Biseri (Pearls)

  • View
    28

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Poetry

Text of Biseri (Pearls)

  • DEA DEVIDAS /BISERI

  • 1

    Nakladnik

    Redak

    Urednik

    Milan Kneevi

    Autorica

    Dea Devidas

    Lektor/ica

    Iva Kneevi

    Grafika priprema

    ACTIVE d.o.o.

    Tisak

    Redak

    Knjiga je tiskana u listopadu 2013. godine.

    www.webknjizara.hr

    Copyright 2013. Sva autorska prava pridrana. Nijedan dio ove

    knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku niti

    ikakvim sredstvima elektronikim ili mehanikim,fotokopiranjem,

    snimanjem ili umnaanjem u bilo kojem informatikom sustavu za

    pohranjivanje i koritenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

  • 2

    BISERI

    Dea Devidas

    Split, 2013.

  • 3

  • 4

    UVID ZA UVOD

    ujem kroz stihove poruke svoje Tiine, svog Sebstva, duhovnog vodstva... Kako god nazvali tu Silu ivota u nama i oko nas.

    A, kada me preplave emocije... ujem ih nekako drugaije, jasnije. I tada, da izrazim nekako ono to ne mogu mislima dodirnuti, sjednem i pustim kroz prste teku duboki osjeaji koje, u tom stanju, um ne bi mogao jezikom izraziti. I tako nekako nastanupjesme. Za razliku od proze, koja je promiljena, i piem je kada lijepo prokontempliram uvide pa ih suvislo prenesem, proza je nekako ranjiva... Vjerojatno sam se

    zbog toga i nekala objaviti pjesme ili ne zapravo, dvoumio je moj ego. inilo mu se blesavim govoriti o tuzi, smrti... A onda sam spoznala da je ba to iscjeljujue: ak i najtunije pjesme - kada su objavljene na web stranici koju vodim i stvaram od 2010. godinewww.elementi.hr- oduevljavale su ljude. Pisali su mi kako su im ba ti stihovi pomogli da se isplau, oslobode bijesa, otvore... I tako sam, mic po mic, nagovorila samu sebe na objavljivanje Bisera. Nazvala sam zbirku Biseri ba zato to su se i stihovi sa suzama nizali, a red po red se tako, iz najtamnijih dubina, raala Ljepota. U zbirci je izbor pjesama nastalih od 2000. do 2013. godine. Nisu poredane kronoloki, nego prema psihikim fazama razvoja poinju s razinom koju alkemija zove crnje od crnjeg odnosno nigredo, a govori o onom naem stanju u kojem se raspadamo da bismo se opet sastavili: o smrti iz koje izranjamo novoroeni. Te pjesme sam pisala uglavnom potaknuta najznaajnijom smrti u mom ivotu onom moje Majke Virne Heles: njenom smru, umro je i dio mene, a integracija tog iskustva psihiki i energetski jest ila kroz osvjetenje vjenog ivota, upravo kroz stihove. Nigredo je faza u kojoj smo na dnu a dna se

  • 5

    nema gdje nego gore, tako da su uranjanje i izranjanje glavni motivi ovog poglavlja. Sljedee poglavlje, takoer nazvano po alkemijskoj fazi Citrinitas, je ona razina u kojoj polako svie: izranjamo zahvaljujui unutarnjem svjetlu koje smo otkrili. U njoj su pjesme posveene mojim precima jer znam koliko njihova podrka ima utjecaj na nae ivote, bili toga svjesni ili ne. Najospenije je poglavlje o ljubavi: Albedo Voljenja, nastalo iz mojih ljubavnih ivotnih putovanja. Pojednostavljeno, albedo je naziv za fazu u transformaciji kada bie bijeli, oprano od svih neistoa, a to je Ljubav inila za mene: koliko god je, i kad je, boljelo nako svega sam izlazila ia i svjetlija. Posljednja faza stvaranja velikog djela u alkemiji se zove Rubedo, pa po njoj i posljednje poglavlje posveeno Moi: onoj Moi Duha koju kada ovjek osvijesti, nakon to je proao niz ivotnih avantura, postaje zlato (od metala kakav je bio pri kretanju na put transformacije put svjesnog ivota). Zapravo, u ivotu sam prvo poela pisati stihove: prvu pjesmu sam napisala s deset godina, ali sve nastale od tada do dvadesete godine sam spalila: inile su mi se premrane, i djelovale nekako beznadne. S druge strane, djeluje mi da su Biseri koliko god na mahove bili tuni ipak otvarajui. U sutini, svatko e za sebe procjeniti. Ja vas volim, i zahvalna sam svima na podrci, lekcijama i inspiraciji. Posebno hvala Sani, bez koje Biseri ne bi doivjeli svoj otisak u materiji.

    Dea Devidas

  • 6

    NIGREDO: Sjene

  • 7

    STVAR IZBORA

    Djevojica je sretna

    zbog djeteline sa etiri lista.

    Nikada je nije nala, ma koliko traila,

    A onda ju je dobila, kad nije oekivala

    U danima utnje, govora Boga

    Trenucima sree, ali i oaja, boli, straha i bijesa.

    U tome je spoznaja, a iza toga pria

    Davati znai dobivati, i to je jedina istina.

    Obuzme me sram kad se sjetim

    kako sam bila zatvorena i sebina

    Nema li iega ljepeg od dijeljenja?

    Tiina je mona,

    A ja zahvalna

    Plaem od ganua, a kadkad i srama

    jer se zaboravim, pa tugujem pokraj blaenstva

    Ja sam pjesma, i dobro je to pjevam u svim osjeajima

    Kojima sjaji rosa, u jutro, na travama

    Boje ovise od poloaja

    iz kojeg gledamo na stvar,

    a on je, kao i sve,

    malo karma, i stvar izbora

    Opet, i uvijek: sloboda je prisutna

    Ona je Ljubav, moja prava priroda

  • 8

    JUTRA

    Jutro, najporonije

    i najsvetije doba dana

    Kad gutam okoladu,

    zabranjeno voe,

    uz okus kave i dim cigareta,

    Pa se predajem Boanskom,

    istei tijelo i um od prljavtina,

    rana i strahova

    Jutro, kad ujem zvono vlaka,

    koje najavljuje dan

    Nikada ne znam to nosi,

    ni zbog ega strepim, smrznuta,

    A trebala bih se radovati,

    jer uvijek dolazi ono to treba,

    da postanem vra,

    svjesnija Ljubavi

    i njezinih tajnovitih naina

    Da me naui voljeti

    i kad um divlja

    preplavljen boli i negativnostima

    Jutro, kad je tabla jo ista, dan neiscrtan,

    Kad je preda mnom polje prilika,

    i samo trebam poeljeti Svjetlo

    Jer um stvara u skladu sa svojim mislima

  • 9

    Jutro, kad izgubljena iskaem iz kreveta,

    a najradije bih nestala pod toplim plahtama

    Jutro, kad ipak hrabrost pobjeuje, jer sam krenula

    Jutro, kad se utvare noi povlae pred zrakama Sunca,

    I svijest postaje sva ia, blistavija

    Jutro, ipak je moj omiljeni dio postojanja

    Jer volim buenje, koliko god boljelo otvaranje kapaka,

    I uivam u spoznaji, makar me plai nepoznata situacija

    I volim vidjeti kako se osvjetljuje priroda,

    kako Surya izranja,

    A drvo mijenja svoj tamni, za zlatni ogrta

    i smijei se kronjom punom svjetla

    Jutro, koje me podsjea da je svaki tren prilika

    ba stvorena da je gledam,

    i samo svjedoei,

    budem sretna

  • 10

    LUDA? MODA...

    Ne znam gdje sam, ni tko sam,

    as pomraena, as prosvjetljena

    Daleko sam ipak od Svjetla,

    iako se nazire lu na kraju puta

    Trenutno sam na dnu ponora mora,

    omotana maglom tog mraka koji sve guta

    Glasovi u glavi govore

    na svim jezicima...

    Umiljam li, shizofreno,

    ili se otkrivaju vrata

    nekih krvavotamnih prolih ivota

    Vidim ubijanje, maltretiranja,

    slike od kojih se okreu eludac i glava

    Lice mi titra, netko plae, ja zgroena,

    Hladnoa smrti me trese, nita ne znam

    A sve nekako znam, pa mislim

    da mi je veina postupaka ispravna

    pokuavam pobjei u mentalno,

    tamo sam prividno sigurna,

    Ali neto me vraa u dubine,

    od kojih uporno bjeim, ne elei vidjeti demona

    A moda ga i nema? Jesam li sve izmislila?

    Opasno je uplovljavati u kanal...

    moda i ovo izmiljam,

    Stvaram filozofske konstrukte,

  • 11

    pa se skrivam u njihovim uglovima

    Manipuliram, laem, varam,

    Jesam li uope vrijedna iega?

    To je kljuno pitanje, odgovor se namee sam

    Tko to iz mene govori, nekad ne znam

    A onda opet izronim Ja, koja Zna

    Da je Ljubav i kad se tako ne osjea.

    Stojim na rubu tog ponora,

    sad je vrijeme za sunovratiti se s njega

    pa neka bude to treba,

    valjda je to transformacija

    kad misli da si pogubljen,

    a zna da nisi nikad.

    Opasno je da skaem u ludilo,

    bolje da se drim prosvjetljenja

    A to kad me prebaci tipkica?

    Diem, diem... svjetlost zvijezda...

  • 12

    GLAS DUHA

    Nekad me u trenu pojede tama,

    pa onda ipak isplivam, uz pomo daha

    u kojemje Bog, koji kao sunce u nama obitava

    Treba se prepustiti, mislim,

    jer je to jedini nain preivljavanja

    Nemogue se opirati osjeajima,

    Iako je, kad su neugodni, poriv takav

    Da pobjegne, nestane, ispod plahti, iza svjetova

    A onda, opet, nema bijega,

    Suoenje je jedina taktika

    Boe, propovijedam o prihvaanju,

    A ja kronini bjegunac od svijeta,

    cjelovitog, takav kakav jest

    nekad okrutan, bezobrazan

    Od ljudi, onakvih kakva im je priroda

    ponekad umilna, a kadkad odvratna

    Od dogaaja koji su, u pozadini ugode,

    nekad bolni, pa ta

    Od ivota, koji je prekrasan,

    a nekad ubitaan

    Zbog ega sama ne prihvaam, ne znam,

    Kao malena djevojica koja sve shvaa,

    ali ipak bi da pria bude drukija,

    Da bajka bude potpuna, ali bez aveti i zlih vjetica

    No takve nema, inae pria ne bi bila potpuna,

    Iskrena, niti stvarna dakle boanska

    Bila bi prazna, i ni u ijem srcu ne bi zvonila

  • 13

    Pa to me onda mui, kad to znam

    Koja je moja zamka?

    Moda ona u koju upadnem

    kad mislim da sam izgubljena

    A nikad nisam,

    Jer me Duh uvijek upozorava

    uvaj se kae, kao sad,

    A ja opet ponem strahovati

    je li na pomolu neka nova katastrofa

    Neka rana srca, gubitak, tama

    Zbog ega se tako bojim, ne znam,

    Valjda ne vjerujem dovoljno da sam jaka

    Cijelo se vrijeme ponaam

    kao da neto nisam sposobna,

    pa otkrijem da je to nedostatak vjere u