20.5.2021.

1

Izmaknuto nam je tlo pod nogama, ali to nije sve...

„događaj” koji ga je izmaknuo traje već godinu i pol dana

ne znamo koliko će još trajati pa čak ni hoće li završiti

pokrenut je niz procesa koji nas dodatno pogađaju (financijska

kriza, mentalno zdravlje, nasilje u obitelji...)

postojeća kriza nas ne čini imunima na druge životne

teškoće (npr. bolest, razvod i sl.)

„Svakog trenutka mogu izgubiti ono što najviše volim i

cijenim, a jednoga dana i hoću.”

„Mnogo toga u životu je potpuno van moje

kontrole.”

„Ja sam ranjiv/-a.”

Više od zdravstvene krize

Tjelesno zdravlje

Mentalno zdravlje

Gospodarstvo Nasilje u obitelji

Pandemija ima utjecaj na puno toga, bez obzira na to jesmo li i koliko direktno pogođeni.

S čime se suočavaju oboljeli?

Zdravstveni rizici Stigmatizacija

moguća stigmatizacija oboljelih, članova njihove obitelji, osoba u samoizolaciji, pripadnika rizičnih zanimanja (npr. zdravstveni djelatnici, vozači...)

(Bai i sur., 2004; Cava, Fay, Beanlands, McCay i Wignall, 2005; IASC, 2020; Lee, Chan, Chau, Kwok i Kleinman; 2005; Reynolds i sur., 2008; Rump, De Boer, Reis, Wassenberg i Van Steenbergen, 2017)

20.5.2021.

2

djece i odraslih obuhvaćenih istraživanjem FFZG u svibnju iskazivalo jaku ili izrazito jaku depresivnu simptomatologiju, a jednak broj iskazivao je izrazito visoke razine tjeskobe.

20% osoba imalo je umjerene i blage stresne reakcije, a nešto manje ih je bilo

pod jakim i izrazito jakim stresom (Jokić Begić i sur., 2020)

Gotovo

1 od 5

Teške situacije

STRES, TRAUMA, KRIZA, GUBITAK

Perspektiva odraslih i djece

Kako „odlučimo” hoćemo li biti pod stresom?

Odabir načina suočavanja sa stresom najviše ovisi o kognitivnim procesima osobe koja se našla u nekoj situaciji. Što radimo u stresnoj situaciji, ovisi o tome kako o njoj razmišljamo, kako ju doživljavamo. • procjena važnosti i značenja situacije:

• „Jesam li u opasnosti i kolikoj?”

• procjena mogućnosti kontrole: • „Mogu li utjecati na taj događaj, situaciju?”

• odabir načina suočavanja sa stresom

Je li svaki stres loš?

Yerkes-Dodsonova

krivulja

Izvor slike: Forbes.com

Stres

Umjeren, razriješen

Otpornost

Pozitivna iskustva

Toksičan Traumatske posljedice

Stres ili trauma?

• Kod traumatskog događaja nije toliko bitno u kakvom je osoba psihofizičkom stanju bila prije takvog događaja niti kakvi su bili njezini načini suočavanja.

• Traumatski događaji uključuju smrt, nasilje ili prijetnju životu odnosno tjelesnom integritetu.

• Bitan je intenzitet događaja, a ne čimbenici koji osobu čine osjetljivom na stres, te se reakcije na traumatsko iskustvo smatraju neizbježnima, bez obzira na to što te reakcije mogu biti raznolike.

20.5.2021.

3

Reakcije na traumu • traumatske stresne reakcije koje se javljaju

neposredno • posttraumatske stresne reakcije koje su

vezane uz sjećanja na traumatski događaj

• emocionalne, misaone, tjelesne i ponašajne reakcije

• Neupućenoj osobi traumatske reakcije mogu djelovati kao nenormalne reakcije, no traumatske reakcije su ustvari vrlo uobičajene i raznolike.

• Razlikujemo tri velike skupine faktora koji

utječu na vrstu i jačinu reakcija na traumatski događaj: osobine pojedinca, dimenzije traumatskog događaja i osobine socijalnog okruženja.

Arambašić, 2009

Stres, trauma i somatsko zdravlje

Krvožilni sustav

• Visoki tlak, aritmije, ishemijske bolesti

Probavni sustav

• zatvor, proljev, refluks, čir, kolitisi

Žlijezde s unutarnjim izlučivanjem

• Hipertireoza, dijabetes

Kožne bolesti

• Pigmentacije, dermatitisi

Dišni sustav

• Alergije, astma

Automiune bolesti

Ostale bolesti i oboljenja

potreba da budemo somatski zdravi, strah od bolesti

stres,

trauma,

lošije somatsko zdravlje

• Kriza je psihičko stanje uzrokovano kriznim događajem – gubitak nečega što nam je važno, često ima traumatsko obilježje.

• osjećaj gubitka kontrole, dezorganizacija ponašanja i bespomoćnost • Za razliku od uobičajenog funkcioniranja u kojem prevladava kognitivna domena, osoba u stanju

krize je toliko preplavljena emocijama da kognitivno (gotovo) uopće ne funkcionira te ne može koristiti mehanizme suočavanja s problemima koje inače koristi.

Reintegracija Prilagodba Reakcija Šok

Kriza

(Arambašić, 2000; Burger, 2000; Ajduković, 2000; Sivik, 1992)

U aktualnoj krizi možemo i ne moramo biti u psihološkoj krizi.

„Svi se suočavamo s kolektivnim gubitkom svijeta kakvog smo

poznavali.

Svijet kakav smo poznavali je zauvijek nestao.”

David Kessler (2020)

ŠTO SMO IZGUBILI?

Doživljeni gubitci

TUGOVANJE

Anticipirani gubitci

TJESKOBA

20.5.2021.

4

DJECA i TUGOVANJE

• Kršenje pravila

• Omalovažavanje važnosti i ozbiljnosti situacije

• Okrivljavanje sebe/drugih

• Pesimističan doživljaj budućnosti

• Agresivno ponašanje

• Teorije zavjera

• „Okrutnost”

• Izbjegavanje teme

• Pasivna agresija

Šesta faza procesa tugovanja

2019. godine nakon gubitka sina Kessler je modelu tugovanja

dodao šestu, posljednju fazu – pronalaženje značenja.

(Kessler, 2019)

Nakon/za vrijeme traumatskih događaja…

Sve ili gotovo sve reakcije odraslih i djece su NORMALNE.

Ono što nije normalno su OKOLNOSTI oko nas.

STRES

• Subjektivna procjena koliko je OPASNO, koliki UTJECAJ imamo i kakve STRATEGIJE SUOČAVANJA možemo koristiti.

TRAUMA

• Izvanredni događaji, PRIJETNJA životu/zdravlju i integritetu, velika većina ljudi uznemirena NEOVISNO o subjektivnoj procjeni

KRIZA

• stanje NERAVNOTEŽE, nakon stresa ili traume, NEFUNKCIONALNOST uobičajenih mehanizama suočavanja

GUBITAK

• Ostajemo bez nečega što nam je važno i/ili očekujemo da će se to dogoditi

(APA, 2017)

NE DIJAGNOSTICIRAMO DOK TRAJE TRAUMATSKI DOGAĐAJ NI NEPOSREDNO NAKON!

Što možemo očekivati u budućnosti?

20.5.2021.

5

Ostali mentalni poremećaji/problemi – pogoršanje raniji ili razvoj novih: • Anksiozni poremećaji • Depresija • Zlouporaba alkohola i droga • Nesuicidalno samoozljeđivanje • Suicidalnost • Poremećaj prolongiranog žalovanja

(DSM-V)

Dugoročne posljedice • Regresivni oblici ponašanja

• Poremećaji hranjenja i spavanja

• Separacijska anksioznost

• Kompulzivna igra traumatskog sadržaja

Predškolska dob

• Agresivno ili inhibirano ponašanje, smetnje pažnje, koncentracije i prisjećanja, spavanja, razdražljivost, nespecifični strahovi i fobije

• Tjelesne smetnje - bolovi

Školska dob

• Krivnja, lošiji školski uspjeh

• Ekstremne promjene ponašanja – internalizirani i eksternalizirani simptomi

• Samoozljeđivanje, suicidalnost, konzumacija alkohola i droga

Adolescencija

PTSP kod djece

Klasična (melankolična)

Somatizacija Agitirana

(iritabilna) Atipična

Sva lica dječje depresije – heterogenost kliničke slike

Lakše

Nemaju jednaku odgovornost.

Emocije su kraće i lakše se izmjenjuju.

Fleksibilnija su.

Teže

Emocije su intenzivnije.

Nemaju strategije suočavanja na razini

odraslih.

Racionalno prosuđivanje slabije je i manje utječe na

ponašanje.

U odnosnu na odrasle, djeci je:

RIZIČNO PONAŠANJE I

TRAŽENJE UZBUĐENJA

RAZMIŠLJANJE USMJERENO NA

SADAŠNJOST

EGOCENTRIZAM PRIVIDNA

NERANJIVOST

SPECIFIČNOSTI ADOLESCENCIJE

Svi smo u istoj oluji, ali nismo u istom brodu.

Ranija iskustva stresa i podrške

tijekom života

Sadašnja iskustva stresa i podrške

Ukupni rizik

Ukupni rizik

20.5.2021.

6

Koja su djeca ranjivija?

anksiozna djeca djeca s ranijim traumama

djeca žrtve drugih trauma

Anksiozna djeca • Anksioznost je neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje,

tjeskoba koja djeluje i na misli i na doživljaje u tijelu.

• Kad opisuje tjelesne reakcije, dijete može govoriti o trbobolji, glavobolji, lupanju srca, bolovima, a da takve tegobe nemaju organsku podlogu.

• Za razliku od straha gdje je izvor straha jasan, kod anksioznosti prijetnja koju dijete doživljava manje je jasna, produženog je trajanja i više utječe na cjelokupno stanje djeteta.

• Neka djeca imaju izraženiju anksioznost kao crtu (eng. trait) i možemo očekivati da će ih snažnije pogoditi stresne/traumatske okolnosti.

Djeca s ranijim traumama

Intenzivnije reakcije

Smanjeni intenzitet reakcija

Rizični faktor

Resurs

o djeca izložena manjem broju potencijalno traumatičnih događaja – što su bili izloženiji događanjima 11. rujna, to su imali izraženije simptome PTSP-a

o djeca izložena većem broju traumatičnih događaja – izraženiji simptomi PTSP-a, neovisno o razini izloženosti terorističkom napadu – kumulativni učinak

(Mullett‐Hume, Anshel, Guevara i Cloitre, 2008)

Istraživanje 204 djece koja su živjela blizu Svjetskog trgovačkog centra 9. rujna 2001.

REtraumatizacija

Djeca žrtve drugih trauma

U razdoblju krize i nakon nje pojačan je rizik od drugih traumatskih događaja:

o nasilje u obitelji

o zlostavljanje djece

o zlostavljanje starijih

(WHO, 2020) https://www.youtube.com/watch?v=hYPX8QwwzB8

Što smo naučili iz dosadašnjih iskustava?

EPIDEMIJE

Prema UNICEF-ovom izvještaju zatvaranje škola tijekom epidemije ebole u Zapadnoj Africi u periodu od 2014. do 2016. godine rezultiralo je povećanim stopama zanemarivanja i seksualnog zlostavljanja djece.

U Sierra Leone-u se tijekom epidemije ebole broj maloljetničkih trudnoća udvostručio u odnosu na period prije epidemije.

EKONOMSKE KRIZE Tijekom ekonomske krize u SAD-u od 2007. do 2009. zabilježen je porast traume glave od 65% kod male djece / „sindrom protresenog djeteta“.

Uslijed ekonomske krize negativan utjecaj na mentalno zdravlje djece posredovan je upravo promijenjenim roditeljskim ponašanjem u vidu negativnih odgojnih postupaka.

Longitudinalne studije nalaze dugoročne posljedice ekonomske krize na stopu zlostavljanja djece u obitelji.

20.5.2021.

7

Promjene odgojnih praksi u izrazito stresnim okolnostima

Akutni stres Pogoršanje ranijih

problema mentalnog zdravlja

Promjena načina života obitelji

Briga o egzistencijalnim

pitanjima

Veća potrošnja alkohola i droga

„Kraći fitilj”

RODITELJI

U posljednja dva tjedna… (Poliklinika, 2020.) • 80% roditelja barem jednom je podiglo

ton glasa ili vikalo na svoje dijete. • Svaki treći roditelj je podigao ton glasa

ili je vikao na svoje dijete tri ili više puta. • 30% roditelja poslalo je dijete barem

jednom „na hlađenje” ili u drugu prostoriju/sobu.

manja dostupnost stručnjaka (npr.

škole)

promjene ponašanja i doživljavanja djece

RIZIK ZA VIKTIMIZACIJU U OBITELJI I DODATNE TEŠKOĆE MENTALNOG ZDRAVLJA ZLOSTAVLJANJE DJECE U RH U PORASTU JE DO 45%!

Analiza MUP-ovih podataka (Roje Đapić, Buljan Flander i Prijatelj, 2020)

Razdoblje Broj žrtava

djece Razlika (%)

1.-3. mj. 2019. 502 35%

1.-3. mj. 2020. 324

Registrirani broj djece žrtava u prekršajnim djelima u obitelji

Godina Mjesec

veljača ožujak

2019. 692 878

2020. 497 530

Razlika (%) 28% 28%

Registrirani broj nasilja u obitelji

Kazneno djelo Razdoblje

Razlika (%) 1-3. mj. 2019. 1-3. mj. 2020.

Povreda djetetovih prava 324 569 43%* Spolno zlostavljanje i

iskorištavanje djece 200 138 31%

*označava veći broj prijava u 2020.

Prijava kaznenih djela na štetu djece u obitelji

Vezano za akutnu situaciju …

EMOCIJE

• Pozivati na razgovor

• Ne forsirati razgovor

• Potaknuti izražavanje kroz igru i/ili crtež

• Dopustiti traumatsku igru

• NORMALIZIRATI!

• Ne procjenjivati

JAČATI KOGNITIVNO

• Objasniti potres/pandemiju

• Šljokice, nije važno gdje si bio

• PLAN

• Što radimo dok je potres, gdje stanemo, pripremite torbu zajedno, tko je odrasla osoba od povjerenja, gdje se nađmo…

EMOCIJE RODITELJA

Što ako me dijete vidjelo da plačem?

Što reći ako me dijete pita jesam li tužna?

15%

20.5.2021.

8

INFORMACIJE

• Ne možemo ih potpuno zaštititi.

• Umjereno

• Iz provjerenih izvora

• Tražiti i lijepe vijesti

• Otvoriti razgovor

• Tražiti da dijete pokaže gdje je i kako što saznalo

• „Nauči me”

RUTINE

• Sigurnost

• Predvidivost

• Dosljednost

JE LI STVARNO LAKŠE AKO NE RAZUMIJU?

POVEZANOST

• I dalje jako važna

• Socijalno ili tjelesno

• Uvjerljivost video-poziva

AKTIVNOSTI

• Primjerenije nego opuštanje

• Akumulirana energija u organizmu

• Daju osjećaj samoefikasnosti i svrhe

ODATI PRIZNANJE

„Hvala mladima što su svoj život stavili na

čekanje!”

Što NE činiti?

20.5.2021.

9

KAŽNJAVATI I POSRAMLJIVATI

„Nisi mala beba”

„Ne skoncentriraš li se na lektiru, dobit ćeš po guzi”

„Popiškiš li se još jednom u gaće, prat ćeš plahte za

sve nas cijeli mjesec”

ZAUSTAVLJATI EKSPRESIJU

EMOCIJA

„Nemoj plakati”

„Smiri se”

„Nemaš oko čega biti tužan”

„Zamisli kako je drugim ljudima”

„Imaš sve što poželiš”

PRIČATI LEGENDE

„Potres se dogodio jer si jako zalupio vrata”

Krampus, vještica…

„HELIKOPTER-RODITELJSTVO”

• Pretjerana briga i kontrola

• Prezaštitničko postavljanje – dvostruko loša poruka

• Skrivanje važnih činjenica

USMJERENOST NA POSTIGNUĆE

• Prioritet mentalno zdravlje

• Distraktibilnost, lošija pažnja i koncentracija mogu biti simptom

• Pomiriti se da će dijete ove godine SIGURNO naučiti i postići manje nego što bi inače

ZASTRAŠIVANJE

• Upute poput: „Ne možeš zagrliti baku da ju ne bi ubio” mogu biti kratkoročno efikasne, ali dugoročno u djetetu izazivaju strah i krivnju.

• I mi sami nakon prvotne preplavljenosti od teških prizora i zastrašivanja možemo „otupjeti” i naizgled izgubiti empatiju i zdravi oprez (npr. desenzitizacija na nasilje).

20.5.2021.

10

ŠTO TO ZNAČI?

Ide li dijete u školu/vrtić?

Druži li se s prijateljima? Funkcioniraju li osnovne

potrebe (spavanje, hranjenje…)?

Kako pružiti podršku?

• Normalizacija reakcija

„Vidim da si ljut/tužan/uplašen (…) i to je sasvim normalno”.

• Ventiliranje/prorada doživljaja i osjećaja

„Reci mi više o tome kako se osjećaš”.

• Tugovanje „Što si izgubio? Kako si? U redu je da si u šoku/ljut/tužan (…), isplači se/budi sam (…), ja sam tu za tebe. Uzmi si vremena”.

• Reintegracija – integriranje događaja život „Razgovarajmo o tome što je ostalo isto, što se promijenilo. Što si izgubio, što dobio iskustvom? Kako vidiš sebe, a kako misliš da te vide drugi? Ja te vidim (…)”.

Podrška…

U mnogim situacijama ne možemo ukloniti razloge/uzroke koji izazivaju krizu, ali možemo:

pronaći i podržati nečije zdrave načine nošenja sa stresom koje već ima

krizu učiniti podnošljivijom i olakšati je

Suvremene tehnologije kao izvor podrške

• manji doživljaj usamljenosti

• veći doživljaj pripadanja

• doživljaj svojih stanja i reakcija „normalnijima”

• osobiti efekti za socijalno isključene pojedince

(zbog vjere, etničke pripadnosti, ruralnog mjesta života, zajednica obilježenih sukobima, siromaštvom i sl.)

grupe

podrške, posebne stranice

„random” članci

Han, J. Y., Shaw, B. R., Hawkins, R. P., Pingree, S., McTavish, F., & Gustafson, D. H. (2008).

Kakva podrška

može biti?

1. Podrška samopoštovanju

prihvaćanje i poštovanje bez obzira na sve, ekspresivna, bliska podrška

2. Informacijska podrška

pomoć u definiranju, razumijevanju i suočavanju s problemima, kognitivno vođenje, savjetovanje

3. Druženje

provođenje slobodnog vremena, distrakcija, pripadanje

4. Instrumentalna podrška

financijska pomoć, davanje resursa, rješavanje konkretnih problema

HIPOTEZA SLAGANJA: Socijalna podrška učinkovita je u smanjivanju štetnih učinaka stresnih situacija na psihičko

zdravlje osobe ovisno o tome odgovara li oblik podrške zahtjevima situacije.

(Cohen i Wills, 1985)

20.5.2021.

11

„Dobra podrška odgovara na naše potrebe”.

Jeoffery and Hyde, 2009

MODEL PRAGA:

Socijalna podrška, stres i prilagodba

Mallinckrodt, B., Armer, J. M., & Heppner, P. P. (2012).

[Kintsurokoi] – „popravljati zlatom”

Japanska umjetnost popravljanja slomljene lončarije sa zlatom, srebrom ili platinom u prahu. Shvaćanje da je lomljenje i obnova dio povijesti predmeta, a ne

nešto što treba sakrivati – predmet je ljepši jer je bio slomljen.

Anksioznost Depresivnost PTSP Suicidalnost

Post-traumatski rast OTPORNOST

većina ljudi Otpornost

„proces dobre prilagodbe pri suočavanju s teškoćama, traumom, tragedijom, prijetnjama ili značajnim izvorima stresa”

(APA, 2014, str. 1)

20.5.2021.

12

U odabiru strategije osnaživanja važno znati: Različiti pojedinci oslanjanju se na različite izvore otpornosti. Kako jačati otpornost?

• Poticanje brige o tjelesnoj dobrobiti (prehrana, san, tjelesna aktivnost, „Što mi tijelo govori? Što mu treba?”)

• Jačanje socijalnih veza (društvene mreže, video-pozivi)

• Poticanje samoefikasnosti i aktivnog suočavanja

(Što možemo kontrolirati? Kako to činimo?)

• Zahvalnost (dnevnik, staklenka, molitva)

• Jačanje emocionalne kompetencije (imenovanje i izražavanje emocija, funkcija emocija, načini nošenja)

• Kognitivno preuokviravanje (npr. „Izgubila sam komad života koji nikada neću nadoknaditi, zauvijek će mi nedostajati!” „Izgubila sam priliku da imam neka iskustva ove godine i naravno da mi je teško zbog toga. Pokušat ću u idućoj godini ostvariti ono što mi je važno”.)

• Mindfulness tehnike (usredotočenost na sadašnji trenutak, primjećujemo i promatramo ono što se zbiva unutar i oko nas, bez da se s time pokušavamo aktivno suočiti ili to vrednovati)

Otpornost je kao mišić,

možemo je jačati! (Graham, 2019; 2020)

Preporuka za materijale:

Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba • izrada, prikupljanje i diseminacija materijala svim zagrebačkim vrtićima, školama, fakultetima,

ustanovama socijalne skrbi i zdr. ustanovama – izravno i putem projekta online platforme podizanje javne svijesti i vidljivosti stručnih resursa kroz medije

• primarno za djecu, mlade, roditelje i stručnjake

https://www.poliklinika-djeca.hr/

POSTTRAUMATSKI RAST: Model diskontinuirane promjene

prije traume nakon traume

Raz

ina

fun

kcio

nir

anja

oporavak

opstanak

uspješnost

(O’Leary i Ickovic, 2006)

Što osoba češće aktivno razmišlja o

posljedicama traumatskog

iskustva i načinima kako pronaći smisao

u tome, ima veće mogućnosti iskusiti

rast. Dakle, cilj nije

zaboraviti!

Posttraumatski rast

višedimenzionalni konstrukt koji uključuje specifične promjene u vjerovanjima i ciljevima, ponašanju i identitetu pojedinca nakon proživljene traume u životu

trauma kao prilika za poboljšanje, viša razina prilagodbe i dodatna korist u usporedbi sa životom prije traume

Posttraumatski rast ne označava kraj simptomima traume, nego

interpretiranje traume u novom obliku koji poboljšava psihološko

funkcioniranje pojedinca u specifičnim životnim domenama.

(Tedeschi i Calhoun, 1996; Zoellner i Maercker, 2006; Lee i sur., 2015)

20.5.2021.

13

Dodatni čimbenici posttraumatskog rasta

Emocionalna regulacija • Emocionalna regulacija omogućava aktivaciju

emocionalnih uspomena i sposobnost obrade bez izbjegavanja ili zatvaranja u sebe.

• Emocionalni procesi nužni su za posttraumatski rast jer uključuju razmišljanje o traumi, procesiranje emocija povezanih uz traumu i pokušaj usklađivanja procjene s postojećim uvjerenjima kroz asimilaciju ili akomodaciju.

• Upravljanje emocionalno neugodnim emocijama ključan je dio učinkovite obrade proživljenog iskustva.

Religioznost/otvorenost duhovnom • Religioznije osobe izvještavaju o većem stupnju

posttraumatskog rasta te se često kao najvažnija odrednica u predikciji rasta navodi upravo otvorenost religijskim iskustvima.

• Osobe koje proživljavaju traumu suočavaju se s restrukturiranjem vjerovanja i upravo im religija i osvješćivanje duhovnog pomažu u reinterpretaciji i doživljavanju pozitivne promjene.

• Osobe koje su se preobratile i postale vjernici izvješćuju o više traumatskih događaja tijekom života, što također daje potporu mišljenju kako traumatski događaji imaju važnu ulogu u razvijanju vjere i duhovnosti .

(Shaw, Joseph i Linley, 2005; Williamson, 2014; Cao, Qi i Han, 2016; Calhoun i sur., 2000)

Odnos posttraumatskog rasta i stresnog poremećaja (PTSP)

• Početna istraživanja: dva suprotna dijela kontinuuma • Od početka 2000-ih: dva zasebna konstrukta, neovisni, odvojene dimenzije • Od 2015.: nisu ni dihotomne varijable, nego dva aspekta funkcioniranja

nakon doživljenog stresnog/traumatskog događaja

Danas: mogu istodobno postojati ili u različito vrijeme u iste osobe

• Neki nalazi ukazuju da je PTR češći kod osoba sa simptomatologijom PTSP-a – jednaki prediktori: gubitak kontrole, sklonost aktivnom suočavanju i povišena

razina uzbuđenja

• Za osobu značajnije traume imaju veću vjerojatnost pokretanja značajnijih promjena – „Teža” trauma može značiti veći potencijal za rast!

(Zoellner i Maercker, 2006; Popović, 2016; Zhou, Wu i Zhen, 2016; Anastasova, 2014; Dekel, Ein-Dor i Solomon, 2012; Tedeschi i Calhoun, 2004)

ŠTO JE DJECI POTREBNO?

NE ZABORAVIMO DA SU DJECA U SVEMU OVOME I DALJE PRIJE SVEGA

DJECA.

Djeca se trebaju osjećati…

Sigurno

Voljeno

Poštovano

Vrijedno ljubavi

Prihvaćeno

Sposobno