme|u prvog upita i narednog ko-ntakta obi~no protekne duì period koji moè biti iskori{}en za priku-pljanje i slanje novih podataka, kao i za traènje informacija o dinamici investicionog projekta.

Pismo o namjerama

U slu~aju pozitivne odluke, in-vestitor se ponovo obra}a tzv. pis-mom o namjerama u kojem navodi konkretne elemente projekta, kao {to su planirani obim i vrsta ulaga-nja. U ovoj fazi potrebne su mu specifi~ne informacije o raspoloì-vom gra|evinskom zemlji{tu, proi-zvodnim halama, poslovnom pro-storu ili lokalnim preduze}ima, sa kojima bi bio uspostavljen odre|e-ni oblik poslovne saradnje.

U informacije ovog tipa, izme|u ostalog, spadaju:

lokacija i povr{ina parcela i ha-la,

cijena iznajmljivanja, odnosno kupovine zemlji{ta, pogona i poslovnog prostora koji su pre-dmet interesovanja,

stanje infrastrukture, raspoloìva radna snaga, lokalni podsticaji i sli~no. Posjeta potencijalnog investitora

Potpisivanju ugovora trebalo bi da prethodi temeljna priprema po-sjete koja podrazumijeva organiza-ciju velikog broja sastanaka sa zai-nteresovanim stranama, kao {to su:

ministarstva i dràvne agencije, op{tinski organi, preduze}a, vlasnici zemlji{ta, hala i poslov-nog prostora. Precizno planiranje aktivnosti i

efikasna koordinacija svih u~esnika u projektu predstavljaju osnovnu pretpostavku uspje{nog okon~anja posla.1

Odnos lidera sa zaposlenima

Pored ~injenice da lideri posje-duju viziju, izuzetno je zna~ajno da su oni li~nosti koje, sa puno entuzi-jazma, preduzimaju sve neophodne aktivnosti putem kojih svoje sarad-nike inspiri{u vizijom. Ovo je izu-zetno bitno za liderstvo. Jer, lider-stvo podrazumijeva sljedbeni{tvo bez prisile odnosno, kako to autori kaù, "lideri ne mogu saradnike angaòvati preko komande, oni ih samo inspiri{u". Omogu}avaju dru-gima da djeluju. Liderstvo podra-zumijeva "timski napor". To je i ra-zlog da, kako to autori kaù, "uzo-rni lideri" daju podr{ku i pruàju pomo} svima koji moraju realizo-vati odre|eni radni projekt. Mode-

1 Boìdar Laganin, Časopis INVESTICIJE - Decembar 2006.

70

li{u put. Lideri daju primjer i stva-raju odanost kroz jednostavne pri-mjere svakodnevnog pona{anja ko-je kreira impuls i progres. Jednom rije~ju, "lideri modeli{u put kroz li-~ni primjer i posve}ivanje izvr{ava-nju". Ohrabruju srce. Za liderstvo je karakteristi~no uno{enje emocija koje omogu}ava stvaranje "pobje-dni~ke atmosfere". Zato lideri slave uspjehe ("celebrate victory") i pod-sti~u samopo{tovanje ("encourages self-esteem"). Lider mora biti kom-petentan - sposoban za efektivno i efikasno obavljanje relevantnih fu-nkcija (poslova, zadataka).

Me|u njima posebno su zna~a-jne sposobnosti uticanja na pona{a-nje ljudi (sljedbenika) tako da oni sa entuzijazmom sara|uju i dopri-nose naporima (ukupnim - grupni-m i organizacije u cjelini) usmjere-nim ka realizaciji ciljeva (pojedina-~nih, grupnih i organizacije kao cjeline).

Mnogi autori smatraju da efika-sni lideri treba da imaju sljede}e performanse: budnost, pronicljivo-st, odgovornost, inicijativnost, is-trajnost, samopouzdanje, druèlju-bivost, opreznost, sposobnost regu-lisanja, dominantnost, ekstrovert-nost, konzervativizam, kooperativ-nost, tolerantnost, uticajnost, moti-visanost, integritet, povjerenje, sposobnost razumijevanja, intelige-ncija, odlu~nost, integritet i sli~no.

Piter Draker isti~e da liderske sposobnosti, koju ~ine odre|ena struktura, stil, vje{tine i interesi, ia-

ko veoma bitne, jesu potreban ali, istovremeno ne i dovoljan (pred)u-slov njihove efikasnosti.

Kada je u pitanju organizaciona kultura, ~esto nije samo dovoljno re}i zaposlenima kako treba da ko-municiraju me|usobno i sa klijenti-ma.

Ako ste vi vo|a tima situacija je kao u porodici, morate da postavi-te model komunikacije i vi da bu-dete primjer. Tek tada moète o~e-kivati od ostalih ~lanova da vas prate. Prema zaposlenima se treba pona{ati onako kako o~ekujete da se oni pona{aju prema klijentima:

Slu{ajte ih sa punom pa`njom. Ostvarite kontakt o~ima. Saslu-{ajte njihove komentare i pitajte da li ste dobro shvatili ono {to su èljeli da kaù.

Budite opu{teni i prijateljski na-strojeni. Ne dopu{tajte da vas brige o drugim problemima sprije~e da saslu{ate raport.

Bilo da sjedite, stojite ili razgo-varate telefonom, ostvarite ot-vorenost u svom stavu. Pazite na govor va{eg tijela i glasa.

Uvijek budite precizni kod svoji-h zahtjeva i pobrinite se da za-posleni imaju sve resurse potre-bne da ostvare ciljeve.

Budite u~tivi ali odlu~ni. Razgovor zavr{avajte tako {to im date va{ prikaz i shvatanje si-tuacije. Ako ste u prilici, zahva-lite im se na njihovom vremenu.

71

U slu~aju da ne obra}ate pa`nju na komunikaciju sa podre|enima, dajete im primjer da komunikacija nije bitna i nemojte onda o~ekivati da se oni druga~ije pona{aju prema svojim podre|enim ili klijentima.

Neverbalna komunikacija u po-slovanju

Za poslovni komunikaciju od velike va`nosti su i neverbalni sig-nali.

Govor tijela, neverbalna komu-nikacija ili znakovi mogu se podije-liti na stati~ke i dinami~ke.

Stati~ki znakovi su: udaljenost tijela, me|usobni poloàj, stav tijela, tjelesni kontakt. Dinami~ki znakovi:

izrazi lica, kretnje, kontakt o~ima. Kao veoma vaàn dio neverba-

lne komunikacije je udaljenost tije-la. Tako da se moèmo pozabaviti time {ta zna~i odre|ena udaljenost od osobe do osobe.

Me|utim, razdaljina izme|u lju-di i njihova zna~enja, odnosno pri-stojnost razlikuju se od zemlje do zemlje, kulture do kulture.

Psiholo{ka podjela prostora: 1. intimni prostor: 15 – 45 cm

(produètak tijela),

2. li~ni prostor: 45 – 120 cm (ko-munikacija s poznatima),

3. socijalni prostor: 1,2 – 3,5 m (s nepoznatima),

4. javni prostor: vi{e od 3,5 m (su-sreti sa grupom ljudi). Me|usobni poloàj tijela u raz-

govoru tako|e je dio neverbalne komunikacije, tako se slaganje mo-è prepoznati po sli~nom poloàju sagovornika i njihovom pribliàva-nju, dok se neslaganje ogleda u udaljavanju ili suprotnom poloàju, naslanjanju na stolicu.

Veoma je vaàn i stav tijela, pa tako, prekr{tene ruke odraàvaju negativno mi{ljenje, nevjerica ili nesigurnost, osje}aj ugroènosti i obrambeni stav. Prekr{tene noge se tuma~e na sljede}e na~ine: negati-vno ako su usmjerene od sagovor-nika; pozitivno ako su usmjerene prema sagovorniku.

[to se ti~e neverbalne komuni-kacije, mnogo toga govori i fizi~ki kontakt, odnosno stepen bliskosti izme|u sagovornika.

Rukovanje s obje ruke, podrazu-mijeva srda~nost, „mekano“ ruko-vanje je negativan utisak, dugotra-jno rukovanje, neprijatnost.

Kada je u pitanju kretanje, ako osoba prilazi ra{irenih ruku, otvo-renih dlanova zna~i iskrenost, a su-protno je ako su dlanovi skriveni. Isto tako, dodirivanje nosa, odmi-canje okovratnika, pokrivanje usta zna~i neiskrenost.

72

[to se ti~e odraza mo}i, ukoliko su dlanovi okrenuti prema dole, to zna~i autoritarnost, zapovijedanje, a prema gore, molbu. Mahanje ka-ìprstom odraàva napad, agresiv-nost, istaknuti palci, superiornost, mo}, opet prsti u obliku zvonika, samouvjerenost, a prekr{teni prsti, frustriranost.

Izbjegavanje gledanja u o~i, gle-danje pored, gledanje „kroz” zna~i osje}aj neprijatnosti, dok stalno „buljenje” u sagovornika izaziva osje}aj neprijatnosti, izazivanja i agresivnosti.

Psiholozi su utvrdili da }e ljudi doìvljavati prijateljski onoga ko gleda sagovornika u lice, smije{i se, klima glavom u znak potvr|ivanja, ukoliko pokazuje otvorene dlano-ve, ne drì prek{tene ruke i noge i ukoliko je nagnut prema sagovor-niku.

Kao samopouzdana osoba, pre-ma istraìvanju psihologa, doìvlja-va se ona koja gleda osobu u o~i, ne trep}ete i drì podignutu bradu, ruke drì dalje od lica, oblikuje prste u zvono, uspravo stoji ili sjedi sa ispruènim nogama i ne pravi nagle pokrete. Kao pa`ljivog slu{a-oca doìvljava se onaj ko ima okre-nutu glavu prema slu{aocu, gleda u njega ve}inu vremena i ne gleda preko ruba nao~ara, onoga ko ne lupka nogama, ne drì skr{tene ru-ke iza glave a noge u zglobovima.

Komunikacioni procesi i kanali u poslovanju

Komunikacija je transfer razu-mijevanja zna~enja. Pod transferom zna~enja se podrazumijeva da je poruka primljena u obliku u kome je primalac poruke moè razumjeti. Razumijevanje poruke nije isto {to i slaganje sa porukom.

Organizaciona komunikacija podrazumijeva da su svi modeli, mreè i sistemi komunikacije u ok-viru jedne organizacije.

Funkcije komunikacije

1. Kontrola - formalna i neforma-lna komunikacija kontroli{e po-na{anje pojedinaca u organizaci-ji;

2. Motivacija - komunikacija poja-{njava zaposlenima {ta treba da se uradi, kako da se uradi i {ta se moè u~initi da bi se pobo-lj{ao u~inak

Funkcije komunikacije

1. Emocionalni naboj - socijalna interakcija u okviru radne grupe omogu}ava zaposlenima da izra-ze svoje emocije.

2. Informacije - pojedincima i gru-pama su potrebne informacije da bi mogli da donose odluke i obavljaju poslove u organizacija-ma.

73

Me|uljudska komunikacija

Poruka - svrha koju treba preni-jeti;

Kodiranje - pretvaranje poruke u simbole;

Kanal - medijum kroz koji putu-je poruka;

Dekodiranje - ponovno tuma~e-nje poruke prevodioca;

Buka - sve {to ometa komunika-ciju. Barijere za interpersonalnu ko-

munikaciju Filtriranje - namjerna manipula-cija informacijama da bi one iz-gledale privla~nije za primaoca;

Emocije - odbacivanje racional-nog i objektivnog na~ina razmi-{ljanja i emocionalno rasu|iva-nje pri interpretaciji poruka;

Prenatrpanost informacijama - informacije sa kojima radimo prevazilaze na{e sposobnosti obrade;

Defanzivnost - kada su ugroèni ljudi reaguju tako da se smanju-je mogu}nost postizanja me|u-sobnog razumijevanja;

Jezik - specijalizovna terminolo-gija ili stru~ni jezik (àrgon) koji po{iljaoci koriste i mogu dovesti do zabune u razumijevanju po-ruka;

Nacionalna kultura - kultura ima uticaja na formu, formalno-st, jasnost i modele informacija u komunikaciji.

Ometanja u komunikaciji: Kodiranje poruke

na efektivnost poruke uti~u vje-{tina, stav i sposobnost po{iljao-ca,

socijalno-kulturni sistem po{ilja-oca. Poruka

simboli kori{}eni da bi se preni-jelo zna~enje,

sadràj same poruke, izbor formata poruke, buka koja ometa komuniciranje. Kanal

izbor primjerenog kanala ili vi{e kanala za preno{enje poruke od strane po{iljaoca. Primalac

uticaj ve{tina, stavova i sposob-nosti primaoca u procesu deko-diranja poruke,

socijalno-kulturni sistem prima-oca. „Feedback” pravac

ometanje komunikacionih kana-la kojima se povratna poruka vra}a po{iljaocu. Kategorije konflikata

funkcionalni konflikti su kons-truktivne prirode,

disfunkcionalni konflikti su des-truktivni. Tipovi konflikata

konflikt su{tine zadatka i cilja: su{tina zadatka i cilja posla,

konflikt me|uljudskih odnosa: odnosi me|u ljudima,

konflikt u procesu rada na zada-tku: na~in na koji }e se posao obaviti.

74

Tehnike za rje{avanje konflika-ta:

Izbjegavanje, Predusretljivost, Prisiljavanje, Kompromis, Saradnja. Sloèni i me|uzavisni zadaci za-

htijevaju: efektivnu komunikaciju, odno-sno diskusiju izme|u ~lanova grupe,

kontrolisan konflikt, ve}u inte-rakciju izme|u ~lanova grupe. Timovi prema{uju u~inak poje-

dinaca Obezbje|uju na~in da se bolje iskoriste talenti zaposlenih;

Timovi su vi{e fleksibilni i bolje odgovaraju na promjene;

Mogu da se brzo okupe, razviju, ponovo fokusiraju i rasture;

Radni timovi su grupe ~iji ~la-novi intenzivno rade na odre|e-nom, zajedni~kom cilju koriste}i svoju pozitivnu sinergiju, poje-dina~nu i zajedni~ku odgovor-nost i dodatne vje{tine. Vrste timova:

Timovi za rje{avanje problema su oni gdje zaposleni iz istog odjeljenja ili funkcionalne obla-sti se trude da unaprijede radne aktivnosti ili da rije{e odre|ene probleme;

Samoupravni timovi su tamo gdje radni tim koji radi bez me-

nadèra i odgovoran je za cjelo-kupan rad ili dio procesa rada;

Me|ufunkcionalni tim podrazu-mijeva hibridno grupisanje poje-dinaca koji su eksperti za razli~i-te specijalizovane poslove i koji rade zajedno na razli~itim zada-cima;

Virtuelni tim je onaj gdje rade ljudi koji koriste kompjutersku tehnologiju da bi povezali fizi~ki razdvojene ~lanove radi postiza-nja zajedni~kog cilja. Karakteristike efektivnog tima

Jasno razumijevanje ciljeva; Kompetentni pojedinci koji ima-ju potrebne ve{tine;

Dobre interpersonalne ve{tine za obavljanje posla kao ~lan ti-ma;

Zajedni~ka posve}enost; Dobar sistem komunikacije; Ve{tina pregovaranja; Odgovaraju}e liderstvo; Interna i eksterna podr{ka. Tipovi organizacione komuni-

kacije Formalna komunikacija je ko-munikacija koja prati lanac ko-mande ili koja je potrebna za obavljanje jednog posla;

Neformalna komunikacija je ko-munikacija koja nije definisana strukturnom hijerarhijom orga-nizacije. Ona omogu}ava slu-`benicima da zadovolje svoju potrebu za dru{tvenom interak-cijom i moè da pobolj{a radni

75

u~inak kreiraju}i brè i efikasni-je kanale komunikacije. Pravac komunikacionog toka

Komunikacija na dole je komu-nikacija koja te~e prema dole od menadèra do podre|enih slu-`benika.

Komunikacija na gore je komu-nikacija koja te~e od slu`benika ka menadèrima informi{u}i ih o potrebama zaposlenih i {ta to mogu da unaprijede kako bi stvorili klimu po{tovanja i pov-jerenja.

Horizontalna komunikacija je komunikacija izme|u zaposlenih na istom nivou koja olak{ava koordinaciju i {tedi vrijeme.

Dijagonalna komunikacija je ko-munikacija koja daje presjek or-ganizacionog dijela i organizaci-onog nivoa, omogu}ava efikas-nost i brzinu. Vrste komunikacionih mreà

Lan~ana mreà je gdje komuni-kacija te~e prema formalnom la-ncu komandi, kako nagore tako i nadole.

Mreà „to~ka” - sva komunika-cija se obavlja izme|u grupnog lidera (hub) i ostalih u grupi.

Mreà sa svim kanalima - ko-munikacija se kre}e slobodno izme|u svih ~lanova radnog ti-ma. Kada razgovaramo o ljudima

koje poznajemo, pitanje njihovog

ìvotnog stava je nezaobilazno. Ta-ko, ~esto ~ujemo: „On ima poziti-van stav!”, „On je uspe{an, jer veruje u sebe.”, „Nije omiljen zbog svog stava pre-ma drugim ljudima.”, „Zbog nega-tivnog stava i kriti~nosti, ljudi ga smatraju nekooperativnim.”

Od ìvotnog stava koji posedu-jemo ili zauzmemo, zavise na{a osje}anja, na{e razmi{ljanje, ali isto tako i na~in na koji se pona{amo.

Od tog stava zavisi: Da li u pojedinim situacijama reagujemo negativno ili poziti-vno;

Na koji na~in klasifikujemo lju-de ili stvari;

Da li smo proaktivni ili odstu-pamo. Sa stanovi{ta modernog mena-

d`menta, pozitivan stav je od vita-lnog zna~aja.

Pomislite na trenutak na sloène procese kojima upravlja savremeni menadèr i vje{tine koje su mu ne-ophodne da bi ih uspje{no obavio. Komunikacija, motivacija, planira-nje, usavr{avanje, dono{enje odlu-ka, pregovaranje, liderstvo i mnoge druge, ne mogu se uspje{no obavl-jati ukoliko nisu ~vrsto utemeljeni u pozitivnom stavu.

1. Da nemate predrasuda Ljudi „pozitivnog stava“ nemaju

predrasude, bez obzira da li su u pitanju ljudi ili situacije. U ljudima traè dobro, a ~ak i iz najlo{ijih si-tuacija poku{avaju da izvuku najvi-

76

{e. U menad`mentu, ovakav pristu-p je od neprocjenjive va`nosti.

2. Da imate samopouzdanja i da kontroli{ete situaciju ljudi pozitiv-nog stava veruju u sebe i svoje spo-sobnosti, {to im olak{ava da efika-snije i bolje kontroli{u ljude i situa-ciju. Nisu optere}eni svojom sna-gom, niti im je stalo da kontroli{u sve i svakog, ali èle da budu u to-ku sa stvarima, {to im omogu}ava uspe{no rukovo|enje. („Pozitivni“ menadèri posebno uspje{no dele-giraju poslove).

3. Da ste kreativni u razmi{lja-

nju i planiranju Jezikom menad`menta, kreativ-

nost ozna~ava sposobnost da se ra-zmi{lja kreativno odnosno da se ra-|aju i stvaraju nove ideje, rje{enja i strategije za probleme koji se javlja-ju. Menadèri „pozitivnog stava“ uvijek razmi{ljaju korak u napred, trude}i se da znaju kuda idu.

4. Da umijete da se nosite sa

promjenama „Pozitivni“ menadèri u pro-

menama vide {ansu koja }e donijeti progres. To je istovremeno prilika da istraè druga~ija i nepoznata po-dru~ja, steknu nova iskustva ili sru-{e prepreke koje su ih sputavale. Razlog {to menadèri „pozitivnog stava“ mogu uspje{no da se nose sa promjenama je njihovo samopouz-danje, sposobnost da se adaptiraju, i ~injenica da u svakoj promjeni vi-de {ansu, a ne prijetnju.

5. Da ste optimista Iako imaju mnogo sli~nosti,

mnogi ljudi pogre{no poistovje}uju optimizam i pozitivan stav. Opti-mizam podrazumijeva vedrinu, po-tenciranje „svjetlije strane“, jednu veliku i {iroku nadu. Sve ove kara-kteristike sadràne su u odre|enoj mjeri i u pozitivnom stavu, ali za razliku od optimizma koji ~esto umije da bude nerealan pozitivan stav je ~vrsto utemeljen na realno-sti i baziran na stvarima onakvim kakve jesu.

6. Sposobnost da se uspje{no

komuniciraju gore navedene stvari Ovo je klju~ni sastojak pozitiv-

nog stava. Sa na{im razmi{ljanjem i na{im stavovima drugi ljudi }e se upoznati samo ako im to na pravi na~in komuniciramo. Zbog toga je uspje{na komunikacija zaista vitalni element pozitivnog stava. Moèmo imati najkreativniju ideju, najbolji plan ili najprofitabilniji projekat – ako ih uspje{no ne komuniciramo, niko ne}e imati koristi.

Faktori koji uti~u na pozitivan stav

Zna~aj i vrijednost ciljeva na poslu Da li mi je pretpostavljeni sa-op{tio zbog ~ega je moj posao va-àn? Ko }e sve od toga imati kori-sti? Spoznaja o zna~aju i va`nosti na{eg posla ima veliki motivacioni zna~aj. Kvalitet odnosa sa pretpo-stavljenim. Da li je precizirano u

77

~emu se ta~no sastoji moj posao (o-pis poslova)? Da li pretpostavljeni povremeno ocjenjuje moj rad, po unaprijed utvr|enim standardima (standardi vrednovanja)? Da li ima-m slobodu da budem sa njim otvo-ren, da ga pitam, da mu kaèm ili predloìm ono {to èlim? Da li on pokazuje interes ili izraàva po-dr{ku za moj rad? Otvorena komu-nikacija omogu}ava dobre me|ul-judske odnose, uzajamno razumije-vanje i podr{ku.

Kulturu organizacije oslikava i kvalitet odnosa sa drugim kolega-ma na poslu. [to zna~i da je va`no uvaàvati kolege i druge saradnike na poslu. Za radni ambijent od ve-likog je zna~aja dobar, human i ko-rektan odnos me|u ljudima.

Kakva je organizaciona kultura vidi se i po „imidù” kompanije. Odnosno, vo|a moè da si postavi nekoliko pitanja: [ta kupci na{ih proizvoda ili korisnici na{ih usluga misle o na{oj kompaniji? Da li je korporativna kultura u na{oj kom-paniji dobra ili ne? Da li se ponosi-mo na{im proizvodima ili usluga-ma? Kakvi smo u pore|enju sa na-{om konkurencijom? Da li vidim svoju ulogu u razvoju „imidà” svoje kompanije? Da li moja kom-panija ulaè u znanje?

Rad u kompaniji koja svoju dje-latnost obavlja kvalitetno i visoko profesionalno, koja ima dobar „i-mid`”, ugled i status na trì{tu, sna`no uti~e na samopouzdanje i motivaciju pojedinca.

Zaklju~ak

Moèmo re}i da dobra komuni-kacija po~inje od li~nog razvoja. Odnosno, treba po}i od pretposta-vke da kvalitet posla koji se obavlja danas garantuje da }e i u budu}no-sti imati priliku za li~nim razvojem i napredovanjem i da }e talenat vo-|e organizacije ali njegovih sljedbe-nika do}i do izraàja.

Prema tome, znanje i savjest uz trud i anga`man na poslu osigura-vaju budu}nost i perspektivu, {to je tako|e snaàn motiv i podsticaj.

Potrebno je razviti pozitivan sta-v u organizaciji i postaviti pozitivne ciljeve. Va`no je postaviti ciljeve koji imaju zna~aj, i koji zasluùju da im se posveti vrijeme i uloèni napor.

Potrebno je kroz komunikaciju u organizaciji ista}i ono {to je do-bro, a za motivaciju je izuzetno va-`no dobe i kvalitetne poslovne ko-munikacije zna~i i odràvanje do-brih me|uljudskih odnosa. Ve}ina poslova podrazumijeva timski rad i saradnju sa drugim ljudima.

Literatura

1. Milisavljevi}, M., Liderstvo u preduze}i-ma, Čigoja {tampa, Beograd, 1999.

2. Draker P. F.: Efikasan direktor, Binoza press, Zagreb, 2001.

3. Adì}, S. Lider u marketingu, http: slo-bodanadyic.tripod.com

4. Champan, E. N., Vodstvo, Mate, Zagreb, 2003.

78

5. R. Lon~arevi}, B. Ma{i}, J. \or|evi} – Boljanovi}, „Menad`ment - principi, ko-ncepti i procesi“, Univerzitet Singidunu-m, Beograd, 2007. godine

6. Boìdar Laganin, Časopis INVESTICIJE - Decembar 2006

7. E. N. Chapman, S. L. O’Neil, Your Attitu-de is Shonjing:A Primer of Human Rela-tions, Nenj York, Prentince Hall, 1999.

8. H. G. Haas, Lider u svakom od nas, Pri-vredni pregled, Beograd, 1995.

9. Koter, D`., Leading change, Harvard Bu-siness School Press, 1996

10. Neboj{a Jani}ijevi}, Organizaciona kul-tura, Ekonomski fakultet Beograd i Uli-xes, Novi Sad, 1997.

11. Davis, Anthony, Public relations: od A do Z, Adixes, Novi Sad, 2005.

12. Markovi}, Marina, Poslovna komunika-cija - oblikovanje govora u odnosima s javno{}u, Clio, Beograd, 2000.

13. Ver~i}, Dejan, Franci Zavrl, Petja Rijave-c, Gaqina Ogwanov i Andrea Brbaklic, Odnosi s medijima, Medija centar i Pri-stop, Beograd, 2004.

79

FESTIVALI, DOGA\AJI I DESTINACIJE

Dr Manojla Zrni}; Dr Mladen Mirosavljevi}

REZIME

Ovaj rad istraùje odnos izme|u festivala i doga|aja i prosperiteta, identiteta, turisti~kog imidà destinacije i marketin{ke strategije. On obja{njava uloge koje festivali i doga|aji igraju kao atrakcije i indikatori u turisti~kom sistemu. Identifikuje kvalitete koje ~ine festivale posebnim. Istraùje veze izme|u menad`menta doga|aja i zemalja doma}ina, vlade na svim nivoima, medija, kulturnog raz-voja zajednice i specifi~ne sektore interesa.

Doga|aji povezuju okruènje ìvotnog stila na jednostavne i sloène na~ine uvo|enjem ljudske dimenzije u stati~ne prostore koji postaju animirani. Oni ohrabruju dalje kori{}enje tog prostora po zavr{etku doga|aja. Priprema obi~aja trajnije prirode je privla~an aspekt ulaganja zajednice u doga-|aj. Doga|aji zahtijevaju fizi~ke postavke u urbanim ili ruralnim podru~jima, {umama, pored rijeka, na otvorenim prostorima i svrsishodnim pogodnostima. Doga|aji zabavljaju ljude koji ìve u blizini i obezbje|uju rekreativnu aktivnost u sezoni i izvan sezone za posjetioce. Medijska pokrivenost stvore-na putem doga|aja pomaè destinacijama da izgrade povjerenje i pozitivan imid` na trì{tu turizma.

Klju~ne rije~i: festivali, doga|aji, destinacije, menad`ment, socio-kulturni uticaj, ekonomska korist, marketing, posjetioci.

1. UVOD

Postoji pove}an interes za ono {to Getz (1997: 326-327)1 isti~e kao „jedinstveno kori{}enje slobo-dnog vremena i kulturna iskustva, sna`na motivacija za putovanja i promotere ponosa i razvoja zajed-nice“. Festivali i doga|aji obezbje-|uju autenti~nost i jedinstvenost, posebno sa doga|ajima zasnovanim na inherentnim doma}im vrijedno-stima; prikladnom gostoljubivo{}u i dostupno{}u; karakteristi~no{}u i simbolima za u~esnike i posjetioce.

1 Getz, D. (1997). Event Management and Event Tourism. New York: Cognizant Co-mmunication Corporation.

Festivali imaju mnogo zna~ajnih uloga za grad ili regiju. Mogu se identifikovati kao: atrakcije, krea-tori imdià, animatori stati~kih atrakcija i katalizatore za dalji raz-voj. Oni se mogu smatrati umanji-va~ima negativnih uticaja masovnih posjeta i njegovateljima boljih od-nosa doma}ina i gostiju. Festivali mogu produìti turisti~ke sezone, pro{iriti vrhunac sezone ili uvesti novu sezonu u ìvot zajednice. Per-spektiva razvoja zajednice zasnova-na na turizmu doga|aja potvr|uje elemente duha i ponosa zajednice, saradnje, vo|stva, pobolj{anja ku-lturnih tradicija, kapaciteta za ko-ntrolu razvoja, pobolj{anja dru{tve-

UDK 338.48-611:005 ISSN 0354-9852

80

nih i zdravstvenih obi~aja i ekolo-{kog kvaliteta.

Definisanje karakteristika speci-jalnih doga|aja ili festivala je njiho-va prolaznost. To ukazuje da bi bi-lo te{ko uvesti i odràti isti osje}aj prilike i uzbu|enja ako bi se takav doga|aj ~e{}e odràvao. Goldblatt (1997)1 defini{e doga|aj kao „spe-cijalni doga|aj koji prepoznaje jedi-nstveni momenat u vremenu sa proslavom i ritualom da bi se zado-voljile specifi~ne potrebe“. Rije~ fe-stival poti~e od rije~i gozba i impli-cira na vrijeme proslave.

Festivali su privla~ni zajednica-ma koje o~ekuju da }e ukazati na pitanja gra|anskih projekata, loka-lnog ponosa i identiteta, nasljeds-tva, odrànja, urbane obnove, stva-ranja zapo{ljavanja, ulaganja i eko-nomskog razvoja. [to je doga|aj vi-|eniji od strane zajednice doma}i-na kao ne{to {to proizlazi iznutra prije nego ne{to {to im je nametnu-to, to je ve}a prihvatljivost doga|a-ja od strane te zajednice. Postoji pove}an interes za shvatanje da fe-stivali i doga|aji predstavljaju sliku koju o sebi ima zajednica doma}ina i njen osje}aj za mjesto. To zahtije-va usredsre|enu spoznaju o odnosu doma}ina i gostiju, te opcije oda-brane od strane gra|ana koji inici-raju, planiraju, rukovode i odre|u-ju festivale i doga|aje koje }e podi-jeliti sa posjetiocima. 1 Goldblatt, J. J. (1997). Special Events: Best Practices in Event Management, 2nd edn. New York: VNR.

„Industrije umjetnosti i kulture, posebno preko festivala i specijal-nih doga|aja, mogu ponuditi ne{to {to }e turisti~ki sektor iskoristiti – iskustvo“ (Reiss, 1993, str. 47).2 Rukovodioci umjetnosti tragaju za kompenzacijom neuspje{nih inves-ticija od vlade i priznaju da njihovi proizvodi mogu dodati glamur i je-dinstveno turisti~ko iskustvo koje je ina~e nedostupno po razumnoj cijeni.

Neke destinacije su upravo u psihi javnosti, jer su doma}ini spe-ktakularnih javnih festivala i doga-|aja. Karneval u Rio de @eneiru, Kalgarijski stampedo u Kanadi, Ka-rneval u Nju Orleansu, Oktoberfest u Minhenu, Festival kantri muzike u Tamvortu u Australiji, Edinbu-r{ki festival u [kotskoj i Londonski festival na Temzi, kao i Festival truba~a u Gu~i odre|uju destinaci-ju u uslovima festivalskog brenda. Neki od ovih festivala su odràvani tokom duèg perioda i teè da za-dovolje potrebe stanovnika kao i posjetilaca. Oktoberfest je po~eo 1810. godine da bi omogu}io sta-novni{tvu da proslavi kraljevsko sklapanje braka, poslije kojeg su slijedile atrakcije konjskih trka, za-bavnih parkova i sada prilika za korporacijsku promociju, a svake godine u Minhen privla~i sedam miliona posjetilaca.

2 Reiss, A. (1993). Arts ties to tourism offer new support opportunities. Fundraising Ma-nagement. August, p. 47.

81

2. MENAD@MENT FESTI-VALA I DOGA\AJA

Va`no je razumjeti odakle proi-zlaze festivali i doga|aji. Inicijative koje su potrebne da bi se priredio festival mogu proiza}i iz javnog se-ktora gdje vlasti ulaù u proslave nacionalne prirode, da odaju po~a-st nacionalnim herojima ili pro{lim doga|ajima. Menad`ment se moè centralizovati sa investiranjem koje proizlazi iz javne kase ili decentra-lizovati gdje se lokalni odbori oda-zivaju na nacionalne praznike sa karakteristi~nim lokalnim odgovo-rima. Uop{te, studija izvodljivosti }e ustanoviti najbolji sklad izme|u doga|aja i mjesta, destinacije do-ma}ina i organizacione evidencije rada.

Festivali i doga|aji se mogu or-ganizovati od strane privatnih ili korporacijskih sektora. Preduzetni-ci, kompanije i grupe specijalnog interesa mogu odràti neke umje-tni~ke, sportske ili promotivne do-ga|aje za sakupljanje fondova. Do-ga|aji mogu biti mega, koji uti~u na cijelu zajednicu, zemlju ili po-drazumijevaju u~e{}e ~itavog svije-ta, kao {to su na primjer Olimpi-jske igre ili Svjetski fudbalski kup, ili sa pe~atom/ìgom, koji su veliki po obimu, imaju ograni~eno traja-nje i redovno se koriste od strane vlasti da se pobolj{a svijest o desti-naciji i da se pozicioniraju na speci-fi~nom trì{tu. Godi{nji Saporo snje`ni festival u Hokaidu je najpo-

znatiji zimski festival u Japanu. Fe-stival privla~i ljude iz cijelog svije-ta. Traje oko sedam dana, prikazu-ju}i vi{e od 300 velikih statua od snijega koje su osvijetljene po no}i.

Odluke o inscenaciji doga|aja u su{tini dolaze od strane grupa spe-cijalnog interesa koje su voljne da obrazuju {iru publiku, kulturnu praksu i mo`da o~uvaju i pobolj{a-ju njihovu prihva}enost. Proslava na~ina ìvota i identiteta zajednice moè biti zapo~eta od strane veli-kog broja agencija, poslova, vlade ili osoba i grupa zajednice. Lokalna vlast je uklju~ena u doga|aje zajed-nice. Neprofitni sektor zajednice i dobrotvorne organizacije obi~no vode volonteri.

Organizacione strukture mogu varirati, ali ishodi su sli~ni za desti-nacije. Bez obzira da li je struktura jednostavna, funkcionalna, mre`na, operativna ili zasnovana na odbori-ma, svaka organizacija doma}ina ima odgovornost prema zajednici doma}ina i drugim u~esnicima da ima efektivan menad`ment, bilo da su to vladine agencije, u~esnici i posmatra~i, sponzori, {ira poslovna zajednica, zaposleni i volonteri, do-bavlja~i ili mediji. Bilo koja struk-tura da se koristi, organizacija do-ma}ina treba profesionalno da se suo~i sa kompleksno{}u rizika (na primjer, lo{im vremenskim uslovi-ma) i finansijskog menad`menta, javne odgovornosti, menad`menta ljudskih resursa i marketinga.

82

2.1 Menad`ment destinacije

Da bi destinacije efektivno kori-stile specijalne doga|aje, strate{ki, integrisani i sistemski model }e do-nijeti odli~ne ishode za sve u~esni-ke. Prostorni i menad`ment resursa su zna~ajni elementi pri shvatanju kako destinacije mogu osvojiti ma-giju mjesta. Putem efektivnog ru-kovo|enja i menad`menta javnih i privatnih prostora, ta magija moè biti preokrenuta u ne{to {to se mo-è sa~uvati i odràti. Va`nost kon-sultacije zajednice sa svim u~esnici-ma je bitna, posebno ako je vlada posrednik od kojeg se traì da ru-kovodi podru~jem za op{te dobro svih. Provjera postoje}ih doga|aja, resursa, prostornih i vremenskih potreba }e dozvoliti da se ispitaju me|uprostori u godi{njem kalenda-ru i da se donesu odluke u uslovi-ma kada i gdje }e se smjestiti poje-dini doga|aj.

Izbori pri pripremi doga|aja mogu pomo}i da se destinacija suo-~i sa maksimalnom efikasno{}u i veli~inom povezanom sa pogodno-{}u posjete. Odre|uju}i ciljano trì-{te za festivale i doga|aje, mena-dèri destinacije tragaju za minima-lizacijom nepovoljnih uticaja doga-|aja i pobolj{anju koristi. Oni treba da osiguraju da se u planiranje i menad`ment svakog doga|aja ug-radi podr{ka da bi se omogu}ile koristi {irom zajednice doma}ina. To se moè uraditi putem konsta-ntnog nadgledanja i procjene prije, tokom i poslije doga|aja.

Strate{ki pristup }e identifikova-ti portfolio doga|aja sa karakteri-sti~nom skalom, veli~inom, tema-ma, aktivnostima, potrebama, or-ganizacionim strukturama i potre-bama korisnika. Festivali se mogu osmisliti tako da doprinesu atrakti-vnosti destinacije, stvore dinami-~ku atmosferu, usluge i zabavu. Menadèri nekih destinacija ohra-bruju grupe festivala kao {to je to slu~aj sa Me|unarodnim festivalom u Edinburgu. Svakog avgusta grad je doma}in festivala nekonvencion-alnog, festivala dèza, vojne tetova-è, filmskog festivala, a svake dru-ge godine odràva se zimski festi-val. To pro{iruje portfolio aktivno-sti za lokalno stanovni{tvo i posje-tioce i moè podstaknuti ve}u po-tro{nju i duì boravak.

2.2 U~esnici doga|aja

O~igledno je da organizacije do-ma}ina festivala i doga|aja ne mo-gu iznijeti atraktivne programe bez potvr|ivanja konteksta unutar ko-jeg se odvijaju. Organizatori treba da budu svjesni politi~kih, ekolo-{kih, tehnolo{kih i ekonomskih okruènja zajednice. Ne smije po-stojati napetost izme|u razli~itih u~esnika, jer pojedine rekreativne aktivnosti i organizatori treba da identifikuju na~ine da umanje su-kob i usklade konkurentske intere-se. To je posebno o~igledno kada su kontrola mase, zastoj saobra}aja, buka, sme}e i pristup prirodnim i

83

izgra|enim pogodnostima od stra-ne lokalaca suo~eni sa pritiskom navale posjetilaca. Ve}i naglasak se stavlja na ulogu partnerstava izme-|u glavnih u~esnika menad`menta doga|aja. Obim ekonomije moè koristiti ne samo organizatorima; dijeljenje resursa moè pobolj{ati obi~aje destinacije za stanovnike i posjetioce. Uspje{niji doga|aj se moè dogoditi kada se shvate pot-rebe svakog u~esnika i kada se od strane svakog napravi zadovoljava-ju}a investicija. Nije sve u novcu, ve} moè biti i u javnom priznanju, u vrsti podr{ke, dijeljenju stru~no-sti, ljudskim resursima ili logisti-~koj podr{ci. Stalna komunikacija sa svim u~esnicima putem redovnih sastanaka, podizanja svijesti i pro-mocija mogu minimalizovati nega-tivne uticaje i ohrabriti korisnu sa-radnju. Mnoge osobe i grupe imaju kupljen udio za doga|aj. U~esnici na uspje{nom, dugotrajnom Wood-ford narodnom festivalu u Australi-ji kampuju na mjestu doga|aja {est dana, {estono}ni doga|aj na bujno-m tropskom zemlji{tu u zale|u obale Sunshine. Festival predstavlja vi{e od 2000 u~esnika i 400 doga-|aja sa koncertima, plesovima, ra-dionicama, forumima, uli~nim po-zori{tem, takmi~enjima pisaca, fi-lmskim festivalom, komedijskim takmi~enjem, akusti~nim dèzom, istorijskim forumima, cijelim dje~i-jim festivalom i zanatskim radioni-cama. Ovo stvara zajednicu unutar zajednice i sluì kao podsticaj novi-

m posjetama, jer u~esnici obnavlja-ju poznanstva jedni sa drugima sva-ke godine i u~estvuju sa lokalnim i me|unarodnim umjetnicima. Spe-ktakularno finale dozvoljava hilja-dama ljudi da aktivno u~estvuju u nezaboravnoj gozbi zvuka, svjetla i pokreta. Woodford narodni festi-val organizuje Inkorporisana naro-dna federacija Queenslanda, orga-nizacija zasnovana na zajednici i neprofitna organizacija koja ima za cilj da njeguje narodni pokret.

2.3 Politika i planiranje

Vlade na svim nivoima mogu postaviti politiku iskori{tavanja i pro{irivanja karaktera destinacije, tradicije, vrijednosti i konteksta da bi stvorile zna~ajne opipljive i neo-pipljive koristi u interesu dugotraj-nog razvoja grada, sela ili regiona. Politi~ari mogu koristiti festivale i doga|aje da pobolj{aju imid` i da postave profile destinacija (McDo-nnell et al., 1999, str. 355-383).1 Neke sve~anosti i doga|aji imaju podr{ku politi~ih ideologija i mogu se koristiti da uvedu razli~ite pers-pektive i izazovu stavove (Dimmo-ck i Tiyce, 2001),2 kao {to su Ka-

1 McDonnell, I., Allen, J. and O'Toole, W. (1999). Festival and Special Event Manage-ment. Brisbane: John Wiley and Sons. 2 Dimmock, K. and Tiyce, M. (2001). Festi-vals and events: celebrating Special Interest Tourism. Chapter 15 in Special Interest Tou-rism (N. Douglas, N. Douglas and R. Derrett,

84

rneval homoseksualaca u Sidneju i Nimbanski festival koji se odràva da se promovi{e kraj zabrane kori-{}enja marihuane.

Izbori koji se naprave putem strate{kog planiranja mogu obdariti destinaciju ìvom i energi~nom umjetni~kom teksturom i u~initi mjesto lokacijom stimulacije i uì-vanja za ìvot i rad ili za posjetu. Uklju~enost lokalne vlasti u kultu-rnu politiku kao primjer moè ista-knuti njene zakonske propise, ili ako je diskretno uklju~ena preko partnerstava nagla{ava ono {to uje-dinjuje prije nego ono {to dijeli za-jednicu, te stvara zajedni~ko povje-renje i po{tovanje sa pozitivnim stavovima podrànim prakti~nom podr{kom putem demistifikacije procesa i praksi. To se moè posti-}i putem opcija zajedni~kog obu~a-vanja i priznavanja da sektori kul-ture i sporta sa~injavaju seriju in-dustrija koje mogu stvoriti zapo-{ljavanje i uìvanje.

Vlade mogu obezbijediti partne-rstva izme|u lokalne vlasti, interesa zajednice, privatnog sektora i oso-ba. Ovo moè za{tititi su{tinski ne-predvidljiv kvalitet doga|aja i omogu}iti podr{ku umjesto uobi~a-jenih okvira koji prije mogu ogra-ni~iti nego pobolj{ati karakteristi-~ne doga|aje, a moè se ohrabriti i otvoreni stav unakrsno-disciplinar-nog rada. U slu~aju neprofitnih or-

eds) pp. 355-383. Brisbane: John Wiley and Sons.

ganizacija zajednice zaduènih za doga|aj, mogu pomo}i sa odredbo-m o profesionalnoj administraciji. Volonterski rad je nezamjenjiv, ali profesionalna pomo} uveliko po-bolj{ava ciljeve razvoja doga|aja. Ona moè imati posve}enu strate-giju doga|aja koja uklju~uje inve-stiranje u promociju doga|aja.

2.4 Menad`ment posjetilaca

Kao potro{a~i mnogih iskustava, osobe koje u~estvuju kao posjetioci na festivalima ili specijalnim doga-|ajima èle da zadovolje svoju zna-tièlju o mjestu i ljudima. Oni ta-ko|e ~esto èle da rade ono {to lo-kalno stanovni{tvo radi i nadaju se da }e im iskustvo na doga|aju dati pristup na~inu ìvota pojedinog mjesta. Doga|aji koji su ukorijenje-ni na specifi~nim destinacijama obezbje|uju prilike za shvatanje i istraìvanje znamenitosti ljepote i duha mjesta. Posjetioci vole da sku-pljaju stvari vezane za mjesto, kao {to su suveniri koji ih podsje}aju o njihovom sve~anom iskustvu. Pos-jetioci se mogu nadograditi u uslo-vima dostupnog saznanja i stru~no-sti koje su im novina, izraziti svoje karaktere putem odje}e, hrane i konzumacije pi}a u dru{tvu istomi-{ljenika ili odati po{tovanje ili ~ak dobiti znak odobrenja od drugih.

U~esnici èle da se vrate sa do-ga|aja s pri~ama i iskustvima o ko-jima }e pri~ati kad do|u ku}i. Ta usmena promocija postaje va`no

85

sredstvo za promotere destinacije. Ti ljudi èle da izbjegnu nesigurne situacije, neugodnost, sumnje, bri-ge, sramotu, dono{enje previ{e ko-mpleksnih odluka ili da se tretiraju kao kompjuterski broj i osje}aj ne-prijatnosti. To je o~igledna istina marketinga da ljudi ne kupuju pro-izvode ili usluge, oni kupuju o~eki-vanje pogodnosti koje zadovoljava-ju potrebu. Identifikacija potreba je ~esto osnova za razvoj uspje{nog programa doga|aja i njegovo ukla-panje u specifi~ne lokacije.

3. FESTIVALI I DOGA\AJI U SISTEMU TURIZMA

Festivali su identifikovani kao jedan od najbrè razvijaju}ih oblika fenomena povezanog sa tro{enjem slobodnog vremena i turizmom (Di-mmock i Tiyce, 2001; Gunn, 1994, str. 355-383).1 Festivali su zna~ajan element atrakcija sektora turizma. Turizam doga|aja se bavi ulogama koje festivali i specijalni doga|aji mogu odigrati u razvoju destinacije i maksimalizaciji atrakti-vnosti doga|aja za turiste. Hall (1992)2 predlaè da doga|aji ne

1 Dimmock, K. and Tiyce, M. (2001). Festi-vals and events: celebrating Special Interest Tourism. Chapter 15 in Special Interest Tou-rism (N. Douglas, N. Douglas and R. Derrett, eds) pp. 355-383. Brisbane: John Wiley and Sons. 2 Hall, C. M. (1992). Hallmark Tourist Eve-nts: Impacts, Management and Planning, Lo-ndon: Belhaven Press.

sluè samo za privla~enje turista, ve} tako|e pomaù pri razvoju ili odrànju identiteta zajednice ili re-giona.

Turizam i kultura nisu stranci. Kulturni turizam moè izgledati ka-o novi pojam, ali sam fenomen nije nov. Kako su elementi kulture pre-tvoreni u sistem trì{ta, treba da se sa~uvaju postoje}e kulturne institu-cije i uzorci. Turizam festivala i do-ga|aja moè promijeniti karakteri-stike zajednice destinacije. Identifi-kovana pitanja uklju~uju prijetnju da zajednice doma}ina doìvljavaju turiste kao upada~e, gubitak priva-tnosti, destrukcije kulture koja pri-vla~i posjetioce kao atrakcije su transformisane u muzej, odbojnosti na zapaènu eksploataciju, komo-dizaciju i nedostatak konsultacije.

Iz perspektive stanovnika posto-ji nekoliko razloga za ograni~enja na gostoljubivost ponu|enu posje-tiocima. Jedan stranac moè biti prihvatljiv, ali u masi postaje prije-tnja i ukazuje na mnoge zabrinuto-sti predstavljene u novijoj literaturi o negativnim uticajima turizma. Lokalno stanovni{tvo traga za tim da zadrè svoj osje}aj teritorijalnog imperativa, posebno u vrijeme po-sjeta prouzrokovanih festivalima.

Broj turista koji posje}uju mje-sto u pore|enju sa veli~inom popu-lacije doma}ina i obimom destina-cije, karakter privla~nosti i stepen do kojeg moè biti upakovano za potro{nju turista, organizacija in-dustrije koja usluùje turiste, te

86

ekonomske i dru{tvene razlike izme|u doma}ina i turista treba da budu razmotreni od strane destina-cije i menad`menta doga|aja (Urry, 1990: 57-59).1 Koliko dobro zaje-dnica doma}ina predvi|a i planira sve ovo je klju~an element.

Doga|aji tako|e nude potencijal njegovanja lokalnog organizaciono-g razvoja, vo|stva i umreàvanja, a sve ovo su klju~ni podrìoci razvo-ja turizma zasnovanog na zajednici. Predlaè se da bi posljedica ovog procesa bio razvoj turizma koji je vi{e u skladu sa èljama zajednice, autenti~niji, a stoga i vi{e zadovol-javaju}i za stanovnike i posjetioce i odrìviji tokom duèg perioda.

3.1 Odnos zajednice doma}ina

Vrijednosti i uvjerenja osoba u zajednici su nerazdvojivo povezani, te stavovi ljudi i na~in na koji rea-guju u odre|enim situacijama. Mo-è se primijetiti da su vrijednosti, interesi i aspiracije osoba pod uti-cajem njihove prirodne sredine (prostora i mjesta) i kako to dovodi do osje}aja zajednice koji uti~e na to kako zajednica proslavlja ne{to, na op{tu dobrobit zajednice koja je povezana sa posjetiocima koji zau-zvrat uzajamno uti~u na zajednicu doma}ina i imaju zajedni~ki imid` i

1 Urry, J. (1990). The Tourist Gaye: Leisure and Travel in Contemporary Societies, Lo-ndon: Sage Publications.

identitet koji prikazuju i koji odre-|uje njihove vrijednosti i uvjerenja.

Doga|aji obezbje|uju priliku za kulturnim razvojem zajednice, koji je, kao i osje}aj pripadnosti (mje-sta), gotovo nevidljiv fenomen. Ljudi znaju kada on nije prisutan. Sloèni odnosi koje festivali obez-bje|uju za pojedine ~lanove zajed-nice, jer svaki razmjenjuje informa-cije i energiju, nude stabilnost i za-{titu koju zajednica moè omogu}i-ti, a izolacija ne moè. Oni omogu-}avaju ono sada i nude prilike u kojima }e se teoretizovati o budu-}nosti. Doga|aji zajednice mogu iskoristiti mjesto da pokaù samo-pouzdanje u tome kako su odràli red i razvili interpretacije tako da i drugi to mogu kada do|u u posje-tu.

Osje}aj zajednice koji posjetioci mogu doìvjeti kada u~estvuju u doga|aju je neopipljiv spoj usluga i iskustava. Dok takvi doga|aji doz-voljavaju lokalnim ljudima da za-dovolje svoje potrebe za vrijeme slobodnog vremena, stanovnici su u mogu}nosti da rade kao volonte-ri na velikim i malim doga|ajima. To je jo{ jedan na~in na koji posje-tioci mogu dobiti osje}aj o lokalni-m vrijednostima i interesima. Oli-mpijske igre 2000. godine u Sidne-ju, kao i u Pekingu 2008. godine su uklju~ile hiljade volontera u mena-d`ment masivne logisti~ke vje`be. Posjetioci su povoljno komentarisa-li da im je bilo drago upoznati lo-kalno stanovni{tvo formalno i ne-

87

formalno, razlamaju}i ambis izme-|u doma}ina i gostiju koji moè postojati kada veliki broj posjetila-ca do|e u odre|eno mjesto.

3.1.1 Kako zajednice dijele svo-ju kulturu preko festivala?

Čini se da je poseban fenomen, kulturni festival zajednice, stvoren za zajedni~ko dobro. Kulturni festi-vali zajednice koji dijele svoju kul-turu, koja zauzvrat postaje sadràj turisti~kog iskustva posjetilaca, pri-kazuju kako regionalna i lokalna karakteristi~nost moè uticati na festivale. Wood (1993, str. 11)1 predlaè da se zajednici, ~uvarima sadràja australijskog turizma, mo-ra omogu}iti u~estvovanje u turi-zmu formiranjem sadràja. Ako su jedino Australijanci uklju~eni u tu-rizam, on ne}e preìvjeti. Ova izja-va se moè primijeniti globalno.

Da bi se bolje objasnio fenomen korisno je prikazati glavne eleme-nte, procese i odnose. Oni su pred-stavljeni na slici 1.

Festivali mogu proiza}i iz podu-darnosti tri glavna elementa: desti-nacije (mjesta) na kojoj se odràva-ju, ljudi koji ìve na toj lokaciji (i unutar regiona) i posjetilaca koji su privu~eni na festival. Sve je to po-dràno fizi~kim okruènjem u koje-

1 Wood, C. (1993). Package tourism and ne-w tourism compared. Proceedings from Nati-onal Conference, Community Culture and Tourism. July 1993. Melburne, p. 11.

m djeluju. Specifi~ne karakteristike lokalnog okruènja i izbori ìvot-nog stila stanovnika su pod nadzo-rom, jer obezbje|uju identitet regi-je.

Slika 1 – Glavni elementi, procesi i odnosi koji doprinose festivalima

Ono {to se moè primijetiti je

va`nost mjesta i njegov uticaj na izbore ìvotnog stila stanovnika. Okruènje se mijenja, {ablon nase-lja evoluira i segmenti posjetilaca variraju tokom vremena. Marketi-ng destinacije, kulturni turizam i osje}aj zajednice i mjesta se u su{ti-ni manifestuju kada se festivali pre-tvore u proizvode na trì{tu turi-zma. Komotniji na~ina ìvota je postala briga za stanovnike, jer umnoàvanje festivala popunjava godi{nje kalendare zabave i rekrea-cije zajednice.

Jednom kada doga|aj postane dio marketin{kih poruka destinaci-je tada po~inje zajedni~ki imid` i identitet. Stoga brend koji predsta-vlja sr` vrijednosti zajednice posta-je brend koji mogu koristiti i zaje-

88

dnica i sektori turizma. O~igledno je da destinacija moè biti brendi-rana festivalima, na primjer, najsta-rije kulturno okruènje Oberam-mergau u Bavariji za crkveno pri-kazanje koje se odràva svakih de-set godina.

Jednostavno, sve je to u vezi sa doma}inima i gostima. Tamo gdje je ve~era na otvorenom postala obaveza, za{titnici lokalnih kafea i restorana zahtijevaju poljoprivre-dne proizvode koji se proizvode u zajednici. Prirodno pro{irenje ovog interesa za regionalne poljoprivre-dne proizvode i kuhinju je umno-àvanje specijalisti~kih doga|aja povezanih sa hranom. Dok se po-ljoprivredni sajmovi, festivali ètve i takmi~enja u ribolovu odràvaju sa jedne strane, postoji i trend de-gustacije lokalne hrane i pi}a na ja-vnim mjestima. Gilroy u Kaliforniji je po~eo organizovati Festival hra-ne sa bijelim lukom ranih 1980-tih. U prvoj godini, 20.000 ljudi se pri-druìlo slavlju. Vi{e od 125.000 ljudi 2002. godine je do{lo da uì-va u sladokusnoj hrani, dobrim vi-nima, kvalitetnoj umjetnosti, zana-tstvu i zabavi.

Dunstan (1994)1 predlaè da se festivali mogu koristiti da se izgradi zajednica. Organizovanje velikog festivala uklju~uje mnogo individu-

1 Dunstan, G. (1994). Becoming coastwise, the path of festival and cultural tourism. In Landscape and Lifestyle Choices for the No-rthern Rivers of NSW. Lismore, NSW: Sou-thern Cross University.

alnog i kolektivnog truda. Da bi obavili posao, organizatori moraju biti sposobni da tome posvete do-sta svog vremena i da se pozovu na mnoge usluge ili da inspiri{u volo-nterizam. Proslava moè obavezati zajednicu, a tako|e moè biti sred-stvo koje odràva zajednicu svjeò-m i konstantno obnavlja iskustvo. Proslava je na~in na koji ljudi inte-gri{u promjenu.

Kulturni festivali zajednice po-maù da se stvore zajednice vrijed-nosti stvaranjem ja~ih i karakteri-sti~nih identiteta. Jedan mehaniza-m koji pomaè pri ustanovljavanju da li festivali efektivno predstavlja-ju sastavni osje}aj zajednice je da se upusti u model blagostanja. Blago-stanje zajednice (Wills, 2001)2 po-kazuje jasna pravila uklju~enja, di-jeljenja informacija {irom granica, kreiranja dru{tvenog reciprociteta, kori{}enja simbola, mitova i pri~a da bi se stvorile i odràle vrijednosti i pri tome usmjeravanjem dovoljne koli~ine sli~nosti tako da se zajed-nica osje}a bliskom sa jasnim blok-ovima izgradnje.

Blagostanje ili dobrobit zajedni-ce koje je identifikovalo australi-jsko Lokalno vladino udruènje usluga zajednice (Wills, 2001)3 in- 2 Wills, J. (2001) Just, Vibrant and Sustaina-ble Communities. A Framework for Progressi-ng and Measuring Community Wellbeing, Lo-cal Government Community Services of Au-stralia, Townsville. 3 Wills, J. (2001) Just, Vibrant and Sustaina-ble Communities. A Framework for Progressi-ng and Measuring Community Wellbeing, Lo-

89

korpori{e kvalitete za razvoj zdrave i odrìve zajednice. Ti elementi obezbje|uju priliku da se pa`ljivo pristupi pitanju kako se zajednice vide i kako se ravnaju nasuprot ko-mpleta kriterijuma koji zna~ajno mogu podràti kako osje}aj zajed-nice i mjesta doprinosi kulturnim festivalima (tabela 1).

Tabela 1 – Dobrobiti zajednice1

Dimenzije dobrobiti za-jednice

Ishodi za dobrobit za-jednice

Socio-kulturne druèljubivost, ujedna~e-nost, vitalnost

Ekonomske adekvatan prosperitet Ekolo{ke i di-menzije grad-nje

nastanjivost, odrìvost i ìvotna sposobnost

Ovi rezultati su povezani sa iz-

gradnjom blokova dobrobiti koji uklju~uju demokratsko upravljanje, aktivno dràvljanstvo, dru{tvenu pravi~nost i dru{tveni kapital (tabe-la 2). Oni pomaù razja{njavanje fenomena kako osje}aj zajednice i mjesta doprinosi regionalnim festi-valima kulture.

Zajednice tragaju da pobolj{aju kvotu naseljivosti za njihove ~lano-ve. Postoji pove}ano priznavanje ekonomske vrijednosti prirodnog i dru{tvenog kapitala. Doga|aji nude cal Government Community Services of Au-stralia, Townsville. 1 Wills, J. (2001) Just, Vibrant and Sustaina-ble Communities. A Framework for Progressi-ng and Measuring Community Wellbeing, Lo-cal Government Community Services of Au-stralia, Townsville.

integrisani pristup za kreiranje za-jednica punih ìvota za kojima ljudi ùde.

Tabela 2 – Blokovi izgradnje dobrobiti2

Blokovi iz-gradnje do-brobiti

Komponente/karakteristi-ke

Demokratska vladavina vizije, ciljevi, vo|stvo, politike

Aktivno drà-vljanstvo

jednaka politi~ka, civilna i gra|anska prava

Socijalna pra-vda

ljudska prava, dru{tvene po-dr{ke, ovla{}enja

Dru{tveni ka-pital

interpersonalno i organizaci-ono povjerenje, reciprocitet i kolektivno djelovanje.

Doga|aji zadovoljavaju potrebe

stanovnika. Oni mogu za{tititi pri-rodno okruènje, pobolj{ati dru-{tvenu jednakost i obezbijediti vizi-ju za u~esnike. Obezbje|ivanjem lokalnog fokusa oni mogu zadovo-ljiti specifi~an industrijski poloàj (na primjer, proslava Nedjelje gov-edine ili Festival bilja sjevernih rije-ka koji se odràvaju u Novom Ju-`nom Welsu).

3.2 Festivali i mjesto

Za mjesto se kaè da ima duh ili karakter. Čini se da osje}aj pripad-nosti moè varirati od osobe do osobe i vremena. Postoji razlika

2 Wills, J. (2001) Just, Vibrant and Sustaina-ble Communities. A Framework for Progressi-ng and Measuring Community Wellbeing, Lo-cal Government Community Services of Au-stralia, Townsville, str. 34.

90

izme|u karakteristika mjesta za sta-novnike i onih za posjetioce. Mogu li posjetioci ikada pokazati razumi-jevanje i obavezu u istom obimu kao lokalno stanovni{tvo? Da li ko-ntakt sa mjestom i prostor dozvol-javaju posjetiocima da pre|u iznad razumijevanja i cijenjenja da bi se o~uvale znamenitosti ili iskustva zasnovana na pristupu pojedinoj lokaciji i prirodnim oblicima?

Turizam je, na primjer, simboli-san nekim po{tovanjem prema is-kustvu i konzumaciji mjesta (Mee-than, 1996).1 Da bi mjesta postigla karakteristi~nost i status mjesta ko-je treba posjetiti i biti vi|en u nji-ma, ona moraju biti stvorena. Fes-tivali i doga|aji tako|e obezbje|uju sredstva za interpretaciju mjesta. Zbog toga su neki poznati doga|aji smje{teni na spektakularnim loka-cijama. To se moè ostvariti putem imenovanja doga|aja, putem vizue-lne identifikacije sa okruènjem, ta-ko da izgled ~ini lokaciju neposre-dno prepoznatljivom za lokalno stanovni{tvo i posjetioce, ili kao odraz lokalne svijesti gdje je raspo-loènje mjesta integrisano u sadràj programa.

Doga|aji mogu stvoriti pritisak na prirodno okruènje. Va`no je da organizatori ohrabre odgovoran pristup odnosa svake osobe prema prostoru u kojem se odvija doga|a-j, ali tako|e i obezbijede adekvatne 1 Meethan, K. (1996), Place, image and po-wer, Brighton as a resort. In The Tourist Ima-gination. John Wiley.

menad`mentske resurse za uklanja-nje otpada, informacije, interpreta-cije i simbol, te ~vrste povr{inske strukture i minimalizuju {tetne stvari koje mogu do}i do vode, flo-re i faune na specifi~nim lokacija-ma. Posve}ivanje pa`nje detaljima nastanjivosti na osjetljivijim okru-ènjima doga|aja je omogu}ilo pri-like za pove}anje svijesti i edukacije u odrìvoj praksi.

Vlasti koje su odgovorne za ja-vno okruènje, kao {to su gradski trgovi, luke i rijeke, travnjaci, àlo-vi, zoolo{ki vrtovi i obalne zone, tako|e upu}uju organizatore doga-|aja i posjetioce na pitanja odrà-vanja kvaliteta okruènja. Zbog to-ga {to odràvanje doga|aja u takvi-m okruènjima moè podstaknuti vandalizam, bacanje sme}a i buku, obnovljena su glavna urbana rekre-ativna podru~ja od mo~vara ili sta-rih poslovnih oblasti, i sada omo-gu}avaju revitalizovan pristup, po-bolj{ane pogodnosti, zanimljiv di-zajn, postavku, osvjetljenje i javne umjetni~ke elemente za publiku.

3.3 Imid` i identitet

Publicitet koji doga|aji mogu stvoriti za zajednicu moè imati ku-mulativni uticaj ne samo na desti-naciju, ve} tako|e podràvati imid` i identitet zajednice i pomo}i pri kreiranju privla~ne autenti~nosti. Slikoviti prikaz stvoren od strane ljudi koji se dobro zabavljaju na fe-stivalima ili doga|ajima moè pozi-

91

cionirati destinaciju na trì{tu i pri-vu}i druge da do|u u posjetu u bu-du}nosti i ostanu duè ~ak i kada se doga|aj zavr{i i istraè turisti~ke atrakcije.

Doga|aji mogu oblikovati imid` zajednice doma}ina i njegovu fizi-~ku lokaciju u umu potencijalnog posjetioca. Tehnologija sada sa la-ko}om odgovara pove}anoj globa-lnoj radoznalosti sa mogu}no{}u da usmjeri imidè na~ina ìvota {irom svijeta. Nimbinski karneval za po-bolj{anje reforme zakona o kono-plji koji se odràva na godi{njem nivou u selu sa 600 stanovnika u Novom Ju`nom Welsu prenosi imidè raspoloènja, tona i uli~ne privla~nosti festivalske parade ili Olympix konoplje koji se globalnoj publici prenosi putem digitalnih kamera i mre`ne tehnologije.

Umnoàvanje televizijskih pro-grama o ìvotnom stilu nagla{ava elemente iskustva putovanja {ta ra-diti za praznike i takvi programi se redovno fokusiraju na lokalne po-trage za tro{enje slobodnog vreme-na kao atrakcije za posjetioce. Bez obzira da li su doga|aji kratkotra-jni ili dugotrajni, isti~u autenti~ne tradicije, prikaz kulturne prakse ili dopu{taju posjetiocima da u~estvu-ju. Dinamika takvih doga|aja je za-biljeèna u turisti~kom prostoru, a ~esto i stvorena od strane industri-je. Pakovanje festivala i doga|aja u termine turizma, sa ulazom na do-ga|aj, smje{tajem, prevozom, hra-nom i pi}em, stvara imid` kombi-

novane usluge koja je dostupna po-sjetiocima.

3.4 Infrastruktura i pogodnosti

Destinacija }e dobiti vrijednost iz stvarnih doga|aja i doga|aja ako se posebna pa`nja posveti adekvat-noj nabavci roba i usluga potrebnih za njihovo efektivno organizova-nje. Zahtjevi organizatora uklju~uju pristup elektri~noj energiji, osigura-nje, vodu, menad`ment otpada, do-bru komunikaciju, medijski konta-kt, savremenu tehnologiju, raspod-jelu karata i marketin{ku stru~nost i procedure u slu~aju opasnosti (McDonnell, 1999).1 To obezbje-|ivanje proizvoda ili sadràja doga-|aja zahtijeva pogodnosti kao {to su transport, smje{taj, gostoljubivo-st i materijale za njihove specifi~ne umjetni~ke prakse. Ne{to od ovoga }e biti obezbije|eno od strane age-ncije koja saziva doga|aj, ne{to iz vanjskih lokalnih resursa, a ne{to moè biti dio elemenata podr{ke dogovora sa menadèrom mjesta.

Pristup mjestima, efikasan tra-nsport, dobro ozna~ena uputstva i pristupa~ne cijene doga|aja }e biti privla~ni potro{a~ima. Karte se mogu kupiti na Internetu, sa popu-stima i grupnim podsticajima, kao dijelovima paketa smje{taja, trans-porta i drugih turisti~kih usluga.

1 McDonnell, I., Allen, J. and O'Toole, W. (1999). Festival and Special Event Manage-ment. Brisbane: John Wiley and Sons.

92

Stvaranje redova, bilo na ulazu u grad, na mjestu doga|aja, u toaleti-ma ili za sjedi{ta moè stvoriti ne-gativne reakcije od strane korisni-ka. Karte i aùriranje informacija uvijek treba da budu dostupni. Osi-guranje parkinga, puteva, pristup odre|enim pogodnostima kao {to su automatske ma{ine, telefoni, usluge prve pomo}i, voda, hrana i pi}e, hlad, sjedi{ta, izlazi i ceste bi trebali biti poznati svim osobama na festivalima ili mjestu doga|aja, kao i vanjskim agencijama koje su povezane sa obezbje|enjem i uslu-gama u slu~aju opasnosti.

Neke destinacije su uloìle u iz-gradnju posebnih mjesta koja omo-gu}avaju izvanredne pogodnosti za u~esnike i posmatra~e. Ta mjesta ustvari mogu biti atrakcija za posje-tioce. Kao naslje|e doma}ina za mega doga|aje (ili neke druge), za-jednice ~esto cijene pobolj{ane ob-jekte koje koriste u svakodnevnom ìvotu. Me|utim, oni su na oprezu zbog onoga {to nazivamo prilikom tro{ka u takve investicije, a pri iz-gradnji izvanrednih struktura, za-boravljene su druge pogodnosti ko-je se smatraju va`nim za zajednicu doma}ina.

3.5 Socio-kulturni uticaji festi-vala na stanovnike

Pozitivna naslje|a festivala i do-ga|aja u destinacijama uklju~uju uspostavljanje ili ja~anje tradicija i vrijednosti stanovnika. Mnogo je

pisano o pove}anju ponosa i duha kada su zajednice doma}ini nekog uspje{nog doga|aja. Organizovanje uspje{nih doga|aja moè podsta}i ve}e u~e{}e u sportu i umjetni~kim praksama ili drugim rekreativnim aktivnostima. Kada se to kombinu-je sa prihvatanjem novih dru{tveni-h uzoraka i izlaganjem novih kultu-rnih oblika to moè stimulisati po-ve}an volonterizam, uklju~enost zajednice i me|ukulturalnu intera-kciju i kooperaciju. Azijsko-pacifi-~ka trogodi{njica savremene umje-tnosti odràna u Umjetni~koj gale-riji u Brizbejnu podsti~e raznovr-snu publiku na serije udruènih aktivnosti koje zauzvrat ohrabruju kulturni kontakt tokom narednih godina.

Svaki doga|aj nije dobro priml-jen od strane zajednice doma}ina. Doxey (1975)1 „indeks iritacije je naj~e{}e navo|eni okvir pokaziva-nja uticaja na zajednicu posjetilaca:

Euforija je po~etna faza razvoja, kada su posjetioci i investitori dobrodo{li. Lokalno stanovni-{tvo osje}aj entuzijazam i preo-vladava osje}aj uzajamne satisfa-kcije;

Ravnodu{nost je o~ita kada se posjetioci potcjenjuju ili uzmu zdravo za gotovo;

1 Doxey, G. V. (1975). A causation theory of visitor-resident irritants, methodology and research inferences. The Impacts of Tourism. Sixth Annaual Conference Proceedings of the Travel Research Association, San Diego.

93

Faza iritacije ili ljutnje ukazuje na to da se dostigla ta~ku zasi}e-nja, jer stanovnici sumnjaju u turisti~ku industriju;

Antagonizam pokazuje otvore-nu iritaciju izraènu prema po-sjetiocima koji se smatraju uzro-kom svih problema; planiranje postaje dopunsko, ali promocija je pove}ana da bi neutralizovala srozavanje reputacije destinaci-je;

Zadnji nivo pokazuje da je zaje-dnica doma}ina zaboravila ono {to njeguje na prvom mjestu ili ono {to je originalno privuklo turiste i tako se okruènje u ko-jem se sada djeluje promijenilo.“ Ova lista obezbje|uje uvod u

kompleksnost promjena koje se mogu desiti tokom vremena u zaje-dnici doma}ina, ali tako|e ukazuje na to da svi ~lanovi zajednice imaju isti stav. Ne prepoznaju se razli~ita mi{ljenja koja mogu postojati isto-vremeno u zajednici i kako se sva-ko prilago|ava na uticaje posjete. Svaka destinacija i stanovnik zajed-nice u njoj razvija seriju veza preko svojih navika, dnevnih rutina, uvje-renja, vrijednosti i dru{tvenih ìvo-ta.

3.6 Marketing destinacije doga-|aja

Destinacije i doga|aji treba da ustanove ta~ku razli~itosti da bi privukli publiku. Izabrane teme

treba da budu simboli~ne i lako prevodive u marketin{ki i promoti-vni miks koji se preduzima da bi se sve smjestilo na mapi. Ime i tema doga|aja treba da budu efektivno prevedene u logo, znak, medije, re-klamiranje, tehnologiju i poznava-nje robe, gra|anski dizajn, zastave i bilborde. Promotivna strategija }e uklju~iti kontakt sa unutra{njim i vanjskim trì{tima; to jeste, unutar organizacija i uspostavljenih trì{ta, unutar zajednice doma}ina i u va-njskom svijetu. Upotreba elektron-skih medija i tehnologije dozvolja-va istovremeno rasprostranjenu i ciljanu poruku koja }e se raspodije-liti. Članci }e na}i svoje mjesto na

trì{tu podsticanjem novinara da se upoznaju sa doga|ajem i destinaci-jama. Paketi sa drugim elementima sistema turizma }e pove}ati svjes-nost o doga|aju; a prerada proiz-voda tako da uklju~i atraktivan program sa datumom i vremenom privla~nim za ciljano trì{te i kada destinacija izgleda u najboljem iz-danju }e osigurati kontinuiranu pa-`nju.

3.7 Ekonomski uticaj doga|aja na mjesto doga|aja

Doga|aji mogu biti veliki posao za destinaciju. Oni postaju dio turi-sti~kih strategija destinacije zbog toga {to mogu donijeti novac loka-lnoj ekonomiji. Svi u~esnici treba da zauzmu poslovni pristup da bi

94

prihvatili bitnije festivale u portfo-liju destinacije. Ali prvo se treba ra-zmotriti distribucija prihoda i tro-{kova. Tako|e postoji i kreiranje poslova (radnih mjesta), ne samo unutar doga|aja i sektora turizma, ve} i dalje. Postoji i prora~un za ulaganje u infrastrukturu, pogod-nosti, marketing, subvencije vlade, budèt i sponzorstvo.

Treba se razmotriti uklju~enost poslovne zajednice na doga|ajima. Odgovor komercijalnog sektora kao zna~ajnog u~esnika u zajednici doma}ina moè biti klju~an za uspjeh doga|aja. Poslovanja obez-bje|uju raznolikost mehanizama podr{ke, gotovinu, sponzorstvo, te uticaj i odraz stavova zajednice. Po-slovna aktivnost je pod optere}en-jem tokom organizovanja doga|aja zajednice.

Festivali mogu biti unosna sred-stva za destinaciju pri razvijanju tu-risti~kih atrakcija i aktivnosti za tro{enje slobodnog vremena. Do-prinos volontera umjesto pla}enog osoblja je postao osobina mnogih kulturnih i sportskih doga|aja, kao {to su to na primjer Olimpijske igre. Mnoìoci lokalnih prihoda se vide kao prednost, i dok su mega-doga|aji skupi. Neki menadèri urbanih i regionalnih destinacija tragaju za takvim doga|ajima kao {to su blokbaster umjetni~ki {ou ili veliki mjuzikli kao katalizatorima za razvoj i proizvo|a~ima imidà.

4. ZAKLJUČAK

Razli~iti oblici turizma, uklju~u-ju}i festivale i specijalne doga|aje, variraju po prirodi od mjesta do mjesta. Kao oblik turizma, festivali mogu biti istraèni u vezi sa njiho-vim socio-kulturnim kontekstom. Bolje shvatanje kulturnih identiteta zajednica doma}ina u turisti~kim destinacijama pokazuje da festivali imaju zna~ajnu poziciju na tri po-dru~ja stanja ljudi. Prvo, oni pro-slavljaju osje}aj pripadnosti putem organizovanja zajedni~kih aktivno-sti u specifi~nim sigurnim okruèn-jima. Drugo, oni obezbje|uju zaje-dnicama sredstvo da ugoste posjeti-oce i podijele aktivnosti kao {to je reprezentacija komunalno prihva-}enih vrijednosti, interesa i aspira-cija. Tre}e, oni su spoljna manife-stacija identiteta zajednice i obez-bje|uju karakteristi~an identifika-tor mjesta i ljudi.

5. LITERATURA

1. Dimmock, K. and Tiyce, M. (2001). Fe-stivals and events: celebrating Special Interest Tourism. Chapter 15 in Special Interest Tourism (N. Douglas, N. Doug-las and R. Derrett, eds) pp. 355-383. Brisbane: John Wiley and Sons.

2. Doxey, G. V. (1975). A causation theory of visitor-resident irritants, methodology and research inferences. The Impacts of Tourism. Sixth Annaual Conference Proceedings of the Travel Research As-sociation, San Diego.

95

3. Dunstan, G. (1994). Becoming coastwi-se, the path of festival and cultural tour-ism. In Landscape and Lifestyle Choi-ces for the Northern Rivers of NSW. Li-smore, NSW: Southern Cross University.

4. Getz, D. (1997). Event Management and Event Tourism. New York: Cogniza-nt Communication Corporation.

5. Goldblatt, J. J. (1997). Special Events: Best Practices in Event Management, 2nd edn. New York: VNR.

6. Hall, C. M. (1992). Hallmark Tourist Events: Impacts, Management and Pla-nning, London: Belhaven Press.

7. McDonnell, I., Allen, J. and O'Toole, W. (1999). Festival and Special Event Ma-nagement. Brisbane: John Wiley and Sons.

8. Meethan, K. (1996), Place, image and power, Brighton as a resort. In The Tou-rist Imagination. John Wiley.

9. Reiss, A. (1993). Arts ties to tourism of-fer new support opportunities. Fundrai-sing Management. August, p. 47.

10. Urry, J. (1990). The Tourist Gaye: Leisu-re and Travel in Contemporary Societies, London: Sage Publications.

11. Wills, J. (2001) Just, Vibrant and Sustai-nable Communities. A Framework for Progressing and Measuring Community Wellbeing, Local Government Commu-nity Services of Australia, Townsville.

12. Wood, C. (1993). Package tourism and new tourism compared. Proceedings from National Conference, Community Culture and Tourism. July 1993. Melbu-rne, p. 11.

13. Zrni}, M., Gligi}, J. (2007) Menad`ment doga|aja, UPS Banja Luka, Grafid, str. 275.

ABSTRACT

This paper examines the relationship among festivals and events and prosperity, identity, the to-urist destination's image and the marketing strategy. It explains the roles that festivals and events play as attractions and indicators in the tourism system. It identifies qualities that make festivals spe-cial. It explores relationships among events management and the host country, governments at all le-vels, the media, community cultural development and the specific sectors of interest.

Events connect lifestyle environment in simple and complex ways by introducing the human di-mension into static places that become animated. They encourage the further use of that place after the event. The preparation of customs of enduring nature is an attractive aspect of the community’s contribution to the event. Events require physical settings in urban or rural areas, in forests, near ri-vers, at open places and useful facilities. Events require people living near to provide recreational ac-tivities during and out of the season for visitors. The media coverage generated by the event helps de-stinations build trust and positive image in the tourism market.

Key words: festivals, events, destinations, management, socio-cultural impact, economic bene-fits, marketing, visitors.

96

FINANSIJSKA KRIZA – PRIVID I STVARNOST

Mr Milica Laki}

A b s t r a k t

Finansijsku krizu globalnih razmjera, njen povod na segmentu subprime hipotekarnih kredita u SAD, dublje su{tinske uzroke ove krize i njene osnovne makroekonomske karakteristike u pore|enju sa sli~nim krizama tokom poslednje tri decenije.Dejstvo ove krize na kratkoro~nu i srednjoro~nu di-namiku svjetske privrede, dejstvo krize na Isto~nu Evropu i analizira mjere koji kombinuje moneta-rnu relaksaciju i fiskalni stimulus usmjeren na zaustavljanje krize, prevladavanje recesionih tenden-cija i vaspostavljanje povjerenja u klju~ne trì{ne instutute, finasijske institucije i savremene finansi-jske instrumente. Na osnovu ovih rasmatranja izvla~e se osnovne poruke i pouke za na{u privredu i druge tranzicione privrede koje sa ka{njenjem kompletiraju institucionalni okvir moderne trì{ne privrede.

Globalna finansijska kriza }e uticati na rast kamatnih stopa preko rasta tzv. marè likvidnosti i marè rizika kontra strane, koje se dodaju na bazne kamatne stope vode}ih valuta. U kojoj mjeri }e se to odraziti na BiH i zemlje iz okruènja, zavisi od potencijala inokreditora i njihove ocjene isplati-vosti i nivoa rizi~nosti ulaganja.

Poslovna strategija banaka kod nas i u okruènju je zasnovana na izbalansiranom modelu unive-rzalne banke, koja svoje prihode crpi iz diversifikovanih aktivnosti, od kojih su ~ak dvije tre}ine usmjerene na poslovanje sa stanovni{tvom, kako u Francuskoj, tako i u svijetu. Pokazalo se da je ovaj model izuzetno solidan upravo u kriznim situacijama, kakva je sada, jer pokazuje najve}i stepen rezistentnosti na aktuelne vrste potresa na trì{tu.

Postoje naznake da se situacija stabilizovala, ali predvi|a se da }e oporavak biti spor. Mnoge pri-vrede svjeta }e ove godine zabiljeìti pad, koji }e u nekim zemljama biti osjetan, a pad }e zabiljeìti i zemlje u tranziciji..Korekciju nov~anih trì{ta trebalo prepustiti zakonima ponude i potra`nje, jer - kako se kaè - "kapitalizam bez bankrotstva je kao religija bez pakla".

Bankarske krize doga|aju se svuda u svijetu. Kada god dràve dopuste trì{tu da samo deluje, te-{ko}e traju mnogo kra}e, a privrede iz njih izlaze znatno oja~ane. Na àlost, mi radimo obrnuto: tra-ìmo masovnu nov~anu intervenciju i velika nova birokratska i politi~ka ovla{}enja koja ne podljeù nikakvoj kontroli. Recesija 1929. godine prerasla je u Veliku depresiju 1930-tih godina upravo zbog intervencionisti~kih mera vlade kao {to su protekcionizam, pove}anje poreza i velikih dràvnih ras-hoda. Dràva ne moè da pruì drugi odgovor, osim na pitanje: ko je kriv za nevolju?

Klju~ne rije~i: Finansijska kriza, bankarska kriza, hipotekarni krediti, subprime krediti, finan-sijske institucije, monetarna politika, fiskalna politika, fiskalni stimulus

U V O D

Haos koji je zavladao u svijetu zbog aktuelne finansijske krize ne

bi trebalo da se ozbiljnije odrazi na bankarski sektor, privredu i stano-vni{tvo kod nas i zemalja iz okru-ènja. Finansijska kriza u svijetu je velikim dijelom posljedica pretjera-

UDK 338.124.4 ISSN 0354-9852

97

ne potro{nje, prije svega stambene, naro~ito u Americi i zapadnoj Ev-ropi. Po~etkom osamdesetih godi-na pro{log vijeka u Americi je zav-ladala teorija da dràvna interven-cija sputava brz ekonomski razvoj i da zato treba sprovesti deregulaci-ju. Posljedica toga bio je sve slabiji nadzor nad poslovanjem finansijs-kih institucija i trì{ta. Konsekve-ntno, kriza je bila neminovnost, koja se nije mogla izbje}i. Posljedi-ce krize u Americi su dalje limitira-nje likvidnosti na me|unarodnom finansijskom trì{tu i dodatno po-ve}anje nivoa opreznosti banaka u me|usobnom poslovanju, {to }e za posljedicu, bar kratkoro~no, imati pove}anje cijene novca na me|una-rodnim trì{tima. Da li je vje{ta~ki izazvana kreditna kriza, jer uprkos ogromnoj finansijskoj pomo}i ba-nke jo{ uvijek oklijevaju prilikom odobravanja novih zajmova. Gajt-ner je najavio da }e se ubudu}e mnogo ve}a pa`nja posvetiti kon-troli poslovanja vode}ih finansijski-h institucija, uz znatno precizniju regulativu ra~unovodstvenih aktiv-nosti. Vlada je namijenila 275 mili-jardi dolara kako bi se u najkra}em roku zaustavio talas prinudnih pro-daja ku}a ~iji vlasnici nisu u stanju da otplate stambene kredite. Pro-gram federalne vlade osmi{ljen je sa ciljem da se na {to bezbolniji na-~in stabilizuje duboka kriza sa ko-jom se svakodnevno suo~avaju mi-lioni vlasnika nekretnina. Ova ini-cijativa u prvom redu nudi niz po-

dsticajnih mjera za banke i investi-tore kako bi du`nicima ublaìli uslove otplate uklju~uju}i i doda-tne bonuse kada je rije~ o smanje-nju kamatnih stopa.

[to se ti~e RS i BIH, efekti su u odre|enoj mjeri dodatno ublaèni i zbog velike konkurencije koju ima-mo na trì{tu i èlje banaka da se pozicioniraju, tako da o~ekujemo da }e kod nas porast kamatnih sto-pa biti blaì u odnosu na porast ka-mata na me|unarodnim trì{tima. Bitno je napomenuti da trend pora-sta kamatnih stopa dolazi do izra-àja kako na strani kredita, tako i na strani depozita. Moèmo ~uti razne komentare kao i niz analiza u kojima se otkrivaju faktori koji su doveli i prouzrokovali krizu ovak-vih razmjera, i cjelokupna situacija oko aktuelne bankarske krize kako u SAD tako i kod nas u Evropi je o~ekivani ishod jedne nekonzerva-tivne politike kreditiranja klijenata.

Finansijska kriza se preliva i na isto~nu Evropu, i sve zemlje, pose-bno one u Evropi, imale su koristi od rastu}e ekonomske mo}i centra-lne i isto~ne Evrope i zato }e i one osjetiti posljedice ako bude ugroè-na ekonomska stabilnost tog regio-na, naveo je Mirov, {ef Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD)1. Suo~ene sa krizom bez presedana, zapadne banke mo`da vi{e ne}e bi-ti u stanju da podràvaju svoje 1 Mirov Tomas, „Kriza trese centralnu i isto-~nu Evropu“, Ekonomski pregled, april 2009., Beograd

98

ogranke na istoku, {to bi moglo da dovede do manjka investicija i da ostavi ozbiljne posljedice po privre-de biv{ih socijalisti~kih zemalja. Zemlje isto~ne i centralne Evrope imale su razvoj koji se zasnivao na imigraciji unutar Evrope, {to je na duè staze bilo dobro u ekonoms-kom i politi~kom smislu, me|utim, kratkoro~no, to je jedan voz me|u-sobno zavisnih vagona.

Krizno razdoblje prvo se ispolji-lo u sferi finansija, a zatim su se problemi pro{irili na cijelu ekono-miju, postaje kriza nezaposlenosti i postoji opasnost, kaù stru~njaci, da do|e do ljudske i socijalne krize sa te{kim komplikacijama. Posljedi-ce ove krize jednim dijelom zavisi-}e od onoga {to budu radile velike zemlje da bi zaustavile silaznu pu-tanju. Kriza napreduje kad nema povjerenja, i veoma vaàn zadatak je da se u ovakvim situacijama, obezbijedi transparentnost i jasna komunikacija na dràvnim nivoima ali i u finansijskim odnosno banka-rskim institucijama.

1. FINANSIJSKA KRIZA 1.1. Finansijske krize i ukupna ekonomska aktivnost

Finansijske krize su najve}i po-reme}aji na finansijskim trì{tima koje karakteri{u o{tar pad cijena imovine i neuspjesi mnogih finansi-jskih i nefinansijskih kompanija. Fi-nansijske krize su bile uobi~ajena pojava u ve}ini zemalja tokom no-

vije istorije. Sjedinjene Dràve osje-tile su velike finansijske krize 1819, 1837, 1857, 1873, 1884, 1893, 1907. i 1930-1933., ali od tada nisu imali u punom obimu krizu, mada su imali nekoliko blis-kih – susreta npr. u decembru 1987. kada se sru{ilo trì{te dioni-ca. Javljaju se kada u finansijskom sistemu postoji poreme}aj koji uzrokuje tako naglo pove}anje pro-blema negativne selekcije i moral-nog hazarda na finansijskim trì{ti-ma da ona postaju nesposobna da efikasno prenesu sredstva od onih kojih {tede do onih s najboljim mo-gu}nostima produktivnog ulaganja. Kao rezultat ove nesposobnosti fi-nansijskog sistema za efikasno fu-nkcionisanje, ekonomska aktivnost se naglo smanjuje. Četiri kategorije faktora mogu izazvati finansijsku krizu: porast kamatnih stopa, pove-}anje nesigurnosti, u~inci trì{ta imovine na bilanse i bankarska pa-nika.

Pojedinci i kompanije sa rizi~ni-jim investicijskim projektima, upra-vo su oni koji su spremni da plate vi{e kamatne stope. Ako su kama-tne stope dovoljno porasle zbog pove}ane potra`nje za kreditima ili zbog smanjenja ponude novca, ko-mpanije sa manjim kreditnim rizi-kom }e uzimati manje zajmove, a sa ve}im kreditnim rizikom }e i da-lje htjeti uzimati zajam. Zbog rasta negativne selekcije, zajmodavci ne-}e vi{e htjeti da daju zajmove, tako da znatan pad pozajmljivanja vodi-

99

}e znatnom padu investicija. Pove-}anje nesigurnosti zbog neuspjeha istaknutih finansijskih i nefinansijs-kih institucija, recesije ili sloma trì{ta dionica, oteàva odvajanje dobrih kreditnih rizika od lo{ih. Takva situacija i nemogu}nost zaj-modavca da rije{i problem negati-vne selekcije ~ine ih manje voljnim da daju zajmove, vodi padu krediti-ranja i ukupne ekonomske aktivno-sti. Bilans stanja preduze}a ima va-`ne implikacije na ozbiljnost asime-tri~nih informacija u finansijskom sistemu. O{tar pad na trì{tu dioni-ca zna~i da je neto vrijednost kor-poracija pala jer cijena dionica odre|uje procjenu neto vrijednosti (vlastitog kapitala) korporacije. Smanjenje korporativne neto vrije-dnosti je rezultat slabljenja trì{ta dionica pove}ava moralni hazard, a porast moralnog hazarda ~ini dava-nje kredita i zajma manje privla~ni-m. U privredama sa umjerenom in-flacijom, karakteristika ve}ine raz-vijenih zemalja, mnogi su du`ni~ki ugovori prili~no dugog roka dospi-je}a sa fiksnim kamatnim stopa-ma1.

Zbog nesigurnosti o budu}oj vrijednosti doma}e valute u zemlja-ma u razvoju (a i u nekim razvijeni-m zemljama), mnogim je nefinansi-jskim institucijama, bankama i vla-dama jednostavnije izdati dugove u stranoj valuti. To moè dovesti do 1 Mishkin S. Frederic, 2005, „Finansijska trì{ta + institucije“, Zagreb: Biblioteka Go-spodarska Misao, str. 393 - 394

finansijske krize na sli~an na~in ka-o i neo~ekivano smanjenje inflacije, sa du`ni~kim ugovorima denomini-ranim u stranoj valuti, kada se do-godi neo~ekivana devalvacija do-ma}e valute, raste teret duga do-ma}ih kompanija. Budu}i da su ba-nke dobro pozicionirane na finan-sijskim trì{tima za uklju~ivanje u aktivnosti proizvodnje informacije koje olak{avaju produktivno inve-stiranje u privredi, stanje bilansa banaka ima vaàn uticaj na banka-rske kredite. Promjene i smanjenje bilansa stanja banaka dovodi do smanjenja koli~ine sredstava koje banke mogu pozajmiti, a samim ti-m dolazi i do smanjenja investici-jske potro{nje {to usporava ekono-msku aktivnost. Vi{estruke propa-sti banaka poznate su kao bankar-ska panika.

100

SLIKA 1: Slijed doga|aja u ameri~kim krizama

Izvor: Mishkin S. Frederic, 2005, „Finansijska trì{ta + institucije“, Zagreb: Biblioteka Gospo-darska Misao, str. 393

Zajedni~ka karakteristika zema-lja pogo|enih finansijskom krizom jeste njihova osjetljivost, precijenje-ni devizni kursevi, rastu}i deficiti teku}ih bilansa i zna~ajan porast ci-jena finansijske aktive. Evidentne

su bile i posljedice lo{e procjene investiranja u cilju traènja brze za-rade. U ovim zemljama kao poslje-dica krize bilo je o~igledno i izgu-bljeno povjerenje kako doma}ih ta-ko i stranih investitora u ulaganje u

101

privredu, {to je vremenom dovelo do poreme}aja na finansijskom trì{tu. Azijske zemlje1 su predsta-vljale najve}e iznena|enje, jer se ni-je o~ekivalo da zemlje ~ije su eko-nomske politike, uop{te privredni rast davali primjer drugima, orije-ntisane ka svjetskoj privredi, viso-kom stopom {tednje i investicija, mogle da zapadnu u krizu i to neo-~ekivano duboko. Finansijska kriza u Aziji pra}ena je pove}anim priti-scima ruskog finansijskog trì{ta prouzrokovana padom cijene nafte i drugih primarnih proizvoda, de-valvacijom ruske rublje i unilatera-lnim restrukturiranjem dugova u avgustu 1998. godine. Kriza se pro{irila od Rusije2 i na druga fi-nansijska trì{ta u Latinskoj Ameri-ci i SAD. Azijska valutna i finansi-jska kriza imala je negativan uticaj na svjetsku privredu, umanjila je globalnu tra`nju, usporila rast trgo-vine i snizila cijene sirovina. Realni rast bruto dru{tvenog proizvoda svjetske privrede smanjen je u 1998 godini na 2,5%, dok je u

1 Indonezija je smanjila deficit teku}eg bila-nsa pla}anja sa 3,3% od BDP u 1995. g. na 2,6% u 1997. godini, Malezija sa 10% na 4,8% od BDP i Tajland sa 8% na svega 2% od BDP u odnosnim go-dinama. ( IMF Annual Reporte 1998, str. 12) 2 Ruska Centralna banka i ruske najve}e pri-vatne finansijske institucije su u 1991. god. formirale Moscow Interbank currency Exchange – MICEX koji se kasnije razvio ka-o najve}e devizno trì{te za trgovanje drà-vnim obveznicama i stranim valutama.

1997 godini iznosio 4,5% (BIS Annual Report, 1998., 1999.).

Sve ove finansijske krize ukazale su na potrebu ka reformi me|una-rodnog finansijskog sistema, kon-trolom kapitala i novim na~inom upravljanja privredama novonasta-lih ekonomija. Prva lekcija izvu~e-na iz ovih kriza odnosi se na proces globalizacije finansijskog sistema i uop{te ekonomije kao dugoro~nog procesa kao i efekata, bilo da su oni pozitivni ili negativni, kao i ~i-njenice da se oni ne smiju i ne mo-gu zanemariti3. Sljede}a lekcija je da doma}a politika bude usmjerena ka ja~anju finansijskog sistema. U Aziji, kriza je reflektovala funda-mentalne strukturne probleme, sla-bost finansijskog sektora i lo{e upravljanje privatnim sektorom. Krize se mogu pojaviti kada se radi o prili~no jakom i zdravom finansi-jskom sistemu (kao slu~aj Brazila), ipak dubina krize je odre|ena ja~i-nom finansijskog sistema.

1.2. Povod i uzroci finansijske krize

Globalizacijom se naziva tre}a faza internacionalizacije u svjetskoj privredi (OECD 1992). U prvoj fa-zi od Drugog svjetskog rata do kra-ja {ezdesetih godina glavnu ulogu odigrala je svjetska trgovina. U

3 Michael Caglioti, Jeffrey A. Burt, Russian-American Chamber of Commerce, 1995-1998.

102

drugoj fazi internacionalizacije, to-kom sedamdesetih godina, domina-ntna je uloga stranih investicija, a mjere internacionalizacije neke pri-vrede odre|ena je u~e{}em njenih proizvodnih kapaciteta u inostran-stvu u ostvarenoj prodaji na svjets-kom trì{tu. Tokom osamdesetih tre}a faza, faza globalizacije odvija se uglavnom pod uticajem tehnolo-gije. Stvaraju se novi obrasci poslo-vanja, jer da bi se uop{te moglo do-}i i u~estvovati na me|unarodnoj utakmici, mora se oslanjati na sve sloèniju tehnologiju, maksimalna fleksibilnost, proizvode maksima-lno prilago|avati konkretnom trì-{tu i {irokoj mreì snabdjeva~a.

Rije~ o finansijskoj krizi, i to prije svega o krizi bankarskog siste-ma, razumijevanje uzroka i poslje-dica bi trebalo da po~ne od proble-ma sa kojima se suo~avaju banke ili, recimo, jedna tipi~na banka. Najjednostavnije pogledati u tipi~a-n bilans neke tipi~ne banke koja se suo~ava sa problemima likvidnosti ili ~ak solventnosti.

AKTIVA PASIVA

Sigurna ulaganja Depoziti Rizi~na ulaganja Dugovanja

Toksi~na ulaganja Kapital

Slika 2

Uzmimo da banka ima bilans koji izgleda kao na slici, i pretpos-tavimo da je je kapital 5 odsto uku-pne pasive. Drugim rije~ima, banka ima toliko sredstava koja pripadaju

njenim vlasnicima. To je uobi~aje-no za ameri~ke banke, dok po ne-kim autorima, evropske banke ima-ju jo{ manji udio kapitala u ukup-noj pasivi. Uzmimo da je 5 odsto aktive u ulaganjima koja se ne mo-gu naplatiti ili se ne mogu prodati na trì{tu kapitala. Ovo je situacija sa kojom se suo~avaju banke koje su ulagale u, recimo, hipotekarne kredite koje sada niko ne}e da ku-pi, dakle nemaju cijenu. Takva se banka suo~ava sa problemom likvi-dnosti. Ona ne moè da odobrava nove kredite jer nema za to pokri}e u kapitalu kojim raspolaè. Uzmi-mo da sva ta toksi~na ulaganja mo-raju da se otpi{u, tada banka posta-je nesolventna, jer je izgubila sav kapital na toksi~nim ulaganjima, banka je bankrotirala. Ako su ba-nke me|usobno veoma povezane, ako se dakle oslanjaju u zna~ajnoj mjeri na me|ubankarsko trì{te, problemi sa kojima se suo~ava je-dna banka posta}e problemi banka-rskog sistema. Recimo, ako su me-|usobna dugovanja banaka velika, banke koje imaju gubitke }e gledati da prodaju neka od svojih ulaganja kako bi mogle da izmire svoje oba-veze prema svojim kreditorima. Me|utim, prodaja imovine }e do-vesti do pada cijena tih ulaganja, pa se lako moè desiti da se banka na|e u teèm poloàju poslije pro-daje, jer }e se pogor{ati odnos nje-nih dugovanja prema njenim ulaga-njima. Ovo se naziva paradoksom razduìvanja (paradox of delevera-

103

ging). Posljedica toga moè da bu-de da banke prestanu da jedna dru-goj pozajmljuju novac. [to je sada u velikoj mjeri stanje stvari na me-|ubankarskom trì{tu u Americi i u velikom dijelu Evrope.

U posljednje dvije godine bili smo svjedoci prvih znakova uzbune na jednom prili~no novom segme-ntu ameri~kog trì{ta hipotekarnih kredita. Ovi krediti su omogu}avali doma}instvima da se lak{e i vi{e za-duè u odnosu na svoj dohodak. Po pravilu, tokom prve dvije godi-ne otplate, bile su fiksne kamatne stope na veoma niskom nivou, ~e-sto znatno ispod vaè}e eskontne stope. Otuda i naziv – subprime mortgages. Poslije isteka ovog peri-oda, prelazi se na reìm plivaju}e kamatne stope, odnosno slobodno formiranje kamatne stope prema uslovima na finansijskom trì{tu. I pored o~iglednih rizika, svi su bili blagonakloni prema ovoj inovaciji. Ona je {irila trì{te, davala dostup finansijskim uslugama i onim do-hodovnim grupama koje ranije nisu zadovoljavale stroge kriterijume kreditne sposobnosti. Zadovoljni su bili i finansijeri, i stanovni{tvo, i stanogradnja, i privreda u cjelini. Smatralo se da pojedina~ni rizici mo`da jesu realni ali imaju dobro pokri}e u hipotekarnoj prirodi op-eracija tako da, ~ak i u najgorem slu~aju, povjerioci uvijek mogu da se naplate, odnosno da lako pokri-ju svoje privremene likvidnosne probleme i eventualne kapitalne

gubitke. Kao {to }emo vidjeti, po-

stojala su veoma jasna i argumento-vana upozorenja o stvarnim rizici-ma unutar nadle`nih ministarstava i regulatornih organa, ali ona bila potisnuta voljom vode}ih stru~nja-ka – ideologa.

Prvi alarmantan znak krize dogo-dio se 2007. godine, kada je jedna od ve}ih hipotekarnih finansijskih institucija (New Century Financial Corp – NCFC) sasvim neo~ekivano objavila da je u prethodnom kvartalu poslovala sa mnogo ve}im gubitkom od o~ekivanog. Novac nije bio ulo-èn u provjerene AAA hartije kako je obe}ano, ve} u kontaminirane, mo-`da sasvim bezvrijedne papire – junk bonds. Reakcija je bila burna. Ve} narednih dana uslijedio je veliki pad vrijednosti akcija NCFC pra}en fina-nsijskim te{ko}ama i bolnom proce-durom bankrotstva koja je zapo~eta u aprilu 2007. godine. Istim putem po{le su American Home Mortgage Investment Corp avgusta 2007. (koja je potpuno prestala da daje hipote-karne kredite) i Accredited Home Le-nders Holding Co oktobra 2007. To-kom 2007. godine najve}i pad su za-biljeìle akcije Countrywide Financi-al Corp, prvog kreditora na ovom trì{tu koji drì vi{e od 1.500 milija-rdi USD hipotekarnih kredita: po~e-tkom februara 2007. one su vrijedje-le 45 USD a danas se prodaju za ma-nje od 7 USD (pad od 84%), uprkos najavljenom preuzimanju od strane Bank of America Corp.

104

Glavni akteri su uvjereni bili da je kriza na ovom dijelu hipotekar-nog finansijskog trì{ta prevladana, a gorku realnost nisu htjeli da vide. S&P 500, najpoznatiji indeks fina-nsijskih institucija, nastavljao da ra-ste, a kada je od polovine oktobra 2007. do po~etka januara ovaj ko-mpozitni indeks izgubio skoro 20% vrijednosti uprkos zna~ajne li-kvidnosne podr{ke monetarnih vla-sti, i najve}i optimisti su prestali da vjeruju da je kriza prevladana. Ilu-zije nestaju, a njihovo mjesto je za-uzeo strah od stvarnih posljedica koje su ve} duè vrijeme bile o~i-gledne. Primjera radi, od maja 2007. godine do danas akcije Mer-rill Lynch pale su 47% (sa 94 na 50 USD), Citigroup 60% (sa 55 na 22 USD), Bear Stearns 49% (sa 158 na 80 USD)1. Tri pomenute korpora-cije ostale su bez svojih vode}ih menadèra (uz {okantno visoke ot-premnine u rasponu od 60 do pre-ko 100 miliona US dolara, {to je izazvalo o{tre debate i na najgori na~in potvrdilo teze o pogre{nom sistemu vrijednosti i nagra|ivanja u finansijskom sektoru).

U decembru pro{le godine, po-stalo je jasno da problem nije samo likvidnost na hipotekarnom dijelu finansijskog trì{ta, nego da se kri-za se difuzno pro{irila na cio finan-sijski sektor i na ostale sektore u privredi SAD prije svega zbog izaz- 1 Čak je JP Morgan Chase, koji je najbolje pro{ao u ovoj krizi, u ovom periodu zabiljeì-o pad vrijednosti akcija od 26%.

vane krize povjerenja koja je pri-vremeno dovela do obustavljanja ve}ine teku}ih kreditnih operacija. Paralelno, kriza se prelila van gra-nica SAD prije svega u Evropu ~ije su banke aktivno u~estvovale na hi-potekarnom trì{tu SAD.

Razlozi koji su doveli do krize povjerenja o~igledno su mnogo du-blji. Tradicionalno, banke su dugo-ro~ne plasmane u hipotekarne kredi-te finansirale iz najkvalitetnijih izvo-ra – dugoro~nih depozita. To je na-ravno veoma ograni~avalo obim po-{to su izvori bili ograni~eni, a plas-mani vezani na dugi niz godina. Na pozitivnoj strani, po{to su odluke o ovim kreditima imale trajne posljedi-ce za banke, one su veoma konzerva-tivno ocjenjivale i kreditnu sposob-nost klijenata i vrijednost konkretnih nekretnina i stanje i tendencije na trì{tu nekretnina. Obveznice koje su obezbje|ivale hipotekarne kredite (paralelno sa teretom upisanim u ze-mlji{ne knjige) zato su smatrane jed-nim od najsigurnijih hartija uop{te. One su osiguravane i refinansirane kod specijalizovanih strogo kontroli-sanih institucija sa najvi{im nivoom prudencijalnih standarda.

1.3. Karakteristike finansijske krize

Relativno nedavno, u op{tem trendu sekuritizacije svega i sva~ega, banke su prihvatile novi model fina-nsiranja ili, ta~nije, refinansiranja hipotekarnih kredita ekstenzivnim

105

naslanjanjem na privatno trì{te ha-rtija. Iako formalno banka i dalje ima primarni kontakt sa klijentom i kod sklapanja ugovora i kod servisi-ranja kredita, ona vi{e nije primarni izvor sredstava kojima se finansira hipotekarni kredit ve} samo jedan od posrednika. Banka na osnovu ugovora sa klijentom o kupovini konkretne nekretnine, priprema obveznicu koju prodaje na specijali-zovanom trì{tu i novac u obliku hi-potekarnog kredita daje kupcu. Drugim rije~ima, banka ne posjedu-je slobodna sredstva prije davanja kredita ve} namjenski mobili{e sred-stva da bi dala kredit.

Druga va`na promjena dogodila se u procjeni kreditne sposobnosti kupca, vrijednosti nekretnine i rizi-ka kretanja trì{ta nepokretnosti, i posredno, vrijednosti hipoteke. Dok je u starom modelu to u cijelosti ra-dila banka za sopstvene potrebe, u novom modelu te se funkcije delegi-raju specijalizovanim organizacija-ma, a u novom modelu se veoma la-ko i brzo dolazi do dopunskih izvo-ra finansiranja. U svakom koraku Banke i posrednici brzo i lako zara-|uju provizije, a su{tinske rizike prebacuju na nova specijalizovana trì{ta hartija od vrijednosti zasno-vanih na realnoj aktivi (assetbacked securities). Glavni motiv je, dakle, da se {to prije obradi hipotekarni kredit i obezbijedi refinansiranje da bi se proces ponovio sa narednim klijentom. Naravno, u takvim uslo-vima banke su izgubile motiv da pa-

`ljivo ocjenjuju rizike (kreditnu spo-sobnost kupaca i kretanje trì{ta) i vi{e pa`nje su posve}ivale nalaènju novih mu{terija.

Ulazak privatnih fondova na ova trì{ta naglo je pove}ao obime po-slovanja i dopunski poja~ao pritisak da se ubrza obrt, pove}a broj klije-nata i vrijednost pojedina~nih kredi-ta. U uslovima stabilnog finansijsko-g trì{ta, uz stabilan budu}i nivo ili rast cijena nekretnina i niske nivoe o~ekivane inflacije, kvalitetne finan-sijske institucije su obezbje|ivale go-tovo neprimjetan prelazak na pliva-ju}e kamate i to nije predstavljalo poseban problem. Naravno, niko nije znao kako }e ova nova konstru-kcija da se pona{a u nepovoljnim uslovima, kada se pojave o~igledni rizici i znaci opasnosti.

Vi{egodi{nji bum u stanogradnji i na trì{tu nekretnina hranio se ni-skim kamatnim stopama koje su odredile ameri~ke monetarne vlasti (FED) da bi se iskorijenila recesija iz 2001-2002. godine. Brojni analiti-~ari su upozoravali da je trì{te nek-retnina pregrijano i da niske kama-tne stope u kombinaciji sa novim fi-nansijskim instrumentima vje{ta~ki podiù tra`nju i vode neodrìvom porastu cijena (tj. formiranju balona koji }e prije ili kasnije pu}i). Posto-jala je realna opasnost da cijene ne-kretnina ne}e mo}i beskona~no du-go da rastu. U ovim upozorenjima posebno je apostrofiran problem novih hipotekarnih instrumenata i sumnjive prakse koju su primjenji-

106

vale neke specijalizovane finansijske institucije koje nisu podlijegale sta-ndardnoj kontroli. Posebno skre}e-mo pa`nju na upozorenja Edvarda Gramlica, jednog od guvernera FED-a, on je posljednjih 7-8 godina upozoravao na rizike i slabosti u primjeni novih instrumenata, pro-puste u sistemu fiducijarne kontrole i druge opasnosti na trì{tu hipote-karnih kredita ali je ~uveni Alan Grinspen jednostavno odlu~io da ignori{e upozorenje. Neka upozore-

nja je, dodu{e, ~uo ali je reagovao sa velikim zaka{njenjem i dosta mlako, bez efekta. Tokom 2004. godine Grinspen je bezrezervno podràvao kredite sa plivaju}om kamatnom stopom, odlu~no odbacivao mogu-}nost pregrijavanja trì{ta nekretni-na i poja~ane kontrole novih hipo-tekarnih institucija. Najve}i dio da-na{njih problemati~nih subprime hi-potekarnih kredita zaklju~en je upravo tokom perioda 2004-2006.1

Slika 3: Kretanje cijena nekretnina tokom finansijskih i bankarskih kriza t = godina izbijanja krize

Umjesto1da se preduzimaju mjere da se zaustavi rast rizi~nih plasmana i sprije~i kriza (ili bar njene posljedice), sa vrha moneta-

1 World Bank (2006), Global Development Finance: The Development Potential of Su-rging Capital Flows, Washington, D.C., May 2006.

rne vlasti je dolazio signal da se ide punom parom naprijed. Ideologija je jo{ jednom pobijedila stru~nost, odgovornost i zdrav razum. Pira-mida rizi~nih hipotekarnih plasma-na je rasla sve dok nisu po~eli da se uru{avaju vje{ta~ki konstruisani te-melji: precijenjena vrijednost ne-kretnina i na papiru uve}ana kredi-

107

tna i plate`na sposobnost du`nika. Do krize mo`da ne bi ni do{lo, u slu~aju da je cijena nekretnina na-stavila da raste, da je ekonomska konjuktura produèna (prije svega, rast zaposlenosti i dohodaka) i da su varijabilne kamatne stope nasta-vile da padaju. Dogodilo se, me|u-tim, da ja na sva tri fronta do{lo do negativnog razvoja doga|aja.

2. FINANSIJSKA KRIZA U SAD I EVROPI 2.1. Kako razumjeti finansijsku krizu u SAD i Evropu?

Postoji razlika izme|u takozva-nog anglosaksonskog modela kre-ditiranja stambenih kredita, zastu-pljenog u Americi i tzv. kontinenta-lnog koji postoji u Evropi. Evrop-ske banke njeguju model univerza-lnog bankarstva koji, pored investi-cionog bankarstva, uklju~uje i po-slove sa stanovni{tvom, velikim ko-mpanijama, malim i srednjim pre-duze}ima, platnim prometom, kar-ticarstvom... Na taj na~in evropske banke postiù efikasniju raspodjelu rizika i efikasnije upravljaju svojom likvidno{}u i rezultatima.

Globalna finansijska kriza }e uticati na rast kamatnih stopa pre-ko rasta tzv. marè likvidnosti i marè rizika kontra strane, koje se dodaju na bazne kamatne stope vo-de}ih valuta. U kojoj mjeri }e se to odraziti na nas zavisi, naravno, od inopotencijala. Koja je kona~na po-

sljedica ovakve finansijske krize, bar kada je rije~ o finansijskom se-ktoru, neminovno je smanjenje ~i-tavog tog sektora. Budu}i da se mora umanjiti vrijednost aktive, mora da se umanji i vrijednost pa-sive, jer ove dvije strane se sabiraju do nule. Pored toga, banke }e se razduìti, tako da }e udio kapitala u odnosu na ukupnu pasivu pora-sti. Kona~no, ulaganja u rizi~nije plasmane }e se zna~ajno smanjiti, a vjerovatno }e se sasvim obustaviti. Sve zajedno, kredita }e biti manje, {to zna~i da }e biti skuplji.

Zajedni~ko svim planovima spa-savanja finansijskog sistema jeste osiguranja depozita. Jasno je da bi stvari potpuno izmakle kontroli ukoliko bi do{lo do povla~enja de-pozita. Usljed toga, vlasti svuda do-datno osiguravaju {tedne i druge uloge. Tu, me|utim, prestaje sagla-snost me|u dràvama i njihovom razumijevanju o tome koja je uloga javnih vlasti u bankarskoj krizi.

U Americi je usvojen plan koji ima za cilj da dràva otkupi toksi-~na ulaganja. Ideja je da banke, prakti~no, obezbijede neku cijenu tim ulaganjima. Ukoliko je cijena ve}a, utoliko }e se banke oporaviti. Ovaj pristup obezbje|uje, tako|e, da se razdvoje nelikvidne od neso-lventnih banka. One koje i dalje, uprkos intervencije dràve, ne bu-du imale dovoljno kapitala da nas-tave operacije o~igledno su nesol-ventne i moraju ili da budu prodate ili da se ugase. Ostale banke bi mo-

108

gle da obnove rad, a to bi trebalo i da im omogu}i da se dokapitalizu-ju, dakle da pove}aju svoj kapital tako {to }e privu}i privatne investi-tore. Ovo je, otprilike, ono {to radi Voren Bafet koji ulaè u neke ba-nke u vidu kupovine privilegovanih akcija.

Kod ukupne aktive (slika 4), ia-ko statistika u 2007. godini jo{ ne

biljeì pad cijena, privreda SAD iz-gleda slijedi profil dinamike cijena zabiljeèn na nivou prosjeka svih razvijenih zemalja: cijene aktive pa-le su oko 10% u prvoj godini krize i vratile se na nivo trenda dvije go-dine kasnije. Sli~nu tendenciju pri-vreda SAD slijedi i kod deficita te-ku}eg bilansa pla}anja (vidi sliku 4).1

Slika 4: Kretanje cijena realne aktive tokom finansijskih i bankarskih kriza, t = godina izbija-nja krize

U1Evropi je popularniji druga~i-ji pristup. Dràve dokapitalizuju banke. Ovo je put kojim je krenula Velika Britanija. Umjesto da se dràva brine o lo{im plasmanima, ona ulaè novac u banke i postaje njihov vlasnik, djelimi~no ili u cje-lini. Banke, onda, mogu da otpi{u 1 World Bank (2008), Global Economic Pro-spects, Technology Diffusion in the Develo-ping World, January 2008.

gubitke ili na neki drugi na~in da ih tretiraju, ali to ih vi{e ne}e spre-~avati da normalno posluju. Opet, cilj je da se s vremenom dràvni udjeli prodaju privatnim investito-rima, {to je otprilike bio na~in na koji je postupila {vedska vlada u krizi bankarskog sistema po~etkom devedesetih godina pro{loga vijeka. U ve}ini }e slu~ajeva do}i do drà-vne intervencije koja }e kombino-

109

vati ova dva pristupa. Ovo je ve} slu~aj u Sjedinjenim Dràvama, jer plan usvojen u Kongresu omogu}a-va i da dràva kupuje rizi~na ulaga-nja i da ulaè u banke direktno.

2.2. [ta je dovelo do ove finan-sijske krize?

Na to nije lako dati odgovor, jer on donekle zavisi od shvatanja o tome {ta se misli pod uzro~no{}u, dakle zavisi od teorije kauzaliteta koja se prihvata. Ukoliko se traè neposredni uzroci i to oni koji mo-gu da objasne pona{anje banaka, tada je najprirodnije pogledati ~ime su se rukovodile banke kada su do-nosile odluke o tome kako da stru-kturi{u svoju pasivu, dakle koliko da se zaduè, i kako da rasporede svoja ulaganja, dakle da li da ulaù u rizi~nije plasmane, koji se mogu pokazati kao toksi~ni.

Ako se èli objasniti rast zaduè-nosti banka, najverovatniji uzrok jeste niska cijena duga. Ona je po-sljedica niske cijene novca, za {ta je zaduèna centralna banka. Dakle, uzrok pogor{anja kvaliteta bankar-ske aktive jeste posljedica politike niske kamatne stope koju je spro-vodila ameri~ka Centralna banka. Racionalno je da banke ne pove}a-vaju kapital ve} da se zaduùju, jer je ovo drugo znatno jeftinije od prvog. Na drugoj strani, visoka lik-vidnost banaka dovodi od potrebe da se pove}aju ulaganja, {to opet podsti~e rast cijena imovine. Ukoli-

ko se vjeruje da }e kamate ostati niske, pa }e cijena imovine nastavi-ti da raste, ulaganje ~ak i u one pla-smane koji se nazivaju subprime, zna~i u neprvoklasne plasmane, postaje racionalno. Potpuno je ne-va`no da li }e neko ko nema ni do-hodak, ni imovinu, a ni kreditnu istoriju, dobiti kredit da kupi ku}u sve dok je o~ekivana vrijednost ku-}e ve}a od vrijednosti kredita. Čak i ako takav du`nik ne moè da izvr{ava svoje obaveze, banka ne gubi jer dolazi u posjed nekretnine koja vrijedi vi{e od kredita. Kao posljedica toga, banke su ulagale, obi~no preko posebnih finansijskih firmi, u te neprvoklasne plasmane.

2.3. Centralna banka i pove}a-ne kamatne stope

[ta se doga|a ako Centralna ba-nka po~ne da pove}ava kamatnu stopu? Kvari se, o~igledno, bankar-ska pasiva, a istovremeno postaju skuplji krediti i zaustavlja se rast ci-jena imovine. [tavi{e, cijena nekre-tnina po~inje da pada, kao {to je bio slu~aj u Americi ve} tokom 2006. godine. U ~asu kada hipote-ka vrijedi vi{e od nekretnine, du-`niku se isplati da prestane da vra-}a kredit, ali sada banka dolazi u posjed imovine koja vrijedi manje od kredita, {to je, naravno, gubitak za banku. Ti gubici postaju toksi-~ni, jer ugroàvaju likvidnost bana-ka, a to opet moè da dovede ba-nku do bankrotstva, {to onda ~ini

110

sve njene plasmane rizi~nim. Ta su, dakle, ulaganja toksi~na jer ako su ona nenaplativa, to moè da zarazi i sva druga ulaganja. I onda, u kri-zu zapada ~itav bankarski i finansi-jski sistem.

Potrebne su i mjere dokapitali-zacije i preuzimanja gubitaka po osnovu r|avih ulaganja. Ma koliko to izgledalo u neskladu sa jednom ili drugom idejom o finansijskim trì{tima, {to je tema za sebe, jasno je da je kona~ni nosilac rizika ban-karskog sistema poreski obveznik. On i onako ve} garantuje depozite, a sada se o~ekuje i da preuzme tro-{kove gubitaka koji su proistekli iz toga kako su ti depoziti ulagani. Ne ulaze}i ovdje u pitanja efikas-nosti i pravi~nosti toga sistema, problem sa kojim se sada suo~avaju poreski obveznici {irom svijeta je-ste da su finansijski poslovi globali-zovani, ali su kona~ni rizici jo{ uvi-jek nacionalni. Tako da je potrebna koordinacija dràva o tome kako da se sa finansijskom krizom suo~e, {to nije jednostavna stvar (opet za-{to nije je veoma zanimljiva tema, ali za neku drugu priliku). Potreba-n je kosmopolitski poreski obvezni-k, koji nije na vidiku.

3. KRIZA U BiH I ZEML-JAMA IZ OKRU@ENJA 3.1. Uticaj finansijske krize u BiH i zemljama iz okruènja?

Ne moèmo re}i da }e BiH, kao i sve druge zemlje jugoisto~ne Ev-rope, ostati netaknuta od krize ko-ja se de{ava u zapadnoj Evropi i SAD-u zato {to je i bankarski sek-tor prete`no u vlasni{tvu nerezide-nata – stranaca. Velike banke u Bi-H, Srbiji, Hrvatskoj i susjedstvu su k}erke banaka iz zapadne Evrope, njihove banke majke imaju proble-m likvidnosti, {to se odraàva i na na{a trì{ta, i to na na~in da banke k}erke koje uzimaju kredite od ba-naka majki u zapadnoj Evropi po-staju oskudnije, odnosno manje li-kvidne. Zbog toga, moè da do|e do poreme}aja. Najgori scenarij za nas je da do|e do bankrota neke od banaka majki u kontinentalnoj Evropi, {to bi imalo za posljedicu niz poreme}aja u jugoisto~noj Ev-ropi. Da do|e do propadanja jedne od najzna~ajnijih banaka u BiH zna~ilo bi poreme}aj na finansijs-kom trì{tu BiH, smanjenje odo-brenih kredita za 15 odsto u odno-su na postoje}e. Za sada ne postoje naznake da }e se desiti drasti~nije negativne posljedice u zapadnoj Evropi, ali i na trì{tu BiH. Ne bi-smo smjeli da zaboravimo, svaki poreme}aj likvidnosti, odnosno ne-likvidnosti banaka majki ima repe-rkusije na BiH i na kretanje kama-tnih stopa i pove}anje rizika u na-

111

{oj zemlji. To su uzro~no-posljedi-~ne reakcije. Kada je rije~ o eventu-alnoj intervenciji Centralne banke BiH, po zakonu, CBBiH ne smije odobravati kredite komercijalnim bankama, te ne moè regulisati lik-vidnost banaka. Banke u BiH ne-maju problema sa likvidnosti, one su za sada hiperlikvidne, me|utim, nelikvidan je poslovni sektor, sek-tor realne ekonomije. Ipak, ako bi do{lo do pra`njenja likvidnosti, odnosno smanjenja likvidnosti ba-naka majki u zapadnoj Evropi, onda bi to imalo negativne reper-kusije za povla~enje kredita iz ba-naka majki iz zapadne Evrope i se-rvisiranje poslovnih djelatnosti u BiH.

Ono {to se moè dogoditi i {to sigurno ~eka gra|ane je pove}anje kamatne stope jer je samo EURI-BOR za koga se veù svi krediti u BiH, za godinu dana porastao koli-ko u prethodne tri. [tednja u BH bankama za{ti}ena je zahvaljuju}i djelovanju Agencije za osiguranje depozita. Kako tvrde u Centralnoj banci BiH banke u zemlji su likvi-dne, a {tedni ulozi gra|ana osigura-ni. Kako je najve}i broj gra|ana sa {tednjom koja je manja od osigura-nog iznosa, gra|ani ne}e biti o{te-}eni ako do|e do kolapsa. Za na-jve}i broj gra|ana dràva garantuje da }e ih obe{tetiti u slu~aju bilo ka-kve nemogu}nosti da banke isplate njihove uloge.

Srbija koja ima, veoma likvidne i solventne banke i bankarski siste-

m uop{te, postoje problemi na me-|ubankarskom trì{tu koje nije na-cionalno. Ako ni{ta drugo, posku-pje}e krediti, u onoj mjeri u kojoj ih bude bilo. Dodatni rizik jeste zdravlje banaka majki, to jest stra-nih banaka koje su vlasnice srpskih banaka. Ukoliko one imaju potrebu da smanje svoje bilanse, {to se ~ini neminovnim, to }e svakako imati posljedice i po banke k}erke, mada u ovom ~asu nije jasno kolike }e to posljedice biti. Poseban problem zemlje kao {to je Srbija jeste to {to ima veliku tra`nju za stranim sre-dstvima, svejedno da li ona ulaze u zemlju preko kredita ili preko ne-posrednih ili drugih ulaganja. Uko-liko nastanu problemi sa prilivom novca, javi}e se problem finansira-nja uvoza. U tom slu~aju, Srbija traì pomo} Me|unarodnog mone-tarnog fonda, a to vodi zna~ajnim korekcijama u monetarnoj, fiskal-noj i u politici kursa. Ova posljed-nja korekcija je neminovna nezavi-sno od svega ostaloga. Pitanje je sa-mo ho}e li biti potrebno da se izvr{i postepeno, {to bi bilo poèl-jno, ili pod finansijskom prinudom, {to bi moglo da bude veoma skupo – socijalno, politi~ki i, naravno, privredno, kreditora i njihove ocje-ne isplativosti i nivoa rizi~nosti ula-ganja u Srbiju. Ono {to je dobro za Srbiju je {to je potpuna transforma-cija bankarskog sektora u posljedn-jih nekoliko godina izvr{ena pod vrlo striktnim nadzorom, i {to su banke morale da po{tuju vrlo stro-

112

ga pravila o odgovornom poslova-nju. Banke u Srbiji su u boljem po-loàju nego u mnogim drugim ze-mljama. To naravno ne zna~i da ne postoje rizici koji su povezani sa globalnom krizom koja se osje}a i u jugoisto~noj Evropi.

3.2. Kriza u isto~noj Evropi

Rje{enje krize na Istoku zavisi od toga da li je EU sposobna da preuzme obaveze u regionima u kojima vlada princip zajedni~kog trì{ta, bez obzira na to da li se radi o nekom regionu unutar EU ili ze-mlji izvan nje. Sada{nju krizu u fi-nansijskom sektoru koja se preliva u realni sektor te{ko je rije{iti zbog suprotnosti izme|u politike zaje-dni~kog trì{ta i nacionalne struk-ture uprave. Jedan indikator ovog problema jeste ograni~ena odgovo-rnost briselskog budèta, drugi je ograni~eni domet Evropske centra-lne banke u nadzoru finansijskog sektora. Druge komplikacije su po-vezane sa sporim procesom pro{i-renja EU, {to ima posljedice i po evro zonu i po zemlje ~lanice EU (kao i neke koje to nisu) izvan evro zone. U tom kontekstu, sada{nji problemi novih dràva ~lanica i bu-du}ih dràva ~lanica dijelom su i odgovornost EU, ali EU ne moè da rje{ava te probleme, bar ne dire-ktno. U slu~aju novih dràva ~lani-ca barem postoji forum gdje se o ovim problemima raspravlja, dok je u slu~aju budu}ih dràva ~lanica

(koje ~ine zemlje kandidati i zemlje potencijalni kandidati na Balkanu) malo toga {to se moè preduzeti. Javnost ne obra}a mnogo pa`nje na ovaj region. Tamo{nja kriza bi mo-gla imati ozbiljne ekonomske, soci-jalne i politi~ke posljedice. Ove ze-mlje imaju vrlo visok deficit plat-nog bilansa, pa se stoga oslanjaju na inostrane kredite ili investicije. Sporiji priliv stranog kapitala vodi promjeni realnog kursa. To se mo-è posti}i kori{}enjem deviznih re-zervi, ali do promjene mora do}i. U tome je razlika izme|u zemalja sa politikom fiksnog i zemalja sa politikom fleksibilnog reìma ku-rsa.

Ovaj proces prilago|avanja ima dvije posljedice – bez obzira na to da li se kurs sniàva ili cijene pada-ju, tro{kovi refinansiranja rastu i u javnom i u privatnom sektoru. Sa devalvacijom rastu tro{kovi servisi-ranja dugova u doma}oj valuti, a sa smanjenjem stope inflacije rastu tro{kovi u zavisnosti od prodaje, dohodaka ili javnih prihoda, koji se svi smanjuju u trenutnoj ekonoms-koj situaciji. U oba slu~aja moè do}i do bankrota. U slu~aju zema-lja sa fiksnim reìmom kursa, pos-toji dodatni rizik nagle korekcije kursa. Proces korekcije eksterne neravnoteè ograni~ava broj dostu-pnih mjera. S jedne strane, kontra-cikli~na fiskalna i monetarna politi-ka }e se vjerovatno te{ko sprovodi-ti. S druge strane, banke }e mo`da èljeti da se razduè zbog sve ve}eg

113

rizika od propalih investicija. Ovaj drugi proces nije podstaknut samo recesijom ve} i recesijom u ~itavoj EU i svjetskom ekonomskom krizo-m. Nemogu}nost sprovo|enja eks-panzione monetarne i fiskalne poli-tike je rezultat ograni~enih mogu-}nosti za djelovanje centralnih ba-naka i sve ve}eg dràvnog rizika, koji ograni~ava mogu}nosti javnog zaduìvanja.

Zato je ovim zemljama te{ko da re{avaju probleme u bankarskom sektoru, i kada vlade poku{aju da stimuli{u rast, u tome ih spre~avaju ograni~enja ekspanzione fiskalne politike. Ove zemlje su primorane da sprovode procikli~nu politiku (sasvim suprotnu onoj u zapadnoj Evropi, SAD-u i Japanu), koja obi-~no produbljuje recesiju i ne pospe-{uje rast. Ovo ne vodi nu`no do ni-èg fiskalnog deficita i do smanje-nja stepena dràvnog rizika. Upra-vo obrnuto, fiskalni deficit raste sa manjom javnom potro{njom, dok se dràvni prihodi smanjuju, a tro-{kovi otplate dugova rastu. Uz to, banke ubrzavaju proces razduìva-nja. Kao rezultat se dobija dodatni pritisak na kurs i rizik da do|e do neke vrste krize se pove}ava.

3.3. [ta moè da u~ini EU?

Imaju}i u vidu ovu makroeko-nomsku situaciju, postoje dvije mo-gu}nosti. Jedna je da se podrì po-sustala fiskalna politika u ovim ze-mljama. To ve} ~ine me|unarodne

finansijske institucije, ali mora}e da se u~ini mnogo vi{e. To je jo{ logi-~nije kada se ima u vidu potreba da sve zemlje doprinesu pove}anju re-gionalne i globalne potra`nje. U su-protnom }e ove zemlje biti prinu-|ene da se vrate na politiku siro-ma{enja sopstvenih susjeda (begga-r-thy-neighbour) kroz devalvaciju ili kroz deflaciju. Potrebno je i da se pokrenu krediti. To zna~i da se moraju podràti banke iz EU. Situ-acija u ovim bankama nije sasvim jasna. Ima indicija da su podkapita-lizovane, a neke od njih i zna~ajno podkapitalizovane. Rizici njihovih investicija su sve ve}i {irom Evrope i svjeta. Trenutno ne prijeti maso-vno povla~enje uloga, jer su sve vlade garantovale njihovu sigurno-st. Zato je potreban sve` kapital i podr{ka njihovim investicijama.

Logi~no bi bilo da vlade odvoje novac za investiranje u ove banke. Uz to bi mogle i da refinansiraju njihove du`nike, mo`da i reprogra-miranjem tih dugova. Zamisao je da razli~ite vlade zemalja EU reka-pitalizuju i refinansiraju banke koje imaju probleme sa solventno{}u i likvidno{}u. Tako bi se indirektno pomoglo korporativnom sektoru i sektoru doma}instava u zemljama pogo|enima krizom. Nove finansi-jske institucije bi mogle usmjeravati novac i za infrastrukturne projekte, mala i srednja preduze}a i mere za trì{te rada. Prednost ovih institu-cija je da njihovi krediti ne}e biti

114

optere}eni naslije|enim teretom ranijih dugova.

Postoji razlika izme|u balkans-kih zemalja i novih srednjoevrops-kih dràva ~lanica. Prve imaju viso-k deficit platnog bilansa koji jo{ vi-{e pove}ava trgovinski deficit. Dru-ge imaju deficit platnog bilansa, ali on je izazvan deficitom na ra~unu dohotka. U slu~aju balkanskih ze-malja, promjena realnog kursa }e dovesti do nièg uvoza, ali }e pove-}anje izvoza potrajati kako bi se iz-vozni kapacitet kvalitativno i kva-ntitativno pobolj{ao. Stoga }e pro-mjena realnog kursa u srednjoevro-pskim dràvama biti efektivnija ne-go u balkanskim, balti~kim i drugi-m isto~nim dràvama. Ova razlika je va`na i kada se radi o odrìvosti. Fiskalni rizik je vjerovatno ve}i u zemljama sa vi{im deficitom plat-nog bilansa i niìm izvoznim kapa-citetom. Ovo posebno vaì za zem-lje sa fiksnim reìmom kursa. U slu~aju nagle promene kursa i pada potro{nje, masovno bankrotstvo moè dovesti do pove}anja javnih obaveza i fiskalna pozicija moè postati neodrìva. Iz tog razloga je u ovim zemljama neophodno po-dràti i javni i privatni sektor, kako bi se nastavio privredni rast i spri-je~ila deflacija. U ovakvim okolno-stima neophodan je paket pomo}i koji bi omogu}io realnu devalvaci-ju, tj. napu{tanje neodrìvog fiks-nog kursa i odràvanje novog nivo-a monetarne stabilnosti.

4. ZAKLJUČAK

Kad su se pojavili podaci o eko-nomskim performansama vode}ih svjetskih privreda u poslednjem kvartalu 2007. godine postalo je ja-sno da }e makroekonomski efekti krize finansijskih trì{ta biti veoma ozbiljni i da niko ne}e biti po{te|e-n. Decenijama je glavni problem bio deficit teku}eg bilansa pla}anja uz o~igledna ograni~enja i rigidno-sti na kapitalnoj strani. Velika po-mjeranja kapitala me|u zemljama bila su veoma rijetka, a finansijske institucije uglavnom su bile nacio-nalne, a ne multinacionalne i tra-nsnacionalne kao {to je to danas slu~aj.

Kriza se ve} pro{irila sa finansi-jskog sektora na cijelu privredu SAD i sasvim je mogu}e da se efe-kti osjete u Evropi i na novim trì-{tima koja nipo{to nisu imuna na ovakve su{tinske poreme}aje finan-sijskog trì{ta.

Po ocjeni direktora MMF-a (Strauss-Kahn 2008), postoje}a kri-za rezultat je gotovo savr{ene kon-stelacije i sekvence slabosti koje postoje u institucionalnom i regula-tornom okviru finansijskog sektora u SAD. U uslovima stabilnog ma-kroekonomskog okruènja sa veo-ma niskim kamatnim stopama, vi-sokim stepenom likvidnosti i veo-ma niskim stepenom kolebanja (vo-latilnosti), ameri~ke (nebankarske) finansijske institucije su po~ele da potcjenjuju rizik. To je dovelo do postepenog relaksiranja pravila i

115

~ak degradacije sistema upravljanja kreditnim i portfolio rizicima, kao i do pojave niza nedostataka u defi-nisanju i sprovo|enju mjera reguli-sanja finansijskog sektora i supervi-zije (kontrole) finansijskih instituci-ja.

Sloènom arhitekturom novih finansijskih instrumenta teret stva-rnih rizika prenosio se na slu~ajno raspore|ene nosioce (investitore) u SAD i cijelom svjetu. Naravno, gla-vni sau~esnik bio je neadekvatan regulatorni okvir u kombinaciji sa nedovoljno aktivnim monetarnim vlastima i agencijama zaduènim za kontrolu banaka i drugih finansijs-kih institucija. Podbacio je i sistem prevencije (od kriza) i sistem inter-vencije (razre{enja posljedica kriza-). Pokazalo se da finansijske institu-cije koje iniciraju hipotekarne kre-dite nisu predmet regulative i, po-sljedi~no, ne moraju da po{tuju za-htjeve o punom izvje{tavanju i za-{titi potro{a~a.

Veze izme|u finansijskog sekto-ra i ostatka ekonomije tako|e su uticale na na~in {irenja krize i nje-ne ukupne efekte. Finansijska kriza ve} je prouzrokovala osjetno uspo-ravanje ekonomskog rasta u SAD tokom poslednjeg kvartala 2007. godine. Projekcije za narednu godi-nu i srednjoro~ni period tako|e su revidirane naniè. Negativni efekti pro{irili su se i na Evropu i sve ra-zvijene zemlje koje tako|e o~ekuju usporavanje ekonomske dinamike. O intenzitetu dejstva na nova trì-

{ta i nerazvijene zemlje jo{ uvijek se raspravlja, mada je skoro izvjesno da }e efekti biti primjetni.

Ovim se otvara za~arani krug fi-nansijska kriza negativno uti~e na teku}i i projektovani ekonomski rast, vodi padu akcija i ulasku u {i-ru i dublju recesiju, a to pogor{ava perspektivu uspje{nih poslova i pri-vatnih investicija kao jedinog kre-dibilnog puta izlaska iz finansijske krize.

MMF zato predlaè da se u tra-ènju lijeka pa`ljivo posmatraju pravi uzroci krize, i da se rje{enja predlaù na presjeku nacionalnih i me|unarodnih faktora, sa jedne strane, i finansijskih i ekonomskih aspekata problema, sa druge stra-ne. Ukratko, monetarna politika izabrana je kao prva linija odbrane. Centralne banke glavnih zemalja (SAD, Britanije i Evrope) obezbije-dile su dopunsku likvidnost i nasta-vile da stabilizuju (kontroli{u) in-flatorna o~ekivanja. Po{to, kao {to je ve} re~eno, to nije zaustavilo kri-zu valja uskoro o~ekivati mjere fis-kalne politike. O~ekuje se da }e SAD i druge razvijene zemlje sa malim fiskalnim rizicima pripremiti paket mjera usmjeren na kori{}enje slobodnog fiskalnog prostora za blagovremeni i ciljno usmjereni fi-skalni stimulans koji bi podigao agregatnu tra`nju prevashodno preko podsticaja privatnoj potro-{nji. Naravno, Fond upozorava da ovaj podsticaj mora da bude pri-vremen da bi se na duì rok o~uva-

116

la odrìva fiskalna pozicije rezervi. Naravno, uz upozorenje da fiskalni stimulus mora da bude: (a) privre-men (ograni~enog trajanja) tako da ne dovede u pitanje odrìvosti fis-kalne pozicije na srednji rok i (b) usmjeren na one koji }e slojeve (sa niskim dohotkom) koji }e ga (od-mah) potro{iti.

Pored toga novim trì{nim pri-vredama se predlaè da se vi{e na-slanjaju na rast doma}e tra`nje kao izvor rasta i slijede politiku fleksi-bilnijeg deviznog kursa kako bi po-mogle urednom razrje{enju posto-je}ih me|unarodnih neravnoteà.

Posljednja finansijska kriza ve} je u~inila svoje na planu regulator-nog okvira i sistema upravljanja ri-zicima. Umjesto standardne suges-tije da se ugledaju na uzor razvije-nih privreda, sada im se predlaè da u~e na njihovim gre{kama. Os-novni prijedlog je da se podigne kapacitet regulatornih institucija kako bi na vrijeme identifikovale rizike povezane sa pretjeranim kre-ditnim plasmanima i upotrebom netransparentnih kompleksnih in-strumenata. Isto tako sugeri{e se podizanje sposobnosti da se brzo reaguje na nagle promjene (recimo u sferi likvidnosti ili garancija, ili na {okove iz me|unarodnog okru-ènja.

Ako je to ta~no, EU i Evropska centralna banka uz me|unarodne finansijske institucije bi mogle da pruè podr{ku programima fiska-lne ekspanzije i ve}e fleksibilnosti

deviznog kursa. Naravno, trebalo bi i}i na depresijaciju kursa, {to bi se moglo izvesti pomo}u deviznih rezervi i odgovaraju}om monetar-nom politikom. U tom slu~aju, za Balkan je najpovoljnija strategija rasta i oporavka ona koja se zasni-va na izvozu. EU moè podràti prilago|avanje i oporavak zemalja ~ije je djelovanje ograni~eno ekste-rnim disbalansom. Moè se pomo}i bankama i podràti kontracikli~na fiskalna politika. EU i vlade njenih ~lanica }e morati da uloè zna~ajan i odlu~an napor u koordinaciju mjera na ovom prostoru kako bi se izbjegla dublja i dugoro~nija eko-nomska kriza u zemljama novih ~lanica i zemljama budu}ih ~lanica, {to bi imalo negativne posljedice za ponovno uspostavljanje finansijske stabilnosti, za evropsku privredu u cjelini i za istorijsku korist od evro-pskih integracija.

LITERATURA

1. Mirov Tomas, „Kriza trese centralnu i isto~nu Evropu“, Ekonomski pregled, april 2009., Beograd.

2. Mishkin S. Frederic, 2005, „Finansijska trì{ta + institucije“, Zagreb: Biblioteka Gospodarska Misao,

3. Michael Caglioti, Jeffrey A. Burt, Russia-n-American Chamber of Commerce, 1995-1998.

4. World Bank (2005 b), Serbia and Mo-ntenegro: Serbia: Financial Sector Asse-ssment, Washington, D.C. November 2005.

117

5. World Bank (2006), Global Developme-nt Finance: The Development Potential of Surging Capital Flows, Washington, D.C., May 2006.

6. World Bank (2008), Global Economic Prospects, Technology Diffusion in the Developing World, January 2008.

7. Amiling Frederick, 1989, „Investments“, An Introduction to Analysis and Mnag-ment“, Prentice-Hall International Editi-ons, New York

8. Ćirovi} Milutin,1997, „Oblici priliva stra-nog kapitala“, Finansije br. 1-2, str. 24-40

9. Mishkin S. Frederic, 2006, „Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska trì-{ta“, Data status, Beograd

10. Mishkin S. Frederic, Eakins G. Stanley, 2005, „Finansijska trì{ta + institucije-“, MATE, Zagreb

11. IMF (2008), World Economic Outlook, Update, January 2008.

12. www.oecd.org/eco/Economic_Outlook

Abstract

This paper analyses current global financial crisis , roots of problem of sub prime mortgages in the United States of America and its basic macroeconomic characteristics and comparison to the si-milar crisis that occurred in the last three decades. The paper analyses impact of this crisis on dyna-mic of the world’s economy and the economy of the Eastern European countries. The paper also analyses measures that combine monetary relaxation and fiscal stimulus which main goal is to retai-n crisis, overcome recession and restore confidence in free market and financial institutions. By ana-lyzing these problems our economy and the economies of the countries in transition , that have not accomplished institutional framework of free market oriented economy , might learn lessons for the future possible crisis.

Global financial crisis will have impact on higher interest rates through which will be added to basic interest rates of the main world’s currencies. Will this development have influence on Bosnia and Herzegovina and other countries in the region, it is up to foreign creditors and how they will as-ses the risk of further potential investments. Business strategy of the banks in Bosnia and in the regi-on is based on model of universal bank. The Bank makes its profit from diversify activities and 2/3 of these activities go directly for doing business with citizens . This model has shown its own stability during the previous crisis and current crisis too, because it is able to resist current difficulties in the market.

There are some indications that current situation is stabilizing , but economic recovery will go slowly. World’s economy will have negative growth as well as economies of the countries in transitio-n. Basic principal of supply and demand should be allowed to correct financial market. There is phrase “ no capitalism without bankruptcy , no religion without hell “. Banking crisis occur worldwi-de. When Government allows market to act by itself difficulties do not last long period and economy becomes stronger. Unfortunately, we are looking for massive financial intervention , new bureaucrat and political activities from Government . Recession of 1929 which led to Great Depression of the 30-th of the last century was caused by the Government intervention such as protectionism , increased taxes and big Government spending.

Key words: financial crises , banking crises, mortgages, sub prime mortgages, financial instituti-ons, monetary policy, fiscal policy, stimulus

118

ULOGA STRANIH INVESTICIJA U RAZVOJU BiH I REPUBLIKE SRPSKE

Mr Spasenija Mirkovi}

REZIME

BiH i Republici Srpskoj su potrebne strane direktne investicije, prije svega zato {to se one sma-traju najkorisnijim i najjeftinijim izvorom kapitala.

Strane direktne investicije mogu igrati zna~ajnu ulogu u restrukturiranju industrije BiH i Repu-blike Srpske i unapre|ivanju konkurentnosti njihovih proizvoda na svjetskom trì{tu.

U periodu od 1994. godine do po~etka 2009. godine, prema podacima Ministarstva za spoljnu trgovinu, u BiH i Republiku Srpsku ukupno je do{lo 5,3 milijardi evra stranih direktnih investicija.

U periodu do 2009. godine najvi{e stranih direktnih investicija u BiH i Republici Srpskoj poti~e iz Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Austrije, Litvanije, Slovenije, Holandskih Antila, Njema~ke, [vajcarske i Holandije. Stranih direktnih investicija je najvi{e plasirano u saobra}aj i veze, u privredu i gra|evina-rstvo, u poljoprivredu i {umarstvo, u prostorno ure|enje, u zdravstvo, u zbrinjavanje porodica pogi-nulih boraca i ratnih vojnih invalida i ostalo.

Privla~enje stranih direktnih investicija je i jedan od na~ina da se, osim stimulisanja privrednog rasta, ubrzaju reforme i potrebno restrukturisanje privrede. Efekti stranih direktnih investicija se prelivaju i na brojne povezane grane i preduze}a, tako da se pove}ava konkurentnost i efikasnost ci-jele privrede, a me|u pozitivne efekte se ubraja i razaranje monopolisti~ke strukture.

Nastojanja BiH i Republike Srpske da privuku {to vi{e stranih direktnih investicija mogla bi se pobolj{ati kreiranjem i implementiranjem programa „naknadnih usluga“ za investitore koji ve} po-sluju u BiH te programa „nastavka aktivnosti“ za one strane investitore koji su se odlu~ili da ne inve-stiraju u BiH. Program „naknadnih usluga“ za strane investitore je potreban kako bi BiH vlasti spo-znale probleme s kojim se suo~avaju strani investitori, te u teòj situaciji, kako bi dobile znakove ra-nog upozoravanja na mogu}nost prestanka investiranja.

KLJUČNE RIJEČI: Strane direktne investicije, BiH, Republika Srpska

1. UVOD

U savremenoj razvojnoj etapi strane investicije preuzimaju funk-ciju klju~nog razvojnog faktora i postaju osnovni mehanizam poslo-vanja preduze}a. Strane investicije se svrstavaju u kategoriju autono-mnih transakcija dugoro~nog kre-

tanja privatnog kapitala, motivisa-nog ekonomskim ciljevima i intere-sima.

Rat, ekonomske sankcije i neo-dlu~na ekonomska politika, koja je rezultirala veoma sporim zahvati-ma u osnovnim domenima tranzici-je – privatizaciji, liberalizaciji i sta-bilizaciji, zna~ajno su smanjili spo-sobnost doma}e privrede da privla-~no djeluju za strani kapital.

UDK 339.727.22/.24(497.6)ISSN 0354-9852

119

Doma}i ekonomski prostor se suo~ava sa dvije opre~ne tendenci-je. S jedne strane, velika je potreba za prilivom stranog kapitala radi oìvljavanja i restrukturiranja do-ma}e privrede, a na drugoj strani je veoma o{tra konkurencija ostalih zemalja u tranziciji, posebno zema-lja centralne i isto~ne Evrope, za privla~enje investitora na svoje pri-vredno podru~je.

Strana ulaganja u BiH i Repub-lici Srpskoj su identifikovana kao osnovni na~in modernizovanja ekonomije i pobolj{anja ìvotnog standarda. Promocija stranih inve-sticija u BiH i Republici Srpskoj }e predstavljati proces pun izazova. Iako bez pravog pristupa i dovol-jno pa`nje od strane vlasti, priliv stranih investicija bi se mogao zna-~ajno pove}ati kako bi se generisala èljena ekonomska korist i socija-lne koristi u vezi sa tim.

Cilj strategije za promociju stra-nih investicija je usmjeravanje po-stoje}ih resursa u promovisanje grana privrede u kojima bi BiH i Republika Srpska mogle razviti ko-nkurentsku prednost, te tamo gdje bi sa stajali{ta dràve, bilo poèljno privu}i strane investicije. Trenutna konkurentska prednost BiH i Re-publike Srpske jeste strate{ka geo-grafska lokacija – ~injenica da se nalazi u samom srcu jugoisto~ne Evrope, jaka industrijska i trgova-~ka tradicija koju BiH i Republika Srpska nose kao jedna od industri-jalizovanijih republika biv{e Jugo-

slavije prije rata, te zna~ajni iznosi strane tehni~ke pomo}i i podr{ke.

Centralno pitanje u vezi sa spe-cifi~nim strategijama promocije stranih investicija jeste pitanje oda-bira ciljnih investitora. Ovakva te-hnika promocije stranih investicija je me|unarodno priznata kao naj-bolja praksa u privla~enju stranih investicija i uklju~uje segmentiranje potencijalnih investitora na osnovu prednosti i slabih ta~aka zemlje do-ma}ina, kao i na specifi~nim ciljevi-ma ekonomskog razvoja.

Treba odabrati ona podru~ja u kojima su ve}i izgledi na postizanje uspjeha i tamo gdje bi ekonomski uticaj bio najpovoljniji. Razlozi zbog kojih je neophodno privu}i strane investicije su: stvaranje novi-h radnih mjesta, modernizovanje industrije i usluga, razvijanje slabije razvijenih regija, obezbje|enje ve}i-h prihoda dràve putem nov~anih iznosa iz zaklju~enih sporazuma o privatizaciji i poreza, te smanjiva-nje siroma{tva.

Potencijal trì{ta i privredna di-namika ne mogu sami osigurati iz-bor odre|ene lokacije za strane in-vesticije. Dodatni faktori koji odre-|uju lokacije za strane investicije su: politi~ka i ekonomska stabilno-st, karakteristike zakonodavnog i regulatornog okruènja u zemlji, postojanje kvalifikovane radne sna-ge i potrebnih industrijskih poten-cijala, komunikacijski sistemi, spo-sobnost kompanija da profit pono-vo uloè unutar zemlje, te prihvatl-

120

jiv reìm u poreskom i finansijsko-m sektoru. Uop{te, investitori pre-feriraju stabilan, transparentan i pouzdan zakonodavni i regulatorni okvir. Takav okvir utvr|uje stabi-lna „pravila igre“, pravosudni siste-m koji moè sa uspjehom primjen-jivati zakone i ugovore, te sa mini-mumom birokratskih ograni~enja, uplitanja i arbitrarnog dono{enja odluka od strane vlasti.

Poslovno okruènje u BiH i Re-publici Srpskoj se smatra slabim. Ipak, zbog nepostojanja unutra{nje-g politi~kog konsenzusa i ograni~e-nog kapaciteta apsorpcije, napreda-k u ekonomskim reformama ostaje spor i mjestimi~an.

[to se nestabilnijim i rizi~nijim smatra poslovno okruènje zemlje, to se ve}i tro{kovi kapitala za prila-go|avanje stepenu rizika zahtijeva-ju za investiranje u toj zemlji. Uko-liko strani investitor ima mogu}no-st izbora izme|u investiranja u je-dnu zemlju s lo{im poslovnim okruènjem i druge s boljim, inve-sticije }e oti}i u drugu zemlju, jer }e tro{kovi kapitala u vezi sa prila-go|avanjem stepenu rizika tamo biti manji, a odgovaraju}i profit ve-}i. Stepen tolerancije u vezi poslo-vnog okruènja – faktora rizika ra-zli~it je u razli~itim granama pri-vrede, on }e biti niì u eksploataciji prirodnih i osjetljiviji u proizvodni-m operacijama.

BiH i Republika Srpska }e mo-rati implementirati prakti~nu i ene-rgi~nu strategiju „proboja“ koju }e

izgraditi vlastitim snagama i u koju }e uzeti u obzir i slabosti. Nema ra-zloga zbog kojeg u skorije vrijeme BiH i Republika Srpska ne bi dosti-gle priliv stranih investicija koje imaju konkurenti u boljoj poziciji za strane investicije. Neophodno da BiH i Republika Srpska imple-mentiraju zakone i izgrade poslo-vnu klimu kako bi se formiralo slo-bodno preduzetni{tvo i u~inilo pri-hvatljivijim za poslovanje. Povoljna poslovna sredina je od vitalnog zna~aja za privla~enje stranih inve-sticija. U ovom slu~aju one bi po-mogle da se ostvare socijalni i eko-nomski ciljevi BiH i Republike Srpske.

Strane investicije mogu igrati zna~ajnu ulogu u restrukturiranju industrije BiH i Republike Srpske i unapre|ivanju konkurentnosti nji-hovih proizvoda na svjetskom trì-{tu. Strane investicije mogu pomo}i da se popuni jaz izme|u industrijs-kih kapaciteta BiH i Republike Srpske i njihove trenutne nedovo-ljne iskori{}enosti. Strane investici-je mogu pomo}i da se dovede do-datni kapital, nove proizvodne te-hnologije i menadèrski „know-ho-w“. Strategija stranih investicija u BiH i Republici Srpskoj bi trebala povratiti izgubljena izvozna trì{ta i pomo}i ulasku na nova uz pomo} stranih preduze}a koja imaju uspo-stavljenu distributivnu mreù i raz-vijenu bazu klijenata u inostrans-tvu.

121

2. STRANE INVESTICIJE I PRIVREDNI RAZVOJ

Strane direktne investicije se smatraju klju~nim instrumentom procesa transformacije centralno planskih privreda zemalja isto~ne Evrope u trì{ni sistem. Vjerovatno je da }e se razvojni efekti stranih direktnih investicija desiti tek kada se unaprijede apsorpcione i adapti-vne mogu}nosti doma}ih preduze-}a i ukoliko se usvoji aktivna politi-ka prema stranim direktnim inve-sticijama.

Osnovni cilj koji zemlje u tran-ziciji teè ostvariti jeste postizanje stabilnog, dugoro~nog privrednog rasta koji }e se zasnivati na pove}a-nju investicija, pobolj{anju tehno-lo{ke baze ovih zemalja i pove}anju konkurentnosti njihovih proizvoda na me|unarodnom trì{tu. U ostva-renju ovog cilja strane direktne in-vesticije mogu imati zna~ajnu ulo-gu.

U po~etnom periodu procesa tranzicije, strane direktne investici-je su najve}im dijelom odlazile u postoje}e kapacitete ovih zemalja, time omogu}uju}i bolju upotrebu raspoloìvih resursa i rast produk-tivnosti. U drugoj fazi sprovo|enja tranzicije, nakon iscrpljivanja pos-toje}ih rezervi (privo|enja kraju procesa privatizacije), dugoro~ni privredni rast se moè ostvarivati prije svega kroz uticaj greenfield stranih direktnih investicija, tako da se najprogresivnije zemlje u tra-

nziciji sve vi{e orijenti{u na njihovo privla~enje.

Imaju}i u vidu ulogu koju su strane direktne investicije imale u procesu transformisanja privreda nekada{njeg Isto~nog bloka u sa-vremene trì{ne privrede, privla~e-nje stranog kapitala predstavlja je-dan od prioriteta ekonomske poli-tike u narednom periodu.

BiH i Republici Srpskoj u 2006. godini bilo je potrebno 2 milijarde US$1, a samo 500 miliona se mo-glo obezbijediti iz doma}eg kapita-la, {to zna~i da je BiH i Republici Srpskoj trebalo 1,5 milijardi US$ stranih direktnih investicija. Od 700 milijardi US$, koje stoje na ra-spolaganju za strane direktne inve-sticije u cijelom svijetu, oko 70% ide u 30 najbogatijih zemalja, a preostalih 30% ide u ostale zemlje, najvi{e u Kinu, zatim ostale zemlje isto~ne Azije, Latinsku Ameriku, tako da na kraju ostaje 2 % za ju-goisto~nu Evropu, a to opet ide u zemlje koje su od 1. maja 2004. godine u{le u EU. Postavlja se pita-nje kako u BiH i Republici Srpskoj obezbijediti nedostaju}ih 1,5 mili-jardi US$, kada sve zemlje traè strane direktne investicije i one ko-je su bogate i one koje su siroma-{ne.

U BiH postoji Zakon o stranim direktnim investicijama od 1998. godine kojim su obezbije|eni u

1 Lokalni ekonomski forum: ,,Kako privu}i i zadràti strane investicije“ (2004. god.).

122

prvom redu fiskalni podsticaji, kao {to su oslobo|enje od poreza na dobit i na uvoz repromaterijala. Drugu grupu podsticaja stranih di-rektnih investicija ~ine dràve koje kreiraju posebne budètske podsti-caje, kojima ulaù u infrastrukturu, radnu snagu i stru~no usavr{avanje radne snage. Tre}a grupa podstica-ja su direktni finansijski podsticaji (primjer Ju`na Koreja, koja za sva-ku investiciju od preko 20 miliona US$ daje 20% finansijskih podsti-caja i tako subvencionira investici-je). Osnovno je da postoji povoljna dru{tvena klima tj. da strane inve-sticije budu rado prihva}ene. Nega-tivna strana stranih direktnih inve-sticija je {to strane kompanije u stvari dolaze da bi koristile priro-dne resurse zemlje ili zbog niskih tro{kova rada u toj zemlji.

3. STRANE INVESTICIJE U BiH I REPUBLICI SRPSKOJ

Visoki debalans i nepovoljna struktura spoljnotrgovinske razmje-ne je najo~igledniji uzrok i dokaz na{e makroekonomske nestabilno-sti. Visoka zavisnost od uvoza, po-gotovo zavisnost od uvoza iz zema-lja iz neposrednog okruènja, ne garantuje stranim investitorima da na na{em prostoru mogu organizo-vati proizvodnju koja bi imala {ire trì{ne domete. Uz to, moramo imati na umu da je na{e trì{te ma-lo i da je na{a izvozna ponuda u {i-rim razmjerama marginalna, {to se

vidi i iz podatka da je na{a ukupna spoljnotrgovinska razmjena po sta-novniku iznosila (2005) oko 1.400 evra (Federacija BiH: 2005. 1.970 €), a izvoz po stanovniku svega 400 evra (Federacija BiH: 470 €). Os-novu na{eg izvoza ~ine neprera|e-ne sirovine i proizvodi veoma nis-kog stepena prerade, koji koriste dosta energije sa subvencijama, a na uvoznoj strani je {iroki spektar proizvoda komercijalne potro{nje i prehrambenih proizvoda. Najma-nju stavku u uvozu ~ini uvoz opre-me i tehnologija za osavremenjava-nje proizvodnje i ja~anje konkure-ntske sposobnosti na{e privrede.

Uspostavljanjem zone slobodne trgovine na ju`noevropskom pro-storu, do izraàja je do{la nekonku-rentnost na{ih proizvoda i op{ta neorganizovanost na{e izvozne po-nude. Asimetri~ni sporazumi o slo-bodnoj trgovini u korist BiH i Re-publike Srpske prema Srbiji i Crnoj Gori i Hrvatskoj, nisu dali o~ekiva-ne rezultate, odnosno i dalje raste deficit u razmjeni sa ovim dràva-ma. Čak i tamo gdje je do{lo do otkupa kapitala na{ih preduze}a, kroz postupak privatizacije, nije do{lo do pove}anog izvoza proiz-voda tih preduze}a, naprotiv, po-ve}an je uvoz. Sve to ukazuje da preduze}a i institucije dràve, uk-lju~uju}i i institucije certifikacije i kontrole, nisu uskladile svoju stra-tegiju i poslovanje sa uslovima iz potpisanih sporazuma.

123

Nastavak povoljne dinamike ra-sta izvoza, koji je u periodu od 2004. do 2005. godine udvostru~e-n, nije se nastavio sa istom dinami-kom i u narednim godinama. Pro-grami koji su u 2004. i 2005. godi-ni najvi{e doprinijeli pove}anju iz-voza (glinica, ruda gvo`|a, papirna konfekcija), dostigli su nivo proiz-vodnje, koji se ne moè zna~ajnije pove}ati.

U strukturi privrede nema sli-~nih programa i kapaciteta koji bi mogli dati tako snaàn impuls do-datnom izvozu. Daljnja liberalizaci-ja uvoza po osnovu bilateralnih sporazuma sa susjednim dràvama, s jedne i dalja liberalizacija trì{ta ve} u fazi pregovaranja o Sporazu-mu o stabilizaciji i pridruìvanju, s druge strane, neminovno }e pred-stavljati novi pritisak za pogor{anje bilansa spoljnotrgovinske razmje-ne. Razmjena sa zemljama unutar Evropske unije je skromna, odno-sno oko jedna ~etvrtina spoljno-trgovinske razmjene odvija se sa EU i pokrivenost uvoza izvozom je oko 30%.

Najzna~ajniji partneri unutar EU su Italija, Njema~ka i Austrija, a najpovoljnija pokrivenost izvoza uvozom, ostvaruje se sa Italijom. Mali obim i struktura razmjene sa EU su odraz tehnolo{kog zaostaja-nja i nedostatka proizvoda po sta-ndardima EU, a to je istovremeno i pokazatelj nivoa zaostajanja za os-talim zemljama u tranziciji, koje polako u~vr{}uju svoju poziciju na

trì{tu EU i smanjuju mogu}nost za plasman na{ih proizvoda koje bi-smo èljeli plasirati na isto trì{te.

Da su strane direktne investicije put za oìvljavanje proizvodnje i povratak na svjetsko trì{te, poka-zalo se na primjeru programa iz kojih dolaze na{i glavni izvozni proizvodi. O~igledno, to je put koji moraju slijediti i preduze}a u dru-gim privrednim djelatnostima, po-sebno u industriji.

U svim slu~ajevima gdje su teh-nolo{ki sloèni kapaciteti pokrenu-ti i brè nego {to se o~ekivalo do-stigli predratni nivo proizvodnje, kvalitet radne snage je odigrao veo-ma va`nu ulogu. To pozitivno isku-stvo mora se brzo koristiti i {to efi-kasnije, primijeniti u kapacitetima prera|iva~ke industrije (drvoprera-|iva~ka, metalna, elektro, prehra-mbena i druge grane).

Neophodno je da se sa jedne strane pove}a izvoz, a sa druge strane smanji uvoz. Potro{nja se mora zaustaviti i destimulisati kre-ditiranje robe {iroke potro{nje. S druge strane, velike rezerve se mo-gu iskoristiti za oìvljavanje kapaci-teta, koji svojom proizvodnjom mogu supstituisati zna~ajan dio uvoza, pa ~ak i postati izvoznik. U cilju rje{avanja navedenih proble-ma spoljnotrgovinske razmjene u 2007. godini bi}e preduzete sljede-}e mjere:

za{tita doma}e proizvodnje i op{ta za{tita od damping uvoza i izvoza (primjenjuje se u EU i

124

WTO-STO) i mjere za{tite od subvencionisanja uvoza (primje-njuje se u STO – WTO i GATT-u),

pra}enje efekata primjene bilat-eralnih sporazuma o zoni slobo-dne trgovine i preduzimanje mjera za{tite u slu~aju naru{ava-nja ugovora,

kori{}enje povlastica koje stupa-ju na snagu sa po~etkom prego-vora o zaklju~enju Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju EU,

nastavak aktivnosti na primjeni ve} utvr|enih carinskih stopa u svrhu transformisanja istih iz prvenstveno fiskalne uloge u ulogu za{tite doma}e (naro~ito poljoprivredne) proizvodnje,

otklanjanje tehni~kih slabosti (i-nstitucionalnih, upravlja~kih i stru~nih), u svrhu kori{}enja preferencijala EU (tradicionalni proizvodi, konfekcija, tekstil, koà, vuna i sl.) i

uspostavljanje institucionalne infrastrukture koja pruà infor-macije i usluge podr{ke potenci-jalnim izvoznicima1. Koliki je zna~aj stranih direktni-

h investicija za nacionalnu ekono-miju pokazuje primjer nekih zema-lja u tranziciji (Slovenija, Ma|ar-ska) u koje se nekoliko godina inte-nzivno ulagalo, a onda su one ubrzo postale neto „izvoznik“ kapi-

1 World Development Report 2005, str. 143.

tala. Dosada{nje iskustvo u pristu-pu finansiranja javnih investicija, pokazalo je da lokalne vlasti vrlo ~esto prihvataju finansiranje proje-kata koje kreditori i donatori sami predlaù, {to ~esto zanemaruje do-ma}e prioritete, pa je potreban ve}i uticaj doma}ih stru~njaka prilikom definisanja i kona~nog ulaska u inostrano zaduìvanje i realizaciji projekata finansiranih iz donacija. U tom smislu, neophodno je dalje razvijati doma}e kapacitete za pri-premu, odabir i realizaciju projeka-ta definisanih strategijom razvoja, definisati i uskla|ivati kriterijume investicionih prioriteta, kao i ne-prestano ja~ati kapacitete za me|u-sektorsku koordinaciju projekata.

Za ve}i priliv stranih investicija, neophodno je:

ubrzati privatizaciju strate{kih preduze}a,

unapre|ivati poslovnu klimu i suzbijati negativnu percepciju javnosti u vezi sa stranim ulaga-njima,

pokrenuti i ugovoriti realizaciju izgradnje velikih infrastruktur-nih objekata putem koncesija, zajedni~kih ulaganja ili kredita (hidroelektrane, termoelektra-ne, autoput, komunalni sistemi i drugo),

ja~ati partnerske odnose sa do-natorima u cilju dalje koordina-cije me|unarodne pomo}i loka-lnim zajednicama,

eliminisati kriminal i korupciju,

125

uspostaviti institucionalni dija-log sa privatnim sektorom,

ubrzati pripreme za pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaci-ji,

pojednostaviti proceduru regis-tracije stranih direktnih investi-cija i

uspostaviti efikasniju saradnju sa Ministarstvom spoljne trgovi-ne i ekonomskih odnosa sa ino-stranstvom i agencijom FIPA. Strate{ki cilj u 2009. godini, bi-

}e aktivniji pristup kori{tenju pri-rodnih resursa kroz politiku dodje-le koncesija. Na osnovu usvojenog Dokumenta o politici dodjele kon-cesija, delegirani su privredni sek-tori i industrijske grane pogodne za dodjelu koncesija doma}im i strani-m licima, pri ~emu je definisan na-~in dodjele i spisak prioriteta za naredni period. U realizaciji su projekti elektroenergetskog, mine-ralno-sirovinskog i poljoprivredno-g karaktera.

Prema izvje{taju londonskog Economist Intelligence Unit-a, me-|u 27 zemalja u tranziciji BiH i Re-publika Srpska se po poslovnom ambijentu, kao indikatoru privla~e-nja stranih investicija, nalaze na 22. mjestu , (1. Estonija – 9.400, 3. Slovenija 800, 9. Hrvatska - 1350, 10. Bugarska - 840, 14. SCG - 850,

16. Makedonija - 290, 19. Albanija - 300)1.

4. DOPRINOS STRANIH IN-VESTICIJA PRIVREDNOM RASTU

Ekonomski rast u BiH i Repub-lici Srpskoj bio je finansiran sa 3.988 milijardi dolara strane po-mo}i i 2.008 milijardi dolara povo-ljnih zajmova koji su osigurani od 1996. godine, kako bi se pomogla rekonstrukcija zemlje2. Godi{nje je zemlja u prosjeku primala 500-700 miliona dolara, ali su iznosi priliva po~eli opadati od 2000. godine. Neizbje`na su i daljnja smanjivanja, {to su ve} i signalizovale zemlje do-natori3. Kao rezultat toga, BiH i Republika Srpska su nastojale po-bolj{ati poslovno okruènje, te po-

1 UNCTAD, World Investment Report 2005. 2 International Assistance to BiH – 1996-2002: A tentative analysis: who is doing wha-t, where. - Me|unarodna pomo} Bosni i He-rcegovini – 1996 – 2002: Ogledna analiza: ko, {ta, i gdje (Sarajevo: UNDP/Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bi-H/Ministarstvo za ekonomske odnose i koo-rdinaciju RS/Ministarstvo financija FBiH, 2003). Ovo je dokument od ogromne va`no-sti jer daje detaljan pregled strane pomo}i za BiH, po entitetima, kao i po sektorima, pri-vrednim granama, itd. Brojevi koji se citiraju su iz raznih tabela u ovoj publikaciji. Tako|e treba dodati da su iznosi koji se navode oba-veze, cca. 90% od kojih su ispunjene do kraja 2002. godine. U daljem tekstu se citira kao International Assistance. 3 International Assistance, str. 24, 43.

126

dstaknuti priliv stranih direktnih investicija.

Vlada BiH je navela razloge zbog kojih èli privu}i strane dire-ktne investicije u zemlju, a to su: unapre|enje procesa stvaranja no-vih radnih mjesta, modernizovanje industrije i usluga, balansiranje pla-}anja, razvijanje slabije razvijenih regija, ve}e prihode dràve putem nov~anih iznosa iz zaklju~enih spo-razuma o privatizaciji i poreza, te smanjenje siroma{tva.

Posebno su grupisani sektori ko-je je FIPA1 identifikovala kao ona koja zasluùju specijalnu pa`nju, a to su: metalska industrija, uklju~u-ju}i auto-dijelove, proizvodnja hra-ne, gra|evinarstvo, hidroenergija, prerada drveta i {umarstvo, turiza-m, tekstilna industriju, te laka in-dustrija sa posebnim naglaskom na proizvodnju namje{taja.

Odràvanje godi{njeg priliva od najmanje 300 miliona $ smatra se poèljnim, dok bi se preferirao pri-liv od 500 miliona $ godi{nje. Os-tali u~esnici u BiH i Republici Srpskoj, uklju~uju}i predstavnike zemalja donatora, me|unarodnih organizacija i me|unarodnih finan-sijskih institucija2 tokom misije UNCTAD-a u Sarajevu (oktobar 2003. godine), bili su zadovoljni sa priznavanjem potrebe za pove}an-jem stranih direktnih investicija od strane BiH i u vezi sa planom za 1 FIPA Investor Guide. 2 Vide Apendiks A za listu onih koji se kon-sultovani.

pove}anje priliva ulaganja u BiH i Republiku Srpsku.

5. REGIONALNA STRUK-TURA

Glavni cilj strategije proboja bio bi uvjeravanje stranih investitora da od BiH i Republike Srpske na-prave mjesto u kojem }e se nalaziti njihovi regionalni centri. Ve}ina zemalja isto~ne i jugoisto~ne Evro-pe vidjela se u ovoj poziciji, ali ni-jedna nije sistematski poku{ala da uspostavi sredinu privla~nu za ot-varanje regionalnih operativnih ce-ntara. Tako da se moè govoriti o tome da je najve}i broj regionalnih centara smje{ten u Be~u, Budimpe-{ti i Pragu i ne{to rje|e u Var{avi i Bratislavi. Kao rezultat svega ovoga je prilika da se BiH i Republika Srpska uklju~e kao regionalni cen-tar, bar za kompanije u SEE, a mo-gu}e i za cijelu CIE.

"Prate}i efekti" implementacije ove strategije }e biti zna~ajni. Prvo, do{lo bi do besplatnog publiciteta i pozitivnog imidà koji bi BiH i Re-publiku Srpsku prikazao kao atra-ktivno odredi{te za strane direktne investicije u svjetskim medijima. Drugo, kompanije koje bi do{le stvorile bi ve}e zahtjeve za lokalni-m servisima, iznajmljivanjima, ho-telima i uredskim prostorima.

Jedna od privatizacija je i proda-ja Naftne industrije Republike Srpske ruskoj naftnoj kompaniji „Zarube`njeft“ za 122 miliona

127

evra, pri ~emu je preuzeta i tre}ina dugova. Ova kompanija je u paketu kupila rafineriju za preradu nafte u Bosanskom Brodu, Rafineriju ulja u Modri~i, kao i preduze}e „Petro-l“ iz Banjaluke.

Rusi su se obavezali da }e izvr{i-ti rekonstrukciju ovih preduze}a, pri ~emu }e ukupne investicije u njih iznositi 979 miliona evra. Pla-nirano je da godi{nji promet „Pe-trola“ iznosi 2500 tona, prerada ulja u Modri~i da bude na nivou od 130000 tona, kao i da prerada na-fte u Bosanskom Brodu dostigne 4,2 miliona tona. Planirana je tako-|e i izgradnja pruge Rafinerije od Bosanskog Broda do Modri~e.

Prema Protokolu koji je potpisa-n u Moskvi 16. avgusta 2006. go-dine ruska kompanija se obavezuje da bi po kupovini naftne industrije Republike Srpske u nju investirala blizu milijardu evra. Protokolom je predvi|eno da se 80 odsto akcija Rafinerije nafte proda za 42 milio-na evra, 75,6 odsto akcija u Rafine-riji ulja Modri~a za 67 miliona evra, dok bi 80 odsto akcija „Pe-trola“ bilo prodato za 10 miliona evra.

Jedna od najve}ih investicija u posljednje vrijeme predstavlja pro-daja „Telekoma Republike Srpske“ „Telekomu Srbije“. Na me|unaro-dni tender za prodaju „Telekoma Republike Srpske“ koji je zatvoren 20. novembra, ponudu je pored „Telekoma Srbije“ dostavio i „Te-lekom Austrije“ u visini od 467 mi-

liona evra. Ponuda „Telekoma Srbije“ iznosi jednogodi{nji budèt Republike Srpske. „Telekom Srbi-je“ je kupio „Telekom Republike Srpske“ za 646 miliona evra i time je postao njegov ve}inski vlasnik.

Time je kona~no stavljena ta~ka na nadmetanje oko kupovine 65% dràvnog kapitala najuspje{nijeg preduze}a u Republici Srpskoj. Od ostalih 35% dràvnog kapitala, po 10% je ostalo u vlasni{tvu privati-zacionih fondova i ostalih akciona-ra, a 15% je ostalo fondovima za restituciju i penziono-invalidsko osiguranje.

U „Telekomu Republike Srpske-“ je zaposleno 2748 radnika, u mo-bilnoj mreì je registrovano 630017 pretplatnika (u fiksnoj mreì 350585), dok Internet pro-vajeder TEOL ima 30500 registro-vanih korisnika. Moè se slobodno re}i da je prodajom „Telekom Re-publike Srpske“ postao regionalna kompanija.

Partneri iz Če{ke u revitalizaciju postoje}e i izgradnju nove termoe-lektrane u Gackom uloì}e 1,6 mi-lijarde evra. Realizacijom ovog projekta bi}e izgra|ena najve}a te-rmoelektrana u jugoisto~noj Evro-pi, {to zna~i da }e biti pokrenuta privreda ne samo u Gacku, nego i u cijeloj Hercegovini. Pored sada-{nje termoelektrane koja proizvodi 330 megavata, nova termoelektra-na ,“Gacko 2“ }e proizvoditi 660 megavata elektri~ne energije. Ovaj projekat }e omogu}iti zapo{ljavanje

128

vi{e od 1000 radnika u izgradnji termoelektrane, „Gacko 2“. Nakon toga nekoliko stotina radnika zas-nova}e stalni radni odnos.

Pore|enja radi, moè se re}i da je u 2001. godini elektroprivreda poslovala sa 125 miliona gubitka, a ove godine je ostvarila dobit izme-|u 15 i 20 miliona maraka, pri ~e-mu je nepovoljna hidrolo{ka situa-cija sprije~ila da dobit bude jo{ ve-}a. Izgradnjom termoelektrane „Gacko 2“ znatno }e se pove}ati elektroenergetski potencijal Repu-blike Srpske.

6. GRANSKA USMJERENOST

BiH i Republika Srpska imaju konkurentske prednosti u drvopre-ra|iva~koj, metalnoj, tekstilnoj, ko-àrskoj industriji, zatim u proizvo-dnji elektri~ne energije i u preradi hrane. Prednost, tako|e treba dati i sektoru novih tehnologija.

U narednom periodu, neopho-dno je smanjiti carinske stope za navedene strate{ke industrijske gra-ne za uvoz repromaterijala. U cilju privla~enja novih investicija potre-bno je redefinisati visinu carinske stope. Zatim, definisati strate{ke grane proizvodnje u poljoprivredi, kako bi se u pregovorima sa WTO i Evropskom unijom stvorila mogu-}nost za ve}u za{titu i za ve}i tran-zicioni period. Potrebno je, tako|e u dogledno vrijeme, razmotriti mo-gu}nost uvo|enja sezonskih carina.

BiH i Republika Srpska trebaju da usvoje niz zakonskih propisa za definisanje tehni~kih zahtjeva za proizvode, koji bi definisao princi-pe u tehni~kom zakonodavstvu prenijete iz Evropske unije. Zatim, neophodno je usvojiti zakonske akte za implementaciju Zakona o kontroli kvaliteta robe iz uvoza i za izvoz, te preispitati rad slobodnih zona. Uklju~ivanje BiH i Republike Srpske u WTO }e zahtijevati prila-go|avanje me|unarodnim standar-dima ekonomskih politika, institu-cija i pravnog sistema.

BiH i Republika Srpska trebaju da koriste pogodnosti koje koriste male zemlje u tranziciji radi osigu-ranja {to duèg prelaznog perioda za uskla|ivanje carinskih stopa1. Tako|e je potrebno pripremiti listu koncesija za robe prema pojedina-~nim linijama iz carinske tarife. Prosje~na carinska stopa u BiH i Republici Srpskoj je niska (6 %), zato ne bi trebalo pristati na even-tualne zahtjeve za ve}im sniàvan-jem. Po{to su carinske stope za odre|enu grupu proizvoda u BiH i Republici Srpskoj niè u odnosu na druge ~lanice WTO, neophodno je traìti da se omogu}i njihovo podi-zanje na visinu carina u ostalim ze-mljama ~lanicama.

Po{to prehrambeni proizvodi ~i-ne ve}inu uvoza BiH i Republike Srpske, ve}i nivo za{tite moè osi- 1 Na prijedlog entitetskih vlada Vije}e mini-stara BiH je usvojilo zaklju~ak da se pripremi zakon o carinskoj tarifi BiH, 2003.

129

gurati smanjenje trgovinskog defi-cita. Neophodno je u toku prego-vora o prijemu Bosne i Hercegovi-ne u punopravno ~lanstvo u WTO osigurati povoljan status BiH i Re-publike Srpske, koji }e joj omogu-}iti primjenu raznih povlastica. Pri-oritet je kontinuirano sprovoditi kampanju „Kupujmo doma}e“. Trenutno stanje govori da BiH i Republika Srpska uvoze proizvode bez provjere sigurnosti i kontrole1. S druge strane, BiH i Republika Srpska su izloène dugotrajnim procedurama za dobijanje saglasno-sti za izvoz. Sami izvoznici ne mo-gu ni{ta uraditi u tom pogledu bez pomo}i dràve. Sa zemljama sa ko-jima su potpisani sporazumi o slo-bodnoj trgovini, potrebno je elimi-nisati, pored carinskih i necarinske barijere.

Strane direktne investicije mogu igrati zna~ajnu ulogu u restrukturi-sanju industrije BiH i Republike Srpske i unapre|ivanju konkurent-nosti proizvoda BiH i Republike Srpske na svjetskom trì{tu.

Strane direktne investicije mogu pomo}i da se dovede dodatni kapi-tal, nove proizvodne tehnologije i menadèrski „know-how”. BiH strategija stranih direktnih investi-cija u proizvodnji trebala bi povra-titi izgubljena izvozna trì{ta i po-mo}i ulasku na nova trì{ta uz po-

1 Zakon o stranim investicijama stavio je do-ma}e kompanije u neravnopravan poloàj, zato {to su strani ulaga~i oslobo|eni pla}anja carine na uvoz opreme.

mo} stranih preduze}a, koja imaju uspostavljenu distributivnu mreù i razvijenu bazu klijenata u inostran-stvu. Strane direktne investicije u sektoru proizvodnje u BiH i Repu-blici Srpskoj mogu biti i u potrazi za trì{tem – da proizvode robe ko-je su namijenjene doma}oj potro-{nji ili u potrazi za u~inkom – kori-ste}i prednosti niske cijene rada u BiH i Republici Srpskoj i pri tome primarno proizvode}i za izvoz.

Kompanije koje proizvode do-bra u BiH i Republici Srpskoj (i strane i doma}e) trebale bi biti u stanju posti}i izvoznu konkurent-nost. Trenutno postoje ohrabruju}i dokazi da neke BiH kompanije, prije svega u obradi drveta, odje}e i obu}e, po~inju uspje{no izvoziti u Zapadnu Evropu i SAD. Zato nije iznena|uju}e da je sektor proizvo-dnje do danas prikupio 55% svih stranih direktnih investicija u BiH, zahvaljuju}i niskim nadnicama i primjereno obu~enoj radnoj snazi s iskustvom rada u inostranstvu i znanjem jezika.

Prije rata do 1992. godine, Bo-sna i Hercegovina je bila uspje{an izvoznik proizvoda kako lake, tako i te{ke industrije, a ti su proizvodi izvoèni uglavnom u biv{e jugoslo-venske republike, te u manjoj mjeri u druge evropske zemlje i na pre-komorska trì{ta. Rat od 1992. do 1995. godine imao je razaraju}i efekat na BiH privredu i dru{tvo. Brojne fabrike i proizvodni pogoni su uni{teni, ve}ina ih je izgubila

130

svoje klijente, a mnoga su jednosta-vno prestala raditi.

[to je jo{ gore, kompanije iz ze-malja koje nisu bile ugroène gra-|anskim ratovima u Jugoslaviji „u-kora~ile” su u vakuum koji je nas-tao i preuzele nekada{nje klijente BiH preduze}a. Rezultat toga je da je pozicija proizvodnje u 2006. go-dini bila prili~no nepovoljna. Sve do danas, oporavak je uglavnom koncentrisan u svega nekoliko se-ktora. Vi{e od polovine industrijs-kih proizvoda koji su proizvo|eni prije rata, vi{e se ne proizvode. U pro{losti je BiH izvozila proizvode iz metalne industrije, strojeve, he-mikalije, predmete od drveta, hra-nu, tekstil i koù.

Ove proizvode sada su zamijeni-li proizvodi niè dodatne vrijedno-sti te sirovine, kako u industrijskoj proizvodnji tako i u izvozu.

Strane direktne investicije mogu igrati zna~ajnu ulogu u restrukturi-sanju industrije BiH i Republike Srpske i unapre|ivanju konkurent-nosti njihovih proizvoda na svjets-kom trì{tu.

Strategija promocije stranih di-rektnih investicija u ovoj grani pri-vrede mogla bi se fokusirati na ze-mlje u regiji, kao i na Austriju, Ma-|arsku, Italiju, Njema~ku i [vajca-rsku, te bi za cilj imala mala i sred-nja preduze}a u privatizaciji posto-je}ih kompanija u BiH, te novih ulaganja.

Strane direktne investicije u proizvodnji automobila i automo-

bilskih dijelova predstavlja}e ve}i izazov za privla~enje, posebno uze-v{i u obzir trend velikih me|unaro-dnih proizvo|a~a automobila da svoje proizvodne kapacitete locira-ju u zemljama kandidatima za pri-jem u EU/novim ~lanicama (npr. odluka Hyndaija da izgradi proiz-vodna postrojenja u Slova~koj u 2004. godini).

Jo{ jedna klju~na strategija u ovoj grani privrede bila bi rehabili-tovanje linija èljezni~kog transpo-rta u BiH, posebno onih koje pove-zuju panevropski koridor Vc (koji povezuje Hrvatsku) ili onih parale-lnih koridoru X (koji povezuje sa Srbijom). Modernizovanje sistema èljezni~kog transporta u BiH ne bi samo stvorilo nove potrebe za pro-izvodima od èljeza i srodnim proi-zvodima, nego bi omogu}ilo pri-vredi da uspje{no prevozi te{ke te-rete. BiH bi trebala usmjeriti pro-cedure koje usvaja Vije}e ministara za odobravanje koncesija, posebno u vezi sa izgradnjom autoputa koji BiH povezuje s Jadranskim morem.

BiH i Republika Srpska bi zna-~ajan potencijal za strane direktne investicije mogle prona}i i u drvnoj industriji i u proizvodnji namje{ta-ja.

Prioritet bi bio privatizovati ve-like fabrike za obradu drveta i pro-izvodnju namje{taja od strane stra-nih investitora. Ovo bi unijelo neo-phodnu konkurentnost u industri-jsku granu koju karakteri{e nedos-tatak kapitala, preveliki broj zapo-

131

slenih, zastarjela oprema i gubitak izvoznog trì{ta zbog rata od 1992. do 1995. godine.

Potencijalni investitori u ovoj industrijskoj grani bi trebali imati dobru maloprodajnu distributivnu mreù, te ih je mogu}e prona}i, izme|u ostalog u Italiji i Njema~koj – trenutnim trì{tima na kojima Bi-H plasira drvo i namje{taj, te u Skandinaviji u kojoj kompanije u skorije vrijeme tragaju za dodatnim izvorima drveta i namje{taja od pu-nog drveta.

Dobra infrastruktura u oblasti telekomunikacija je nezamjenjiv re-surs za savremeni ekonomski raz-voj, te za implementaciju strategije ‘proboja’ stranih direktnih investi-cija. Moderne telekomunikacije bi tako|e doprinijele privla~enju stra-nih investitora u druge intenzivne grane industrije BiH i Republike Srpske, poput tekstilne, elektron-ske industrije i proizvodnje auto-mobilskih dijelova. U BiH i Repu-blici Srpskoj, privatizacija trenutne tri telefonske kompanije i liberalna politika izdavanja licenci za nove ponu|a~e usluga pomogle bi da se u BiH uspostavi napredna informa-cijska tehnologija (IT), koja preds-tavlja osnovu za izgradnju ekono-mije BiH i Republike Srpske.

Trebalo bi se pristupiti svjetski poznatim kompanijama u oblasti telekomunikacija, ~ija bi vizija uk-lju~ivala ekspanziju broja fiksnih telefonskih linija i osiguravanje {i-rokopojasnog (broadband) pristupa

Internetu u BiH i Republici Srpskoj. Ovo treba uzeti u obzir i zbog monopolisti~ke prirode ove privredne grane, gdje postoji obr-nuto proporcionalan odnos izme|u cijene postignute u privatizaciji od prodaje Telekom kompanija i kas-nijeg kvaliteta i ko{tanja usluga ko-je kupac zatim nudi. Generalno, {to je vi{a cijena postignuta u pro-daji u procesu privatizacije, to }e biti niì kvalitet, a vi{e cijene koje se napla}uju krajnjim korisnicima.

U poljoprivredi privatizacija po-stoje}ih fabrika za proizvodnju hra-ne moè biti jedna od opcija, pod uslovom da se ostvare povoljni uslovi (uklju~uju}i i do 100% vla-sni{tva), te da budu ponu|eni stra-nim investitorima, koji bi donijeli novu opremu i tehnologiju za pre-radu. S obzirom da je pristup trì-{tima biolo{ki proizvedene hrane u Evropi, SAD i Japanu regulisan, te zahtijeva pridràvanje standarda zdravstvene sigurnosti i procedura dobijanja certifikata, klju~ koji bi od{krinuo vrata stranih trì{ta za organsku industriju F&Bs u BiH i Republici Srpskoj bilo bi privla~e-nje TNC koje ne samo da bi proiz-vodile poluproizvode i kona~ne proizvode, nego bi imale usposta-vljenu distributivnu mreù u inos-transtvu. Na duge staze, strategija BiH i Republike Srpske u ovoj oblasti bi trebalo biti uspostavljanje lokalnih kapaciteta za izvo|enje procedura certifikacije organske hrane, {to bi se moglo razviti u sa-

132

radnji s lokalnim univerzitetima ili poljoprivrednim institutima i uz pomo} i uklju~ivanje stranih inves-titora.

Tekstilna industrija i industrija obu}e je jo{ jedna oblast u kojoj bi BiH i Republika mogle privu}i strane direktne investicije. Takva vrsta aktivnosti zavisi od radne snage, prije svega, zato {to bi se mogle iskoristiti prednosti, kao {to su niska cijena rada u BiH i Repu-blici Srpskoj, kao i veliki broj rad-nika u firmama u vlasni{tvu dràve. BiH i Republika Srpska tako|e imaju i kvotu i duty-free pristup trì{tu EU, {to moè predstavljati prednost za manje kompanije iz za-padne Evrope, posebno one koje se ve} po~inju seliti ka zemljama – no-vim ~lanicama EU ili zemljama ka-ndidatima, kako bi izbjegli pove}a-ne tro{kove proizvodnje.

Ove kompanije bi trebale pred-stavljati neposrednu ciljnu grupu, posebno s obzirom na to da je vri-jeme esencijalni elemenat u ovoj industrijskoj grani ‘bez korijena’, koja se kao odgovor na pove}ane tro{kove proizvodnje seli brzo. Strategija za privla~enje stranih di-rektnih investicija u industriju obu-}e u BiH i Republici Srpskoj sasto-jala bi se u privla~enju stranih inve-stitora koji u BiH i Republici Srpskoj planiraju proizvoditi goto-ve proizvode (koji se zatim mogu izvoziti ili prodavati na doma}em trì{tu).

Od manjeg bi interesa bile one kompanije koje u BiH i Republici Srpskoj planiraju preduzimati samo aktivnosti niè vrijednosti (obi~no dio proizvodnje koji zahtijeva ve}i udio radne snage) i onda izvoziti poluproizvode u svoje zemlje (ili negdje drugdje) na doradu. Indus-trije koje se zasnivaju na eksploata-ciji prirodnih bogatstava u BiH i Republici Srpskoj, poput rudarstva mogle bi privu}i strane direktne investicije.

Strane direktne investicije se mogu privu}i i u oblast turizma, posebno u privatizaciju skija{kih centara i razvijanje kompletnih tu-risti~kih naselja, koja bi pruàla ko-mpletnu uslugu (tipa Club Médite-rranée i drugih), te banjskih centa-ra. BiH je bila doma}in XIV zims-kih olimpijskih igara 1984. godine, a njene prirodne ljepote i planine pruàju mogu}nost za razvijanje tu-rizma namijenjenog avanturistima, poput planinarenja, raftinga, ribo-lova i lova.

BiH i Republika Srpska bi s cil-jem pobolj{avanja kvaliteta obrazo-vanja i u ovoj oblasti trebale imati za cilj privla~enje stranih direktnih investicija, {to bi doprinijelo una-pre|ivanju nivoa znanja i vje{tina radne snage u BiH i Republici Srpskoj, posebno u oblasti mena-d`menta i poslovanja. Cilj bi bio privla~enje univerziteta sa sjedi{ti-ma u SAD ili Evropi da osnuju ka-mpuse u BiH i Republici Srpskoj, te da izdaju istovremeno i lokalne i

133

strane diplome. Npr. Rochester In-stitute of Technology iz SAD i We-bster univerzitet svaki za sebe ru-kovode me|unarodnom mreòm kampusa, a posljednji je u regiji ve} ustanovio jedan koled`, koji radi s uspjehom. Pored specifi~nih mjera vezanih za odre|ene privredne gra-ne, strategiju BiH i Republike Srpske vezano za promociju inve-sticija trebalo bi karakterisati neko-liko va`nih organizacijskih i opera-tivnih novina, od kojih bi najva`ni-ja trebala biti formiranje centra za pruànje usluga na jednom mjestu za strane investitore.

Industrijski sektor BiH i Repub-like Srpske danas karakteri{u niska produktivnost i slaba konkurentno-st.

Najve}i problemi su u sferi in-frastrukture, a ni finansijska trì{ta nisu dovoljno razvijena i efikasna. Prisutni su brojni nedostaci u funk-cionisanju fiskalnog sistema, od ne-ujedna~enosti u primjeni propisa do niske stope naplate, {to ga ~ini jednom od najslabijih ta~aka u cje-lokupnom poslovnom okruènju. Niskoj produktivnosti doprinose i nizak nivo tehnolo{kog razvitka, kao i zaostajanje u sferi poslovne strategije i kvaliteta menad`menta. Trend niske produktivnosti i kon-kurentnosti se odraàva u velikom deficitu teku}eg ra~una zemlje zbo-g stanja izvoza, koji pokriva manje od oko 30 % uvoza.

Uzroci sada{njeg te{kog stanja industrije BiH i Republike Srpske

su ratna razaranja i gubitak predra-tnih trì{ta, ali ne treba zaboraviti ni posljedice ranijeg na~ina razvoja. Dirigovani karakter razvoja doma-}e industrije u prijeratnom periodu bitan je uzrok kolapsa ve}eg dijela industrijskih kapaciteta. Hemijska industrija je u kolapsu, a prehram-bena industrija u te{ko}ama zbog zastarjelih kapaciteta i nedostatka doma}ih poljoprivrednih proizvo-da. Metalna industrija je radi svoje vezanosti za vojnu industriju u kri-zi, a proizvodnja koè i tekstila ne moè posti}i odgovaraju}u konku-rentnost zbog visine plata u BiH i Republici Srpskoj.

Poseban problem je ogromna i rastu}a akumulacija dugova predu-ze}a, posebno u dràvnim kompa-nijama i kompanijama koja su pri-vatizovana putem vau~era. Npr. na 100 KM plata zaposlenih u Federa-ciji BiH bilo je 30 KM dugova. Ovo u velikoj mjeri obja{njava vrlo slab interes investitora za privatiza-ciju u BiH i Republici Srpskoj. Spo-ra privatizacija vodi produbljivanju tehnolo{kog zaostajanja, jer samo jaki strate{ki partneri - strani inve-stitori - mogu ponuditi nove tehno-logije, tim vi{e {to u BiH i Republi-ci Srpskoj danas ne postoje fondovi za podr{ku nau~nim i primijenjeni-m istraìvanjima. Me|utim, od rata do danas BiH i Republika Srpska su privukle svega oko 2,1 milijardu KM stranih ulaganja.

134

7. ZAKLJUČAK

Strane direktne investicije se smatraju najkorisnijim i najjeftiniji-m izvorom kapitala za zemlje u tra-nziciji. One imaju nekoliko pred-nosti u odnosu na druge izvore koji se mogu koristiti – zaduìvanje u inostranstvu i portfolio investicije.

Prednost stranih direktnih inve-sticija u odnosu na kredite iz inos-transtva je u tome da one ne po-drazumijevaju zna~ajnije odlive u budu}nosti koji mogu ugroàvati teku}i bilans i privredni rast u tim periodima, mada se ~esto zaborav-lja da i strane direktne investicije imaju svoje odlive, kao rezultat tra-nsfera profita i situacija kada filija-le otpla}uju anuitete po osnovu po-zajmica od svojih centrala ({to se tretira kao klasi~an kredit).

Prednost stranih direktnih inve-sticija u odnosu na portfolio inve-sticije je u tome {to strane direktne investicije predstavljaju mnogo sta-bilniji izvor kapitala, {to se i poka-zalo za vrijeme finansijske krize (1997-1998) i u posljednjim godi-nama kada su strane direktne inve-sticije u zemljama u tranziciji nasta-vile da rastu, iako je ve}ina ovih zemalja u tim periodima izgubila pristup me|unarodnim finansijski-m trì{tima i doìvjela veliki bijeg „vru}eg“ i portfolio kapitala.

Strane direktne investicije su mnogo stabilnije u odnosu na port-folio investicije zato {to podrazu-mijevaju investicije u fiksnu imovi-nu koje reprezentuju dugoro~ne

namjere investitora, budu}i da je mnogo teè povu}i kapital uloèn u fiksnu imovinu u odnosu na ka-pital plasiran u hartije od vredno-sti.

Ukupna strana ulaganja u BiH od maja 1994. godine do po~etka 2009. godine iznose 5,3 milijarde evra, pokazuju podaci Agencije za promociju stranih ulaganja BiH. Zemlja koja je u tom periodu najvi-{e uloìla je Austrija, sa 1,46 milija-rdi evra. Zatim slijedi Srbija sa 819 miliona, Hrvatska sa 611, Slovenija sa 553 i [vajcarska sa 361 miliono-m evra. Zatim slijede Njema~ka, Rusija, Holandija, Italija, SAD i Turska. Slavica Korica, izvr{ni di-rektor Agencije, kaè da su do po-dataka do{li iz Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bi-H, kao i direktno od kompanija koje su ulagale u BiH. U 2008. go-dini najve}i strani ulaga~i su Slove-nija, Austrija, Hrvatska, pa Srbija. Zanimljivo je da su neke zemlje u 2008. godini imale veoma upadlji-ve „okrugle“ brojeve. Tako je, na primjer, Irska 2008. godine u BiH uloìla ta~no ~etiri miliona evra, Poljska „okruglo“ devet miliona evra, Saudijska Arabija ta~no pet miliona maraka, a Litvanija „okru-glo“ deset miliona KM.

U toku prve polovine devedese-tih godina pro{log vijeka, BiH je pro{la kroz najrazorniji ekonomski kolaps, koji nije niti jedna privreda u srednjoj i isto~noj Evropi iskusila od Drugog svjetskog rata. Ekono-

135

mske aktivnosti su pale na manje od 20 % svojih predratnih nivoa. Strane direktne investicije ne dola-ze u rizi~na podru~ja. Podaci o pri-livu stranih direktnih investicija pokazuju da u BiH nije bilo priliva stranih direktnih investicija sve do 1996. godine {to je u direktnoj ko-relaciji sa zavr{etkom gra|anskog rata. Čak i u pore|enju s drugim po-

stkonfliktnim privredama, BiH je ostvarila impresivne stope rasta od kraja rata, koji je rezultovao razbi-janjem ranije Socijalisti~ke Federa-tivne Republike Jugoslavije, sredi-nom devedesetih godina prethod-nog vijeka. U periodu odmah poslije rata, rast je u najve}oj mjeri ostvari-van intenzivnim investicijama u reko-nstrukciju i rehabilitaciju javne infra-strukture i privatnih stambenih pros-tora.

Iz tog se razloga pristupilo izra-di Globalnog okvira ekonomske strategije razvoja Bosne i Hercego-vine (GOESR), a na osnovu njega i prijedloga Razvojne strategije (PRSP). Oba dokumenta vide Bo-snu i Hercegovinu kao zemlju pre-duzetni{tva i zemlju koja vi{e ne}e zavisiti od donatorske pomo}i, a stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u zemlji po ugledu na Ev-ropsku uniju (EU), o~uvanje ma-kroekonomske stabilnosti, ubrzanje

privatizacije, ja~anje finansijskog sektora, kao i kreiranje povoljne investicione klime za doma}a i strana ulaganja su osnovni elementi strategije.

Glavni cilj strategije proboja bio bi uvjeravanje stranih investitora da od BiH i Republike Srpske na-prave mjesto u kojem }e se nalaziti njihovi regionalni centri. Ve}ina zemalja isto~ne i jugoisto~ne Evro-pe vidjela se u ovoj poziciji, ali ni-jedna nije sistematski poku{ala da uspostavi sredinu privla~nu za ot-varanje regionalnih operativnih ce-ntara. BiH i Republika Srpska ima-ju konkurentske prednosti u drvo-prera|iva~koj, metalnoj, tekstilnoj, koàrskoj industriji, zatim u proiz-vodnji elektri~ne energije i u prera-di hrane. Prednost, tako|e treba dati i sektoru novih tehnologija.

8. LITERATURA

1. Lokalni ekonomski forum: „Kako privu-}i i zadràti strane investicije“ (2006. god.).

2. World Development Report 2005, str. 143.

3. UNCTAD, World Investment Report 2005.

4. International Assistance, str. 24, 43. 5. FIPA Investor Guide, 2008. 6. Zakon o stranim investicijama

136

SUMMARY

Foreign direct investments are essential for BiH and the Republic of Srpska, first of all, as they are considered to be the most useful and the cheapest source of capital.

Foreign direct investments can play the significant role in the reconstruction of BiH and the Re-public of Srpska industry and promotion of their products’ competitiveness at the world market.

In the period from 1994 up to the beginning of 2009, according to the Ministry of Foreign Trade data, the total amount of 5,3 billion eura of foreign direct investments was directed to BiH and the Republic of Srpska.

Up to the year 2009, the most of foreign direct investments found in BiH and the Republic of Srpska came from Serbia, Montenegro, Croatia, Austria, Lithuania, Slovenia, the Dutch Antilles, Ge-rmany, Switzerland and the Netherlands. Foreign direct investments were mainly placed in transport and communications, economy and construction industry, agriculture and forestry, urban design, health care system, taking care of the families of fallen soldiers and the disabled war veterans, and other things.

Attracting the foreign direct investments is one of the modes, apart from the stimulating the eco-nomy growth, to speed up the reform processes and the indispensable reconstructing of economy. The effects of foreign direct investments spill over into the numerous linked branches and compani-es, so that the competitiveness and efficiency of the overall economy increase, and the destruction of monopoly is considered as a positive effect among others.

The efforts of BiH and the Republic of Srpska to attract as much as possible the foreign direct in-vestments could be improved by the creation and implementation of the “additional services” pro-gramme for investors who have already been doing business in BiH, and the “continued activity” programme for those foreign investors who have decided not to invest in BiH. The “additional servi-ces” programme for foreign investors is the essential one in order to introduce the BiH authorities with the problems foreign investors face, and in the more difficult situation, to send the signals of ea-rly warning for the possible termination of investments.

KEY WORDS: Foreign direct investments, BiH, the Republic of Srpska

137

EKONOMSKA DIPLOMATIJA REPUBLIKE SRBIJE

Mr Sini{a Čuli}

Rezime:

Iako je ekonomska diplomatija u svijetu prioritetna u diplomatskim aktivnostima, kod nas je ona relativno mlada disciplina koja se po~inje sistematski izu~avati tek posljednjih godina. Budu}i da diplomatske aktivnosti predstavljaju prethodnicu poslovnih odnosa; a s obzirom na sada{nji ekono-mski trenutak i aktuelnu razvijenost ekonomskih odnosa sa inostranstvom, ~injenica je da pred eko-nomskom diplomatijom Republike Srbije stoji vaàn zadatak.

Klju~ne rije~i: Ekonomska diplomatija, funkcije, nosioci, privreda. Smatra se da je kolijevka ekono-

mske diplomatije Francuska koja je 1648. godine objavila “Instrukcije za francuske ambasadore”, koje su sadràvale precizne instrukcije za svaku zemlju u kojoj je Francuska imala svoje predstavnike. Me|u ti-m instrukcijama, posebno se izdva-ja dio koji se odnosio na Englesku, tada najrazvijeniju zemlju. Tu ins-trukciju je napisao J. J. Jusserand (@. @. @iseran). Dvadesetih godina pro{log vijeka u njema~kom MIP-u formiran je Resor spoljne trgovine. U njema~kim ambasadama pojavili su se ata{ei za trgovinu, finansije, poljoprivredu i {umarstvo. U SAD se 1924. godine objedinjuju diplo-matska i konzularna slu`ba koje su u nadle`nosti Bijele ku}e. U okviru njih se ostvaruje za{tita nacionalnih ekonomskih interesa SAD u inos-transtvu. Prvi put 1937. godine o ovoj temi analiti~ki pi{e profesor

na Sorboni Henri Hauser (Anri Au-zer) u djelu “Ekonomija i diploma-tija” u kojem daje poseban osvrt na narastaju}u konkurenciju kao fak-tor koji odre|uje ekonomski polo-àj zemlje, i ulogu diplomata u pra-}enju tog fenomena. Po francusko-ruskoj {koli (Hauser, Koper, Orna-tski), ekonomska diplomatija je ko-ri{}enje dràvnih diplomatskih in-strumenata (trgovinska politika, kreditno-monetarna politika, teh-nolo{ka politika i dr.) na bilateral-noj i multilateralnoj osnovi, radi obezbje|enja razvoja nacionalne privrede i za{tite spoljnoekonoms-kih interesa zemlje.

Funkcije ekonomske diplomati-je

Glavna funkcija ekonomske di-plomatije svake dràve je za{tita nacionalnih interesa u me|unarod-

UDK 339.9.012 (497.11) ISSN 0354-9852

138

nim ekonomskim odnosima. Svaka dràva treba utvrditi koji su njeni dugoro~ni ciljevi u ekonomskom op{tenju sa inostranstvom; utvrditi odgovaraju}u politiku nastupa, obezbijediti materijalne resurse i sposobne kadrove za takav nastup.

U sferu ekonomske diplomatije spadaju svakodnevno pra}enje eko-nomskih aktivnosti i rezultata, pra-}enje kvaliteta proizvoda i proizvo-dnje zemlje prijema, mogu}nosti plasmana proizvoda i kapitala so-pstvene zemlje i prodora na trì{te zemlje prijema, kao i razmjena in-formacija sa mati~nom zemljom i njenim nadle`nim institucijama. Ekonomske diplomate za strane korisnike pripremaju ekonomske informacije i biltene o privrednim potencijalima i izvoznim kapaciteti-ma svoje zemlje. Tako|e organizu-ju privredne izlo`be svoje zemlje u inostranstvu, kao i u~e{}e zemlje ili doma}ih preduze}a na sajmovima koje organizuje zemlja doma}in; zatim u~estvuju na stru~nim tribi-nama, na kojima govore o proizvo-dnim kapacitetima i izvoznim pote-ncijalima svoje zemlje. Ornatski i Mc Bryde navode sljede}e funkcije ekonomske diplomatije: 1. aktivnosti za obezbje|enje na-

jpovoljnijih uslova u trgovini i drugim formama ekonomskog povezivanja i saradnje sa strani-m dràvama i njihovim privred-nim subjektima;

2. uticaj na uspostavljanje mjera stimulisanja izvoza doma}ih ro-

ba i kontrola prometa kapitala u sklopu ukupnih razvojnih ciljeva i strategije ekonomskog nastupa zemlje u inostranstvu;

3. svakodnevna i sistematska anali-za prilika na me|unarodnom trì{tu i ekonomskim odnosima, analiza ekonomskog poloàja i karakteristika stranih zemalja, njihovih komparativnih predno-sti i mogu}nosti, kao i konjuktu-rnih tendencija na me|unarod-noj ekonomskoj sceni;

4. uspostavljanje i njegovanje (o-dràvanje) ekonomskih i poslov-nih kontakata sa poslovnim i preduzetni~kim krugovima i na-dle`nim resorima zemlje prije-ma;

5. vo|enje bilateralnih i multilate-ralnih ekonomskih (trgovinskih, poslovnih, tehnolo{kih) prego-vora;

6. priprema, u~e{}e u izradi i kon-cipiranje ekonomskih konvenci-ja i sporazuma o me|unarodnoj (bilateralnoj i multilateralnoj) ekonomskoj saradnji;

7. u~e{}e u statusu eksperta u radu me|unarodnih ekonomskih i drugih institucija i organizacija;

8. stvaranje povoljnih poslovnih prilika za nastup preduze}a so-pstvene zemlje u inostranstvu.1

1 Prvulovi} Vladimir, Ekonomska diplomati-ja, PS “Grme~” – “Privredni pregled”, Beo-grad, 2001.

139

Pored navedenih, Prvulovi} spo-minje i sljede}e funkcije ekonom-ske diplomatije: 1. prikupljanje relevantnih ekono-

mskih informacija kojima se obezbje|uje izvozna ekspanzija i {titi konkurentska prednost na-cionalne privrede;

2. obezbje|ivanje u~e{}a firmi svo-je zemlje na me|unarodnim te-nderima;

3. promptno davanje ekonomskih informacija i podataka o ekono-mskim potencijalima svoje zem-lje i doma}ih preduze}a, zainte-resovanim ekonomskim partne-rima iz strane zemlje;

4. zastupanje svoje zemlje u me|u-narodnim forumima i organiza-cijama, kao {to su odre|ene slu-`be ili agencije UN, EU, Savjeta Evrope, MMF, Svjetske banke i dr.

5. distribucija propagandnih mate-rijala, prospekata i monografija zainteresovanim subjektima ze-mlje prijema;

6. organizovanje razmjene privred-nih delegacija dvije zemlje ili posjeta predstavnika preduze}a koja sara|uju sa inostranstvom i dr.1

1 Ibidem

Nosioci ekonomske diplomatije Republike Srbije

Me|u najva`nije nosioce ekono-mske diplomatije Republike Srbije ubrajaju se:

Ministarstvo spoljnih poslova, Ministarstvo ekonomije i regio-nalnog razvoja,

Privredna komora Srbije, Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA).

Ministarstvo spoljnih poslova

Ministarstvo spoljnih poslova nezaobilazan je faktor u strukturi dràvne uprave i svakako jedan o najva`nijih resora dràvne vlade. Vlada od svakog MIP-a o~ekuje stalno pra}enje i analiziranje bilate-ralnih, multilateralnih i drugih op{tih me|unarodnih kretanja, a iz toga brzu i kvalitetnu informaciju o pojedinom pitanju ili o nekoj zem-lji u cjelini, savjete i prijedloge za akciju, a i za konkretne diplomat-ske korake.2 Ministarstvo spoljnih poslova obavlja poslove dràvne uprave koji se odnose na spoljnu politiku i odràvanje odnosa Repu-blike Srbije sa drugim dràvama, me|unarodnim organizacijama i institucijama; pra}enje me|unaro-dnih odnosa i bilateralne saradnje sa drugim dràvama i njihov razvo-j; u~estvovanje u zaklju~ivanju, ra-

2 Mikoli} Mario, Diplomatski i poslovni pro-tokol, „Barbat“, Zagreb, 2002.

140

tifikovanju i primjeni me|unarod-nih ugovora; za{titu prava i intere-sa Republike Srbije i njenih drà-vljana i pravnih lica u inostranstvu; obavje{tavanje strane javnosti o po-litici Republike Srbije; informisanje iseljenika, lica srpskog porijekla i dràvljana Republike Srbije u ino-stranstvu po politici Republike Srbije i sl. U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije postoji poseban se-ktor koji se bavi op{tom koordina-cijom ekonomsko-diplomatskih aktivnosti, uklju~uju}i i saradnju sa privrednom komorom, privrednim udruènjima i preduze}ima. Pored sektora za ekonomske poslove i ev-ropske integracije, poslovima eko-nomske diplomatije bave se i drugi sektori u Ministarstvu spoljnih po-slova Srbije (bilaterala i multilater-ala, dijaspora), kao i organizacione jedinice unutar njih, u ve}oj ili ma-njoj mjeri. U okviru svojih nadle-`nosti, i u odgovaraju}oj saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova Srbije, poslovima ekonomske di-plomatije Srbije bave se i predsjed-nik dràve, odnosno vlade, predsje-dnik parlamenta, ministri i drugi funkcioneri ekonomskih resora za-duènih za poslove privrede, trgo-vine, spoljne trgovine, industrije, energetike, finansija, poljoprivrede, rudarstva, saobra}aja, carina, stati-stike, standardizacije, akreditacije, i dr.1

1 http://www.mfa.gov.yu/

Ministarstvo ekonomije i regio-nalnog razvoja

Ministarstvo ekonomije i regio-nalnog razvoja obavlja poslove dràvne uprave koji se odnose na: privredu i privredni razvoj, ravno-mjeran regionalni razvoj, poloàj privrednih dru{tava i drugih oblika poslovanja, povezivanje privrednih dru{tava i drugih oblika organizo-vanja za obavljanje djelatnosti, una-pre|enje ekonomskih odnosa sa inostranstvom, zaklju~ivanje i pra-}enje primjene me|unarodnih trgo-vinskih ugovora, unapre|enje i pra}enje ekonomske bilateralne i regionalne saradnje, pra}enje sara-dnje organa Republike Srbije s me-|unarodnim ekonomskim organi-zacijama i agencijama Organizacije ujedinjenih nacija i sl.

Za ekonomsku diplomatiju Re-publike Srbije, pored ostalih, zna-~ajni su sljede}i sektori Ministars-tva ekonomije i regionalnog razvo-ja: 1. Sektor za bilateralnu ekonom-

sku saradnju, 2. Sektor za multilateralnu i regio-

nalnu, ekonomsku i trgovinsku saradnju,

3. Sektor za politiku i reìm spol-jne trgovine i

4. Sektor za strana ulaganja i ko-ncesije.

141

1. Sektor za bilateralnu ekono-msku saradnju

U Sektoru za bilateralnu ekono-msku saradnju obavljaju se poslovi koji se odnose na unapre|enje i ra-zvoj bilateralnih ekonomskih od-nosa, a naro~ito: predlaganje i sprovo|enje strategije i politike ra-zvoja bilateralnih ekonomskih od-nosa; pripremanje za zaklju~ivanje, izrada dokumenata i izvr{enje bila-teralnih trgovinskih i robnih spora-zuma, protokola i memoranduma; u~e{}e u pripremama za zaklju~iva-nje i u postupku pra}enja sprovo-|enja sporazuma o podsticanju i za{titi investicija; izrada informaci-ja, platformi i podsjetnika za bilate-ralne susrete, pregovore i razgovo-re sa stranim dràvnim predstavni-cima, kao i izvje{taja i biljeàka sa ovih susreta; pra}enje i analiziranje bilateralne ekonomske saradnje i dr.

Sektor za bilateralnu ekonom-sku saradnju ima sljede}e uè unu-tra{nje jedinice:

Odsjek za zemlje zapadne Evro-pe,

Odsjek za susjedne zemlje i zem-lje isto~ne Evrope,

Odsjek za Rusku Federaciju, Ki-nu i jugoisto~nu Aziju,

Odsjek za Bliski istok, Afriku i prekomorske zemlje.

2. Sektor za multilateralnu i re-gionalnu, ekonomsku i trgovin-sku saradnju

U Sektoru za multilateralnu i re-gionalnu, ekonomsku i trgovinsku saradnju obavljaju se poslovi koji se odnose na pripremu i koordini-ranje procesa pristupanja Republi-ke Srbije Svjetskoj trgovinskoj or-ganizaciji (STO) i pra}enje rada i sprovo|enje obaveza koje proisti~u iz ~lanstva u ovoj organizaciji, una-pre|enje i razvoj ekonomskih od-nosa sa EU, kroz koordinaciju osta-lih sektora u procesu pridruìvanja EU i komunikaciju sa centralnim Vladinim tijelom koje rukovodi procesom pridruìvanja Srbije EU, pra}enje zaklju~ivanja i realizacije odgovaraju}ih sporazuma sa EU, EFTA, CEFTA, uskla|ivanje pri-vrednih i trgovinskih propisa sa standardima STO i EU i dr.

Sektor za multilateralnu i regio-nalnu ekonomsku i trgovinsku sa-radnju obavlja svoje aktivnosti kro-z tri unutra{nje organizacione jedi-nice:

Odsjek za Svjetsku trgovinsku organizaciju,

Odsjek za trgovinsku saradnju sa Evropskom unijom i EFTA,

Grupa za multilateralnu ekono-msku saradnju i regionalne or-ganizacije i inicijative. U Odsjeku za Svjetsku trgovin-

sku organizaciju obavljaju se po-slovi koji se odnose na: pripremu i

142

koordiniranje procesa pristupanja Republike Srbije STO; pra}enje ra-da ove me|unarodne trgovinske organizacije i staranje o izvr{enju obaveza iz ~lanstva u STO; predla-ganje i sprovo|enje strategije i po-litike razvoja saradnje sa ovom me-|unarodnom organizacijom i dr.

U Odsjeku za trgovinsku sarad-nju sa Evropskom unijom i EFTA obavljaju se poslovi koji se odnose na: koordinaciju ostalih sektora u procesu pridruìvanja Evropskoj uniji i komunikaciju sa centralnim Vladinim tijelom koje rukovodi procesom pridruìvanja Srbije EU, kao i nadle`nim direktoratima Ev-ropske komisije; pra}enje i analizi-ranje pravne regulative radi inicira-nja promjene postoje}ih i dono{e-nja novih propisa i implementacija u cilju harmonizacije sa pravom Evropske unije; pra}enje privredne i trgovinske saradnje sa zemljama EU i EFTA i dr.

U Grupi za multilateralnu eko-nomsku saradnju i regionalne or-ganizacije i inicijative obavljaju se poslovi koji se odnose na pra}enje saradnje sa me|unarodnim i regio-nalnim organizacijama, sporazumi-ma i regionalnim inicijativama, i to: Sporazum o slobodnoj trgovini u regionu jugoisto~ne Evrope (CEFTA), Evropska ekonomska komisija Ujedinjenih nacija (UN-ECE), Konferencija Ujedinjenih na-cija o trgovini i razvoju (UNC-TAD), Pakt za stabilnost za jugoi-sto~nu Evropu - Regionalni Savjet

za saradnju, Inicijativa za saradnju u jugoisto~noj Evropi (SECI), Or-ganizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) i dr.

3. Sektor za politiku i reìm spoljne trgovine

Sektoru za politiku i reìm spo-ljne trgovine obavljaju se poslovi koji se odnose na: sistem i razvoj spoljnotrgovinske razmjene; spolj-notrgovinske instrumente kojima se podsti~e izvoz robe i usluga i in-strumente kojima se vr{i za{tita do-ma}eg trì{ta od prekomjernog, su-bvencionisanog uvoza i uvoza po damping cijenama; ure|ivanje i pra}enje spoljnotrgovinske razmje-ne, prometa roba i usluga sa inos-transtvom; zaklju~ivanje ugovora o prometu roba i usluga sa inostra-nstvom i dr. Cilj Sektora je razvoj i unapre|enje ekonomskih odnosa sa inostranstvom.

U Sektoru za politiku i reìm spoljne trgovine su formirane slje-de}e unutra{nje organizacione jedi-nice:

Odjeljenje za spoljnu trgovinu naoruànjem, vojnom opremom i robom dvostruke namjene (ko-ntrolisanom robom),

Grupa za spoljnotrgovinski reì-m,

Grupa za mjere za{tite, Grupa za sistemska pitanja.

143

4. Sektor za strana ulaganja i koncesije

Sektor za strana ulaganja i kon-cesije je zaduèn za unapre|enje poslovnog okruènja sa ciljem po-ve}anja priliva stranih direktnih ulaganja u Srbiji, uklju~uju}i ulaga-nja putem koncesija. U Sektoru za strana ulaganja i koncesije su for-mirane sljede}e unutra{nje organi-zacione jedinice:

Odsjek za politiku i podsticanje stranih ulaganja,

Odsjek za politiku i podsticanje koncesija,

Odsjek za reformu privrednih propisa. U Odsjeku za politiku i podsti-

canje stranih ulaganja obavljaju se poslovi koji se odnose na predlaga-nje i sprovo|enje politike i strategi-je u oblasti stranih ulaganja, kao i predlaganje mjera za unapre|enje investicionog ambijenta.

U Odsjeku za politiku i podsti-canje koncesija obavljaju se poslovi koji se odnose na: analizu i predla-ganje mjera za podsticanje koncesi-onih djelatnosti; predlaganje prio-riteta za ulaganja po modelu kon-cesija; analizu i procjenu ekonom-ske opravdanosti koncesionih prije-dloga;

U Odsjeku za reformu privred-nih propisa obavljaju se poslovi ko-ji se odnose na: pra}enje zakono-davne aktivnosti; unapre|enje pri-vrednih propisa i to pripremanjem

odgovaraju}ih nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa, kao i pre-dlaganjem njihovih izmjena i dopu-na; realizaciju dijela Strategije pod-sticanja i razvoja stranih ulaganja koji se odnosi na reformu propi-sa.1

Privredna komora Srbije

Privredna komora Srbije je sa-mostalna, nevladina, poslovno-stru~na i interesna asocijacija prav-nih i fizi~kih lica koja obavljaju re-gistrovanu privrednu djelatnost. Privredna komora Srbije obavlja sljede}e poslove:

zastupa zajedni~ke interese pre-duze}a i drugih privrednih sub-jekata pred dràvnim organima i organizacijama, u kreiranju pri-vrednog sistema, mjera ekono-mske politike, uslova privre|i-vanja i poslovanja;

uskla|ivanje interesa i aktivnosti preduze}a, utvr|ivanje zajedni-~kih stavova, razmjena iskusta-va, uspostavljanje me|usobnih poslovnih veza, i dr.;

u~estvuje u kreiranju i realizaciji strategije razvoja, politike regio-nalnog razvoja, infrastrukture i novih projekata;

izdavanje sertifikata, uvjerenja, saglasnosti i dozvola u poslova-nju sa inostranstvom, bonitet preduze}a, vo|enje registara i dr.;

1 http://www.merr.sr.gov.yu

144

informisanje privrede i javnosti o radu Komore i njenih organa, informisanje unutar komorskog sistema, saradnja sa sredstvima javnog informisanja.1

Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA)

SIEPA ima zadatak da pomaè preduze}ima pri obavljanju poslo-vnih i investicionih aktivnosti u Srbiji. Tako|e, vr{i istraìvanja i obezbje|uje resurse kako bi strani investitori mogli da donesu prave odluke i uspje{no izvr{e ulaganja. Agencija pruà prakti~nu pomo} uvoznicima proizvoda i usluga iz Srbije u pogledu svih neophodnih pitanja.

Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) je osno-vana kao nezavisno pravno lice 28. 2. 2001. godine od strane Skup{ti-ne Republike Srbije. Njenim man-datom obuhva}ene su sljede}e akti-vnosti:

istraìvanje i analiza poslovnog okruènja u Srbiji;

izrada informativnih publikacija koje bi omogu}ile stranim pre-duze}ima da lak{e posluju u Srbiji;

analiza sektora; pomo} preduze}ima i investito-rima oko pribavljanja dozvola i licenci;

1 http://www.pks.co.yu

pomo} srpskim izvoznicima na me|unarodnom trì{tu;

upoznavanje potencijalnih inve-stitora sa mogu}nostima „Bro-wnfield“ i „Greenfield“ investi-cija;

odràvanje baze podataka o iz-vozu;

pomo} srpskim preduze}ima da maksimalno iskoriste svoje kon-kurentske prednosti;

pruànje savjetodavnih usluga Vladi u pogledu mogu}ih pro-mjena pravnog i zakonodavnog okvira koji se odnosi na investi-cije i izvoz.2

Konkurentnost srpske privrede

U posljednjoj deceniji dvadese-tog vijeka, srpska privreda je preì-vjela ogromne ekonomske gubitke, koji su prouzrokovani me|unarod-nim ekonomskim i trgovinskim sa-nkcijama. Skoro ~itavu jednu dece-niju Srbija je bila isklju~ena iz me-|unarodne zajednice i modernog privrednog razvoja. Ovo je rezulti-ralo gubitkom konkurentnosti Srbi-je na duì rok. Od 2000. godine deficit platnog bilansa Srbije zna~a-jno se pove}ao, prije svega zbog pove}anja trgovinskog deficita. Za-starjele tehnologije u doma}im pre-duze}ima rezultirale su niskim kva-litetom doma}e proizvodnje, {to je i dovelo do okretanja potro{a~a od tra`nje za doma}om robom, ka ro-

2 http://www.siepa.sr.gov.yu

145

bi iz uvoza, koju karakteri{e vi{i kvalitet. Nivo tehnolo{kog razvoja u Srbiji zaostaje za svijetom za dva do tri investiciona ciklusa, ili 20 do 25 godina. U posljednjih 15 godi-na, udio primarno intenzivnih kao i proizvoda niske tehnologije u ukupnom srpskom izvozu, pove}an je, dok je udio proizvoda srednje ili visoke tehnologije smanjen u uku-pnom srpskom izvozu {to je u su-protnosti sa svjetskim trendovima.

Najrazvijenije privredne grane u Srbiji su: industrija, trgovina i uslu-ge, poljoprivreda, saobra}aj i gra-|evinarstvo. Primjetno je da je u Srbiji prisutan nedostatak kapitala za privredna ulaganja, slaba moti-vacija za investicije, zastarjela teh-nologija, previsoka javna potro{nja. Da bi se postoje}e stanje prevazi{lo vr{e se pripreme za privatizaciju najve}ih preduze}a, a tako|e se stvaraju uslovi koji bi trebali zain-teresovati sve koje se bave proizvo-dnjom i biznisom za ulaganja. Zbo-g toga je do{lo do smanjenja pore-skih optere}enja za privatne predu-zetnike i kompanije, tako da je sa-da Srbija jedna od zemalja sa najni-ìm poreskim stopama u Evropi. Zna~ajna je i podr{ka op{tina kroz davanje olak{ica za privla~enje in-vestitora, od lokacija i pripremlje-nog gra|evinskog zemlji{ta do otvaranja slobodnih zona. Preduze-}a teè ka povezivanju sa velikim svjetskim kompanijama za koje pla-niraju da proizvode dijelove i daju usluge za njihove proizvode.

Eksperti Privredne komore Srbi-je vide Srbiju kao privrednog lidera na Balkanu. Da bi to postigla pot-rebno je osigurati strategiju razvo-ja, razvoj trì{ne privrede, savreme-nu tehnologiju, direktne investicije, razvoj malih i srednjih preduze}a i sli~no.

Evropski investitori su 2003. godine svrstali Srbiju me|u 25 vo-de}ih zemalja u svijetu u pogledu investicionih mogu}nosti koje se ogledaju u sljede}im prednostima koje Srbija pruà potencijalnim in-vestitorima:

Strate{ko pozicioniranju na trì-{tu Evrope, Azije i Bliskog isto-ka,

Duty Free pristup slobodnoj trgovinskoj zoni u jugoisto~noj Evropi sa 60.000.000 potro{a-~a,

Srbija nije ~lanica EU te pruà ve}u fleksibilnost i prednosti za investiranje,

Najnià poreska stopa na profit preduze}a u Evropi,

Obrazovana i jeftina radna sna-ga,

Najve}i procenat stanovnika ko-ji govore engleski jezik u jugoi-sto~noj i centralnoj Evropi,

Stabilna privreda, Zdrava monetarna politika, Pojednostavljeni propisi o spolj-noj trgovini i stranom ulaganju,

Jednostavnije procedure za osnivanje preduze}a, uklju~uju}i reìm boravka stranaca, regis-traciju preduze}a i carine.

146

ZAKLJUČAK

Ekonomska diplomatija kao si-nteza biznisa i diplomatije predsta-vlja nezaobilazan faktor u razvoju kako ekonomske, tako i diplomat-ske nauke u narednom periodu. Evidentno je da }e budu}i svjetski poredak diktirati potrebu jo{ ve}eg i izrazitijeg sjedinjenja ekonomske i diplomatske aktivnosti, te je zbog toga neophodno istaknuti potrebu za {to kvalitetnijim pristupom toj problematici od strane na{e dràve, kako bi se na kvalitetan na~in pri-premila sveobuhvatna zajedni~ka akcija doma}ih izvoznih preduze}a i dràvnog rukovodstva koja bi do-prinijela {to spremnijem do~eku to-g fenomena. Nosioci ekonomske diplomatije Republike Srbije treba-ju napraviti sveobuhvatnu analizu srpske privrede sa posebnim os-vrtom na period nakon ukidanja ekonomskih sankcija, kako bi se utvrdilo na koje grane privrede (iz-vozne proizvode) bi se trebalo fo-kusirati i koje su komparativne prednosti kojima Srbija raspolaè. Neophodno je raditi na za{titi spo-ljnoekonomskih interesa zemlje tj. na za{titi interesa preduze}a koja posluju na internacionalnom planu, po{to su ista izloèna velikim priti-scima konkurencije potpomognute ekonomsko-diplomatskim mehani-zmima mati~nih zemalja. Sljede}i njihov primjer i ekonomska diplo-matija Republike Srbije trebala bi preduzeti zna~ajne korake na planu podr{ke doma}im izvoznim predu-

ze}ima putem pronalaènja novih i razvijanja {ire saradnje na postoje-}im trì{tima. Veliku pa`nju treba posvetiti izgradnji novog imidà koji bi Srbiju u me|unarodnoj jav-nosti prikazivao kao modernu ev-ropsku dràvu neoptere}enu pro-{lo{}u koja je spremna da se uklju~i u savremene civilizacijske tekovine i me|unarodne ekonomske odnose u kojima bi bila ravnopravan part-ner. Novi imid` Srbije mogu}e je stvoriti energi~nom propagandnom kampanjom koju bi u po~etku vr{i-le vode}e svjetske marketin{ke age-ncije, a vremenom bi se u nju uk-lju~ivale doma}e agencije koje bi postepeno preuzimale taj posao u svoje ruke. Naro~itu pa`nju treba obratiti na fenomen lobiranja koji je sveprisutan u dana{njim politi-~kim krugovima na me|unarodno-m nivou. Iako je proces stvaranja srpskog lobija u svijetu zapo~eo, potrebno je uloìti mnogo vi{e ene-rgije i sredstava na njegovom ja~a-nju prvenstveno u svjetskim centri-ma mo}i kao {to su Va{ington, Bri-sel i zemlje Evropske unije. Diplo-matsko-konzularna predstavni{tva Srbije, kao i predstavni{tva Privre-dne komore Srbije trebaju postati servis doma}im izvoznim firmama koji bi pored obezbje|ivanja potre-bnih informacija i usluga, pruào i svu potrebnu logisti~ku podr{ku za potpisivanje konkretnih ugovora koji }e omogu}iti plasman srpske robe na strana trì{ta. Takva po-mo} doma}im preduze}ima je od

147

esencijalne va`nosti, budu}i da ona nakon dugog i iscrpljuju}eg perio-da izolacije nisu dovoljno jaka i sposobna da se samostalno uklju~e u trì{nu utakmicu na svjetskom privrednom prostoru, gdje glavnu ulogu igraju multinacionalne kom-panije koje posjeduju ve}inu svjets-kog kapitala. Tako|e je potrebno ista}i da ekonomsko-diplomatska aktivnost nije vezana samo za drà-vnu slu`bu i njene institucije, ve} i za sva pravna i fizi~ka lica koja do-laze u kontakt sa inostranstvom i na taj na~in indirektno ostvaruju koristi za svoju mati~nu dràvu. Poslovni ljudi, istaknute javne li-~nosti i sva lica koja dolaze u kon-takt sa inostranstvom omogu}uju najefikasniji oblik propagandne aktivnosti, koji se ogleda u li~nom kontaktu sa svojim partnerima u inostranstvu. Na kraju treba zaklju-~iti da }e svaka pomo} dràve biti

dobrodo{la i pruì}e inicijalnu po-dr{ku na{im preduze}ima koja po-sluju globalno u zauzimanju {to po-voljnijeg poloàja na me|unarod-nom trì{tu, te }e im pruìti doda-tni stimulans za jo{ energi~niji na-stup na njemu.

LITERATURA

1. Mikoli} Mario, Diplomatski i poslovni protokol, „Barbat“, Zagreb, 2002.

2. Prvulovi} Vladimir, Ekonomska diplo-matija, PS „Grme~” – „Privredni pregle-d”, Beograd, 2001.

3. Skrobi}-Radovanovi} Suzana, Privredni potencijali Srbije 2005, Mass Media In-ternational, Beograd, 2005.

4. http://www.merr.sr.gov.yu 5. http://www.mfa.gov.yu 6. http://www.pks.co.yu 7. http://www.siepa.sr.gov.yu

Summary:

Although the diplomacy of economy is the priority in diplomatic activities all over the world, amongst us it is a relatively young event which had not been more thoroughly studied till a few years back. Since the diplomatic activities are the vanguard of business relations, and looking at the actual moments in economy and present development of economic relations with foreign countries, it is the fact that a very important task lies ahead the diplomacy of Republic of Serbia.

Key words: The economic diplomacy, functions, protagonists, economy.

148

EKOLO[KA SVIJEST I PRINCIPI ODRŽIVOG RAZVOJA NA PUTU KA DRU[TVU UČENjA

Mr Du{an S. Luki}

Rezime

Sada{nji istorijski trenutak uslovljava da, ukoliko èlimo da razmi{ljamo o budu}nosti, mora-mo razmi{ljati i o potrebi formiranja nedjeljivog trougla ekologije, ekonomije i obrazovanja. Pod obrazovanjem se nalazi izazov preispitivanja dogmatskog sljepila tehnokratske ideologije, bespods-vjesne budu}nosti i eti~kog pristupa holisti~kom promi{ljanju o~ovje~enja ~ovjeka i humanizacije prirode u konceptu humane ekologije.

Ova studija poku{ava da uobli~i dana{nje promjene u ekosistemu ne samo putem prirodnih na-uka, nego jednom novom interakcijom i komunikacijom kao posrednikom holizma ekologije i obra-zovanja. [ire posmatrano, radi se o novoj ulozi obrazovanja u formiranju ~ovjekovog pona{anja pre-ma okolini, vrijednosnim orijentacijama, novog odnosa ~ovjeka i njegove okoline kojoj moèmo da postavljamo pitanja i koju moèmo filozofski da promi{ljamo. Sadràji studije zagovaraju redefinisa-nje ciljeva i zadataka vaspitanja i obrazovanja, razvoj ekolo{kih znanja, uvjerenja, ekolo{ke svijesti, kao svijesti o ~uvanju, za{titi, unapre|enju okoline.

Klju~ne rije~i: vaspitanje, obrazovanje, ekologija, ekolo{ko obrazovanje, odrìvi razvoj, ekolo-{ka kriza, ekolo{ka svijest, ekolo{ko pona{anje, ekolo{ka etika, znanje, u~enje, globalizacija, budu-}nost, vrijednosti.

UVOD

Prethodnih desetak godina u na-{oj zemlji poraslo je interesovanje za ekolo{ke probleme. Izlaze ~aso-pisi sa specifi~no ekolo{kim sadrà-jima, pi{u se i prevode knjige o to-me, publikovani su brojni pregledi i analize okoline u ~asopisima za: geografiju, biologiju, tehniku... In-terdisciplinarnost je ne samo od ve-likog teorijskog zna~aja nego ima i zna~ajne prakti~ne implikacije u boljem tuma~enju promjena okoli-ne i mjesta koje ~ovjek ima u tome.

Odràvaju se razna savjetovanja i skupovi o ekolo{kom obrazovanju u pred{kolskim ustanovama, osno-vnim i srednjim {kolama, na nivou fakulteta osnovane su poslijediplo-mske studije za{tite ìvotne sredi-ne, preduze}a uvaàvaju djelatnost za{tite i unapre|enja ~ovjekove ra-dne sredine. Za{tita ìvotne sredine postaje novo podru~je vaspitanja, prosvjetno-pedago{ke slu`be ras-pravljaju o sadràjima programa ekolo{kog obrazovanja, tako da se javljaju strujanja o ekologiji kao novoj religiji u {koli i sli~no.

UDK 502/504:172ISSN 0354-9852

149

Postoje brojni ukazi o tome po kojim karakteristikama se razlikuje ~ovjek svjestan problema sredine, od onoga koji to nije. Problem je u tome {to se iz mno{tva faktora koji se smatraju teorijski relevantnim ili koji su putem empirijskih analiza potvr|eni kao relevantni, ispituje samo mali broj faktora kao i parci-jalni odnosi me|u njima.

Ekolo{ko obrazovanje prisutno je oko nas i to na na~in na koji okolinu i prirodu sa njenim mno-gobrojnim komponentama ljudi sa-mi doìvljavaju ili kako je predsta-vljena u porodici, {koli, na radnom mjestu, u masovnim medijima... Autori jo{ nisu sigurni u to gdje i kada se izgra|uju i formiraju stavo-vi, osje}anja, znanja o okolini. Da li se stavovi prema okolini izgra|u-ju u ranom djetinjstvu ili u kasnijim fazama ìvota? Kakva je uloga po-rodice, {kole, masovnih medija? Da li je va`no gdje jedna osoba odra-sta, u gradu ili na selu u izgradnji stavova prema okolini? Pretposta-vljaju da se u nekim nazna~enim oblastima ekolo{ka svijest brè iz-gra|uje nego u drugim.

EKOLO[KA SVIJEST I OSJE-ĆAJ PRIRODE

Pojam ekolo{ke svijesti poneka-da se upotrebljava u kontekstu ko-mplementarnom pojmu osje}aj pri-rode. Pri tome se samo u teorijsko-m smislu priroda razumije kao ne-{to {to ne nastaje ~ovjekovim djelo-

vanjem, dok je okolina ono ~emu ~ovjek pridonosi, dakle ono {to sa-m proizvodi. Nekada se smatra da osje}aj okoline treba sna`nije na-glasiti nego ekolo{ku svijest, jer je osje}aj za okolinu njega na kojoj se moè temeljiti na{e djelovanje.

Koliko god je va`na emociona-lna dimenzija ekolo{ko-eti~kog dje-lovanja koje se nagla{ava u okviru ekolo{kog obrazovanja, ipak treba ukazati na opasnost kada se u raz-matranju okoline, osamostaljuju emocije. Kada etika zamjenjuje ra-cionalne osnove svojih normi mora ra~unati sa tim da nije priznat nji-hov zahtjev za op{tim vaènjem, generalnim prihvatanjem i izvr{a-vanjem u {iroj populaciji stanovni-{tva. Racionalni momenat predsta-vlja uvaàvanje op{te prihva}enih normi i principa koji su neophodni u ~uvanju i opho|enju prema oko-lini. Isticanjem emocionalnog mo-menta gubi se ~ak i ekolo{ka svijest kao predstava cilja vaspitanja. Sa dimenzijom osje}anja izdvaja se zna~ajan momenat estetskog u od-nosu ~ovjeka prema okolini. Pored toga moè da ja~a eti~ki subjektivi-zam koji sve druge, sem vlastitih normi, lako stavlja van snage.

Va`no je napomenuti da }e pre-dstava cilja ekolo{kog obrazovanja, izgradnja ekolo{ke svijesti biti siro-ma{na ukoliko se izostavi momenat estetskog i emocionalnog kao os-novni zadatak. Kod ekolo{kog obrazovanja radi se pored uvaàva-nja eti~kih zahtjeva i o opaànju

150

ljepote prirode i okoline kao neod-vojivih elemenata ekolo{ke svijesti, pored drugih, jednako zna~ajnih momenata, kao {to su racionalni, ekonomski, pravni...

ZA[TO ODRŽIVI RAZVOJ?

Moè li se u ovom vremenu po-stindustrijske ili postmoderne civi-lizacije, amerikanizacije Evrope, nametnute globalizacije jednog mo-dela razvoja, opre~nih tendencija, ponavljanih istina i obe}avaju}ih vizija govoriti o smislu ~ovjekove kompetencije djelovanja, njegovog samoostvarenja, individualnog raz-voja, samospoznaje i te`nje ka anti-cipaciji? Živimo u postmodernom svijetu kome pokreta~ku energiju daju mikroelektronika, biotehnolo-gija, industrija novih materijala, ro-boti, kompjuteri, ubrzani tok info-rmacija, primjena znanja za rad i opstanak u dru{tvu u kome su pri-vredni, politi~ki pa ~ak i li~ni ìvot sloèni, brzi, nesigurni. Iskreno ~u-|enje je svojstvo koje je savremeni ~ovjek izgubio kao arhai~nost vije-ka iza nas, ali je ve}e zlo ako je sa tim ~u|enjem nestala i li~na dista-nca koja bi ga oslobodila predrasu-da i dogmi tehnolo{ke civilizacije ali i lojalnosti istoj.

Tehnolo{ki napredak kao obilje-`je vremena u kome ìvimo ostavlja nas zate~enim upravo pred apoka-lipti~nom prijetnjom ~ovjekovih dostignu}a, ugroèno{}u ~ovjeka tehnolo{kim napretkom. Ekolo{ka

kriza je nerazdvojni dio velikih ci-vilizacijskih zbivanja. Prije svega ona je rezultat duboke krize na~ina proizvodnje, modela potro{nje, pri-vrednog rasta koji se uz domina-ntnu podr{ku dru{tvene koristi ra-zorili ~ovjekovu unutra{nju priro-du, vodili jednoj vrsti "modernog osiroma{enja" uz istovremeno gu-bljenje osnovnih ljudskih vrijedno-sti. Poljuljane su vrijednosti rasta i napretka a javile se i kriza struktu-re, iskustvo patnje, gubljenje orije-ntacije, osje}aj bezizlasnosti, ~ak i u hvaljenim dru{tvima blagostanja. "Agenda 21" prihvata ideju odrì-vog razvoja kao mogu}nost pono-vnog uspostavljanja harmonije ~o-vjeka sa prirodom.

Jedna od odlika ~ovjeka je da uvijek ima ideju o tome kako }e nekim alatom rije{iti odre|eni pro-blem. To novo rje{enje donosilo je i nove posljedice koje su utoliko bi-le manje, ukoliko je samo rje{enje problema bilo uspje{nije. Razlika izme|u dana{njeg ~ovjeka i onoga sa po~etka pro{log vijeka je u tome {to su kod na{eg pretka posljedice ili sporedne pojave djelovanja bile odmah vidljive. Imao je vremena da ih prihvati, da na njih djeluje i reaguje, mogao je da promijeni na-~in rada na zemlji ukoliko je pri-mje}ivao eroziju, na iscrpljenost tla reagovao je sa|enjem razli~itih bil-jaka a kada mu je nestajalo drveta za gradnju reagovao je po{umljava-njem i strogim zakonima za upotre-bu drveta.

151

Posmatrano sa ove distance mo-èmo pretpostaviti da je u svojoj po~etnoj, naivnoj te`nji da u{tedi snagu i vrijeme ~ovjek sve vi{e gu-bio mogu}nost uspostavljanja ove ravnoteè, izumi su izmakli kontro-li i po~eli su da upravljaju poretko-m stvari.

Godine u kojima ìvimo osvije-stile su dugoro~ne posljedice posl-jednjih izuma i po inerciji ~ovjek sada jo{ mnogo sna`nije odgovara daljim izumima koji sa svoje strane slijede iste obrasce, precizno ispu-njene svrhe i difuzne posljedice ko-je su daleko od te svrhe. Sva njego-va nastojanja da oblikuje tehni~ke naprave koje }e samo sluìti svrsi a ne}e remetiti poredak, stvarati za-visnost i neèljene posljedice ugla-vnom su bez rezultata. Duh tehno-lo{ke racionalnosti je stvorio sistem koji vlada i koji se ne moè pobije-diti jer sve djeluje povezano. Pove-}anje, usmjerenost prema standar-dima, statistici i sigurnosti sve to ide na teret individualizacije, vari-jacije, ljepote i originalnosti, smje-losti i kontinuiteta, autonomije i solidarnosti, tolerancije, dakle svih onih iskonskih obilje`ja samog ~o-vjeka kao bi}a.

Nova, moderna, ali i postmode-rna epoha u kojoj ìvimo obiljeàva novo odre|enje su{tine ~ovjekovog bi}a. Nije na djelu samo preno{enje teì{ta na drugu stranu ve} i prela-zak u drugi rod. Umjesto brige oko unapre|enja teorijskog saznanja, ovdje je prevagnuo interes za tehni-

~kim ovladavanjem prirodom, pa je malo {ta ostalo od nekad naj~e{}e i najradikalnije pominjanih crta. Čo-vjek je sada shva}en prvenstveno sa prakti~ne strane i to u izri~itom protivstavu prema svim dotada{nji-m {pekulativnim nastojanjima. Iz-gleda da ~ovjeka ne zanima nika-kvo ~isto kontemplativno nastroje-nje prema svijetu, nikakvo apstra-ktno udubljivanje u tajne bi}a, ve} jedino i isklju~ivo sticanje i pro{iri-vanje prakti~nih znanja i vje{tina radi pripreme ~ovjeka za budu}u planetarnu vladavinu za preuzima-nje bezuslovne vladavine nad ze-mljom.

Savremena tehnolo{ka civilizaci-ja usmjerena je na nagomilavanje sredstava i ~ovjek ne moè se oslo-boditi ove zavisnosti. Sa pove}anje-m tehnolo{kih ure|aja koji sluè ~ovjeku, smanjuje se mogu}nost njegovog odlu~ivanja. Svaka mjera rastere}enja alternativno stvara no-vi vid zavisnosti. Tehnolo{ki razvoj stvara i nove dru{tvene odnose i relacije racionalizacija se postiè automatizacijom. Nastaje i vladavi-na lidera {to se odraàva na profil zanimanja, na radno mjesto, konk-retne rezultate.

Ekolo{ka kriza sa degradacijom spolja{nje prirode konsekvence su filozofije napretka koja opet ~ovje-ka vodi daljem otu|enju kako od njegove spolja{nje tako i unutra{nje su{tine (prirode). Ima li ovdje mje-sta podsticanju razmi{ljanja o tome kako se mogu njegovati i {tititi us-

152

lovi za nekontrolisanu spoznaju smisla, stila, tolerancije, kompeten-cije, u prostoru gdje besmisao pri-pada svakodnevici? Koja je uloga nauke u ovim tokovima i mogu-}nostima da pomogne ako ne u prevladavanju a ono bar u osve{}i-vanju krize? Ko moè u~initi ne{to da se mladima i njihovoj okolini ne uskrati uro|ena prirodnost i osje-}ajnost? Mo`da se odgovori nalaze u rje{enjima koje nam nudi odrìvi razvoj.

KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA

Odrìvi razvoj ukazuje da se dva klju~na pojma-okolina i razvoj ne mogu posmatrati odvojeno. Polazi-{te cjelokupnog razmi{ljanja je u ~i-njenici da izdr`ljivost ekosfere i za-lihe resursa ne dopu{taju pro{irenje na~ina ìvota i privrede industrijs-kih razvijenih dru{tava na sve dije-love planete u budu}nosti.

Danas postoje brojne definicije odrìvosti, s obzirom na to da su brojne nau~ne discipline i struke zainteresovane da sa svojih stajali-{ta izraze zabrinutost za budu}nost civilizacije. Svaka ideja koja traì svoje nau~no uzglavlje, tako i odrìvost ponekad luta, suo~ava se sa nerazumijevanjem, kontradikto-rnostima, otporima. Ponekad su i sami poku{aji konstruisanja teorije odrìvosti krivci za nerazumijeva-nje i osporavanje, pogotovo kada se dru{tvene komponente potiskuju

(ne)razumijevanjima koja pristiù iz proizvodnih i tehni~ko-tehnolo-{kih nauka. To se uo~ava i u me|u-sobnoj udaljenosti prilikom samog definisanja odrìvosti.

Odrìvost zna~i kori{}enje me-toda, sistema i materijala koji ne}e iscrpiti resurse ili o{tetiti prirodne cikluse;

Odrìvost ozna~ava one konce-pte i pristupe u razvoju koji obra}aju pa`nju na prirodna svojstva mjesta, izvore vode i energije kao integralnih aspeka-ta razvoja;

Odrìvost uklju~uje prirodne si-steme u ljudske obrasce i insisti-ra na kontinuitetu, jedinstvu i organizovanju mjesta;

Odrìvost integri{e prirodne sis-teme sa obrascima djelovanja ~ovjeka i istrajava na kontinuite-tu i posebnostima u oblikovanju ljudskih stani{ta;

Odrìvost mora biti na~in ìvota gdje svi ljudi voljno uvaàvaju odrìve politike. Odrìvost kao politika mora biti otvorena na oba nivoa: dru{tvenom i onom koji se odnosi na okruènje a mora biti potvr|ena na ekono-mskom i politi~kom planu. U ovako izvedenim definicijama

odrìvosti okruènje predstavlja integralnu ~injenicu koja moè da varira u zavisnosti od prostornog, kulturnog i dru{tvenog konteksta i ~ini prelazi{te za humano prirodno oblikovanje zajednice. U takvim

153

konceptima odrìvosti, indikatori koji takvu odrìvost generi{u naj~e-{}e su u sferi biologije, kvaliteta vode, zemlji{ta i vazduha i shvata-nja okruènja isklju~ivo kao izvo-rno prirodnog. Dru{tveni sadràj okruènja naj~e{}e izmi~e u ovim konceptima i samim tim ih svodi na segmentirane i sa veoma malim mogu}nostima primjene.

Diskurs o odrìvosti i odrìvom razvoju mi èlimo da oslobodimo svog jednostranog "ekolo{kog pri-stupa" i damo mu {iru dimenziju koja bi zadovoljila na{e interesova-nje i osvijetlila mjesto i ulogu obra-zovanja u ovom diskursu. Stoga di-skusiju vezanu za odrìvi razvoj opaàmo kao diskusiju o jednom preokretu u kulturi, koji je za razli-ku od pokreta {ezdesetih godina sada usmjeren na maksimu praved-nosti. Pravednost kao cilj odrìvo-sti shvata se u dvostrukom obave-zuju}em smislu:

a) Sa aspekta ~ovjeka odrìvost zna~i:

jednake zahtjeve za ìvot za sve ljude koji sada egzistiraju. Jednake zahtjeve za ìvot za budu}e genera-cije.

b) Sa aspekta prirode odrìvosti zna~i:

operacionalizaciju u formi me-nad`menta i propisa koji se odnose na kori{}enje obnovljivih i neobno-vljivih resursa. Potro{nja resursa ne smije biti ve}a od njegove obnove.

Interesantno je da neki autori ne posmatraju odrìvi razvoj samo ka-

o problem intergeneracijske i intra-generacijske pravednosti dana{njih ili budu}ih generacija, nego kao pretpostavku uslova za ìvot indi-vidue u odre|enom dru{tvu. Ovo mi{ljenje svakako da razja{njava di-menziju odnosa prema subjektu ali se udaljava od objektivnog odnosa prema dru{tvu koji je sadràn u po-stulatu pravednosti. Postulat prave-dnosti u konceptu odrìvog razvoja treba da sadrì pogodbu izme|u ekonomskih, ekolo{kih i dru{tveni-h interesa, izme|u potreba indus-trijskih i zemalja u razvoju, sada-{njih i budu}ih generacija.

Odrìvost ne predstavlja ta~no odre|eni recept. Zbog svoje istori-~nosti ovaj koncept se postiè {iro-kim dru{tvenim, intelektualnim, di-skurzivno oblikovanim procesom nalaènja konsenzusa i rje{enja. To se posebno odnosi na ostvarenje postulata pravednosti. Koncept ne predstavlja gotov program nego skicira proces traènja, otvoren prema posljedicama i rezultatima koji vode od razli~itih principa koji jedan prema drugome stoje u pot-punoj me|uzavisnosti. Koncept mora u odre|eno vrijeme diskurzi-vno odlu~iti {ta se smatra odrìvim, prema okolini usmjerenim pravom, a {ta ne kao dru{tveni ideal budu-}nosti, koncept odrìvog razvoja treba danas da uskladi pobolj{anje ekonomskih i socijalnih uslova ì-vota ~ovjeka uz osiguranje prirod-nih temelja ìvota. U tom smislu, koncept odrìvosti ukazuje da eko-

154

nomski model rasta zapadnih ze-malja vodi blagostanju, pove}anju ìvotnog standarda za mnoge ljude ali da globalizovanje ovog modela razvoja vodi njegovoj eksternoj ci-jeni. To ga ~ini nepodesnim za bu-du}nost a uslovljava sa druge stra-ne jednu od centralnih te`nji kon-cepta odrìvosti, nastojanje da se dio sistema humane privrede uvede u op{ti ekolo{ki sistem.

Uo~ljivo je da koncept odrìvo-sti povezuje ekonomski, socijalni i ekolo{ki aspekt sa dru{tvenim, po-liti~kim i kulturnim. U tom smislu globalni ekolo{ko-politi~ki zahtjevi moraju biti formulisani na bazi no-rmativnih, okvirnih uslova. Potre-bno ih je konkretizovati i u prakti-~noj djelatnosti sprovesti kao eko-lo{ko-politi~ke ciljeve, kao propise upotrebe resursa, kao strategije i instrumente realizovanja.

Pored ekolo{ko-ekonomskio-politi~ke dimenzije, koncept odrì-vosti uklju~uje dru{tvenu i kultu-rnu dimenziju. Tako se povezuju objektivna kolebanja sa eti~kim pri-ncipima. Vode}i ciljevi koje utvr|uje koncept odrìvosti su: 1. pomirenje sa prirodom, 2. ekonomska izdr`ljivost, 3. dru{tvena pravednost, 4. kulturni identitet, 5. globalni zajedni~ki rad.

Ovdje se mogu uo~iti protivrje-

~nosti izme|u demokratski posta-vljenog ideala i dijelova vode}ih ci-ljeva. Kod vode}eg cilja globalni

zajedni~ki rad uvi|a se protivrje-~nost izme|u zahtjeva za etablira-njem op{teg svjetskog sistema ~u-vanja, kontrole i zahtjeva da se odrìvost vidi kao rezultat demok-rati~no formiranog konsenzusa. Či-njenica da se koncept odrìvosti opisuje kao vode}a ideja osvije{}e-nog razuma, sadrì i potrebu radi-kalnijeg samoograni~enja u potro-{nji resursa i time tako|e odrìvo poja~anje demokratskih procesa unutar dru{tva.

U literaturi se nalazi i hipoteza da koncept odrìvosti moè postati dru{tvena vizija sli~nog zna~aja kao ideje i utopije 19. i 20. vijeka. On predstavlja ~ak eti~ki imperativ iz-gra|en na vrijednosnom na~elima odgovornosti. Ciljevi i kriterijumi odrìvog razvoja nisu nau~no izvo-dljivi, oni sadrè ideale hri{}anstva, humanizma, liberalizma, socijali-zma a pro{iruju se ekolo{kom di-menzijom, idejom pomirenja sa prirodom, globalnom povezano{}u, partnerstvom. Koncept odrìvosti je koncept koji treba interpretirati.

Odrìvi razvoj predstavlja pobo-lj{anje ekonomskih karakteristika zajednice bez potkopavanja dru{tva ili okruènja. On nije ekonomska teorija, nije pokret za za{titu sredi-ne ali podrazumijeva da su zdravo okruènje i zdrava ekonomija neo-phodni za zdravo dru{tvo.

Kakva je uloga obrazovanja u svim navedenim procesima? Kon-ceptualizacija odrìvosti po~iva na konstruisanju takve dru{tvene stva-

155

rnosti u kojoj se naglasak stavnja na integrativne aspekte u razrje{a-vanju konflikata izme|u pojedina-ca, grupa i zajednica, pri ~emu se sam integrativni proces sastoji od me|usobnog prilago|avanja i mo-difikacije suprotstavljenih vrijedno-sti, koncepata i mo}i. Ovo poima-nje odrìvosti nalazi upori{te u Ha-bermasovom razlikovanju tri osno-vna aspekta ljudske komunikativne akcije:

funkcionalni aspekt me|usob-nog razumijevanja,

aspekt koordinacije komunika-cione akcije,

aspekt socijalizacije. Sa aspekta odrìvosti razli~ite

nau~ne, ideolo{ke, filozofske i poli-ti~ke interpretacije navedenog pro-blema dovele su do kriti~ke reinte-rpretacije osnovnih teorija i kate-gorija dosada{nje prakse usmjera-vanja dru{tvenog razvoja. Kritika je pro{irena i na antropolo{ke kate-gorije ~ime je prekora~ena linija tradicionalne podjele izme|u nau-~nih disciplina. Tako koncept odrìvog razvoja ne samo da impli-cira i teoriju ljudskog razvoja, ~ija je ontolo{ka pretpostavka vi{edi-menzionalno doìvotno obrazova-nje, nego i sam po~iva na temelji-ma postulata o obrazovanju kao di-menziji ljudskog ìvota. Razvoj se danas ne posmatra samo sa stano-vi{ta tehnolo{kog razvoja, porasta standarda i materijalnih dobara, ve} se shvatanje dru{tvenog razvoja

sve vi{e povezuje sa moralnim raz-vojem dru{tva. Obrazovanje koje posredno uti~e na kulturne obrasce i vrijednosti dru{tva moè zna~ajno da doprinese ostvarivanju aspekta odrìvog razvoja s krajnjim ciljem da razvoj pojedinaca i zajednice po~iva na aspektima odrìvog raz-voja.

Ideal odrìvog razvoja koji je ve} postao nova paradigma izaziva pometnju i nelagodnost me|u po-stoje}im. Taj neizbje`ni trend sada-{njeg i budu}eg vremena doveo je do ponovnog promi{ljanja o orga-nizaciji dru{tva kao sistema u svim njegovim podsistemima. Danas se pokazatelji razvojne koncepcije je-dnog dru{tva ne ograni~avaju samo na ekonomski moment nego i na obuhvat podataka o njegovom obrazovanju, odnosno prema oko-lini, zdravlju i ishrani stanovni{tva, ravnopravnosti i jednakosti izme|u eti~kih grupa i polova kao i stepe-nu demokratske participacije.

Danas se ljudski razvoj smatra procesom {irenja mogu}nosti ljud-skog izbora. U na~elu, te mogu}no-sti mogu biti nebrojene i mogu se vremenom mijenjati ali na svim ni-voima razvoja tri su mogu}nosti najbitnije: 1. da ljudi vode dug i zdrav ìvot, 2. da se obrazuju i 3. da imaju pristup resursima.

Druge mogu}nosti, jer ljudski

razvoj ne staje na ove tri nu`ne mogu}nosti. On podrazumijeva i

156

dodatne mogu}nosti ljudskih izbo-ra koje se kre}u u rasponu od soci-jalne, ekonomske i politi~ke slobo-de do potrebe da se bude kreativan i produktivan, da se uìva samopo-{tovanje te zagarantovana ljudska prava. Tako je koncepcija ljudskog razvoja puno {ira od konvenciona-lnih teorija ekonomskog razvoja sa-mim tim {to teorija ljudskog razvo-ja spaja proizvodnju i raspodjelu sa {irenjem i kori{}enjem ljudskih sposobnosti. Ona analizira sve pro-bleme u dru{tvu iz perspektive lju-di pri ~emu joj je krajnji cilj pro{i-renje mogu}nosti ljudskog izbora.

Svi ovi novi zahtjevi premise su jednog preokreta u kulturi sa pra-vedno{}u kao kulturnom maksimo-m, individuacijom i participacijom kao kulturnim trendovima. Ove ~i-njenice potrebno je uvaìti u siste-mu obrazovanja jer nije bez zna~aja da li tradicionalno ekolo{ko obra-zovanje ili obrazovanje za odrìvi ekolo{ki razvoj proizilaze iz novog, cjelovitog pogleda sa principima je-dne nove nauke i mogu}nostima primjene. Radi se u su{tini o novo-m u~enju zna~ajnom za dru{tvo i novoj socijalnoj nauci koja odraà-va ljudski razvoj o novim interdi-sciplinarnim pristupima obrazova-nja, o potrebi tzv. kompleksnog u~enja koje uvaàva holisti~ko mi-{ljenje, povezanost sa ìvotnom is-kustvom, li~nim osje}anjima, po-drazumijeva aktivnu orijentaciju.

U razvijenim zemljama ideja ko-mpleksnog u~enja (learning com-

plexity) nije nova ali je problem u tome kako }e se sve ove nove ideje realizovati u zemljama u razvoju sa obrazovnim sistemom u uslovima tranzicije u kojima ekolo{ka politi-ka i ekolo{ko obrazovanje imaju marginalnu ulogu. Ekonomski raz-voj u ovim zemljama zauzima viso-ko mjesto na ljestvici dru{tvenih prioriteta i ciljeva te se ~ini da sam pristup promi{ljanja i realizacije koncepta odrìvosti u obrazovnom sistemu ne}e biti bez te{ko}a.

ZAKLjUČAK

Sa pojmom odrìvog razvoja utiskuje se nova kombinacija vrije-dnosti u kojoj se dva aspekta, pri-vredni razvoj i izbjegavanje optere-}enja okoline, ujedinjene u jednoj viziji. Time se stvara osnova konse-nzusa koju priznaju sve va`ne dru-{tvene grupe na sjeveru kao i na ju-gu planete zemlje.

Odrìvi razvoj tako nudi pret-postavku cilja koji je relativno ot-voreno formulisan u odnosu na fu-ndamentalnu pravednost i eti~ki osnovano opho|enje ~ovjeka sa prirodom. Otuda je izvjesna neo-dre|enost, konstitutivni elemenat ove vode}e ideje koju nije mogu}e ostvariti bez konsenzusa. To dalje zna~i da u ovoj viziji sva nastala ne-slaganja, moralne dileme, konflikti oko cilja uvijek iznova moraju da se raspravljaju u diskurzivnom pro-cesu konkretne situacije u~esnika. Konsenzus, koji se izraàva sa idea-

157

lom odrìvog razvoja, otuda nije stati~an, zauvijek dostignut, nego se uvijek iznova uspostavlja u spe-cifi~nim situacijama i izme|u razli-~itih grupa.

Uloga ekolo{kog obrazovanja nije u tome da posreduje {ta je odrìvi razvoj objektivno, nego da u~estvuje u procesu da ga u specifi-~nim situacijama ispuni sadràjima, izdiferencira i konkretizuje. Ekolo-{ko obrazovanje nije dakle samo instrument odrìvog razvoja, ve} kao nau~na disciplina sastavni dio postupka odrìvosti i kao prakti~no polje, dio dru{tvenog procesa obli-kovanja koje je mogu}no tek odgo-vornom ekolo{kom politikom.

Neophodna je nova kultura obrazovanja koja }e pripremiti us-love op{tedru{tvenog procesa u~e-nja sa temeljnim kulturnim uslovi-ma koji bi omogu}ili odrìvi razvo-j. U tom smislu treba razviti i arti-kulisati za ovo vrijeme aktuelnu sposobnost u~enja koja }e priznati egzistenciju i potrebu razli~itih sis-tema znanja i formulisati osnovu za pluralizam u~enja. Lajtmotiv ovih nastojanja je u razvijanju doìvot-nog u~enja za postignu}e odrìvog

humanog razvoja ~ovjeka u pomi-renju sa prirodom kao i utemelje-nju kulture mira. Izvje{taj svjetske Komisije "Obrazovanje za 21. vije-k" nagla{ava kao bitnu investiciju budu}nosti utemeljenje socijalne integracije, demokratskog plurali-zma i sposobnosti transformacije konflikta. Odrìva budu}nost moè biti posljedica demokratskog kon-senzusa. Gdje su interesi nespojivi, konflikte je neophodno rje{avati bez nasilja.

Literatura

1. Beyer, A., Nachhaltigkeit und Umweltbil-dung, Krämer, Hamburg, 1998.

2. Budolz, G., Umwelteryiehung im Päda-goggikunterricht, Frankfurt, 1985.

3. \uri}, M., O potrebi filozofije danas. Fi-lozofija izme|u Istoka i Zapada, Prome-tej, Novi Sad, 1999.

4. Langheine, R., Lehmann, J., Die Bedeu-tung der Eryiehung für des Umweltbe-wusstsein, Kiel, 1986.

5. Pu{i}, Lj., Odrìvi grad, Nova, Beograd, 2001.

6. Seger, F., Communicative Planning The-ory, Aldershot, Avebury, 1994.

Summary:

The present historical moment us that if we want to think about future, we must think about the need of forming inseparable triangle of ecology, economy, and education. In education, there is ex-pectation of questioning the dogmatic blindness of technocratic ideology, non−historical future and ethical approach to the holistic thinking out of humaniyation of man ond humaniyation of nature wi-thin the concept of humane ecology.

This study tries to model the present changes in the eco−system not only by the way of natural sciences but by a new interaction and communication as a participant in the holism of ecology and

158

education. If we look wider, there is a need for a new role of education in the formation of the ma-n´s behaviour towards his environment, the orientation of values, new relationship of the man and his surrounding which we can question and think out philosophically. The content of this study favo-urs redefinition of the aims and tasks of education, the development of ecological knowledge, beliefs, ecological consciensciousness as well as the consciousness of protection, keeping and improvement of surrounding.

keywords: education, ecology, ecological, education, sustainable development, ecological crisis, ecological consciousness, ecological behaviour, ecological ethics, learning, future, globalization, valu-es.

159

ZNAČAJ SOCIJALNE POLITIKE BiH I STANDARDI EU

Mr Valentina Duvnjak

Rezime

Adekvatna socijalna politika Evropske unije doprinosi stabilnosti Unije i pobolj{ava ìvotne i ra-dne uslove svojih gra|ana, a odnosi se na politiku zapo{ljavanja, jednakost me|u polovima, obrazo-vanje mladih, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu za{titu.

Kada je rije~ o BiH najve}i socijalni problem je nezaposlenost, ~ije se prevazilaènje moè posti}i ubrzanim ekonomskim rastom. Uzroci nezaposlenosti su i neuskla|ena struktura ljudskih resursa sa potrebama trì{ta rada i pasivnost biroa za zapo{ljavanje u pogledu povezivanja ponude i tra`nje.

Socijalni razvoj obuhvata dimenziju ljudskih prava i zahtijeva analiziranje mjera koje se sprovo-de u odnosu na pravo gra|ana. Socijalna prava gra|ana su ipak ograni~ena zbog nedovoljno razvije-ne bosanskohercegova~ke ekonomije, tako da socijalna politika treba da obezbjedi svim gra|anima jednaku {ansu: da uz pomo} dràve izbjegnu siroma{tvo i socijalnu isklju~enost.

Klju~ne rije~i: nezaposlenost, siroma{tvo, socijalna politika, stabilnost.

Uvod

Evropska unija strategiju mode-rne dràve temelji na mogu}nosti-ma politi~kog, ekonomskog i soci-jalnog razvoja. BiH, u planiranju vlastitog napretka, mora po}i pore-d ekonomskog i od socijalnog raz-voja, te u svojim osnovnim doku-mentima boriti se za socijalnu drà-vu.

U okviru pribliàvanja Evrops-koj uniji, BiH treba da prilagodi si-stem socijalne za{tite novoj ekono-mskoj situaciji i dru{tvenim potre-bama.

Integralni dijelovi socijalne poli-tike BiH polaze od ljudskih i soci-jalnih prava, principa, standarda i

normi kako bi pobolj{ali ìvotne i radne uslove u zemlji, tako da }e ovaj rad biti posve}en socijalnoj politici BiH po evropskim standar-dima.

Zna~aj socijalne politike BiH i standardi EU

Socijalna politika Evropske unije je usmjerena na rje{avanje ekonom-ske i socijalne neravnoteè u Uniji. Tako|e, socijalna politika Evrop-ske unije ima zadatak otklanjanja uzroka siroma{tva i osigurava te-meljne gra|anske jednakosti za sve njene gra|ane. Socijalna politika predstavlja jedan od elemenata strategije pripreme zemalja za pri-stupanje u Evropsku uniju, odno-

UDK 316.4:364(497.6)ISSN 0354-9852

160

sno jednu oblast Acquis communa-utaire, gdje se nalaè zemljama ko-je èle da se uklju~e u evropske integracije da usklade svoje pravne propise sa pravnom regulativom koja postoji u Evropskoj uniji. Oblasti Acquis communautaire ko-je se odnose na socijalnu politiku su: politika zapo{ljavanja, jednako-st èna prilikom zapo{ljavanja, obrazovanje mladih, ljudska prava, socijalna i zdravstvena za{tita.

Politika ljudskih prava Evropske unije odnosi se na za{titu gra|ans-kih, politi~kih, ekonomskih, socija-lnih i kulturnih prava. Me|u doda-tim prioritetnim pitanjima su prava èna i djece, prava manjina, raselje-nih osoba i borba protiv terorizma. Polaze}i od pretpostavke da su lju-dska prava univerzalna i nedjeljiva, Evropska unija aktivno promovi{e i {titi ljudska prava unutar svojih granica i u odnosima sa tre}im ze-mljama, nepreuzimaju}i {iroke ov-lasti koje u tom podru~ju imaju vlade dràva ~lanica.

Zapo{ljavanje i socijalna politi-ka. Politika Evropske ekonomske zajednice, od njenog osnivanja 1958. godine, bila je usmjerena na privredna pitanja, da bi se od osni-vanja Evropske unije, 1993. godi-ne, pa`nja posvetila izgradnji Evro-pe na socijalnom planu.

Osnovni ciljevi bili su: {to ve}a zaposlenost uz pobo-lj{ane uslove ìvota i rada;

ja~anje trì{ta rada i obrazovne radne snage koja se moè prila-

goditi ekonomskim promjena-ma;

pobolj{anje kvaliteta socijalne politike i socijalne za{tite. Prema izvje{taju Evropske komi-

sije, 19. 2. 2007. godine, ~lanice Evropske unija su uspjele da sma-nje nezaposlenost i pove}aju zapo-slenost. Reformske aktivnosti drà-va ~lanica, slijede}i preporuke za mnoge nacionalne programe, omo-gu}ile su fleksibilniji pristup trì{tu rada. U Evropskoj uniji stopa neza-poslenosti smanjena je sa 9,1%, u 2004. godini, na 8,8%, u 2005. go-dini, dok je stopa zaposlenosti po-rasla u 2005. godini za 0,8%, {to je i najve}e pove}anje od 2001. godi-ne. Cilj Evropske unije je da do 2010. godine otvori jo{ 22 miliona novih radnih mjesta.1

Evropska unija ima nedostatke u poticanju fleksibilnosti radne snage. Fleksibilnost je va`na za ost-varivanje ciljeva iz Evropske strate-gije zapo{ljavanja, s obzirom na brz tehnolo{ki napredak i konkurenci-ju na svjetskom nivou koji zahtje-vaju fleksibilnije trì{te rada. Inve-stiranje u edukaciju i usavr{avanje je od velikog zna~aja za EU i ono je u porastu, dok je prilago|avanje novim radnim uslovima zanemare-no. Reforme trì{ta rada bi omogu-}ile lak{i prelazak sa jednog radnog mjesta na drugo u cilju lak{eg na-

1 The Commission report- EU reform strate-gy delivering jobs, IP/07/202/,2007 str. 1-2

161

predovanja i brè preobuke radni-ka. Ovaj fleksibilniji pristup pobo-lj{ava produktivnost i kvalitet po-slovanja. Mladi nalaze sebe na ma-rgini trì{ta rada. Nezaposlenost mladih je skoro dva puta ve}a u odnosu na ukupnu nezaposlenost u Uniji. Neophodno je uskla|ivanje posla i porodi~nog ìvota kako bi mladi mogli kontinuirano da rade uz bolju brigu za djecu.

Obrzazovanje. Evropska unija je utvrdila niz ciljeva djelovanja u po-dru~ju obrazovanja:

u~enje popularnih jezika dràva ~lanica;

akademsko priznavanje istovri-jednosti diploma i trajanja studi-ja;

saradnja obrazovnih sistema izme|u zemalja ~lanica;

razmjena mladih; razvoj obrazovanja na daljinu. Prema Lisabonskoj strategiji EU

bi trebala do 2010. godine postati najkonkurentnija privreda svijeta temeljena na znanju. Da bi se to ostvarilo, dràve ~lanice pristupile su reformi obrazovnog sistema ka-ko bi preuzele vode}e mjesto u svi-jetu u pogledu kvaliteta sistema obrazovanja.

Zdravstvena za{tita. Evropska unija je osigurala dostupan zdra-vstveni sistem za sve svoje gra|ane koji je dru{tveno prihvatljiv i ute-meljen na na~elima solidarnosti i pravi~nosti. Omogu}en je razli~iti-m socijalnim grupama, izrazito oni-

m najsiroma{nijim koji obezbje|uje osnovna zdravstvena prava i uslu-ge.

Jednakost me|u polovima. Pre-ma izvje{taju Evropske komisije o ravnopravnosti polova, objavljeno-m u martu 2007. godine, ène u Evropskoj uniji dobijaju tri od ~eti-ri novootvorena radna mjesta i u ve}em postotku sti~u fakultetsko obrazovanje od mu{karaca. Me|u-tim, stopa zaposlenosti èna i dalje zaostaje za stopom zaposlenosti mu{karaca, jer su ène do 2000. godine u mnogo manjem procentu bile zaposlene u odnosu na mu{ka-rce. Prema izvje{taju Komisije, od ukupnog broja èna u EU, stopa zaposlenosti èna trenutno iznosi 56,3%, {to je 2,7% vi{e u odnosu na 2000. godinu, ali i 15% manje od stope zaposlenosti mu{karaca.1 @ene se zapo{ljavaju u sektorima u kojima ve} dominiraju i koji su re-dovno slabije pla}eni. @ene teè dolaze do rukovode}ih poloàja.

Zna~aj socijalne politike EU za pobolj{anje ìvotnih i radnih uslo-va. Evropska unija nastoji da pobo-lj{a ìvotne i radne uslove u svim zemljama ~lanicama i da smjernice onima koje èle da postanu dio ev-ropskog integriteta. Pove}ana mo-bilnost radne snage predstavlja bi-tan faktor za ja~anje jedinstvenog trì{ta EU, profesionalnog usavr{a-

1 ,,Women driving EU job growth-but still face barriers to equality” – Commission repo-rt, IP/07/295, Brussels, 7th March, 2007, str.1.

162

vanja i kvalitetnijeg ìvljenja. Evro-pska unija, kroz moderne zakonske okvire, promovi{e socijalna i ljud-ska prava i stvara efikasnu socija-lnu sigurnost i finansijske socijalne programe za najsiroma{nije katego-rije stanovni{tva. Prilikom zaposle-nja bori se protiv diskriminacija koje su posljedica rasnog i etni~kog porijekla, razli~itosti polova, vjers-kih razlika, uvjerenja i razli~itih stavova i starosne dobi. Napu{tanja mati~nih zemalja u cilju boljeg za-po{ljavanja, vlastitog usavr{avanja i potrage za vi{im standardima omo-gu}eno je ljudima koji ne}e socija-lno opteretiti drugu dràvu, i time ugroziti doma}e stanovni{tvo. Ev-ropska unija daje mladima priliku za kvalitetnijim obrazovanjem. Kvalitetnije obrazovanje stvara bo-lju ekonomiju, uslove za ìvot, otvaranje novih radnih mjesta, po-bolj{anje politi~kog i administrati-vnog sistema i unaprje|uje komu-nikaciju sa svijetom. EU pomaè mladim ljudima sa teritorija koje nisu ~lanice EU da se obrazuju u nekoj od zemalja ~lanica uz zagara-ntovano zaposlenje po zavr{etku studija u mati~noj zemlji. Socijalna politika daje jednake mogu}nosti prilikom zapo{ljavanja i ~ini sasta-vni dio Konvencije za ljudska prava i slobode. Pove}anje ìvotnog stan-darda, ekonomski rast, pove}anje zaposlenosti i socijalne sigurnosti ~ine sastavni dio pravne i socijalne dràve koja se bori za smanjenje si-roma{tva i razvoj ekonomije i dru-

{tva, tako da Evropska unija, uz svoje socijalne programe, pobolj{a-va ìvotne i radne uslove svake ze-mlje ~lanice.

Zna~aj socijalne politike EU za regionalan razvoj. Evropska unija se susre}e sa problemom regiona-lne nezaposlenosti i izraène eko-nomske neuravnoteènosti i sve ve-}e koncentracije stanovni{tva i in-dustrije u velike, glavne gradove. Mnoge zemlje nastoje da ovaj pro-blem reguli{u zakonski, tako {to su im politike usmjerene da se pove}a ekonomska aktivnost u odre|enim regionima i na taj na~in smanji so-cioekonomska razlika. Neravnom-jeran rast i razvoj nau~no-tehnolo-{kog progresa je uticao na neravno-mjeran ekonomsko-socijalni razvoj i produbljivanje neuravnoteènosti izme|u razvijenih i nerazvijenih ze-malja. Ekonomska integracija uti~e na otvaranje nove i premje{tanje postoje}e industrije u podru~ja ekonomske unije koja nude bolju infrastrukturu i radnu snagu, blizu velikih trì{ta, lako dostupnih. U nerazvijenim podru~jima proizvo-dnja i zaposlenost zavise od poljo-privrede. Me|utim, nerazvijena ru-ralna podru~ja u Uniji biljeè nisku stopu privrednog rasta i skrivenu nezaposlenost, jer su to podru~ja gdje se stanovni{tvo bavi poljopri-vredom sa niskom stopom kapitali-zacije i bez primjene savremene te-hnologije, tako da ta podru~ja ima-ju tendenciju stagnacije i pada, jer ne mogu da postignu diversifikaci-

163

ju i zaostaju za prosperitetnijim re-gionima: kako po visini dohotka, tako i po zaposlenosti.1 Me|utim, i poljoprivredna zemlji{ta blizu ve-likih gradova trpe regionalne pro-bleme, jer sve ve}om primjenom moderne tehnologije smanjuje se angaòvanje radne snage u ovoj oblasti. Promjene u tehnologiji i te-hni~im inovacijama, sve manji za-htjevi za odgovaraju}im proizvodi-ma i rastu}a me|unarodna konku-rencija, dovode do sve manje po-tra`nje radne snage, a time do pro-blema nezaposlenosti. Regionalna neuravnoteènost podrazumijeva da u jednoj zemlji mogu egzistirati regioni sa vi{kom radne snage sa onim regionima koji imaju izraènu potrebu za radnom snagom. Zasi-}ena podru~ja nude visok stepen aglomeracijske ekonomije koja prouzrokuje prekomjernu koncen-traciju kapitala, radne snage i indu-strijske proizvodnje na {tetu podru-~ja u stagnaciji. Fond za razvoj ev-ropskog regiona nastao je kao ins-trument Zajednice da pomogne u naporima nacionalnih dràva da ri-je{e pitanje razvoja manje razvijeni-h regiona. Regioni kojima je neo-phodna pomo} su oni kod kojih je BDP intezivno ispod nacionalnog prosjeka, kod kojih je zavisnost od poljoprivrede i opadaju}e industri-je iznad prosjeka, gdje je pove}ana nezaposlenost i migracija stanovni-

1 Bodiroà, M.,(2005): ,,Evropska unija,” Glas srpski, Banjaluka, str. 108.

{tva i gdje spoljnotrgovinska ra-zmjena biljeì nepovoljne rezultate.

Nezaposlenost, socijalni proble-m BiH. Socijalna politika BiH nije definisana na dràvnom nivou, {to negativno uti~e na funkcionisanje socijalne za{tite na niìm nivoima vlasti i komplikuje uspostavljanje socijalnih programa na nivou BiH. Ovakva situacija se odraàva na ne-djelotvornost postoje}e politike ko-ja je skupa i diskrimini{e veliki broj siroma{nih. Socijalna politika treba da obezbijedi svim gra|anima jed-nake uslove da uz pomo} dràve izbjegnu siroma{tvo i socijalnu isk-lju~enost. Socijalno ure|ena dràva daje gra|anima jednake uslove da ìve u jednakim mogu}nostima i imaju jednaka prava bez diskrimi-nacije po bilo kojem osnovu.

Nezaposlenost je najve}i ekono-mski i socijalni problem BiH. Mo-gu}nost da se prevazi|e problem nezaposlenosti je ekonomski rast. Po{to ekonomski rast nije postig-nut u predvi|enom obimu, nezapo-slenost je kulminirala u broju rad-nika na ~ekanju posla i onih koji traè zaposlenje.

Alarmantno stanje ukazuje na to da je u BiH oko 40% stanovni{tva koje je radno sposobno nezaposle-no.2 Ovakva situacija bi po kriteri-jumima u razvijenim zemljama bila krajnje alarmantna, jer nezaposle-nost u tim zemljama ako prelazi preko 10% je zabrinjavaju}a, dok

2 www.aimpress.org

164

kod nas izgleda da takva situacija nije dovoljno zabrinjavaju}a za pla-nere, privrednike ekonomiste i po-liti~are. Zbog negativnih tendencija u ekonomiji BiH, a i politi~ke ne-stabilnosti, priticanje stranog kapi-tala je usporeno i ne}e se pobolj{ati usljed neprovo|enja odlu~nijih ekonomskih i politi~kih reformi, {to ukazuje na situaciju: ako ne bu-de do{lo do ekonomskog razvoja i politi~ke stabilnosti, ne}e ni biti otvaranja dovoljno novih radnih mjesta.

BiH je dodatno optere}ena po-sljedicama rata i ratnih razaranja. Zavr{etkom rata, krajem 1995. go-dine i po~etkom 1996. godine, po-~ela se pojavljivati velika nezapo-slenost u BiH. Iz politi~kih i socija-lnih razloga ljudi su se vra}ali na posao, ali zbog uni{tenih fabrika i smanjenog trì{ta za proizvodima nije bilo potrebe za velikim brojem radnika. Ve}ina radnika u tim fir-mama je vo|ena na spiskovima ~e-kanja a ni danas ne radi.

Ovakva situacija ukazuje na to da se ve}ina stanovni{tva BiH mo-rala po~eti baviti sivom ekonomijo-m da bi odràla svoju egzistenciju. Procjenjuje se da u BiH bar 150 000 radnika radi na crno. Rad na crno podrazumijeva rad gdje se ne pla}aju doprinosi i porezi za platu, tako da i dràva ima velike nov~a-ne gubitke. Kada bi se ovi ljudi le-galno zaposlili, nezaposlenost bi se smanjila, a dràva bi popunila fon-dove i budète od doprinosa i po-

reza na platu, te bi se umanjila siva ekonomija. Isto tako, ukoliko bi se smanjili porezi i doprinosi na platu privatnim firmama koje imaju rad-nike na crno, tada ne bi bilo u inte-resu kriti svoje radnike, nego bi ih legalno prijavili.

Ekonomski rast predstavlja na~i-n na koji bi se nezaposlenost uma-njila, tako da je provo|enje ekono-mskih reformi nu`nost i potreba BiH. Ako BiH ne bi provodila eko-nomske reforme, Svjetska banka i druge finansijske institucije smanji-le bi dalji dotok novca, {to zna~i da bi bilo slabije kreditiranje i manja mogu}nost otvaranja novih radnih mjesta. Krajnje posljedice bi bile usporen ekonomski rast i tada bi nezaposlenost iz ekonomske sfere pre{la u socijalnu. Unaprje|enje poslovne klime od velike je va`no-sti za razvoj preduze}a u BiH, a predstavlja uklanjanje administrati-vnih prepreka, smanjenje tro{kova administracije, smanjenje cijene ne-kih resursa i stimulativne mjere iz domena fiskalne politike i razvoj novih tehnologija. Da bi trì{te Bi-H bilo ure|eno, potrebno je uspj{eno obavljanje preduzetni~ke funkcije. Preduzetnici koji uspje{no obavljaju svoje funkcije doprinose pove}anju bogatstva, odnosno sma-njenju siroma{tva. Uspje{ni privre-dnici imaju veliku {tetu zbog neefi-kasnog funkcionisanja pravosu|a, spore registracije novih, ste~aja i li-kvidacije neuspje{nih firmi ~ime se omogu}ava neracionalno kori{}e-

165

nje faktora privre|ivanja (zemlje, rada i kapitala).

Nezaposlenost, izvor siroma{tva BiH. U BiH je utvr|eno da je oko 19,5% stanovni{tva ispod linije ge-neralnog siroma{tva. U urbanim sredinama BiH procenat gra|ana ispod generalne linije siroma{tva iznosi 14 odsto, dok u ruralnim sredinama 20 odsto, te u lokalnim zajednicama mje{ovitog tipa 24 od-sto.1

Li~na nesigurnost koja nastaje zbog opadanja uticaja dru{tva i au-toriteta vlasti dovela je do pove}a-nja kriminala, te onemogu}avanja manjinama i ènama de se ravno-pravno uklju~e u dru{tvo i privre-dne aktivnosti. Siroma{ne poga|a osje}aj nemo}i i nemogu}nosti da se njihov glas ~uje, bilo da je rije~ o komunikaciji sa drugim ~lanovima zajednice, ili sa institucijama. Od svih zemalja biv{e Jugoslavije siro-ma{tvo je najvi{e izraèno u BiH. Preko 20% stanovni{tva oskudjeva u prihvatljivim stambenim uslovi-ma, pristupa zdravstvenim usluga-ma i uklju~enosti u dru{tvo. Da stopa siroma{tva ne bi rasla, neo-phodno je ubrzati ekonomski rast u BiH. Osobe izloène siroma{tvu su djeca, stare i iznemogle osobe, oso-be sa niskim nivoom obrazovanja, ruralno stanovni{tvo i klasi~ni soci-jalni slu~ajevi, raseljena lica, neza-posleni. 1 World Bank, Bosnia and Herzegovina: Po-verty Assessment, , Izvje{taj br.25343,BiH, str. 6.

Siroma{tvo se ne veè isklju~ivo za nezaposlene, raseljene osobe i invalide, nego veliki broj obuhvata zaposlene osobe sa porodicom i djecom {to ukazuje na niska prima-nja koja ne mogu doma}instvo da zadrè iznad linije siroma{tva.

Nezaposlenost negativno uti~e na mlade generacije u urbanim i ruralnim sredinama BiH. Zbog ekonomske krize i nerje{enih stam-benih pitanja mladi zapadaju u sta-nja depresije, zbog ~ega se lako okre}u drogama, kriminalu, ili na-pu{tanju zemlje kao jedine alterna-tive da se osigura dostojnija budu-}nost. Od 1996. do 2001. godine iz BiH je emigriralo 92 000 mladih ljudi, dok bi 62% mladih napustilo zemlju ako bi imali mogu}nosti za to.2 Nezaposlenost je najvi{e izra-èna me|u mladom populacijom i predstavlja jedan od najzna~ajnijih uzroka siroma{tva u BiH. Me|uti-m, svi nezaposleni nisu siroma{ni, jer ima odre|en broj njih kod kojih su ostali ~lanovi porodice zaposle-ni. Mnogi nezaposleni rade u nefo-rmalnom sektoru.

Vi{e od polovine stanovni{tva gdje je nosilac porodice osoba os-novnog obrazovanja je siroma{no, tako da i samo srednje{kolsko obrazovanje omogu}uje da doma}i-nstvo izbjegne pad u siroma{tvo. Ve}ina stanovni{tva koje ima osno-

2 UNDP/Ekonomski institut , Izvje{taj o hu-manom razvoju, Sarajevo, septembar 2002, str.42.

166

vno obrazovanje radi u neformal-noj privredi.

@ene ~ine 44,6 odsto ukupnog broja nezaposlenih, {to je iznad nji-hovog udjela u ukupnoj zaposleno-sti. Ovakav nizak udio èna u uku-pnoj zaposlenosti BiH najniì je me|u zemljama Jugoisto~ne Evro-pe. Niska zaposlenost èna predsta-vlja problem zbog pada realnih pla-ta u odnosu na predratni period i ukazuje da jedna plata te{ko moè zadovoljiti potrebe jedne porodice. Stari ljudi su, s obzirom na okolno-sti, jedna od najugroènijih katego-rija stanovni{tva.

Svi aspekti koji uti~u na ìvotni standard doma}instava su nepovo-ljniji u seoskim podru~jima gdje, u velikom broju slu~ajeva, jo{ uvijek nedostaje osnovna infrastruktura. Pristup obrazovnim i zdravstvenim uslugama je oteàn i skup, a njihov kvalitet u ruralnim podru~jima je niì. U ovim sredinama vrlo je ma-lo ustanova za pred{kolsko obrazo-vanje, koje bi djeci iz ruralnih kra-jeva mogle pomo}i da nadoknade ograni~enja koja proizilaze iz odra-stanja na selu.

Socijalni transferi su zna~ajan ~i-nilac u smanjenju siroma{tva: teku-}i transferi ~ine 17 procenata GDP-a u BiH. Na transfere doma-}instva otpada najve}i dio, i to 15% GDP BiH. Svaki peti stanov-nik je u nekom vidu primalac soci-jalnih transfera. Ovi transferi ~ine oko 11 odsto ukupne potro{nje do-ma}instava. Transferi predstavljaju

branu od pada u siroma{tvo, jer ovoj grupi, u prosjeku, diù potro-{nju za 50 odsto.1

Reforma socijalne politike BiH. Socijalna politika BiH treba da:

promovi{e borbu protiv siroma-{tva i socijalne isklju~enosti;

razvije socijalni sistem za razvoj dru{tva kroz socijalnu jednakost i promociju zapo{ljavanja;

smanji rizik od siroma{tva kroz unaprje|enje obrazovnih i zdra-vstvenih usluga i jednak pristup njima;

uspostavi moderan sistem soci-jalne za{tite kroz visok stepen zapo{ljavanja i uklju~ivanje siro-ma{nih u trì{te rada;

da obezbijedi podr{ku ènama i mu{karcima koji su suo~eni sa trajnim siroma{tvom;

uspostavi efektivan i efikasan mehanizam za ostvarivanje soci-jalnih ciljeva isklju~uju}i diskri-minaciju po bilo kojm osnovu;

omogu}i dràvnu podr{ku za sve programe koji doprinose pove}anju blagostanja i smanje-nju siroma{tva u BiH. Socijalna politika treba da obe-

zbjedi svim gra|anima jednaku {a-nsu da uz pomo} dràve izbjegnu siroma{tvo i socijalnu isklju~enost. Tako|e, socijalna politika treba da omogu}i balansiran ekonomski ra-zvoj, zasnovan na konkurentskoj

1 World Bank, Bosnia and Herzegovina: Po-verty Assessment, navedeno djelo, str.99.

167

socijalno-trì{noj ekonomiji i soci-jalnom napretku. Socijalno ure|e-na dràva daje gra|anima jednake {anse da ìve u jednakim mogu}no-stima i imaju jednaka prava bez di-skriminacije po bilo kojem osnovu.

Da bi se ostvarili socijalni cilje-vi, BiH treba da implementira stra-te{ke mjere:

Mjere socijalne za{tite siroma-{nih. (Mjere kojima bi se obe-zbijedila socijalna za{tita siro-ma{nih koji nisu obuhva}eni si-stemom socijalne za{tite, kao {to su mladi bra~ni parovi, starije osobe, porodice sa djecom );

Mjere aktivne borbe protiv siro-ma{tva i socijalne isklju~enosti. (Mjere kojima bi se kroz pro-mociju zapo{ljavanja i samoza-po{ljavanja obezbijedila aktivna radna politika za sve siroma{ne-);

Mjere za pokretanje programa za eliminisanje uzroke siroma-{tva i socijalne isklju~enosti. (Mjere kojima bi se kroz potica-nje ekonomskog razvoja i dobre uprave omogu}io razvoj podru-~ja u kojem ìvi veliki procenat siroma{nih);

Mjere za razvoj kapaciteta za borbu protiv siroma{tva i socija-lne isklju~enosti. (Mjere kojima bi se obezbjedilo efikasno upra-vljanje i razvoj kapaciteta javne administracije u borbi protiv si-roma{tva).

U BiH se na dràvnom, entitets-kom/kantonalnom i lokalnom ni-vou izdvaja godi{nje oko 700 mili-ona KM na socijalnu za{titu (oko 6% BDP). Na ovaj iznos treba do-dati procijenjeni iznos od oko 4% BDP-a koji nije uvr{ten u zvani~nu statistiku zbog nedostatka koordi-nacije i velikog broja razli~itog da-vanja u novcu, stvarima i pravima za odre|ene kategorije siroma{nih. Ukupna izdavanja su pribli`na ev-ropskom prosjeku: od oko 9, 9 procenata BDP i oko 2, 2 procenta BDP za politike zapo{ljavanja.1

U BiH je od 680 000 siroma{ni-h, postoje}im sistemom socijalne za{tite obuhva}eno 324.071 koris-nik, tako da je ovakav sistem za{ti-te nezadovoljavaju}i. Prisutna je di-skriminacija razli~itih kategorija si-roma{nih tako {to se najvi{e vodi ra~una o jednoj kategoriji, {to ide na {tetu svih drugih socijalno ugro-ènih kategorija. Nemogu}nost ra-spolaganjem sredstvima koja ostva-ruju minimum ìvotnih potreba u dru{tvu ~ini siroma{tvo. Ono se ka-rakteri{e nejednako{}u izme|u si-roma{nih i onih koji nisu siroma{ni u prihodima, bogatstvu, osnovnim dobrima, slobodama, mogu}nosti, sre}i, ispunjenju èlja i dr. Neo-phodno je smanjiti razlike u priho-dima, osnovnim dobrima, èljama prema potrebama i mogu}nostima

1 Podaci prema procjenama na osnovu info-rmacija Eurostat.

168

izme|u siroma{nih i onih koji to nisu.

Siroma{ni nisu samo nejednaki sa ostalim kategorijama stanovni-{tva, nego su i socijalno isklju~eni i nemaju dovoljno resursa za ravno-pravno u~estvovanje u dru{tvenom ìvotu. Razlikuju se po polu, staro-st, zdravlju - psihi~kom i fizi~kom- nacionalnoj pripadnosti i intelektu-alnim mogu}nostima. Neophodno je obezbijediti ravnopravan poloàj u dru{tvu svim kategorijama stano-vni{tva. U najve}u kategoriju soci-jalno ugroènih spadaju nezaposle-ni, zaposleni sa niskim primanjima, te fizi~ki i mentalno onesposoblje-ne osobe.

Kako bi se pobolj{ao poloàj stanovni{tva, naro~ito u nerazvije-nim podru~jima, neophodno je po-krenuti programe za uklanjanje svi-h oblika siroma{tva. Takvi progra-mi trebali bi da podsti~u unaprje-|enje javnih usluga, komunalne, zdravstvene i obrazovne infrastru-kture, i strukture koja uti~e na raz-voj privatnog sektora. Potrebno je ja~ati ulogu civilnog dru{tva u krei-ranju, primjeni i evaluaciji javnih politika i podsticati razvoj ljudskih prava.

Gra|ani BiH nemaju povjerenje u javnu administraciju zbog velike prisutnosti korupcije i rizika od do-no{enja odluka koji nisu opravdani javnim interesom, tako da je neo-phodno uspostaviti efikasnu i odgovornu administraciju, koja }e sprovoditi sve mjere kako bi se

smanjilo siroma{tvo u zemlji. U procesu prilago|avanja javne admi-nistracije u oblasti socijalne politi-ke, Evropska unija pomaè BiH te-hni~ki i materijalno u borbi protiv siroma{tva i socijalne isklju~enosti.

Projekcije i planovi u oblasti za-po{ljavanja. Smanjenje nezaposle-nosti u BiH moè se posti}i podsti-cajem preduzetni{tva, tako da se rast zaposlenosti moè o~ekivati u privatnom sektoru. Smanjeni pore-zi i povoljna bankarska finansiranja pomaù razvoj privatnog sektora i rast zaposlenosti. Pove}anje neza-poslenosti u sektoru industrije na-jvi{e je pogodio radnike na ~ekanju i fiktivno zaposlene koji ne primaju platu i kojima se ne upla}uje dopri-nos. Reforme u sektoru energetike, usmjerene liberalizaciji trì{ta ele-ktri~ne energije, dovele su do sma-njenja radnih mjesta, naro~ito u FBiH. Zbog realizacije reformi u oblasti dràvne administracije, se-ktora odbrane, unutra{njih poslova i carinske administracije, do{lo je do smanjenja zaposlenosti u ovim oblastima.

Zavodi za zapo{ljavanje u BiH su ure|eni na nivou dva entiteta i kantona u FBiH, a Zavod za zapo-{ljavanje RS je centralizovana insti-tucija koja ima {est podru~nih kan-celarija i biroe u op{tinama. Na ni-vou BiH je uspostavljena Agencija za rad i zapo{ljavanje. Zavodi za zapo{ljavanje se finansiraju iz do-prinosa na platu koje svako zapo-sleno lice treba da upla}uje. Agen-

169

cija za rad i zapo{avanje omogu}uje doma}im radnicima odlazak na rad u inostranstvo.Ona ima funkciju me|unarodnog zastupnika BiH i pomaè pri realizaciji me|unarod-nih sporazuma iz oblasti rada i za-po{ljavanja. Propisi za rad zavoda za zapo{ljavanje utvr|eni su od strane ministarstva za rad. Zavodi za zapo{ljavanje vr{e gotovinske is-plate na ime pomo}i nezaposlenim i uplate zdravstvenog i penzionog osiguranja.

Zavodi za zapo{ljavanje BiH, preduze}ima koja imaju nove pro-grame po kojima zapo{ljavaju rad-nike i dokvalifikuju zaposlene, do-djeljuju sredstva za potencijalne nove zaposlenike i prekvalifikaciju zaposlenih, u vidu kredita ili nepo-vratnih sredstava. U sklopu svoje nadle`nosti, zavodi za zapo{ljava-nje aktivno bi trebalo da prate situ-aciju na trì{tu rada i posreduju ko-d dobijanja poslova. Zavodi za za-po{ljavanje BiH imaju visoke admi-nistrativne tro{kove, tako da vi{e od 30% ukupnih sredstava ide na poslovanje zavoda.

Trì{te rada BiH ne osigurava mobilnost radne snage. U praksi je prisutna diskriminacija na staros-noj, etni~koj i polnoj osnovi, iako je zakonodavstvo u ovoj oblasti prilago|eno trì{noj ekonomiji. U BiH je prisutna manja pokretljivost iz jedne profesije u drugu, {to je posljedica socijalisti~ke prakse, gdje obrazovni sistem nije prilago|en potrebama trì{ta rada. U BiH su

prisutne i male plate koje su nesti-mulativne za zapo{ljavanje mladih. Tako|e, prisutan je veliki broj za-poslenih u nezvani~nom sektoru, posebno mladih. Trì{ta u oba en-titeta su geografski veoma sku~ena, a poslodavci su uglavnom fokusira-ni na lokalno trì{te. Rascjepkanost ekonomije u BiH i postojanje vi{e lokalnih ekonomija unutar oba en-titeta izaziva zabrinutost, jer loka-lna trì{ta nude malo mogu}nosti za ekonomiju obima i specijalizaci-ju u proizvodnji, baziranu na kom-parativnim prednostima. [to je ma-nje trì{te, ve}a je vjerovatno}a da }e potra`nja biti nestabilna. Loka-lna trì{ta nude male mogu}nosti za pro{irenje posla, i samim tim za pove}anje zaposlenosti.

Modernizacija i transformacija obrazovnog sistema je pretpostavka cjelokupnog dru{tveno-ekonoms-kog razvoja BiH, tako da ulaganje u obrazovanje, odnosno u ljudski kapital, ima karakter investicionog ulaganja.

U BiH je neophodno izvr{iti re-formu obrazovnog sistema u cilju smanjenja siroma{tva. Prilikom za-po{ljavanja ve}ina poslodavaca tra-ì radno iskustvo, pa tek onda kva-lifikacije. Zbog toga je neophodno, u sklopu obrazovanja, izna}i meha-nizam za obavljanje prakse kod po-slodavaca i stimulisati ih da, po za-vr{etku obrazovanja, mladima omogu}e pripravni~ki rad. Tako bi u~enici i studenti prije zavr{etka {kolovanja stekli iskustvo, te lak{e

170

prona{li posao nakon zavr{enog {kolovanja. Zavodi za zapo{ljavanje bi trebali dio sredstava da izdvajaju za obuku mlade radne snage za sve oblike van{kolskog obrazovanja. Po standardima Evropske unije, Bi-H treba da ukloni diskriminaciju u pogledu radnih uslova, otpu{tanja i pla}anja radnika. Prilikom zapo-{ljavanja u BiH je prisutna diskri-minacija na osnovu etni~ke pripad-nosti, pola, uzrasta i statusa. Povra-tnici te{ko nalaze poslove u dràv-nim preduze}ima i javnoj adminis-traciji, zbog etni~ke diskriminacije, tako da su neophodne promjene pona{anja, radi zabrane diskrimi-nacije prilikom zapo{ljavanja po bi-lo kojem osnovu. Tako|e, aktivno-st ombudsmena treba da ja~aju u ovoj oblasti.

U privatnom i javnom sektoru manja je potraènja ènske radne snage. U BiH je neophodno provo-|enje mjera koje bi sprije~ile diskri-minaciju èna prilikom zapo{ljava-nja, rada, napredovanja pri radu i sl.

Velika nezaposlenost u BiH uti-cala je na pojavu sive ekonomije. Mladi, kao produktivna grupacija radne snage, uticali su na pove}a-nje konkurentnosti sive ekonomije u odnosu na zvani~nu. Mladi, za-posleni u nezvani~nom sektoru, primorani su da rade za manje dne-vnice. Po{to se visina plate u trì-{noj ekonomiji odre|uje i prema radnom staù, to nepovoljno uti~e na mladu radnu snagu. Da bi se

smanjila stopa nezaposlenosti mla-dih, pored pobolj{anja privrednih tokova, neophodno je i subvencio-nisati preduze}a koja }e ih zaposli-ti. Starija radna snaga je uglavnom zastupljena u zvani~nom sektoru. Me|utim, mlada radna snaga lak{e prelazi sa jednog posla na drugi, dok su starije osobe manje fleksibi-lne - kad starije osobe izgube posa-o, teè se mogu ponovo zaposliti.

BiH jo{ uvijek nije po~ela efika-sno da usmjerava radnu snagu, niti je trì{te u potpunosti prilago|eno promjenama u stanju privrede. Vi-sina plate uti~e na mobilnost sa je-dnog radnog mjesta na drugo. Mo-bilnost radne snage unutar BiH je slabo prisutna zbog straha od egzi-stencijalne ugroènosti, ili zbog ne-ujedna~enih davanja po osnovi ne-zaposlenosti, radnog staà, zdra-vstvenog i penzionog osiguranja. BiH ima stati~no trì{te rada, {to je posljedica sporog oporavka ekono-mije.

Uglavnom, osnovni motiv za prijavu u zavode za zapo{ljavanje je ostvarivanje prava na zdravstvenu za{titu. Ne postoji efikasan sistem provjere da li osobe koje su neza-poslene ispunjavaju uslove za dobi-janje povlastica, posebno onih koje se odnose na zdravstvenu za{titu. Nepostojanje kontrole kod ispunja-vanja prava vodi neracionalnom tro{enju sredstava. S obzirom na obiman nezvani~ni sektor, povlasti-ce za nezaposlenost treba da dobiju samo oni koji su u te{koj materija-

171

lnoj situaciji, a zavodi za zapo{lja-vanje moraju imati aktivniju ulogu u provjeri ispunjavanja kriterija za povlastice.

Zavode za zapo{ljavanje treba ja~ati u oblasti identifikovanja pot-rebe trì{ta rada i posredovanja pri nalaènju posla.

Prisutna je neefikasnost i nedo-voljna kontrola kod usmjeravanja sredstava zavoda za zapo{ljavanje u programe za podr{ku zapo{ljava-nja, tako da bi trebalo pove}ati ko-ntrolu nad radom zavoda od strane nadle`nih entitetskih ministarstava i tijela.

Postoje}i sistem, po kojem svaki nezaposleni koji je predhodno re-dovno pla}ao doprinose ima pravo na jednogodi{nju pomo}, neprave-dan je prema onim radnicima koji nakon duèg perioda rada i pla}a-nja doprinosa izgube posao. U slu-~aju nezaposlenosti, visina i duìna povlastica treba biti utvr|ena na osnovu duìne radnog staà i peri-oda u kojem su upla}ivani doprino-si. Ovo je naro~ito va`no, jer su mnogi radnici izgubili radna mjesta prilikom ste~aja, privatizacije, likvi-dacije i realizacije drugih reformi, tako da sredstva, prikupljena od strane zavoda za zapo{ljavanje, tre-ba da budu dio ukupnog socijalnog programa za sve one koji zbog ubr-zanja reformi budu izgubili posao.

U BiH, u nezvani~nom sektoru, radi oko 362 000 radnika, od ~ega:

u poljoprivredi, 47%;

gra|evinarstvu i drugim uslu`ni-m djelatnostim 17%;

proizvodnji 9%, itd. Ve}ina zaposlenih u sivoj eko-

nomiji zaposleni su kod poslodava-ca ili su samozapoleni, te posloda-vac ne prijavljuje pune iznose plata da bi izbjegao upla}ivanje doprino-sa u punom iznosu. Neophodno je da se stimuli{u poslodavac i zapo-sleni da pre|u iz nezvani~nog u zvani~an sektor ekonomije osloba-|anjem od pla}anja doprinosa za izvjestan period, {to se pokazalo kao efikasna mjera u drugim tran-zicijskim zemljama.

Privatizacija je dovela do restru-kturiranja mnogih preduze}a, gdje je smanjena potreba za zaposleni-ma. Me|utim, u preduze}ima ~iji su plasmani namijenjeni izvozu, za-poslenost se odràla na istom nivo-u, ili je blago porasla. Novoprivati-zovane kompanije ~iji je interes da pobolj{aju poslovanje, ima}e uticaj na ekonomski razvoj BiH. S druge strane, zbog nedostatka kapitala, javnog upisa dionica i nezainteres-ovanosti dioni~ara, iako investicio-ni fondovi imaju va`nu ulogu, do-{lo je do transformacije vlasni{tva, a ne do stvarnog oìvljavanja proi-zvodnje.

Privatizacijom preduze}a dràva ostvaruje dio sredstava koji se ka-nali{u u budèt, {to nije primarni cilj privatizacije. Privatizacija ima za cilj da preduze}a preuzme od dràve i preda ih preduzetnicima

172

koji predstavljaju ekonomski racio-nalne subjekte. Privatizacija povo-ljno uti~e na efikasnost nacionalne ekonomije jer pove}ava konkuren-ciju i osloba|a obavezu vlade da subvencioni{e preduze}a koja pos-luju sa gubitkom. Privatizacija po-ve}ava efikasnost i profitabilnost preduze}a, ali, isto tako, zbog res-trukturiranja preduze}a, smanjuje broj zaposlenih.

Ubrzavanje procesa privatizacije strate{kih preduze}a je neophodno da bi se sprije~ila erozija dràvnog kapitala, odnosno privatizaciju je neophodno ubrzati jer sporost u dosada{njem toku doprinosi eroziji dràvnog kapitala, gomilanju dugo-va prema dobavlja~ima, komercija-lnim bankama, dràvi i radnicima, tako da najve}a slabost procesa nije model privatizacije, nego sporost procesa. Ubrzavanjem procesa pri-vatizacije, ubrzao bi se ekonomski rast i osigurao porast zapo{ljavanja (iako bi kratkoro~no moglo do}i do pove}anja nezaposlenosti), jer ubrzana privatizacija omogu}ava stabilan ekonomski rast, {to uti~e na pove}anje zaposlenosti u nared-nom periodu. Ubrzana privatizacija bi pove}ala obim stranih ulaganja, po{to je nivo stranih ulaganja u Bi-H jo{ uvijek nizak, a ona pruà mogu}nosti za dotok stranog kapi-tala koji pored novih radnim mje-sta donosi i nove tehnologije, novi menad`ment i nova trì{ta. Ubrza-njem privatizacije, ubrzala bi se integracija BiH u me|unarodno

trì{te i stvorila pretpostavka za pove}anje izvoza, jer privatizacija pruà efikasniji na~in upravljanja preduze}ima, {to vodi pove}avanju konkurentnosti doma}ih proizvoda na me|unarodnom trì{tu. Ubrza-nje privatizacije osiguralo bi ve}e prihode, koji bi bili usmjereni u pove}anje zapo{ljavanja, stabilizaci-ju penzionih fondova, smanjenje ja-vnog duga i socijalne programe.

Nedostatak socijalnog programa za zbrinjavanje radnika, koji po os-novu privatizacije trebaju izgubiti posao, velika je prepreka ubrzanju privatizacije. Prebacivanje rje{ava-nja socijalnih problema na investi-tora je dosada{nja praksa koja nije davala dobre rezultate, {to predu-ze}a u BiH, pored velikih dugova, ~ini neatraktivnim za privatizaciju. Neophodno je sa~initi procjene o vi{kovima radne snage u strate{kim preduze}ima, procjene o dugovan-jima preduze}a prema vi{kovima radne snage po osnovu nepla}enih plata i doprinosa, pa u skladu sa ti-m reorganizovati postoje}i sistem za{tite od nezaposlenosti, te oja~ati sistem za socijalnu za{titu. U skladu sa smanjenjem korporativnog duga, potrebno je nezaposlenima rje{iti egzistencijalne probleme: uveziva-nje radnog staà zbog penzionisa-nja, dokup radnog staà zbog pen-zionisanja i adekvatniju za{titu na duì rok. Pored sredstava zavoda za zapo{ljavanje, odre|eni postotak sredstava, dobivenih po osnovu privatizacije i me|unarodnih povo-

173

ljnih kredita, treba da budu osno-vni izvor za finansiranje zbrinjava-nja reorganizovanog sistema socija-lne za{tite od nezaposlenosti.

Zdravstvena za{tita u BiH. U Bi-H je decentralizovano upravljanje sistemom zdravstvene za{tite. Sva-ko zaposleno lice ima dostupnost zdravstvenoj za{titi. Članovi poro-dice lica koje ima pravo na zdra-vstvenu za{titu a koji predstavlja obaveznog nosioca osiguranja, ima-ju pravo na zdravstvenu za{titu, koja je pod zajedni~kim imenom nosioca osiguranja. Sve osobe u ra-dnom odnosu upla}uju doprinos za zdravstveno osiguranje. Osobe koje samostalno obavljaju djelatnost, sa-me upla}uju doprinose za zdravst-veno osiguranje. Za nezaposlene osobe doprinos za zdravstveno osi-guranje pla}a zavod za nezaposle-ne. U BiH je nejednaka pokriveno-st zdravstvenim osiguranjem za po-jedine kategorije stanovni{tva, kao {to su kategorizovani ratni invalidi: kojima zavodi za nezaposlene osi-guraju zdravstvenu za{titu zbog ne-mogu}nosti zaposlenja. Uvo|enje porodi~ne medicine, za razliku od starog koncepta zdravstvene za{ti-te, omogu}ilo je aktivan pristup i rad u zajednici sa fokusom na pro-mociju zdravlja i prevenciju bolesti, kontinuiranu i sveobuhvatnu za{ti-tu, timski rad i razvoj intersektor-ske saradnje. Na efikasnost sistema u cjelini negativno uti~e prisustvo korupcije. U oblasti zdravstvene za-{tite, politika BiH treba da bude

usmjerena na univerzalnu pokrive-nost stanovni{tva zdravstvenim osi-guranjem i da se omogu}i jednaka dostupnost zdravstvenih usluga svi-m gra|anima. Porodi~na medicina smanjuje tro{kove sistema zdravst-vene za{tite putem smanjenja kori-{}enja boln~kih kapaciteta i sman-jenja broja specijalisti~kih konsulta-cija i racionalnog propisivanja lije-kova. Pored velike mogu}nosti ula-ska u sistem zdravstvenog osigura-nja u BiH, veliki broj stanovnika nije obuhva}en socijalnim zdravst-venim osiguranjem, tako da je neo-phodno osigurati zdravstveni siste-m dostupan za sve gra|ane, po pri-ncipu solidarnosti i pravi~nosti i omogu}iti svim socijalnim grupama pristup osnovnom paketu zdravst-venih prava i usluga. Iako se nivo izdvajanja za zdravstvenu za{titu BiH pribliàva nivou izdvajanja na nacionalnom nivou koji preporu~u-je Svjetska zdravstvena organizacija (oko 6% BDP-a), ukupan nivo BDP per capita BiH je daleko manji od BDP-a u evropskim zemljama, tako da kvalitet zdravstvene za{tite u ci-jeloj BiH ne prati taj nivo izdvaja-nja.

Razvoj trì{ta rada. U Evropskoj uniji pravo na obrazovanje ima sva-ki gra|anin, na ~emu se i zasniva politika ljudskih resursa Evropske unije. Zemlje ~lanice Evropske uni-je su razvile edukativni sistem zas-novan na op{tem znanju dru{tva, sa nagla{enim prakti~nim pristupo-m i fleksibilno{}u radne snage, {to

174

odgovara trì{nim potrebama. Edu-kativni sistem se sve vi{e razvija po principu da se u~i tokom cijelog ì-vota, {to daje mogu}nost za prek-valifikaciju radne snage i socijalno ugroènih grupa, na integraciju ra-dne snage - kao {to su nezaposlene ène u duèm vremenskom perio-du, ljudi preko 45 godina i dr. BiH treba da prati standarde Evropske unije da bi obezbijedila visokora-zvijeno trì{te rada. S jedne strane, susre}emo se sa nedostatkom neo-phodnih kvalifikacija, dok se, s druge strane, susre}emo se sa pre-zasi}eno{}u drugih, {to ukazuje na to da edukativni sistem nije prila-go|en potrebama za ljudskim resu-rsima. Sve potrebe za ljudskim re-sursima ne moè zadovoljiti redo-vni obrazovni sistem. Obrazovni si-stem treba da pomogne studentima u razvijanju poslovne svijesti. Me-|utim, edukativni sistem ne podsti-~e preduzetni~ki duh, niti ulaè u nau~ne radove, inovacije, istraìva-nja talentovanih studenata.

Ja~anje efikasnosti trì{ta rada. U BiH je trì{te rada nerazvijeno, a biroi za zapo{avanje svoj posao ne obavljaju kako treba, jer nisu efika-sni u povezivanju sa firmama i obrazovnim sistemom. Biroi za za-po{ljavanje bi trebalo da pove}u ponudu i potra`nju na odgovaraju-}i na~in. [to se ti~e potra`nje, tre-balo bi prepoznati potrebe za ljud-skim resursima, {to bi obezbjedilo efikasno i efektivno trì{te rada. {to zna~i da dobro vo|enje biroa za

zapo{ljavanje pove}ava efikasnost trì{ta rada.

Jaki biroi za zapo{ljavanje se oslanjaju na mogu}nost pove}anja efikasnosti radne snage, mogu}nost iniciranja za nove vrste poslova, {to obezbije|uje sprovo|enje novih {kolskih programa. Biroi za zapo-{ljavanje treba da preusmjeravaju ljude u sektore koji najvi{e odgova-raju njihovim kvalifikacijama. U kriti~nim podru~jima, gdje je prisu-tna razli~ita nezaposlenost po kate-gorijama i polu, biroi treba da po-dstaknu inicijativu i ublaè nezapo-slenost. Biroi za zapo{ljavanje u Bi-H su veoma pasivni. Oni bi trebalo da prepoznaju ponudu i potra`nju na trì{tu rada, tako da je neopho-dno njihovo repozicioniranje i po-vezivanje sa obrazovnim institucija-ma i firmama.

U BiH je neophodno razviti edukaciju odraslih odnosno, po standardima Evropske unije, pored redovnog obrazovnog sistema raz-viti sistem u~enja tokom cijelog ì-vota. Treba razviti institucije koje bi organizovale kurseve sa razli~iti-m programima koji bi prilagodili ponudu i potra`nju. Takve institu-cije bi se trebalo povezati sa biroi-ma za zapo{ljavanje i predstavljale bi klju~ne faktore za prepoznavanje potrebe za stru~nom preobukom. Razli~iti kursevi bi nudili odgova-raju}a znanja preduzetnicima, koja bi i olak{ala osnivanje firmi i pobo-lj{ala menadèrske vje{tine i sposo-bnosti.

175

U skladu sa stvarnim potrebama trì{ta, ponuda ljudskih resursa nije odgovaraju}a. Obrazovni sistem ne stvara kadrove u skladu sa stvarnim ekonomskim potrebama. Da bi se zadovoljile stvarne potrebe, potre-bno je da se formira izvjestan broj institucija koje }e pomo}u modula pribliìti ponudu i tra`nju. Postoje-}i obrazovni profil ne samo da bi se reorganizovali, nego bi i pro{irili postoje}e klju~ne aktivnosti. Biroi za zapo{ljavanje bi trebalo da inici-raju osnivanje razli~itih obrazovnih usmjerenja.

Po{to konvencionalni sistem obrazovanja ne odgovara potreba-ma trì{ta rada, sistem dodatnog obrazovanja treba da omogu}i stru-kturu ljudskih resursa koja je pot-rebna preduze}ima. Koordinacija biroa za zapo{ljavanje, konvencio-nalnog sistema obrazovanja i cen-tra za preobuku pove}ala bi efikas-nost trì{ta rada.

Zaklju~ak

Adekvatna socijalna politika Ev-ropske unije doprinosi stabilnosti Unije i pobolj{ava ìvotne i radne uslove svojih gra|ana. U okvirima Evropske unije nastali su regionalni problemi kao posljedice razlika u produktivnosti pojedinih regiona, tako da treba obrati pa`nju na neje-dnake mogu}nosti regija da generi-{u odrìv razvoj i da se prilagode novim uslovima trì{ta rada, koji zahtijevaju brù adaptaciju vje{tina

rada mu{karca i ène. Evropska unija, kroz strukturne fondove, po-spje{uje i ubrzava kompetitivni i odrìv razvoj i razvoj koji omogu-}ava otvaranje novih radnih mjesta i promovi{e prilagodljivu i obu~e-nu radnu snagu u Uniji.

Evropska unija se bori za socija-lna i ljudska prava gra|ana i poma-è najsiroma{nijim kategorijama stanovni{tva stvaranjem finansijski-h socijalnih programa.

Evropska unija osigurava omla-dinske partnerske veze, u~enje van mati~ne zemlje, projekte inovacije u~enja, {to predstavlja okvir za pri-znavanje znanja van svoje dràve i me|unarodno priznavanje stru~nih kvalifikacija, {to je preduslov za bolju ekonomiju, otvaranje novih radnih mjesta i unapre|enje komu-nikacije sa svijetom.

Zdravstveni sistem Evropske unije promovi{e zdravlje i preven-ciju bolesti.

Socijalnom politikom Evropske unije nastoji se smanjiti diskrimina-cija po bilo kojem osnovu i omogu-}iti uklju~ivanje èna i mladih u aktivan ìvot i poticanje njihovog zapo{ljavanja.

Velika nezaposlenost u BiH uti-cala je na pove}anje broja korisnika socijalne za{tite, a stvarna situacija ukazuje da sredstva za njihovo ost-varivanje nisu dovoljna za sve kori-snike.

Jedan od problema zapo{ljava-nja jeste rad na crno koji direktno uti~e na o{te}enje fondova iz kojih

176

se finansiraju ugroène kategorije stanovni{tva.

Ekonomski rast moè uticati na smanjenje siroma{tva, tako da je on od presudnog zna~aja za budu}nost BiH.

Dràvni kapital u strate{kim preduze}ima i sredstva koja bi se dobila putem privatizacije tih pre-duze}a su velika realna sredstva ko-ja bi mogla biti akcelator razvoja BiH.

U BiH Zakonom o radu jedna-ko se tretiraju mu{karci i ène. Za-konski akti u realizaciji nisu u pot-punosti po{tovani kada je rije~ o ravnopravnosti polova, tako da je u BiH neophodna prakti~na primjena zakonskih akata.

Socijalno zdravstveno osigura-nje BiH je nedovoljno racionalno i predstavlja javni sistem osiguranja, koji se ne finansira putem op{teg oporezivanja nego iz doprinosa.

Redovan obrazovni sistem do-voljno ne podsti~e preduzetni~ki duh. U BiH je neophodno stvorit podlogu za razmjenu ponude i tra-`nje kako bi se stvorilo konkure-ntno i aktivno trì{te rada, kao i preorijentisati obrazovni sistem ka novim naukama, tehnologijama, istraìvanjima, inovacijama sa pra-kti~nim pristupom. Neophodno je

oja~ati biroe za zapo{ljavanje pove-}anjem vizibiliteta i efikasnosti ra-dne snage. Potrebno je inicirati no-ve vrste poslova koji se traè, kao i primjeniti novi {kolski program. Pored redovnog obrazovanja, pot-rebno je uvesti sistem obrazovanja zasnovan na edukaciji i usavr{ava-nju kroz cijeli ìvot, {to bi rije{ilo pitanje konvencionalnog obrazov-nog sistema koji ne stvara ljude u skladu sa ekonomskim potrebama. Stru~na preobuka direktno uti~e na ekonomski razvoj, smanjenje neza-poslenosti i siroma{tva.

Literatura

1. Bodiroà, M.,(2005): ,,Evropska unija,” Glas srpski, Banjaluka.

2. The Commission report- EU reform strategy delivering jobs, IP/07/202/,2007.

3. UNDP/Ekonomski institut , Izvje{taj o humanom razvoju, Sarajevo, septembar 2002.

4. Women driving EU job growth-but still face barriers to equality” – Commission report, IP/07/295, Brussels, 7th March, 2007.

5. World Bank, Bosnia and Herzegovina: Poverty Assessment, , Izvje{taj br.25343,BiH.

6. www.aimpress.org

Summary

Satisfactory social politics of the European Union contributes to the Union stability and improves living and working conditions of its citizens, and refers to employment politics, gender equality, you-th education, human rights, social and health protection.

177

Regarding BiH, the biggest social problem is unemployment, which can be overcome by rapid economic growth. Reasons for unemployment can also be found in uncoordinated human resources structure with labour market needs and the passiveness of employment agencies in relation to inte-grating offer and demand.

Social development involves human rights dimension and requests the analysis of measures ap-plied in relation to citizens' rights. Social rights of citizens are limited after all due to insufficiently developed BiH economy, thus social politics should provide equal opportunity to all citizens: to avoid poverty and social exclusion with the help of the country.

Key words: unemployment, poverty, social politics, stability.

178

REFORMA JAVNE UPRAVE - OSVRT NA ISKUSTVA BiH I ZEMALJA IZ

NEPOSREDNOG OKRU@ENJA U SPROVO\ENJU REFORMSKIH PROCESA U

OBLASTI JAVNE UPRAVE-

mr . Aleksandra Simi}

REZIME

Tradicionalni model javne uprave je izloèn vrlo intenzivnim i argumentovanim kritikama teore-ti~ara koji se bave javnom upravom ali i privatnog sektora i gra|ana kao krajnjih korisnika usluga koje javna uprava pruà. Rezultat navedenih kritika su reformski procesi koji su zahvatili oblast javne uprave {irom svijeta; kako razvijene zemlje tako i zemlje koje se nalaze u tranziciji.

Osnovni cilj reformskih procesa u oblasti javne uprave je zamjena postoje}ih, novim na~inima organizovanja i funkcionisanja javne uprave, a koji treba da obezbijede ve}u efikasnost javne uprave, smanje ulogu dràve u proizvodnji roba i pruànju usluga te pruè {ansu trì{tu koje raspolaè sa mnogo superiornijim mehanizmima za efikasno snabdijevanje javnim dobrima i uslugama.

Jedan od pristupa (modela) reformi javne uprave je i novi javni menad`ment koji upravo polazi od pretpostavke da je poslovanje na trì{nim principima neminovnost i da u susret novim zahtjevi-ma privrede i gra|ana za efikasnim pruànjem usluga moè i}i sam preduzetni~ki orjentisana upra-va. Primjena modela je pokazala njegove prednosti i nedostatke; prednosti koje se prevashodno od-nose na privatizaciju, ugovaranje, pobolj{anje efikasnosti i kvaliteta javne uprave, nedostatke u smi-slu potiskivanja funkcionalnih vrijednosti u organizaciji javne uprave.

Reformski procesi u oblasti javne uprave nisu zaobi{li ni BiH, kao ni zemlje iz njenog neposred-nog okruènja (Srbiju i Hrvatsku). Ono {to je naro~ito bitno naglasiti, a {to vaì za sve tri analizirane zemlje je da su pokrenuti reformski procesi u oblasti javne uprave nezaustavljivi, te da je njihov kra-jnji cilj isti, a to je obezbje|enje visokog kvaliteta usluga gra|anima i stvaranje takve javne uprave ko-ja }e zna~ajno doprinositi ekonomskoj stabilnosti i kvalitetu ìvotnog standarda.

Uvod

U poslednje dvije decenije tradi-cionalni model javne uprave je izloèn o{trim kritikama kako teo-reti~ara organizacije i upravljanja dràvom tako i gra|ana i privatnog sektora. Dràvni upravni aparat je

postao preglomazan i vrlo krut sa previ{e prisvojenih nadle`nosti. Kao posljedica navedenog, zemlje {irom svijeta zahvatili su reformski procesi u oblasti javne uprave.

Rije~ je o procesima koji imaju za cilj promjenu postoje}eg na~ina organizovanja i funkcionisanja ja-

UDK 35.071:005(497.6)ISSN 0354-9852

179

vne uprave, a koji treba da obezbje-de pove}anje efikasnosti javne uprave, smanjenje javnih rashoda i poreza, odràvanje visokog nivoa socijalnog osiguranja i drugih jav-nih usluga te da smanje ulogu drà-ve u proizvodnji roba i usluga, a sa-mim tim da se pruì {ansa trì{tu koje nudi mnogo superiornije me-hanizme za efikasno snabdijevanje javnim dobrima i uslugama.

Pojam, zna~aj i razlozi za spro-vo|enje reforme javne uprave

Reforma javne uprave je proces koji se odvija kako u razvijenim ze-mljama svijeta tako i u zemljama u tranziciji. Rije~ je o procesu koji je, sa jedne strane, posljedica izuzetno brzog i dinami~nog razvoja dru-{tvenog sistema koji zahtijeva odgovaraju}e prilago|avanje i raz-voj upravnih sistema, a sa druge strane globalizacionih procesa koji daju sasvim novu ulogu nacionalni-m dràvama koja podrazumijeva i prilago|avanje dràvnih institucija i njenih funkcija. Stara, nagla{eno regulatorna uloga dràve se povla~i pred njenom novom, partnerskom ulogom, gdje dràva zajedno sa svi-m drugim dru{tvenim podsistemi-ma kao ravnopravan partner brine za uspje{an razvoj cjelokupnog dru{tva.

Programi reforme javne uprave koji su sna`no uticali na me|unaro-dnu upravnu politiku svoje korije-ne vuku iz vestministerskih sistema

(Austrija, Novi Zeland, Velika Bri-tanija i Kanada) ali i iz SAD. ’’Talas upravnih reformi je krenuo iz Veli-ke Britanije 1979. godine, kada je u ovoj zemlji izvr{ena radikalna promjena u programu i na~inu ra-da vlade i njene administracije radi smanjenja uloge dràve u ekonom-skom ìvotu. Zna~ajno je promije-njen status i djelokrug nadle`nosti i poslova {to je dovelo do su{tinskog razmatranja prakse i koncepta po-stoje}eg sistema javne uprave’’1.

Reforma javne uprave je naro~i-to zna~ajna za dràve u tranziciji. Rije~ je o dràvama koje brè pre-laze pojedine faze razvoja, pa je za-to od adekvatnog usmjeravanja tog procesa u velikoj mjeri zavisna i njegova uspje{nost. Tranzicija je je-dinstven i neponovljiv proces u svi-m njenim elementima, od samog okruènja do ciljeva i na~ina njiho-vog ostvarivanja.

Za uspje{an prelaz u efikasno dru{tvo ({to je jedan od njenih na-jva`nijih ciljeva), svaka dràva mo-ra analizirati svoje okruènje i cilje-ve da bi kvalitetno odredila na~ine za ostvarenje istih. Svaka dràva ima vlastitu tranziciju i od njene po~etne razvijenosti i razvijenosti njene okoline te od sposobnosti spoznaje i razumijevanja savreme-nih razvojnih dru{tvenih tokova na svim podru~jima, zavisi njena uspje{nost. Sagledavanje ovih toko- 1 Novi javni menad`ment: Vlada Republike Srbije, Agencoija za unapre|enje dràvne uprave, Beograd, 2002. godine, str.4

180

va i usmjeravanje zadataka njihovih upravnih sistema, zahtijeva poseba-n napor, a time i posebno prilago-|avanje i preoblikovanje javne uprave. Zato je jedan od osnovnih ciljeva reforme javne uprave upra-vo smanjenje uloge dràve u proiz-vodnji roba i pruànju usluga.

Reforma javne uprave se naj~e-{}e usmjerava na slijede}a ciljna podru~ja:

dràvnu upravu; lokalnu upravu i samoupravu; javne slu`be; ~uvanje prava pojedinaca u od-nosu prema imovini;

sistem javnih slu`benika; sistem javnih finansija; razvoj uprave te osposobljavanje zaposlenih u upravi. Sva ova podru~ja treba preobli-

kovati odnosno promijeniti sa tri temeljna gledi{ta:

normativnog; organizacionog; informati~kog. Ova gledi{ta nisu odvojena je-

dno od drugog. Naprotiv. Vrlo su ~vrsto povezana i isprepletena tako da se u ve}ini slu~ajeva radi o isto-vremenim aktivnostima koje vode ka odgovaraju}im promjenama kao rezultat po{tovanja sva tri pomenu-ta gledi{ta.

Modernizacija javne uprave, njezina puna profesionalizacija te pruànje brzih i pouzdanih javnih usluga neophodan je dio dobrog

preduzetni~kog okruènja i pretpo-stavka osiguranja boljeg standarda svih gra|ana.

Pouzdana, otvorena, transpare-ntna i ka gra|anima okrenuta uprava tako|e je va`na kompone-nta za sve zemlje potencijalne kan-didate i kandidate za ~lanstvo u EU. Ona mora iznijeti veliki teret harmonizacije cijelog sistema javne uprave standardima EU.

Neki od klju~nih ciljeva reforme javne uprave a koji su proiza{li iz iskustava zemalja OECD su: 1. Delegiranje nadle`nosti i pove-

}anje fleksibilnosti sistema javne uprave;

2. Kontrolni mehanizmi i provo|e-nje odgovornosti;

3. Konkurentnost i mogu}nost iz-bora pri vr{enju upravnih funk-cija;

4. Javne slu`be usmjerena ka kra-jnjem korisniku usluga koje ja-vna uprava pruà;

5. Upravljanje ljudskim resursima; 6. Moderna informati~ka tehnolo-

gija; 7. Pobolj{anje kvaliteta pravne re-

gulative; Delegiranje nadle`nosti i pove-

}anje fleksibilosti sistema javne uprave i sa tim u vezi pove}anje fleksibilnosti sistema javne uprave je temeljni cilj reforme javne upra-ve u smislu pove}anja njene efikas-nosti. U tom procesu, vode}i javni slu`benici i same upravne organiza-cije dobijaju, sa jedne strane, ve}u

181

slobodu kod prihvatanja operativ-nih odluka, a sa druge strane, izbje-gavaju se nepotrebne prepreke i za-ka{njenja u izvo|enju upravnog procesa. Pove}ava se i odgovornost vode}ih javnih slu`benika za rezu-ltate njihovog rada odnosno rada njihove organizacije. Umjesto pro-cesa kontrole preko detaljno propi-sanih postupaka, na scenu stupa mehanizam razli~itih podsticajnih mjera i ocjenjivanje kona~nih efe-kata.

I delegiranje nadle`nosti i pove-}anje fleksibilnosti sistema javne uprave imaju za krajnji cilj pove}a-nje efikasnosti javne uprave u smi-slu te`nje da javna uprava ’’radi prave stvari na pravi na~in’’.

Pove}anje fleksibilnosti u javnoj upravi se naro~ito odnosi na obla-st:

finansija, gdje treba omogu}iti upotrebu budètskih sredstava preko sada{nje granice koju pre-dstavlja budètska godina kao jednogodi{nja fiskalna godina koja po~inje 1. januara a zavr{a-va 31. decembra. Da bi se stvo-rili uslovi za upotrebu budèts-kih sredstava preko granice koju utvr|uje fiskalna godina, potre-bno je osigurati srednjoro~no planiranje potrebnih finansijskih sredstava.

organizacije, u okviru koje je ne-ophodno izvr{iti promijenu po-stoje}e organizacione strukture u smislu razdvajanja funkcije

odre|ivanja politike od funkcije njenog provo|enja. Me|utim, treba naglasiti da de-

legiranje nadle`nosti kao i pove}a-nje fleksibilnosti sistema javne uprave sa sobom nosi i dugoro~nu opasnost od usitnjavanja upravnog procesa koje moè voditi do neus-kla|enog djelovanja sistema javne uprave. Zbog toga se bitan dio re-formskog procesa odvija u pravcu rje{avanja suprotnosti izme|u za-dovoljenja centralne koordinacije i mogu}eg obima delegiranja nadle-`nosti i njegovog prelaska na cen-tralizovanog na decentralizovani si-stem javne uprave.

Kontrolni mehanizmi i provo-|enje odgovornosti su u direktnoj vezi sa procesom decentralizacije sistema javne uprave jer navedena, u svim njenim dimenzijama, zahti-jeva nove kontrolne mehanizme i na~ine provo|enja odgovornosti. U vezi sa tim se u brojnim dràvama razvio novi tzv. ugovorni pristup i to kako na individualnom tako i na organizacionom nivou.

Novi, ugovorni pristup, podra-zumijeva postojanje detaljno propi-sanih postupaka na ~ijoj primjeni se zasniva cjelokupni rad javne uprave. Ugovorom se, tako|e, odre|uju ciljevi i zadaci u okviru odre|ene upravne djelatnosti, pot-rebna finansijska sredstva za njiho-vu realizaciju, o~ekivani rezultati te kriteriji i mjerila za ocjenjivanje uspjeha, odnosno neuspjeha.

182

Napori na podru~ju kontrolnih mehanizama su ve}inom usredsre-|eni na ciljno usmjerene procese te na pitanja njihovog kvalitativnog i kvantitativnog mjerenja, a odraà-vaju se u razvijanju kvantitativnih i kvalitativnih standarda rada upra-ve, metodologiji izvje{tavanja i oc-jenjivanja predloènih programa.

Me|utim, praksa je pokazala i slabe ta~ke ugovornog pristupa. Njegova pretjerana upotreba na svim podru~jima mogla bi dovesti do smanjivanja ministarske odgo-vornosti, jer isti vi{e ne bi imali pravu mogu}nost jednostranog odlu~ivanja. Uz to, ugovorni pris-tup i sam u sebi nosi odre|ene opa-snosti, jer zbog manjkavosti standa-rda i metodologije mjerenja i ocje-njivanja moè dovesti do usredo~a-vanja na pogre{ne faktore i obliko-vati poticajne mjere koje su u biti nefunkcionalne.

Konkurentnost i mogu}nost iz-bora pri obavljanju funkcija javne uprave se u posljednje vrijeme daje naro~it prioritet. Temeljni cilj ovog usmjeravanja je pove}ati efikasnost rada uprave i autonomiju krajnjih korisnika usluga koje javna uprava pruà, pri ~emu je bitna konkure-ntnost bez obzira na li~ni ili javni status.

Oblici konkurentnosti i mogu-}nosti izbora koje pri tome moè-mo pratiti kre}u se od oblikovanja unutra{njeg trì{ta u javnom sekto-ru, koje zalazi u neposredno pla}a-nje usluga, slobodu izbora izvo|a~a

i njegovu autonomiju, odvajanje upravlja~ke funkcije od funkcije izvo|enja, do ve}eg uklju~ivanja posebnih subjekata (privatnog i ne-vladinog sektora) u izvo|enju upra-vnih funkcija sa ugovornim dodje-ljivanjem radova, partnerstva izme-|u dràve i tih subjekata, privatiza-cije i liberalizacije javnih slu`bi i sli~no. Novost je uvo|enje poseb-nih upravnih dozvola koje daju odre|ena prava pojedinim priva-tno-pravnim subjektima, pri ~emu ta prava mogu biti predmet prav-nog prometa.

Mogu}nost izbora koju daju po-sebne upravne dozvole, a na teme-lju kojih korisnici javnih usluga do-bijaju veliku autonomiju pri izboru izvo|a~a, sa druge strane, izvo|a~a prisiljavaju na kvalitetno izvr{ava-nje dodjeljenih im poslova.

U~inci uvo|enja trì{nih meha-nizama na podru~je javnog sektora nisu automatski pozitivni, jer se okolnosti koje pogoduju njihovom uspjehu razlikuju od dràve do dràve. Zbog toga pri svakom uvo-|enju tih mehanizama na bilo koje podru~je treba analizirati postoje}e faktore koji na njih uti~u i na teme-lju toga prihvatati odgovaraju}e odluke.

Javne slu`be usmjerene ka kra-jnjem korisniku usluga koje javne slu`be pruàju predstavlja jedan od osnovnih ciljeva reforme javne uprave u svijetu. U okvir tih nasto-janja uklju~uje se i ve}a informati-~ka osvje{tenost korisnika o potre-

183

bnom kvalitetu javnih usluga, bolji pristup tim uslugama, njihova raz-novrsnost, pojednostavljenje postu-pka ostvarivanja prava, odstranjiva-nje administrativnih prepreka, do-bijanje mi{ljenja korisnika o vrsti i kvaliteti usluga, u~e{}e korisnika pri upravljanju javnim slu`bama i sli~no.

Efikasno sredstvo za postizanje ovih ciljeva je oblikovanje standa-rda o kvaliteti usluga, kriterija za ocjenjivanje rada administrativnih radnika, te sistem njihovog nagra-|ivanja i sankcionisanja za dobro odnosno lo{e izvo|enje povjerenih radnih zadataka i poslova iz oblasti javne uprave.

Upravljanje ljudskim resursima i smijerovi razvoja u ovoj oblasti su vrlo jasni. Dolazi do sve ve}e dece-ntralizacije odlu~ivanja, kako u za-po{ljavanju, izboru, tako i u razvo-ju kadrova. Na taj proces se nado-vezuje ve}a odgovornost vode}ih javnih slu`benika na svim nivoima, a cjelokupan proces je uokviren sa centralnom finansijskom i politiko-m zapo{ljavanja koja odre|uje sta-ndarde zapo{ljavanja i finansiranja javnih slu`benika. Konkretne mjere u ovoj oblasti su slijede}e:

prete`na upotreba ugovora, usmjerenih odre|ivanju i ocjen-jivanju zadataka visokih javnih slu`benika;

uspostavljanje sistema koji se te-melji na ocjeni rada za ostale vode}e javne slu`benike;

razvoj strate{kog upravljanja sa ljudskim resursima na nivou po-jedina~nih unutra{njih organiza-cionih jedinica;

prenos nadle`nosti za odlu~iva-nje te centralna koordinacija i nadzor, pove}ana mogu}nost mobilnosti unutar sistema javne uprave;

fleksibilnije platni i klasifikaci-jski sistem;

razvoj svih vrsta obrazovanja i osposobljavanja u javnoj upravi. Moderna informati~ka tehnolo-

gija predstavlja klju~nu podr{ku re-formi javne uprave. Brojni dijelovi reforme uop{te ne bi bili mogu}i bez uvo|enja ove tehnologije, koja je vaàn katalizator promjena i do-nosi zna~ajne prednosti pri pove}a-nju produktivnosti i kvalitete uslu-ga.

Istovremeno informati~ka teh-nologija nije ’’~arobna formula’’ ni-ti ’’~arobni {tapi}’’ za postizanje svih ciljeva modernizacije sistema javne uprave, tako da njeno dosa-da{nje uvo|enje prate kako uspjesi tako i neuspjesi.

Za njenu uspje{nu primjenu po-trebno ju je ~vr{}e povezati sa or-ganizacijskim promjenama i grup-nim ciljevima, pri ~emu treba osi-gurati cjenovno racionalnu tehno-logiju te stalno i}i u korak sa njeni-m razvojem. Konkretno, na tom podru~ju bi se morala pratiti slije-de}a usmjerenja:

184

neposrednije povezati informa-ti~ku tehnologiju sa upravnim procesom;

upotrijebiti je za preoblikovanje i pobolj{anje upravnih postupa-ka;

osigurati bolji pristup kvalitetni-m informacijama;

razviti i upotrijebiti standarde upravnog rada;

razviti stru~njake na podru~ju informati~kih tehnologija koji poznaju tok upravnog procesa;

podsticati istraìvanja o uticaju informati~ke tehnologije na ekonomski, socijalni, pravni i politi~ki sistem;

oblikovati sveobuhvatan sistem me|unarodnog komuniciranja izme|u uprave i gra|ana preko e-uprave. Pobolj{anje kvaliteta pravne re-

gulative jedan od prvih prioriteta reforme javne uprave. Regulacija je bila i osta}e, bitan elemenat politi-ke izvr{ne vlasti. Njen tradicionalni pristup vi{e puta je zakazao pri ostvarivanju ciljeva politike, a po-red toga vrlo je skup i nefleksibila-n. Uglavnom se svodio na identifi-kovanje cilja regulisanja sa dono{e-njem nekog zakona ili nekog dru-gog akta, umjesto sa izazivanjem, stvaranjem i upravljanjem promje-nama.

Regulacija se uglavnom svodila samo na normiranje ili pisanje, od-nosno dono{enje zakona i drugih pravnih akata, a u nedostatku vlas-

titih prijedloga za rje{avanje odre-|enih problema pribjegavalo se ’’resavskoj {koli’’ tj. prepisivanju tu|eg iskustva na doma}e prilike.

Kao posljedica navedenog, tra-dicionalni pristup se po~eo vezivati za pravnu nesigurnost, odsustvo nastajanja èljenih promjena, nera-zumijevanje promjena i propisa i {to je najopasnije, za kr{enje propi-sa od strane gra|ana i dràvnih in-stitucija.

Novi pristup ve}oj disciplini i kontroli na podru~ju regulacije te-melji se na pojedina~nim novim mjerama od kojih posebno treba naglasiti regulatorne kontrolne li-ste1.

1 Regulatorna kontrolna lista predstavlja ko-ntrolnu listu koja se koristi za utvr|ivanje kvaliteta propisa. Njena • primjena omogu}uje da se sagleda: • pravilno definisanje problema; • opravdanost djelovanja dràve; • da li je regulacija (dono{enje propisa) naj-

bolji oblik djelovanja dràve; • postojanje pravnog osnova za regulaciju; • nivo ili nivoi vlasti za takvo djelovanje; • opravdanost djelovanja u smislu da li korist

od takvog djelovanja opravdava njegovu ci-jenu;

• transparentnost raspodjele efekata u dru-{tvu;

• dosljednost, razumljivost i pristupa~nost propisa korisnicima;

• da li su sve zainteresovane strane imale pri-liku da iznesu svoja vi|enja;

• na~in obezbije|enja po{tovanje propisa.

185

Novi javni menad`ment kao je-dan od pristupa reformi javne uprave

Uzroci koji su uticali da se pri-stupi procesu promjena u javnoj upravi vezani su za neuspjehe koji su se nizali u upravljanju dràvom i koji su iziskivali potrebu da se ot-klone. Rije~ je tri klju~ne grupe uz-roka:

neodgovorna ali ’’nasr}u}a’’ dràva, ~ije su obilne intervenci-je ograni~ile slobodu ljudi da se bave svojim poslovima, i razvile zavisnost umjesto samostalnosti;

prevelika dràva, u kojoj su vla-de preuzele previ{e nadle`nosti, i nisu mogle da ih iznesu efika-sno i efektivno;

dràva privatnih interesa, gdje su elite i privilegovane grupe eksploatisale mogu}nosti koje su nudili dràvni poslovi da bi za-dovoljile svoje interese i uve}ale prihode. Uzimaju}i u obzir navedene uz-

roke kao i kombinuju}i ih sa kriti-kama koje su prevashodno bile usmjerene na neefikasnost birokra-tije i manjkavosti prirode aktivisti-~ke vlade, formiran je novi pristup reformi javne uprave koji se zove novi javni menad`met.

Novi javni menad`ment polazi od pretpostavke da je poslovanje na trì{nim principima neminovno-st i da u susret novim zahtjevima privrede i gra|ana za efikasnim

pruànjem usluga moè i}i samo preduzetni~ki orjentisana javna uprava.

Nova (preduzetni~ka) orjentaci-ja javne uprave je rezultat novih, savremenih trì{nih uslova privre-|ivanja i globalizacije koja uzima sve vi{e maha, a dràva je postaje podjednako i ekonomski i politi~ki akter. Ovakva uloga dràve ima za posljedicu kontradiktorne posljedi-ce; sa jedne strane, njena ekonom-ska uloga stvara mogu}nost za raz-voj metoda i koncepata novog jav-nog menad`menta, a sa druge stra-ne, njena ekonomska uloga dovodi u pitanje legitimitet koji uti~e i na politi~ke klase i na strukturu javne uprave koje su jo{ uvijek bazirane na vladavini prava.

Tako|e, novi javni menad`met polazi od pretpostavke da su velike dràvne administracije pune nedo-stataka i kao takve beskorisne i da trì{te raspolaè boljim mehanizmi-ma za obezbje|enje ve}ine dobara i usluga.

Navedene pretpostavke su pred-stavljale osnov za utvr|ivanje sa-dràja procesa promjena u javnoj upravi koji podrazumijeva uvo|e-nje radikalnih promjena u cilju uvo|enja transformisanog i predu-zetni~ki orjentisanog modela javne uprave.

Naj~e{}e kori{tene metode za sprovo|enje navedenog sadràja su: 1

1 Novi javni menad`ment: Op. cit; str. 14

186

restrukturiranje i smanjivanje ja-vnog sektora, naro~ito sprovo-|enjem procesa privatizacije;

reorganizacija i ’’stanjivanje’’ ce-ntralnih javnih slu`bi;

uvo|enje konkurencije u preos-tale javne usluge, kori{tenjem internih trì{ta, i ugovaranjem pruànja javnih usluga sa priva-tnim sektorom;

unapre|enje efikasnosti i ostva-rivanje koncepta ’’vrijednost za cijenu’’ kroz menad`ment na osnovu rezultata i revizije posti-gnutih performansi. Da bi se ovakva reforma sprove-

la bilo je neophodno sprovesti pro-ces ''reosmi{ljavanja'' na~ina rada javne uprave u svim segmentima i uklju~iti nove elemente organizaci-one kulture i to prije svega novog tzv. preduzetni~kog mentaliteta u javnu upravu.

S tim u vezi mogu se definisati neke od osnovnih karakteristika novog javnog menad`menta a to su: 1

razdvajanje strate{ke javne poli-tike od operativnog upravljanja;

briga za rezultate, a ne za proces i procedure;

orjentacija ka potrebama gra|a-na, a ne ka interesima organiza-cija ili birokrata;

povla~enje iz oblasti direktnog pruànja usluga u korist uloge

1 Novi javni menad`ment: Op. cit: str. 14

’’kormilarenja’’ ili ’’opunomo}e-nja’’;

izmjenjena, preduzetni~ka me-nadèrska kultura. U prvi mah, na osnovu navede-

nih orjentacija preduzetni~ki orje-ntisanih javnih uprava, sti~e se uti-sak da se dràvom moè upravljati isto kao i preduze}em, {to nije ta-~no. Razlike proizilaze iz ~injenica da: 2

se lideri u biznisu rukovode profitom dok se lideri u javnoj upravi rukovode èljom da po-novo budu izabrani;

preduze}e svoj nov~ani priliv ostvaruje prodajom roba ili us-luga dok dràva najzna~ajnije prilive ostvaruje od poreskih obveznika;

biznis se vodi u konkurentskom okruènju dok je dràva naj~e-{}e monopolista;

zaposleni u javnoj upravi druga-~ije vide rizike i nagrade od za-poslenih u preduze}ima;

potro{nja sredstava planiranih u dràvnom budètu do kraja fis-kalne godine bez obzira na nje-nu opravdanost i svrsishodnost za razliku od tro{enja sredstava iz budèta preduze}a koja je ra-

2 Primjeri pokazuju da je za ve}inu javnih uprava karakeristi~no da se sredstva tro{e bez obzira na njihovu opravdanost jer nepotro{en budèt do kraja fiskalne godine moè da pro-uzrokuje da rukovodioci javnih slu`bi gube novac koji su u{tedili te da u narednoj godini dobijaju manji iznos budètskih sredstava bez obzira na njihove stvarne potrebe.

187

cionalana i zasnovana na spro-vo|enju na~ela {tednje. Teorija biznisa u upravljanju

dràvom nije dovoljna, ali to ne zna~i da dràva ne moè biti pre-duzetni~ki orjentisana ako ne pri-mijenjuje principe preduzetni~kog poslovanja privatnog preduze}a.

Prostor izme|u birokratskog i preduzetni~kog poslovanja i pona-{anja je vrlo {irok tako da izvr{na vlast, ako èli preduzetni~ki upra-vljati, ima puno mogu}nosti da iza-bere svoju poziciju.

S tim u vezi mogu}i su razli~iti modeli ’’novih javnih uprava’’ iza kojih stoje razli~iti osnovni fokusi javne uprave; od modela u kojem je njen osnovni fokus na decentra-lizaciji, platama javnih slu`benika vezanim za ostvarene rezultate, preko modela u kojem je njen os-novni fokus na kontinuiranom un-apre|enju rada javne uprave ute-meljenom na timskom radu tj. uk-lju~ivanju javnih slu`benika u pro-ces odlu~ivanja, do modela u koje-m javna uprava glavni naglasak da-je davanju ve}ih menadèrskih slo-boda i principu depolitizacije koji podrazumijeva jasno razgrani~enje procesa politi~kog kreiranja odluka od procesa njihovog pravnog nor-miranja i izvr{avanja u skladu sa vaè}im propisima.

Koji }e se model primijeniti zav-isi od niza objektivnih odnosno su-bjektivnih faktora koji formiraju okruènje u kojem funkcioni{e ja-vna uprava u svakoj dràvi, ali iza

svih njih stoji isti motiv - pobolj{a-nje rezultata poslovanja javnog se-ktora.

Mnoge dràve ~lanice OECD-a prihvatile su model novog javnog menad`menta, a naro~ito privatiza-ciju, ugovaranje, izvr{ne agencije i reforme za pobolj{anje efikasnosti i kvaliteta.

U Velikoj Britaniji su, na primje-r, privatizovane ranije nacionalizo-vane grane u snabdijevanju energi-jom, plin, struja, proizvodnja ~eli-ka, telekomunikacija, èljeznica, po{ta i lokalni saobra}aj u mnogim mjestima, vodosnabdijevanje, po-{tanska banka, radio-televizija, {u-marska preduze}a, dokovi i neki aerodromi te je oslabljena kontrola dràve nad upotrebom atomske energije za civilne svrhe. ’’Izme|u 1979. godine i 1995. godine, vlada je potpuno ili djelimi~no prodala privatnicima 51 veliko dràvno preduze}e za 55 milijardi funti, {to je predstavljalo izme|u 2% i 4% godi{njih dràvnih rashoda u tom vremenu.’’1 U SAD program Naci-onalni pregled uspje{nosti je ’’obe-}avao u{tedu sredstava od 108 mi-lijardi dolara za pet godina, i sma-njivanje broja saveznih slu`benika za 252.000 tj. za 12% zaposlenih u saveznoj upravi’’.2

1 Radosavljevi}, D: Menad`ment javne upra-ve, Fakultet za poslovni inènjering i mena-d`ment, Banja Luka, 2006. godine, str. 173 2 Radosavljevi}, D: Op. cit; str. 179

188

Me|utim, uvo|enje modela no-vog javnog menad`menta prouzro-kovao je dva problema i to:

sprovo|enje procesa transfera javne politike je sloèn proces gdje rezultati nisu o~iti odmah, nego je za njihovo sagledavanje potrebno da pro|e dosta vreme-na;

reforme na osnovu iskustava drugih zemalja i dalje se prihva-taju uprkos pouzdanim dokazi-ma da ~esto ne funkcioni{u jer su neprimjenjive u datim uslovi-ma koje vrijede u zemlji koja uvodi reformu ’’kopijom’’ ve} primijenjenog modela. Pored navedenog, ono {to teo-

reti~are i analiti~are koji prate raz-voj novog javnog menad`menta na-jvi{e zabrinjava, je da se javlja sve ve}a saglasnost da su funkcionalne vrijednosti u organizaciji javne uprave potisnute ovim reformama.

U zemljama u tranziciji situacija je druga~ija. Novi javni menad`me-nt se rijetko sre}e tako da je i anali-za i procijena njegovog uticaja vrlo malo. Mnogi teoreti~ari smatraju da bi povla~enje dràve iz nekih oblasti u zemljama u razvoju kao {to su zdravstvo, prosvjeta, urbani-zam i sli~no bilo vrlo {tetno. Pod pritiskom programa za strukturno prilago|avanje, ~iji je cilj ekonom-ska stabilnost, mnoge zemlje koje su teìle ostvarenju standarda ra-zvijenih zemalja prekinule su ili

smanjile aktivnosti upravo u socija-lnoj sferi.

Tako|e, po mi{ljenju teoreti~ara koji su usmjerni na prou~avanje novog javnog menad`menta, za ze-mlje u razvoju mnogo bolje rje{enje bi bilo pobolj{ati naplatu poreza ili pove}ati izvore prihoda izmjenom poreskog sistema. Me|utim, i za ove predloène mjere potrebna je puna politi~ka volja, kao i postoja-nje efektivnih i efikasnih sistema ja-vne uprave i ja~i kadrovski kapaci-teti.

Osvrt na iskustva BiH i zemalja iz okruènja u sprovo|enju re-formskih procesa u oblasti ja-vne uprave

Proces reforme javne uprave ni-je zaobi{ao ni BiH kao ni zemlje iz njenog neposrednog okruènja {to govori u prilog ~injenici da je rije~ o ’’nezaustavljivom procesu’’ koji uzima sve vi{e maha. Sa ciljem sa-gledavanja postignutog u oblasti re-forme javne uprave u BiH i zemlja-ma iz neposrednog okruènja, kri-ti~ki su sagledani:

procesi reforme javne uprave u BiH;

procesi reforme u Republici Srbiji;

procesi reforme u Republici Hrvatskoj;

189

Procesi reforme javne uprave u BiH

Kapaciteti javne uprave u BiH su se zna~ajno pove}ali tokom po-sljednjih deset godina, a time je svaki nivo izvr{ne vlasti postao sposobniji za ispunjavanje svojih obaveza i odgovornosti. Vremeno-m su porasla i o~ekivanja gra|ana tako da osiguranje tradicionalne ja-vne uprave nije vi{e dovoljno za njihovo ispunjavaje; svi gra|ani prièljkuju odrìv ekonomski i dru-{tveni razvoj u okviru ~lanstva u EU.

U cilju ispunjavanja zahtjeva gra|ana, kao i pribliàvanja evrop-skim integracijama, javna uprava mora pro}i kroz proces unapre|e-nja i modernizacije {to }e se reali-zovati provo|enjem procesa refo-rme javne uprave u BiH.

Reforma javne uprave u BiH koja je usmjerena ka unapre|enju op{tih upravnih kapaciteta ima za cilj:

unaprije|enje strukture, kapaci-teta i uspje{nosti u radu vladinih sekretarijata, ministarstava i ostalih upravnih organizacija, ~ime se ja~aju sistemi dono{enja politika na svim nivoima vlasti;

konsolidaciju i pove}anje posto-je}ih napora u sektoru javnih fi-nansija te uspostavljanje efikas-nog sistema upravljanja finansi-jama i pobolja{anje kontrole i nadzora okruènja uprave;

razvijanje profesionalne, politi-~ki nepristrasne, nacionalno iz-balansirane, eti~ne, stabilne i aktivne javne slu`be, koju po-{tuju i koja je u stanju efikasno pruàti javne usluge kako vlada-ma tako i gra|anima;

ja~anje sistema upravnog odlu~i-vanja kao klju~ne komponente interakcije izme|u uprave i gra-|ana i njegovo pretvaranje u fu-nkcionalno, pouzdano, efika-sno, transparentno i odgovorno sredstvo moderne javne uprave usmjereno ka gra|anima koje opsluùje, a time osposobljava-nje za pridruìvanje Evropskom upravnom prostoru;

ja~anje kapaciteta za odnose sa javno{}u u okviru javnih institu-cija, te podsticanje aktivnog u~e{}a javnosti u procesu odlu-~ivanja;

kori{tenje informati~kih tehno-logija u javnoj upravi sa ciljem ja~anja odgovrnosti, transpare-ntnosti i efikasnosti. U BiH proces reforme javne

uprave je zapo~eo 2000. godine kada su Vlada RS i Ministarstvo za me|unarodni razvoj Velike Britani-je potpisali Memorandum o insti-tucionalnoj podr{ci reformi entite-tske javne uprave. Nakon toga, u toku 2002. godine usvojeni su za-koni o upravi i slu`bi u institucija-ma BiH, zakoni o ministarstvima i administrativnoj slu`bi RS, osnova-na je Agencija za dràvnu slu`bu

190

BiH te Agencija za dràvnu upravu BiH.

Proces reforme javne uprave je u FBiH i{ao ne{to sporijom dina-mikom u odnosu na stanje u RS. Tako, u toku 2003. godine donese-ni su zakoni o ministarstvima i dràvnoj slu`bi FBiH te je osnova-na Agencija za dràvnu slu`bu FBi-H.

Nakon stvaranja formalno-pra-vnih pretpostavki za reformu javne uprave, u RS je, 2003. godine, us-vojen dokument Reforma javne uprave-na{ program a na inicijativu Visokog predstavnika za BiH.

Na nivou dràve j, nakon dono-{enje klju~nih zakona i formiranja neophodnih institucija kojima je u nadle`nost data reforma javne uprave, osnovan i Ured koordina-tora za reformu javne uprave u Bi-H te realizovan projekat sistemsko-g pregleda institucija javne uprave u BiH te usvojena Strategija refo-rme javne uprave (u daljem tekstu: Strategija) sa prvim akcionim pla-nom.

Strategija je osnovni dokument strate{kog karaktera koji se nalazi u funkciji sprovo|enja reforme drà-vne, entitetske i uprave Br~ko dis-trikta. Njom je predvi|ena reforma javne uprave u tri faze:

prva faza – od sredine 2006. go-dine do kraja 2007. godine;

druga faza - od kraja 2007. go-dine do kraja 2010. godine;

tre}a faza – od 2011. godine do 2014. godine.

’’U prvoj fazi su definisani krat-koro~ni ciljevi koji se odnose na iniciranje, konosolidovanje te una-pre|enje zapo~ete reforme klju~nih horizontalnih sistema i struktura dràvnog upravljanja.

Druga faza defini{e srednjoro-~ne ciljeve koji se odnose na uspo-stavljanje osnovnih horizontalnih sistema, oja~anih i uskla|enih, te unapre|enje sektorskih i vertikalni-h funkcija sa svrhom ispunjavanja o~ekivanja gra|ana u smislu efika-snijih i efektivnijih institucija, te u cilju postizanja op{te i sektorske sposobnosti prilago|avanja i prove-debe acquisa na jedinstven na~in u cijeloj BiH.

U tre}oj fazi proces evropskih integracija }e zahtijevati sve vi{e standarde javne uprave. Cilj BiH je da postigne nivo kvaliteta Evrops-kog upravnog prostora do kraja 2014. godine, da se ispo{tuju zaje-dni~ki standardi dràva ~lanica EU te da se provede acquisa. Da bi se ovi ciljevi ostvarili, bi}e neopho-dno u toku 2010. godine obaviti procjenu stepena realizacije posta-vljenih kratkoro~nih i srednjoro-~nih ciljeva iz predhodnog perio-da’’1.

Implementacija aktivnosti iz prve faze je zapo~ele 2006. godine. U toku 2007. godine osnovan je Fond za reformu javne uprave te usvojena zajedni~ka platforma o 1 Strategija reforme javne uprave, Bosna i Hercegovina, EDA, Banja Luka, 2006. godine, str. 8

191

principima i implementaciji prvog akcionog plana Strategije reforme javne uprave.

Sprovo|enje reformskih aktiv-nosti se, na àlost, ne odvija plani-ranom dinamikom. Tako, krajem 2007. godine umjesto implementa-cije cjelokupne prve faze refome, realizovano je svega 5% planiranih aktivnosti te zapo~eto 47% aktiv-nosti iz prve faze prvog akcionog plana Strategije1.

Doga|aji koji su obiljeìli 2008. godinu su da je ozvani~en zavr{eta-k projekta tehni~ke pomo}i Uredu koordinatora za reformu javne uprave te je zavr{en nacrt Studije izvodljivosti za osnivanje Instituta javne uprave BiH.

Procesi reforme javne uprave u Republici Srbiji

Proces reforme javne uprave u Republici Srbiji je zapo~eo 2004. godine ~iji je krajnji cilj tako|e, obezbje|enje visokog kvaliteta us-luga gra|anima i stvaranje takve ja-vne uprave koja }e zna~ajno dopri-nosti ekonomskoj stabilnosti i kva-litetu ìvotnog standarda, {to je od presudnog zna~aja za kvalitet i efi-kasnost ekonomskih i socijalnih re-formi koje su tako|e pokrenute u Republici Srbiji.

S tim u vezi, 2004. godine je us-vojena Strategija reforme javne

1http://www.javnauprava.ba/content/vie-w/23/4

uprave u Republici Srbiji ( u daljem tekstu: Strategija) koja je ’’zasnova-na na op{tim principima Evrpskog administrativnog okvira i tzv. ’’do-bre vladavine’’, kao i konceptu ’’o-tvorene uprave’’.’’2

Ova Strategija pored pregleda zate~enog stanja u oblasti javne uprave sadrì principe reforme, klju~ne oblasti reforme, i okvire neophodnih reformi u drugim oblastima od kojih zavisi reforma javne uprave, ekonomi~nost i efi-kasnost. Ovo su sve koraci koji vo-de ka pridruìvanju Republike Srbije me|unarodnim integreacija-ma.

Osnovni ciljevi koji trebaju da se ostvare kroz reformu javne uprave su: 3

izgradnja demokratske dràve zasnovane na vladavini prava, odgovornosti, javnosti, ekono-mi~nosti i efikasnosti

izgradnja dràvne uprave usmje-rene ka gra|anima, koja je spo-sobna da gra|anima i privatnom sektoru pruì visok kvalitet us-luga uz razumne tro{kove. Postizanje ovih ciljeva se obez-

bje|uje kroz slijede}e osnovne pri-ncipe koji su obuhva}eni Akcionim planom za sprovo|enje reforme ja-vne uprave za period 2004.-2008. godine:

2 Strategija reforme javne uprave u Republici Srbiji, Beograd, 2004. godine, str. 1 3 Strategija reforme javne uprave u Republici Srbiji : Op. cit; str.14-18

192

princip decentralizacije koji po-drazumijeva raspodjelu vlasti izme|u centralnog i lokalnih ni-voa vlasti primjenom jednog od tri modela ili njihovom kombi-nacijom (model preno{enja vla-sti, model dekoncentracije vlasti i model delegacije vlasti);

princip depolitizacije koji podra-zumijeva jasno razgrani~enje procesa politi~kog kreiranja odluka od procesa njihovog pra-vnog normiranja i izvr{avanja u skladu sa vaè}im propisima;

princip profesionalizacije koji podrazumijeva stvaranje dobro obu~ene, odgovorne i efikasne uprave;

princip racionalizacije koji po-drazumijeva stvaranje optimalno organizovane dràvne uprave koja }e efikasno i aùrno pruàti zadovoljavaju}i kvalitet usluga, uz angaòvanje najmanje potre-bnog broja izvr{ilaca, kako bi se smanjili ukupni rashodi;

princip modernizacije koji po-drazumijeva tehni~ko-tehnolo-{ko osavremenjavanje rada ja-vne uprave, primjenom dosti-gnu}a savremenih informacioni-h i komunikacionih tehnologija. S obzirom da je proces reforme

javne uprave trajan proces, ne zna-~i da se zapo~ete reformske aktiv-nosti i zavr{avaju sa implementaci-jom akcionog plana, a {to je po-tvr|eno na Me|unarodnoj konfer-enciji o reformi dràvne uprave ko-

ja je odràna po~etkom 2008. go-dine. Tom prilikom je re~eno da “svrha konferencije je objedinjava-nje iskustava za pripremu Akciono-g plana za sprovo|enje reforme dràvne uprave za period 2009.-2012., koji bi trebao da bude usvo-jen 2009. godine. Njime bi se obe-zbijedila dalja primjene Strategije reforme javne uprave u Srbiji, u okviru u kom su postavljeni osno-vni ciljevi i principi reforme u ovoj oblasti.“.1

Procesi reforme javne uprave u Republici Hrvatskoj

Javna uprava predstavlja jedan od strate{ki va`nih podru~ja i stal-nih napora i u Republici Hrvatskoj. Modernizacija javne uprave, njena puna profesionalizacija te pruànje brzih i pouzdanih javnih usluga nu-àn je i sastavni dio dobrog predu-zetni~kog okruènja i pretpostavka osiguranja boljeg standarda svih gra|ana. Pouzdana, otvorena, tra-nsparentna i prema gra|anima ok-renuta javna uprava va`na je i radi pridruìvanja Hrvatske EU. Refo-rma mora iznijeti veliki teret har-monizacije hrvatskog pravnog sis-tema evropskom, kao i prihvatanja evropskih standarda u ~itavoj jav-nom sektoru.

Reforma javne uprave u Repub-lici Hrvatskoj je usmjerena ka stva-

1 http//www.vesti.rs/exit/Medjunarodna-ko-nferencija-o-reformi-dràvne-uprave.html

193

ranju uslova za stvaranje moderne javne uprave. Ciljevi koje u sebi sa-drì reforma su sli~ni postavljenim ciljevima reformskih procesa u BiH a to su: 1

pove}anje efikasnosti i ekono-mi~nosti u sistemu dràvne uprave;

podizanje nivoa kvaliteta usluga koje pruà javna uprava;

ostvarivanje otvorenosti i pristu-pa~nosti tijela javne uprave;

ja~anje standarda zasnovanih na vladavini prava;

ja~anje socijalne osjetljivosti u javnoj upravi i u odnosu prema gra|anima;

podizanje eti~kog nivoa u drà-vnoj slu`bi i smanjenje korupci-je;

primjena moderne informati-~ko-komunikacijske tehnologije;

uklju~ivanje hrvatske javne uprave u Evropski upravni pro-stor. Reforma javne uprave u Repub-

lici Hrvatskoj je formalno-pravno zapo~eta 2006. godine usvajanjem Strategije reforme javne uprave u Republici Hrvatskoj (u daljem tek-stu: Strategija).

Neki od rezultata koji su do sa-da postignuti su da su osigurani pristupi informacijama javnog se-ktora, za{tita li~nih podataka, ja~a-

1 Reforma hrvatske dràvne uprave, Strategi-ja reforme javne uprave za razdoblje 2008.-2011. godine, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2006. godine, str. 1

nje poloàja nacionalnih manjina, ja~anje lokalne samouprave, bolja regulacija izbornog sistema, organi-zacione i druge promjene u javnoj upravi, edukacija javnih slu`benika, pojednostavljenje upravnih postu-paka i redukcija propisa, masovna informatizacija i elektronifikacija uprave.

Ono {to treba naglasiti je da je proces sprovo|enja reforme javne uprave u Republici Hrvatskoj orga-nizovan tako da Vlada Republike Hrvatske vodi proces reforme dok je njegovo operativno sprovo|enje dato u nadle`nost Sredi{njem drà-vnom uredu za upravu. U cilju pru-ànja stalne i kvalitetne stru~ne i politi~ke pomo}i 2008. godine fo-rmirano je i Nacionalno vije}e za vrednovanje modernizacije dràvne uprave. Četiri su glavna smijera u koji-

ma se odvija reforma javne uprave u Republici Hrvatskoj, a koji su de-finisani u Strategiji. To su: 2

prilago|avanje sistema dràvne uprave u cilju omogu}avanja prelaza primjene sa strukture na na~ela i praksu dobrog upravlja-nja prema najboljim evropskim standardima;

osiguranje boljeg pravnog siste-ma kroz mjere za ja~anje kvali-tete programa i propisa;

2 Klju~ni smjerovi za sprovo|enje reformsko-g procesa u Hrvatskoj su navedeni iz konte-ksta datog u Strategiji reforme javne uprave za razdoblje 2008.-2011. godine, str. 2

194

osiguranje moderne dràvne uprave kroz novi sistem dràvni-h slu`benika;

obrazovanje i usavr{avanje drà-vnih slu`benika radi sticanja znanja, vje{tina i kompetencija.

Zaklju~ak

Proces reforme javne uprave je ’’nezaustavljiv proces’’ koji je zah-vatio zemlje {irom svijeta. Kao ta-kav nije zaobi{ao ni BiH niti zemlje iz njenog neposrednog okruènja.

Bez obzira na razlike u stepenu razvijenosti zemalja koje {irom svi-jeta provode reformske procese u oblasti javne uprave, sve one imaju zajedni~ki cilj reforme, a to je po-ve}avanje efikasnosti javne uprave koja podrazumijeva njenu mode-rnizaciju, punu profesionalizaciju te pruànje brzih i pouzdanih javni-h usluga njenim gra|anima.

Da bi se reforma sprovela nu`no je sprovesti niz vrlo kompleksnih aktivnosti kao {to je osiguranje ve-}eg prenosa odgovornosti sa cen-tralnog nivoa vlasti na nivoe koji }e bolje obavljati datu funkciju, uvo-|enje kontrolnih mehanizama i bo-lje provo|enje odgovornosti, razvi-janje konkurentnosti u smislu dava-nja mogu}nosti izbora gra|anima da izaberu ~ije usluge }e koristiti (da li one koje pruà javna uprava ili one koje tako|e pruà privatni ili nevladin sektor) i druge aktivno-sti, a ~ija implementacija zahtijeva vrijeme.

[to prije akteri koji treba da sprovedu reformu javne uprave shvate neizbje`nost provo|enja ovog procesa i prije se uhvate u ko-{tac sa nizom problema koje sa so-bom nose reformske promjene, pri-je }e ostvariti postavljeni krajnji cilj - efikasnu i ka krajnjem korisniku orjentisanu upravu.

Ovo naro~ito vaì za BiH, Srbiju i Hrvatsku ali i za ostale zemlje ko-je èle da pristupe EU. One moraju iznijeti veliki teret harmonizacije cijelog sistema javne uprave sa sta-ndardima EU jer je pouzdana, ot-vorena, transparentna i ka gra|ani-ma okrenuta javna uprava jedna od klju~nih komponenti koju trebaju ispuniti sve zemlje potencijalni ka-ndidati i kandidati za ~lanstvo u istoj.

Literatura:

1. D. Radosavljevi}: Menad`ment javne uprave, Fakultet za poslovni inènjering i menad`ment, Banja Luka, 2006. godi-ne

2. Novi javni menad`ment: Vlada Repub-like Srbije, Agencija za unapre|enje dràvne uprave, Beograd, 2002. godine

3. Strategija reforme javne uprave, Bosna i Hercegovina, EDA, Banja Luka 2006. godine

4. Reforma hrvatske dràvne uprave, Stra-tegija reforme javne uprave za razdo-blje 2008.-2011. godine, Hrvatska aka-demija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2006. godine

5. Strategija reforme javne uprave u Repu-blici Srbiji, Beograd, 2004.godine

195

6. J. Stiglitz: Ekonomija javnog sektora, EF Beograd, 2004. godine

7. Reinventing Government, David Osbo-rne and Ted Gaebler, 1992

8. Governance in Transition, OECD/PUMA, 1995

9. Government of the Future, OECD/PUMA, 2000

10. Citizens and the New Governance – Be-yond New Pubic Management, EGPA, 1999

11. World Public Sector Report – Globalisa-tion and the State, UN, 2001

12. Rebuilding State Structures: Methods and Approaches, UNDP/RBEC, 2001

13. Governance and Development, Word Ba-nk, 1992

ABSTRACT

Traditional model of public administration is exposed to intensive and argumentative critics by public administration’s theoreticians, private sector and also citizens as final beneficiaries of public services. The result of critics mentioned are reform processes which has been including the public sector all over the world; developed as well as transition countries.

General objective of reforming processes in public administration is replacement of old with new styles of organization and its work in order to provide its better efficiency, reduce of state’s role in production goods and services and give the opportunity to market wich has more superior mechani-sms for efficient production of goods and services then the public sector.

One of reforming models is New Public Management wich supposes that the market mechanism is used by public sector, that has good and bad side. The good side is privatization, negotiation, better efficient and quality of the public administration. The bad side is reflected in pushing functional va-lue of organization aside the public sector.

The reforming process in the public sector is also included in Bosnia and Herzegovina, Serbia and Croatia. The important thing is that the reforming process in these countries are unstoppable and have the same objective – providing higher level of quality of public services and creating the ne-w public adminstration which will have a great contribution in providing economic stability and sta-ndard of living.

196

OMBUDSMAN – ZA[TITNIK LJUDSKIH PRAVA

Mr Jasna Čo{abi}

Sadràj

Potreba za postojanjem nezavisne i nepristrasne institucije koja }e biti kontrolor organa vlasti, a pri tom bliska i dostupna gra|anima, seè daleko u istoriju, da bi se u 19. vijeku iskristalisala kroz prvu instituciju ombudsmana, {vedskog Parlamentarnog ombudsmana. Osnovni koncept ombuds-mana kao za{titnika ljudskih prava gra|ana, ali i onog koji ukazuje organima vlasti na propuste, te samim tim predstavlja korektivni element koji pomaè vlastima da isprave nedostatke u svom postu-panju, zajedni~ka je nit koja povezuje institucije ombudsmana. U tom smislu, pored op{tih napome-na, nastanka, koncepta i sl., dat je prikaz rada institucije Ombudsmana Bosne i Hercegovine, kao dràvnog ombudsmana, i institucije Evropskog ombudsmana kao naddràvnog ombudsmana, kon-trolora organa Evropske unije. Tako stoji op{ta konstatacija da je ombudsman nezavisna institucija ~ija osnovna funkcija jeste da snagom svog autoriteta {titi ljudska prava gra|ana od namjernih ili ne-namjernih povreda od strane javnih organa, putem davanja preporuka javnim organima kako da te povrede isprave1.

1. Zna~enje ombudsmana1

Ombudsman je za{titnik ljudski-h prava. Ombudsman je spona izme|u gra|ana i parlamenta. Om-budsman je pokazatelj stanja ljuds-kih prava u dru{tvu. Ombudsman {titi gra|ane od namjernih i nena-mjernih povreda ljudskih prava od strane organa vlasti. Ombudsman preporu~uje, a ne nare|uje. Ombu-dsman je autoritativna li~nost. Ombudsman je jedna od neophod-nih poluga u demokratskom dru- 1 Vidi definiciju ombudsmana, Čo{abi} J, Ćerani} P., Priru~nik za praktikum u javnoj upravi, Banja Luka Koled`, Besjeda, Banja Luka 2009.

{tvu. To su neke od najbitnijih oso-benosti ove funkcije, koju danas imamo prili~no rasprostranjenu u Evropi i svijetu.

Mada je ombudsman, kao rije~ izvorno {vedskog porijekla, preuze-ta u mnogim dràvama, istu funkci-ju nalazimo i pod nazivom Medija-tor (le mediateur de la republique-Francuska), Pu~ki pravobranitelj (Hrvatska), Varuh ~lovekovih pra-vic (Slovenija), Za{titnik gra|ana (Srbija). Ipak naj~e{}e ga sre}emo pod originalnim nazivom ombu-dsman. Prvi put je osnovan u [ved-skoj 1809. godine kao Parlamenta-rni ombudsman. Iz [vedske ga je preuzela Danska, koja je zapravo zaslu`na za izvoz ovog patenta {i-

UDK 351.941 ISSN 0354-9852

197

rom Evrope i svijeta. Na prvom mjestu njegov zadatak je da {titi prava gra|ana od tzv. lo{e uprave, odnosno maladministracije, i da o tome izvje{tava parlament.

2. Porijeklo i nastanak koncepta ombudsmana

Ideja o nekom za{titniku ljuds-kih prava, prete~i ombudsmana, veoma je stara i poti~e jo{ iz starog Rima i Atine. U Rimu su to bili ple-bejski tribuni, a u Atini efori. Nji-hova je uloga bila da obavijeste vla-sti o problemima sa kojima se suo-~avao narod.1

U [vedskoj je Parlamentarni ombudsman osnovan 1809. godi-ne.

Danska je 1. aprila 1955. godi-ne dobila svog prvog ombudsmana, profesora Stephana Hurwitza, koga je postavio na to mjesto danski Pa-rlament. Inspiraciju za ovu institu-ciju su crpili iz [vedske, odakle im je pruèna i po~etna podr{ka.2

Danski ombudsmani su zatim preuzeli ulogu inspirisanja i po-dr{ke novim institucijama ombu-dsmana {irom svijeta.

1 Vlatkovi} M., Specifi~ni oblici za{tite prava i sloboda gra|ana, www.paragrafco.co.yu, paragraf e-press, br. 275-2008 od 27. februa-ra 2008. godine 2 Olsen J., Knudsen S., Dobjani E. i Møller C., Some experiences in the Field of Assista-nce and Cooperation between Ombudsmen, , 9. januar 2004., www.Ombudsmande-n.dk/publikationer/cooperation,

Smatra se da je mnogo lak{e os-novati instituciju ombudsmana ka-da inicijativa poti~e od vlade ili pa-rlamenta. Me|utim, danski ombu-dsmani su se sretali sa slu~ajevima gdje je inicijativa poticala od strane pojedinaca ili privatnih organizaci-ja usljed potrebe da se za{tite ljud-ska prava, i tada to ide ne{to teè.

[irenje ideje ombudsmana se odvijalo putem posjeta, prevoda materijala, u~e{}a na me|unarodni-m sastancima. Tako je 1997. godi-ne japanski senator g. Ueno posjeti-o instituciju Ombudsmana u Dans-koj. Zatim je danski ombudsman pozvan u Jordan. Knjiga „Danski ombudsman“ je prevedena na ara-pski. Ideja je tako|e oti{la u Novi Zeland gdje je princip Vlade u svo-m manifestu iz 1960. godine bio da svako lice na koje se odnosi neka odluka u upravnom postupku ima pravo da traì da se ta odluka prei-spita u jednostavnom postupku....3

Koncept institucije ombudsma-na je postala neophodna stavka u razvoju demokratskog dru{tva. Ja-vila se potreba da pored klasi~nih poluga kontrole odluka, kako upravnih tako ponekad i sudskih, bilo kroz redovne i vanredne pra-vne lijekove, bilo kroz druge vido-ve nadzora, postoji i jedna nezavi-sna institucija koja }e omogu}iti gra|anima da svoje àlbe efikasno kanali{u. Ombudsman tako ima dvostruku ulogu.

3 ibid

198

Jedna je, ona osnovna, da omo-gu}i gra|anima da podnesu àlbe koje ukazuju na odre|ene gre{ke u pojedina~nim postupcima, i da im pomogne da se takve gre{ke na po-jedina~nom nivou isprave.

A druga je povratna uloga dava-oca informacija parlamentu o sta-nju ljudskih prava u praksi. Na ovaj na~in ombudsman je zapravo prizma, pokazatelj stvarnog stanja rada organa uprave kao i sudstva po pojedina~nim predmetima, te moè tako i ~esto da inicira zako-nodavne promjene, kako bi se pro-blemi u praksi ispravili. Ova insti-tucija ~esto moè pomo}i da se ra-zlika izme|u stvarnog i normativ-nog smanji, ukazuju}i na probleme u primjeni zakonodavstva, kao i da se normativno izmijeni, ukoliko ka-ska za stvarnim.

Tako da u idealnom dru{tvu, parlament, odnosno vlada trebaju shvatiti ombudsmana kao neopho-dan element u funkcionisanju dru-{tva, koji im zapravo pomaè da uvide eventualne probleme i da ih blagovremeno isprave. Najefikasni-je bi bilo da se uvijek ostvaruje pu-na saradnja ombudsmana i vlasti, jer ombudsman, tako {to pomaè gra|anima, zapravo pomaè i vlas-tima, ukazuju}i im na probleme i daju}i savjet kako da se ti problemi efikasno rije{e.

Me|utim, ne smije se zaboraviti da institucija ombudsmana mora na prvom mjestu zadràti nezavis-

nost, i da mora biti jaka ukoliko èli nesmetano da funkcioni{e.

3. Unutra{nja organizacija om-budsmana

Unutra{nja organizacija ombu-dsmana je sloèno pitanje, i varira od dràve do dràve. Cilj je da po-miri tradicionalne, kulturolo{ke i dru{tvene potrebe, kao i zadràti model institucije koji }e najefikas-nije funkcionisati.

U [paniji je, El Defensor del Pu-eblo, uklju~en u Ustav i Organski zakon o ombudsmanu. Ombuds-man ima prvog i drugog zamjenika, koje imenuje Ombudsman, i po-tvr|uju oba doma Parlamenta. Pra-vne eksperte i savjetnike slobodno imenuje ombudsman, dok zamjeni-ci ombudsmana i savjetnici auto-matski napu{taju funkciju prilikom imenovanja novog ombudsmana od strane Parlamenta.1

U Albaniji, kancelarija Narod-nog branioca mora imati tri speci-jalizovane kancelarije, svaka na ~e-lu sa komesarom koga bira Skup{ti-na.

U Gani postoji Komisija koja se sastoji od komesara i dva njegova zamjenika, koje imenuje predsjed-nik, i Komisija mora imati 9 regio-nalnih i 122 okru`nih kancelarija.

U Danskoj, ombudsman ima slobodu da odlu~uje o strukturi i na~inu rada institucije. Parlament

1 ibid

199

odlu~uje o broju osoblja, ali ombu-dsman zapo{ljava osoblje i oni os-taju na funkciji nakon izbora novog ombudsmana. Ovo omogu}uje da u slu~aju naglog porasta broja à-lbi, ombudsman blagovremeno rea-guje angaòvanjem dodatnog broja zaposlenih.

Dakle, u praksi susre}emo orga-nizaciju ombudsmana gdje je om-budsman vezan odlukom vlade ili skup{tine u pogledu izbora zamje-nika ili drugog osoblja. S druge strane imamo i situacije gdje ombu-dsman sam moè da bira svoje oso-blje. Isto tako, mandat osoblja mo-è da prati mandat ombudsmana, tako da prestaje sa prestankom ma-ndata ombudsmana, ili moè da bude nevezan od mandata ombu-dsmana, u smislu da je osoblje u in-stituciji stalno zaposleno. Ovo po-sljednje bi svakako imalo prednost zbog kontinuiteta rada ombudsma-na i nezavisnosti pravnih stru~nja-ka prilikom rada na predmetima, nasuprot situaciji gdje bi se mandat i pravnih i drugih stru~njaka ogra-ni~avao mandatom ombudsmana. Isto tako, u principu je lak{e i pra-kti~nije kada ombudsman ima slo-bodu organizovanja svoje instituci-je i zaposlenih, nego kada takav na-log dolazi od vlasti.

4. Imunitet i nespojivost funkci-je ombudsmana

Ombudsman je nezavisna i ne-pristrasna, politi~ki neangaòvana

li~nost. Ombudsman ne moè pri-mati nikakve naredbe organa vlasti. Ombudsman ne moè biti krivi~no gonjen, ne moè biti podvrgnut is-trazi niti uhap{en, niti mu moè bi-ti su|eno za mi{ljenja koja izrazi ili odluke koje donese u provo|enju svojih ovla{tenja. Na ovaj na~in osigurava se nezavisan i nepristra-stan rad ombudsmana, bez ikakvih ograni~enja, u cilju pune za{tite lju-dskih prava i sloboda.

Mimo obavljanja njegove funk-cije, ombudsman BiH1, na primjer, moè biti uhap{en samo u slu~aju flagrante delicto, odnosno ukoliko je zate~en u vr{enju krivi~nog djela za koje je predvi|ena kazna zatvora preko pet godina. Odluka o krivi-~nom gonjenju ili pritvaranju om-budsmana moè biti donesena sa-mo nakon {to o tome donese odlu-ku Zastupni~ki dom i Dom naroda Parlamentarne skup{tine BiH. Sa-mo sud na nivou BiH je nadleàn da sudi ombudsmanu BiH.

Pozicija ombudsmana nespojiva je sa vr{enjem bilo kakve predsta-vni~ke funkcije, sa politi~kom akti-vno{}u, ~lanstvom u politi~koj stra-nci, funkcijom sudije itd... Ombu-dsman koji je bio slu`benik uìva garanciju ponovnog prijema u slu-`bu istekom mandata. Ombudsman BiH je duàn napustiti nespojivu funkciju u roku od 10 dana od da-na imenovanja na mjesto ombuds-

1 Član 15 Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH

200

mana, i svakako prije preuzimanja svoje slu`be.

5. Vrste ombudsmana

Institucije ombudsmana moè-mo podijeliti na nekoliko na~ina, od kojih su sljede}i najzna~ajniji. Prva podjela se odnosi na teritori-jalni princip. Druga se odnosi na stvarnu nadle`nost ombudsmana odnosno vrstu pravne materije za koju je nadleàn. Tre}u podjelu moèmo napraviti po broju lica ko-je vr{i funkciju ombudsmana, pa tako imamo inokosnog i kolektiv-nog ombudsmana.1

5.1. Teritorijalni princip

[to se ti~e teritorijalnog princi-pa razlikujemo potpunu decentrali-zaciju ombudsmana, kao vid orga-nizovanja, zatim centralizovano organizovanog ombudsmana sa sa-mo jednom centralnom kancelari-jom, i centralizovano organizova-nog ombudsmana, ali koji je terito-rijalno raspore|en po niìm terito-rijalnim jedinicama.

Potpunu decentralizaciju ombu-dsmana nalazimo u dràvama u ko-jima postoji na primjer gradski ombudsman, zatim pokrajinski i dràvni ili ~ak vi{e njih. Pri tome odnos izme|u njih nije instancioni

1 Vidi Čo{abi} J., Ćerani} P., Priru~nik za praktikum u javnom upravi, Banja Luka Ko-led`, Besjeda, 2009.

u smislu da je, na primjer, pokraji-nski ombudsman vi{e instance u odnosu na gradski, ve} svaki od njih zadràva svoju nezavisnost. Ovakvu situaciju imamo recimo u Holandiji, gdje postoji jedan drà-vni ombudsman i sedam lokalnih ombudsmana, odnosno tzv. op{tin-skih ombudsmana. U [vajcarskoj pak postoje dva regionalna odno-sno kantonalna ombudsmana i tri op{tinska ombudsmana.

S druge strane izrazitu centrali-zaciju imamo kod institucije Parla-mentarnog ombudsmana u [veds-koj, kolijevci ombudsmana, gdje postoji samo jedna centralna kan-celarija u Stokholmu.2 Jedna kan-celarija je i u Sloveniji.

Institucija Evropskog ombuds-mana ima centralnu kancelariju u Strazburu, jer, kako je predvi|eno Statutom Evropskog ombudsmana, ova institucija ima sjedi{te u mjestu sjedi{ta Evropskog parlamenta.

U Bosni i Hercegovini je trenu-tna situacija takva da postoji insti-tucija Ombudsmana na nivou drà-ve BiH i jo{ dvije institucije Ombu-dsmana na nivou entiteta. Nadle-`nost izme|u njih striktno podijel-jena po teritorijalnom principu, ta-ko da se nadle`nost preklapa, sa dodatkom nadle`nosti nad organi-ma BiH kada se radi o instituciji Ombudsmana BiH. To je jedan od razloga zbog ~ega je data preporu-ka Venecijanske komisije za spaja-

2 www.jo.se

201

njem ovih triju institucija u jednu1, te je postupak reorganizacije insti-tucija Ombudsmana u BiH u toku.

5.2. Princip stvarne nadle`nosti

Po principu stvarne nadle`nosti moèmo razlikovati op{teg i pose-bnog ombudsmana2. U tom smislu op{ti pokriva vi{e pitanja i genera-lno je vezan za povrede ljudskih prava bez izdvajanja nekog poseb-nog prava, dok posebni ima nadle-`nost samo za jedno pitanje. Tako na primjer postoji u Hrvatskoj Pra-vobranitelj za djecu.3 U Republici Srpskoj je tek stupio na snagu Za-kon o Ombudsmanu za djecu.4 U [vedskoj postoji Ombudsman pro-tiv etni~ke diskriminacije5, zatim Ombudsman protiv diskriminacije na bazi seksualnog opredjeljenja6 te jo{ mnogi drugi ombudsmani u Evropi i svijetu.

5.3. Inokosni i kolegijalni om-budsman

Inokosnog ombudsmana imamo u Sloveniji, kome pomaù njegovi

1 European Commission for Democracy through Law, Dogovoreni zaklju~ci sa Ra-dnog sastanka o restrukturiranju institucija Ombudsmana u Bosni i Hercegovini od 25. maj 2004, mi{ljenje broj 264-2004 2 vidi Vlatkovi} M., supra 2 3 www.pravobraniteljzadjecu.hr 4 Slu`beni glasnik RS 103-08 5 www.do.se 6 www.homo.se

zamjenici. Tako|e i u Danskoj, Hrvatskoj, Srbiji...

[vedska je primjer kolegijalnog ombudsmana gdje funkciju ombu-dsmana obavljaju ~etiri imenovana ombudsmana. Svaki od ova ~etiri ombudsmana ima svoje odjeljenje koje je ozna~eno po bojama. Tako postoji Bijelo odjeljenje, @uto odje-ljenje, Plavo odjeljenje i Crveno odjeljenje. Institucija ukupno broji oko 55 zaposlenih uklju~uju}i i ombudsmane. Nadle`nost izme|u samih ombudsmana je podijeljena po vrsti materije koju pokrivaju, pa je tako, primjera radi, jedan ombu-dsman zaduèn za upravne sudove, drugi za obrazovanje, tre}i za ra-dne sudove, ~etvrti za strance ... Ova materija je ovdje navedena sa-mo radi lak{eg razumijevanja, jer ina~e je njihova nadle`nost podije-ljena na 36 vrsta sporova ili tema.

U Bosni i Hercegovini imamo tri institucije Ombudsmana. Na ni-vou BiH se biraju tri ombudsmana. U Republici Srpskoj su do izmjena Zakona o ombudsmanu RS 2004. godine postojala tri ombudsmana, a od izmjena se imenuje jedan om-budsman sa dva zamjenika. Svako od ova tri lica, ombudsman i dva zamjenika, su iz reda tri konstituti-vna naroda, i vr{e funkciju na na~i-n da se rotiraju svakih 16 mjeseci. 7 Uklju~uju}i i tri ombudsmana u instituciji Ombudsmana Federacije 7 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmanu RS, Slu`beni glasnik RS br. 49-04.

202

BiH, do 2004. godine u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno devet ombudsmana.

5. 4. Po trajanju mandata

Razlikujemo dràve sa ograni~e-nim mandatom ombudsmana, kao i one gdje mandat nije ograni~en, odnosno gdje mandat ombudsma-na traje do navr{enih 70 godina ì-vota.

Slovena~ki ombudsman se bira na mandat od {est godina koji se moè obnoviti. Bira ga Parlament na prijedlog predsjednika Republi-ke.1

U Hrvatskoj Pu~kog pravobrani-telja bira Zastupni~ki dom Sabora Republike Hrvatske na period od osam godina koji se moè obnoviti. 2 Zakonom nije ograni~eno koliko puta se ovaj mandat moè obnovi-ti.

U Danskoj se ombudsman ime-nuje nakon op{tih izbora onda ka-da se javi upra`njeno mjesto. Bira ga Folketing odnosno Parlament Danske. Funkcija ombudsmana prestaje u mjesecu u kojem ombu-dsman navr{ava 70 godina ìvota.3

U Republici Srpskoj ombudsma-na i dva zamjenika bira Narodna skup{tina RS na prijedlog Komisije

1 Član 12. Zakona o varuhu ~lovekovih pra-vic, www.varuh-rs.si 2 Član 3 Zakona o pu~kom pravobranitelju, www.Ombudsman.hr 3 Član 4 Zakona o ombudsmanu, www.Ombudsmanden.dk

za izbor i imenovanja. Biraju se na period od pet godina i mogu biti ponovo izabrani samo jednom.4 Ombudsmani Federacije BiH, njih troje, se biraju na period od ~etiri godine i tako|e mogu biti izabrani samo jednom.5 Prvi ombudsman BiH, dr Gret Haller, je bila posta-vljena 1996. godine od strane Or-ganizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, zatim je 2000. godine, Austrija kao predsjedavaju}a OSCE-a imenovala njenog nasljed-nika Franka Ortona na tri godine, kao prelaznog ombudsmana, nako-n ~ega je uslijedilo imenovanje tri ombudsmana dràvljanina BiH. Ombudsmani BiH se biraju tako {to posebno imenovana ad hoc ko-misija koju osniva Parlamentarna skup{tina BiH, raspi{e javni poziv i utvr|uje listu kandidata koji ispu-njavaju uslove za imenovanje. Na-kon toga, tri ombudsmana istovre-meno imenuje Parlamentarna sku-p{tina BiH i to Zastupni~ki dom i Dom naroda, na mandat od {est godina koji je obnovljiv.6 Za om-budsmana BiH, zakonom je predvi-|eno da to mora biti lice koje je dràvljanin BiH, diplomirani prav-nik sa poloènim pravosudnim is-pitom i najmanje 10 godina radnog

4 Član 9 Zakona o ombudsmenu Republike Srpske, Slu`beni glasnik RS br. 4-2000 5 Zakon o ombudsmanima Federacije BiH, iz 2000. godine 6 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Herce-govine, Slu`beni glasnik BiH br. 32-06

203

iskustva u pravnoj struci u kojoj se istakao, koji ima dokazano iskustvo u podru~ju za{tite ljudskih prava, te visok moralni ugled. Dakle vidi-mo, da formalni uslovi za izbor ombudsmana BiH sadrè ne samo pravni standard kao {to je istaknuti pravnik... visok moralni ugled,... ve} i formalni zahtjev za odre|eni-m brojem godina radnog iskustva i poloènim pravosudnim ispitom. Tu se zakonodavac opredijelio za jedan druga~iji pristup, za razliku od, recimo, zahtjeva za izbor sudija Ustavnog suda BiH, kako }emo vi-djeti.

Evropskog ombudsmana bira Evropski parlament nakon svakih izbora za Parlament i na period tra-janja mandata Parlamenta, s tim {to moè biti ponovo izabran.

6. Prikaz postupka ombudsma-na BiH

Ombudsmani u svijetu se mogu baviti bilo ~isto administrativnim pravima, bilo pravima u sudskom postupku, bilo ~itavim spektrom ustavom garantovanih prava. Om-budsman BiH se bavi sljede}im pravima1 i moè provesti istragu o navodnim povredama ljudskih pra-va i maladministraciji u oblastima:

obrazovanja i radnih odnosa, uklju~uju}i i penzije,

1 dostupno na www.budimojprijatelj.com, prema informacijama datim javnosti za vrije-me prelaznog ombudsmana

problema mentalno oboljelih i invalida,

izdavanja dokumenata, postupanja policije i probleme u zatvorima,

odlaganja sudskih postupaka (krivi~nih, gra|anskih ili uprav-nih),

obrazovanja uklju~uju}i upis i {kolarine,

slobode religije, slobode informisanja, ostalim oblastima iz uprave. Ove nadle`nosti nam govore da

se u BiH radi o op{tem ombudsma-nu koji {titi {irok spektar ustavnih prava uklju~uju}i ~ak i prava iz su-dskog postupka, {to nije svojstveno svim ombudsmanima u svijetu. Ombudsman Danske na primjer nema nikakve nadle`nosti u sudski-m postupcima.

Institucija Ombudsmana BiH, me|utim ima nadle`nost da pokre-ne istragu u vezi sa slabim funkcio-nisanjem sudskog sistema ili nepra-vilnim procesuiranjem pojedina~ni-h predmeta i da preporu~i odgova-raju}e preporuke ili op{te mjere. Pri tome se ombudsman ne}e mije-{ati u proces odlu~ivanja sudova, ali moè pokrenuti sudske postu-pke ili intervenisati u toku postu-pka koji se vodi kada to na|e za potrebno.2

2 Član 4 Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH, Sl. glasnik BiH br. 19/02

204

Zakonom je dato {iroko ovla-{}enje ombudsmanu da moè raz-matrati predmete koji se odnose na slabo funkcionisanje ili povrede ljudskih prava i sloboda po~injene od strane bilo kojeg organa ‘vlade’. Pri tome se misli na organ vlasti u {irem smislu, budu}i da zakon ne podrazumijeva samo organe vlade kao izvr{ne vlasti koji potpadaju pod nadle`nost ombudsmana, s obzirom na to da ona pokriva i pravosudni sistem i upravni sistem.

6.1. Podno{enje àlbe ombuds-manu BiH

Ombudsman }e postupati po podnesenoj àlbi ili ex officio (po slu`benoj du`nosti) kada primijeti o~iglednu povredu ljudskih prava i sloboda.

Lica, fizi~ka ili pravna, koja imaju legitiman interes, podnose àlbu ombudsmanu, bilo putem pi-smenog dopisa koji je potpisan od strane podnosioca, bilo putem is-punjavanja obrasca àlbe dostupno-g u instituciji Ombudsmana.

Nacionalnost, dràvljanstvo, mjesto boravka, pol, maloljetnost, etni~ko porijeklo, religija, pravna nesposobnost, zatvor bilo koje vrste i posebni odnosi sa i ovisnost o nekom organu vlade ne mogu ograni~iti pravo ulaganja àlbe ins-tituciji. Dalje je propisano zakono-m da àlba ombudsmanu ne moè povu}i nikakve krivi~ne, disciplin-ske sankcije za podnosioca niti bilo

kakvu neugodnost ili diskriminaci-ju.

Rad ombudsmana je besplatan i strankama nije potrebna pomo} sa-vjetnika ili advokata. Ovo proizlazi iz svrhe i cilja samog postojanja in-stitucije Ombudsmana, kako bi ombudsman bio {to bliì narodu odnosno obi~nom gra|aninu kao podnosiocu àlbe, i kako bi se omogu}io brz i lak pristup gra|ana ombudsmanu.

S obzirom na {irinu spektra pra-va koja {titi, ombudsmanu BiH se ~esto obra}aju lica koja su na izdràvanju kazne zatvora. @albe se mogu odnositi ne samo na krivi~ni postupak koji je prethodio izdrà-vanju kazne zatvora, nego i vrlo ~e-sto na uslove boravka u zatvorima, odnosno na po{tovanje prava zat-vorenika od strane zatvorske upra-ve, kao vrlo bitnog segmenta u po-{tovanju ljudskih prava. Stoga je zakonom predvi|eno da se prepi-ska lica koja su pritvorena ili zatvo-rena ne smije otvarati, niti se smije podvrgavati bilo kakvoj cenzuri. Tako|e razgovori izme|u zatvore-nika i lica delegiranih od strane ombudsmana ne smiju biti nadgle-dani niti ometani u bilo kom smi-slu. Ovo je veoma bitno kako bi se u punoj mjeri omogu}ila prava za-tvorenicima, i na po{tovanje njiho-ve prepiske, kao i na neometanu za{titu njihovih osnovnih ljudskih prava.

205

6.2. Postupak po àlbi

Za rad po predmetima zaduùju se postupaju}i pravnici zaposleni u instituciji po abecednom redu.1 Predmeti se po pravilu razmatraju po hronolo{kom redu. Ombudsma-n moè pak odrediti da se, ukoliko se radi o posebno te{kim ili siste-matskim povredama ljudskih prava ili o pojavi diskriminacije po zabra-njenim osnovama, u nekom pred-metu prioritetno postupa.

Predmet }e se zatim razmatrati u preliminarnom ispitivanju o ispu-njenosti formalnih pretpostavki za vo|enje postupka kao {to su ured-nost àlbe, prihvatljivost àlbe itd.. Nakon toga }e se pristupiti dono{e-nju pojedinih odluka ombudsmana, po~ev od odluke o pokretanju is-trage, o neprihvatljivosti àlbe, itd...

6.3. Odluke ombudsmana

Odluke ombudsmana su:2 odluka o neprihvatljivosti, od-nosno neosnovanosti àlbe,

odluka o pokretanju istrage u predmetu,

odluka o privremenoj mjeri, odluka o zatvaranju istrage na-kon uspje{ne intervencije ombu-dsmana,

preporuke ombudsmana,

1 Član 15 Pravila za funkcionisanje Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH, Slu`beni glasnik BiH br. 45/04 2 Član 22 ibid..

izvje{taji, odnosno specijalni iz-vje{taji. U slu~aju potrebe, u postupku

pred ombudsmanima, kao i o unu-tra{njim pitanjima institucije, mogu se donositi druge odluke, rje{enja i zaklju~ci.

a) Odluka o neprihvatljivosti,

odnosno neosnovanosti àlbe Razlozi zbog kojih ombudsman

moè odbiti da razmatra àlbu3 su sljede}i:

anonimna àlba, zlonamjerna àlba, neosnovana àlba, nedostatak àlbe odnosno navo-da koji je predmet àlbe,

àlba koja nanosi {tetu legitim-nim pravima tre}eg lica,

àlba podnesena nakon roka od 12 mjeseci nakon pojave ~inje-nica, doga|aja ili odluka koje su predmet àlbe,

àlba koja se odnosi na doga|aje od prije 15. decembra 1995. go-dine. Zakon striktno ne pravi razliku

na ovom mjestu izme|u eventual-nog odbacivanja i odbijanja àlbe, gdje bi se ovo prvo, odbacivanje odnosilo na nepostojanje formalnih uslova za vo|enje postupka i rezu-ltiralo odlukom o neprihvatljivosti àlbe, a odbijanje na nepostojanje

3 Član 21 Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH

206

materijalnih razloga za vo|enje po-stupka, dok su formalni ispunjeni, i rezultiralo bi odlukom o neosnova-nosti àlbe. Pa ipak, moèmo iz na-vedenih osnova izdvojiti neosnova-nu àlbu, koja bi predstavljala ra-zlog za odbijanje, odnosno neispu-njenost materijalnih uslova za vo-|enje postupka. Kod neosnovane àlbe se ve} ulazi u su{tinu navoda iz àlbe, dok se kod ostalih nedos-tataka àlba odbija (odbacuje) iz fo-rmalnih razloga, prije nego {to se materijalni razlozi ispitaju.

Ukoliko ombudsman odlu~i da ne razmatra àlbu, obavijesti}e pi-smeno podnosioca àlbe, te }e u svom dopisu obavijestiti podnosio-ca o razlozima odbijanja àlbe. Ta-ko|e }e dati upute podnosiocu à-lbe na najpogodnija sredstva za preduzimanje radnje kako bi eve-ntualno rije{io problem koji je na-veo u svojoj àlbi.

Tako ombudsman ne igra ulogu samo za{titnika ljudskih prava nego i ulogu savjetnika ukoliko u nekom predmetu ne moè da djeluje. To stavlja ombudsmana na poziciju da ne djeluje samo formalno nego i da sluì gra|anima kad god je u takvoj poziciji.

b) Odluka o pokretanju istrage Ukoliko pak ombudsman odlu~i

da àlba sadrì dovoljno osnova da je razmatra, moè otvoriti istragu u predmetu. U tom slu~aju ombuds-man }e obavijestiti organ na koji se àlba odnosi, o su{tini predmeta, i

pozva}e organ da dostavi pismenu izjavu u odre|enom roku. Ombu-dsman ima pravo uvida u sve do-kumente koje su mu potrebni za istragu i moè traìti da mu se sva-ki takav dokument dostavi.

Tokom istrage ombudsmana, organi su obavezni da pruè sarad-nju i pomo} ombudsmanu. Ombu-dsmanu ne smije biti odbijen pris-tup dokumentima ili spisima. Om-budsman ima pristup ~ak i povje-rljivim i tajnim dokumentima, i u tom slu~aju ombudsman }e primi-jeniti potrebnu diskreciju i ne}e ta-kve dokumente u~initi dostupnim javnosti. Ukoliko ombudsmanu bu-de uskra}en pristup povjerljivim i tajnim dokumentima, a ti dokume-nti su od presudnog zna~aja za is-tragu, obavijesti}e o tome Predsje-dni{tvo BiH.

Ombudsman moè zatraìti pi-smenu izjavu lica koje je u slu`bi organa koji je predmet istrage. Slu-`benik }e u datom roku dostaviti pismeni odgovor ombudsmanu i taj rok moè biti produèn.

Ombudsman moè provjeriti vjerodostojnost dostavljenih poda-taka, i moè dati prijedlog za saslu-{anje slu`benika kako bi dobio do-datne informacije. Ukoliko slu`be-nik odbije da se odazove saslu{a-nju, ombudsman moè zatraìti pi-smeno obja{njenje o razlozima od-bijanja.

Ukoliko nadre|eni slu`benik za-brani podre|enom slu`beniku da se odazove zahtjevu ombudsmana ili

207

saslu{anju, mora dati pismenu izja-vu o tome, navode}i razloge takve zabrane. U tom slu~aju ombudsma-n }e se obratiti tom vi{em slu`beni-ku za sve radnje neophodne za is-tragu.

Ombudsman }e dostaviti svoje nalaze o diskriminaciji, nemaru ili propustu odre|enog slu`benika, tom predmetnom slu`beniku. Om-budsman tako|e ima nadle`nost da obavijesti organe tuìla{tva o pona-{anju ili radnji slu`benika koja pre-dstavlja krivi~no djelo. Ometanje istrage od strane nekog slu`benika, ombudsman moè navesti u svom godi{njem izvje{taju. Ombudsman moè tako|e pokrenuti disciplinski postupak, pa ~ak i krivi~ni postu-pak protiv odre|enog slu`benika.

Institucija Ombudsmana }e to-kom ~itavog postupka podsticati prijateljsko rje{enje1 u predmetu, {to prakti~no zna~i da }e se ombu-dsman staviti u ulogu posrednika odnosno medijatora izme|u pod-nosioca àlbe i organa koji je pre-dmet àlbe. Nakon {to sagleda pre-dmet sa stanovi{ta pravi~nosti om-budsman }e predo~iti i jednoj i drugoj strani najbolje rje{enje, sta-lno nastoje}i da se postigne prijate-ljsko rje{enje u predmetu odnosno da se izbjegne dono{enje formalne preporuke u predmetu.

Ukoliko se predmet ne rije{i u fazi istrage, ombudsman nastavlja

1 Član 19 Pravila za funkcionisanje.. supra 24

svoj postupak koji }e kona~no re-zultirati preporukom ombudsmana nadle`nom organu o mjerama koje treba organ preduzeti kako bi se predmet rije{io.

c) Odluka o privremenoj mjeri

ombudsmana Ukoliko u toku svoje istrage

ombudsman ustanovi da bi izvr{e-nje odre|ene odluke moglo dovesti do nepopravljive {tete za prava po-dnosioca àlbe, ombudsman moè predloìti nadle`nom organu da obustavi izvr{enje osporene mjere, i to u periodu od najduè 10 da-na.2

Nadle`ni organ moè odbiti da ispo{tuje prijedlog ombudsmana za privremenom mjerom i u tom slu-~aju mora dostaviti ombudsmanu u roku od tri dana pismeno obavje-{tenje o razlozima odbijanja. Ukoli-ko to propusti, prijedlog ombuds-mana postaje obavezuju}i za taj or-gan.

d) Odluka o zatvaranju istrage Ukoliko je problem na koji se

stranka àlila ombudsmanu rije{en u toku istrage, ombudsman }e do-nijeti odluku o zatvaranju istrage. Na tom mjestu se postupak zavr{a-va, na zadovoljstvo ombudsmana.

e) Preporuka ombudsmana

2 Član 24 Zakona o ombudsmanu za ljudska prava, Slu`beni glasnik BiH, 19/02

208

Ukoliko predmet ne bude rije{e-n u toku istrage, zavr{ni akt koji ombudsman donosi u predmetu je preporuka ombudsmana. Dakle, ombudsman nema snagu izvr{nog organa ili naredbodavnu snagu. Uloga ombudsmana jeste da daje preporuke kako da se isprave po-vrede ljudskih prava i sloboda. Snaga koja stoji iza te preporuke je autoritet ombudsmana i njegova sposobnost kako pregovaranja tako i uticaja na vlasti da ispo{tuju pre-poruke. Budu}i da se preporuke u krajnjoj instanci javno objavljuju, i dostavljaju zakonodavnom organu, odnosno nadle`nom parlamentu, snaga preporuke ombudsmana je upravo u dru{tvenom uticaju. Iako preporuka nije sama po sebi obave-zuju}a, nadle`ni organi mahom idu ka po{tovanju preporuke, jer ona samo ukazuje na povrede ljudskih prava koje stvarno postoje bilo usljed pogre{ne primjene zakona bilo usljed postojanja zakonskih odredbi koje su neprihvatljive, tako da je zapravo za nadle`ne organe korisno da preporuku ombudsma-na ispo{tuju, kako bi pokazali spre-mnost da otklone utvr|ene povre-de ljudskih prava.

Tako ombudsman moè dati preporuke organima vlasti radi us-vajanja novih mjera. Organi su du-`ni da pismeno odgovore i obavije-

ste ombudsmana o radnjama koje su preduzeli povodom preporuke.1

Ako predmetni organ vlade ne preduzme odgovaraju}e mjere u roku koji je ombudsman odredio, ili ako ne obavijesti ombudsmana o razlozima njihovog nepreduzima-nja, ombudsman moè ukazati mi-nistru odgovornom za taj organ ili najvi{im organima vlasti, na tok predmeta i na date preporuke. Ako ombudsman nakon toga ne do|e do rje{enja u predmetu u kojem je po njegovom mi{ljenju bilo mogu}e na}i pozitivno rje{enje, taj problem }e biti uvr{ten u godi{nji ili specija-lni izvje{taj, pominju}i imena orga-na vlasti ili slu`benika koji su zau-zeli takav stav.

Ombudsman ne moè da ukine mjeru ili nalog organa vlasti, ali moè dati prijedlog za izmjenu kri-terija kori{tenih pri dono{enju ta-kve odluke organa vlasti.

Ombudsman moè dalje dati upute nadle`nom organu kako da postupi ukoliko na~in na koji je ne-ki zakon primijenjen vodi nepravi-~nim rezultatima. U sklopu prijed-loga mjera ombudsmana koje bi pobolj{ale situaciju, ombudsman tako|e moè da predloì organu i isplatu od{tete. Moè dati i prije-dlog za izmjenu zakona i drugih propisa, koji }e navesti u svom spe-cijalnom ili godi{njem izvje{taju.

1 Član 32 Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH, Sl. glasnik 19/02

209

Ukoliko se radi o radnjama upravnih organa koje su povjerene drugim licima, tako da se provode kroz usluge fizi~kih lica na osnovu ugovora o koncesiji javne slu`be, ombudsman moè traìti od nadle-`nog upravnog organa da provede svoja ovla{tenja kontrole i ka`nja-vanja.

Ombudsman moè objaviti svoje preporuke u Slu`benom glasniku BiH, i preporuke su dostupne jav-nosti osim u slu~aju kada se odnose na pitanja koja su povjerljiva ili ta-jna, ili ukoliko je podnosilac àlbe izri~ito traìo da se podaci vezani za njegov predmet ne objavljuju.

f) Izvje{taji ombudsmana Institucija Ombudsmana BiH

objavljuje godi{nje i specijalne iz-vje{taje.

Godi{nji izvje{taj Institucija do-stavlja Predsjedni{tvu BiH, Zastu-pni~kom domu i Domu naroda Pa-rlamentarne skup{tine BiH.

U godi{njem izvje{taju ombu-dsman dostavlja pregled svojih ak-tivnosti, broj i strukturu predmeta, broj predmeta po kojima je prove-dena istraga, donesene preporuke, kao i broj predmeta u kojima su à-lbe odbijene, te razloge za odbija-nje àlbi. U dodatku koji se proslje-|uje Predsjedni{tvu BiH bi}e nave-deni tro{kovi institucije.

Ukoliko se javi potreba zbog po-jave kr{enja ljudskih prava koja je {ira i zna~ajnija, ombudsman }e na-praviti i specijalni izvje{taj.

7. O Evropskom ombudsmanu

Cilj Evropskog ombudsmana1 je da otkrije maladministraciju u akti-vnostima u organima Unije. Ombu-dsman nije nadleàn za Sud pravde i Prvostepeni sud u njihovoj pravo-sudnoj ulozi.2

Predmet àlbe Evropskom om-budsmanu ne mogu biti:

àlbe protiv dràvnih, regional-nih ili lokalnih vlasti u dràvi ~lanici, ~ak i ako se àlbe odno-se na pitanja vezana za Evrop-sku uniju. To su na primjer, odjeljenja vlade, organi dràvne uprave i lokalne samouprave;

postupci dràvnih sudova ili dràvnih ombudsmana. Evrop-ski ombudsman nije àlbeno ti-jelo kada se radi o odlukama koje donesu ovi organi;

àlbe protiv privrednih ili fizi-~kih subjekata.

7.1. Ko se moè àliti Evrops-kom ombudsmanu?

Svaki dràvljanin Unije ili fizi-~ko lice sa prebivali{tem u dràvi ~lanici Unije, moè da uputi àlbu ombudsmanu u pogledu maladmi-nistrcije u aktivnostima Unije. Pra-vno lice se tako|e moè àliti uko-

1 Institucija ustanovljena Sporazumom iz Mastrihta 1992 2 Član 2 Statuta Evropskog ombudsmana, www.ombudsman.europa.eu/resources/statu-te.faces

210

liko se njegovo sjedi{te nalazi na teritoriji ~lanice Unije.

7.2. [ta moè biti predmet àlbe Evropskog ombudsmana?

Odgovor na ovo pitanje je mala-dministracija, odnosno lo{a uprava, bilo da organ ne postupa u skladu sa zakonom, ne po{tuje principe dobre uprave, ili kr{i ljudska prava. To su na primjer:

administrativne nepravilnosti, nepravi~nost, diskriminacija, zloupotreba ovla{}enja, neodlu~ivanje u predmetima, odbijanje davanja informacija, nepotrebno odugovla~enje.

7.3. Djelovanje Evropskog om-budsmana

Nekad je samo dovoljno da om-budsman obavijesti instituciju na koju se àlba odnosi o toj àlbi, i da se problem rije{i.1 To govori u prilog onoj po~etnoj konstataciji da iza institucije ombudsmana stoji autoritativna mo}. Ako se predmet ne rije{i tokom istrage ombudsma-na, ombudsman }e poku{ati da na-|e prijateljsko rje{enje u predmetu koje bi zadovoljilo obje strane u postupku. Ukoliko se ne uspije sa prijateljskim rje{enjem, ombudsma- 1 The European Ombudsman – At a glance, http://www.ombudsman.europa.eu/atyourse-rvice/ataglance.faces#Target2

n }e dati preporuke kako bi se rije-{io predmet. Ukoliko institucija ne prihvati njegove preporuke, ombu-dsman }e dostaviti Specijalni izvje-{taj Evropskom parlamentu.

Uloga Evropskog ombudsmana ide ka klasi~noj ulozi ombudsmana i to u dvostrukom smislu. Jedna uloga ombudsmana je uloga ekste-rnog kontrolnog mehanizma2, ka-da putem svoje istrage nalazi lo{u upravu – maladministraciju, i pre-poru~uje korektivne radnje da bi se takva uprava pobolj{ala, odnosno povreda prava ispravila. Druga ulo-ga je uloga oslonca institucijama, kada zapravo organi treba da uvaè ombudsmana kao pomaga~a kako bi bolje ispunjavali svoju ulogu.

U tom smislu, institucije ombu-dsmana ~esto u~estvuju u izradi tzv. kodeksa dobre uprave, kakvog je sa~inio i Evropski ombudsman. Evropski kodeks dobrog postupa-nja uprave vodi ra~una o principi-ma Evropskog upravnog prava i principima nastalim praksom Evro-pskog suda pravde. Svrha ovakvog kodeksa je upravo ostvarivanje ulo-ge ombudsmana kao pomaga~a or-ganima za koje je nadleàn. Nepo-{tovanje Kodeksa od strane neke institucije ili organa, moè biti pre-dmet àlbe Evropskom ombudsma-nu. Kodeks sadrì op{te principe dobrog postupanja uprave koji se primjenjuju na odnose organa od-

2 The European Code of Good Administrati-ve Behaviour, European Communities, 2005

211

nosno institucija sa javno{}u. Ovi principi se ne primjenjuju na odno-se institucija sa njihovim slu`beni-cima, jer je to pokriveno odredba-ma slu`beni~kog prava. Neki od osnovnih principa koje Kodeks propisuje su:

Primjena zakona i procedura u skladu sa zakonodavstvom Uni-je;

Nediskriminacija - jednakost u postupanju;

Proporcionalnost - preduzete mjere moraju biti u skladu sa ci-ljem kojem se teì;

Zabrana zloupotrebe ovla{}enja - ovla{}enja }e se koristiti u skladu sa zakonskim odredba-ma;

Nepristrasnost i nezavisnost - postupanje slu`benika ne smije biti vo|eno li~nim, porodi~nim ili nacionalnim interesom ili po-liti~kim pritiskom;

Objektivnost - samo relevantni i bitni faktori se uzimaju u obzir prilikom odlu~ivanja;

Legitimna o~ekivanja, dosljed-nost i savjet - slu`benici moraju biti dosljedni u svom upravnom postupanju, po{tovati legitimna o~ekivanja javnosti, i savjetovati javnost kako da postupa u odre-|enim stvarima;

Pravi~nost - nepristrasnost, pra-vi~nost i razumnost;

U~tivost - slu`benik mora biti korektan, ljubazan, pristupa~an u odnosu prema javnosti;

Pravo na saslu{anje i na davanje izjava - kada se radi o pojedina-~nim pravima slu`benik }e osi-gurati da se po{tuju prava na odbranu;

Razuman rok za dono{enje od-luka - postupanje bez odlaganja

i drugi. Usagla{avanje ovih principa je

neophodno kako bi se osiguralo da u okviru svih ~lanica Evropske uni-je, upravni organi postupaju ruko-vode}i se ovim principima, jer do-bro postupanje uprave je ogledalo pravnog sistema svake dràve.

U tom smislu naj~e{}e àlbe to-kom 2008. godine Evropskom ombudsmanu su se odnosile na ne-dostatak transparentnosti adminis-tracije Evropske unije (36% àlbi). To je obuhvatalo odbijanje davanja informacija ili dokumenata, ili ka-{njenje sa uplatama za projekte EU, nepravi~nost, zloupotreba ovla{}e-nja i diskriminacija.

Tokom 2008. godine, Evropski ombudsman je primio 3.406 àlbi od dràvljana EU, kompanija, nev-ladinih organizacija i udruènja. U 80% slu~ajeva ombudsman je uspio rije{iti predmet bilo otvaranjem is-trage, proslje|ivanjem nadle`nom tijelu ili davanjem savjeta.

Ve}ina àlbi se odnosila na Ev-ropsku komisiju (66%), koju prate Evropski parlament, Evropska kan-

212

celarija za odabir kadrova, Savjet i OLAF1.

Najvi{e àlbi je stiglo iz Njema-~ke (16%), koju slijede [panija (10%), Poljska (8%) i Francuska (7%). Ali kada se gleda broj àlbe srazmjeran broju stanovnika, najvi-{e àlbi je stiglo iz Malte, Luksem-burga, Kipra i Belgije.2

Evropski ombudsman ima kara-kteristike klasi~nog ombudsmana, s obzirom na nadle`nosti, postupanje po predmetima, na~in rje{avanja predmeta. U tome je njegova sli-~nost sa dràvnim ombudsmanima i sa naj~e{}im modalitetima rada institucija ombudsmana. Postojanje ovakve institucije na nivou Evrop-ske unije, sa nadle`no{}u da kon-troli{e upravo organe EU, a ne da predstavlja àlbeno tijelo za dràve ~lanice, govori u prilog dobroj or-ganizaciji EU, te njenim prepozna-tljivim elementima dràvne organi-zacije.

8. Zaklju~ak

Vidjeli smo da je ideja o nekom obliku za{titnika ljudskih prava do-sta stara i da se iskristalisala kroz prvog ombudsmana u [vedskoj 1809. godine. Od tada, ovaj vid kontrole kako organa uprave, tako

1 European Anti-Fraud Office- Evropska ka-ncelarija za borbu protiv utaje, korupcije, i sl. 2 Podaci preuzeti iz Izvje{taja za {tampu Ev-ropskog ombudsmana br. 9/2009 od 27. aprila 2009. godine, www.ombudsman.euro-pa.eu

u nekim dràvama i sudstva, se ra-{irio u svijetu po~ev od dràvnih ombudsmana pa do Evropskog ombudsmana, kontrolora Evropske unije. Pregled rada dvije nama naj-zanimljivije institucije, institucije Ombudsmana BiH, i Evropskog ombudsmana, nam je dao op{te pa-ralelne principe koji su svojstveni konceptu ombudsmana, na ma ko-m nivou on bio organizovan.

9. Izvori i literatura:

1. Vlatkovi} M., Specifi~ni oblici za{tite pra-va i sloboda gra|ana, www.paragrafco-.co.yu, paragraf e-press br. 275-2008 od 27. februara 2008. godine

2. Olsen J., Knudsen S., Dobjani E., Møller C., Some experiences in the Field of As-sistance and Cooperation between Om-budsmen, 9. januar 2004. www.Ombu-dsmanden.dk/publikationer/cooperation (Neka iskustva u polju pomo}i i sarad-nje me|u ombudsmanima)

3. Čo{abi} J., Ćerani} P., Priru~nik za prak-tikum u javnom upravi, Banja Luka Ko-led`, Besjeda, Banja Luka 2009.

4. The European Code of Good Administra-tive Behaviour, European Communities, 2005 (Evropski kodeks dobrog postupa-nja uprave)

5. Statut Evropskog ombudsmana, www.o-mbudsman.europa.eu/resources/statu-te.faces

6. Izvje{taj za {tampu Evropskog ombuds-mana br. 9/2009 od 27. aprila 2009. go-dine, www.ombudsman.europa.eu

7. The European Ombudsman – At a gla-nce, (Evropski ombudsman ukratko)

213

http://www.ombudsman.europa.eu/aty-ourservice/ataglance.faces#Target2

8. Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Sl. glasnik 19/02

9. Pravila za funkcionisanje Institucije Om-budsmana za ljudska prava BiH, Slu`be-ni glasnik BIH br. 45/04

10. Zakon o ombudsmanu Republike Srpske, Slu`beni glasnik RS br. 4/2000

11. Zakon o izmjenama i dopunama Zako-na o ombudsmanu za ljudska prava Bo-sne i Hercegovine, Slu`beni glasnik BiH br. 32/06

12. www.budimojprijatelj.com 13. Zakon o izmjenama i dopunama Zako-

na o ombudsmanu RS, Slu`beni glasnik RS br. 49/04.

14. Zakon o varuhu ~lovekovih pravic, www.varuh-rs.si (Zakon o za{titniku lju-dskih prava, Slovenija)

15. Zakon o pu~kom pravobranitelju, www.Ombudsman.hr

16. Zakon o ombudsmanu (Danske), www.Ombudsmanden.dk

17. Zakon o ombudsmanima Federacije Bi-H iz 2000. godine

18. Zakon o izmjenama i dopunama Zako-na o ombudsmanu za ljudska prava Bo-sne i Hercegovine, Slu`beni glasnik BiH br. 32/06

19. Dogovoreni zaklju~ci sa Radnog sasta-nka o restrukturiranju institucija Om-budsmana u Bosni i Hercegovini od 25. maja 2004., European Commission for Democracy through Law, mi{ljenje broj 264-2004

20. www.pravobraniteljzadjecu.hr 21. www.do.se (Ombudsman protiv diskri-

minacije, [vedska) 22. www.homo.se (Kancelarija Ombudsma-

na protiv diskriminacije na osnovu sek-sualnog opredjeljenja, [vedska)

23. www.jo.se (Parlamentarni ombudsman [vedske)

Abstract

A need for an independent and impartial institution with a purpose or controlling governing bod-ies, and at the same time retaining closeness and accessibility to citizens, goes long way in history, but first got embodied in 19th century, as Swedish Parliamentary Ombudsman. The main concept of Ombudsman as protector of human rights of citizents, but also as the one drawing attenention of au-thorities to their flaws, and thus having the corrective purpose of helping authorities to overcome their failures, is the notion inherent to Ombudsman institutions in general. In that sense, apart from general remarks, origin, concept etc., this paper contains an overview of functioning of Institution of Ombudsman of Bosnia and Herzegovina, being the state Ombudsman, and of Institution of Europea-n Ombudsman, as a supra-state Ombudsman, the controller of European Union bodies. Therefore, there stands a general remark that the Ombudsman is an independent institution whose main func-tion is to protect human rights of citizens, using its authority powers, from intentional or non-inten-tional violations by public bodies, by issuing reccommendations to such bodies on how such violatio-ns should be remedied.

214

ORU@ANE SNAGE BOSNE I HERCEGOVINE - PRIJETNJA ILI ZA[TITA GRA\ANA

Mr Predrag Ćerani}

APSTRAKT

Disolucija SFRJ dovela je pove}anih nacionalnih tenzija i oruànih sukoba koji su se u Bosni i Hercegovini pretvorili u ~etvorogodi{nji rat. Sukobljeni narodi formirali su oruàne snage koje su se pretvorile u tri suprotstavljene vojske. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, shodno ustavnom rje{enju, ~itavu deceniju su egzistirale dvije entitetske vojske, Vojska Republike Srpske i Vojska Federacije BiH. Krajem 2005. godine sprovedena je reforma odbrane koja je za rezultat imala dono{enje Zakona o odbrani BiH, a kojim su konstituisane Oruàne snage BiH, jedinstvena vojna si-la koju, po Zakonu o odbrani, kontroli{e Bosna i Hercegovina. Oruàne snage BiH sastoje se iz tri ko-mponente, odnosno brigade, koje su nasljednice "tradicija" triju oruànih snaga, aktivnih u proteklo-m ratu u BiH u periodu 1992-1995, Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vije}a obrane, i Vojske Republike Srpske.

Autor istraùje kakva je danas dru{tvena pozicija Oruànih snaga BiH i na koji na~in se nad nji-ma odvija civilna kontrola. Ujedno, autor se bavi i pitanjem da li su, s obzirom na izraène naciona-lne tenzije, Oruàne snage BiH potencijalna prijetnja ili za{tita gra|ana BiH.

Klju~ne rije~i: mirovni sporazum, oruàne snage, odbrana, komanda, civili, kontrola, vje`ba, obuka, misija, operacija, bezbjednost

1. Uvod

Bosna i Hercegovina je zemlja nastala disolucijom SFR Jugoslavi-je. Zbog nacionalnih podjela vo|en je ~etvorogodi{nji rat, krvav sukob zara}enih strana tokom kojeg su formirane oruàne snage sukoblje-nih naroda: Vojska Republike Srpske (VRS)1 kao vojska srpskog

1 Vojska Republike Srpske je bila oruàna si-la Republike Srpske. Postojala je od 12. maja 1992. do 1. januara 2006. godine, nakon ~e-ga je integrisana u Oruàne snage BiH. Na-stala je uporedo sa osnivanjem Republike

naroda u BiH; Armija Republike Bosne i Hercegovine (Armija BiH), vojska muslimanskog, kasnije bo-{nja~kog naroda, koja se formalno proklamovala kao vojska suverene i nezavisne BiH, te Hrvatsko vije}e obrane (HVO) oruàna formacija hrvatskog naroda.

Rat je okon~an potpisivanjem mirovnog sporazuma u Dejtonu. Op{ti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum, miro-

Srpske, a usljed po~etka gra|anskog rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995). www.sr.vi-kipedia.org 30. april 2009. 20:00

UDK 351.78:355.1(497.6)ISSN 0354-9852

215

vni je dogovor potpisan u vazduho-plovnoj bazi Rajt-Paterson kod De-jtona, u ameri~koj dràvi Ohajo.1 Mirovni paket sadrì i Ustav Bosne i Hercegovine, kao aneks ~etiri i to je svakako najzna~ajniji dejtonski dokument. Ustavom je Bosna i He-rcegovina odre|ena kao sloèna dràva koja svoje postojanje zasni-va na me|unarodnom pravu. Usta-vom je utvr|eno da se BiH sastoji od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, a Dejtonski sporazum je regulisao i postojanje entitetskih oruànih sna-ga. Tako je Vojska Republike Srpske zadràla kontinuitet vojske srpskog naroda u BiH, a Vojska Fe-deracije BiH (VFBiH) je postala vojska Federacije Bosne i Hercego-vine, a sastojala se od dvije kompo-nente: Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Hrvatskog vije}a obrane.2

1 Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni u~esnici su bili tada{nji predsjednik Srbije Slobodan Milo{evi}, predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi}, predsjednik Hrvatske Fra-njo Tu|man, ameri~ki posrednik Ri~ard Ho-lbruk i general Vesli Klark. Sporazum je zva-ni~no potpisan u Parizu, 14. decembra. www.sr.vikipedia.org 2 Dana 18. novembra 1991. god. HDZ osni-va HZ Herceg-Bosna kroz koju se organizuje odbrana utemeljenjem vojne komponente HVO: Hrvatsko vije}e obrane. HVO dolazi u sukob sa HOS-om koji je bio lojalan Pre-dsjedni{tvu BiH. Nakon ubistva Blaà Kralje-vi}a, HOS je prestao da postoji. Ustavni sud Bosne i Hercegovine progla{ava Herceg-Bo-snu nelegalnom, prvo dana 14. septembra

Tokom naredne decenije poste-peno dolazi do pribliàvanja bosa-nskohercegova~kih politi~kih snaga u stavu da BiH ne moè pristupiti evropskim integrativnim procesima ako u njoj i dalje budu egzistirale dvije odvojene vojske. Predstavnici me|unarodne zajednice, prisutni u BiH, neprekidno su ukazivali na potrebu za reformom sistema od-brane i pri tome se sluìli razli~itim vrstama pritisaka.

Tako je u oktobru 2002. godine osnovan Generalni sekretarijat Sta-lnog komiteta za vojna pitanja, a u maju 2003. formirana je Komisija za reformu odbrane u BiH. Iste go-dine je donesen i prvi Zakon o od-brani BiH, kojim je osnovano Min-istarstvo odbrane BiH. U martu 2004. godine imenovan je prvi mi-nistar odbrane BiH, a u maju iste godine odràna je prva zajedni~ka vojna vje`ba jedinica Vojske Fede-racije BiH i Vojske Republike Srpske.

Krajem 2005. godine u Bosni i Hercegovini usvojen je drugi Zako-n o odbrani BiH, po osnovu kojeg je od 1. januara 2006. godine, Vo-jska Republike Srpske u{la u sastav Oruànih snaga Bosne i Hercegovi-ne, kao njihov tre}i puk. Shodno tome, ukinuti su i General{tab, kao i Ministarstvo odbrane Republike Srpske. Vest o integraciji Vojske Republike Srpske u Oruàne snage

1992. i ponovno 20. decembra 1994. www. sr.vikipedia.org 30. april 2009 20:15

216

BiH izazvala je burne reakcije jav-nosti koje su bile prisutne i nared-nih godina.1

Ista sudbina zadesila je i Vojsku Federacije BiH, te tako Oruàne snage Bosne i Hercegovine postaju zvani~ne vojne snaga BiH2. Ove snage se sastoje iz tri komponente (tri brigade)3, koje su nasljednici "tradicija" triju oruànih snaga, ak-tivnih u proteklom ratu u BiH 1992-1995, Armije Republike Bo-sne i Hercegovine, Hrvatskog vije-}a obrane, i Vojske Republike Srpske. Svaka od ove tri kompone-nte redovno obiljeàva ratnu godi-{njicu svog stvaranja.

2. Pravni okvir za djelovanje Oruànih snaga BiH

Zakon o odbrani Bosne i Herce-govine4 regulisao je jedinstven od-

1 Tako je 2008. godine premijer Republike Srpske Milorad Dodik izjavio da Oruàne snage BiH danas nisu vojska BiH nego NATO-a. Naveo je i da Oruànim snagama BiH vi{e upravljaju ljudi iz NATO-a nego do-ma}e strukture i da generali ne mogu da bu-du postavljeni dok ne dobiju odobrenje Alija-nse. www.enovosti.info.rs 17. avgust 2008. 2 Parlamentarna skup{tina BiH je na sjednici Predstavni~kog doma odrànoj 28. septe-mbra 2005. i sjednici Doma naroda odrànoj 05. oktobra 2005. godine usvojila drugi Za-kon o odbrani Bosne i Hercegovine 3 1. pje{adijski (rendèrski) puk OS BiH 2. pje{adijska gardijska pukovnija OS BiH 3. pje{adijski (Republika Srpska) puk OS BiH 4 Slu`beni glasnik BiH broj 88/05

brambeni sistem odbrane BiH, la-nac komandovanja i ulogu svih ele-menata u njemu. Zajedno sa ovim zakonom na istom zasjedanju Pa-rlamentarne skup{tine BiH, usvoje-n je i Zakon o slu`bi u Oruànim snagama BiH5. Zakonom o slu`bi u oruànim snagama ure|uje se sa-stav Oruànih snaga, slu`ba, prijem u slu`bu, te prava i obaveze lica na slu`bi u Oruànim snagama.

Zakonom o odbrani definisane su uloga ministra i zamjenika mini-stra odbrane, ali i najva`nijeg stru-~nog tijela Oruànih snaga - Zaje-dni~kog {taba Oruànih snaga. Kao prva nadle`nost ministra odbrane navedeno je da "predlaè i donosi propise, izdaje direktive i nare|e-nja, koja se odnose na organizaciju, administraciju, personal, obu~ava-nje, opremanje, razmje{tanje i upo-trebu Oruànih snaga kako bi se obezbijedila maksimalna interope-rabilnost u oruànim snaga i inter-operabilnost sa snagama NATO"6

Zajedni~ki {tab je odgovoran za planiranje, organizovanje i sprovo-|enje direktiva i nare|enja ministra odbrane.

Lanac komandovanja i kontrole po~inje od Predsjedni{tva BiH do ministra odbrane BiH, zatim preko na~elnika Zajedni~kog {taba oruà-nih snaga, komandanata Operati-vne komande Oruànih snaga i Ko-mande za podr{ku Oruànih snaga 5 Isto 6 Zakon o odbrani BiH, Slu`beni glasnik BiH broj 88/05, ~lan 15

217

do komandanata podre|enih ko-mandi i jedinica.1

Vojnoobavje{tajni rad regulisan je kao vojno obavje{tavanje za koje Zakon kaè da je "rod vojnih snaga koji prikuplja, obra|uje i distribui-{e informacije u vezi sa oruànim snagama"2. Zakonom su predvi|e-ne i aktivnosti koje predstavljaju posebne istra`ne radnje, pri ~emu je nagla{ena upotreba tehni~kih sredstava za nadgledanje, ali je ista-knuto da }e se takve aktivnosti obavljati isklju~ivo preko Obavje-{tajno-bezbjednosne agencije BiH u skladu sa Zakonom o obavje{tajno-bezbjednosnoj agenciji BiH.3

Zakonom je definisana i uloga Stalnog komiteta za vojna pitanja koji "razmatra i daje savjete o Be-zbjednosnoj politici i Odbrambenoj politici Bosne i Hercegovine koje se pripremaju prema uputstvu min-istra odbrane"4. Stalni komitet za vojna pitanja daje savjete i Predsje-dni{tvu BiH, koji se odnose na po-stavljenje komandnog kadra, a ka-ko je Zakonom nagla{eno "ukoliko Predsjedni{tvo ne odobri postavlje-nje ili smjenu oficira sa ~inom gen-erala, takve àlbe razmatra cijeli Stalni komitet za vojna pitanja i mogu se preina~iti u skladu sa Po-slovnikom Stalnog komiteta za vo-jna pitanja".5

1 Zakon o odbrani BiH, ~lan 8 2 Zakona o odbrani BiH, ~lan 9 3 Slu`beni glasnik BiH broj 12/04 4 Zakon o odbrani BiH, ~lan 32 5 Isto

Kada je rije~ o kontroli i nadzo-ru nad Oruànim snagama, u ~lanu 7 Zakona {turo se kaè da "Bosna i Hercegovina obezbje|uje transpar-entnu, demokratsku, civilnu kon-trolu nad Oruànim snagama".

Oruàne snage sastoje se od profesionalnih vojnih lica, pripad-nika rezervnog sastava koji su angaòvani u vojnu slu`bu i civilni-h lica i kadeta.6

3. Na~in civilne kontrole

Za jedan od osnovnih principa demokratije smatra se civilna kon-trola vojske. Radi se o pravu demo-kratski izabranih vlasti na civilnu kontrolu oruànih snaga, {to po-drazumijeva razmjenu informacija koje se odnose na odbrambene po-slove, pitanje budèta i strane vo-jne pomo}i, javnost me|uarmijske vojne saradnje i otvorenost prema organima civilne vlasti, nevladinom sektoru i sredstvima informisanja. "Kontrola bezbjednosnih struktura jeste uslov dobre vladavine."7

Semjuel Hantington u svojoj knjizi "Vojnik i dràva" ukazuje na dvije osnovne metodolo{ke pretpo-stavke u obja{njavanju civilno-voj-nih odnosa. Hantington ukazuje da se civilno-vojni odnosi u bilo kom dru{tvu moraju izu~avati kao siste- 6 Isto, ~lan 33 7 Radojevi}, Mijodrag: Parlamentarna kon-trola bezbednosnog sektora, Revija bezbe-dnost, broj 08/08, Beograd, www.cbs - csb.o-rg

218

m koga ~ine me|uzavisni elementi. Kao glavne komponente tog siste-ma Hantington ozna~ava forma-lnu, strukturnu poziciju vojske u vlasti, neformalnu ulogu i uticaj vojnih grupa u dru{tvu u cjelini te prirodu ideologije i vojnih i nevoj-nih grupa. Druga metodolo{ka pre-tpostavka, po Hantingtonu, jeste da je mogu}e apstraktno definisati posebnu vrstu ravnoteè - objekti-vnu civilnu kontrolu koja maksimi-zuje vojnu bezbjednost.1

Prema Radu @ugi}u, autoru knjige "Civilna kontrola vojske - kontrola budèta2 u oblasti civilne kontrole vojske jo{ uvek nema me-|unarodno prihva}enih standarda, jer se odbrana smatra delom nacio-nalne suverenosti. @ugi} isti~e da se zbog toga civilna kontrola vojske razlikuje u svakoj zemlji ponaosob, ali ukazuje da postoje odre|eni op{teprihva}eni principi koji ure-|uju civilnu demokratsku kontrolu vojske:

dràva je jedini ~inilac u dru{tvu koji ima legitiman monopol sile;

parlament je suveren u odnosu na izvr{nu vlast, samim tim i u odnosu na vojsku;

parlament ima ustavno pravo odobravanja i kontrole budèta odbrane;

1 Hantington, P. Semjuel: Vojnik i dràva - teorija i politika civilno-vojnih odnosa, Pro-metej, Beograd, 2007. 2 Civilna kontrola vojske - kontrola budèta, Vojnoizdava~ki zavod, Beograd, 2007

parlament ima ustavno pravo progla{enja i ukidanja vanred-nog stanja;

vojska je politi~ki neutralna.3 Kontrola Oruànih snaga Bosne

i Hercegovine je u nadle`nosti Pa-rlamentarne skup{tine Bosne i He-rcegovine, koja kontrolu sprovodi preko Zajedni~ke komisije za od-branu i bezbjednost Bosne i Herce-govine. Zajedni~ka komisija za od-branu i bezbjednost Bosne i Herce-govine sastoji se od dvanaest ~lano-va koji se biraju iz reda poslanika oba doma Parlamentarne skup{tine BiH. Komisija razmatra i prati sprovo|enje bezbjednosne i odbra-mbene politike Bosne i Hercegovi-ne; prati rad i razmatra izvje{taje Stalnog komiteta za vojna pitanja, nadzire rad Ministarstva odbrane BiH, Ministarstva bezbjednosti BiH i drugih izvr{nih tijela koja se bave pitanjima iz oblasti bezbjednosti i odbrane.

Sa posebnim osvrtom na izvje-{taje, kratkoro~ne i dugoro~ne pla-nove u vezi sa strukturom Oruàni-h snaga BiH, kadrovskom politiko-m, obrazovanjem i obukom pripa-dnika Oruànih snaga BiH, Komi-sija upoznaje Parlamentarnu sku-p{tinu. Komisija nadgleda oprema-nje vojske, rad vojne industrije, uvoz i izvoz oru`ja i vojne opreme, ugovore sa stranim firmama koje 3 @ugi}, Rade : Kontrola budèta u funkciji civilne kontrole vojske, Revija Bezbednost, broj 06/08, Beograd, www.cbs - csb.org

219

pruàju usluge odbrambenim insti-tucijama na komercijalnoj osnovi.

Komisija ima nadle`nosti i u po-gledu borbene gotovosti, vojnih vje`bi i operacija, uklju~uju}i izvr{enje me|unarodnih obaveza i me|unarodnih operacija podr{ke miru.

Komisija razmatra zakone i amandmane na zakone iz nadle-`nosti Komisije, razmatra i dostav-lja mi{ljenja i preporuke, izmjene i dopune na prijedlog budèta za odbranu, kao i izvje{taje o reviziji institucija iz oblasti odbrambene i bezbjednosne politike Bosne i He-rcegovine, te razmatra i druga pita-nja iz oblasti bezbjednosti BiH.1

Iako se zna~ajan dio nadle`nosti Komisije za odbranu i bezbjednost odnosi na aktivnosti Ministarstva odbrane i Oruànih snaga BiH, Ko-misija nije odràla nijedan sastanak vezan za probleme iz pitanje odbra-ne. Javnosti su poznate jedino akti-vnosti Komisije koje se odnose na rad Agencije za istrage i za{titu BiH (SIPA) povodom prijave koju je SIPA podnijela protiv ~lanova Vla-de Republike Srpske Tuìla{tvu BiH.

4. Aktivnosti Oruànih snaga BiH

U skladu sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine, Oruàne sna-ge BiH se deklari{u kao profesion-

1 www.parlament.ba 30. april 20:30

alna, jedinstvena vojna sila koju organizuje i kontroli{e Bosna i He-rcegovina. Oruàne snage, kao ins-tituciju BiH, ~ine pripadnici iz reda sva tri konstitutivna naroda i reda ostalih, u skladu sa Ustavom i za-konima BiH. Tako|e, po Zakonu, Bosna i Hercegovina organizuje, razvija i odràva vojni kapacitet i spremnost Oruànih snaga radi obezbje|enja suvereniteta, teritori-jalne cjelovitosti, politi~ke nezavis-nosti i me|unarodnog subjektivite-ta BiH, radi unapre|enja ciljeva spoljnje politike BiH, ispunjenja me|unarodnih obaveza BiH, kao i za{tite dràvljana BiH.

U tom smislu, kao misija Oruà-nih snaga BiH definisano je: obez-bje|enje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, politi~ke nezavisnosti i me|unarodnog subjektiviteta BiH; unapre|enje ciljeva spoljnje politi-ke BiH, ispunjenje me|unarodnih obaveza BiH i za{tita dràvljana BiH.

Ujedno, kao zadaci Oruànih snaga BiH, odre|eni su: u~e{}e u operacijama kolektivne bezbjedno-sti i u~e{}e u operacijama za po-dr{ku miru i samoodbrani, uklju~u-ju}i i borbu protiv terorizma; pru-ànje vojne odbrane BiH i njenim dràvljanima u slu~aju napada; po-mo} civilnim organima u reagova-nju na prirodne i druge katastrofe i nesre}e; protivminsko djelovanje u

220

BiH; ispunjenje me|unarodnih obaveza BiH.1

4.1. U~e{}e Oruànih snaga Bi-H u mirovnim misijama UN-a i multinacionalnim snagama u Iraku

U sklopu u~e{}a u operacijama kolektivne bezbjednosti i u~e{}e u operacijama za podr{ku miru i sa-moodbrani, Oruàne snage BiH u~estvuju u mirovnim misijama UN.

Tako, Oruàne snage BiH u~e-stvuju u mirovnoj misiji UN-a u Demokratskoj Republici Kongo (MONUC) od 2002. godine. U ovoj misiji UN-a do sada je u~est-vovalo 30 oficira. Uloga pripadni-ka Oruànih snaga BiH sastoji se u pruànju pomo}i civilnim organi-ma, prije svega, u pruànju pomo}i u slu~ajevima elementarnih nepo-goda i inènjerijske podr{ke lokal-nim organima vlasti, zatim pruà-nju pomo}i i u~e{}u pripadnika OS BiH u humanitarnim aktivnostima, evakuaciji unesre}enih, te pomo}i u realizaciji vjerskih, kulturnih i sportskih manifestacija. Pomo} ko-ju Oruàne snage BiH pruàju sa-stoji se i u ustupanju resursa i kori-{tenja smje{tajnih kapaciteta OS Bi-H, te u organizovanju posjeta na lokacijama i objektima koje koriste Oruàne snage BiH.

1 www.mod.gov.ba vojska bilten 30. april 23: 10

U Mirovnoj misiji UN-a u Etio-piji - Eritreji (UNMEE) Oruàne snage BiH su u~estvovale od 2001. godine. Do sada je u~estvovalo 59 oficira (po 9 oficira od 2001. do 2006. godine, u toku 2007. godine 5 oficira, a u 2008. godini su bila dva oficira). Trenutno, status Misi-je UNMEE je rije{en Rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a broj 1827 od 30. jula 2008. godine, po kojoj je okon~ana ova misija.

Na osnovu odluka Predsjedni-{tva BiH i Parlamentarne skup{tine BiH, u operaciji podr{ke miru „Ira-~ka sloboda,“ u Iraku od 1. juna 2005. godine u okviru sastava Mu-ltinacionalnih snaga u Iraku u~est-vuje Jedinica Oruànih snaga Bo-sne i Hercegovine za uni{tavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, koja se sastoji od 36 pripadnika.

Tako|e, u skladu sa odlukama Predsjedni{tva BiH i Parlamentarne skup{tine BiH, u operaciji Koalici-jskih snaga u Iraku od 18. 8. 2008. godine u~estvuje Pje{adijska jedini-ca OS BiH sa 49 pripadnika i jed-nim oficirom za vezu pri Komandi 39 pbr. u Multinacionalnoj diviziji Bagdad. Jedinica izvr{ava zadatak obezbje|enja dijela baze „Viktori-ja“.

4.2. Aktivnosti pripadnika Oru-ànih Snaga BiH u slu~ajevima prirodnih i drugih katastrofa

U skladu sa ulogom i zadacima Oruànih Snaga BiH, definisanim

221

Zakonom o odbrani BiH, a koji se odnose na pruànje pomo}i civilni-m organima vlasti i stanovni{tvu u slu~ajevima prirodnih i drugih ka-tastrofa, OS BiH su u toku 2008. godine aktivno u~estvovale na ga-{enju poàrom ugroènih teritorija op{tina u BiH. Na svim lokacijama gdje su bili angaòvani pripadnici OS BiH poàri su efikasno uga{eni.

Prilikom izvr{enja zadataka be-zbjednost objekata i imovine u bli-zini ga{enja poàra OS BiH anga-òvale su ljudstvo i resurse na teri-toriji Mostara, Tomislavgrada, Ča-pljine, Gabele i Jablanice, gdje su pripadnici jedinica u~estvovali na lokalizovanju i ga{enju poàra. Angaòvanje pripadnika Vazduho-plovnih snaga i protivvazdu{ne od-brane (VS i PVO) na zadacima ga-{enja poàra vr{eno je u vremenu od 16. avgusta do 7. septembra 2008. godine.1

1 U rejonu grada Mostara pripadnici VS i PVO bili su angaòvani u periodu od 16. do 27. 8. 2008. godine, a u akcijama ga{enja po-àra izvr{eno je 99 letova i izba~eno 174.000 litara vode; na podru~ju Gabele i Čapljine na zadacima ga{enja poàra pripadnici 4. pbr u~estvovali su 31. 8. i 1. 9. 2008. godine, a akcije na terenu su izvele obu~ene PP ekipe jedinice; u rejonu Tomislavgrada protivpoà-rne akcije VS i PVO izvr{ene su od 29. do 31. 8. 2008. godine. U toku realizacije ovog za-datka obavljeno je ukupno 85 letova i izba~e-no 220.000 litara vode; na podru~ju Jablani-ce (Ostroàc) u ga{enju poàra 7. 9. 2008. godine angaòvan je 1 helikopter, a tokom akcije izba~eno je 15 tona vode. www.mo-d.gov.ba vojska bilten 30. april 23: 20

Aktivnosti pripadnika Oruànih Snaga BiH u slu~ajevima prirodnih i drugih katastrofa definisane su u sklopu nadle`nosti Odjeljenje za ci-vilno-vojne operacije.

4.3. Odjeljenje za civilno-vojne operacije (G5)

Odjeljenje za civilno-vojne ope-racije je dio Operativne komande primarno odgovoran za nadgleda-nje civilno-vojnih i psiholo{kih op-eracija, za nadgledanje nad pripre-mom civilno-vojnih aneksa svim operativnim planovima i nare|enji-ma. Ovo odjeljenje nadgleda posta-vljenje i rad centra za civilno-vojne operacije radi odràvanja veze, i koordini{e operacijama bosansko-hercegova~kih vladinih agencija, smje{ta nacionalne civilne i vojne vlasti, vladine, privatne dobrovol-jne i me|unarodne organizacije u podru~ju operacija.

Ujedno, nadgleda podr{ku civi-lne odbrane i civilnih aktivnosti, nadgleda humanitarnu civilnu po-mo}, podr{ku kod elementarnih nepogoda i operacije kod neborbe-nih operacija, nadgleda operacije u cilju obezbje|enja hrane, skloni{ta, odje}e i goriva u hitnim situacija-ma.

Odjeljenje za civilno-vojne ope-racije nadgleda javni mir i red koji se odnosi na vojne operacije, savje-tuje komandanta kod angaòvanja vojnih jedinica koje mogu vr{iti ci-vilno-vojne operacije, savjetuje ko-

222

mandanta po pitanju njegovih pra-vnih i moralnih obaveza koje se ti-~u uticaja vojnih operacija na loka-lno stanovni{tvo.1

4.4. Izvo|enje vojnih vje`bi

Vje`ba "Zdruèni napor" je je-dna komunikacijskih vje`bi (najvi-{eg nivoa u ovoj oblasti) koja za cilj ima provjeru interoperabilnosti ko-munikacijskih sredstava i sistema NATO i PfP zemalja. Vi{e od 1200 u~esnika vje`be iz 42 zemlje i dvije multinacionalne organizacije uzima u~e{}e u ovoj vje`bi. Ova vje`ba se organizuje s ciljem planiranja, or-ganizovanja i provo|enja testova interoperabilnosti komande, kon-trole, komunikacije i kompjuterske opreme u podr{ci budu}ih zajedni-~kih humanitarnih, mirovnih ili operacija pomo}i u slu~aju kriznih situacija. U vje`bi "Zdruèni napor 2008" teì{te je bilo na testiranju bezbjednosti u prenosu podataka putem ra~unarskih mreà. Stru-~njaci iz oblasti komunikacija su iz-veli vi{e od 1000 razli~itih testova interoperabilnosti, koji }e biti do-dani uz postoje}ih 13 000 testova koji su provedeni od po~etka. Isku-stva i rezultati testova ove vje`be se koriste u organizovanju komunika-cija u svim trenutnim operacijama podr{ke miru. BiH u~estvuje u ovoj vje`bi od 2007. godine kada je

1 www.mod.gov.ba vojska bilten 30. april 23: 20

imala status posmatra~a, a u 2008. godini dobila je status punopravno-g u~esnika i u~estvovala je u radio segmentu vje`be. Ministarstvo Od-brane i Oruàne snage BiH preds-tavljalo je 16 ~lanova.

4.5. Obuka Oruànih snaga BiH

Pripadnici Ministarstva Odbra-ne i Oruànih snaga BiH {koluju se na presti`nim vojnim {kolama u SAD, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njema~koj, Turskoj, Gr~koj, Hrva-tskoj, Srbiji, Maleziji i drugim pa-rtnerskim dràvama.2

Zna~ajan segment u edukaciji i obuci pripadnika Oruànih snaga BiH zauzima i Centar za obuku za podr{ku mirovnim operacijama

2 Na {kolovanje van zemlje u toku 2007. i 2008. godine upu}eno je 35 PVL i to: Gr~ka ([kola nacionalne odbrane - 1 lice, Ratni ko-led` - 3 lica, Komandno-{tabna {kola - 2 lica), Srbija (General{tabna {kola - 3 lica, Komandno-{ta-bna {kola - 2 lica), Hrvatska (Ratna {kola - 1 lice, Komadno-{tabna {kola - 1 lice, Vojno-diplomatsko {kolovanje - 2 lica, Visoka po-doficirska {kola - 1 lice), Malezija (Komadno-{tabni koled` - 1 lice), Estonija (Balti~ki kole-d` - 3 lica), Njema~ka ([tabni koled` - 1 lice), Turska (Akademija oruànih snaga - 2 lica), SAD (Akademija glavnih narednika - 4 lica, Vazduhoplovno komandno-{abni koled` - 1 lice, Komandno-{tabni koled` - 2 lica, Postdi-plomske studije - 2 lica, Dràvno ratni koled` - 1 lice), Francuska ([kola glavnog {taba - 1 lice), Pakistan (Postdiplomske studije - 1 lice). www.mod.gov.ba vojska bilten 30. april 23: 20

223

(PSOTC) centar u Butmiru kod Sa-rajeva. Kroz ovaj centar do sada je pro{lo obuku sedam klasa, u pros-jeku oko 30 u~esnika, za operacije podr{ke miru.

PSOTC je namjenski uspostavl-jena obrazovna ustanova koja pru-à vojno obrazovanje i {tabnu obu-ku za oficire Oruànih snaga BiH i me|unarodnih oficira. Glavna svrha uspostavljanja Centra je da pruì vojnu obuku za nove genera-cije mladih oficira podràvaju}i proces restruktuisanja Oruànih snaga zemlje doma}ina, ali i razno-vrsne kurseve iz oblasti podr{ke mirovnim operacijama, kao i semi-nara za druge ciljne grupe koji su bili ili }e biti izvedeni.1

PSOTC je uspostavio Mobilne timove za obuku, koji pruàju mo-gu}nost Centru da izvodi obuku izvan sjedi{ta u Sarajevu. Fokus mobilnih timova za obuku je: obu-ka brigadnog osoblja, obuka {tab-nog osoblja vi{ih komandi i nasta-vna podr{ka regionalnim instituci-jama.2

1 Trenutno je u PSOTC angaòvano 12 lica iz 8 zemalja (Austrije, Danske, Hrvatske, Nje-ma~ke, Poljske, SAD-a, Turske i Velike Brita-nije). www.mod.gov.ba vojska bilten 30. april 23: 20 2 U toku 2007. i 2008. godine, od kada po-stoji PSOTC Mobilni tim za obuku, 513 ofi-cira i 36 podoficira OS BiH poha|alo je {ta-bnu obuku. www.mod.gov.ba vojska bilten 30. april 23: 20

Zaklju~ak

Aktivnosti Oruànih snaga BiH u potpunosti su podre|ene politi-~koj te`nji Bosne i Hercegovine za uklju~enje u NATO. Zakon o od-brani Bosne i Hercegovine sadrì nekoliko ~lanova u kojima se ned-vosmisleno isti~e ovo opredjeljenje.

U Ministarstvu odbrane prisu-tna su o~ekivanja da bi se uskoro mogao formulisati i u Briselu raz-matrati zvani~an zahtjev BiH za prijem u Akcioni plan za ~lanstvo (MAP).

Oruàne snage BiH u javnosti ne pobu|uju pa`nju. Njihovim ak-tivnostima daje se marginalan zna-~aj, neopaène prolaze ~ak i akcije pomo}i civilnom stanovni{tvu, kao {to je u~e{}e u ga{enju ljetnjih po-àra. Nosioci najvi{ih funkcija, izu-zimaju}i ministra i zamjenika mini-stra odbrane, javnosti su skoro ne-poznati.

Rad Komisije za odbranu i be-zbjednost Parlamentarne skup{tine BiH, nadle`ne za civilnu kontrolu Oruànih snaga, svodi se na rijetke posjete pojedinim jedinicama Oru-ànih snaga.

Oruàne snage BiH niti su prije-tnja niti za{tita gra|ana BiH. U slu-~aju eskalacije politi~kih tenzija, oruànih incidenata i izbijanja su-koba u BiH, poput onih s po~etka devedesetih godina, Oruàne snage BiH bi se vjerovatno raspale na tri nacionalne komponente, ~ijom fu-zijom su i nastale, a koje u vidu tri-ju brigada jo{ slove kao nasljednice

224

"tradicija" triju oruànih snaga, ak-tivnih u proteklom ratu u BiH 1992-1995.1

Literatura:

1. Hantington, P. Semjuel: Vojnik i dràva - teorija i politika civilno-vojnih odnosa, Prometej, Beograd, 2007.

2. Danilovi}, dr Ne|o, Savremeni sistemi bezbednosti, skripta, Slobomir P unive-rzitet”, Slobomir, Bijeljina, 2007.

3. Born, Hans: Parlamentarni nadzor na-d sektorom sigurnosti: principi, meha-nizmi i prakse, Interplanetarna unija – Centar za demokratsku kontrolu nad oruànim snagama, verzija izdata u Sa-rajevu, Sarajevo, 2003.

44.. Masle{a, Ramo: Teorije i sistemi sigur-nosti, „Magistrat”, Sarajevo, 2001.

5. Revija za bezbednost, broj 06/08, Beo-grad, www.cbs - csb.org

6. Revija za bezbednost, broj 08/08, Beo-grad, www.cbs - csb.org

7. Zakon o odbrani BiH, Slu`beni glasnik BiH broj 88/05

8. www.mod.gov.ba/vojska bilten, zvani~na veb stranica Ministarstva odbrane BiH

9. www.sr.vikipedia.org 10. www.parlament.ba

1 Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vije}a obrane, i Vojske Republike Srpske.

225

MEDIJI KAO SREDSTVO POLITIČKE PROPAGANDE

Mr Ivana Korajli}

Saètak

Danas, na po~etku dvadeset i prvog vijeka, sam princip demokratije zasniva se upravo na mediji-ma, a odvijanje politi~kih procesa bilo bi bez njih gotovo nemogu}e. Politika mora pro}i kroz medije kako bi uticala na odluku glasa~a. „Mediji uokviruju politiku”, a zbog toga {to vlast zavisi od ponov-nog izbora ili napredovanja do vi{e pozicije u politi~koj piramidi, ona postaje zavisna od svakodnev-nih procjena i izvje{tavanja masovnih medija i njihovog uticaja na javno mnjenje. Posljednjih nekoli-ko decenija do{lo je do izvjesnih promjena, kako u politi~koj areni, tako i u medijima, u njihovoj or-ganizaciji i sadràju, koje su navele politi~are da se jo{ vatrenije bore za prostor u medijima, ali i ko-je su im omogu}ile da lak{e uti~u na medije i kroz njih postignu svoje ciljeve. Porastom mo}i medija pruà se i ve}a mogu}nost da politi~ke poruke dopru do ve}eg broja ljudi, a time i da se uti~e na ja-vno mnjenje, pa na ovaj na~in mo} medija omogu}ava i lak{e postizanje politi~ke mo}i. Ovo navodi politi~ke aktere da vode èstoku borbu za prostor u medijima, koja nekada prerasta i u pravi rat.

Klju~ne rije~i: mediji, politika, uticaj, javno mnjenje, propaganda

1. Uvod 1.1. Uticaj i va`nost medija u demokratskim politi~kim siste-mima

U posljednjih nekoliko decenija izvr{ena su mnoga istraìvanja koja su nastojala otkriti koliku mo} za-pravo masovni mediji imaju i koliki je njihov uticaj na publiku. Razvo-jem nauke o komuniciranju i teori-je komuniciranja, pojavile su se i brojne teorije od kojih svaka ima svoje stanovi{te o tome do koje granice taj uticaj dopire. Me|utim, nijedno istraìvanje nije uspjelo da-ti ta~an i jasan odgovor na ovo pi-tanje. Ipak, ostaje ~injenica da me-

diji u savremenom dru{tvu, razvo-jem tehnologije i komunikacijskih veza, dobijaju sve ve}i zna~aj i uti-~u na sve sfere ìvota modernog ~ovjeka. Kao {to je Robert Dàkal (Robert Jackall) primijetio: „Posto-ji malo podru~ja na{eg dru{tvenog ìvota koji su netaknuti od strane vizuelnih slika, pri~a, dìnglova, re-torike, slogana, te interpretacija koje konstantno proizvode ovi stru~njaci sa simbolima.” (Miller, 2002).

Najva`niju ulogu mediji svakako imaju u funkcionisanju demokrats-kih politi~kih sistema. Danas, na po~etku dvadeset i prvog vijeka, sa-m princip demokratije zasniva se upravo na medijima, a odvijanje

UDK 32.019.5:659.3/.4)ISSN 0354-9852

226

politi~kih procesa bilo bi bez njih gotovo nemogu}e. Mediji predsta-vljaju prostor u kome bi svaki poje-dinac trebalo da ima priliku da iz-nese svoje politi~ke stavove. Putem medija, politi~ke stranke i kandida-ti dopiru do gra|ana, odnosno do svog bira~kog tijela, a tim istim gra|anima se kroz medije pruà mogu}nost da imaju uvid u djelo-vanje vlasti i ostalih politi~kih akte-ra. Ovim se misli da bi mediji tre-balo da funkcioni{u kao pas ~uvar koji posmatra i ocjenjuje ispravnost djelovanja u~esnika u politi~kim procesima. Pomo}u informacija koje dobijaju kroz masovne medije, gra|ani postaju kompetentni da u~estvuju u politi~kim procesima, da odlu~uju o tome kojem kandi-datu da ukaù svoje povjerenje i glasaju za njega na predstoje}im iz-borima. Mediji su na ovaj na~in postali privilegovani posrednici izme|u vlasti i javnosti, odlu~no uti~u}i na tok izbora i na njihove ishode.

Masovni mediji, dakle, obezbje-|uju prostor posredstvom kojeg se {ire informacije i pomo}u kojeg se javnost informi{e. Ovaj prostor bi, tako|e, trebalo da ostvari mogu-}nost slobodne rasprave, u kojem vlada pravilo jednakosti i u kojem }e se ~uti mno{tvo razli~itih glaso-va.

Bez aktivnog prisustva u mediji-ma politi~ki programi i kandidati ne mogu prikupiti podr{ku {ire ja-vnosti. Politika mora pro}i kroz

medije kako bi uticala na odluku glasa~a. Time je politika u osnovi uokvirena, u svom sadràju i orga-nizaciji, unutra{njom logikom me-dijskih sistema, naro~ito kada su u pitanju novi elektronski mediji. „Mediji uokviruju politiku”, a zbog toga {to vlast zavisi od ponovnog izbora ili napredovanja do vi{e po-zicije u politi~koj piramidi, ona po-staje zavisna od svakodnevnih pro-cjena i izvje{tavanja masovnih me-dija i njihovog uticaja na javno mnjenje. (Castells, 1997: 314)

Me|utim, politi~ki akteri ne è-le da se zadovolje ovakvom raspo-djelom funkcija i zadataka. Uvidje-v{i zna~aj medija i mogu}nosti koje oni pruàju za sticanje mo}i, politi-~ki akteri svakodnevno vr{e priti-ske na medije, kako bi osigurali svoje mjesto u medijskom prostoru i povoljnu sliku o sebi u o~ima jav-nosti. Na ovaj na~in, medijski pro-stor postaje prava borbena arena.

1.2. Uticaj savremene politike na na~in rada medija

Politi~ari su oduvijek poku{avali da pridobiju medije na svoju stra-nu, bilo pritiscima, ucjenama ili je-dnostavno odràvanjem dobrih odnosa sa njima. Me|utim, poslje-dnjih nekoliko decenija do{lo je do izvjesnih promjena, kako u politi-~koj areni, tako i u medijima, u nji-hovoj organizaciji i sadràju, koje su navele politi~are da se jo{ vatre-nije bore za prostor u medijima, ali

227

i koje su im omogu}ile da lak{e uti-~u na medije i kroz njih postignu svoje ciljeve.

Mediji postaju sve mo}niji. Ni-kada u istoriji nije moglo toliko mnogo gledalaca pratiti isti progra-m u isto vrijeme, kao {to je to sada slu~aj. „Globalno selo” postaje sve manje. Porastom mo}i medija pru-à se i ve}a mogu}nost da politi~ke poruke dopru do ve}eg broja ljudi, a time i da se uti~e na javno mnje-nje, pa na ovaj na~in mo} medija omogu}ava i lak{e postizanje poli-ti~ke mo}i. Ovo navodi politi~ke aktere da vode èstoku borbu za prostor u medijima, koja nekada prerasta i u pravi rat.

Broj politi~kih opcija postaje sve ve}i, a samim tim dolazi i do pove-}ane konkurencije izme|u politi-~kih protivnika. Sve ove opcije nu-de razli~ite programe i razli~ita rje-{enja teku}ih problema, svi vatreno zastupaju svoje stavove i {alju mno-{tvo informacija za koje se nadaju da }e dospjeti do javnosti. Kao po-sljedica ovoga, u medijima, ali i u javnosti, do{lo je do zasi}enja poli-ti~kim informacijama. Vremenom su iscrpljene i mnoge ideje, a stra-na~ki programi po~inju sve vi{e da li~e jedni na druge. Ovo je dovelo do ve}e potrebe za prisustvom u medijima, kao i za pronalaènjem novih na~ina za privla~enje pa`nje javnosti i pridobijanje naklonosti. Zbog svega ovoga, javnost ima sve teì zadatak u odlu~ivanju za koju politi~ku opciju da se opredijeli.

Sve je teè odlu~iti kojoj se ideolo-giji prikloniti, s obzirom na sve ma-nju ideolo{ku razliku izme|u stra-naka.

Pove}anje konkurencije dovelo je i do skra}ivanja vremena i pros-tora koji mediji mogu pokloniti po-liti~kim akterima, {to je opet prou-zrokovalo pojednostavljivanje poli-ti~kih poruka, kao i personalizaciju politike kako bi se kandidati mogli me|usobno razlikovati. Zbog ne-dostatka medijskog prostora, medi-ji sve manje posve}uju pa`nju ono-me {ta politi~ari imaju da kaù: prosje~ni „zvu~ni isje~ak” se sman-jio sa 42 sekunde 1968. godine na manje od 10 sekundi 1992. godine. (Castells, 1997: 321) Personalizaci-ja politike se ogleda u tome da su politi~ari, a ne politika, akteri dra-me. Li~nost postaje politi~ki pro-gram, a sve je manje va`no ono {to ta politi~ka li~nost ~ini; vaàn je utisak koji ona ostavlja u javnosti.

Upravo zbog sve neznatnijih ra-zlika izme|u kandidata, nedostatka medijskog prostora, te personaliza-cije politike, pribjegava se pritisci-ma na medije i manipulaciji mediji-ma kako bi se na taj na~in privukla pa`nja i medija i javnosti, kada se to ve} ne moè posti}i karakteristi-~nim stavom ili programom. Pone-kad se ne biraju sredstva kako bi se pojedini politi~ki akteri istakli u odnosu na ostale.

228

1.3. Povr{nost medijskog izvje-{tavanja kao povoljno tle za po-liti~ku manipulaciju

Kao {to se javlja sve vi{e politi-~kih opcija, tako se i broj medija sve vi{e umnoàva, {to dovodi do pove}ane konkurencije i izme|u samih medija. To medije navodi da vode veliku borbu za pridobijanje publike, ali i kompanija koje }e se putem medija reklamirati. U èlji da dobiju naklonost publike, mediji se sve vi{e okre}u zabavi, a manje politi~kim analizama. Politi~ko iz-vje{tavanje postaje povr{no, bez truda da se obezbijedi pozadina ili kontekst nekog doga|aja. „Vijesti se bave doga|ajem, a ne stanjem koje je do njega dovelo; osobom, ne grupom; konfliktom, ne konse-nzusom; ~injenicom koja ‘produ-bljuje pri~u’, a ne onom koja je obja{njava”. Samo lo{a vijest, ona koja ima veze sa konfliktom, dra-mom, nezakonitim djelima, ili ne-primjerenim pona{anjem, je intere-santna vijest. Vijesti se sve vi{e ob-likuju kako bi konkurisale zabav-nom programu, ili sportskim doga-|ajima. (Castells, 1997: 321) Ova-kva povr{nost politi~kog izvje{tava-nja u medijima pruà politi~kim akterima mogu}nost za njenu zlou-potrebu, za {irenje samo odabranih i dobro promi{ljenih informacija, koje ~esto ne pruàju pravu sliku stvarnosti.

Politi~ke stranke, bilo da je to vlast ili opozicija, osnovale su pose-

bna odjeljenja ~iji je zadatak prona-laènje na~ina na koje }e se uticati na medije i javnost, koja razvojem ove prakse postaju sve suptilniji i nevidljiviji. Tako danas svaka poli-ti~ka opcija ima svoje odjeljenje za odnose s javno{}u ili javno informi-sanje, koje svakodnevno medije opskrbljuju informacijama o svojim aktivnostima i odlukama. Ove in-formacije se oblikuju tako da po-prime oblik novinske ili televizijske vijesti, kako bi ih mediji mogli ob-javiti ~ak i u cijelosti, {to je ono ~e-mu se njihovi po{iljaoci i nadaju. Nakon toga, mediji ~esto, zbog ne-dostatka vremena za provjeru ovih informacija ili zbog nedostatka sre-dstava da sami istraè pojedine do-ga|aje, objavljuju ove „vijesti”, a da im ~ak ni oblik ne promijene. Na ovaj na~in, mediji postaju, ~esto nesvjesno, sredstvo politi~ke pro-pagande.

Kako je tehnologija ubrzala me-dijsko izvje{tavanje, te pove}ala brzinu i fleksibilnost informacionih sistema, kao i brzinu povratnih in-formacija o tome kako je odre|ena poruka uticala na javnost, i „spino-vi” su postali svakodnevna aktivno-st, tako da se u ve}ini politi~kih in-stitucija, po~ev{i od one najmo}ni-je, Bijele ku}e, komunikacijski stra-tezi sastaju rano ujutro kako bi pra-tili puls nacije, spremni da interve-ni{u, mijenjaju}i rasporede izme|u jutra i popodneva, u zavisnosti od izvje{tavanja u medijima. Pojavom Interneta sredinom devedesetih go-

229

dina, javilo se novo sredstvo pove-zivanja sa pristalicama, ali je razvo-jem postalo i jo{ jedno u nizu sred-stava {irenja propagande.

2. Veza izme|u politike, medija i velikih korporacija

Sticajem navedenih okolnosti, mediji i politi~ki akteri su stvorili svojevrsnu simbiotsku vezu. Politi-~ari su zavisni od medija kako bi u~inili svoje poruke dostupnim {i-roj javnosti. S druge strane, mediji su zavise od politi~ara kao primar-nih izvora informacija, sa kojima moraju gajiti dobre odnose kako bi obezbijedili stalni priliv informaci-ja. Mediji, tako|e, zavise od odluka i zakona vlasti, vezanih za rad me-dija, a u nekim zemljama i za koli-~inu nov~anih sredstava koja }e im biti dodijeljena. Dakle, s jedne stra-ne, mediji moraju biti bliski politi-ci, kako bi imali pristup informaci-jama i moraju odràvati dobre od-nose sa politi~kim akterima. S dru-ge strane, moraju biti neutralni i ostati na odre|enom odstojanju ka-ko bi postigli vjerodostojnost, koja je neophodna ukoliko ste posredni-k izme|u gra|ana i stranaka u pro-izvodnji i potro{nji tokova info-rmacija i slika, te ukoliko uti~ete na javno mnjenje prilikom glasanja i dono{enja politi~kih odluka. (Ca-stells, 1997) Svi }e se sloìti da je ovaj zadatak jako te{ko ispuniti, a u tome uspijeva sve manji broj me-dija.

Ben Ba`dikijan (Ben Bagdikian) je u intervjuu Dejvidu Barzejmianu (David Barsamian) slikovito pred-stavio problem sa kojim se suo~a-vaju politi~ki novinari: „Kada pro-vedete mnogo vremena sa onima koji imaju mo}, upoznate ih. Po-~nete se pozdravljati i oslovljavati imenom. Oni su fini ljudi, fini su prema vama, misle da ste sjajni, a to vam laska. Naviknete se da ima-te posla sa velikim, mo}nim i boga-tim ljudima. Upoznate ih i svide vam se. Oni vam daju informacije, dobri su prema vama i ne moète ni zamisliti da oni nisu zapravo va-àn i koristan dio dru{tva. Sa time se suo~ava svaki reporter u Va{i-ngtonu. Dakle, ukoliko sve vrijeme provodite sa mo}nima i slavnima, oni postanu ljudi iz va{eg okruè-nja. Jako je malo ljudi koji ovome mogu odoljeti i misliti lo{e o tim ljudima” (Barsamian, 1998).

Jo{ jedan trend koji pogubno uti~e na vjerodostojnost i uravnote-ènost politi~kog izvje{tavanja u medijima je sve ve}a koncentracija vlasni{tva nad medijima. Mediji postaju velike komercijalne korpo-racije, vo|ene samo profitom. Sve manji broj ljudi u svome posjedu ima sve ve}i broj medijskih ku}a, {to svakako dovodi do jednoobra-znosti medijskih sadràja, ali i poli-ti~kih stavova u tim sadràjima.

Mediji su, osim od politi~kih aktera, zavisni i o korporacija koje se ogla{avaju u medijima i koje za ovu uslugu odvajaju ogromna no-

230

v~ana sredstva. Ogla{avanje, ili re-klama je zapravo osnovni izvor pri-hoda medijskih ku}a. Zbog toga, mediji moraju obezbijediti sadràj koji }e biti privla~an za te korpora-cije, kako bi im one ukazale svoje povjerenje tako {to }e odlu~iti da reklame svojih proizvoda smjeste u njihov program. Me|utim, taj sa-dràj ne smije u sebi imati ni{ta {to je u suprotnosti sa korporativnim duhom i na~elima.

I sami politi~ki akteri, posebno oni na vlasti, u svijetu u kojem vla-da trì{na ekonomija, postaju zavi-sni od velikih korporacija, koje ~e-sto posjeduju ve}u mo} nego sama politi~ka vlast. Norina Herc (Nore-ena Hertz) je u svom djelu The Si-lent Takeover, koje se bavi globali-zacijom, sve ve}om komercijalizaci-jom i stvaranjem potro{a~kog dru-{tva, ovu vezu izme|u politi~kih aktera i korporacija predstavila u njenoj krajnosti: „Politi~ari nasta-vljaju da nam nude samo jedno rje-{enje: sistem zasnovan na potro{a-~koj kulturi, mo}i finansija i slobo-dne trgovine. Oni poku{avaju da prodaju to u razli~itim nijansama plave, crvene ili ùte, ali to je jo{ uvijek sistem u kojem je korporaci-ja kralj, dràva njegov subjekt, a gra|ani potro{a~i... Vlade su se ne-kada borile za fizi~ku teritoriju, a sada se borba vodi za udio u trì-{tu.” (Hertz, 2002)

Ovakvim me|usobnim vezama i uticajima stvara se „monopol utica-jnih interesnih grupa, ili poznatih

politi~kih stranaka, koje koriste mo} tehnologije kako bi usavr{ile tehnologiju mo}i.” Ove uticajne grupe se oslanjaju na svoju „finan-sijsku sposobnost da podrè medi-jsku politiku, time stvaraju}i za~a-rani krug izme|u mo}i, medija i novca.” (Castells, 1997: 332)

Spajaju}i veze izme|u medija, korporacija i politi~kih aktera do-bijamo mo}an trougao koji zatim djeluje na publiku, odnosno stano-vni{tvo. Ovo je {ematski predsta-vljeno na slici br. 1.

Slika br. 1.

3. Model propagande

Imaju}i u vidu pove}anu konce-ntraciju vlasni{tva i zavisnost medi-ja od politi~kih aktera i korporacija koje se u njima reklamiraju, jasno je da je pojedinim informacijama jako te{ko pro}i kroz „kapije” ma-sovnih medija. Kako bismo ovo bo-lje razumjeli moè nam posluìti model propagande koji su ustanovi-

Politi~ki akteri

Korporacije Mediji

Publika

231

li Noam Čomski (Noam Chomsky) i Edvard Herman (Edward Herma-n), a koji se „fokusira na nejedna-kost bogatstva i mo}i i njegovim vi-{eslojnim uticajima na interese i iz-bore masovnih medija. Ovaj model pronalazi puteve kroz koje novac i mo} mogu da pro~iste vijesti kako bi se one mogle objaviti, marginali-zuju mi{ljenja koja su u suprotnosti sa vladaju}im mi{ljenjem i dozvol-javaju vladi i dominantnim privat-nim interesima da proture svoje poruke do javnosti”. (Chomsky i Herman, 2002: 2 ) Čomski i Herman su definisali

pet filtera kroz koje svaka informa-cija mora da pro|e kako bi dospje-la u medije: 1. Veli~ina, koncentrisano vlasni-

{tvo, bogatstvo vlasnika i filozo-fija profita dominantnih masme-dijskih preduze}a;

2. Reklamiranje kao osnovni izvor prihoda masovnih medija;

3. Oslanjanje medija na informaci-je koje pruà vlada, preduze}a i “stru~njaci” koje finansiraju i odobravaju ovi osnovni izvori i agenti mo}i;

4. Napadi i pritisci na medije kao sredstvo disciplinovanja medija;

5. “Antikomunizam” kao naciona-lna religija i kontrolni mehani-zam. Ovi filteri se me|usobno proì-

maju, djeluju jedan na drugog, te se tako me|usobno poja~ava uticaj svakog od njih. „Sirovi materijal vi-

jesti mora pro}i kroz ovu seriju fi-ltera, ostavljaju}i samo pre~i{}ene ostatke koji se mogu objaviti”. Oni postavljaju odrednice tuma~enja vi-jesti i defini{u {ta je uop{te vrije-dno vijesti. Djelovanje ovih filtera je toliko ukorijenjeno u radu medi-ja da je postalo potpuno prirodno – toliko prirodno da novinari ne primje}uju da su pod njihovim uti-cajem. Ubije|eni su da biraju i tu-ma~e vijesti potpuno objektivno, na osnovu vrijednosti vijesti. „U okviru granica koje postavljaju fil-teri oni ~esto i jesu objektivni; ograni~enja su toliko mo}na i toli-ko su duboko usa|ena u sistem da se te{ko mogu zamisliti neke alter-nativne osnove za izbor vijesti.” (Chomsky i Herman, 2002: 2 ) A kao {to novinari i zaposleni u me-dijima nisu potpuno svjesni uticaja koji ovi filteri imaju i njihovog do-sega, tako ni publika koja prima pro~i{}ene vijesti sigurno ne}e biti svjesna toga kroz koliko su filtera te vijesti morale pro}i da bi dospje-le do njih.

3. 1. Oslanjanje medija na info-rmacije koje dolaze iz vrhovnih politi~kih institucija

Iako su svi navedeni filteri veo-ma va`ni za obja{njenje na~ina na koje mediji postaju sredstvo pomo-}u kojeg politi~ki akteri {ire propa-gandu i manipuli{u javnim mnjen-jem, najbolju sliku i obja{njenje da-je tre}i filter u modelu propagande,

232

a to je oslanjanje medija na infor-macije koje pruà vlada, preduze}a i „stru~njaci” koje finansiraju i odobravaju osnovni izvori i agenti mo}i.

Mediji ulaù sredstva i raspore-|uju svoje reportere tamo gdje po-stoji najve}a vjerovatno}a da }e se odviti neki zna~ajan doga|aj, gdje uvijek kruè glasine i gdje se redo-vno odràvaju konferencije za {ta-mpu, a to su vlada i skup{tina, od-nosno, u slu~aju Sjedinjenih Ameri-~kih Dràva o kojima }e najvi{e biti rije~i, Bijela ku}a, Senat i Penta-gon.

Osim {to iz ovih ustanova ~esto dolaze va`ne vijesti, one imaju pre-dnost i zbog toga {to su „prepozna-tljive i posjeduju kredibilitet zbog svog statusa i ugleda”, {to je za ma-sovne medije, naravno, jako va`no kako bi pruìli utisak objektivnosti i ta~nosti informacija. Tako|e, in-formacije koje dolaze od izvora ko-ji se smatraju vjerodostojnim ne za-htijevaju veliki utro{ak ni vremena, ni sredstava, kao {to bi to zahtije-valo temeljno istraìvanje o odre-|enoj vijesti. Imaju}i ovo u vidu, politi~ke institucije i ra~unaju da }e mediji na ovaj na~in izabrati liniju manjeg otpora, pa medijima ~esto izlaze u susret, trude se da im ola-k{aju posao i omogu}e im poseban pristup zvani~nim informacijama, tako vode}i ra~una da }e se uglav-nom, ako ne uvijek, ~uti njihova strana pri~e. Politi~ke institucije „obezbje|uju medijskim organiza-

cijama prostorije u kojima }e se okupljati, daju unaprijed novinari-ma kopije govora i izvje{taja, zaka-zuju konferencije za {tampu u vrije-me koje se novinarima uklapa u ro-kove, pi{u saop{tenja za javnost upotrebljivim jezikom i pa`ljivo organizuju konferencije za {tampu i ‘prilike za slikanje’.” (Chomsky i Herman, 2002: 22) Medijima, od-nosno novinarima, je najlak{e da ove usluge iskoriste, a oni koji im te usluge pruàju „postaju ‘rutin-ski’ izvori vijesti i imaju privilego-van pristup ‘kapijama’”.

Me|utim, nijedna usluga se ne pruà ukoliko se ne o~ekuje ne{to za uzvrat, pa }e „mo}nici”, budu}i da su mediji postali zavisni od njih kao o primarnim izvorima infor-macija, to iskoristiti kako bi vr{ili pritiske na medije. Naime, mediji ne}e èljeti da naru{e vezu sa svoji-m primarnim izvorima, pa }e ~esto objavljivati vijesti koje od njih do-laze, a koje mo`da i nisu toliko va-`ne, ili ~ak nisu potpuno ni ta~ne, kako ih ne bi uvrijedili i na taj na~i-n prekinuli dotok informacija. Mo-}ni izvori informacija }e, uz sarad-nju medija, na ovaj na~in poku{ati, a vjerovatno i uspjeti, da svakodne-vno stvaraju dnevni red, kao i okvi-r za tuma~enje informacija, kojim }e odjekivati zvani~ni stavovi i mi-{ljenja. Zatim, ta mi{ljenja i stavo-vi, s obzirom na to da dolaze od autoriteta, postaju op{teprihva}eni i niko ne èli da ih dovodi u sum-nju. Publika neprimjetno postaje

233

pasivni primalac i, ukoliko nije iz-razito kriti~ki nastrojena, prihvata te stavove kao svoje.

Postoje dva obja{njenja za ova-kvo olako prihvatanje zvani~nih stavova od strane javnog mnjenja, koji u isto vrijeme olak{avaju zada-tak onima koji te stavova stvaraju. Prvo se odnosi na uticaj autoriteta koji „omogu}ava brzo i bez dublje rasprave dono{enje odluke da se po{to-poto prihvati neko mi{ljenje ili pona{anje”. (Breton, 2000: 82) Ovo je dokazao jedan eksperiment ameri~kog psihologa Stenlija Mil-grama gdje je u izreìranom istraì-vanju istraìva~, to jest osoba od autoriteta, zahtijevao od u~esnika da tokom procesa u~enja ka`njava drugog u~esnika, koji }e tokom to-ga ka`njavanja simulirati bol. Mil-gram je u ovom eksperimentu na-stojao doznati do koje granice oso-ba moè nastavljati sa mu~enjem druge osobe ukoliko to zahtijeva neki autoritet i do{ao je do zapan-juju}eg odgovora: dvije tre}ine u~esnika u istraìvanju pristalo je da podvrgne druge elektro{okovi-ma. Dakle, „ovaj eksperiment mo-è posluìti kao potvrda velikih mogu}nosti koje manipulacija mo-è imati uz pomo} autoriteta” (Bre-ton, 2000: 82).

Kao drugo obja{njenje moè na-m posluìti teorija spirale }utanja, koja pretpostavlja da ukoliko se u dru{tvu ustalilo odre|eno mi{ljenje i ukoliko veliki broj ljudi dijeli to mi{ljenje, oni koji se sa njim ne sla-

ù izbjegava}e da izraze svoje ne-slaganje zbog straha da }e biti odba~eni i izolovani. Tako se odre-|eni stavovi ili djela prihvataju jer postoji utisak da su ve} uveliko pri-hva}eni, da svi misle na taj na~in, pa }e se pojedinci, iako mo`da u drugom slu~aju ne bi, prepustiti ka-ko ne bi ru{ili ravnoteù i kako bi se uklopili.

3.2.Teorija progresivne demok-ratije

Ovakvu publiku, koja }e se pri-lagoditi mi{ljenju ve}ine, ili bar onome {to se ~ini kao mi{ljenje ve-}ine, i koja }e biti podlo`na uticaju autoriteta, predstavio je i Volter Li-pman (Walter Lippmann) u teoriji progresivne demokratije. Lipman je govorio o propagandi kao o „revo-luciji u umjetnosti demokratije”, koja se moè koristiti za „stvaranje konsenzusa”, odnosno saglasnosti javnosti za odluke i djela koja, u drugom slu~aju, odnosno bez jakog djelovanja propagandnih sredstava, ne bi bila prihva}ena. Tako|e je smatrao da je ovo ~ak i poèljno, po{to „javno mnjenje ne razumije op{te interese”, a njih mogu razu-mjeti samo „specijalizovane klase odgovornih ljudi” (Lippmann, 1922). Tako, prema teoriji progre-sivne demokratije, imamo dvije klase gra|ana:

klasa gra|ana koja preuzima ak-tivnu ulogu u upravljanju – spe-cijalizovana klasa, odnosno “lju-

234

di koji analiziraju, sprovode, odlu~uju i upravljaju politi~kim, ekonomskim i ideolo{kim siste-mima”, koji govore o tome ka-ko upravljati drugima;

uslovno re~eno, pot~injena klasa – velika ve}ina stanovni{tva, odnosno „zbunjeno krdo”. (Chomsky, 2002) Vode}i se ovom teorijom, Čom-

ski je naveo i dvije funkcije demok-ratije. Prvu funkciju, funkciju odlu-~ivanja, obavljaju odgovorni ljudi koji misle, planiraju i razumije op{te interese. Drugu funkciju oba-vlja „zbunjeno krdo”, ~iji je zadata-k da, kako je Lipman naveo, „budu ‘posmatra~i’, a ne u~esnici u akciji-”. Povremeno im je dopu{teno da svoj teret prenesu na jednog od ~la-nova specijalizovane klase”, odno-sno da nekome na izborima ukaù svoje povjerenje, nakon ~ega se po-novo vra}aju u prvobitno stanje i postaju posmatra~i. (Chomsky, 2002: 17)

Prema Čomskom, sastavni dio savremene politi~ke nauke postalo je pripitomljavanje „zbunjenog krda” kako bismo se za{titili od njegove „trke i rike”, a to se ~ini upravo ovom “revolucijom u vijes-tima i u umjetnosti demokratije: stvaranjem konsenzusa”. (Chom-sky, 2002) Stvaranje konsenzusa omogu}avaju mediji, pa bi ovdje mo`da bilo korisno dodati i tre}u funkciju demokratije koju obavljaju mediji tako {to predstavljaju vezu

izme|u specijalizovane klase i „zbunjenog krda”, omogu}avaju specijalizovanoj klasi da krdo i da-lje odrì zbunjenim, a krdu daju sa-dràj koji }e posmatrati i tako im omogu}uju da obavljaju svoju ‘po-smatra~ku’ funkciju.

4. Tehnike stvaranja konsenzu-sa

Dru{tvo dvadesetog vijeka bilo je svjedok kakvu je razara~ku mo} imala ratna propaganda tokom I i II svjetskog rata. Svi bi èljeli da to zaborave, da se ulaskom u dvadeset i prvi vijek ostavi to iza sebe. Sma-tra se da je moderno doba prevazi-{lo takvu manipulaciju masama ko-ja se sada povezuje sa autoritarnim, uglavnom komunisti~kim, dru{tvi-ma. Smatra se, tako|e, da ìvimo u slobodnom, demokratskom svijetu koje se ne}e spu{tati na nivo pod-vale i manipulacije. To je ostavlje-no nekim vremenima i nekim dru-{tvima koja vi{e ne postoje. „Stav kojim se na ovaj na~in povezuje de-mokratsko dru{tvo sa ‘prirodnim’ odsustvom manipulacije, po~iva na verovanju da je ~ovek u njemu da-nas slobodan. Tu slobodu navodno omogu}ava negova ‘obave{tenost’ i ‘slobodni’ mediji koji dru{tvo ~ine ‘transparentnim’”. (Breton, 2000: 20) Me|utim, kao {to je Dòrd` Orvel (George Orwell) istakao u neobjavljenom uvodu u @ivotinjsku farmu, cenzura u slobodnim dru-{tvima mnogo je sofisticiranija i te-

235

meljnija nego u diktatorskim dru-{tvima, jer „nepopularne ideje mo-gu biti u}utkane, a nepovoljne ~in-jenice zadràne u mraku, bez bilo kakve potrebe za zvani~nom zabra-nom”. (Sardar i Davies, 2003: 89) Tako|e, upravo ti mediji, koji bi trebalo da omogu}avaju slobodu, igraju „odlu~uju}u ulogu u umno-àvanju postupaka manipulacije” (Breton, 2000: 20), a primjeri koji }e ovdje biti navedeni dolaze iz Sje-dinjenih Ameri~kih Dràva, odno-sno, kako se èli predstaviti, najslo-bodnijeg dru{tva dana{njice.

Mnogo je naziva prisutno koji ozna~avaju saradnju medija i politi-ke u svrhu stvaranja konsenzusa, pa tako imamo dezinformaciju, propagandu, manipulaciju i jo{ mnogo toga. Zatim, u okviru mani-pulacije imamo afektivnu i kogniti-vnu manipulaciju. (Breton, 2000) Ovdje ne}e biti rije~i o pojmovima i definicijama, ali }e se poku{ati prikazati na koje na~ine se postiè èljeni konsenzus i koje se tehnike pri tome upotrebljavaju, koriste}i se primjerima iz savremene politi-~ke i medijske prakse ameri~kog dru{tva. Njih je mnogo, ali }e ovdje biti spomenuti samo neki od njih.

4.1. Postavljanje dnevnog reda (agenda setting)

Jedan od najve}ih problema s kojim se suo~avaju dana{nji mediji, a koji nastaje usljed preobilja pri-

spjelih vijesti, svakako je izbor in-formacija. U svijetu se svakodne-vno de{avaju ratovi, katastrofe, po-plave, va`ne odluke, pregovori, ugovori, razgovori itd. i te{ko je izabrati {ta je od toga dovoljno va-`no da bi dospjelo u vijesti. Pored toga, pojedinci, grupe, pokreti i in-stitucije èle svoje interese ostvariti preko medija, kojima poku{avaju da nametnu svoju „agendu” i tako svoj problem ili temu postave na dnevni red javnosti. Tada mediji imaju zadatak da odlu~e ~iju }e „a-gendu” odabrati, a ve} je ranije spomenuto koje skupine uvijek u ovom odabiru imaju prednost, {to opet tim skupinama daje savr{enu priliku za zloupotrebu ove predno-sti. „Mo}ni izvori redovno iskori-{tavaju medijske rutine kako bi ‘u-pravljali’ medijima, kako bi njima manipulisali, [i tako ih naveli] da prate posebnu agendu i okvir. Dio ovog procesa upravljanja sastoji se od preplavljivanja medija pri~ama koje sluè tome da bi im nametnule odre|enu re~enicu ili okvir, i u drugim slu~ajevima kako bi pomo-gle da se neèljene pri~e otjeraju sa naslovnih stranica ili uop{te iz me-dija.” (Chomsky i Herman, 2002: 23)

Informacija ima sve ve}u vrijed-nost, a kroz istoriju se pokazalo da upravo oni koji imaju uticaj na protok informacija imaju i najve}u mo}. Ono {to najbolje pokazuje {ta je sve informacija sposobna da po-stigne je Watergate, doga|aj „koji

236

je probudio ma{tu novinara i poli-ti~ara mogu}no{}u da se sru{i na-jmo}nija politi~ka institucija na planeti posjedovanjem i objavljiva-njem informacija”. (Castells, 1997: 335) Upravo zbog ovakve mo}i in-formacija, politi~ki akteri koji èle da zadrè svoju mo} u~ini}e sve da, s jedne strane, odre|ene informaci-je dopru do javnosti, a s druge, da odre|ene informacije do nje nikada ne stignu, a za to su im, naravno, potrebni mediji. Model propagande Čomskog i Hermana smatra da je jedna od funkcija medija da „ispu-ne i odbrane ekonomsku, dru{tve-nu i politi~ku agendu privilegova-nih grupa koje dominiraju doma}i-m dru{tvom i dràvom. Mediji slu-è ovoj svrsi na mnoge na~ine: kro-z izbor tema, raspodjelu pa`nje, uokvirivanje tema, filtriranjem in-formacija, nagla{avanjem i tonom i odràvanjem rasprave unutar gra-nica dozvoljenih premisa.” (Chom-sky i Herman, 2002: 298) Privile-govane grupe odre|ene teme pos-tavljaju na dnevni red ili da bi pos-tigle saglasnost javnosti za odre|e-ne postupke ili kako bi isticanjem jednih tema odvratile pa`nju javno-sti sa nekih drugih, nepoèljnih te-ma. Kao rezultat ovoga, neki doga-|aji su toliko prisutni u medijima da postaju sveprisutni u ìvotima ljudi, dok se o nekim doga|ajima, koji po odre|enim mjerilima mo-`da zasluùju i ve}u pa`nju nego ovi prethodni, potpuno }uti. Va-`nost ovoga postaje jo{ ve}a zbog

~injenice da ono {to nije privuklo pa`nju medija i {to se u njima nije pojavilo u o~ima javnosti kao da se nikada nije ni dogodilo.

Ono {to omogu}ava ovakvu ra-spodjelu na „va`ne” i „neva`ne” doga|aje je sam na~in rada savre-menih medija. Kao prvo, mediji mo`da ne}e odmah objaviti neku vijest koja je „rizi~na” za objavljiva-nje, odnosno ne sadrì neku od vri-jednosti vijesti, ali ukoliko neki drugi medij tu pri~u objavi, svi os-tali mediji }e je prihvatiti. Razlog za ovo je {to odre|ena vijest, nako-n {to je jednom objavljena, dobije novu vrijednost – poznatost, i tada je svi mediji mogu bezbjedno obja-viti, bez straha da su u~inili pogre-{an izbor. Ovo otvara mogu}nost i za objavljivanje neprovjerenih info-rmacija, pa tako „jedno ‘kaè se’, pokupljeno iz nekih novina, u ko-nkurentskom listu postaje pouzda-na vest i jo{ jedno ‘kaè se’... koje-m slede}i kolega, veruju}i u sve ono {to su drugi napisali, dodaje i ne{to svoje”(Remondino, 2002: 64). Kao drugo, savremena praksa medija podrazumijeva da se nakon prvog objavljivanja vijesti u nared-nim danima prati njen razvoj. Na ovaj na~in je politi~kim akterima zagarantovano da }e tema koju su nametnuli iz dana u dan biti prisu-tna u medijima, a ovim }e biti obe-zbije|en i njen kredibilitet, jer se „ponavljanjem ve{ta~ki, ni iz ~ega, samom upotrebom ovog mehani-zma, stvara utisak nepobitnosti.

237

Ono {to nam u po~etku izgleda ne-obi~no i neosnovano – jer nije argumentovano - na kraju, usljed ponavljanja, postaje prihvatljivo, a zatim i sasvim prirodno. Upotrebo-m ove tehnike ostavlja se utisak da je ono {to se kaè i ponavlja ve} negde mnogo ranije unapred doka-zano.” (Breton, 2000: 86).

Ovakav na~in izvje{tavanja na-jvi{e dolazi do izraàja u medijsko-m pokrivanju ratova, jer i tu, kao i u svemu ostalom, postoje zna~ajni i bezna~ajni ratove, a o tome koji su zna~ajni odlu~uju oni koji ih zapo-~inju. Tako, na primjer, imamo ra-tove u Africi koji traju godinama, a o kojima se govori samo kao o „plemenskim sukobima”, a od 1945. godine do kraja dvadesetog vijeka u svijetu je bilo vi{e od 165 ratova, od kojih su samo poneki na{li svoje mjesto u medijima (Re-mondino, 2002). Mnogi jednosta-vno nisu ni postojali, jer u njima nisu u~estvovale televizijske kame-re. S druge strane, imamo ratove koji se i vode prvenstveno zbog privla~enja medijske pa`nje, od ko-jih se stvara spektakl i koji postaju „televizijski ratovi”. Ovakvih pri-mjera je mnogo, po~ev{i od Vijet-namskog, pa do posljednjeg, jo{ uvijek aktuelnog, rata u Iraku. Ovi ratovi sve vi{e podsje}aju na medi-jske, odnosno pseudodoga|aje, or-ganizovane kako bi se odre|eni po-jedinci ili institucije pojavili na ma-lim ekranima.

Isto kao {to postoje „va`ni” i „neva`ni” ratove, tako postoje i „va`ne” i „neva`ne” `rtve, odno-sno one koje vrijedi pominjati i one koje tog pomena nisu vrijedne. Da-kle, i izvje{taji o `rtvama prolaze kroz filtere masovnih medija i po-staju podaci kojima se manipuli{e. Prema `rtvama koje su „va`ne”, odnosno onima koje su na „na{oj” strani, mediji }e se ophoditi kao prema jako va`noj vijesti, koja }e pored toga biti predstavljena veo-ma dramati~no, nagla{avaju}i ljud-sku patnju. Njihovo stradanje bi}e prikazano tako da pobudi saosje}a-nje publike (Chomsky i Herman, 2002: 35). Nasuprot tome, `rtva-ma koje nisu „va`ne” posveti}e se onoliko pa`nje koliko je dovoljno da se stvori iluzija objektivnosti, a pri~a o njima ne}e sadràti „suvi-{ne“ detalje, koji bi mo`da mogli privu}i pa`nju publike i pobuditi interesovanje. Herman u svojim ra-dovima o ratu u Vijetnamu govori i o ovom licu vijetnamskog rata na-vode}i kako je u to vrijeme bilo ja-ko va`no da se bilo kakva {teta na-nijeta zemlji ili ljudima Vijetnama umanji i zataji, a takvo stanje se za-dràlo sve do danas, iako je prote-klo nekoliko decenija od tog rata, {to samo govori koliko je zata{ka-vanje ovih informacija bilo uspje-{no. (Herman, 1996)

238

4.2. Uokvirivanje

Jo{ jedna od tehnika koja se ko-risti u savremenoj politi~koj propa-gandi je uokvirivanje, tj. media fra-ming, za koje se moè re}i da je pro{irena funkcija agenda settinga. Pod uokvirivanjem se podrazumije-va ne samo izbor tema o kojima }e se u medijima govoriti, ve} i izbor ~injenica unutar tih tema, ~ime se stvara svojevrsni interpretativni okvir unutar kojeg nam je dozvol-jeno razmi{ljati. Neki teoreti~ari, kao na primjer Elizabet Noel-Nu-man (Elisabeth Noelle-Neumann), smatraju da nam se ovom prilikom ne name}u samo ~injenice i okvir unutar koga }emo razmi{ljati, ve} i izrazi i pojmovi kojima }emo se sluìti: „Mediji pruàju ljudima ri-je~i i fraze koje oni mogu koristiti kako bi branili odre|eni stav. Ako ljudi ne prona|u neke savremene, ~esto ponavljane izraze za svoj stav, oni zapadaju u ti{inu, postaju nije-mi.” Upravo zbog ovakvih mogu-}nosti medija danas je sveprisutna upotreba pojmova kao {to su ko-munizam, terorizam i sl. kako bi se obiljeìle i diskreditovale grupe lju-di, ili ~ak cijele nacije, i kako bi se time ostvarili odre|eni ciljevi i opravdala pojedina djela. Upotreba ovih pojmova u ovakve svrhe je olak{ana njihovom kompleksno{}u i nejasno}om.

Demonizovanje komunisti~ke ideologije i samog pojma „komuni-zam” bilo je izrazito prisutno za vrijeme rata u Vijetnamu i Hladnog

rata, a danas je na scenu stupila zloupotreba pojma „terorizam”. Ovaj pojam je posebno podloàn manipulaciji jer je od nedavno u upotrebi, u kontekstu u kome se sada upotrebljava, i ve}ini je uglav-nom nejasno njegovo pravo zna~e-nje. „Definicija toga ko je zapravo terorista, i {ta je u stvari terorizam, je jako subjektivna i zavisi od toga s koje strane politi~ke ograde se na-lazimo. Borac za slobodu jedne osobe je terorista za drugu.” (Bar-tholomew i Evans, 2004: 130).

Jedna od definicija terorizma glasi da je to „namjerna (prora~u-nata) upotreba nasilja ili prijetnja nasiljem kako bi se postigli ciljevi koji su po prirodi politi~ki, religio-zni ili ideolo{ki...kroz zastra{ivanje i silu”. Me|utim, niko ko smi{ljeno upotrebljava pojam „terorizam” ne}e se koristiti ovom definicijom. Kao prvo, zbog toga {to bi se, po ovoj definiciji, i same dana{nje ta-kozvane borbe protiv terorizma mogle nazvati teroristi~kim aktima, a kao drugo, zbog toga {to je u in-teresu da ovaj pojam ostane nejasa-n kako bi se i dalje mogao koristiti za optu`be i opravdavanje vlastitih postupaka. Jednostavnije je samo terorizam okarakterisati kao ne{to {to neko ~ini protiv nas, re}i da smo mi i na{i saveznici glavne `rtve terorizma i da je to oru`je slabih.

Na ovaj na~in se mnoge pojave i doga|aji uokviruju – od samog po-~etka se svrstavaju pod odre|eni pojam i ne dozvoljava nam se da ih

239

posmatramo van njega. Pri tome se obavezno primjenjuju dvostruki standardi: onaj pojam koji }emo upotrijebiti da ozna~imo tu|e po-stupke nikada ne}emo primijeniti za svoje. Tako su svi ameri~ki rato-vi i pohodi dvadesetog vijeka pred-stavljani kao borba protiv agresije, komunizma, terorizma itd, a godi-nama se i ustalio rje~nik pojmova koji se koristi u ratnom izvje{tava-nju. „Ako bombardujemo Ju`ni Vi-jetnam, to je zato {to branimo Ju-`ni Vijetnam od nekoga, uglavnom od njih samih, po{to nikog drugog nema. To je ono {to su intelektua-lci u doba Kenedija zvali odbranom od ‘unutra{nje agresije’”(Chomsky, 2002). Od 1954. do sada, New Yo-rk Times nikada nije napustio jezik prema kome se Amerika opirala agresiji i {titila Ju`ni Vijetnam. Ove novine nikada nisu koristile rije~ „agresija” kako bi opisale ameri~ku invaziju na Vijetnam. Njihovi na-vodno liberalni i kriti~ki nastrojeni reporteri govorili su za nasilno ise-ljavanje seljaka da je „humano”, te da je to “bolja za{tita od komuni-sta” (Herman, 1996). U Zalivskom ratu „ciljevi su poga|ani uz izvje-snu kolateralnu {tetu”, a u stvari je pri bombardovanju dolazilo do ci-vilnih `rtava; avioni „ispaljuju (is-poru~uju) projektile”, a {ta se de{a-va po njihovom „isporu~ivanju” vi-{e nije va`no (Breton, 2000: 104). Dvostruki standardi se primjenjuju i kada se „na{i” vojnici smatraju herojima, a „njihovi” zlikovcima,

kada se prikazuje malo slika ranje-nih civila ili mrtvih na „na{oj” stra-ni, a od neprijatelja stvara stereotip zlog i nepravednog. Sam rat „iako neizbe`no ostaje rat, ponekad do-bija manje okrutan jezi~ki oblik ‘sukob’, ili u hirur{koj varijanti ‘vojna intervencija’, ili minimalisti-~ki ‘oruàno dejstvo’, ili, pak, lega-listi~ki ‘dejstvo me|unarodne poli-cije’” (Remondino, 2002: 50).

Andreas Frojnd o ovome govori kao o „rije~ima-zamkama” i pre-dlaè sljede}u tipologiju: „Re~i-za-mke”, kaè on, „nisu ni{ta drugo do la`na informacija preneta re~i-ma ~iji sadràj odaje odre|enu na-meru. Kad jednom u|u u svakod-nevni govor, takve re~i svojim de-mago{kim nabojem sluè kao ma-lokalibarska municija u neprestanoj borbi za usvajanje umova” (Breton, 2000: 101).

4.3. Uno{enje straha kao tehni-ka disciplinovanja „krda”

Kada javnost obrati pa`nju na postojanje odre|enog problema, a ukoliko ne postoje naznake da }e taj problem u bliskoj budu}nosti biti rije{en, pa`nja javnosti se mora usmjeriti na neki drugi problem, na neka druga de{avanja. Ukoliko ta-kva de{avanja, odnosno alternati-vni problemi, ne postoje oni se vje-{ta~ki stvaraju, odnosno kako to neimenovani autor iznosi: „Novi-narstvo je nastalo kako bi izvje{ta-valo javnost o doga|ajima, a sada

240

se doga|aji stvaraju kako bi novi-narstvo o njima izvje{tavalo”.

Jedan od najboljih na~ina da se javnosti odvrati pa`nja od aktuel-nog problema je uno{enje straha i pometnje, odnosno stvaranje jedne vrste vanrednog stanja. Ovo se obi-~no postiè pronalaènjem neprija-telja prema kojima }e mo}i usmje-riti svoje nezadovoljstvo i bijes, a ti neprijatelji naj~e{}e dolaze izvana. Kako je to, ovdje ve} toliko citira-ni, Čomski rekao: „Morate zbunje-no krdo poprili~no zapla{iti, jer ukoliko nisu dobro upla{eni i ne boje se svih tih |avola koji ho}e da ih uni{te, bilo spolja ili iznutra ili bilo odakle, mogu po~eti da misle, {to je jako opasno, jer nisu sposo-bni da misle.”

„Neprijatelji” se predstavljaju kao zlikovci koji èle da napadnu „na{u zemlju”, jer su „ljubomorni na na{a postignu}a i na sve ono za {ta se mi zalaèmo”. Svaka decenija ima svog neprijatelja i svaki put se pronalazi novi Hitler, jer je ova te-hnika jo{ efikasnija ukoliko se pa-`nja javnosti usmjeri na odre|enu osobu. Najbolji primjer je strah od terorizma koji je zavladao u Ameri-ci nakon napada na Svjetski trgova-~ki centar 11. septembra 2001. go-dine. Za ovaj strah su zaista posto-jale osnove, me|utim on je vje{to oblikovan, od strane medija i „spe-cijalizovane klase”, i usmjeren je prema dràvi koja, dokazano je, ni-je bila umije{ana u planiranje i izvr{avanje napada. Posljedice ovo-

ga bile su strah i mr`nja prema svi-m islamskim zemljama i, uop{te, svemu {to po~iva na islamu. Sve je podsje}alo na jednu vrstu savreme-nog lova na vje{tice. Mediji su ovo-me jo{ vi{e doprinijeli preuveli~a-vaju}i i umnoàvaju}i prijetnje i opasnosti od novih teroristi~kih napada, a u javnosti se stvorilo sta-nje stalnog straha i napetosti. Usli-jedila je serija la`nih, odnosno umi-{ljenih teroristi~kih napada, najbe-zazleniji doga|aji su se povezivali sa terorizmom (Bartholomew i Ev-ans, 2004). Terorizam je postao oru`je za aktiviranje straha u sva-koj prilici, sve se posmatralo kao terorizam, a u takvom periodu, ka-da postoji konstantan osje}aj nepri-jatnosti, nacija traì nekoga da je za{titi – sna`nu i odlu~nu vlast. Sa-da vi{e postaje nebitno to {to se na-cija mo`da i nema od ~ega {tititi, cilj je ve} postignut

5. Efikasnost tehnika

Kao {to je ve} re~eno, ovdje su nabrojane i opisane samo neke od tehnika manipulacije javno{}u. Nji-h je ve} mnogo, a svakim danom se smi{ljaju i isprobavaju nove, a one stare se usavr{avaju kako bi posti-gle jo{ bolji efekat.

Kako bismo bar djelimi~no uvi-djeli uticaj koji ove tehnike imaju na javnost, posluì}emo se primje-rom FOX televizije. Ova konzerva-tivna televizija ove, a i jo{ mnoge druge tehnike svakodnevno koristi,

241

a njihova upotreba je naro~ito bila izraèna u vrijeme pridobijanja po-dr{ke za pohod u Irak. Nakon to-ga, ura|eno je istraìvanje, objavl-jeno u dokumentarnom filmu Ro-berta Grinvalda (Robert Greenwa-ld) Outfoxed, kako bi se pokazalo kakve stavove je proizvelo izvje{ta-vanje FOX televizije, gdje je ona upore|ena sa drugom televizijskom ku}om PBS-NPR. Anketa je poka-zala sljede}e: 1. Na pitanje „Da li je prona|eno

oru`je za masovno uni{tenje u Iraku?” potvrdno je odgovorilo 33% gledalaca FOX-a, a 11% gledalaca PBS-NPR;

2. Na pitanje „Da li ljudi u svijetu podràvaju ameri~ku invaziju na Irak?” potvrdno je odgovorilo 35% gledalaca FOX-a, a samo 5% gledalaca PBS-NPR;

3. Na pitanje „Da li je Amerika prona{la vezu izme|u Iraka i Al-Kaide?” potvrdno je odgovorilo 67% gledalaca FOX-a, a 16% gledalaca PBS-NPR. Dakle, ovo istraìvanje je indire-

ktno pokazalo da ukoliko ste sva-kodnevno izloèni manipulativnim tehnikama o kojima je bilo rije~i, kao {to su to gledaoci FOX televi-zije, ve}a je mogu}nost da imate potpuno pogre{ne pretpostavke o ratu u Iraku. Poraàvaju}a je ~inje-nica da u ovom slu~aju nisu vi{e u pitanju stavovi o odre|enoj politi-~koj opciji ili problemu, ve} je na-ru{ena i iskrivljena informisanost

ljudi, kao osnovno na~elo na kome po~iva moderno komunikacijsko dru{tvo i demokratija. „Ove tehni-ke, ne nailaze}i gotovo ni na kakav otpor, osvajaju ne samo svet politi-ke, reklame, odnosa s javno{}u, ve} i emocije i druge me|uljudske od-nose. One se zasnivaju kako na sre-dstvima kognitivne manipulacije, kojom se javno mnjenje zatvara u krug neosnovanog i pogre{nog ra-su|ivanja, tako i na afektivnoj ma-nipulaciji, koja uklju~uje erotizam, hipnozu ili ponavljanje da bi se us-vojile ina~e neprihvatljive poruke” (Breton, 2000: 9).

6. Zaklju~ak

Umberto Eko: »Mediji ne samo da prenose ideologiju, oni sami su ideologija.«

Teoretski gledano, masovni me-

diji mogu u~initi politi~ki sistem otvorenim za javnost, tj. transpare-ntnim, na tri na~ina:

masovni mediji mogu pomo}i ljudima da razumiju vladine po-stupke,

da u~estvuju u procesu dono{e-nja politi~kih odluka i

da vladine zvani~nike drè odgovornim za svoje postupke. U praksi, ipak, ove mogu}nosti i

sposobnosti medija nisu iskori{tene zbog ~injenice da politi~ki akteri svakodnevno ~ine sve kako bi spre-tno{}u i razli~itim vje{tinama tu

242

transparentnost samo simulirali, a na taj na~in ona postaje „transpare-ntnost koja zatamnjuje i muti, koja naru{ava odgovornost i krije va`ne informacije u masi proizvedenih politi~kih stvarnosti” (Balkin, 1998). Ovo se ne bi moglo posti}i bez medija koji se olako odri~u svojih du`nosti u korist interesa „specijalizovane klase” i u kojima sve vi{e preovladava nedostatak za-interesovanosti i poriva za istraì-vanjem. Kako odre|ene vrste info-rmacija budu sve vi{e dobijale na zna~aju, tako }e i dezinformacija postajati zna~ajnija, {to je osnovna slabost tzv. informacijskog dru{tva, a skoro monopolski poloàj koji danas mediji imaju na protok info-rmacija samo poja~ava ovu slabost (Breton, 2000).

Istorija se ponavlja. Iz decenije u deceniju gledamo iste gre{ke koje ~ine mediji. Tako }e se i manipula-cije, umnoène od strane medija, i dalje odvijati na svim nivoima, ali pojedinci uklju~eni u stvaranje me-dijskih sadràja moraju biti odgo-vorni za svoje postupke i posvetiti se iznova principima usvojenim ve-oma davno, ali ih ovaj put zaista po{tovati. Moraju biti svjesni kakav uticaj imaju njihovi izbori i poruke, rije~i i slike; moraju biti svjesni svoga zna~aja kao svojevrsnog „ne-rvnog sistema demokratije”. S dru-ge strane primaoci medijskih poru-ka moraju se dovoljno edukovati o manipulacijama kroz istoriju, pa do danas, kako bi u budu}nosti mogli

prepoznati sli~ne poku{aje ili bare-m smanjiti njihov uticaj. U suprot-nom, moramo se zapitati „da li è-limo da ìvimo u slobodnom dru-{tvu ili èlimo da ìvimo pod neko-m vrstom samonametnutog totali-tarizma, sa ‘zbunjenim krdom’ ko-je je marginalizovano, usmjereno negdje drugdje, prestra{eno, koje izvikuje patriotske parole, pla{e}i se za svoje ìvote i dive}i se sa stra-hom vo|i koji ih je spasio od uni-{tenja, dok obrazovane mase tr~ka-raju pod komandom... a dru{tvo nazaduje” (Chomsky, 2002: 65).

Literatura

1. Balkin, J. M. (1998) How Mass Media Si-mulate Plitical Transparency. Yale Uni-versity.

2. Bartholomew, R. E. i Evans, H. (2004) Panic Attacs: Media Manipulation and Mass Delusion. UK: Sutton Publishing Ltd.

3. Breton, F. (2000) Izmanipulisana re~. Beograd: Clio.

4. Castells, M. (1997) The Power of Identi-ty. Malden, Mass.: Blackwell.

5. Chomsky, N. (2002) Media Control: The Spectacular Achievements of Propaga-nda. Open Media.

6. Chomsky, N. i Herman, E. S. (2002) Ma-nufacturing Consent: The Political Eco-nomy of the Mass Media. Pantheon. Ba-rsamian, D. (1998) Navigating the Medi-a: An Interview with Ben Bagdikian. Z Magazine, September 1998.

7. Greenwald, R. Outfoxed: Rupert Murdo-ck’s War on Journalism. BraveNew Fi-lms.

243

8. Herman, E. S. (1996) The Propaganda Model Revisited. Monthly Review: July, 1996.

9. Hertz, N. (2002) The Silent Takeover: Global Capitalism and Death of Democ-racy. London: Arrow Books.

10. Jackall, R. (1994) Propaganda: Main Trends of the Modern World. NYU Press.

11. Lippmann, W. (1922) Public Opinion. Harcourt, Brace and Company.

12. Remondino, E. (2002) Televizija ide u rat. Beograd: Clio.

13. Sardar, Z. i Davies, M. W. (2003) Why Do People Hate America? Cambridge: Icon Books Ltd.

Abstract

Today, at the beginning of the 21st century, the principle of democracy is based on the media, and the functioning of political processes would be almost impossible without the media. The politics has to pass through the media in order to influence the decisions of voters. “Media frame the politi-cs” and, since the government depends on re-election or climbing up the political pyramid, it beco-mes dependant on every-day judgements and reports of the mass media and their influence on pub-lic opinion. During the last several decades, there have been certain changes in the political arena, as well as in the media, in their organisation and contents, that led politicians to fighting even harder for their space in the media, but that also enabled them to influence the media more easily and to achieve their goals through them. The rise of media power offers more opportunities for political me-ssages to reach a greater number of people, and thus influence the public opinion, and consequently achieving the greater political power. This leads political players to lead a fierce political battle for the space in the media that sometimes turns to the real war.

Key words: media, politics, influence, public opinion, propaganda

244

RASPODELA MANDATA NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA

Dr Dragan Gostovi}1

SAŽETAK

Izborni sistem je relativno konzistentan i sistematizovan skup pravila, principa i institucija koji-ma se reguli{u izbori. Klju~nu fazu izbornog postupka predstavlja raspodela mandata prema rezulta-tima izbora. Postoje dva na~ina raspodele mandata: ve}inski i proporcionalni sistem. U nekim ze-mljama se primenjuje i me{oviti sistem, koji je kombinacija navedena dva sistema. Ve}inski sistem je pogodniji za obrazovanje parlamentarne ve}ine, a proporcionalni sistem vi{e odgovara idealu pra-vde.

Klju~ne re~i: izborni sistem, izbori, raspodela mandata, ve}inski sistem, proporcionalni sistem, me{oviti sistem.

1. Izborni sistem1

Izborni proces obuhvata brojne me|usobno povezane i uslovljene radnje i postupke kojima se biraju ljudi za javne funkcije. Sve te akti-vnosti se odvijaju prema posebnim na~elima i propisima, uz po{tova-nje odre|enih procedura. “Relati-vno konzistentan i sistematizovan skup pravila, principa i institucija” (Vasovi} i Goati, 1993, 15), kojima se reguli{u izbori, u teoriji se defi-ni{e kao izborni sistem.

Izborni sistem je na~in na koji je oblikovan i ure|en izborni proces u nekom politi~kom sistemu. Siste-matsko ure|ivanje izborne sfere se 1 Dr Dragan Gostović je istraživač u Institutu za strategijska istraživanja Ministarstva odbrane Republike Srbije

reguli{e ustavom, izbornim zakoni-ma i raznim podzakonskim aktima. U re|im slu~ajevima pojedini ele-menti izbornog sistema su ure|eni obi~ajnim normama ili sporazumi-ma glavnih u~esnika izbora, kao {to su politi~ke partije.

Izborni sistem se moè odrediti i kao ”jedinstvo izbornih principa i mehanizma njihovog ostvarivanja“ (\or|evi}, 1964, 657). Njime se prakti~no odre|uje poloàj svih su-bjekata u izbornom procesu, utvr|uju njihova prava i obaveze, defini{u institucije njihovog oku-pljanja i delovanja i reguli{u me|u-sobni odnosi. Izborni sistem preci-zira pravno-politi~ke i organizacio-no-tehni~ke mere, radnje i postu-pke, neophodne za efikasno odvija-nje izbora prema prihva}enim na-~elima i normama.

UDK 342.8ISSN 0354-9852

245

Glavni elementi izbornog siste-ma su: bira~ko pravo, bira~ki spisa-k, izborni organi, izborne jedinice, kandidovanje i izborna kampanja, glasanje, raspodela mandata, pre-stanak mandata, finansiranje izbora i za{tita prava u toku izbora.

2. Raspodela mandata

Klju~nu fazu izbornog postupka predstavljaju zbrajanje glasova i ra-spodela poslani~kih mesta (manda-ta) izme|u strana~kih kandidata prema rezultatima izbora. To je va-`no pitanje, jer se njegovim re{ava-njem moè bitno uticati ne samo na prirodu partijskog sistema nego i na kompletan politi~ki sistem je-dne zemlje.

Postoje dva na~ina raspodele mandata: ve}inski i proporcionalni sistem (metod). U nekim zemljama se primenjuje i me{oviti sistem, koji je kombinacija navedena dva siste-ma (Jovanovi}, 1997, 17-103; Va-sovi} i Goati, 1993, 90-130). S ob-zirom na zna~aj na~ina raspodele mandata, ~esto se prema njemu ce-lokupni izborni sistemi i izbori ozna~avaju kao ve}inski ili propor-cionalni.

Ve}inski sistem se realizuje u malim izbornim jedinicama u koji-ma se naj~e{}e bira jedan poslanik, retko vi{e. Primenjuje se gotovo is-klju~ivo pojedina~na kandidatura, a mandate dobijaju oni kandidati koji osvoje relativnu ili apsolutnu ve}inu glasova.

Proporcionalni sistem se realizu-je u ve}im izbornim jedinicama u kojima se bira ve}i broj poslanika. Primenjuje se kandidatura listama, a partije dobijaju mandate srazme-rno broju glasova koje partijska li-sta osvoji.

Po{to se sistemi raspodele man-data u pojedinim varijantama sasvi-m pribliàvaju i prepli}u, Diter No-len (Dieter Nohlen) isti~e da najre-levantniji kriterijum za razlikovanje predstavlja cilj koji se èli posti}i (Nohlen, 1992, 86). Cilj ve}inskog sistema je mandatna ve}ina neke stranke u parlamentu ~ak i onda kad ne postoji bira~ka ve}ina. Teì se, dakle, jednostrana~koj vladi iza koje stoji parlamentarna ve}ina. Cilj proporcionalnog sistema je da se mandati idealno raspodele na stranke, srazmerno broju dobijenih glasova. Teì se da predstavni~ko telo {to vernije odslikava politi~ke grupacije u bira~kom telu.

3. Ve}inski sistem

Ve}inski sistem je najstariji i na-jrasprostranjeniji na~in raspodele mandata koji se danas praktikuje u vi{e od 60 relevantnih politi~kih si-stema (Jovanovi}, 1997, 37; Jova-novi}, 2004, 91-96; Kasapovi}, 2003, 357-359). Kao klju~ni regu-lativni princip izbora ve}inski siste-m je primenjen najpre u Velikoj Britaniji i SAD. Me|utim, neki au-tori isti~u da se ve}inski sistem ko-risti u samo sedam zemalja od 23

246

razvijene zemlje sveta (Vasovi} i Goati, 1993, 91). Ve}inski sistem se naj~e{}e primenjuje u jednoma-ndatnim izbornim jedinicama. U tom slu~aju ~itava zemlja se deli na onoliko izbornih jedinica koliko predstavni~ko telo ima ~lanova. Mandat se u svakoj izbornoj jedini-ci dodeljuje kandidatu koji osvoji ve}inu glasova. Postoje dve varija-nte – sistem relativne ve}ine i siste-m apsolutne ve}ine.

Sistem relativne ve}ine zna~i da je za predstavnika izabran onaj ka-ndidat koji dobije najvi{e glasova, odnosno onaj koji dobije vi{e glas-ova od drugih kandidata. Ova vari-janta se praktikuje u Velikoj Brita-niji, SAD, Kanadi, Indiji, Pakistanu, Maleziji, Gani, Keniji, Zambiji itd.

Sistem relativne ve}ine podsti~e na smanjivanje broja politi~kih pa-rtija i postepeno vodi dvopartijsko-m sistemu. Razli~ite partije koje imaju bliske politi~ke ideje se pove-zuju i isti~u zajedni~kog kandidata u izbornoj jedinici, jer tako imaju vi{e mogu}nosti za uspeh. Na taj na~in sistem relativne ve}ine dovo-di do eliminisanja ekstremnih i ra-dikalnih politi~kih partija i dopri-nosi stabilnosti politi~kog sistem. Partija koja dobije relativnu ve}inu glasova na izborima, obi~no, osvaja znatno vi{e mandata u odnosu na broj dobijenih glasova, dok partije koje dobiju manje glasova, obi~no, osvajaju mnogo manje mandata u odnosu na broj dobijenih glasova. Zbog toga sistem relativne ve}ine

doprinosi lak{em formiranju parla-mentarne ve}ine i stabilne vlade.

U sistemu apsolutne ve}ine ma-ndat se dodeljuje kandidatu koji dobije vi{e od polovine ukupnog broja glasova. Me|utim, moè se desiti da niko od kandidata ne do-bije apsolutnu ve}inu. S obzirom na na~in re{avanja takve situacije, postoje tri podvarijante sistema ap-solutne ve}ine.

U prvoj podvarijanti se organi-zuje drugi krug glasanja u kome u~estvuju samo dva kandidata s na-jvi{e osvojenih glasova u prvom krugu. Na taj na~in pobednik dru-gog kruga automatski osvaja apso-lutnu ve}inu i dobija mandat. Ovaj sistem ~iste balotaè se primenjuje u Belorusiji, Kazahstanu, Uzbekis-tanu, Sudanu, Togou, Gabonu itd.

U drugoj podvarijanti se, tako-|e, organizuje drugi krug glasanja, ali u njemu u~estvuju ponovo svi kandidati ili samo oni koji pre|u odre|eni prag. Mandat dobija onaj kandidat koji u drugom krugu do-bije najvi{e glasova (relativnu ve}i-nu). Ovakav na~in postoji u Fran-cuskoj, gde u drugi krug idu oni kandidati koji u prvom krugu dobi-ju bar 12,5 procenata glasova regi-strovanih bira~a.

Tre}a podvarijanta se primenju-je u Australiji, gde postoji prefere-ncijalno glasanje, kojim se rangira-ju kandidati. Ako vi{e od polovine bira~a (apsolutna ve}ina) stavi ne-kog kandidata na prvo mesto (prva preferencija), onda je on i izabran

247

za predstavnika. Ukoliko to nije slu~aj, kandidat s najmanjim broje-m prvih mesta se elimini{e, a nje-govi glasovi se redistribuiraju osta-lim kandidatima, ve} prema tome ko je stavljen na drugo mesto. Na taj na~in se postupak ponavlja dok neko ne postigne apsolutnu ve}inu. Preferencijalno glasanje, u su{tini, spaja efekte dva izborna kruga.

Sistem apsolutne ve}ine ne spu-tava obrazovanje vi{e politi~kih pa-rtija, kao {to to ~ini sistem relati-vne ve}ine, ali zato doprinosi nji-hovom povezivanju. U drugom krugu glasanja partije se nemino-vno udruùju, bilo prema bliskosti politi~kih ideja, bilo radi pobede nad protivni~kim kandidatom. Na duì rok gledano, sistem apsolutne ve}ine ublaùje politi~ke suprotno-sti, marginalizuje radikalne politi-~ke partije i doprinosi stabilnosti politi~kog poretka.

U izbornim jedinicama sa vi{e kandidata ve}inski sistem se prime-njuje u dve verzije. U prvoj verziji kandidati su grupisani po partijski-m listama i glasa se za listu u celini. Lista koja osvoji ve}inu glasova (a-psolutnu ili relativnu) dobija sve mandate u izbornoj jedinici. Ovaj na~in je primenjen u Laosu, Maliju, Dìbutiju itd. Druga verzija se zas-niva na pojedina~nim kandidatura-ma i pojedina~nom glasanju. Ka-ndidati koji dobiju najve}i broj gla-sova (apsolutni ili relativni) osvaja-ju mandat. Ovakav na~in izbora se sre}e u Egiptu, Jordanu itd.

4. Proporcionalni sistem

Proporcionalni sistem raspodele mandata (sistem srazmernog pred-stavni{tva) kasnije se pojavio i kon-cipiran je na kritici slabosti ve}ins-kog sistema. Teorijski je razra|en i prakti~no primenjen tek krajem XIX veka. Danas se proporcionalni sistem koristi u vi{e od 50 releva-ntnih politi~kih sistema (Jovanovi}, 1997, 57; Jovanovi}, 2004, 97-105; Kasapovi}, 2003, 322-325). “Ono {to se sasvim pouzdano zasa-d moè re}i je slede}e: na karti iz-bornih sistema savremenih razvije-nih zemalja i demokratskih poreda-ka mnogo je ~e{}e u upotrebi pro-porcionalni nego ve}inski izborni metod.” (Vasovi} i Goati, 1993, 107) Preciznije re~eno, proporcio-nalni sistem je dominantan u razvi-jenim zemljama izvan engleskog govornog podru~ja.

Proporcionalni sistemi imaju brojne varijante. Česta je podela proporcionalnih sistema na ekstre-mne i umerene. Ekstremni propor-cionalni sistemi imaju za cilj da u punoj meri obezbede politi~ko pre-dstavljanje odre|enih grupa prema broju dobijenih glasova, odnosno da ostvare maksimalnu proporciju osvojenih glasova i mandata. Ovi sistemi se baziraju na jednoj izbor-noj jedinici i niskoj prohibitivnoj klauzuli. Prohibitivna klauzula ili izborni prag je procenat glasova koji jedna partija (lista) mora osvo-jiti da bi u~estvovala u raspodeli mandata (naj~e{}e iznosi 3-5% gla-

248

sova u izbornoj jedinici ili na nivou cele zemlje). Ekstremni proporcio-nalni sistemi postoje u malom bro-ju dràva (Holandija, Srbija, Izrael, Ju`noafri~ka Republika, Urugvaj itd.). Umereni proporcionalni siste-mi imaju za cilj da ograni~e uticaj manjih partija i oni se zasnivaju na ve}em broju izbornih jedinica i ve-}oj prohibitivnoj klauzuli.

Iako se u literaturi navode mno-gobrojni modaliteti proporcional-nih sistema, oni se svode na dve osnovne varijante: sistem izbornog koli~nika (izborne kvote) i sistem najve}eg koli~nika (najve}eg broja).

Sistem izbornog koli~nika po-drazumeva da se utvrdi broj glaso-va – kvota koju partijske liste mo-raju dosti}i da bi osvojile jedan ma-ndat. Postoji vi{e vrsta izbornog koli~nika, a naj~e{}e se primenjuju Herova kvota (Thomas Hare, en-gleski advokat) i Hagenbah-Bi{ofo-va (Hagenbach-Bischoff, {vajcarski matemati~ar), odnosno Drupova kvota.

Herova kvota se dobija kad se ukupni broj glasova u izbornoj jed-inici podeli brojem poslanika koji se bira u njoj. Taj broj (izborni ko-li~nik) pokazuje koliko glasova vre-di jedno poslani~ko mesto. Svakoj partijskoj listi pripada onoliko ma-ndata koliko puta se kvota sadrì u broju glasova koji je lista dobila. Herova kvota se koristi u Belgiji, Austriji, Sloveniji, Rumuniji, Alì-ru, Indoneziji, Brazilu, Kolumbiji itd. Često se de{ava da na taj na~in

ostane jedan broj neraspore|enih mandata. Za re{enje takve situacije ima vi{e na~ina, a najvi{e se koristi metod najve}eg ostatka. On podra-zumeva da neraspore|eni mandati pripadaju redom onim listama ko-je, nakon podele mandata prema kvoti, imaju najve}i ostatak neisko-ri{}enih glasova.

Hagenbah-Bi{ofova (Drupova) kvota se izra~unava tako {to se ukupan broj glasova u izbornoj je-dinici podeli brojem poslani~kih mesta uve}anim za 1. Na taj na~in se sniàva broj glasova potreban za osvajanje jednog mandata i smanju-je problem neraspore|enih manda-ta. Hagenbah-Bi{ofova kvota se primenjuje u [vajcarskoj, Irskoj, Če{koj, Slova~koj, Ju`noafri~koj Republici itd.

Sistem najve}eg koli~nika otkla-nja nedostatak sistema izborne kvote i omogu}uje da se direktno podele svi mandati. Ovaj sistem se naziva i D'Ontov sistem (D'Hondt) prema belgijskom matemati~aru koji ga je izgradio krajem XIX ve-ka. Po D'Ontovom sistemu, broj glasova koji je dobila svaka lista u izbornoj jedinici deli se brojevima 1, 2, 3, 4 itd. sve do broja poslani-ka koji se bira u toj izbornoj jedini-ci. Tako dobijeni koli~nici se sre-|uju po veli~ini, pri ~emu se u ob-zir uzima onoliko najve}ih koli~ni-ka koliko se poslanika bira u izbo-rnoj jedinici. Svaka lista dobija onoliko mandata koliko tih koli-~nika na nju otpada.

249

Primer: U izbornoj jedinici koja bira 5 poslanika, lista A je dobila 70.000 glasova, lista B – 60.000 glasova, lista V – 42.000 glasova i lista G - 28.000 glasova. Deljenjem broja glasova sa 1, 2, 3, 4 i 5 dobi-jaju se slede}i koli~nici: lista A – 70.000; 35.000; 23.333; 17.500 i 14.000; lista B – 60.000; 30.000; 20.000; 15.000 i 12.000; lista V – 42.000; 21.000; 14.000; 10.500 i 8.400; lista G – 28.000; 14.000; 9.333; 7.000 i 5.600. Pet najve}ih koli~nika su 70.000 (lista A), 60.000 (lista B), 42.0000 (lista V), 35.000 (lista A) i 30.000 (lista B). Dakle, lista A dobija dva mandata, lista B-dva mandata i lista V-jedan mandat.

D’Ontov sistem danas koristi veliki broj zemalja (Poljska, Finska, Holandija, [panija, Portugalija, Srbija, Hrvatska, Makedonija, Bu-garska, Turska, Argentina, Urugvaj, Izrael, Mozambik itd.).

Da bi se smanjio uticaj najve}e partije, a favorizovale srednje i ma-nje partije, izgra|eni su sistemi koji su, u osnovi, isti kao D’Ontov sis-tem, samo {to se menjaju delitelji. Tako, Sen-Leìjev sistem (Sainte–Lague), umesto brojeva 1, 2, 3, 4..., kao delitelje koristi redom ne-parne brojeve 1, 3, 5, 7..., dok mo-difikovani Sen-Leìjev sistem za de-litelje uzima redom brojeve 1, 4, 3, 5, 7..., Ovakvi sistemi izbora posla-nika se primenjuju u Danskoj, No-rve{koj, [vedskoj, Letoniji itd.

Proporcionalni sistem omogu}u-je adekvatno predstavljanje manji-ne i zato podsti~e formiranje ve}eg broja politi~kih partija. Partije nisu upu}ene na obavezno obrazovanje koalicija jer i bez njih mogu izboriti odgovaraju}u zastupljenost u pred-stavni~kom telu. Zbog toga ovakav sistem omogu}uje postojanje i ja~a-nje ekstremnih i radikalnih partija. Proporcionalni sistem ne doprinosi formiranju stabilnih koalicija, niti stabilnih vlada, {to sve moè voditi krizi vlade i raspu{tanju parlame-nta, a time i krizi celokupnog siste-ma vlasti.

5. Prednosti i nedostaci ve}ins-kog i proporcionalnog sistema

U politi~koj teoriji dugo traje o{tra polemika o prednostima i ne-dostacima ve}inskog i proporcion-alnog sistema raspodele mandata. Zagovornici i jednog i drugog sis-tema iznose brojne argumente. Moè se re}i da jo{ uvek nije za-vr{ena rasprava oko toga koji je si-stem vi{e demokratski.

Ve}inski sistem, kao {to je ve} istaknuto, podrazumeva male izbo-rne jedinice, u kojima bira~i glasaju za pojedina~ne kandidate i ve}ino-m glasova biraju poslanike. On je jednostavan i lak za razumevanje. Obezbe|uje neposredniju vezu ka-ndidata i bira~a, odnosno kasnije-poslanika i bira~a. Omogu}uje da se izaberu najsposobniji i najugled-niji ljudi. Kod izbora je presudan

250

kvalitet kandidata, a ne program ili li~nost lidera politi~ke partije. Ve-}inski sistem “vi{e isti~e slobodu bira~a tokom izbora i nezavisnost poslanika tokom rada u parlame-ntu. Ve}inski sistem ~ini poslanika zavisnijim od bira~a nego od stra-nke.” (Markovi}, 2006, 294).

Kao klju~na prednost ve}inskog sistema se isti~e da on olak{ava obrazovanje stabilne parlamentarne ve}ine i jake vlade. Lazar Markovi-}, jedan od zagovornika ve}inskog sistema kaè: ”Zemlji nije potrebno {arenilo pogleda i ideja u parlame-ntu, nego jedna ve}ina koja ima svoj program, koja zna {ta ho}e, i koja je za taj program dobila naro-dno poverenje”. Ve}inski sistem fa-vorizuje velike politi~ke partije, a potiskuje srednje i male. On elimi-ni{e iz politi~kog ìvota ekstremne politi~ke partije.

Osnovni nedostatak ve}inskog sistema je {to omogu}uje veliku di-sproporciju izme|u broja mandata i broja glasova koje dobiju pojedine politi~ke partije. Ovaj sistem one-mogu}ava predstavljanje ~itavih ka-tegorija bira~a, kao {to su etni~ke, verske i druge manjine, pa ga zbog toga smatraju nedemokratskim i nepravi~nim.

Proporcionalni sistem, kao {to je re~eno, podrazumeva ve}e izbo-rne jedinice u kojima se bira ve}i broj poslanika. Bira~i glasaju za pa-rtijske liste, a mandati se dele parti-jskim listama srazmerno dobijenim glasovima. Prednosti proporciona-

lnog sistema su: ”podjednako se vrednuje svaki glas bira~a, on ve-rno odraàva raspoloènje bira~kog tela i podjednako pruà mogu}nost svim strankama da imaju svoje pre-dstavnike u parlamentu” (Markovi-}, 2006, 296). On olak{ava preds-tavljanje razli~itih manjina i one-mogu}uje da velike partije potisku-ju male. Mnogi autori isti~u demo-krati~nost ovog sistema, jer omo-gu}ava u~e{}e u dràvnoj vlasti svi-m delovima bira~kog tela, odnosno svim kategorijama gra|ana.

Primena proporcionalnog siste-ma dovodi u parlament predstavni-ke velikog broja partija. Osnovni nedostatak je {to se te{ko obrazuje parlamentarna ve}ina, a rezultat toga su labave koalicione vlade. U takvim uslovima lako moè do}i do blokade parlamenta i krize vlade.

Proporcionalni sistem favorizuje politi~ke partije, a ne gra|ane. Pre-ko partijske kandidatske liste mogu biti izabrani i kandidati koji ne po-seduju autoritet i ugled. U izbornoj kampanji klju~nu ulogu imaju par-tije i osvojeni mandati pripadaju partijama, a ne pojedina~nim ka-ndidatima. Sve to poslanike ~ini potpuno zavisnim od partija kojoj pripadaju.

U proporcionalnom sistemu po-stoje povoljniji uslovi za delovanje i ja~anje ekstremnih i radikalnih po-liti~kih partija. Treba re}i i to da je ovaj sistem uvek komplikovaniji i manje razumljiv za bira~e, nego {to je to ve}inski sistem.

251

Na kraju ovog uporednog raz-matranja moè se izvesti kratak za-klju~ak: ve}inski sistem je pogodni-ji za obrazovanje parlamentarne ve-}ine, a proporcionalni vi{e odgova-ra idealu pravde.

U nastojanju da se iskoriste pre-dnosti i umanje nedostaci opisana dva sistema raspodele mandata, na-stali su tzv. me{oviti sistemi. Me{o-viti sistemi izbora predstavnika na razli~ite na~ine kombinuju eleme-nte ve}inskog i proporcionalnog si-stema. Ovakvi sistemi funkcioni{u u preko deset relevantnih politi~ki-h sistema (Jovanovi}, 2004, 106-108; Kasapovi}, 2003, 333), me|u kojima su Rusija, Ukrajina, Litvani-

ja, Japan, Ju`na Koreja, Filipini, Meksiko itd.

LITERATURA

1. \or|evi}, Jovan, Novi ustavni sistem, Beograd, 1964.

2. Jovanovi}, Milan, Izborni sistemi, Beo-grad, 1997.

3. Jovanovi}, Milan, Izborni sistemi postko-munisti~kih dràva, Beograd, 2004.

4. Kasapovi}, Mirjana, Izborni leksikon, Zagreb, 2003.

5. Markovi}, Ratko, Ustavno pravo i politi-~ke institucije, Beograd, 2006.

6. Nohlen, Dieter, Izborno pravo i strana-~ki sustav, Zagreb, 1992.

7. Vasovi}, Vu~ina, Vladimir Goati, Izbori i izborni sistemi, Beograd, 1993.

252

FILMSKA UMETNOST – UMETNOST FILMA

Doc. mr Branislav Grulovi}

Abstract

Film is a young medium, at least compared to most other media. Painting, literature, dance, and theater have existed for thousands of years, but film came into existence only a little more than a ce-ntury ago. Yet in this fairly short span, the newcomer has established itself as an energetic and powe-rful art form.

Film, u pore|enju sa ve}inom drugih medija, je mlad medij. Slikarstvo, knjièvnost, balet (ples), pozori{te, postoje hiljadama godina, dok je film nastao pre samo ne{to vi{e od jednog veka. Ipak u tako kratkom vremenskom razdoblju prido{lica se nametnula kao energi~ana, sna`na umetni~ka fo-rma.

Klju~ne re~i: film, kinematografija, umetnost, filmski stvaraoci, filmska pri~a, bi-oskop, umetni~ka disciplina, filmski resursi

U redovima koji slede poku{a}u

da razmi{ljam kako to kreativni lju-di, filmski stvaraoci, stvaraju svoja dela koje mi vrednujemo. Koji su to principi i tehnike koje daju fi-lmu snagu da ispri~a pri~u, izrazi emocije, izazvati ideje. Filmska umetnost vi{e nego bila koja zavisi pre svega od tehnologije. Bez film-ske tehnike film ne bi postojao, niti bi filmski stvaraoci imali alat da stvaraju svoja dela. Drugo, filmska umetnost zahteva saradnju brojnih umetnika razli~itih umetni~kih dis-ciplina i formi. Film nije samo kre-acija ve} je i produkcija, i svi u~es-nici u stvaranju jednog filmskog dela su povezani, i stavljeni u dru-{tveni i ekonomski kontekst. Ova-kva kompleksnost stvaranje jednog

filma ~ini film posebnom umetno-{}u u pravom zna~enju re~i pose-ban.

Pokretne slike, ili kako ih je dr Milo{ Babi} u autorskom predgo-voru knjige Uvod u umetnost filma ozna~io kao kineti~ke slike ili slike u pokretu, deo su na{ih ìvota i ve-oma te{ko je zamisliti svet bez njih. Uìvamo u njima u bioskopu, kod ku}e, na poslu u kolima ili avionu, na na{im desktop i laptop kompju-terima... Zahvaljuju}i modernim tehnologijama moèmo ih nositi sa sobom u dèpu.

Tokom stogodi{njeg postojanja ljudi poku{avaju da objasne za{to nas taj medijum toliko veè. Film komunicira informacijom i idejom, prikazuje nam mesta i na~in ìvota

UDK 791ISSN 0354-9852

253

ljudi koje na drugi na~in ne bismo upoznali. Film nas tera da gledamo svet oko sebe na sasvim poseban na~in pri ~emu budi ose}anje dubo-kog zadovoljstva.

To se ne de{ava tek tako, to se ne de{ava slu~ajno. Film se stvara da bi uticao na gledaoce. Nepobi-tna ~injenica je da je krajem 19. ve-ka film nastao s namerom da bude deo javne zabave. U tome i leì nje-gova velika popularnost jer je za-dovoljio potrebe, ma{tu i èlje na-j{ire publike, uprkos onima koji su mu predvi|ali ne ba{ svetlu budu-}nost, a tako su uostalom razmi-{ljali i njegovi tvorci. Nikako se ne moè negirati da je film jo{ u ranoj fazi svog nastajanja postigao cilj prikazivanjem fikcije, beleè}i ak-tuelne doga|aje, animiraju}i obje-kte i slike i kona~no eksperimenti-{u}i sa ~istom formom, sve to po-nudiv{i gledaocima kao nova saz-nanja koja do tada nisu mogli da dobiju od drugih medija.

Filmski stvaraoci otkrili su da mogu kontrolisati sve aspekte pa-`nje bioskopske publike bogatijim i privla~nijim sadràjem. U~e}i jedni od drugih filmski stvaraoci razvijali su ve{tine, koje su postale osnova za razvoj filma kao umetnosti.

Film je danas centralni deo in-dustrije zabave. U svetu se svake godine proizvede oko 4500 filmo-va i distribuira se, pored standard-nih bioskopskih kopija, i preko 9000 sati u obliku digitalnog sa-dràja, ne ra~unaju}i piratske kopi-

je koje su, naàlost, preplavile trì-{te.

Pripoveda~ka (narativna) stru-ktura je temelj na kome po~iva ve-}ina filmskih dela, i ona kod publi-ke omogu}ava razvoj filmske pis-menosti kao bitnog faktora razu-mevanja filmske umetnosti. Klasi-~na filmska naracija sastoji se od tri dela: 1. Uvod ili ekspozicija, 2. Razrada ili konflikt i 3. Zaklju~ak ili rezolucija.

Intenzitet pri~anja menja se to-

kom ovih narativnih delova gde se pojam intenzitet odnosi na stepen napetosti, a na osnovu kojeg publi-ka dolazi do sopstvenog mi{ljenja o filmskom delu i njegovom autoru.

Pri~a uglavnom, na po~etku, ima nizak intenzitet, a zatim se po-ve}ava tokom srednjeg dela sve do-k ne dostigne vrhunac. Ako se po-gleda grafikon dolazimo do zaklju-~ka da se u svakom segmentu nara-cije moè primeniti princip koji va-ì za celu pri~u. ∗

Chia-Wei Wang Film Narrative Explora-tion Through the Analysis of Aesthetic Elements National Taiwan University, Tai-pei, 10617, Taiwan, R.O.C. nacci,wisle-y,pullpull,pigyoung,[email protected]

254

Grafi~ki prikaz intenziteta - stepena napetosti po segmentima *

Svakim novim korakom koji su autori i teoreti~ari na~inili, obim sredstava se {iri, dovode}i film do najuzbudljivijeg i najneposrednijeg de{ifrovanja stvarnosti. Film je du-go opstajao kao umetnost koja se moè stvoriti „pritiskom na du-gme”, ali je potencijal filmske ume-tnosti nudio izbor izme|u autorske pasivnosti i aktivnosti, izme|u za-nemarivanja filmskog u filmu i nje-govog realizovanja, vulgarne repro-dukcije i reprodukcije – kreacije. Ova udaljenost, od negativnog ka pozitivnom, zna~ila je i deklarisa-nje filma kao totalne umetnosti, ali masovne umetnosti.

Noel Carrol, profesor filozofije na Univerzitetu Visconsin (Univer-sity of Wisconsin-Madison), u knji-zi A Philosophy of Mass Art (Filo-zofija masovne umetnosti), poku{a-va da defini{e pojam Masovna umetnost: „Ako pod popularnom umetno{}u podrazumevamo umet-

nost za niè klase, tada verovatno svaka kultura u kojoj se zbila kla-sna podela ima i bar neku popula-rnu umetnost. Na drugoj strani, ako pod popularnom umetno{}u smatramo umetnost u kojoj uìvaju mnogi ljudi neke kulture, tada bi se mogli nadati da svaka kultura ima bar nekakvu popularnu umetnost. Ali ono {to se naziva »masovnom umetno{}u« nije postojalo kroz ce-lu ljudsku istoriju. Ta vrsta umet-nosti kojom je pretrpana savreme-na kultura - a film, fotografija, rok and roll mogu posluìti kao dobri priru~ni primerci za nju - ima neku istorijsku posebnost. Izuzetak je u kontekstu modernog, industrijsko-g, masovnog dru{tva i izri~ito je izra|ena da bi se koristila u takvom dru{tvu, upo{ljavaju}i, kako ina~e jeste, karakteristi~ne proizvodne snage toga dru{tva - tj. masovnu te-hnologiju - kako bi sa umetno{}u

255

snabdeo ogroman potro{a~ki pu-k”*.

Reìser, kao autor filmskog umetni~kog dela, veoma }e preci-zno organizovati svaki pojedina~ni kadar, zatim ih sloìti u celinu, sa osnovnom namerom da kod publi-ke izazove iste emocije koje ose}aju akteri filma. Pri tome ne sme nika-ko da zaboravi na kontekst i sa-dràj i mora da izna|e najbolji na-~in za pri~anje pri~e kako bi publi-ka mogla da sledi njegov stil nara-cije.

Naracija se reflektuje kroz kada-r, svetlo, boje, zvuk, pokret unutar kadra, pokret kamere, kombinova-ni pokret i kona~no montaè, po-{tuju}i estetske principe filmskog, audio-vizulnog, medija. Na primer, reìser moè koristiti intenzivne boje kako bi privukao gledao~evu vizuelnu pa`nju, ~ime ukazuje na klimaks i bitne emocionalne ta~ke filma. Drugim re~ima reìser diza-jnira estetski intenzitet i strukturu pri~e.

Okvir za postizanje estetskog intenziteta (krivulja)

Mnogi ∗umetni~ki resursi filma otkriveni su od strane filmskih au-

∗ Noel Carrol A philosophy of mass art , Oxford : Clarendon Press, 1998 http://dzs.ffzg.hr/text/Carrol_1997.html Ontologija masovne umjetnosti(Prijevod s engleskog: Hrvoje Turkovi})

tora da bi se udovoljila potreba pu-blike. Tokom 1910-1920. film je bio uglavnom namenjen zabavi, i sve {to se tada otkrilo u estetskom i likovnom smislu, kao i tehni~ko pobolj{anje alata i unapre|enje izraàjne tehnike, montaè, otvori-

256

lo je filmu vrata u predvorje hrama umetnosti. Tako je jedna populisti-~ka zabava podizala svoje vrednosti i promovisala sebe u umetni~ki kvalitet visoke vrednosti.

Film jeste umetnost jer gledaoci-ma se nude li~na iskustva autora. Ta li~na iskustva, film kao autor-sko delo se vrednuje, bez obzira na poreklo filma kao pu~ke zabave. Film koji nosi li~ni pe~at autora, a namenjen je publici, jeste umetnost koju nazivamo kinematografija.

Da li su svi filmovi umetni~ki, ili bolje da redefini{em pitanje, da li je samo umetni~ki film umetno-st?

Ukoliko èlimo da do|emo do odgovora na ovo pitanje prvo treba skinuti etiketu umetnost koju nosi umetni~ki film. Film koji nosi epi-tet umetni~ki film moè da bude fi-lm koji je namenski ra|en kao deo performansa namenjenog izlaganju u umetni~koj galeriji pored slika i skulptura. I video art moè da po-nese epitet umetni~ki film iako je ta tvrdnja u sukobu sa stavovima pojedinih teoreti~ara. To {to je vi-deo tehnologija pokretnih slika ko-ja je preuzimala i prilago|avala je-zik filma sebi i svom mediju nikako ne zna~i da je to film. Neki autori nepopustljivo istrajavaju u tvrdnji da se video po svojoj strukturi slike i po izraàjnim mogu}nostima ni-kada ne}e prima}i filmu kao medi-ju i njegovim estetskim vrednosti-ma.

Istori~ar filma David Bordvel (David Bordwell)∗ tvrdi da je „art” kinematografija sama po sebi (film-ski) ànr sa vlastitim konvencijama. Producenti „art” filma obi~no svoje filmove prezentuju u posebnim bi-oskopima (u SAD-u "arthouse bio-skopima") i filmskim festivalima. Pojam "art film" puno se vi{e kori-sti u SAD nego u Evropi, gdje je pojam "art film" vi{e povezan sa "a-utorskim" filmovima i „nacionalno-m kinematografijom". Ako oni, umetni~ki filmovi, zabavljaju, to je zato sto ru{e sve konvencije. To {to je dijapazon publike veoma suèn nikako ne umanjuje njihovu ni umetni~ku ni zabavnu ulogu koju imaju.

Me|utim ako govorimo o filmu kao o umetni~koj formi onda mo-ramo da zaboravimo na razlike u tuma~enju pojmova „umetnost fi-lma“ i „umetni~ki (art) film koje postoje, a te razlike ih ~ine na po-seban na~in nespojivim. Ipak ovde govorimo o filmu kao mediju koji-m se autori sluè, kao izraàjnom sredstvu za stvaranje umetni~kih dela.

Anri Anèl, u uvodu knjige Este-tika filma kaè: „Tri pitanja isto-vremeno se postavlja pred onoga ko razmi{lja o filmskoj estetici: da li smo suo~eni sa pravom umetno-{}u, ili je re~ o na~inu izraàvanja koji se samo dodiruje sa umetni~ki-

∗ David Bordwell and Kristin Thompson, Fi-lm Art, McGraw-Hill College, 2005

257

m mogu}nostima? Da li je film sa-mostalna umetnost? Ili je to, na-protiv ta~ka do koje je stigao raz-voj ostalih {est umetnosti?“∗. U po-trazi za odgovorom na ova pitanja Anèl se poziva na Kandua i Musli-nka i tvrde}i da je ovo poslednje gledi{te najbliè istini kaè: „Film je totalna umetnost kojoj su teìle sve druge, samo ona moè da odgovori velikim kolektivnim pot-rebama“∗.

Svakako da se sa ovako kratkim navodom ne mogu iscrpiti sva Anèlova razmi{ljanja o relaciji film – umetnosti, ali nas dovodi do ra-zmi{ljanja drugih relevantnih teore-ti~ara filma kao {to su @ak Omon (Jacques Aumont) i Mi{el Mari (Michel Marie), koji tretiraju film kao likovno delo, ~iji je cilj da iza-zove odre|enu vrstu vizuelnog uì-vanja*.

Da je film svojevrsno likovno delo ukazuje Eni Holander (Anne Hollander) u svojoj studiji o vezi izme|u slikarstva i filmske fotogra-fije, pod nazivom „Pokretne slike“ (Moving pictures), ukazuje da bez slika iz 17. veka i holandskog ume-tnika i majstora svetla Rembranta, mnoga vrhunska dela u filmskoj umetnosti ne bi bila mogu}a. „Nje-gove slike izazivaju emocije kod gledalaca kroz igru svetla i senke.

∗ Anri Anèl Estetika filma, BIGZ 1978 str. 17 ∗ isto * @ak Omon i Mi{el Mari, Analiza film(ov)a, Clio Beograd 2007, str 148

Kompoziciono one su pune pokre-ta i ako je akcija zaustavljena u je-dnom kvadratu“*.

Rembrantov stil osvetljavanja fi-lmske slike, poznat kao kjaroskuro (chiaroscuro), je tipi~an primer upotreba kontrasta svetla i senki nazvan po ~uvenom holandskom slikaru koji je koristio taj na~in os-vetljavanja svojih modela. U ve}ini slu~ajeva Rembrant je svoje modele postavljao pored ili veoma blizu velikog prozora koji je bio okrenut ka severu. Prozor se nalazio na ot-prilike 45° iznad modela. Prozor prema severu li{avao ga je re{ava-nja problema sa direktnim suncem koje bi eventualno ulazilo kroz prozor, ili jo{ ve}eg problema, pro-mena svetla kod promenljive obla-~nosti. Ugao prozora u odnosu na model omogu}avao mu je da sagle-da modelov izraz (karakter) lika i tako uspevao da postigne utisak trodimenzionalnosti svojih slika. Kjaroskuro ili Rembrantov stil os-vetljavanja filmske slike je kontra-stan, {to se lako moè zaklju~iti iz etimolo{kog zna~enja re~i chiaros-curo. Chiaro = svetlo + scuro = tama. Taj stil osvetljavanja koristili su i drugi majstori slikarskog pla-tna kao {to su Karava|o, Velaskez, @or` du Mesnild, Vermer i dr.

Poznati majstori filmske foto-grafije Dèk Kardif (Jack Cardiff – „The black Narcissus, The Dogs of * Anne Hollander, Moving Pictures, Cambri-dge, Mass. : Harvard University Press, 1991, str. 8

258

War, Rambo the first blood part II...) i Gordon Vilis (Gordon Willis – The God Father, Manhettan, The Purpur Rose of Cairo...) su nakon dobijanja Oskara za svoje filmove govorili o uticaju Rembranta na njihov stil fotografije. „Da su Re-mbrant i Vermer danas ìvi, sigura-n sam da bi bili izvanredni direkto-ri fotografije“ rekao je Dèk Kardif u seriji „Pokretne slike“ koji je ra-dio britanski BBC.

„Traìm od filma da mi ne{to otkrije“ Luis Bunjuel (Luis Bunue-l)∗

Film je, kaù, u svojoj idealnoj formi bliì baletu nego pozori{tu. Slavko Vorkapi} tvrdi da je svet boja u domenu slikarstva, svet to-nova je carstvo muzike, a svet kre-tanja je karakteristika filma∗. Čitav dijapazon filmskog kretanja – pute-m reza, pretapanja, farova, {venko-va, usporenog kretanja, vo`nje unazad i mnogim drugim majstori-jama kamere – moè se iskoristiti da bi se prikazale najsloènije situa-cije i izrazila najtananija raspoloè-nja.

Ritam je vaàn ekspresivni ele-menat u filmu koji predstavlja iz-menjivanje ili ponavljanje nekih pojava, njihovo ubrzavanje ili us-poravanje, poja~avanje ili slabljenje

∗ Zigfrid Krakauer, Priroda filma I, Institut za film, Beograd 1971, str. 54 ∗ Slavko Vorkapi}, iz predavanja 50 god. uspona i pada Holivuda, Hollywood 1961, Vizuelna priroda filma, JANUS, Beograd, 2004 E-book II deo

u kretanju ili toku. Razlikujemo ga od tempa koji ozna~ava brzinu ko-jom se niù pojedine jedinice filma. Filmski ritam, kao i ritam plesa i muzike, integriraju}i se sa ostalim elementima strukture filma obuzi-ma gledaoca, stvara i mijenja nje-gova raspoloènja, poja~ava ili smanjuje dramsku napetost, odre-|uje doìvljaj, efekt, pa i smisao koji autor èli stvoriti.

Tri su osnovna na~ina postiza-nja ritma u filmu. To su kretanje same kamere, monta`no ritmi~ka izmjena kadrova, te kretanje (ritmi-~ki sadràj) koje se postiè unutar kamere.

Pokretom kamere usmerava se pa`nja gledalaca i prati zbivanje u prostoru. Pod pokretom kamere smatramo panoramu ({venk), vo-`nju (koja moè biti prema napred, natrag i bo~na), kameru na kranu, kameru iz ruke. Svi kadrovi u koji-ma se kamera kre}e su dinami~ni.

Ritam filma montaòm postiè se izmenjivanjem kadrova razli~itih sadràja, te promenom duìne po-jedinog kadra. Kra}i kadrovi koji su karakteristi~ni za akcione filmo-ve imaju poja~an ritam i deluju na emocije, dok duì kadrovi deluju usporeno ali realisti~nije jer prika-zuju radnju u njenom toku. Zbog toga se ~esto u duìm kadrovima koristi vo`nja kamere u razli~itim pravcima, ~ime se postiè ritam unutar kadra. Kretanje unutar kadra moè biti ri-tmi~ki oblikovano samim raspore-

259

dom objekata i osoba unutar kadra, njihovim me|usobnim odnosima i interakcijama, kretnjama, plesom itd.

To kretanje jo{ vi{e se moè na-glasiti muzikom, {umovima ili go-vorom, koji su tako|e bitan deo ri-tmi~ke strukture filma. U eksperi-mentalnim filmovima rezovi, pok-ret kamere i kretanje unutar kadra podre|eni su ili suprotstavljeni ri-tmu odre|ene muzi~ke partiture npr. kratki filmovi Vorkapi}a ''[u-ma {umori'' na muziku Vagnera i ''Fingalova pe}ina'' na Mendelsono-voj muzici. U apstraktnim filmovi-ma ritam veè pa`nju gledalaca uz snimljeni prizor, a ritmi~ko povezi-vanje apstraktnih formi i koloristi-~kih detalja prerasta u temu i sa-dràj dela.

Teoreti~ari koji uvr{}uju film me|u tradicionalne umetnosti uka-zuju da filmovi nisu, ili bar ne mo-raju da budu, prvenstveno zaoku-pljeni umetni~kim prikazivanjem postoje}eg sveta, odnosno fizi~ku stvarnost, i na to da je filmski stva-ralac slobodan da zanemari njego-vo predstavljanje za ra~un vizija ili fantazija koje èli da pobudi.

Vladimir Petri} u knjizi Uvo|e-nje u film kaè da se film rodio kao va{arska atrakcija ali se ubrzo do-kazao kao izraàjno sredstvo u sta-nju neizmerno da zainteresuje ljude i da se sa svojim ostvarenjima uzdi-

gne do ostalih umetnosti∗. Zna~i film je dostigao nivoe umetnosti ali Petri} se nije decidirano odredio da li je film umetnost sam po sebi, ili je sinteza, kako sam kaè, ostalih umetnosti. Čarli Čaplin Moderna vremena

1936, @an Renoar Velika iluzija 1937, Orson Vels Gra|anin Kejn 1941, Ingmar Bergman Sedmi pe-~at 1956, Federiko Felini 8-1/2 1963, Stenli Kjubrik Paklena po-morandà 1971, Robert Altman Ne{vil 1975, Martin Skoseze Taksi voza~ 1976, Ridl Skot Hod po o{trici 1982, Kventin Tarantino Rezervoar za pse 1992, ... su samo neki od naslova velikih filmski ost-varenja jo{ ve}ih majstora filmske umetnosti. Ova lista filmova je ad hoc sastavljena i dovoljno govori sama za sebe. Niko ne moè pore}i da su nabrojani filmovi samo pre-ma vremenu svog nastajanja veliki i po mnogima neponovljivi i prava umetni~ka ostvarenja. Neko drugi imao bi svoj odnos prema autoru i delu i sastavio bi razli~itu listu sa drugim naslovima i sa drugim au-torima. Ali kako god da takva lista izgleda svako ko je sastavlja vred-nuje film po svojim ose}anjima za estetsku, likovnost, ànr i kona~no prema tipu i snazi emocija koje fi-lm budi kod pojedinca.

Svaki poku{aj naturanja umet-nosti u film protivre~i bitnim mo- ∗ Vladimir Petri}. Uvo|enje u film, Umetni-~ka akademija u Beogradu, Beograd, 1968, str. 190

260

gu}nostima filma. To nikako ne zna~i da se realizam kamere i ume-tnost isklju~uju. Film je uz fotogra-fiju jedina umetnost koja njihove tvorce tera da ~itaju knjigu prirode, knjigu ìvota. „Pravi filmski umet-nik ima osobine ~itaoca sa bogato-m uobraziljom ili istraìva~a koga pokre}e nezaja`ljiva radoznalost“.∗

Reference

Anri Aèl, Estetika filma, BIGZ, Beograd 1978.

Renato May, Filmski jezik, Bib-lioteka za kinematografiju vlade N.R. Hrvatske, Zagreb 1948.

Zigfrid Krakauer, Priroda filma I i II, Institut za film, Beograd 1971.

@ak Omon i Mi{el Mari, Anali-za film(ov)a, Clio, Beograd 2007.

Marek Hendrikovski, Umetnost kratkog filma, Clio, Beograd 2004.

Mira Lim i Antonjin Lim, Na-jva`nija umetnost, Clio, Beogra-d 2006.

Vladimir Petri}, Uvo|enje u fi-lm, Umetni~ka akademija, Beo-grad 1968.

Deniel Eridòn, Gramatika fi-lmskog jezika, SKC, Beograd 1998.

∗ Zigfrid Krakauer Priroda filma II, Institut za film, Beograd 1972, str 128

Anne Hollander, Moving Pictu-res, Cambridge, Mass.: Harvard University Press 1991. Slavko Vorkapi}, iz predavanja Vizuelna priroda filmaa, JANUS, Beograd 2004, E-book II deo

David Bordwell and Kristin Thompson, Film Art, McGraw-Hill College, 2005

Internet izvori

Noel Carrol A philosophy of mass art , Oxford: Clarendon Press, 1998 http://dzs.ffzg.hr/te-xt/Carrol_1997.html Ontologija masovne umjetnosti (Prevod s engleskog: Hrvoje Turkovi})

Chia-Wei Wang Film Narra-tive Exploration Through the Analysis of Aesthetic Ele-ments, National Taiwan Uni-versity, Taipei, 10617, Taiwan, R.O.C. nacci,wisley,pullpu-ll,pigyoung,[email protected]

261

ODNOS MIMEZISA PREMA STVARNOSTI, FIKCIJI I ISTINI U SAVREMENIM

TEORIJAMA KNJI@EVNOSTI

ADRIANA [VRAKA

1. UVOD 1.1. Pojam Mimezis

Mimesis zna~i podraàvanje i odraàvanje, opona{anje, imitiranje kao odnos umjetni~kog djela pre-ma stvarnosti. Prema realisti~koj fi-lozofiji umjetnosti, pokazuje su{ti-nu prave umjetnosti. Ovaj pojam izraàva odnos izme|u djela i stva-rnosti ali samim tim dovodi u pita-nje istinitost te stvarnosti koje neko umjetni~ko djelo opona{a odnosno podraàva. Najprije u Platonovoj metafizici, koja reprezentuje anti-~ko shvatanje umjetnosti da se od podraàvanja prave stvarnosti tj. carstva ideja kao uzora sastoji um-jetnost, koja ~ak ne podraàva ide-je neposredno, ve} iz proizvoda drugih djelatnosti ili iz gotovo pri-rodnih oblika. Sve materijalno po-draàva koncept ideja. Rad slikara je sjenka sjenkih ideja. Dok Aristo-tel mimesis i umjetni~ko stvarala-{tvo shvata kao odre|enu vrstu znanja, ideje vi{e nisu odvojene od materijalnog svijeta, svaka stvar ima svoju ideju i svoju su{tinu, po-

draàva se ono {to je lijepo u priro-di. Za razliku od Platona smatra da je svako djelo mimeti~ko. Mimezis je klju~ni pojam u knjièvnosti koji nema kona~no rje{enje i zato je sta-lan predmet istraìvanja teorije knjièvnosti.

2. TEORETSKA RAZMA-TRANJA MIMEZISA 2.1. Auerbahova univerzalna te-orija knjièvnosti

Tuma~enje njema~kog autora Eriha Auerbah u djelu“Mimesis”,za razliku od Platona za koga je umje-tnost ~ak {tetna, bliè je Aristotelo-vom po kome je mimezis podraza-vanje bi}u ili stvari. Epohalno djelo pisano u op{terazumljivom egzote-ri~ko-pedago{kom stilu, a koje se direktno obra}a ~itaocima "ujedin-jenim u naklonosti ka zapadnoj is-toriji". Ko Auerbahovo djelo studi-ozno ~ita, uo~i}e da su filologija i istorija fundamentalni elementi njegovog mi{ljenja. Polazna Aue-rbahova doktrina je Vikoova filo-zofija istorije, po kojoj od ljudske volje zavisi istorija naroda i jezika,

UDK 821.09ISSN 0354-9852

262

mitova i obi~aja, prava i politike. Njegov prevod Vikoove Scienza nuova na nema~ki, i danas predsta-vlja kanon.

Drugi klju~ni momenat u Auer-bahovoj teoriji je Aristotelovo u~e-nje o mimezisu, primjenjeno u dru-{tvenoj praksi. U mimezisu se refle-ktuje mi{ljenje i djelanje kao proces svjesti. Otuda mimezis nema po~e-tak, ukoliko ~ovjek kao generi~ko bi}e saznaje i proizvodi. Mimeti~ki procesi otuda ne mogu da budu kona~na rje{enja, jer se razvijaju kroz postojani istorijski proces.

Auerbah kaè u jednom pismu filozofu dijalo{kog principa, Marti-nu Buberu, da za Mimesis nije pre-dgovor ni bio koncipiran, odnosno da je njegovo prvo poglavlje, Ho-mer-Genezis, zami{ljeno kao neka vrsta uvoda. Teorijski traktat na po~etku knjige bi protivrje~io nje-noj intenciji, dodaje Auerbah u tom pismu. Auerbah je upozoravao na destruktivni uticaj novog kriticizma i njegov aistorijski prilaz knjièvno-sti.

Auerbahov opus je ogroman. Mimo njegovih knjiga i ~lanaka o anti~koj, helenisti~koj, italijanskoj, francuskoj, engleskoj i nema~koj knjièvnosti, izdavaja se i autorova korespondencija sa Benjaminom, Krausom, Manom. Auerbahova djela, nastala izme|u dvaju svjetski-h ratova i tokom prve posleratrne decenije - u Berlinu, Marburgu, Istanbulu i Americi - a koja se od-nose na zapadnoevropsku knjièv-

nost i istoriju kulture, do danas su predemet recepcije kroz dvostruku perspektivu.

Na jednoj strani, on je autor prve moderne i koherentne "nena-cionalno koncipirane istorije knji-èvnosti", kao {to je to formulisao njegov slavni kolega sa Jejl univer-ziteta, Dèfri Hartman, a na drugo-j, njegovi prilozi kulturnoj istoriji koji su komplementarni sa Mimezi-som kao amblemati~kom istorijom knjièvnosti. Auerbahov koncept "esteti~kog istorizma", preuzet je iz Vikoovog terminolo{kog aparata.

Njegove metaistorijske, metodo-lo{ke refleksije o granicama izeme-|u istorije i poezije, obnavljaju ari-stotelovske diferencije izme|u pa-rtikularnog istorijskog opisa i filo-zofskog pjesni{tva.

Auerbah je jo{ u Istanbulu ponio epitet evropolog. Re~ je o jednom poliistorijski obrazovanom nau~ni-ku, koji je otjelotvorio "ideal unive-rzalne istorije knjièvnosti", u ono-m zna~enju koje }e Rene Velek de-finisati.

2.2. Tuma~enje mimezisa i od-nos prema stvarnost u savreme-nim teorijama

Savremene knjièvne teorije, naj~es}e napu{taju tradicionalni op{ti pojam mimeze zbog kritike pojma stvarnosti koji je u mimeti-~kim teorijama krajnje neodre|en ili je sveden na dru{tvena stanja u nekom vremenu, a {to je opet pos-

263

redovano spoznajom iz drugih iz-vora. U uvodnom dijelu Demona teorije Antoan Kompanjon nam pribliàva pojam teorije knjièvno-sti dovode}i je u vezu sa pojedinim knjièvnim i filozofskim kategorija-ma, posmatraju}i kroz istorijski ko-ntekst, kao i kroz li~nu vizuru oda-branih knjièvnih autoriteta. Ova-kav princip modelovanja zadrà}e se kroz cijelo djelo.

Kompanjon obja{njava i siste-matizaciju kategorija kojima se ba-vio po poglavljima. One su rezultat svo|enja kompleksnog fenomena knjièvnosti na njene sastavne ele-mente, odnosno na {est osnovnih pitanja koja se pojavljuju kao pod-naslovi poglavlja: 1. Knjièvnost (literarnost) 2. Autor (intencija) 3. Svijet (predstava) 4. Čitalac (recepcija) 5. Stil (istorija) 6. Vrijednost (kritika).

Autorov pristup problemu kara-kteri{e {irina sagledavanja, odno-sno ”interdisciplinarnost” koja se ogleda u literarnom, sociolo{kom, antropolo{kom i aksiolo{kom inte-resovanju za aktuelan problem.

Tre}e poglavlje pod naslovom „Svet”, Kompanjon zapo~inje pita-njem „O ~emu govori knjièvno-st?”. Poglavlje je posve}eno proble-mu istinitosti reference jednog knjièvnog djela. U vezi sa pome-nutim problemom, Kompanjon ra-spravlja o fenomenu „mimezis”,

pozivaju}i se pri tom na veliki broj knjièvnih autoriteta. Prvo pominje E. Auerbaha i njegovo ~uveno djelo „Mimezis” u kojem se kroz istori-jski pregled vrhunskih pisaca obra-|uje naslovljeni problem. Kompa-njon potom navodi neke od glavni-h {kola koje su bile protiv koncep-cije umjetnosti prema mimezis-pri-ncipu.

Posebnu pa`nju posve}uje ideja-ma lingvista, strukturalisti F. de So-siru i semioti~aru Č. S. Pirsu. Sosir se zalaè za relativnu autonomiju jezika u odnosu na stvarnost. Pre-ma njegovom mi{ljenju, jezik je pre svega dru{tveni fenomen, koji upr-kos organizaciji sopstvenog „siste-ma” zavisi od ~vrsto uspostavljenih konvencija. Prema Sosiru, usposta-vljeno zna~enje koje nosi jedna rije-~ mjenja se od jezika do jezika {to potvr|uje ~injenicu da je zna~enje rije~i proizvod slu~ajnosti, ali jed-nom utvr|eno ono postaje obave-zno.

Iz ovoga Kompanjon zaklju~uje da je zna~enje „diferencijalno”, tj. proizilazi iz odnosa znakova, a ni-kako „referencijalno” Ne proizilazi iz odnosa prema stvarnosti, stvari-ma, svetu, referenci. Sosir ovom te-zom brani svoju postavku o relati-vnoj autonomiji jezika u odnosu prema stvarnosti. Č. S. Pirs je u obja{njavanju ovog odnosa jo{ ra-dikalniji. Smatra da je nekada po-stoje}a veza izme|u znaka i „stva-rnosti” upotpunosti prekinuta. Pre-ma Sosiru i Pirsu, referenca je uslo-

264

vljena interpretacijom jezi~kog zna-ka, ona ne postoji nezavisno od je-zika.

Stavu o „antireferencijalnosti” i o mogu}em primatu forme nad sa-drìnom pribliùje se i R. Jakobson svojom teorijom o {est osnovnih elemenata koji tvore komunikaciju i iz kojih proizilazi {est osnovnih funkcija jezika.

Za razmatranje na{eg problema najva`nije su „referencijalna funk-cija” (upu}ena prema stvarnosti) i „poeti~ka funkcija” (koja isti~e po-sebnost i autonomnost same poru-ke). On je protiv banalizacije poru-ka na samo jednu od funkcija, ali ne bjeì od mogu}nosti dominacije samo jedne funkcije. U knjièvnom djelu premo} nad ostalim (posebno nad referencijalnom, denotativnom funkcijom) ima poetska funkcija. Vezivanjem poetske funkcije za fo-rmu poruke, sadràj biva zaposta-vljen. Ovom ~injenicom sti~e se utisak da Jakobson uzdiè formu nad sadràjem.Ovaj stav podràva i antropolog K. Levi-Stros.

Nakon detaljne analize mita, prvenstvo je dao naraciji u odnosu na deskripciju, tj. na predstavu stvarnosti u knjièvnom diskursu. Jezik ne moè da kopira stvarnost (osim ako ga ne ograni~imo na onomatopeju).

Kompanjon zaklju~uje da sve {to jezik moè da podraàva jeste jezik. Time se podvla~i teza o auto-nomnosti jezika u odnosu na svet,

stvarnost, referencu, a negira se njegova „analogisti~ka” priroda.

Pojam „mimezis” Kompanjon predstavlja kroz istorijski pregled. Po~inje sa teorijskim idejama anti-ke, kao prvim u nizu. Platon se po-sebno bavio ovim pitanjem u X knjizi „Dràve”, razmatraju}i svoju teoriju ideja. Zajedni~ko Bogu, sli-karu, stolaru i pesniku jeste da su svi tvorci, ali na razli~itom stepenu op{tosti. Platon u svojoj filozofiji prednost daje istini.. Prema Plato-nu, pjesni{tvo je {tetno i zbog toga {to pobu|uje iracionalni dio du{e kod svog „auditorijuma”. Iako uda-ljeno od istine (kao npr. u mitovi-ma i tragedijama) ono uti~e na slu-{aoce, stvara konfuziju u du{i (koja rezultuje konfuzijom u dru{tvu) i remeti principe umjerenosti i razu-mnosti!

Aristotel u „Poetici” iznosi dru-ga~iju definiciju mimezisa koja se pro{iruje na cijelinu poetske umje-tnosti. On suprotstavlja epsku i dramsku umjetnost, kao predstave istorije, su{tom izlaganju istorije. Mimezis, prije svega, vezuje za po-draàvanje ljudskog djelanja. Prve-nstvo u dramskoj (ali i u epskoj umjetnosti) daje naraciji, nikako deskripciji.

Prema aristotelovskoj, klasi~noj tradiciji, cilj pesni~ke umetnosti je-ste predstavljanje stvarnosti, dok moderna koncepcija knjièvne umjetnosti zastupa larpurlartisti~ku tezu. Ona kritikuje ideju mimezisa prema kojoj knjièvnost moè da

265

veristi~ki predstavi stvarnost, – po-put ogledala. Prema tome, i realiza-m u knjièvnosti shvata kao poeti-ku kodova i konvencija iz koje pro-izilazi diskurs koji nije prirodniji ni stvarniji od ostalih. Pitanje refere-nce knjièvnog djela prema pome-nutoj modernoj koncepciji povezu-je se sa fenomenom intertekstual-nosti. Realizam postaje iluzija koju stvara intertekstualnost.

Ovaj termin francuskog post-strukturalizma uvela je J. Kristeva polaze}i od M. Bahtinovog poima-nja dijalogi~nosti rije~i – samo {to je sada umesto rije~i stavljen tekst koji se uvijek posmatra kroz dijalog sa drugim tekstovima. Izu~avanje intertekstualnosti zadatak je kom-paratistike koja se, izme|u ostalog, bavi tuma~enjem razli~itih pojavni-h oblika ovog fenomena – reminis-cencija, citatnost, aluzija, parodija, varijacija...

Referencijalna iluzija je pojam koji uvodi M. Rifater da bi opisao stanje ~itaoca koji vjeruje da se knjièvni tekst odnosi na stvarnost. On stoga podvla~i ~injenicu da knjièvna djela ne govore o stanji-ma stvari „izvan” njih samih. U svakodnevnoj upotrebi jezika rije~i se odnose na konkretne objekte, dok u knjièvnoj upotrebi jezika to nije slu~aj. Rifater je u autonomno-sti „knjièvnog” prili~no radikalan: Kod Jakobsona kontekst je „izvan” teksta, dok kod Rifatera i kontekst je tekst. Intertekstualnost je zapra-

vo literarnost – „svet” za knjièv-nost vi{e ne postoji.

R. Bart u ~lanku „Efekat stvar-nog” poku{ava da izna|e va`nost nefunkcionalnih detalja sa stanovi-{ta strukturalne analize. Njihova uloga je u stvaranju {to vjerodosto-jnije slike koju nam pruà jedno knjièvno delo realizma. Tu funkci-ju Bart obja{njava na primeru G. Floberove pri~e „Prostodu{no srce”. Ovakvo poricanje referencijalne fu-nkcije u jeziku knjièvnosti smatra se rezultatom uticaja F. de Sosira i R. Jakobsona. Ali treba imati na umu da arbitrarnost jezika, u smi-slu apsolutnog negiranja reference, nije teza „Kursa op{te lingvistike”. Prema Sosiru, kao nesvesna ali obavezna, arbitrarna je veza izme-|u ozna~itelja i ozna~enog, a ne izme|u znaka i stvari. O arbitrar-nosti u jeziku govorio je i R. Bart, pominju}i ~ak „fa{izam” u jeziku. Svaki jezik jeste sistem koji ima svoj poredak, a svaki poredak jeste „ugnjeta~ki”. Govoriti, prema Ba-rtu, ne zna~i komunicirati, ve} po-djarmljivati!

Na drugoj strani su pristalice pojam mimezis, koje u ovom prin-cipu vide na~in spoznaje putem ko-je ~ovek u~i. Ova teza vodi poreklo od Aristotela. Od modernijih auto-ra naro~ito su je zastupali N. Fraj u knjizi ”Anatomija kritike” i P. Ri-ker u djelu „Vreme i pri~a”.

Fraj posebnu pa`nju poklanja tuma~enju tri pojma iz Aristotelove

266

„Poetike”. „Mythos” (povjest ili intriga) predstavlja „ure|ivanje ~i-njenica u sistem”. Na osnovu my-thos-a zaklju~ujemo da cilj mimezis nije puko kopiranje stvarnosti, ve} uspostavljanje odnosa me|u ~inje-nicama.

Drugi termin jeste „dianoia” (misao, namera ili tema) odnosno glavna intencija u vezi sa zna~enje-m djela. Potom, „anagnorisis” (pre-poznavanje) koje nam Aristotel obja{njava putem ~uvenog primera, kada Edip shvati da je ubio oca i krenuo u bra~ni ìvot sa ro|enom majkom. To je „obrt koji vodi iz neznanja u spoznaju”. Prepoznava-nje je „dvostruko”: prepoznavanje do kojeg dolazi junak, potom pre-poznavanje teme do koga dolazi ~i-talac prilikom recepcije intrige dje-la.

I prema Rikeru mimezis nije pu-ko podraàvanje, nego dovo|enje ~injenica u posebni odnos kojim se stvara prostor fikcije, odnosno umetni~ko djelo. Pripovijedanje je na~in na koji doìvljavamo svet i ono predstavlja prakti~nu spoznaju o svetu. Oblik spoznaje putem mi-mezisa je intuitivan, druga~iji od logi~ko-matemati~ke spoznaje.

Ono je uslovljeno vremenom – uspostavljanjem po~etka i kraja da-je formu redoslijeda doga|aja. Mimezis se, dakle, prema novijim shvatanjima uop{te vi{e ne tuma~i kao kopija sveta, ve} kao specifi~an na~in njegove spoznaje.

Na umu treba imati ~injenicu da svijet koji ~ini jedno knjièvno dje-lo jeste fikcijski, on ne postoji izvan knjièvnosti. Postavlja se pitanje, da li onda moèmo o~ekivati da je-zik knjièvnog djela bude referenci-jalan. Jo{ je Aristotel, kazuju}i nam o zadatku pesnika, odgovorio na ovo pitanje. Jezik knjièvnog djela moè biti referencijalan, sve dok svijet knjièvnog djela jeste saobra-zan sa stvorenim svetom.

2.3. Stvarnost u pripovijednoj prozi

Svijet pripovijedne proze ostva-ruje se u jednoj igri s vremenom – njegovim zakonima (gravitacije, in-ercije, neprisutnosti tijela), njegove poetike (vremena pripovijedanja, ispripovijedanog vremena, vreme-na ìvota), u stvari, vremenske di-menzije romana. Ta~ka u kojoj je upisan «Roman» je ta~ka transfor-macije iz pojavnog svijeta u svijet fikcije, preobraàvaju vrijeme poja-vnog svijeta, i jednu sferu, nakon {to je rastave i ponovo sastave, pri-kazuju malu kao ta~ku ili veliku ka-o svemir. U tom svijetu junaci su na razli~ite na~ine obiljeèni vre-menom kao bitnim odre|enjima bi-}a. Vrijeme ih odre|uje i odràva u ìvotu. Moglo bi se re}i da ~itava unutarnja struktura romana, nije ni{ta drugo nego „performans” ra-zli~itih borbi protiv neumoljive mo}i vremena. Prostor romana je prostor psihologije koji je kroz fa-

267

bulu natopljen totalitetom vreme-na, pa je stoga mogu}e da se u nje-mu prikazuju razli~iti vremenski obrasci, bilo kroz njegovu unuta-rnju strukturu bilo kroz razli~ite doìvljaje junaka.

Pol Riker s jedne strane i Mihail Bahtin s druge strane, govore}i o jednoj te istoj stvari na dva razli~ita na~ina, su{tinski su odredili pripo-vijedni ànr: ono {to nije u vreme-nu ne moè da se pri~a. Fiktivno, poetsko vrijeme romana ostvaruje se u uzajamnom odnosu vremena pripovijedanja, ispripovijedanog vremena i vremena ìvota. Za po-~etak se moè re}i da je vrijeme pripovijedanja ekvivalentno broju stranica, dok se ispripovijedano vrijeme realizuje u odnosu fabule i sièa (anahronije). Neposredni od-nos vremena pripovijedanja i ispri-povijedanog vremena ostvaruje se kroz funkciju glagolskih vremena i pozicije i uloge naratora (perspek-tiva i glas). Vrijeme ìvota odnosi se prema vremenu fikcije kao od-nos knjièvnosti i pojavnog svijeta.

Bahtin je „su{tinski uzajamnu vezu vremenskih i prostornih od-nosa umjetni~ki usvojenih u knjiè-vnosti” nazvao „hronotopom”1

Veoma je zna~ajno izraàvanje neraskidivosti prostora i vremena (vrijeme kao ~etvrta dimenzija pro-stora). Vrijeme se ovdje zgu{njava, steè, postaje umjetni~ki vidljivo:

1 Bahtin: O romanu; [prevod Aleksandar Badnjarevi}]. Beograd: Nolit, 1989. str. 193.

prostor se napinje, uvla~i se u kre-tanje vremena, sièa, istorije, kaè Bahtin. Obiljeàvanje vremena ra-zotkriva se u prostoru, a prostor se osmi{ljava i mjeri vremenom. U svom razmatranju problema hro-notopa, Bahtin polazi od osnovne teze da su kategorija vremena i ka-tegorija prostora, shva}ene u njiho-voj uzajamnoj uslovljenosti, odlu-~uju}i elementi pripovijedne proze, diferencijalni znak za njene kako formalne, tako i su{tinske odredbe.

„Sa sigurno{}u se”, kaè Bahtin, „moè re}i da se ànr i ànrovski oblici obra|uju upravo vremeno-m.”2

Ono {to se obi~no zamjera Bah-tinovoj teoriji pripovijedne proze je neprincipijelnost i nepreciznost klju~nih pojmova. U principu, za razliku od naratolo{ke analize M. Bal koja se bavi uzrocima tempora-lnosti u pripovijednom tekstu, Ba-htin je objasnio „posljedicu” te-mporalne strukture u pripovijednoj prozi i na taj na~in otvorio jedno {iroko podru~je prou~avanja pripo-vijednog ànra.

Pol Riker je, nasuprot struktura-listi~kim analizama iz kojih je isk-lju~ena temporalizacija kao proces, ovaj problem poku{ao objasniti kroz tri stepena Mimezisa, kako je on nazvao „kod”3 u kojem imamo

2 Bahtin: O romanu; [prevod Aleksandar Badnjarevi}]. Beograd: Nolit, 1989. str. 115. 3 Riker, Pol: Vreme i pri~a, Izdava~ka knji-`nica Zoran Stojanovi}, Novi Sad, 1993, str.82

268

trostepenu artikulaciju umjetni~ke informacije. Prvi nivo, koji je on nazvao Mime-zis I, {to je ustvari Pisac + Knjièv-nost, pretpostavlja konvenciju i sa-m preobraàj stvarnosti. Konvenci-ja podrazumijeva ulazak ~itaoca u svijet djela: poznavanje i prepozna-vanje odre|enih zakonitosti fikcije. Mimezis II je sam tekst, dok Mime-zis III pretpostavlja Čitaoca, njego-vu recepciju. Pol Riker, izme|u Mimezisa I i Mimezisa III, koji gra-de ulaznu i silaznu liniju za Mime-zis II, isticanje dinamike gra|enja zapleta predstavlja rje{enje proble-ma odnosa izme|u vremena i pri~e.

Kompozicija zapleta duboko je ukorijenjena u jednu konvenciju koja po~iva na razumjevanju njego-vih struktura, simboli~kih resursa i njegovog vremenskog karaktera. Sasvim je o~ito da gra|enje zapleta nalazi svoje pravo upori{te u spo-sobnosti da se strukturalno razliku-je domen radnje od fizi~kog kreta-nja. Radnja uvijek podrazumijeva ciljeve, a anticipacija tih ciljeva ne moè se zamijeniti sa nekim pre-dvi|enim rezultatima, ve} se uvodi onaj od kojeg zavisi radnja. Radnja podrazumijeva motive, koji su pre-lazna stepenica obja{njenja izme|u uzroka i posljedica, a koji se ovdje jasno razlikuju od slijeda prirodnih doga|aja. U srcu radnje su akteri koji ~ine i mogu ~initi stvari koje se smatraju njihovim produktima. Identifikacija aktera i razotkrivanje njihovih motiva su komplementa-

rni postupci. Raditi, ~initi zna~i djelovati s drugim i na druge: inte-rakcija moè imati oblik saradnje, nadmetanja ili borbe.

Razumjeti jednu pri~u, zna~i ra-zumjeti u isti mah jezik radnje i ku-lturnu tradiciju iz koje poti~e. Dru-gim rije~ima, za razliku od golog fi-zi~kog kretanja razumjeti radnju podrazumijeva poznavanje pojmo-vnih odnosa u pri~i i njenih simbo-li~kih uticaja, te prepoznavanje sa-me vremenske strukture na kojoj i po~iva naracija

Sasvim je o~ito da problem te-mporalizacije nalazimo izvan tek-sta. Susre}emo ga prije svega u ko-mpoziciji. U toj razgradnji, koje se uslovno moè nazivati spoljnim, uzima se u obzir ispripovijedano vrijeme, vrijeme ~itaoca i stvaraoca djela, tj. uspostavlja se uzajamno djelovanje izme|u prikazanog i pri-kaziva~kog svijeta, ispripovijeda-nog vremena i vremena pripovije-danja. Drugim rije~ima, tu su dva doga|a-ja – doga|aj koji je ispri~an u djelu i doga|aj samog pri~anja. Ono {to je evidentno je da se ti doga|aji de-{avaju u razli~itim vremenima (ra-zli~iti su po duìni) i na razli~itim mjestima, a u isti mah su neraskidi-vo povezani u jedinstvenom sloè-nom doga|aju koji se moè ozna~i-ti kao djelo u puno}i njegovog do-ga|anja: spolja{nja materijalna da-tost ili kontekst, njegov tekst, svijet prikazanog u njemu, autor, ~italac.

269

Ovdje se moè postaviti staro pitanje koje je vrlo va`no, kakav je odnos svijeta fikcije i pojavnog svi-jeta, odnosno, kakav je odnos nara-tivnog razumijevanja prema prakti-~nom razumijevanju, a odgovor na to pitanje jeste i osvjetljavanje odgovora na pitanje kakav je odnos vremena u narativnom tekstu pre-ma vremenu u pojavnom svijetu?

Knjièvnost nije mimeti~ka u smislu kopiranja stvarnosti, ali jeste mimeti~ka umjetnost u smislu pre-obraàja stvarnosti. Niti jedna sfera ljudskog djelovanja ne doti~e ìvot u onoj mjeri koliko ga doti~e umje-tnost. Svaka od nau~nih disciplina je vrijedna pa`nje i doprinosi op{tem „napretku” u sagledavanju uloge ~ovjeka u svijetu.

Ali i fizika i matematika, biolo-gija i psihologija, istorija pa i filo-zofija samo doti~u ìvot ali ga ne prikazuju.

Istinitost svijeta fikcije se ne mjeri sli~no{}u sa stvarnim, pojav-nim svijetom, nego sa njegovim fu-nkcionisanjem. Ukoliko taj stvoreni svijet moè da su{tinski zna~i, a u toj su{tini da autenti~no funkcioni-{e, mi o njemu mislimo i govorimo kao o „istinitom” svijetu. Logika moè i ne mora da obja{njava poja-vni svijet. Ali logika i koncepcija moraju biti osnovni modusi u knji-èvnom svijetu. Ukoliko smo do-bro razumjeli ono {to su nam po-nudile pojedine nau~ne discipline, ukoliko smo osjetili zakone njiho-vog djelovanja – njihova istinitost

se mora pokazati u knjièvnom dje-lu. U sklopu ovakvog mi{ljenja ba-zirana je i postmoderna poetika ko-ja pro{iruje pojavni svijet stvarnosti smatraju}i da su i same knjige dio te stvarnosti.

U kontekstu ovakvog razumije-vanja svijeta razvio se niz stilskih postupaka postmoderne (autorefe-rencijalnost, intertekstualnost, cita-tnost, pasti{) koji izme|u ostalog, jasno potcrtavaju da poimanje um-jetni~kog teksta treba shvatati dvo-jako: s jedne strane on je u potpu-nosti nezavisan od pojavne stvar-nosti u smislu dokumentaristi~ke istine, ali je vrlo ovisan o pojavnom svijetu u smislu da je sam po sebi ~injenica onoga {to mi nazivamo pojavnim svijetom. Dakle, problem stvarnosti u romanu neraskidivo je povezan sa teorijom intertekstual-nosti, koja roman posmatra u od-nosu na njegova formativna na~ela gdje se knjièvnost posmatra kao tekst.

3. Odnos fikcije i faktografija

Barem su dva razloga trenutne aktualnosti promi{ljanja fikcije i fa-ktografije, {to, naravno, ne zna~i da promi{ljane ovih pojmova nije bilo aktuelno i u drugim vremenima. Prvo, na{e vrijeme, barem {to se ti-~e knjièvnosti, odre|uje zna~ajna pojava autobiografije i novoistorijs-kog romana. Drugo, na{a kultura je poetizirana kultura. [to se ti~e poe-tizirane kulture u postmetafizi~koj i

270

postreligijskoj kulturi projekt libe-ralne utopije mogu}e je ostvariti te-k imaginacijom, a ne refleksijom. Drugim rije~ima, u liberalnoj uto-piji mjesto teorije i filozofije zauzi-ma prpovijedanje, odnosno roman kao sredstvo beskrajnog procesa ostvarivanja slobode, a ne konver-gencije ka Istini. Fikcija je, otkako se o umjetnosti prestalo misliti kao o imitacijskoj djelatnosti, po~ela zamjenjivati religiju, filozofiju i na-uku u procesu samoostvarenja ~o-vjeka.

J.-F. Lyotard zapaà da je umje-tnik, pisac postmoderne, u poloà-ju filozofa:

“Tekst {to ga pi{e, djelo {to ga stvara, nisu vo|eni ve} uspostavlje-nim pravilima, pa se o njima ne moè suditi na osnovu jednoga odre|enog suda, odnosno tako da se na taj tekst, na to djelo, primije-ne poznate kategorije. Ta pravila i te kategorije upravo su ono {to dje-lo ili tekst traì. Umjetnik i pisac, dakle, rade bez pravila, kako bi us-postavili pravila onog {to }e na-stati”1.

Dakle, o~ito je za{to nam se promi{ljanje fikcije i faktografije name}e s posebnom drsko{}u. Radi se, naime, o ispitivanju same susti-ne na{e kulture.

1 Lyotard, Jean-Francois: Das postmoderne Wissen (La condition postmoderne), Passagen Verlag , Wien, 2006.

3.1 Odnos fikcije i faktografije kod @eneta i Rikera

Predmet Aristotelove Poetike za-pravo na~in na koji jezik moè biti ili postati sredstvo stvaranja ili pro-izvodnje nekog djela. Prema Aris-totelu jezikom se moè stvarati jed-ino ako sluì kao sredstvo preno{e-nja mimezisa, odnosno predstavlja-nju ili simulaciji zami{ljene radnje i doga|aja. Drugim rije~ima, jeziko-m se moè stvarati jedino ako sluì izmi{ljanju pri~a ili barem preno{e-nju ve} izmi{ljenih pri~a. Jezik je, dakle, stvarala~ki kada se nalazi u slu`bi fikcije, koja je za @eneta, ustvari, prijevod rije~i mimezis.

Pjesnik je stoga “pjesnik po fik-ciji, a ne dikciji”2

zaklju~uje @enet na Arsitotelovu tragu. Nasuprot fikcijskoj poetici, koja isklju~uje liriku, ~isto formalni kriterij literaranosti susre}emo u njema~kom romantizmu, a koji od Malarmea do ruskog formalizma obiljeàva ideja poetskog jezika, ko-ji se, prema @enetu, razlikuje od proznog ili obi~nog po formalnom karakteru. Taj formalni karakter nije vezan samo uz upotrebu stiha ve} ~e{}e uz promjenu u upotrebu jezika, koji se vi{e ne posmatra kao transparentno sredstvo komunika-cije, ve} kao osjetljiv, samostalan i ne-transparentan materijal. @anet uvi|a kako ni tematska ni formalna esencijalna poetika ne uspijeva po-

2 Genette. G , Figure, Zodijak, Beograd, 1987

271

kriti ukupnost literarnog polja, jer im izmi~e ne-fikcijska proza kao {to je autobiografija i sl.

Kod kondicionalne poetike kri-terij literarnosti je ukus, koji je su-bjektivan i nemotiviran. Literarni tekst je, prema tome, svaki tekst koji kod ~itatelja izaziva estetski uìtak.

Odgovor na pitanje {to je to fik-cija i faktografija, ukoliko odgovor traìmo na naratolo{koj i poetolo-{koj razini, nu`no zapada u apori-ju. Koliko god promi{ljanja fikcije i faktografije na tim razinama bila pronicljiva, ona ipak ostaju proni-cljiva samo na rubovima, dok se pi-tanja koja sadrè nekakav stvarni smjer, odnosno pitanja u kojem se taj smjer otkriva te na koja je mo-gu} odgovor, ostaju skrivena. Čini se da nas do takvih pitanja moè povesti P. Riker.

U knjizi @iva metafora Riker daje pregledan slijed razvoja reflek-sije o metafori od retorike preko novoretorike do filozofske herme-neutike. U anti~koj se retorici za je-dinicu referencije metafore uzima rije~. U skladu s tim metafora se svrstava me|u figure diskursa u je-dnoj rije~i i definira kao trop po sli~nosti. Kao figuru, metaforu obi-ljeàva pomak i {irenje zna~enja. Njeno tuma~enje, na toj razini, prema Rikeru spada u teoriju sup-stitucije. Retori~ko se tuma~enje zadràlo sve do Fontanireva djela Figure diskursa. U trenutku kada se metafora po~inje razmatrati u okvi-

ru re~enice, prema Rikeru, dolazi i do novog stanovi{ta: semanti~kog. Riker u {estoj studiji svoje knjige Djelovanje sli~nosti prelazi sa se-manti~ke na hermeneuti~ku razinu. Prelazu na hermeneuti~ku razinu odgovara promi{ljanje metafore ne vi{e na razini re~enice, ve} na razi-ni diskursa (pjesma, pri~a itd.). U vezi s tim novim stanovi{tem poja-vljuje se i nova problematika: ona se ne donosi vi{e na formu metafo-re kao figure diskursa koja je foka-lizovana na rije~; ne odnosi se ni na smisao metafore kao uspostavl-janja nove semanti~ke pertinencije, ve} se odnosi na referenciju meta-fori~kog izraza utoliko {to predsta-vlja mo} da ponovo opi{e stvarnost.

To prelaènje sa semantike na hermeneutiku nalazi svoje najosno-vnije opravdanje u spajanju do ko-jega dolazi u svakom diskursu izme|u smisla, koji je njegova unu-tra{nja organizacija, i referencije, koja je njegova mo} da upu}uje na izvanjezi~ku stvarnost. P. Rikeru shva}a kako mogu}nost da metafo-ri~ki diskurs kaè ne{to o stvarno-sti suprostavlja se prividnoj konsti-tuciji fiktivnog diskursa koji se ~ini da u su{tini nije referencijalan i da je okrenut samom sebi. Toj refere-ncijalnoj, bolje re~eno autoreferen-cijalnoj, koncepciji fiktivnog disku-rsa Riker suprotstavlja ideju da je ukidanje lateralne referencije uslov da se oslobodi mo} referencije dru-gog stupnja koja je ustvari fiktivna referencija. Riker smatra, ne treba

272

govoriti o dvostrukom smislu, ve} o dvojnoj referenciji. Na tom tragu sloìmo se s Rikerom - {to ovdje zna~i da ne problematizujemo po-sebno na~in na koji u nekom tekstu dolazi do ukidanja lateralne i oslo-ba|anja fiktivne referencije, ve} da jednostavno prihva}amo ~injenicu da se u nekim tekstovima ipak na-laze tragovi fiktivnosti, naravno, istovremeno imaju}i na umu da po-stoje i takvi tekstovi kod kojih su ti tragovi te{ko prepoznatljivi - da je fiktivan onaj tekst koji ima dvojnu referenciju, a faktivan onaj tekst koji takvu referenciju nema.

Upravo nas tako shva}ena fikci-ja i faktografija dovode do pitanja koja daju nekakav smjer i nude izlaz iz aporija. Naime, ukoliko fi-kcija ima mo} da diskurs oslobodi da ponovo opi{e stvarnost, name}e se pitanje odnosa ne samo knjièv-nosti, ve} uop{te umjetnosti, i isti-ne, odnosno umjetnosti i stvarno-sti. Na taj smo na~in izbjegli i tra-dicionalno oblikovanu trijadu veru-m, falsum, fictio. Mimesis nas pak, barem ukoliko ga poput Platona promi{ljamo u ontologijskoj pers-pektivi,dovodi do iskonskog filozo-fskog pitanja, pitanja o su{tini i isti-ni. A upravo nam promi{ljanje isti-ne pokazuje utemeljenost tvrdnje P. Rikera o fikciji kao tekstu koji ima dvojnu referenciju. Drugim ri-je~ima, promi{ljanje fikcije i fakto-grafije usko povezano s promi{lja-njem same istine daje sasvim novo svjetlo kako na razumjevanje same

istine tako i na razumjevanje fikto-faktalnosti

3.2 Istinitost istorijskog romana

Radikalno zapaànje Kete Ha-mburger da “proces fikcionalizira-nja svaku istorijsku gruрu nekog romana }ini ne-istorijskom”1, jeste uslovno ta~no, ali za analize poje-dina~nih djela neodgovaraju}e, jer postoji razlika izme|u fikcije koje slijedi istoriju, onoga koje je opo-na{a ili, pak odstupa od nje. Ovo pitanje nije bezna~ajno, jer je pove-zano sa problemom istinitosti isto-rijskog romana.

Estetska uvjerljivost razli~itih modela narativnog organizovanja teksta zavisi od njegovih iskaznih, i interpretativnih stanovi{ta. Fikti-vna vjerodostojnost i obim ~injeni-ca koji totalizovano obuhvataju opisanu stvarnost u tradicionalnom romanu proizilaze iz pozicije pou-zdanog pripovijedanja. Sa povla~e-njem sveznaju}eg pripovijedanja u modernom romanu koje ide do njegovog nestajanja, sa umnoàva-njem stvarnih ili izmi{ljenih doku-menata iz pro{losti, sa poliperspe-ktivnim interpretacijama, sa poko-lebavanjem istinitosti navedenih ~i-njenica naru{ava se ili se izraàva naru{enost ontolo{ke utemeljenosti svijeta, nemogu}nost njegove spoz-naje i prikazivanja. Sumnja da se

1 Hamburger, Kete: Logika knjèvnosti, ( preveo Slobodan Gruba~i}), Beograd, 1976

273

stvari mogu kona~no predstaviti i vrjednovati, sumnja je i uspostavl-janje same pri~e o pro{losti koja postaju}i ne samo fikcija, ve} i fik-cija privida istorije, iskora~uje iz istorije same. Estetska uvjerljivost time se ne temelji vi{e samo na to-talizaciji stvarnosti, ve} i totalizaciji onoga {to je u njoj iluzija i nepos-toje}e.

3.3 [ta je Istina?

K. Hamburger u knjizi Istina i estetska istina ocrtava ~etiri teorije istine. Prva i najva`nija teorija je te-orija korespondencije ili podudar-nosti. Ona se temelji na dva Aristo-telova iskaza u Metafizici. Jedan iskaz glasi:

“Kaè li se da bivstvuju}e nije a nebivstvuju}e jest, onda je to neta-~no; kaè li se, da bivstvuju}e jest, a da nebivstvuju}e nije, onda je to istinito” 1

Drugi je iskaz: “Nisi ti bijel zbog pukog smatra-

nja kako je istina da si bijel, nego zato {to si ti bijel govorimo istinu kada to tvrdimo”2

K. Hamburger smatra da je Ari-stotelovo definisanje istine modre-no jer on podudarnost ili “adaequ-atio” koja treba utemeljiti smisao istine, razumije kao jezi~ku fiksira-

1 Martin Heidegger: Platons Staat: Der Abs-tand der Kunst (Mimesis) von der Wahrheit (Idee), www. Odjek.ba/indeks.php. broj1 2Ibid., broj 2 .

nost, dok kasnija sholasti~ka defi-nicija istine “adaequatio rei et inte-llectus” ima u pojmu “intellectus” odre|enu neodre|enost koja je tu-ma~ena na razli~ite na~ine.

Dakle, prema K. Hamburger, teorija korespondencije ili poduda-rnosti izraz je lingvisti~ko-semanti-~kih teorija istine, to jest promi{lja-nje istine kao problem iskaza. Ada-equatio treba definisati istinu kao odnos dva iskaza od kojih je jedan, odre|en samo kao ime iskaza, isti-nit kada je ekvivalentan drugome, koji jednako glasi.

Prema K. Hamburger ontolo{ko odre|enje istine polazi od Platona, iako je svjesna da se i kod Platona pojam istine ne razmatra samo ontolo{ki, ve} i kao iskaz, ba{ kao {to se kod Aristotela istina ne raz-matra samo kao iskaz ve} i ontolo-{ki.

K. Hamburger svoj pregled na-stavlja time {to pokazuje da se po-jam adekvatnosti zamjenjuje, ili bo-lje, prerasta u pojam evidentnosti, ideal adekvatnosti nudi evidentno-sti, pojmovno se isti~e daleko izra-ènije identifikovanje spoznaju}eg, misle}eg akta i mi{ljenog predmeta, nego putem pojma puke adekvat-nosti.

“Evidencija je ... akt one naju-zvi{enije sinteze pokrivanja. (...)”3

Odlu~uju}e je da se kao objekti-vni korelat akta evidencije postav-lja su{tina, u smislu istine, ili pak

9. Ibid., broj 3.

274

istina. Time se istina izjedna~ava s su{tinom. Pote{ko}a leì, kako Hu-serl sam priznaje, u tome {to je evi-dencija po sebi ve} bila definisana kao akt najsavr{enije sinteze pokri-vanja mi{ljenog i danog.

Tako i stoji da je istina: “….u sada{njem (na evidentnost

odno{enom) smislu ideja koja pri-pada formi akta ... ideja apsolutne adekvatnosti kao takve. “1

Huserlov u~enika M. Heideger ne zanemaruje da se istina razmatra i u horizontu iskaza, ali ne postav-lja unaprijed, kao Huserl, adekvati-ziraju}i akt evidencije. Heideger u eseju O su{tini istine primje}uje ka-ko tradicionalna definicija istine, govori o podudaranju na dvostruk na~in: “jednom je to podudaranje-/skladnost stvari s onim {to se o njoj unaprijed misli, a drugi je put to podudaranje/skladnost onoga {to se u iskazu misli sa stvari.”2

Heideger u ovom tradicionalno-m shva}anju istine naslu}uje pote-{ko}u jer su iskaz i stvar razli~ite su{tine/vrste stvari. Heideger zak-lju~uje kako odnos stoji otvoren prema bi}u. Ve} prema vrsti bi}a i na~inu odnosa ~ovjekova je otvore-nost razli~ita. Do sklada iskaza i stvari dolazi samo ako se samo bi}e predstavi kod iskaza koji predstav-lja, tako da se bi}e iskaè onakvo kakvo jeste. Ono {to je tako re~eno jest istinito.

1Ibid., broj 4. 2Ibid., broj 2.

“ Sebe-osloba|anje za smjer koji veè mogu}e je samo kao biti slo-bodan za objavljeno otvorenog. Takvo bivanje slobodnim pokazuje na dosad neshva}enu bit slobode. Otvorenost odnosa kao unutarnje omogu}enje ispravnosti temelji se na slobodi. Bit je istine, razumljene kao ispravnost iskaza, sloboda.”3

Promi{ljanje o istini u zapadnoj tradiciji kre}e od lingvisti~ko-sema-nti~ke razine pa sve do njenog on-tolo{kog odre|enja.

4. ZAKLJUČAK

Dakle, fiktivnost jezika pretpo-stavlja na{u sposobnost ìvljenja i spoznavanja Istine, i obratno, na{a sposobnost spoznavanja i ìvljenja Istine unutarnja je pretpostavka i razlog fiktivnost jezika. U tom se svjetlu fiktivnost jezika otkriva i kao prostor slobode i nade jer mi u jezi~kim tvorevinama, posebno knjièvnosti, prepoznajemo imeno-vanje vlastitog trenutka i situacija, ali istovremeno osje}amo otvore-nost i sposobnost iskaza da imenuje novu stvarnost. Nakon {to su nam autobiografija i novoistorijski ro-mana pokazali kako je i one teksto-ve koji se deklari{u kao nu~ni te{ko odvojiti od fiktivnih, pokazuje se kako je traganje za Istinom, i to ne samo intelektualno ve} prije svega,

3 Martin Heidegger: Platons Staat: Der Abs-tand der Kunst (Mimesis) von der Wahrheit (Idee), www. Odjek.ba/indeks.php. broj 5.

275

kako je to o~ito kod Heidegera, egzistencijalno traganje, odnosno ìvljenje Istine, temelj za demitolo-gizaciju i deideologizaciju diskursa. Naime, ukoliko nema ìvljenja Isti-ne, diskurs }e lako idealizovati ~ita-teljev egzistencijalni prostor, i obratno, ~itatelj }e, ukoliko ne tra-ga za Istinom, lako idealizovati sam diskurs, ideolo{ki transformisati njegov semanti~ki potencijal. Dru-gim rije~ima, ukoliko nema okre-nutosti Drugome/drugome, fikcija }e lako biti tuma~ena kao fakcija, odnosno kao tekst koji ima latera-lnu a ne dvojnu referenciju, i obra-tno, a svaki poku{aj njihova tuma-~enja, ~ini se, nu`no zavr{iti u apo-riji.

“Tek se u svjetlu egzistencijalnog traganja za Istinom prikazuje stra-tegija diskursa koji, ~uvaju}i i raz-vijaju}i kreativnu sposobnost jezi-ka, ~uva i razvija heuristi~ku mo} {to je razvija fikcija”1.

(Pol Riker)

Literatura:

1. Aristotel: O pjesni~koj umjetnosti, Kul-tura, Beograd, 1955

2. Auerbah, Erih: Mimesis, nolit, Beograd, 1968

3. Bahtin: O romanu; [prevod Aleksandar Badnjarevi}]. Beograd: Nolit, 1989. str. 193.

1 Riker, Pol: Vreme i pri~a, Izdava~ka knji-`nica Zoran Stojanovi}, Novi Sad, 1993. str.104.

4. .Bal, Mieke: Naratologija: teorija pri~e i pripovedanja; [prevela Rastislava Mirko-vi}]. Beograd: Narodna knjiga – Alfa, 2000. str. 143.

5. Hamburger, Kete: Logika knjèvnosti, ( preveo Slobodan Gruba~i}), Beograd, 1976

6. Genette. G, Figure, Zodijak, Beograd, 1987

7. Heidegger, Martin: Platons Staat: Der Abstand der Kunst (Mimesis) von der Wahrheit (Idee), www. Odjek.ba/inde-ks.php. broj1.

8. Klai}, Bratoljub: Rje~nik stranih termina 9. Kompanjon, Antoan: Demon teorije,

Svetovi, Novi Sad, 1998 10. Lyotard, Jean-Francois: Das postmode-

rne Wissen (La condition postmoderne-), Passagen Verlag, Wien, 2006

11. Platon: Dràva, Beogradski-izdava~ko- grafi~ki zavod, Beograd, 1976

12. Riker, Pol: Vreme i pri~a, Izdava~ka knji`nica Zoran Stojanovi}, Novi Sad, 1993

13. Ricoeur: @iva metafora, Zagreb,1981 14. [efer, @an- Mari : Za{to fikcija?, Sveto-

vi, Novi Sad, 1999 15. @ivkovi}, Dragi{a: Re~nik knjièvnih te-

rmina, Nolit, Beograd, 1984

276

UTICAJ DIZAJNA NA TR@I[NU POZICIJU PROIZVODA

Mr Ne|o Gaji}

Rezime

U radu je dat prikaz osnovnih zahtijeva koje treba da zadovolji proizvod i njegova ambalaà sa stanovi{ta grafi~kog dizajna, kako bi uspje{no mogao da konkuri{e na trì{tu. Posebno je istaknut zna~aj dopadljivosti proizvoda na njegov plasman i uop{te prednosti koje iz toga proizilaze.

Klju~ne rije~i: grafi~ki dizajn, dopadljivost

UVOD

Poznato je da se na{a privreda ve} duì niz godina nalazi u veoma te{koj situaciji. Za to postoji vi{e opravdanih, ali i neopravdanih ra-zloga. Me|utim, sigurno je da ne-posjedovanje konkurentnih proiz-voda predstavlja jedan od osnovnih razloga za to. Pored kvaliteta proi-zvoda, jedan od osnovnih nedosta-taka je i zastario dizajn na{ih proi-zvoda i njihove ambalaè. U okviru ovog rada prikazani su zahtjevi ko-je bi trebalo da zadovolje savreme-ni proizvodi, odnosno njihova am-balaà, naro~ito onih koji su nami-jenjeni izvozu. Ispunjavanjem tih zahtjeva, omogu}ila bi se znatno povoljnija pozicija na{ih proizvoda na doma}em i me|unarodnom trì-{tu.

2. Trì{ne karakteristike proiz-voda

Pod trì{nim karakteristikama proizvoda podrazumijevaju se sve one karakteristike na osnovu kojih kupac donosi odluku o kupovini nekog proizvoda. Neosporno je da proizvodi, naro~ito oni namijenjeni izvozu, moraju imati veoma dobre trì{ne karakteristike. Pored vrste i sloènosti proizvoda, specifi~nih karakteristika proizvoda, u trì{ne karakteristike spadaju: kvalitet, di-zajn, asortiman, cijena, marka, imi-d` proizvoda, pakovanje i ambala-à, prospektni i katalo{ki materijal, marketin{ka podr{ka, dostupnost, rok isporuke, garancije, tehni~ka podr{ka, servis, postojanje mogu-}nosti kreditiranja kupaca, mogu-}nost probe, mogu}nost isporuke na ku}nu adresu, mogu}nost zam-jene kupljenog proizvoda drugim, itd. Na ovom mjestu }e se razma-

UDK 658. 512.2: 7.05ISSN 0354-9852

277

trati samo dizajn proizvoda koji umnogome uti~e na kupca pri do-no{enju odluke o kupovini.

3. Dizajn proizvoda

Kod gotovo svih proizvoda di-zajn je postao presudan faktor od kojeg zavisi njihova dopadljivost, a time i plasman. Naravno danas ne-ma proizvoda kod kojih dopadlji-vost nije bitna, jer je u svakom slu-~aju uvijek bolje vidjeti lijep proiz-vod od onog koji to nije. Dopadlji-vost je najizraènija kod: nakita, odje}e, obu}e i uop{te, robe nami-jenjene za {iroko trì{te: mobilnih telefona, televizora, CD plejera, ve-{-ma{ina, friìdera, automobila i sl. Kod alatnih ma{ina, elektromoto-ra, vodovodne i gasne armature, dizajn je ne{to manje zna~ajan, dok je kod ~eli~nih profila i zavrtnjeva, neznatan, mada se ni kod njih on ne moè u potpunosti zanemariti. Danas, pojavom velikog broja proi-zvo|a~a jedne te iste vrste proizvo-da, usljed veoma o{tre konkurenci-je, do{lo je do izjedna~avanja kvali-teta i cijene, u okviru iste klase proizvoda, prije svega, usljed mo-gu}nosti ta~nijih i sveobuhvatnijih prora~una i mogu}nosti raznih si-mulacija rada i optere}enja, na ra-~unaru, kao i usljed primjene kvali-tetnih materijala i savremenih teh-nologija izrade, {to je uticalo i na izjedna~avanje tro{kova proizvod-nje. Savremena organizacija rada, tako|e zahvaljuju}i primjeni ra~u-

nara, omogu}ila je skra}enje i uje-dna~avanje rokova isporuke, tako da je dopadljivost proizvoda, u ve-}ini slu~ajeva, postao presudan fa-ktor od kojeg zavisi plasman proi-zvoda. Zbog toga se dizajnu proiz-voda (obliku, boji i grafi~kim sre-dstvima informisanja) danas posve-}uje izuzetno velika pa`nja.

Kompozicija proizvoda, tj. ras-pored elemenata strukture u okviru doti~nog proizvoda, zavisi, prije svega, od njihove funkcije, mada u velikoj mjeri i ergonomski zahtjevi i zahtjevi bezbjednosti imaju veliki uticaj na njihov kona~an poloàj. Me|utim, neosporno je da se pri konstruisanju pojedini elementi mogu pomjerati, do izvjesne grani-ce, ako se time pobolj{ava estetski izgled proizvoda. Pri definisanju poloàja elemenata treba voditi ra-~una da se formira tzv. organizova-na struktura, tj. da raspored eleme-nata formira odre|ene aktivne ho-rizontale i vertikale, jer se time pu-no uti~e na lijep izgled proizvoda. Organizovana struktura djeluje mnogo ljep{e, posebno ako je vo-|eno ra~una o obliku konture. Nai-me, elementi sa jednostavnijom ko-nturom obi~no djeluju skladnije pa se tom detalju posve}uje velika pa-`nja. Samo skladan raspored deta-lja daje utisak ljepote. Neobra}an-jem pa`nje na ove detalje, poni{ta-vaju se napori svih ostalih u~esnika u proizvodnom lancu i kompaniji se nanosi direktna {teta, preko

278

smanjenog obima plasmana lo{e oblikovanih proizvoda.

Kompoziciona ravnoteà pred-stavlja organizovan poloàj eleme-nata strukture, kako bi se sprije~ila koncentracija (grupisanje) kompo-nenata. Ako su one grupisane, tada proizvod djeluje neskladno. Kom-poziciono neuravnoteène forme uvijek djeluju nestabilno, tj. odaju utisak da }e se doti~na proizvod svakog ~asa prevrnuti, mada je on, sa stanovi{ta stabilnosti, sasvim do-bro rije{en. Zbog toga je potrebno kompoziciono neuravnoteène fo-rme uravnoteìti. Ta uravnoteàva-nja se naj~e{}e vr{e oblikom, mada se uravnoteàvanje moè izvr{iti i bojom. Naime, dijelovi koji naru{a-vaju ravnoteù boje se druga~ijom bojom od osnovne, da bi im se ista-kla “teìna” ili “lako}a”, u zavisno-sti od vrste proizvoda. Treba pose-bno ista}i da nije dovoljno da kon-strukcija bude samo simetri~na, da bi bila kompoziciono uravnoteè-na. Da bi se izbjegao takav osje}aj kod posmatra~a, kompoziciono ne-uravnoteène forme se moraju, do-punjavanjem strukture, uravnoteì-ti. Takvim zahvatom gubi se i osje-}aj poddimenzionisanosti i one po-~inju da djeluju stabilno. Isti je slu-~aj i sa konstrukcijama koje djeluju predimenzionisano. Dopunjavanje-m strukture gubi se osje}aj predi-menzionisanosti. Ovakvim zahvati-ma se svakako uti~e na tro{kove proizvodnje, a time i na cijenu pro-izvoda, ali se njima obezbje|uje ve-

}i plasman ~ime }e se sigurno na-doknaditi sva ulaganja u pobolj{a-nje izgleda proizvoda.

Simetri~nost, tj. simetri~no po-stavljanje komponenata strukture i uop{te detalja na proizvodu, veo-ma povoljno uti~e na kompozicio-nu ravnoteù i lijep izgled proizvo-da, zbog ~ega se uvijek nastoji da se proizvodi izra|uju kao simetri~ne forme. Ako proizvod nije simetri-~an, obi~no djeluje odbojno i treba ga izbjegavati. U slu~aju da nije mogu}e izbje}i nesimetri~nu fo-rmu, treba nastojati da se stvori do-voljno velika asimetrija, jer se u protivnom uvijek sti~e utisak da je u pitanju gre{ka u izradi. Kod asi-metri~nih formi obavezno se mora obezbijediti kompoziciona ravnote-à, pravilnim razmje{tajem pojedi-nih komponenata ili druga~ijim de-finisanjem boje asimetri~nih deta-lja.

Proporcionalnost je jedan od najva`nijih faktora forme i ima izu-zetno veliki uticaj na lijep izgled proizvoda. Zna~aj proporcionalno-sti su uo~ile jo{ arhitekte stare Gr~ke koji su, zahvaljuju}i tome, uspjeli da stvore gra|evine ~ijoj se ljepoti ~ovje~anstvo jo{ i danas di-vi. Naime, njihove gra|evine su konstruisane po pravilu “zlatnog presjeka”. Uvo|enjem odre|enog logi~nog odnosa izme|u veli~ina detalja forme i njihovog poloàja moè se puno uticati na lijep izgled proizvoda. Smatra se da je svaka li-nija, detalj i poloàj, za koji se ne

279

moè na}i obja{njenje za{to je po-stavljen ba{ tako i na tom mjestu, suvi{an i da naru{ava lijep izgled proizvoda.

Veliki uticaj na lijep izgled proi-zvoda, u okviru linije proizvoda, ima skladan, proporcionalan, od-nos izme|u pojedinih veli~ina proi-zvoda (~lanova reda) o ~emu, naro-~ito, treba vodi ra~una.

Elementi forme - Linija je najza-stupljeniji element forme. Ona se javlja kao ivica (kontura) na svakoj konstrukciji i kao element na samoj povr{ini. Osnovna odlika linije je te`nja za kontinuitetom. Ako taj zahtjev nije ispo{tovan javlja se osje}aj neuskla|enosti, koji veoma nepovoljno uti~e na estetski izgled proizvoda. Prelazi (radijusi) na ko-nturi mogu biti blagi ili o{tri, a sve u zavisnosti od trenutne mode, ma-da se uvijek teì da ti prelazi budu postepeni, ~ime cijela konstrukcija dobija skladniji izgled. Danas, go-tovo svi proizvodi imaju veoma prefinjene konturne linije, a time i oblik, jer konstruktori nastoje da oblikom proizvoda stvore dopadlji-v izgled, bez obzira na namjenu proizvoda, tj. da li je proizvod na-mijenjen za tzv. usko ili {iroko trì-{te. [to se ti~e linije na povr{ini, ona moè biti horizontalna (izraà-va stati~nost), vertikalna (izraàva neutralnost i lako}u) i kosa (izraà-va dinami~nost i nestabilnost). Sta-ti~nost se poja~ava ve}im brojem horizontalnih linija, a posebno izradom postamenta na konstrukci-

ji. Neutralnost, a posebno lako}a konstrukcije se poja~ava primjeno-m ve}eg broja vertikalnih linija. Kose linije izraàvaju dinami~nost i nestabilnost, mada se naj~e{}e kori-ste u cilju razbijanja monotonije oblika. U zavisnosti od njihovog nagiba i mjesta postavljanja cijeloj konstrukciji daju poseban ton, tj. stvaraju utisak dinamike. U slu~aju da se pred liniju na proizvodu ne postavljaju neki posebni zahtjevi za usmjereno{}u, onda je poèljno da ona prati pravac konture. Ako to nije ostvareno, takav proizvod dje-luje neskladno.

Povr{ina predstavlja geometri-jsku sliku koju formiraju linije i ima izuzetno veliki uticaj na izgled proizvoda. Svaka povr{ina se, po-red oblika, odlikuje i tzv. teksturo-m (neravnine na povr{ini koje iza-zivaju ~ulni doìvljaj kod ~ovjeka, prije svega dodirom, ali i vidom). Tekstura moè nastati kao posljedi-ca obrade ili se namjerno formira u cilju pobolj{anja estetskog izgleda proizvoda. Kvalitet teksture izaziva razli~ite asocijacije i emocije kod ~oveka. Fine, blage, meke i glatke teksture daju formi i predmetu u cjelini osje}aj prijatnosti, dopadlji-vosti, reda, vedrine pa i ne~eg sve-~anog. Grube o{tre i materijalom jako nagla{ene teksture poja~avaju utisak o boji i formi, djeluju napa-dno i isti~u materijalnu su{tinu proizvoda.

Zapremina predstavlja najzna~a-jniji element forme i nju defini{u

280

oblici povr{ina i konturnih linija, koje je obrazuju. Svaki proizvod zauzima neku zapreminu. Definisa-nje oblika proizvoda vr{i se tokom sagledavanja pojedinih zahtjeva, koji se postavljaju pred proizvod. Kona~an oblik proizvoda se obi~no formira kombinovanjem osnovnih oblika, tzv. primitiva, i/ili njihovih djelova, mada se danas usvajaju i sasvim nepravilni oblici. Pri defini-sanju oblika proizvoda treba imati u vidu da simetri~ni oblici nisu di-nami~ni, tj. da samo asimetri~ne forme daju utisak kretanja.

Harmonija predstavlja izuzetno vaàn element dizajna i pod njom se podrazumijeva uskla|enost boje i oblika proizvoda, kao i uskla|e-nost proizvoda sa okolinom. Har-monija boje i oblika najvi{e uti~e na dopadljivost proizvoda zbog ~e-ga joj se mora posvetiti velika pa-`nja.

Ritam predstavlja sistematsko ponavljanje oblika, veli~ina ili boje a koristi se da bi se izbjegla mono-tonost kompozicije. Ritam, kod posmatra~a, izaziva poseban ~ulni doìvljaj zbog ~ega se ~esto koristi u dizajnu. Me|utim, ritam moè da ima i ~isto prakti~an zna~aj. Na primjer, da bi se ubrzao proces izlaska i ulaska u vagone metroa, veoma je va`no da pri dolasku me-troa putnici odmah uo~e gdje se nalaze vrata. Da bi se to postiglo, vrata vagona se boje druga~ijom bojom od osnovne, ~ime se pose-bno isti~e ritmi~nost ponavljanja

vrata na vagonu. U slu~aju da se è-li neutralisati ritam, onda se to obi-~no ~ini povla~enjem linije preko ritmi~no postavljenih detalja, dru-ga~ije boje od osnovne.

Akcenat, kao vid izraàvanja, je nastao iz potrebe isticanja pojedini-h detalja na proizvodu i on se vr{i oblikom, bojom i osvijetljeno{}u. Akcentom se obi~no isti~u pojedini detalji na proizvodu, da bi se ola-k{alo rukovanje, ili rastavljanje, ili da bi se pobolj{ao izgled proizvo-da. Na primjer, dirke na tastaturi se boje druga~ijom bojom od osno-vne, da bi se lak{e uo~ile pri radu, i sl. Me|utim, treba imati u vidu da se akcentiranje ~esto vr{i samo iz estetskih razloga.

Plasti~nost povr{ine nastaje kao posljedica postojanja neravnina na povr{ini. Plasti~ne forme djeluju mnogo ljep{e od ravnih pa se zato plasti~nost ~esto koristi pri obliko-vanju proizvoda. Potrebno je ista}i da plasti~ne forme, obi~no, iziskuju ne{to sloèniju izradu ali se to na-dokna|uje prednostima koje plasti-~ne forme imaju, sa stanovi{ta op{teg izgleda proizvoda.

Ornament predstavlja ukras koji se postavlja na spolja{nosti proiz-voda, da bi se pobolj{ao njegov op{ti izgled. Ina~e, uloga orname-nta je da razbije monotoniju kons-trukcije, kao i strah od praznog prostora koji se javlja kod posma-tra~a. Postavljanje ornamenta je bi-lo jako zastupljeno u po~etku raz-voja tehnike. Me|utim, danas se

281

ornament, po pravilu, koristi samo iz ~isto funkcionalnih razloga. Na primjer, kod alatnih ma{ina ulogu ornamenta vr{e otvori za temeljne zavrtnjeve i otvori za inspekcijske preglede i pode{avanja. Izostavlja-njem ornamenta proizvodi nemaju tako lijep izgled, kao ni u slu~aju kad ima puno ornamenata na nji-ma.

Sjenke nastaju na plasti~nim proizvodima usljed dejstva prirod-nog ili vje{ta~kog osvjetljenja. Sje-nke mogu imati velikog uticaja na estetski izgled proizvoda, zbog ~ega se mora voditi ra~una o osvijetlje-nosti kao i o na~inu formiranja pla-sti~nosti. U principu treba teìti ka organizovanom rasporedu sjenki, tj. da one budu ili samo horizonta-lne ili samo vertikalne.

Boja je izuzetno vaàn element proizvoda, kojem se danas posve-}uje izuzetno velika pa`nja, ne sa-mo da bi se pobolj{ao estetski iz-gled proizvoda, ve} da bi se koris-niku skrenula pa`nja na funkciju pojedinih elemenata, kao i na opa-snosti koje od njih prijete. Boja ima izuzetno veliki emocionalno - psi-holo{ki uticaj na ~ovjeka, tako da ona, na primjer, pri kupovini moè da uti~e na izbor proizvoda, ili na pove}anje produktivnosti, pri radu sa pravilno obojenim ma{inama, na stvaranje bolje radne atmosfere, kao i na pove}anje bezbjednosti na radu. Pri definisanju boje proizvo-da treba razlikovati dva na~ina bo-jenja:

(1) bojenje proizvoda namijenje-nih za sajmove i izlo`be (bojenje eksponata) i

(2) bojenje proizvoda (ma{ina) namijenjenih za eksploataciju. U prvom slu~aju se biraju jake boje (crvena, narandàsta, ùta i sl.), ko-je djeluju sna`no na ~ovjeka, kako bi se skrenula pa`nja posmatra~a na izloèn proizvod i koja }e se do-bro uklopiti u enterijer {tanda. U drugom slu~aju se biraju lake, umi-ruju}e boje (svijetlozelena, svijetlo-plava, oker i sl.), koje }e djelovati stimulativno na ~ovjeka. Poznato je da tamne boje, poput slabog svje-tla, zamaraju o~i posmatra~a, zbog ve}eg naprezanja oka, dok suvi{e svijetle boje, reflektuju ve}u dozu svjetlosti i na taj na~in zamaraju o~i posmatra~a. To se isto de{ava ako su kontrasti dvije obojene povr{ine veliki, ili ako je veliki kontrast izme|u boje ma{ine i boje okoline, {to izaziva ~estu akomodaciju oka, {to zamara o~i, pa se veliki kontra-sti moraju izbjegavati.

Pored toga, boja proizvoda se moè posmatrati sa dva aspekta:

(1) kao element kompoziciono-konstruktivne forme i

(2) kao element realne povr{ine. U prvom slu~aju boju treba ocjenji-vati sa stanovi{ta: izraàjnosti, in-formativnosti “lako}e”, “teìne” i sl., dok u drugom slu~aju treba ocjenjivati fizi~ka svojstva obojene povr{ine: kvalitet prianjanja boje, stabilnost boje tokom vremena, je-dnak stepen promjene tona boje

282

pri promjeni osvijetljenosti i sl. U prvom slu~aju, boja je vaàn eleme-nt dizajnerskog na~ina izraàvanja posredstvom spolja{njih povr{ina proizvoda. Bojom se moè uticati na harmoniju oblika, kompaktnost, razmjeru, ritmi~nost, kompozicio-nu ravnoteù, pa ~ak i na veli~inu (tamne boje odaju utisak da su di-menzije posmatranog dijela ne{to manje od istog tog dijela, obojenog svijetlim bojama). Pri izboru boje mora se voditi ra~una o harmoni-~nom uklapanju proizvoda u ambi-jent u kojem se on koristi. Treba imati u vidu da lijepo obojen proi-zvod izaziva ve}u pa`nju i bri`ljivi-ju njegu, {to posredno doprinosi njegovom duèm vijeku trajanja. Me|utim, nije dovoljno da boja za-dovolji samo dekorativno svojstvo, ona mora da vr{i i za{titu od koro-zije, tokom cjelokupnog (predvi|e-nog) vijeka trajanja, pri svim pre-dvi|enim eksploatacionim uslovi-ma. Tu se mora voditi ra~una o svojstvima materijala na koji se bo-ja nanosi, namjeni, obliku i gabari-tnim dimenzijama proizvoda, kao i o posebnim specifi~nostima koje se javljaju u toku eksploatacije proiz-voda. Na primjer, o zahtjevu da boja bude ista pri razli~itim stepen-ima osvijetljenosti, ili da ostane ista pri razli~itim stepenima zaprljano-sti, ako nije mogu}e obezbijediti ~i-{}enje tog dijela proizvoda i sl. Pri izboru boje proizvoda potrebno je bojom ukazati na osnovna svojstva pojedinih detalja, da boja opsluìo-

cu brzo skrene pa`nju na njih i da im da informaciju o njihovoj funk-ciji i osobinama. Dijelove od kojih prijeti neka opasnost treba posebno obojiti bojama koje su lako uo~ljive i koje pobu|uju psihu ~ovjeka i sna`no djeluju na nju (crvena, na-randàsta, ùta i sl.). Najzastuplje-nija (osnovna) boja proizvoda ne bi trebalo da bude te{ka boja (crna, tamnoplava i sl.), jer one djeluju tmurno i izazivaju poti{tenost kod ~ovjeka. Tako|e te povr{ine ne bi trebalo bojiti ni razdraùju}im bo-jama (crvenom, narandàstom, dre-~e}e ùtom, bijelom i sl.), jer iriti-raju ~ovjeka. Za te povr{ine treba koristiti boje koje osvjeàvaju i odmaraju o~i (svjetlozelena, svjet-loplava i sl.). Pri izboru boje proiz-voda, za osnovnu boju treba usvoji-ti za nijansu zatvoreniju boju od boje ambijenta u kojem se doti~ni proizvod koristi. Pri odre|ivanju tona boje (vrijednosti ili valera) i hromati~nosti (intenziteta) dizajner mora da odabere boje prema pos-toje}im normama (standardima) i preporukama, vode}i ra~una i o ergonomskim zahtjevima za odre-|enom bojom, zadatku boje u diza-jnu proizvoda, asortimanu boja, o zahtjevu za kvalitetom boje, seriji proizvoda koji se boje i cijeni boje i bojenja. Pored toga potrebno je sa-gledati prirodu materijala koji se boji, na~ine odma{}ivanja, bojenja i su{enja, kao i svojstva koja treba da ima obojena povr{ina (sjaj, tvrdo}a, elasti~nost, adhezija, temperaturna

283

otpornost, otpornost prema vodi, vlazi, benzinu, mazivima, atmosfe-rilijama, agresivnim gasovima, svje-tlosti i sl.). Kupac skoro uvijek mo-è da bira boju, ali to po pravilu mora posebno i da plati, pa se, u ti-m slu~ajevima, naj~e{}e zadràva na boji proizvo|a~a. Naime, druga-~ija boja, od tzv. fabri~ke boje, za-htijeva izmjene u proizvodnom po-stupku {to proizvo|a~ naj~e{}e èli posebno da naplati. U slu~aju da kupac bira boju dizajner moè i treba da sugeri{e najpovoljniju boju za doti~nu vrstu proizvoda, ali je èlja kupca, ipak, presudan faktor.

Grafi~ka sredstva informisanja su grafi~ki simboli, piktogrami, lo-gotipi i razni natpisi informativnog karaktera. Grafi~ka sredstva info-rmisanja imaju izuzetno veliki este-tski uticaj na proizvod, pa ih zato svi proizvo|a~i veoma rado stavlja-ju na svoje proizvode i njihovu ambalaù. Grafi~kim sredstvima in-formisanja se, danas, posve}uje izu-zetno velika pa`nja, jer oni, svojim oblikom i bojom, imaju veliki uti-caj na potencijalnog kupca. Za nji-hovu izradu angaùju se najpozna-tiji dizajneri. Grafi~ki simboli se, po pravilu, postavljaju na vidnom mjestu kako bi ih potencijalni ku-pci {to lak{e uo~ili. Tekst, koji se ispisuje na proizvodu i ambalaì, pored prakti~nog cilja, ~esto ima samo estetski zna~aj, da bi pobo-lj{ao izgled proizvoda. Praktikuje se da se svi tekstovi, u okviru jedne kompanije, ispisuju istim oblikom

(fontom) slova, mada to nije i pra-vilo. Ponekad se, ~ak, koristiti i ra-zli~ite vrste slova.

Stil i moda imaju izuzetno velik zna~aj na dopadljivost proizvoda pa im se mora posvetiti velika pa-`nja.

U savremenom dru{tvu, u kome ìvimo, okruèni smo mno{tvom proizvoda kojima je jedini cilj da prona|u svoj put do potro{a~a. Svaki dan, potencijalni potro{a~i, zasuti su hiljadama konkurentskih poruka i slika, koje imaju za cilj da iz mno{tva sli~nih, izdvoje proizvo-d odre|ene firme i pokaù kako je ba{ on vrijedan pa`nje potro{a~a. Na prezasi}enom trì{tu, koje dik-tira uslove opstanka i gde je potro-{a~ taj koji odre|uje da li }e se pro-izvod zadràti ili ne, pored kvalite-ta proizvoda koji je naravno bitan za njegov plasman, postoji jedan drugi aspekt kome se sve vi{e po-sve}uje pa`nja i daje prednost nad kvalitetom, a to je da proizvod svo-jim izgledom odsko~i od velikog broja konkurentnih proizvoda ka-ko bi privukao pa`nju.

Nerealno je o~ekivati od kupaca da kupuju neki proizvod samo zato {to je on proizveden. Izgled proiz-voda je jedan od osnovnih na~ina da potencijalne kupce ubijedite da im je potreban upravo va{ proizvo-d. Kupovina predstavlja rezultat sloène me|usobne akcije motiva i uticaja koje izgled proizvoda refle-ktuje na potro{a~a. Originalno osmi{ljen vizuelni nastup proizvo-

284

da je garancija da }ete privu}i pa-`nju velikog dijela ciljnog trì{ta.

2. Grafi~ko oblikovanje proiz-voda

Danas, na grafi~ko oblikovanje proizvoda uti~u brojni faktori. Na-jva`niji od njih su svakako: sve sna-`nija konkurencija na trì{tu, sve zahtjevniji potro{a~i, kao i promje-na na~ina i stila ìvota. U prodavni-cama se mno{tvo razli~itih proizvo-da utrkuje u privla~enju pa`nje po-tro{a~a. Zbog toga, dizajneri pri sa-mom dizajniranju izgleda proizvo-da moraju razumeti samu osnovu proizvoda, bilo da se radi o omotu knjige, bro{uri ili ambalaì, kao i psihologiju kupaca prije nego {to zapo~nu svoj posao.

Grafi~ki dizajn je stvarala~ka odnosno kreativna djelatnost koja ima za cilj da se putem likovno gra-fi~kog izraàvanja i uz odgovaraju-}a tehni~ka sredstva ostvari kvalitet savremene vizuelne komunikacije. Vizuelne komunikacije predstavlja-ju preno{enje informacija pomo}u vizuelnih znakova, simbola, crteà, slika, odnosno preno{enje misli grafi~kim putem.

Preno{enje ovih informacija tre-ba da bude {to ta~nije, razgovjetni-je, jasnije, jednostavnije. Dobar grafi~ki dizajn mora da sadrì ele-mente i rezultate nau~nih istraìva-nja iz oblasti psihologije, ekonoms-kih nauka, estetike i tehni~kih di-sciplina. Svaka kreacija grafi~kog

dizajna treba da zadovolji potrebu ~ovjeka da bude potpuno i pravi-lno informisan kvalitetima i drugi-m svojstvima pojedinih proizvoda. Dizajn ima za osnovnu funkciju i zadatak da nekom proizvodu da ta-kav spoljni, estetski izgled koji tre-ba da u {to ve}oj mjeri zadovolji ukus, èlju i kupovni zahtjev potro-{a~a.

Funkcija dizajna se ogleda u sljede}em:

u kreiranju savremenog, ukus-nog i lepog oblika proizvoda i ambalaè;

upotrebi boljeg i prakti~nijeg materijala;

izdvajanju dizajna od konkure-ntskog dizajna;

pronalaènju najuspelijih i na-jpogodnijih kreacija za proizvod i ambalaù;

davanju oblika koji privla~i pa-`nju potro{a~a i pruà osje}aj zadovoljstva;

izboru boja koja odgovaraju ukusu potro{a~a. Osnovni principi industrijskog

oblikovanja su: jednostavnost, lje-pota, izgled, sklad boja, prakti~no-st, funkcionalnost i originalnost. Pri dizajnu odre|enog grafi~kog proizvoda moraju se po{tovati odre|ena pravila, a treba da postoji sklad izme|u funkcionalnog i este-tskog. Estetski faktor je veoma zna-~ajan u grafi~koj industriji.

Veoma vaàn grafi~ki proizvod je ambalaà. Ambalaà (pakovanje)

285

i grafi~ka prezentacija proizvoda predstavljaju zna~ajne faktore u ko-munikacijskom procesu, na relaciji proizvo|a~ - potro{a~. Estetsko, fu-nkcionalno i prakti~no pakovanje, koje uz privla~nost izgleda olak{a-va upotrebu, prenos, skladi{tenje, zatim stvara osje}anje brige za kori-snika, povjerenje i nesumnjivu na-klonost prema proizvo|a~u. Dizajn proizvoda i njegova ambalaà sluè kao pouzdan, a vrlo ~esto i isklju~i-vi pokazatelj na kakvom je stepenu likovna i op{ta kultura jedne sredi-ne. Ambalaà mora biti privla~na, prakti~na za rukovanje, prikladne veli~ine, prakti~na ne samo za po-tro{a~a ve} i za maloprodavca. Ambalaà ostvaruje li~ni kontakt i odre|eni osje}aj u ~oveku. To je ono {to stvara emocije i podsti~e na kupovinu kada se jedan proiz-vod drì u ruci, zagleda i procjenju-je. To su trenuci kada se formira èlja i odluka. To je tzv. impulsivna kupovina (kupovanje u samoj pro-davnici proizvoda koji nije bio una-prijed planiran). Kada se radi diza-jn ambalaè postoje uslovi koji mo-raju biti ispunjeni:

ambalaà treba da pruì zadovo-ljavaju}u za{titu prilikom trans-porta, skladi{tenja i prodaje;

ambalaà treba da bude funkci-onalna da odgovara samoj na-mjeni;

mora se razmi{ljati o cijeni am-balaè jer ona uti~e na cijenu sa-mog proizvoda;

po svom tehni~kom rje{enju di-zajn ambalaè treba da bude pri-lago|en zahtjevima savremenog industrijskog na~ina proizvod-nje;

potrebno je ista}i jasnu identifi-kaciju proizvoda, tj. da se brzo, lako, jasno zapazi i izdvoji od drugih sli~nih proizvoda. Po ambalaì treba da se prepozna proizvo|a~ i to putem isticanja znaka i logotipa ili karakteristi-~ne boje;

vaàn zahtjev grafi~kog dizajna ambalaè je da se skladnim izbo-rom fonta i veli~ine slova za te-kst i bojom postigne dovoljna ~itljivost na normalnom odstoja-nju i bez velikog naprezanja. Ono o ~emu svaki dizajner ra-

zmi{lja pri grafi~kom oblikovanju ambalaè je sljede}e: kako posti}i da njegov dizajn privu~e pogled kupca bolje od konkurencije, kako napraviti da na{a ambalaà izgleda jedinstveno i druga~ije od konkure-ncije, kako moèmo dizajnom bolje predstaviti prednosti na{eg proiz-voda. Pri tome se mora uvijek ima-ti na umu da dobar dizajn moè prodati i lo{ proizvod, ali samo je-dnom. Isto tako treba znati da lo{ dizajn moè na{tetiti ili ~ak uni{titi i dobar proizvod.

Tekst kod grafi~kog rje{enja tre-ba da sadrì sljede}e podatke: nazi-v proizvoda, naziv i adresa proi-zvo|a~a, naziv komponenti sadrà-ja proizvoda (naro~ito ako je rije~

286

o prehrambenim proizvodima), te-ìna, dimenzija, koli~ina, garantni rok trajanja, uputstvo za upotrebu i dr. Odabiranje vrste i veli~ine slova radi se prema tome kome je proiz-vod namijenjen. Jednom odabrano pismo na proizvodu ne treba mije-njati bez potrebe, zbog navika po-tro{a~a. Na jednom proizvodu je potrebno koristiti nekoliko tipova i veli~ina slova ali u tome ne treba pretjerivati.

Prilikom dizajniranja ambalaè dizajner se vodi ~injenicom da pa-kovanje mora jasno odrediti svoj sadràj i biti privla~no ciljnoj grupi potro{a~a kojoj je namijenjeno. To je sastavni dio marketin{ke strategi-je. Osnovni izazov za dizajnera je da uklju~i sve te informacije u dop-adljivu vizuelnu cjelinu, ujedno ostavljaju}i dizajn jasnim i jednos-tavnim kako bi robna marka jasno do{la do izraàja. Pri tome do izra-àja dolazi sva njegova kreativnost.

Budu}i da ambalaà ima va`nu ulogu u ostvarenju prvog kontakta kupca sa proizvodom i da je ~esto presudna u izboru proizvoda, pot-rebno je shvatiti va`nost kvaliteta i dizajna ambalaè za postizanje {to bolje trì{ne pozicije. Dizajn amba-laè je usmjeren komunikaciji sa korisnikom koga upu}uje na funk-cionalnost proizvoda, istovremeno ga osvajaju}i svojom originalno{}u. To proizvode ~ini uo~ljivim i rav-nopravnim konkurentskim proiz-vodima na polici.

Proizvod treba da postane znak raspoznavanja i stvaranja razlike od sli~nih konkurentskih proizvoda na trì{tu. Dobro osmi{ljen dizajn pro-izvoda je klju~ uspjeha firme koja ga je izbacila na trìste, jer on ne odre|uje samo plasman ve} i iden-titet same robne marke, za ~iji raz-voj su potrebne godine.

Dobro dizajniran proizvod uvi-jek privla~i pa`nju kupca. Za neke vrste proizvoda kao {to su kozmeti-~ki veliku ulogu ima kvalitet {ta-mpe i izbor papira {to stvara doda-tne efekte u pogledu kvaliteta proi-zvoda i samog ugleda proizvo|a~a. Posebni postupci {tampe; upotreba lakiranih papira i kvalitetne boje doprinose da se navedeni efekti po-stignu. Postoje mnoge vrste proiz-voda kod kojih je pri prodaji uslov da se primijeni kvalitetno likovno-grafi~ko rije{en ambala`ni papir. To se uglavnom odnosi na kozme-ti~ke i neke vrste skupljih kondito-rskih proizvoda jer se ti proizvodi ~esto koriste i kao poklon u prigo-dnim prilikama.

Materijali za izradu grafi~kog proizvoda predstavljaju vaàn ele-ment u grafi~kom dizajnu, jer od njihovih svojstava zavisi kona~an kvalitet grafi~kog proizvoda. Mo-ramo naglasiti da su boje element na ambalaì koji najja~e uti~e na emocije i doìvljava se najsubjekti-vnije. Jedan od najefektnijih na~ina da se da potrebna informacija o proizvodu je kori{tenje slika na

287

ambalaì, jer slika govori kao hilja-du rije~i.

Kvalitet dizajna ambalaè i uku-pne likovno grafi~ke prezentacije jednog proizvoda ne samo da pre-dstavlja sastavni dio savremenog marketinga ve} moè da doprinese i uspje{noj realizaciji same kampa-nje ekonomske propaganda tj. pru-à razli~ite mogu}nosti efikasnijem ostvarivanju uspje{nog plasmana proizvoda.

Osnovni motiv prilikom dizajni-ranja izgleda proizvoda oslanja se na izazivanje emocija potro{a~a. Svojim oblikom, veli~inom i bojom koji se stapaju u cjelinu u skladu sa zakonima estetike, proizvod djeluje na ~ula potro{a~a. Vizuelno, a ~e-sto i dobro osmi{ljenom verbalnom porukom on pobu|uje ja~e ili slabi-je emocije, èlje i utiske pokre}e potro{a~a na akciju. On ga moè psihi~ki pokrenuti i uzbuditi jer ~o-vjek emotivno reaguje pri svakom vizuelnom kontaktu sa svojom okolinom. Pa`ljivo odabran materi-jal koji uti~e na svijest dodira, zati-m boje, oblici i raspored grafi~kih elemenata, teksta i ilustracija treba da naprave atraktivnu prezentaciju proizvoda. U novije vrijeme, pored prenosa informacije teksta i slike koristi se i mogu}nost materijala da prenese informaciju o mirisu (koju kozmeti~ke ku}e sve ~e{}e koriste u svojim katalozima). Moderna proi-zvodna tehnologija sve vi{e omogu-}ava prilago|avanje proizvoda ku-pcu i izlazak u susret èljama svih

grupa potro{a~a, a ponekad dozvo-ljava i zadovoljenje jedinstvenih è-lja kupaca. Proizvod svojim izgle-dom treba da oslikava koncept nji-hovog doìvljaja stvarnosti, pri ~e-mu ~esto prodaje i samu iluziju.

Pri stvaranju izgleda grafi~kog proizvoda naro~ita pa`nja mora se posvetiti ciljnoj grupi kojoj je proi-zvod namijenjen. Da li je proizvod namijenjen osobama odre|ene sta-rosne dobi, pola ili zanimanja? Pot-rebno je pobuditi specifi~ne potre-be odre|ene ciljne grupe i uticati na njih. Ukoliko je proizvod nami-jenjen starijim potro{a~ima ~ije oko u toj dobi vi{e ne moè jasno da ra-spozna sve kombinacije boja, pot-rebno je takve izbjegavati, kao i iz-baciti iz dizajna sve nepotrebne de-talje koji zamagljuju stvarnu poru-ku koju proizvod treba da po{alje. Takav proizvod treba da je jedno-stavan, prakti~an i da jasno kaè {ta nudi.

Tinejdère i djecu kao ciljnu grupu dosta je te{ko privu}i i za-dràti. Tinejdèri su podlo`ni mar-kama i trendovima. Ono {to ima smisla mladima i {to im je zabavno, odraslima je obi~no zbunjuju}e. Zbog toga i dizajn proizvoda nami-jenjen tinejdèrima treba da slijedi isti obrazac, kako bi bio primije}en i prihva}en od strane mladih. Kada su u pitanju djeca klju~ uspjeha je u razumijevanju njihovih èlja kako bi se stvorio dizajn koji }e im biti zabavan i zanimljiv. Bogatstvo boja

288

i smije{ni likovi sigurno }e prona}i svoj put do njih.

Kod proizvoda namijenjenih po-tro{a~ima odre|enog pola, naglasa-k dizajna i njegove poruke obi~no je stavljen na efekat koji konzumi-ranjem ili upotrebom datog proiz-voda potro{a~ postiè kod osoba suprotnog pola. Potrebno je dobro osmisliti i upakovati iluziju da bi proizvod bio primije}en i prihva}e-n. Ako je proizvod namijenjen po-tro{a~ima odre|enog zanimanja ili struke on treba da aludira na to da je ba{ on potreban potro{a~u kako bi {to lak{e i sa zadovoljstvom oba-vljao posao koji radi ili kako bi po-stao {to efektivniji u obavljanju to-ga posla.

Zaklju~ak

Svaka od ovih karakteristika ima izuzetno veliki uticaj na plas-man proizvoda, ali, svakako, da njen uticaj zavisi od vrste proizvo-da, tako da je kod nekih proizvoda cijena odlu~uju}i faktor, pa ostale karakteristike imaju znatno manji uticaj, dok je kod nekih drugih to sasvim druga~ije. Na osnovu izne-senog proizilazi da kona~an izbor proizvoda, odnosno proizvo|a~a, umnogome zavise od dopadljivosti proizvoda. Me|utim, uspjeh proiz-voda u velikoj meri zavisi i od spo-sobnosti marketinga i prodava~a, odnosno kupaca, da te karakteristi-ke na adekvatan na~in istaknu i is-

koriste pri formiranju kona~ne cije-ne i svih ostalih uslova prodaje (o-dloèno pla}anje, kreditiranje, ko-mpenzacija i sl.).

U eri komunikacija i razmjene informacija kada je osnovno pravi-lo biti primije}en zna~aj uspje{nog dizajna grafi~kog proizvoda posta-vlja se na prvo mjesto. Upotrebom ra~unara izgradnja vizuelnog iden-titeta grafi~kog proizvoda poprimi-la je nove dimenzije i ponu|ene su nove kvalitetne mogu}nosti u stva-ranju njegovog izgleda, {to ~ini da je svaki efekat mogu}, a jedino ograni~enje je ma{ta.

Literatura:

1. Fruht, M: Industrijski dizajn, Privredni pregled, Beograd 1981.

2. Somov: Kompozicia v tehnike, Ma{ino-stroenie, Moskva 1987.

3. Kuzmanovi}, S: Konstruisanje, oblikova-nje i dizajn – II deo, FTN, Novi Sad, 2001.

4. Jonas Eklund: Grafi~ko oblikovanje ambalaè, ~asopis Ambalaà, broj 2, Zagreb, 2002.

5. Dean Vrani}: [to i kako dizajn ambala-è govori o proizvodu, ~asopis Ambala-à, broj 2, Zagreb, 2004.

6. Slobodan Nedeljkovi}: Grafi~ko obliko-vanje i pismo, Zavod za ud`benike i na-stavna sredstva, Beograd, 1998.

7. M. Fruht, M. Raki}, I. Raki}: Grafi~ki di-zajn - kreacija za trì{te, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, Beograd, 1992.

289

UPUTSTVA AUTORIMA

Svi tekstovi obavezno podlijeù recenziji. Za svaki tekst predvi|en je recezent iz te nau~ne oblasti koji je anoniman za autora teksta, kao {to je i autor teksta anoniman za recezenta. Poslije primljenih recenzija, uredni-{tvo ih analizira i, ukoliko to smatra neophodnim, tekst vra}a autoru koji }e uvaìti, ili pak ne uvaìti, sugestije i primjedbe recenzenta za korigova-nje teksta. Ukoliko, prema mi{ljenju recezenta, tekst ne zadovoljava pot-rebne kriterije, uredni{tvo tekst ne prihvata za objavu dok }e u suprotno-m tekst biti objavljen u jednoj od slede}ih kategorija:

Izvorni nau~ni ~lanak – predstavlja originalno nau~no djelo u kojem su izneseni novi rezultati istraìvanja a ta~nost analiza i dedukcija na kojima se zasnivaju nalazi autora teksta mogu se provjeriti.

Predhodno saop{tenje je cjelovit tekst koji je predhodno referisan na nau~nom skupu ali do sada nije objavljen u obliku cjelovitog ~lanka.

Stru~ni ~lanak je onaj tekst koji sadrì korisne priloge iz struke i za struku. Tekst treba biti relevantan za nau~nu i stru~nu javnost, sa jasno nagla-

{enim ciljevima i rezultatima istraìvanja, zaklju~kom, referencama u tek-stu i bibliografskim jedinicama na kraju teksta. Ideje u radu moraju biti originalne, i trebaju zna~ajno doprinositi razvoju predmeta istraìvanja sa jasno opisanom metodologijom.

Posebno treba izdvojiti i navesti: naslov teksta, ime i prezime autora, za svakog autora navesti nau~no zvanje, stru~nu spremu, nau~ni interes i podru~je kojim se bavi, naziv i adresu ustanove u kojoj je zaposlen, broj telefona i mejl adresu. Časopis }e objavljivati i prikaze zanimljivih knjiga, doktorskih diserta-

cija, me|unarodnih skupova i drugih nau~nih skupova s tim {to ti teksto-vi ne podlijeù recenziji.

Tehni~ko oblikovanje teksta

Autori teksta posebnu pa`nju moraju obratiti njegovoj duìni u skladu sa priznatim standardima nau~ne metodologije. Prva strana teksta treba da sadrì: naslov teksta, saètak i klju~ne rije~i.

290

Tekst mora po~eti uvodom, a sadrì jo{ glavna poglavlja, grafikone, slike, tabele, zaklju~ak, bibliografske reference, popis kori{}ene literature i fusnote.

Tekstovi se kucaju u Microsoft Wordu a opseg teksta moè iznositi od 15 do 20 stranica formata A4. Tekst se pi{e u fontu Times New Roman, veli~ine 12pt, sa jednostrukim proredom, poravnan s obje strane, sa uvla-~enjem prvog retka pasusa, sa marginama od 2, 5 cm.

Ukoliko je u tekstu potrebno posebno ozna~iti neku rije~, ili re~enicu, koriste se italik slova.

Naslovi poglavlja moraju biti kratki i jasni i numerisani arapskim jed-nocifrenim brojevima. Poglavlja mogu imati i potpoglavlja, koja se oba-vezno numeri{u sa dvocifrenim, odnosno trocifrenim brojevima (npr. 1; 1.2.; 2.1.; 2.1.1. itd.), ali ne vi{e od toga.

Tabele, slike i grafikoni dolaze unutar samog teksta i moraju imati broj, naziv i izvor podataka. Numeri{u se u kontinuitetu, arapskim broje-vima, posebno tabele, posebno grafikoni, posebno slike.

Reference u tekstu se navode sistemom navo|enja autor-datum a lite-ratura se navodi na kraju teksta i struktuira po pravilima navo|enja auto-r-datum sistema.

Dostavljanje radova

Svi rukopisi se dostavljaju glavnom uredniku, koji po{to ih pro~ita odre|uje daljni postupak: 1. Odmah {alje rukopis na recenziju; 2. Rukopis vra}a autoru na doradu, ukoliko ima odre|enih primjedbi i

sugestija; 3. odbija rukopis kao neadekvatan za ~asopis. Urednik moè odbiti tekst

ukoliko tema koju autor obra|uje nije relevantna, ukoliko je tekst sa sli~nom temom ve} objavljen u ~asopisu ili ukoliko tekst ne zadovolja-va standarde ~asopisa. U svakom slu~aju, ukoliko tekst nije prihva}en, autoru se {alje kratko obavje{tenje, a sam rukopis se ne vra}a. Prihva}eni tekstovi, kao i oni koji su obra|eni u skladu sa eventualnim

primjedbama i sugestijama urednika, {alju se na recenziju. U tom slu~aju autoru se {alje formular Izjava o autorskim pravima, koji treba ispuniti, potpisati i vratiti uredniku. Svojim potpisom autor potvr|uje izvornost teksta i svoje autorstvo. U Izjavi autor se, tako|e, obavezuje svojim potpi-som da prihvata recezentski postupak kao i da ne}e odustati od objavlji-

291

vanja predatog rukopisa teksta, ukoliko on ispunjava potrebne kriterije ~asopisa. Poslije toga slijedi odluka o prihvatanju ili odbijanju teksta.

Radovi se dostavljaju elektronskom po{tom ili po{tom, kao i li~no u redakciju ~asopisa, u jednom kucanom primjerku zajedno sa CD-om. Na CD-u obavezno navesti ime autora i naziv rada.

Adresa na koju se radovi dostavljaju:

BANJA LUKA COLLEGE Ul. Milo{a Obili}a 30, 78000 Banja Luka

(uz naznaku: za AKTUELNOSTI)

Za sve ostale informacije moète kontaktirati Mladena Mirosavljevi}a na tel 065 888822 ili na [email protected]

292

Pretplata

U pretplatu ulaze dva broja ~asopisa, s tim da su ponekad dva broja objavljena u jednoj svesci. Posebna izdanja ne ulaze u pretplatu. Ako èli-te da dobijate i posebna izdanja navedite to u mail-u. Kada posebno izda-nje iza|e mi }emo vas obavijestiti da uplatite potreban iznos.

Godi{nja pretplata (dva broja): za pojedince 30 KM (+ 6 KM troskovi dostave) inostranstvo:

Evropa: 30 EUR, SAD i Australija 60 EUR (troskovi dostave su ura~u-nati).

Da biste se pretplatili na AKTUELNOSTI, potrebno je da nam mailo-m po{aljete izjavu o namjeri i va{u adresu i da uplatite gore naveden iz-nos na ìro ra~un.

Kopiju uplatnice po{aljite na na{u adresu i obavijestite nas e-mailom da ste iznos uplatili, {to }e biti provjereno u izvodu sa ra~una.

Novi brojevi }e stizati na va{u adresu 15 dana po izlasku iz {tampe. U slu~aju da èlite da naru~ite samo posebna izdanja ili stare brojeve,

postupak je isti, uplatite iznos iz cijene posebnih izdanja koje èlite, po{a-ljite nam mail sa adresom.om

Sve brojeve i posebna izdanja mogu}e je naru~iti pouze}em, pri ~emu tro{kove dostave snosi kupac.

293

AKTUELNOSTI

Izdava~ i uredni{tvo BANJA LUKA COLLEGE, Milo{a Obili}a 30, Banja Luka

(uz naznaku: za Aktuelnosti)

Za izdava~a mr Nenad Novakovi}

Redakcija: M. Obili}a 30

Telefon uredni{tva 051/433-010 i 065/888822

Elektronska adresa [email protected]

Redakcija prima srijedom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 16 h.

Slu`ba pretplate i informacije o prodaji

Mailom: [email protected] Telefonom: 051/433-010, 433-012

Godi{nja pretplata (dva broja):

za pojedince 40 KM (+ 6 KM troskovi dostave) inostranstvo: Evropa: 30 EUR, SAD i Australija/60 EUR

(troskovi dostave su ura~unati).

Slog i prelom {tampanog izdanja: GRAFID Banja Luka

Lektura i korektura {tampanog izdanja:

Mirjana Kova~evi}

[tampa: GRAFID Banja Luka

Tira`:

500 primjeraka

Documents

BLC Banja Luka College - AKTUELNOSTI · 2015. 1. 20. · ’RECI DJECI DA SE SELIMO U KENIJU’ Mr Vanja [u ... deset prvog vijeka. Oni stvaraju malu stranputicu fizi~kih dobara,