biltensudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

broj 1-2 Sarajevo,januar-decembar sijeanj-prosinac 2009. godine

2

BILTEN SUDSKE PRAKSEVRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OSNIVA:Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Valtera Peria 15 GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Predsjednik suda AMIR JAGANJAC

UREUJE:ODJELJENJE ZA PRAENJE I PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE

Amir JAGANJAC Ignjacije DODIK Hajrudin HAJDAREVI Sadudin KRATOVI Malik HADIOMERAGI Milka MITROVI Milan PAVLI Zdenko ETEROVI

Goran NEZIROVIIZDAVA:

Javno preduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list Bosne i Hercegovine Sarajevo, Magribija 3ZA IZDAVAA:

Dragan PRUSINA, direktor

3

biltensudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

broj 1-2 Sarajevo,januar-decembar sijeanj-prosinac 2009.godine

4

SADRAJKRIVINO PRAVO - sudske odluke GRAANSKO PRAVO - sudske odluke UPRAVNO PRAVO - Sudske odluke ABECEDNI STVARNI REGISTAR - za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA - za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

5

___________________________________________ KRIVINO PRAVO ___________________________________________ KRIVINI ZAKON SFRJ Svijest o protivpravnosti djela 1. lan 144. preuzetog Krivinog zakona SFRJ ZA POSTOJANJE KRIVINOG DJELA RATNOG ZLOINA PROTIV RATNIH ZAROBLJENIKA IZ LANA 144. PREUZETOG KZ SFRJ IZMEU OSTALOG JE POTREBNO DA POSTUPANJE OPTUENOG OBJEKTIVNO PREDSTAVLJA POVREDU PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA. SAM OPTUENI U VRIJEME UINJENJA TOG KRIVINOG DJELA NE MORA BITI SVJESTAN DA KRI PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA, VE JE DOVOLJNO DA JE ON BIO SVJESTAN PROTIVPRAVNOSTI TOG DJELA. Iz obrazloenja: Pored toga, optueni u albi posebno prigovara, da on s obzirom na svoja svojstva nije bio osoba koja je mogla znati pravila meunarodnog prava i posebno za odredbu lana 3. stav 1. alineja 1 III enevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12.08.1949. godine, pa da bi na osnovu toga mogao procijeniti da li e odbiti izvrenje naredbe nadreenog. Ocjenjujui ovakve albene navode optuenog, po miljenju ovog suda, otvorilo se pitanje da li je on zaista morao biti svjestan odnosno znati za pravila meunardonog prava od kojih posebno ono koje je prekreno, jer su od toga ovisila rjeenja pravnih pitanja i to: postojanje krivinog djela za koje je oglaen krivim i njegove krivine odgovornosti. S tim u vezi, ovaj sud smatra, da postupanja optuenog suprotno pravilima meunarodnog prava i posebno pomenutoj konvencijskoj normi nije moralo biti obuhvaeno njegovom svijeu i znanjem njenog sadraja, kako to on pogreno tvrdi u svojoj albi. Takvo shvatanje ovog suda se zasniva na jednostavnom i loginom objanjenju, a to je kada bi se traio takav sadraj svijesti i koji bi obuhvatao i poznavanje konvencijskih normi onda bi krivino djelo za koje je optueni oglaen krivim mogle uiniti samo osobe koje poznaju pravila meunarodnog prava. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-07000196 od 27.03.2008.godine). Izvrenje nareenja pretpostavljenih i protivpravnost krivinog djela 2. lan 239. preuzetog Krivinog zakona SFRJ

6

BEZ OBZIRA NA VOJNO NAELO SUBORDINACIJE OPTUENI JE KAO UPRAVNIK ZATVORA BIO OVLATEN I DUAN DA U SMISLU ODREDBE LANA 239. PREUZETOG KZ SFRJ PROCJENJUJE MOGUE POSLJEDICE IZDATIH NAREDBI VOJNE KOMANDE ILI NADREENOG STARJEINE, TE DA TE NAREDBE UPRAVLJENE NA IZVRENJE KRIVINOG DJELA RATNOG ZLOINA NE PRENOSI NA IZVRENJE UVARIMA ZATVORA. RADI TOGA SUPROTNO POSTUPANJU OPTUENOG IAKO JE REZULTAT IZVRENJA NAREENJA NJEGOVIH PRETPOSTAVLJENIH NE ISKLJUUJE PROTIVPRAVNOST KRIVINOG DJELA RATNOG ZLOINA PROTIV RATNIH ZAROBLJENIKA IZ LANA 144. PREUZETOG KZ SFRJ. Iz obrazloenja: U albi optueni nastoji nametnuti shvatanje da je njegovo postupanje kao osobe koja je vrila dunost upravnika zatvora u vezi sa slanjem zarobljenika da obavljaju radove na liniji razgranienja, bilo rezultat izvrenja naredbi komande ili nadreenog starjeine. S tim u vezi, ovaj sud prihvata navode iz obrazloenja pobijane presude i tumaenje zakonske odredbe na koju se pozvao niestepeni sud i prema kojoj je postojala mogunost, da optueni obavljajui dunost upravnika zatvora odbije izvrenje naredbi komande ili nadreenog starjeine s obzirom da su one zahtjevale, da on kao podinjeni uini krivino djelo ratnog zloina. Dakle, bile su u pitanju situacije u kojima je optueni s obzirom na funkciju koju je obavljao imao pravo i dunost da u svakom konkretnom sluaju procijeni, da li izvrenje naredbe predstavlja uinjenje takvog krivinog djela i u sluaju ako jeste da odbije njeno izvrenje. Ovo zbog toga, to se u odnosu na ovakava krivina djela uvijek moe otvoriti pitanje krivine odgovornosti kako onoga ko je izdao takvu naredbu tako i njenog izvritelja, to bi u ovom sluaju bio optueni. Ako je prema tome optueni obavljajui dunost upravnika zatvora bio ovlaten i duan da bez obzira na naelo subordinacije procjenjuje mogue posljedice izdatih naredbi komande ili nadreenog starjeine, onda se moralo sankcionirati njihovo prenoenje uvarima zatvora na dalje izvrenje, koje je imalo za posljedicu uinjenje predmetnog krivinog djela, naravno uzimajui u obzir i radnje koje je neposredno preduzimao i za koje je pobijanom presudom oglaen krivim. Samim tim su neprihvatljivi njegovi albeni prigovori kojima eli prikazati da je obavljajui dunost upravnika zatvora morao postupati po izdatim naredbama i da on kako to tvrdi nije bio osoba koja je mogla procijeniti mogunost odbijanja njihovog izvrenja. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-07000196 od 27.03.2008.godine).

7

KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Obiljeja djela kao oteavajua okolnost 3. lan 49. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine POTO SE IZ INJENINOG OPISA DJELA IZREKE PRESUDE VIDI, DA JE OPTUENI PRILIKOM UINJENJA KRIVINOG DJELA, TEKO DJELO PROTIV SIGURNOSTI JAVNOG PROMETA IZ LANA 320. STAV 2. U VEZI SA LANOM 315. STAV 1. KZ FBiH SA VOZILOM UPRAVLJAO BRZINOM KOJA ZNATNO PREMAUJE DOPUTENU BRZINU I U STANJU ALKOHOLISANOSTI, ONDA SE TE ISTE OKOLNOSTI NE MOGU DVOSTRUKO VREDNOVATI I UZETI U OBZIR PRILIKOM ODMJERAVANJA KAZNE, JER SU ONE BILE NUAN UVJET ZA NJEGOVO POSTOJANJE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-07-000349 od 26.09.2007. godine). Dovreni polni odnoaj 4. lan 203. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ZA DOVRENI POLNI ODNOAJ U SMISLU LANA 203. KZ FBiH DOVOLJNO JE I SAMO DJELIMINO PRODIRANJE MUKOG POLNOG ORGANA U ENSKI POLNI ORGAN, UZ UTVRENJE DA JE DO TOGA DOLO UZ UPOTREBU SILE (ILI PRIJETNJE) OD STRANE OPTUENOG PREMA OTEENOJ. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj:09-0-K-09-000153 09 K 3 od 01.07.2009.godine). Svojstvo pjeaka 5. lan 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine OTENI KOJI JE U VRIJEME NASTANKA PROMETNE NEZGODE SPAVAO NA PUTU KADA JE DOLO DO NJEGOVOG PREGAENJA I VUENJA VOZILOM PO PUTU NE MOE SE SMATRATI PJEAKOM, S OBZIROM DA U ODREDBI LANA 9. TAKA 42. ZAKONA O OSNOVAMA SIGURNOSTI PROMETA NA PUTEVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI KAO PJEAK NIJE NAVEDENA OSOBA KOJA SPAVA (LEI) NA PUTU. SAMIM TIM OTEENI SE NE MOE TRETIRATI NI KAO UESNIK U PROMETU, VE KAO PREPREKA NA PUTU, PA SE JEDINO SA TOG SAOBRAAJNO-PRAVNOG ASPEKTA MOE ISPITATI DA LI JE OPTUENI U VONJI NAPRAVIO PROPUSTE KOJI SU U UZRONOJ VEZI SA NASTANKOM PROMETNE NEZGODE.

8

Iz obrazloenja: Prije davanja kljunih odgovora koji bi se odnosili na pitanje da li je sa saobraajnopravnog aspekta optueni upravljajui sa vozilom uzrokovao ovu saobraajnu nezgodu, valjalo je ocijeniti da li se u ovom sluaju oteeni moe tretirati kao pjeak u prometu u smislu lana 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, ili kao prepreka na putu shodno lanu 43. stav 1. istog zakona, s obzirom da je u vrijeme nastanka prometne nezgode spavao na kolovozu. Prema odredbi lana 9. taka 42. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, pjeak je osoba koja sudjeluje u prometu, a ne upravlja vozilom, osoba koja vlastitom snagom gura ili vue vozilo, runa kolica, djeije prevozno sredstvo, bicikl, bicikl sa motorom ili pokretna kolica za nemone osobe, osoba u pokretnom stolcu za nemone osobe koju pokree vlastitom snagom ili snagom motora, ako se pri tome kree brzinom ovjeijeg hoda, kao i osoba koja klizi klizaljkama, skijama, saonicama ili se vozi na kotrljajkama. Iz tako koncipirane zakonske odredbe oigledno proizilazi zakljuak, da kao pjeak nije definisana osoba koja lei odnosno spava na kolovozu i tako se nalazi u neprirodnom poloaju. Stoga se, po miljenju ovog suda, oteeni koji je u vrijeme ove prometne nezgode leao na kolovozu u poloaju priblino paralelnim sa desnom ivicom kolovoza, kojom prilikom je dolo do njegovog pregaenja i vuenja vozilom kojim je upravljao optueni, ne moe pravno smatrati kao pjeak. Poto je to tako, onda se u ovom sluaju oteeni moe shodno odredbi lana 43. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, tretirati kao prepreka na putu. Da ovakvo pravno shvatanje ima i svoju realnu injeninu osnovu vidi se iz navoda vjetaka saobraajne struke E. D. koji je naveo, da je prepoznavanje ovakvih prepreka mogue poistovjetiti sa vidljivou neravnina na kolovozu dimenzija 40x40 cm, koje su pod uvjetima nastanka ove prometne nezgode vidljive sa udaljenosti od oko 20 m ispred vozila. Posljedino tome, ovaj sud je iz injeninog supstrata djela ispustio odrednicu, da je oteeni imao status pjeaka u saobraaju i umjesto toga naveo da je bio prepreka na putu, pa je pitanje postojanja krivinog djela i to njegove radnje, posljedice i uzrone veze rjeavao sa aspekta povrede naprijed pomenutog materijalnopravnog propisa. Iz svega naprijed izloenog proizilazi, da je optueni postupio suprotno odredbama lana 174. st. 1. i 2., te lana 43. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini upravljajui tehniki neispravnim vozilom, sa koeficijentom koenja 0,4, svjetlima postavljenim previsoko i pneumaticima na tokovima razliitog proizvoaa, pod utjecajem alkohola sa koncentracijom od 1,95 g/kg kreui se brzinom od 50 km/h usljed alkoholiziranosti brzinu kretanja vozila nije prilagodio stanju vozila i nonim uvjetima vonje kako bi vozilo zaustavio pred svakom preprekom koju moe predvidjeti, radi ega je dolo do pregaenja i vuenja oteenog koji je leao na kolovozu priblino paralelno sa desnom ivicom kolovoza i tako prouzrokovao njegovu smrt. Kada se ponaanje optuenog analizira sa tog aspekta onda je jasno da je on napravio odreene propuste koji su se svodili na dunost prilagoavanja brzine kretanja na oko 30 km/h, s

9

obzirom na tehniku neispravnost vozila, stanje koionog sistema i none uvjete vonje pri kratkim svjetlima koja su bila previsoko postavljena. Na sve ovo ga je obavezivala odredba lana 43. stav 1. naprijed pomenutog zakona prema kojoj je bio duan brzinu kretanja vozila prilagoditi navedenim uvjetima kako bi vozilo mogao pravovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koja se moe predvidjeti. Da je optueni tako postupio, prema navodima vjetaka za saobraaj E. D. mogao je vozilo zaustaviti prije zahvatanja oteenog koji je leao na kolovozu i predstavljao saobraajnu prepreku. Dakle, upravljanje sa vozilom podeenom brzinom za optuenog je bila nuna bezbjedonosna radnja koja je takoe podrazumijevala i njegovo potpuno zaustavljanja prije prepreke i takva njegova obaveza je postojala prije nego to je uoio prepreku na putu, a to je bio oteeni koji je leao na kolovozu po pravcu kretanja njegovog vozila. Time je uspostavio krivinopravnu relevantnu uzronu vezu sa nastankom ove prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala jedna osoba, ali se moe dodati da je to bilo u interakciji sa njenim postupanjem. Takvi propusti optuenog su uzrokovani upotrebom alkohola, a isti se mogu okarakterisati kao grubo krenje saobraajnog propisa o brzini kretanja. Konano, kada je u pitanju krivino djelo teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz lana 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. KZ FBiH ovaj sud zakljuuje da je optueni postupao sa eventualnim umiljajem u odnosu na ugroavanje bezbjednosti javnog prometa i nastupanje zabranjene posljedice, s obzirom da je pod dejstvom alkohola grubo krio saobraajni propis o podeenoj brzini kretanja vozila, na koji nain je uzrokovao posljedicu ovog krivinog djela, dok se tzv. teka posljedica (objektivni uvjeti inkriminacije) moe pripisati njegovom nehatu. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kk-09000005 od 28.05.2009. godine). Nepostojanje oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju 6. lan 336. stav 2. u vezi sa lanom 332. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine UNUTRANJE STANJE OPTUENOG UZROKOVANO UPOTREBOM ALKOHOLA KOJE SE OGLEDA U REDUCIRANJU NJEGOVE PSIHOMOTORIKE PREDSTAVLJA POSTOJANJE VANIH INJENICA, ALI ONE NISU DOVOLJNE ZA IZVOENJE PRAVNOG ZAKLJUKA DA JE ZBOG TOGA BIO OIGLEDNO NESPOSOBAN ZA BEZBJEDNU VONJU. OVO BEZ OBZIRA TO JE SVE TO SVOJIM NAVODIMA POTVRDIO I VJETAK ZA SUDSKU MEDICINU, JER SU TAKVI NAVODI NE SAMO IZVAN DOMENA NJEGOVE STRUKE I VJETAENJA, VE I RADI TOGA TO POSTOJANJE OIGLEDNE NESPOSOBNOSTI ZA BEZBJEDNU VONJU SPADA U KATEGORIJU PRAVNIH ZAKLJUAKA ZA IJE JE IZVOENJE ISKLJUIVO OVLATEN SAMO SUD.

10

Iz obrazloenja: Iz izreke pobijane presude proizilazi, da je optueni u vrijeme nastanka ove saobraajne nezgode postupio suprotno odredbama lana 174. st. 1. i 2. Zakona o osnovama sigurnosti saobraaja na putevima u Bosni i Hercegovini, jer je upravljao sa vozilom pod utjecajem alkohola u krvi od 1,95 g/kg, te se vozilom kretao brzinom od oko 50/h, pa da je usljed alkoholiziranosti zbog koje je bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju propustio u smislu odredbe lana 43. stav 1. naprijed pomenutog zakona brzinu kretanja vozila prilagodi stanju vozila i nonim uvjetima vonje kako bi vozilo mogao da zaustavi pred svakom preprekom na putu usljed ega je sa vozilom naletio na pjeaka A. S. koji je leao na kolovozu i na taj nain zadobio povrede od kojih je umro. U vezi oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju prvostepeni sud je prema obrazloenju pobijane presude zakljuak o njenom postojanju izveo na osnovu injenice da je optueni u vrijeme nastanka ovog saobraajnog udesa bio u alkoholiziranom stanju i da je vjetak za sudsku medicinu naveo, da je ovaj (optueni) zbog utvrene alkoholisanosti bio oigledno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom. S tim u vezi, po miljenju ovog suda, branitelj u albi opravdano osporava postojanje svih elemenata potrebnih za zakljuak, da je optueni u vrijeme nastanka ove saobraajne nezgode bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju. Naime, injenica da je u ovom sluaju optueni bio u alkoholiziranom stanju je veoma vana, ali nije dovoljna za pravno zakljuivanje da je zbog toga bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju, kako to pogreno smatra prvostepeni sud. Za izvoenje takvog pogrenog pravnog zakljuka niestepeni sud je uzeo u obzir i navode vjetaka za sudsku medicinu, koji se izvan domena svoje struke upustio u zakljuivanje da li je optueni bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju. Pri tome je prvostepeni sud potpuno izgubio iz vida, da zakljuak o oiglednoj nesposobnosti za bezbjednu vonju spada u kategoriju pravnih pitanja o kojima se ne moe izjanjavati vjetak, pa su njegovi zakljuci u tom pogledu bez ikakvog znaaja. Stoga, po nalaenju ovog suda, unutranje stanje optuenog uzrokovano upotrebom alkohola koje se ogleda u reduciranju njegove psihomotorike, samo po sebi ne upuuje na postojanje ovog bitnog obiljeja predmetnog krivinog djela, jer mu (za postojanje ovog obiljeja) nedostaju injenice i okolnosti koje bi se odnosile na vanjske manifestacije u vonji optuenog. Poto je nasuprot tome, postojanje oigledne nesposobnosti za bezbjednu vonju pogreno ugraeno u injenini supstrat djela izreke pobijane presude, onda su pravilni albeni prigovori branitelja optuenog da je ista (izreka presude) nerazumljiva i da je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH. Zbog svega naprijed izloenog, valjalo je albu branitelja optuenog djelimino uvaiti i na osnovu lana 330. stav 1. taka a) ZKP FBiH pobijanu presudu ukinuti i

11

odrediti odravanje pretresa pred ovim sudom, te u smislu lana 331. istog zakona samo navesti kratke razloge za donoenje takve odluke. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-08-000408 od 05.02.2009. godine)

Krivotvorenje isprave 7. lan 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine POTO SE POD LANOM ISPRAVOM PODRAZUMIJEVA ISPRAVA KOJU NIJE IZDAO ONAJ KO JE NA NJOJ OZNAEN KAO IZDAVATELJ, PRI EMU JE IRELEVANTNO DA LI JE SADRAJ ISPRAVE ISTINIT ILI NIJE, A POD PREINAENOM PRAVOM ISPRAVOM, ISPRAVA KOD KOJE JE NEOVLAENO IZMIJENJEN NJEN PRVOBITNI SADRAJ U ODNOSU NA PRAVNO RELEVANTNE INJENICE, ONDA JE JASNO, BUDUI DA SE U INJENINOM OPISU DJELA U IZRECI POBIJANE PRESUDE U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA OPTUENE M.A. I K.. NE NAVODI DA SU NA ISPRAVAMA ZA KOJE SE POMINJU KAO IZDAVATELJI ISPRAVA OZNAENA LICA KOJA TE ISPRAVE NISU IZDALA ODNOSNO DA JE NEKO IZMIJENIO NJIHOV PRVOBITNI SADRAJ U POGLEDU PRAVNO RELEVANTNIH INJENICA, JASNO JE DA TAKAV INJENINI OPIS DJELA NE SADRI BITNA OBILJEJA KRIVINOG DJELA KRIVOTVORENJA ISPRAVE IZ LANA 373. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBiH I DA JE DOSLJEDNO TOME UINJENA POVREDA KRIVINOG ZAKONA NA NJIHOVU TETU KADA SU ZA TO KRIVINO DJELO OGLAENI KRIVIM. Iz obrazloenja: Prema navodima albi branitelja svih troje optuenih, prvostepeni sud je uinio povredu krivinog zakona i na taj nain to je optuene oglasio krivima za stjecaj krivinih djela zloupotrebe poloaja ili ovlaenja iz lana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. odnosno iz lana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, mada se u konkretnom sluaju radi o prividnom stjecaju navedenih krivinih djela. Ispitujui ovaj albeni navod branitelja optuenih .E., M.A. i K.., ovaj sud je utvrdio da injenini opis djela u izreci prvostepene presude, u dijelu koji se odnosi na optuene M.A. i K.., ne sadri elemente krivinog djela krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Naime, krivino djelo krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 1. KZ FBiH ini onaj ko izradi lanu ispravu ili preinai pravu ispravu s ciljem da se takva isprava upotrijebi kao prava, ili ko lanu ili preinaenu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, a djelo iz stava 2. istog lana ini onaj ko krivino djelo iz stava 1. uini u pogledu javne isprave, oporuke, mjenice, eka, javne ili slubene knjige, ili druge knjige koja se po zakonu mora voditi. Pod lanom ispravom, u smislu

12

lana 373. KZ FBiH, podrazumijeva se isprava koju nije izdao onaj ko je u njoj oznaen kao izdavatelj, pri emu je irelevantno da li je sadraj isprave istinit ili nije, a, pod preinaenom pravom ispravom, isprava kod koje je neovlaeno izmjenjen njen prvobitni sadraj u odnosu na pravno relevantne injenice. Budui da se u injeninim opisima djela u izreci pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na optuene M.A. i K.., ne navodi da su na ispravama koje se pominju u injeninom opisu kao izdavatelji isprava oznaena lica koja te isprave nisu izdala odnosno da je neko izmijenio njihov prvobitni sadraj u pogledu pravno relevantnih injenica, ovaj sud nalazi da injenini opis djela u taki 1. i 2. izreke pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na radnje optuenih M.A. i K., ne sadri obiljeja krivinog djela krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Iz toga razloga je ovaj sud djeliminim uvaenjem albi branitelja optuenih M.A. i K., a povodom tih albi i po slubenoj dunosti u smislu lana 370. stav 1. taka 2. ZKP, nalazei da je, pravnim kvalificiranjem radnji ovih optuenih i kao krivinog djela krivotvorenje isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, na tetu optuenih uinjena povreda krivinog zakona iz lana 359. taka 4. ZKP, preinaio pobijanu presudu u pravnoj ocjeni djela tako da je radnje optuenog M.A. pravno kvalificirao samo kao krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlaenja iz lana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a radnje optuenog K.. samo kao krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz lana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Pri tome, ovaj sud nalazi neophodnim ukazati da nije bio u prilici da se uputa u ocjenu da li radnje optuenih M.A. i K. sadre obiljeja krivinog djela krivotvorenje slubene isprave iz lana 389. KZ FBiH jer bi to moglo dovesti do izmjene, na tetu optuenih, prvostepene presude u odnosu na pravnu ocjenu djela, pa time i do povrede odredbe lana 371. ZKP, budui da je krivino djelo krivotvorenje slubene isprave iz lana 389. KZ FBiH, po propisanoj kazni, tee od krivinog djela krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. KZ FBiH, a u konkretnom sluaju nije postojala alba tuitelja u odnosu na optuene M.A. i K.. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: K-534/04 od 10.03.2005.godine). ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Prenoenje nadlenosti iz vanih razloga 8. lan 35. stav 3. u vezi stava 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i lan 6. stav 1. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda OKOLNOSTI DA JE OTEENI PREDSJEDNIK DRUGOSTENOG SUDA NE PREDSTAVLJAJU VANE RAZLOGE ZA PRENOENJE MJESNE NADLENOSTI SA PRVOSTEPENOG SUDA NA NEKI DRUGI STVARNO NADLEAN SUD NA TERITORIJI DRUGOG KANTONA.

13

Iz obrazloenja: Prema odredbi lana 35. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), Vrhovni sud Federacije moe za voenje krivinog postupka odrediti drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona ako postoje vani razlozi. Radi toga u ovom sluaju je bilo potrebno ocijeniti, da li se u smislu naprijed pomenute zakonske odredbe u prijedlogu navode vani razlozi za delegaciju mjesne nadlenosti sa Opinskog suda apljina na neki drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona. Kako se to vidi iz stanja spisa predmeta, Kantonalni sud u Mostaru je svojim rjeenjem broj: 58 0 K 051848 09 Kv od 14.04.2009. godine uvaio prijedlog sudije za prethodno sasluanje Opinskog suda u Mostaru za prenoenje mjesne nadlenosti, pa je za voenje krivinog postupka protiv S.L. zbog krivinog djela ugroavanja sigurnosti iz lana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa lanom 55. KZ FBiH odredio Opinski sud u apljini. Kao razloge za takvu odluku je naveo, da je oteena osoba u tom krivinom predmetu D.J. sudija Opinskog suda u Mostaru i da su ovo vani razlozi za prenoenje nadlenosti sa tog suda na neki drugi stvarno nadlean sud na teritoriji Hercegovakoneretvanskog kantona. Ovo zbog toga, jer te okolnosti mogu izazvati sumnju u nepristrasnost i objektivnost toga suda. Dakle, nakon to je razmotrio prijedlog sudije za prethodno sasluanje Opinskog suda u Mostaru, Kantonalni sud u Mostaru je na osnovu ovlaenja iz lana 35. stav 1. ZKP FBiH odredio drugi stvarno nadlean sud na svom podruju, jer je naao da za takvo neto postoje vani razlozi. Nakon to su spisi predmeta dostavljeni Opinskom sudu u apljini, sudija za prethodno sasluanje toga suda je u smislu lana 35. stav 3. u vezi sa stavom 1. ZKP FBiH iste dostavio Vrhovnom sudu Federacije sa pismenim prijedlogom za prenoenje nadlenosti sa tog suda na neki drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona. Kao razloge za takav prijedlog sudija za prethodno sasluanje je naveo okolnosti, da je jedan od oteenih i M.J. predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru, koji je ujedno i drugostepeni sud u odnosu na taj sud (Opinski sud u apljini). Time je sudija za prethodno sasluanje Opinskog suda u apljini, kod Vrhovnog suda Federacije pokrenuo pitanje, da li je zbog zatite funkcije pravosua i u interesu ovog krivinog postupka opravdano izvriti delegiranje nadlenosti sa tog suda na neki drugi sud na podruju drugog kantona, a iz naprijed navedenih razloga. Prije davanja takve ocjene, Vrhovni sud Federacije je imao u vidu da za ouvanje nepristrasnosti i nezavisnosti Opinskog suda u apljini treba podrazumijevati, da taj sud u konkretnom sluaju nije optereen bilo kakvih predrasudama u vezi sa odlukom koju treba donijeti ili jednostavnije navedeno da nije pod uticajem nekih vanjskih informacija ili pritisaka i da svoje injenine i pravne zakljuke moe temeljiti samo na izvedenim dokazima na glavnom pretresu.

14

Kako se to vidi iz podnesenog prijedloga sudije za prethodno sasluanje Opinskog suda u apljini u tom pogledu nisu iznesene bilo kakve relevantne injenice i okolnosti. To to je u tom prijedlogu ukazano, da je jedan od oteenih M.J. predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru, koji je drugostupanjski sud u odnosu na Opinski sud u apljini nije od znaaja. Ovo iz razloga jer u sluaju da u ovoj krivinoj stvari doe do albenog postupka upravo zbog tih okolnosti, Kantonalni sud u Mostaru nee moi postupati kao drugostepeni sud, to osumnjienom garantira odredba lana 6 stav 1 Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zbog svega toga, Vrhovni sud Federacije smatra, da e se u ovom sluaju krivini postupak provesti pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, to znai da ne postoje vani razlozi za prenoenje mjesne nadlenosti na neki drugi stvarno nadlean sud na podruju drugog kantona. Poto prema tome, ne postoje vani razlozi za prenoenje mjesne nadlenosti na koje se ukazuje u prijedlogu sudije za predhodno sasluanje Opinskog suda u apljini, onda je jasno da isti nije mogao biti uvaen. Sa izloenog, Vrhovni sud Federacije je na osnovu ovlatenja iz lana 35. stav 3. u vezi sa stavom 2. ZKP FBiH, odluio kao u izreci. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kr-09-000007 od 30.04.2009. godine). Izuzee presjednice vijea koja je u toku istrage sudjelovala u donoenju rjeenja o produenju pritvora 9. lan 39. taka f) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine OKOLNOST DA JE PREDSJEDNICA SUDEEG VIJEA KAO LAN VANRASPRAVNOG VIJEA U ISTOM PREDMETU SUDJELOVALA U DONOENJU RJEENJA O PRODUENJU PRITVORA OSUMNJIENIMA ODNOSNO OPTUENIMA, SAMA PO SEBI, NE IZAZIVA SUMNJU U NJENU NEPRISTRASNOST I NE MOE PREDSTAVLJATI RAZLOG ZA NJENO IZUZEE IZ LANA 39. TAKA F) ZKP FBiH JER SE NE RADI O ISTOM NIVOU DOKAZANOSTI INJENICA KOJI JE POTREBAN ZA DONOENJE RJEENJA O PRODUENJU PRITVORA I ZA DONOENJE PRESUDE. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, branitelji optuenih kao i drugi branitelj optuenih F. N. i J. S. u albama istiu da je prvostepeni sud uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka b) ZKP FBiH, tj. da je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji se morao izuzeti. Prema navodima iz obje albe, navedena bitna povreda odredaba krivinog postupka sastoji

15

se u tome to je na glavnom pretresu kao predsjednica sudeeg vijea sudjelovala sudija koja je bila lan vijea koje je odluivalo o produenju pritvora optuenima M. A., F. N. i J. S.. Prema albi branitelja optuenih M. A., F.N. i J.S., to je bio razlog iz lana 39. taka e) ZKP FBiH za izuzee predsjednice sudeeg vijea, dok se drugi branitelj optuenih F. N. i J. S. nije izjasnio o kojem bi se zakonskom razlogu za izuzee u konkretnom sluaju radilo. Ovi albeni navodi branitelja su neosnovani. Naime, prema odredbi lana 39. taka e) ZKP FBiH, sudija ne moe vriti sudijsku dunost ako je u istom predmetu uestvovao u donoenju odluke koja se pobija pravnim lijekom i ovaj zakonski razlog za izuzee odnosi se na sudije koje odluuju o podnesenom pravnom lijeku i odreuje da o podnesnom pravnom lijeku protiv neke odluke ne moe odluivati sudija koji je uestvovao u donoenju pobijane odluke. Kako predsjednica sudeeg vijea prvostepenog suda uestvujui na glavnom pretresu nije odluivala o bilo kakvoj albi nego je donijela prvostepenu presudu a o albama podnesenim protiv te presude odluuje vijee ovog suda, u konkretnom sluaju nije postojao razlog za izuzee predsjednice sudeeg vijea propisan u lanu 39. taka e) ZKP FBiH. Takoe, ovaj sud nalazi da okolnost da je predsjednica sudeeg vijea kao lan vanraspravnog vijea u istom predmetu sudjelovala u donoenju rjeenja o produenju pritvora osumnjienima odnosno optuenima, sama po sebi, ne izaziva sumnju u njenu nepristrasnost i ne moe predstavljati razlog za njeno izuzee iz lana 39. taka f) ZKP FBiH jer se ne radi o istom nivou dokazanosti injenica koji je potreban za donoenje rjeenja o produenju pritvora i za donoenje presude. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700K08 000471 od 14.01.2009. godine) Instruktivni rok 10. lan 145. stav 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine I AKO TUITELJ NAKON TO JE OD NJEGA ZATRAENO DA DOPUNI PRIJEDLOG ZA PRODUENJE PRITVORA KAKO BI SE PO NJEMU MOGLO POSTUPATI, NIJE PODNIO DOPUNJENI PODNESAK NAJMANJE PET DANA PRIJE ISTEKA VREMENA TRAJANJA PRITVORA PO PRETHODNOM RJEENJU, TO NE MOE BITI OSNOV ZA ODBACIVANJE TOG PRIJEDLOGA KAO NEBLAGOVREMENOG. OVO ZBOG TOGA JER JE POMENUTI ROK U SMISLU LANA 145. STAV 3. ZKP FBiH SAMO INSTRUKTIVNI ROK I ZA NJEGOVO NEPOTIVANJE NISU PREDVIENE PROCESNE POSLJEDICE. Iz obrazloenja: Takoe, neosnovano se albom branitelja tvrdi da tuitelj, nakon to mu je prijedlog za produenje pritvora vraen kako bi ga ispravio odnosno dopunio unoenjem sadraja neophodnih da bi se po njemu moglo postupati, nije mogao istaknuti u dopunjenom podnesku prijedlog za produenje pritvora i po novom pritvorskom osnovu kojega nije sadravao prvobitno podneseni prijedlog tuitelja. Naime, pravo je tuitelja da zahtijeva produenje pritvora po osnovu po kojem on smatra da i dalje postoje razlozi za pritvor.

16

Okolnost da je prijedlog za produenje pritvora po osnovu iz lana 146. stav 1. taka c) ZKP FBiH podnesen u dopunjenom podnesku koji nije podnijet najmanje pet dana prije isteka roka trajanja pritvora po prethodnom rjeenja o pritvoru, pri injenici da je on podnesen prije isteka vremena trajanja pritvora po prethodnom rjeenju, ne moe biti osnov za odbacivanje tog prijedloga tuitelja kao neblagovremenog. Naime, rok iz lana 145. stav 3. ZKP FBiH je instruktivni rok predvien zakonom kako bi se omoguilo blagovremeno donoenje odluke o osnovanosti prijedloga za produenje pritvora i iz cjeline zakonskih odredaba koji se odnose na pritvor vidljivo je da zakon za nepotivanje tog roka ne predvia kao posljedicu odbacivanje prijedloga za produenje pritvora kao neblagovremenog. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09-000164 od 10.04.2009. godine). Opasnost od ponavljanja krivinog djela 11. lan 146. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine POTO JE IZ OBRAZLOENJA POBIJANOG RJEENJA VIDLJIVO, DA PRITVOR OPTUENOM NIJE PRODUEN ZBOG OPASNOSTI OD PONAVLJANJA KRIVINOG DJELA SPOLNI ODNOAJ SA DJETETOM IZ LANA 207. STAV 5. U VEZI SA STAVOM 2. KZ FBiH PREMA ISTOVJETNIM OTEENIMA, NEGO OPENITO ZBOG OPASNOSTI OD PONAVLJANJA TAKVOG KRIVINOG DJELA ZA KOJE SE MOE IZREI KAZNA ZATVORA OD TRI GODINE ILI TEA KAZNA, ONDA SE PRAVILNOST TAKVOG ZAKLJUKA PRVOSTEPENOG SUDA NE MOE DOVESTI U PITANJE ALBENIM PRIGOVORIMA BRANITELJA DA OPTUENI VE DUI VREMENSKI PERIOD NIJE U KONTAKTU SA OTEENIMA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 002923 09 K 2 od 04.05.2009.godine). Dobrovoljno prijavljivanje 12. lan 146. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ALBENI NAVOD DA SE OPTUENI DOBROVOLJNO PRIJAVIO NADLENOM POLICIJSKOM ORGANU, NE MOE DOVESTI U PITANJE PRAVNI ZAKLJUAK IZ POBIJANOG RJEENJA DA SU PREMA NJEMU ISPUNJENI UVJETI ZA PRODUENJE PRITVORA IZ OSNOVA LANA 146. STAV 1. TAKA A) ZKP FBiH ZBOG OPASNOSTI OD BJEKSTVA, S OBZIROM DA JE BIO U BJEKSTVU I DA JE DONESENA NAREDBA TOGA SUDA DA SE ZA NJIM IZDA POTJERNICA.

17

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 004088 09 K od 01.07.2009. godine) Kontrola pritvora 13. lan 151. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine BUDUI DA POSTUPAK KONTROLE OPRAVDANOSTI PRITVORA U SMISLU LANA 151. STAV 1. ZKP FBiH PODRAZUMJEVA KONTROLU DALJEG POSTOJANJA UVJETA ZBOG KOJIH JE PRITVOR PREMA OPTUENOM BIO ODREEN ILI PRODUEN, PA PREMA TOME I OPEG UVJETA ZA ODREIVANJE ODNOSNO PRODUENJE PRITVORA IZ LANA 146. STAV 1. ISTOG ZAKONA POSTOJANJA OSNOVANE SUMNJE DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO DJELO, TE KAKO POBIJANO RJEENJE NE SADRI IZJANJENJE SUDA O DALJEM POSTOJANJU OVOG OPEG UVJETA ZA ODREIVANJE ODNOSNO PRODUENJE PRITVORA, INJENINO STANJE U POBIJANOM RJEENJU JE OSTALO NEPOTPUNO UTVRENO. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09-000030 od 21.01.2009. godine) Mogunost koritenja opih pravnih akata kao dokaza 14. lan 276. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine POTO IZ OPIH PRAVNIH AKATA SUD NE MOE IZVODITI ZAKLJUKE O POSTOJANJU ILI NEPOSTOJANJU ODREENIH INJENICA, JER SU ONI IZVOR PRAVA I SLUE ZA RJEAVANJE PRAVNIH PITANJA NA OSNOVU UTVRENIH INJENICA, ONDA SU BILI NEOSNOVANI PRIJEDLOZI TUITELJICE NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM DA SE MEU DOKAZE UVEDU STATUT RADNE ZAJEDNICE SIZ-a STANOVANJA CAZIN I ODLUKA O OSNIVANJU STAMBENOG FONDA OPINE CAZIN. Iz obrazloenja: Dakle, po ocjeni Vrhovnog suda Federacije, tuiteljica je imala respektabilan vremenski period od 3 mjeseca i 19 dana da osigura nove dokaze, te dosljedno tome nije bila u podreenom poloaju u odnosu na suprotnu stranu. Samim tim, nije dovedeno u pitanje naelo pravinog postupka, kako to tuiteljica sa svojim prigovorima eli prikazati. I pored toga, prema stanju spisa predmeta, tuiteljica u navedenom razumnom vremenskom periodu koji je imala na raspolaganju nije osigurala nijedan novi dokaz koji bi se odnosio na sporna pitanja vlasnitva i prava raspolaganja nad predmetnim stanom u vrijeme njegove dodjele, iako su odgovori na ta pitanja bili kljuni za ocjenu da li je optuena na nain opisan u izreci ove presude uinila krivino djelo za koje se tereti.

18

Istina, tuiteljica je pribavila Odluku o osnivanju stambenog fonda Opine Cazin (Slubene novine opine Cazin, broj: 1/99), ali to nije dokaz ve podzakonski opi pravni akt u ijem lanu 30. stav 1. je propisano da danom poetka rada Fonda prestaje sa radom SIZ stanovanja Cazin, a u stavu 2. istog lana da njegova sredstva, prava, obaveze i zaposlene radnike preuzima Fond. Prema tome, sa jedne strane ovaj opi pravni akt ne daje odgovore na pomenuta sporna pitanja koja se odnose na vlasnitvo i pravo raspolaganja na predmetnim stanom u vrijeme njegove dodjele, a sa druge strane u odnosu na ova pitanja kao to je naprijed navedeno tuiteljica nije osigurala ni jedan novi dokaz. Ovo je oigledno posljedica pogrenog tumaenja Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i ne uvaavanja zakonskih i konvencijskih obaveza na koje joj je ukazano i u naprijed navedenom rjeenju Vrhovnog suda Federacije. Nadalje, tuiteljica je u vie navrata predlagala da se kao dokaz uvede Statut Radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin od 11.11.1978. godine, to Vrhovni sud Federacije nije prihvatio, te je rjeenjem odbio takav prijedlog i ujedno odredio da se iz dokaznog materijala izdvoji Statut SIZ-a stanovanja Cazin iz mjeseca februara 1997. godine. Na sve ovo je bilo nuno ukazati i dati potrebna objanjenja za ovakvo postupanje, jer bi u suprotnom po shvatanju tuiteljice i ovo moglo znaiti da joj se kao strani u postupku uskrauje razumna mogunost da dokazuje tezu optube i takoe na ovaj nain povreuje naelo pravinog postupka sadrano u lanu 6. stav 1. Evropske konvencije. Objanjenje Vrhovnog suda Federacije za odbijanje navedenog prijedloga ima svoju polaznu osnovu u tome da je Statut Radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin donesen na osnovu l. 405. stav 2., 408. i 463. Zakona o udruenom radu. To znai da su na osnovu navedenih zakonskih odredaba radnici Radne zajednice SIZ-a stanovanja Cazin imali ovlaenje da na odranom referendumu donesu pomenuti Statut, koji je postao njen glavni, opi pravni akt. Poto je to tako, onda taj opi pravni akt ne moe biti dokaz i predstavljati izvor saznanja o injenicama, ve je isti izvor prava i slui za rjeavanje pravnih pitanja na osnovu utvrenih injenica. Kada se naprijed izloeno ima u vidu, onda je potpuno jasno, da je prijedlog tuiteljice da se jedan opi pravni akt uvrsti u dokazni materijal bio pogrean, pa je zbog toga i odbijen kao neosnovan. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kk-09-000013 od 22.06.2009. godine)

19

Izmjena optube 15. lan 290. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine TUITELJICA MOE IZMJENITI OPTUBU NA PRETRESU PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM (ISTO TAKO I NA GLAVNOM PRETRESU PRED PRVOSTEPENIM SUDOM) U SKLADU SA PRAVILIMA POSTUPKA, ALI SAMO DO OKONANJA DOKAZNOG POSTUPKA, A NE DO ZAVRETKA GLAVNOG PRETRESA. Iz obrazloenja: Prije okonanja dokaznog postupka predsjednica vijea je pozvala stranke i branitelja da se oituju o prihvaenim i preuzetim dokazima koji su izvedeni pred prvostepenim sudom, zatim da se oituju o svojim primjedbama ili eventualno da dadnu izjave da ostaju kod onih primjedbi koje su iznesene pred Kantonalnim sudom u Tuzli i da ako smatraju ukau da treba preuzeti i prihvatiti jo neki dokaz, zatim da se izjasne da li imaju novih dokaznih prijedloga, te ukoliko ele postave neki drugi zahtjev relevantan za ovaj krivini postupak. Nakon toga su stranke i branitelj samo izjavili, da nemaju primjedbe na preuzete i prihvaene dokaze izvedene pred prvostepenim sudom a nisu imali ni novih dokaznih prijedloga. Takoe, i pored datih upozorenja da mogu postaviti neki drugi zahtjev relevantan za ovaj krivini postupak oni to nisu uinili, iako je to sa aspekta optube znailo mogunost njene izmjene u onim okvirima koje dozvoljavaju pravila postupka. S obzirom na naprijed navedeno i posebno okolnosti, da stranke i branitelj nisu imali novih dokaznih prijedloga predsjednica vijea ovog suda je na osnovu ovlaenja iz lana 291. stav 2. u vezi stava 1. ZKP FBiH objavila da je dokazni postupak dovren. Tuiteljica je tek tada prema zapisniku o pretresu najavila da bi izmijenila injenini opis djela optube, a onda kada je od strane predsjednice vijea upozorena da je dokazni postupak ve okonan iznijela je netana tvrenja, da je to uinila prije njegovog okonanja. Po ocjeni ovog suda ovo sve je prije svega u suprotnosti jedno sa drugim, jer zbog ega bi tuiteljica nakon okonanja dokaznog postupka najavila da bi izmijenila injenini opis djela, ako je to ve uradila prije toga. I ne samo to, za ovo drugo tvrenje je najbitnije ukazati da je dijametralno suprotno od onoga kako je tekao i okonan dokazni postupak, odnosno opreno je sa navodima iz zapisnika o pretresu. Osim toga, kako to proizlazi iz zapisnika o pretresu tuiteljica je poslije toga i sama demantovala svoje prethodne netane tvrdnje da je takav zahtjev za izmjenu optube

20

postavila prije okonanja dokaznog postupka. Ovo zbog toga, jer je navela da je to namjeravala uiniti nakon to odbrana stavi svoje dokazne prijedloge, pa kako to nije uinjeno da ona nije mogla predvidjeti da e dokazni postupak biti okonan. Meutim, imajui u vidu itav slijed pretresa pred ovim sudom i nastalu procesnu situaciju kada je na kraju dokaznog postupka zatraeno od stranaka i branitelja da se izjasne o odreenim okolnostima i eventualno o novim dokaznim prijedlozima kojih nije bilo i da je od strane predsjednice vijea ukazano i na mogunost postavljanja nekog zahtjeva relevantnog za krivini postupak, to je oigledno podrazumijevalo i mogunost izmjene optube (koja bi mogla biti samo u skladu sa pravilima postupka) koju tuiteljica nije izvrila, onda je potpuno neprihvatljiva njena tvrdnja da je nakon izjanjenja odbrane da nema primjedbe na preuzete i prihvaene dokaze i da nema novih dokaznih prijedloga, bila neoekivana objava da je dokazni postupak okonan, kada je nasuprot tome tako neto izriito propisano u odredbama lana 291. stav 2. u vezi stava 1. ZKP FBiH. Konano je tuiteljica prema zapisniku o pretresu promijenila i ta netana tvrenja, pa je iznijela novo tumaenje da predsjednica vijea nije objavila da je glavni pretres dovren (dakle, vie nije dovodila u pitanje okolnosti, da je dokazni postupak bio okonan kada je postavila zahtjev za izmjenu optube), pa da je kako to tvrdi imala pravo da izmijeni optubu. Po nalaenju ovog suda, takva mogunost je postojala u ranijim pravilima postupka koja su novelirana, pa je u smislu sada vaee odredbe lana 290. ZKP FBiH tako neto mogue samo do okonanja dokaznog postupka, a ne do zavretka glavnog pretresa. To dalje znai, da izneseno tumaenje tuiteljice ne samo da nema uporita u navedenoj zakonskoj odredbi, ve kao takvo znai i njeno faktiko derogiranje, s obzirom da se njime nastoji uspostaviti nepostojee pravo izmjene optube do okonanja glavnog pretresa iako je nasuprot tome propisano da je to mogue do okonanja dokaznog postupka. Poto naprijed izloeno sudsko tumaenje ovog propisa mora imati za posljedicu njegovu adekvatnu primjenu, a ne njegovu derogaciju to i nije dozvoljeno tuiteljici da izvri izmjenu optube nakon okonanja dokaznog postupka. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700Kk09 000007 od 16.04.2009. godine) Obaveznost obavjetavanja branitelja 16. lan 312. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i lan 5. stav 4. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava osnovnih sloboda

21

AKO NA SJEDNICI VIJEA ODRANOJ POVODOM PRIJEDLOGA ZA PRODUENJE PRITVORA, BRANITELJU OSUMNJIENOG NISU DATA POTREBNA OBAVJETENJA O DOKAZIMA KOJE JE DOSTAVIO TUITELJ, I NA KOJIMA ZASNIVA TAKAV PRIJEDLOG KAKO JE TO PROPISANO U LANU 61. STAV 2. ZKP FBiH, A TO JE NEOPHODNO KAKO BI BRANITELJ MOGAO OSPORAVATI POSTOJANJE OPEG UVJETA ZA PRITVOR, ONDA JE TIME PRVOSTEPENI SUD PROPUSTIO OBEZBIJEDITI JEDNAKOST PRAVNIH SREDSTAVA I MOGUNOST OSUMNJIENOG DA OSPORI OPRAVDANOST RAZLOGA ZA PRODUENJE PRITVORA, PA JE TIME POVRIJEENO NJEGOVO PRAVO NA ODBRANU, I UINJENA JE BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA D) NAVEDENOG ZAKONA, TE JE POVRIJEENA I ODREDBA LANA 5. STAV 4. EVROPSKE KONVNECIJE O ZATITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepeno rjeenje zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH, branitelj osumnjienog u albi istie da je prvostepeni sud, prilikom odluivanja o prijedlogu tuitelja za produenje pritvora osumnjienom, ponovo povrijedio pravo osumnjienog na odbranu jer ponovo, protivno lanu 61. stav 2. ZKP FBiH, sud nije obavijestio branitelja o dokazima koji su relevantni za odluivanje o osnovanosti prijedloga za produenje pritvora osumnjienom odnosno za stvarnu mogunost odbrane da osporava zakonitost i pravilnost odluke o produenju pritvora. Ovi albeni navodi branitelja su osnovani. Iz spisa predmeta vidljivo je da je na sjednici vijea Kantonalnog suda u Bihau, koja je odrana dana 29.12.2008. godine povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienom Kt-1326/08 od 25.12.2008. godine, kantonalni tuitelj, pri obrazlaganju tog prijedloga, naveo da je osnovana sumnja da je osumnjieni uinio krivino djelo radi kojeg se protiv njega vodi istraga zasnovana na izjavi oteenog H.I. kao i na odreenim materijalnim dokazima, izmeu ostalog, na snimkama polnog akta koji je osumnjieni snimao na svoj mobitel, te na nalazu o ljekarskom pregledu oteenog od 02.12.2008. godine, a da je branitelj osumnjienog, na istoj sjednici, izjavio da mu dokazi, na kojima kantonalni tuitelj zasniva svoju tvrdnju o postojanju osnovane sumnje da je osumnjieni uinio krivino djelo zbog kojeg se protiv njega vodi istraga, nisu prezentirani u smislu lana 61. stav 2. ZKP FBiH. Iz spisa predmeta je takoe vidljivo da je ovaj sud rjeenjem 070-0-K-09-000007 od 08.01.2009. godine, odluujui o albi branitelja protiv rjeenja Kantonalnog suda u Bihau broj 001-0-Kv-08-000093 od 29.12.2008. godine koje je donijeto nakon pomenute sjednice vijea prvostepenog suda, djelimino uvaio albu branitelja, navedeno rjeenje Kantonalnog suda u Bihau ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno odluivanje s obrazloenjem da je osnovan albeni prigovor branitelja da je u konkretnom sluaju postupljeno protivno odredbi lana 61. stav 2. ZKP FBiH jer da sud nije branitelju dao potrebna obavjetenja o dokazima koje je dostavio tuitelj, a to je

22

neophodno kako bi branitelj mogao osporavati postojanje opeg uvjeta za produenje pritvora, te da je prvostepeni sud usljed toga propustio obezbijediti jednakost pravnih sredstava i mogunost osumnjienog da ospori opravdanost navedenih razloga za produenje pritvora, pa da je time povrijedio odredbu lana 5. stav 4. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je prvostepeni sud svoj zakljuak o daljem postojanju osnovane sumnje da je osumnjieni, uinio krivino djelo zbog kojeg se protiv njega vodi istraga zasnovao na iskazima osumnjienog, iskazu oteenog H.I. i svjedoka K.M. i P.A., te na medicinskoj dokumentaciji na ime oteenog i snimkama, koje je mobitelom napravio osumnjieni prilikom polnog akta sa oteenim. Meutim, iz spisa predmeta vidljivo je da je prvostepeni sud, postupajui u smislu lana 61. stav 2. ZKP FBiH, osumnjienom i njegovom branitelju, u pogledu dokaza koje je dostavio tuitelj, dao potrebna obavjetenja samo u odnosu na iskaze svjedoka K.M. i P.A., te oteenog H.I., a da odbrani opet nije dao obavjetenje o svim dokazima na kojima je tuitelj temeljio svoj prijedlog za produenje pritvora i na kojima je i prvostepeni sud zasnovao svoj zakljuak o daljem postojanju osnovane sumnje da je osumnjieni uinio krivino djelo zbog kojeg se protiv njega vodi istraga. Naime, prvostepeni sud je propustio to uiniti u pogledu medicinske dokumentacije na ime oteenog i snimaka polnog akta koji je mobitelom uinio osumnjieni. Na taj nain odbrana je ponovo onemoguena da djelotvorno osporava dalje postojanje razloga za pritvor, pa je na taj nain uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH, te je povrijeena i odredba lana 5. stav 4. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Osim toga, iz zapisnika o sjednici vijea prvostepenog suda od 14.01.2009. godine vidljivo je da je branitelj osumnjienog osporio zakonitost pritvora osumnjienog od trenutka donoenja prethodnog rjeenja o ukidanju pritvora. Kako je prvostepeni sud, kako se to osnovano ukazuje albom branitelja, propustio u svom rjeenju dati ocjenu tih navoda branitelja, pobijano rjeenje ne sadri razloge o odlunim injenicama, te je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH. Iz navedenih razloga je ovaj sud, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim je albu branitelja osumnjienog djelimino uvaio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Pri ponovnom odluivanju prvostepeni sud e otkloniti uinjene bitne povrede odredaba krivinog postupka, pa e nakon ocjene prijedloga tuitelja za produenje pritvora i navoda odbrane povodom tog prijedloga, moi donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700K09 000044 od 30.01.2009. godine) Zabrana obavljanja sudijske dunosti 17. lan 312. stav 1. toka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

23

AKO JE SUDIJA ZA PREDHODNO SASLUANJE BIO PREDSJEDNIK VIJEA KOJE JE ODLUIVALO O ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVINOG POSTUPKA ONDA JE U SMISLU LANA 39. TAKA D) ZKP FBiH U DONOENJU POBIJANOG RJEENJA UESTVOVAO SUDIJA KOJI SE MORAO IZUZETI, PA JE TIM UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA A) ISTOG ZAKONA. Iz obrazloenja: Iz spisa predmeta vidljivo je da je sudija .Z., koji je bio predsjednik vijea koje je odluivalo o zahtjevima osuenog i njegove braniteljice za ponavljanje krivinog postupka, u istom krivinom predmetu postupao kao sudija za prethodno sasluanje. Odredbom lana 39. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) propisano je da sudija ne moe vriti sudijsku dunost ako je, u istom krivinom predmetu, izmeu ostalog, uestvovao kao sudija za prethodno sasluanje. Ova zabrana odnosi se na dalje obavljanje bilo koje sudijske dunosti u istom krivinom predmetu neovisno od faze postupka u kojoj se predmet nalazi, tj. neovisno da li se radi o prvostepenom ili drugostepenom krivinom postupku ili o postupku po vanrednom pravnom lijeku. Stoga se osnovano albom osuenog istie da je u konkretnom sluaju, poto je sudija .Z. bio predsjednik vijea koje je odluivalo o njegovom i zahtjevu njegove braniteljice za ponavljanje postupka, u donoenju pobijane odluke uestvovao sudija koji je morao biti izuzet. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 06 0 K 000018 09 K od 03.04.2009. godine) Neiznoenje dijelova iskaza svjedoka 18. lan 312. stav 1. taka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine AKO SUD NA OSNOVU IZVEDENIH DOKAZA NIJE MOGAO POUZDANO UTVRDITI, DA JE OPTUENI UESTVOVAO U NAPADU NA CIVILNO STANOVNITVO KOJI JE IMAO ZA POSLJEDICU SMRT LJUDI, ZATIM DA JE UESTVOVAO U MUENJU, NEOVJENOM POSTUPANJU I NANOENJU VELIKIH PATNJI ILI POVREDA TJELESNOG INTEGRITETA ILI ZDRAVLJA CIVILNOG STANOVNITVA, TE U NJIHOVOM PROTUZAKONITOM ODVOENJU U LOGORE I LIAVANJU PRAVA NA PRAVILNO I NEPRISTRASNO SUENJE, ONDA NEIZNOENJEM U OBRAZLOENJU PRESUDE ONIH DIJELOVA ISKAZA SVJEDOKA KOJI SE ODNOSE NA SAMO PRISUSTVO OPTUENOG U SELIMA MUSII I KUICE U DANE KADA JE IZVREN NAPAD NA CIVILNO STANOVNITVO, NIJE UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA

24

KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH, JER SE TI DIJELOVI ISKAZA NE ODNOSE NA OKOLNOSTI RELEVANTNE ZA UTVRIVANJE POSTOJANJA KRIVINOG DJELA I KRIVINE ODGOVORNOSTI OPTUENOG ZA RADNJE ZA KOJE JE PRVOSTEPENOM PRESUDOM OSLOBOEN OD OPTUBE (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-06-000159 od 19.09.2006. godine) Bitna povreda odredaba krivinog postupka 19. lan 312. stav 1. toka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine NEOSNOVANO SE ALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE PRVOSTEPENI SUD UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH TIME TO OBRAZLOENJE POBIJANE PRESUDE NE DAJE NIKAKVE RAZLOGE O MOTIVU OPTUENIH DA UINE KRIVINO DJELO ZA KOJE SU OGLAENI KRIVIM. OVO RADI TOGA, JER BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA K) ZKP FBiH POSTOJI AKO U PRESUDU NISU NAVEDENI RAZLOZI O ODLUNIM INJENICAMA, PA, KAKO MOTIV NIJE ODLUNA INJENICA U POGLEDU KRIVINOG DJELA NEOVLAENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA IZ LANA 238. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBiH ZA KOJE SU OPTUENI OGLAENI KRIVIMA, NEPOSTOJANJE RAZLOGA U POBIJANOJ PRESUDI O MOTIVU UINJENJA DJELA NE PREDSTAVLJA BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 0700K08 000471 od 14.01.2009. godine) Bitna povreda zbog nedonoenja odluke o izuzeu tuitelja 20. lan 312. stav 2. u vezi sa lanom 43. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine U SLUAJU AKO JE NA SJEDNICI VIJEA KOJA SE ODRAVA POVODOM PRIJEDLOGA ZA PRODUENJE PRITVORA, BRANITELJ OSUMNJIENOG PODNIO ZAHTJEV ZA IZUZEE TUITELJA, ONDA JE SHODNOM PRIMJENOM LANA 43. ZKP FBiH OVAJ BIO DUAN OBUSTAVITI SVAKI RAD NA PREDMETU OSIM PREDUZIMANJA ONIH RADNJI ZA KOJE POSTOJI OPASNOST OD ODLAGANJA, PA JE U TAKVOJ PROCESNOJ SITUACIJI BILA OBAVEZA SUDA PREKINUTI SJEDNICU VIJEA DOK KOLEGIJ TUITELJSTVA NE DONESE ODLUKU O ZAHTJEVU ZA IZUZEE. KAKO JE IZOSTALO TAKVO POSTUPANJE ONDA JE TO MOGLO UTJECATI NA PRAVILNOST I ZAKONITOST

25

DONESENE ODLUKE O PRODUENJU PRITVORA PREMA OSUMNJIENOM I TIME JE UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 2. U VEZI SA LANOM 43. ZKP FBiH. Iz obrazloenja: Pobijajui zakonitost i pravilnost prvostepenog rjeenja, branitelj osumnjienog S.K. u albi istie da je na roitu koje je, povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienom odrano pred Kantonalnim sudom u Tuzli dana 03.03.2009.godine, zatraio izuzee postupajueg tuitelja, ali da, iako je bilo nuno prvo rijeiti podneseni zahtjev za izuzee postupajueg tuitelja, pa potom rjeavati o prijedlogu za produenje pritvora, prvostepeni sud nije tako uinio nego je, ne ekajui odluku o podnesenom zahtjevu za izuzee tuitelja, donio svoju odluku povodom prijedloga postupajueg tuitelja za produenje pritvora. Ovi albeni navodi branitelja su osnovani. Naime, odredbom lana 44. ZKP FBiH propisano je da se odredbe o izuzeu sudija shodno primjenjuju i na tuitelja. To znai da se i na tuitelja shodno primjenjuje odredba lana 43. ZKP FBiH, kojom je propisano da kad sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzee, duan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a, ako se radi o izuzeu iz lana 39. taka f) tog zakona, moe do donoenja rjeenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Iz zapisnika sa roita odranog dana 03.03.2009.godine pred Kantonalnim sudom u Tuzli, a povodom prijedloga kantonalnog tuitelja za produenje pritvora osumnjienom, vidljivo je da je na tom roitu branitelj osumnjienog podnio zahtjev za izuzee postupajueg tuitelja. Usljed toga, shodnom primjenom lana 43. ZKP FBiH, postupajui tuitelj je bio duan odmah obustaviti svaki rad na predmetu jer se izuzetak propisan u tom lanu, koji se odnosi na zahtjev za izuzee po lanu 39. taka f) ZKP FBiH i prema kojem do donoenja rjeenja o zahtjevu za izuzee sudija odnosno tuitelj moe preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja, ne moe odnositi na radnje koje predstavljaju odluke tuitelja, koje on, na osnovu zakonskih ovlatenja, donosi u odreenom predmetu kao to je, na primjer, odluka da se predloi produenje pritvora osumnjienom. Iz tog razloga sud je bio duan prekinuti sjednicu dok kolegij tuiteljstva ne donese odluku o zahtjevu za izuzee postupajueg tuitelja koji je u konkretnom predmetu podnio prijedlog za produenje pritvora. Propust prvostepenog suda da to uini, s obzirom da je rije o donoenju odluke povodom prijedloga postupajueg tuitelja za produenje pritvora osumnjienom, mogao je utjecati na pravilnost i zakonitost donesene odluke. Iz navedenog razloga je ovaj sud, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim se djelimino uvaava alba branitelja osumnjienog, pobijano rjeenje ukida i predmet vraa prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Pri ponovnom odluivanju, prvostepeni sud e otkloniti uinjenu povrede postupka, pa e, nakon briljive i savjesne ocjene svih relevantnih okolnosti, vodei rauna o svojoj dunosti da da potpune i odreene razloge za svaki svoj zakljuak povodom prijedloga za produenje pritvora, moi donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

26

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09000112 od 12.03.2009. godine)

___________________________________________ GRAANSKO PRAVO __________________________________________

STVARNO PRAVO Graenje privremeni objekat 21. lan 10. stav 3. i lan 27. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima PRIVREMENI OBJEKAT KOJI NEMA TRAJNU NAMJENU NE MOE DOBITI SVOJSTVO OBJEKTA TRAJNE NAMJENE SAMO USLIJED INJENICE DA U ODREENOM VREMENSKOM PERIODU NIJE TRAENO NJEGOVO UKLANJANJE, PA SE GRAENJEM TAKVOG OBJEKTA NA TUEM ZEMLJITU NE MOE STEI PRAVO VLASNITVA. Iz obrazloenja: Poslovni objekat tuiteljice koji nema trajnu namjenu (rjeenjem Optinskog sekretarijata za privredu, urbanizam i stambeno-komunalne poslove Skuptine Optine Glamo broj 03/3-361-37/89 od 20.06.1989. godine tuiteljici je kao investitoru odobrena izgradnja frizerskog salona kao privremenog objekta) ne moe vremenom zato to nije traeno njegovo uklanjanje postati objekat trajne namjene, kako to tuiteljica tvrdi u reviziji. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000324 od 26.05.2009.godine)

27

Pravo vlasnitva pravni posao 22. lan 25. stav 1. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima i lan 5. stav 1. Zakona o zemljinim knjigama F BiH DO POETKA PRIMJENE ZAKONA O ZEMLJINIM KNJIGAMA FEDERACIJE BIH UKNJIBA PRAVA VLASNITVA U ZEMLJINIM KNJIGAMA, KAO NAIN STICANJA PRAVA VLASNITVA, ODNOSILA SE NA STICANJE PRAVA VLASNITVA TEMELJEM PRAVNOG POSLA, A NE I NA STICANJE PRAVA VLASNITVA GRAENJEM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08000824 od 07.07.2009. godine) Graenje graevinski objekat 23. lan 27. stav 1. Zakona o vlasniko pravnim odnosima SEPTIKA JAMA NEMA SVOJSTVO GRAEVINSKOG OBJEKTA KOJEG IMA U VIDU ODREDBA LANA 27. STAV 1. ZAKONA O VLASNIKO PRAVNIM ODNOSIMA, PA STOGA NEMA USLOVA ZA STICANJE PRAVA VLASNITVA NA TUEM ZEMLJITU GRAENJEM SEPTIKE JAME. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001273 od 20.01.2009. godine) Dosjelost drutveno (dravno) vlasnitvo 24. lan 32. Zakona o vlasniko pravnim odnosima. ODREDBE ZAKONA O OSNOVAMA VLASNIKIH ODNOSA, KAO NI ODREDBE KASNIJEG ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA, NE DJELUJU RETROAKTIVNO, PA STOGA ODREDBE TIH ZAKONA NE KONVALIDIRAJU ODNOSE KOJI SU DO TADA POSTOJALI IZMEU ODREENIH SUBJEKATA U SMISLU PRIZNAVANJA DOTADANJEG TOKA DOSIJEDANJA NA STVARIMA U DRUTVENOM VLASNITVU. Iz obrazloenja: Prema usvojenom pravnom stavu ovog revizijskog suda vrijeme potrebno za sticanje prava vlasnitva dosjelou na nekretninama u drutvenom (dravnom) vlasnitvu, kakav status nesporno ima nekretnina koja je predmet ovog spora, poinje tei od dana stupanja na snagu Zakona o osnovama vlasnikih odnosa, koji je stupio na snagu 10.10.1995. godine.

28

Naime, tek je navedenim Zakonom izostavljena odredba lana 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, koja je izriito odreivala da se pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Odredbe Zakona o osnovama vlasnikih odnosa, kao ni odredbe kasnijeg Zakona o vlasniko-pravnim odnosima, ne djeluju retroaktivno, pa stoga odredbe tih zakona ne konvalidiraju odnose koji su do tada postojali izmeu odreenih subjekata u smislu priznavanja dotadanjeg toka dosijedanja na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Stavljanje van snage odredbe lana 29. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima znai samo njeno ukidanje (ex nunc), a ne i ponitavanje (ex tunc), pa se vrijeme posjedovanja stvari u drutvenom vlasnitvu do 10.10.1995. godine ne moe raunati u dosjelost. Posjednici stvari (u konkretnom sluaju tuitelj) za koje je sticanje dosjelou bilo izriito iskljueno zakonom znali su da stvar nije sposobna za dosjedanje, a znali su to i ovlatenici prava raspolaganja na istoj stvari, pa nisu protiv opasnosti gubitka stvari zbog dosjedanja drugog morali koristiti odgovarajua pravna sredstva. Stoga su, suprotno stanovitu revidenta, bez pravnog uinka injenica da je on poev od 15.09.1980. godine neprekidno posjedovao spornu nekretninu, jer ta injenica moe proizvoditi pravne uinke samo ako je to zakonom odreeno, a u konkretnom sluaju odredba lana 29. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima toj injenici oduzima pravni znaaj pretpostavke za sticanje prava vlasnitva dosjelou. Zbog toga se vrijeme od 15.09.1980. godine do 10.10.1995. godine ne moe tuitelju uraunati kao vrijeme dosjedanja prava vlasnitva, a nesporno je da tuitelj, raunajui od 10.10.1995. godine, nije ispunio uslov dvadesetogodinjeg savjesnog i neprekidnog posjedovanja sporne nekretnine, kao pretpostavku vanrednog dosjedanja iz lana 32. stav 2. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-06-00009813/09 od 14.05.2009. godine) Upis zemljine knjige oboriva pretpostavka 25. lan 43. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima UKOLIKO SE RADI O NEKRETNINI UPISANOJ U JAVNOJ KNJIZI NA IME TUITELJA NE VAI NEOBORIVA, VE OBORIVA PRETPOSTAVKA DA JE STVAR NJEGOVO VLASNITVO, TAKO DA KO TVRDI SUPROTNO TO MORA I DOKAZATI. TUENI MOE U PARNICI ISTAI PRIGOVOR DA TUITELJ NIJE VLASNIK, ODNOSNO DA JE ON SAM STEKAO PRAVO VLASNITVA DOSJELOU ILI PO DRUGOM PRAVNOM OSNOVU, PA SE UTVRIVANJE PRAVA VLASNITVA TUITELJA POJAVLJUJE TADA U PARNICI KAO PRETHODNO PITANJE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001542 od 08.09.2009. godine)

29

Reivindikacioni zahtjev 26. lan 43. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima PREDMET REIVINDIKACIONOG ZAHTJEVA MOE BITI SAMO INDIVIDUALNO ODREENA STVAR ILI NJEN ODREEN DIO. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj:070-0-Rev-07001797 od 19.03.2009. godine) Pravo koritenja na zajednikim dijelovima zgrade 27. lan 43. do 50. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima SISTEM VLASNIKO-PRAVNE ZATITE UREEN ODREDBAMA LANA 43. DO 50. ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA ODNOSI SE KAKO NA ZATITU INDIVIDUALNOG VLASNIKA, TAKO I NA ZATITU VLASNIKA POSEBNOG DIJELA ZGRADE, PRI EMU VLASNIK POSEBNOG DIJELA ZGRADE MOE TITITI I TRAJNO PRAVO KORITENJA KOJE NA ZAJEDNIKIM DIJELOVIMA ZGRADE PRIPADAJU SVIM ILI SAMO NEKIM VLASNICIMA POSEBNOG DIJELA ZGRADE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001662 od 16.12.2008. godine) Propast stvari 28. lan 53. stav 1. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima ZA POSTOJANJE PRAVA SVOJINE KAO SUBJEKTIVNOG PRAVA POTREBNO JE POSTOJANJE OBJEKTA TOG PRAVA. PRAVO VLASNITVA PRESTAJE PROPAU STVARI, PRI EMU PROPAST STVARI TREBA SHVATITI U SMISLU PRESTANKA POSTOJANJA STVARI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000484 od 18.06.2009. godine) Sticanje prava slunosti 29. lan 59. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima ODREDBA LANA 59. ZAKONA O VLASNIKO PRAVNIM ODNOSIMA NE PODRAZUMIJEVA MOGUNOST DA SE PRAVO STVARNE SLUNOSTI STIE DONOENJEM PLANOVA O UREENJU PROSTORA ILI DONOENJEM ODOBRENJA ZA GRADNJU.

30

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07001273 od 20.01.2009. godine) Zatita posjeda 30. lan 76. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima TUENI, KAO DIREKTOR PREDUZEA KOJE SPORNU NEKRETNINU KORISTI KAO ZAKUPAC, VRI FAKTIKU VLAST NA STVARI ZA TO PRAVNO LICE, PA U SMISLU ODREDBE LANA 76. ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA NEMA POSJED NA TOJ STVARI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001238 od 17.03.2009 godine) Predaja nekretnine u posjed 31. lan 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima DO STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O OSNOVNIM SVOJINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA (01.09.1980. GODINE) PREDAJA NEKRETNINE U POSJED STICAOCU PREDSTAVLJALA JE ZAKONIT NAIN STICANJA PRAVA RASPOLAGANJA TEMELJEM PRAVNOG POSLA IZMEU PRAVNIH LICA NA NEKRETNINI U DRUTVENOM VLASNITVU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001500 od 12.02.2009. godine) Pravo na zajednikim dijelovima zgrade - akcesornost 32. lan 2. stav 3. u vezi sa lanom 4. stav 2. Zakona o svojini na dijelovima zgrada AKO JE ZGRADA KAO CJELINA U DRUTVENOM VLASNITVU, PRAVO VLASNITVA NA POSEBNOM DIJELU ZGRADE JE GLAVNO PRAVO (PRAVO NA GLAVNOJ STVARI), DOK JE PRAVO NA ZAJEDNIKIM DIJELOVIMA ZGRADE AKCESORNO PRAVO, PA SE SVE PROMJENE U PRAVU NA GLAVNOJ STVARI ODNOSE I NA AKCESORNA PRAVA. PRIJENOSOM PRAVA VLASNITVA NA POSEBAN DIO ZGRADE (STAN) PRENOSI SE I PRAVO KORITENJA NA ZAJEDNIKOM DIJELU ZGRADE (PODRUM).

31

Iz obrazloenja: Odredbom lana 19. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 6/80, vaeeg u vrijeme zakljuenja spornog kupoprodajnog ugovora izmeu tuitelja i tuenog, propisano je da u sluajevima i pod uslovima odreenim zakonom moe postojati pravo svojine na stan i poslovnu prostoriju kao poseban dio zgrade. Prema odredbi lana 2. stav 3. Zakona o svojini na dijelovima zgrada (Slubeni list SR BiH broj 35/77) predmet etane svojine mogu biti samo pojedini stanovi i pojedine poslovne prostorije. Odredbom lana 4. stav 2. istog Zakona propisano je da na zajednikim dijelovima zgrade koji slue samo nekim a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stepenite, dimnjaci, liftovi, tavanske i podrumske prostorije, pregradni zidovi izmeu dva stana ili prostorije i sl.), ako je zgrada u drutvenoj svojini, etani vlasnici tih posebnih dijelova imaju zajedniko pravo korienja. Ustanova etanog vlasnitva ureuje pravnu vezu izmeu posebnog dijela zgrade i zajednikih dijelova zgrada, kao i vezu zgrade prema graevinskoj parceli. Na posebni dio zgrade etani vlasnik ima iskljuivo pravo vlasnitva, dok na zajednikim dijelovima zgrade, ukoliko je zgrada u drutvenoj svojini kako je to sluaj u ovoj parnici, etani vlasnik ima trajno pravo korienja, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo i prvostepeni sud. Ako je zgrada kao cjelina u drutvenom vlasnitvu, pravo vlasnitva na posebnom dijelu zgrade je glavno pravo (pravo na glavnoj stvari), dok je pravo na zajednikim dijelovima zgrade akcesorno pravo, pa se sve promjene u pravu na glavnoj stvari odnose i na akcesorna prava. Prijenosom prava vlasnitva na poseban dio zgrade (stan) prenosi i pravo koritenja na zajednikom dijelu zgrade (podrum), pa vlasnici pojedinih posebnih dijelova stembene zgrade ne mogu valjano otuiti zajednike dijelove zgrade na kojima imaju samo pravo korienja. Stoga je u konkretnom sluaju tueni kupoprodajnim ugovorom od 21.11.1989. godine, pored prava vlasnitva na dvosobnom stanu, prenio na tuitelja i pravo korienja na predmetnom podrumu, kao zajednikom dijelu zgrade koji slui tom stanu, kako to pravilno zakljuuje prvostepeni sud, bez obzira to taj podrum nije naveden kao predmet ugovora. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001662 od 16.12.2008. godine)

32

OBLIGACIONO PRAVO- OPI DIO Nedoputena pobuda 33. lan 53. stav 1. i 2. ZOO OKOLNOST TO JE TUITELJ, KAO TEHNIKI DIREKTOR I SUVLASNIK TUENOG, SMATRAO DA MU INJENICA DA JE IZMIRIO DUG TUENOG DAJE ZAKONSKI OSNOV DA ZAHTIJEVA POVEANJE SVOG VLASNIKOG ULOGA U DRUTVU (TAJ ZAHTJEV JE PRAVOMONO ODBIJEN U OVOJ PARNICI), TO BI OSNOVOM UGOVORA SA DRUGIM SUVLASNICIMA MOGAO I ISHODITI, NEMA SAMA PO SEBI PRAVNI ZNAAJ NEDOPUTENE POBUDE IMAJUI U VIDU INJENICU DA JE IZMIRENJE DUGA I ZAKLJUENJE UGOVORA O ISPUNJENJU POTRAIVANJA BILO NEODLONO I KORISNO ZA TUENOG, A DA TUENI TOKOM POSTUPKA NIJE DOKAZAO DA JE DRUGA UGOVORNA STRANA (BANKA) ZNALA ILI MORALA ZNATI DA JE NEDOPUTENA POBUDA BITNO UTICALA NA ODLUKU TUITELJA DA ZAKLJUI UGOVOR O ISPUNJENJU POTRAIVANJA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-06-001388-4 od 20.11.2008. godine) Zakljuenje ugovora - poslovna sposobnost 34. lan 56. stav 1. ZOO POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVARAA, KAO PRETPOSTAVKA PRAVNE VALJANOSTI UGOVORA, CIJENI SE PREMA NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI ZA RASUIVANJE U VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA, PA OKOLNOST DA JE U VRIJEME VOENJA PREDMETNE PARNICE POKRENUT VANPARNINI POSTUPAK ZA POTPUNO ODUZIMANJE NJEGOVE POSLOVNE SPOSOBNOSTI NIJE, SAMA PO SEBI, DOKAZ DA JE UGOVARA U VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA BIO POSLOVNO NESPOSOBAN. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001794 od 26.02.2009. godine) Sporazum o prestanku radnog odnosa teka materijalna situacija poslodavca 35. lan 60. Zakona o obligacionim odnosima.

33

TEKA MATERIJALNA SITUACIJA POSLODAVCA, USLIJED KOJE ZAPOSLENICIMA NIJE ISPLAIVANA PLAA U DUEM VREMENSKOM PERIODU, TE SVE NEIZVJESNOSTI KOJIMA SU U TAKVOJ SITUACIJI IZLOENI ZAPOSLENICI ZBOG TEKOG FINANSIJSKOG STANJA POSLODAVCA I NJEGOVOG MOGUEG STEAJA, SAMA PO SEBI, NE MOE PREDSTAVLJATI NEDOPUTENU PRIJETNJU KOJU IMA U VIDU ODREDBA LANA 60. ZOO-A, PA ZAPOSLENICI NE MOGU OSNOVOM NAVEDENE ZAKONSKE ODREDBE S USPIJEHOM POBIJATI SVOJE IZJAVE O SPORAZUMNOM PRESTANKU RADNOG ODNOSA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001638 od 23.12.2008. godine)

Naknadne refleksije ratnih zbivanja-karakter dobrovoljnosti 36. lan 103. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa lanom 21 a) Zakona o prometu nepokretnosti. NE SAMO RATNE OKOLNOSTI, VE I NAKNADNE REFLEKSIJE RATNIH ZBIVANJA MOGU STVORITI OKOLNOSTI KOJE U BITNOJ MJERI MOGU OSTVARITI UTICAJ NA FORMIRANJE VOLJE UGOVARAA PRI ZAKLJUIVANJU UGOVORA I TOJ VOLJI ODUZETI KARAKTER DOBROVOLJNOSTI, ALI JE TUITELJ DUAN DOKAZATI POSTOJANJE TAKVIH NAKNADNIH OKOLNOSTI. Iz obrazloenja: Prvopostavljeni tubeni zahtjev upravljen je na utvrivanje nitavosti navedenog ugovora po lanu 21.a. Zakona o prometu nepokretnosti. Odredbama navedenog zakonskog lana je u relevantnom dijelu propisano da su nitavi i ne predstavljaju osnov za sticanje prava vlasnitva nad nekretninama svi pravni poslovi koji su zakljueni nakon 30. aprila 1991. godine, kojima je vlasnik nepokretnosti u svojini graana pod djelovanjem prinude, prevare ili sile prenio pravo vlasnitva na drugo fiziko ili pravno lice. Navedena zakonska odredba ugraena je u zakon u vrijeme ratnog stanja i nema sumnje da je imala za cilj da oduzme pravnu vanost svim onim pravnim poslovima koji zbog okolnosti ratnog stanja nisu imali karakter stvarne doborovoljnosti i koji, dakle, nezavisno od ratnih okolnosti ne bi bili ni zakljueni, tako da prijetnja i prevara koju ima u vidu navedena zakonska odredba imaju iri kontekst od klasine prijetnje i prevare koje imaju u vidu odredbe lana 61. i 65. ZOO-a. Tumaei i primjenjujui navedenu zakonsku odredbu upravo u navedenom smislu, niestepeni sudovi su, suprotno prigovoru revidenta, pravilno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da je sporni ugovor posljedica tuioeve slobodno izraene volje, na koju nisu bili od odlunog uticaja okolnosti kojima bi se mogao dati karakter prinude ili ozbiljne

34

opasnosti u smislu lana 21.a. Zakona o prometu nepokretnosti, za koji zakljuak su dali razloge koji su prihvatljivi i za ovaj sud. Donosei navedeni pravni zakljuak niestepeni sudovi su pravilno imali u vidu injenina utvrenja da je sporni ugovor zakljuen po proteku vie od etiri godine od zavretka rata da nakon 1997. godine tuitelj nije bio izloen nikakvim prijetnjama ili zastraivanjima koje bi ga sprijeavale ili odvraale u realizaciji prava da se vrati u svoj prijeratni dom. Sudovi su takoe imali u vidu i injenicu da je tuitelj tek na raspravi od 12.04.2005. godine, dakle nakon pune tri godine voenja predmetne parnice, po prvi put iznio tvrdnju da sporni ugovor nije rezultat njegove slobodno izraene volje, budui da je do tog momenta ugovor pobijao tvrdei da je bio u zabludi o bitnim svojstvima nekretnine koju je dobio u zamjenu. Ovaj revizijski sud je miljenja da ne samo ratne okolnosti, ve i naknadne refleksije ratnih zbivanja mogu stvoriti okolnosti koje u bitnoj mjeri mogu ostvariti uticaj na formiranje volje ugovaraa pri zakljuivanju ugovora i toj volji oduzeti karakter dobrovoljnosti. Meutim, imajui u vidu injenino stanje za koje je revizijski sud vezan, ovaj sud smatra da se u konkretnom sluaju ne moe osnovano zakljuiti da je sporni ugovor zakljuen u uslovima postojanja pritiska i prijetnje, odnosno u uslovima i okolnostima u kojima je bila ugroena ili nije bila obezbijeena sigurnost ljudi i imovine. Stoga se ne moe prihvatiti prigovor revidenta da sporni ugovor nije izraz njegove slobodne volje, ve posljedica injenice da je on rtva etnikog progona i sprijeavanja da se vrati u svoje prijeratno prebivalite. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000078 od 17.03.2009. godine) Nemogunost ispunjenja ugovora 37. lan 124. i lan 262. stav 2. i 4. ZOO KADA TUENI NIJE U MOGUNOSTI PREDATI UGOVOROM ODREENI STAN, KAO NAKNADU ZA OTEENI PORODINI STAMBENI OBJEKAT, OBAVEZA TUENOG MOE GLASITI NA NAKNADU TETE U VISINI TRINE VRIJEDNOSTI PREDMETNOG STANA U VRIJEME DONOENJA PRVOSTEPENE PRESUDE, JER SE JEDINO NA TAJ NAIN TUIOEVA MATERIJALNA SITUACIJA MOE DOVESTI U ONO STANJE U KAKVOM BI BILA DA NIJE BILO PROPUTANJA TUENE U IZVRENJU UGOVORNE OBAVEZE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07001864 od 19.03.2009. godine) Posljedice raskida ugovora 38. lan 132. Zakona o obligacionim odnosima.

35

ODREDBE LANA 132. STAV 2. I 4. ZOO-A NISU ODREDBE IMPERATIVNOG KARAKTERA, PA SU STRANKE U UGOVORU OVLATENE UGOVORITI MEUSOBNA PRAVA I OBAVEZE ZA SLUAJ RASKIDA UGOVORA I DRUGAIJE NEGO TO JE TO REGULISANO NAVEDENIM ZAKONSKIM ODREDBAMA. SAMO UKOLIKO SE STRANKE U UGOVORU DRUGAIJE NE SPORAZUMIJU O UINCIMA RASKIDA UGOVORA, PRIMJENJUJU SE ODREDBE LANA 132. ZOOA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001628 od 17.03.2009. godine) Odgovornost sudije za tetu 39. lan 172. Zakona o obligacionim odnosima. U SUDSKOJ PRAKSI (ZA RAZLIKU OD PRAVNE TEORIJE), IROKO JE PRIHVAENO STANOVITE PO KOME PRAVNO LICE NIJE ODGOVORNO ZA TETU KOJA NEKOME NASTANE U SUDSKOM POSTUPKU USLIJED POGRENE PRIMJENE PROPISA KAO POSLJEDICE POGRENOG PRAVNOG TUMAENJA PROPISA, OSIM AKO JE U PITANJU NAMJERA ILI KRAJNJA NEPANJA. SMATRA SE DA JE POGRENO TUMAENJE PROPISA MOGUE U REDOVNOM TOKU STVARI U POSTUPANJU SUDIJE PRI VRENJU SUDAKE DUNOSTI I DA STOGA NE POSTOJI OSNOV ZA ODGOVORNOST KADA JE U PITANJU OBINA NEPANJA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001728 od 20.01.2009. godine) Izmakla korist 40. lan 219. ZOO PRESTANKOM UGOVORA O ZAKUPU TUENI, KAO BIVI ZAKUPAC, DUAN JE DO VRAANJA STVARI PLATITI TUITELJU, KAO VLASNIKU I BIVEM ZAKUPODAVCU, NAKNADU IZMAKLE KORISTI (LAN 189. STAV 3. ZOO) ILI NAKNADU ZA UPOTREBU TUE STVARI U SKLADU SA ODREDBOM LANA 219. ZOO, A NE PLATITI MU ZAKUPNINU U VISINI NAVEDENOJ U UGOVORU O ZAKUPU KOJI JE PRESTAO. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 012021 08 Rev od 23.06.2009. godine)

36

Zatezna kamata kao glavni dug 41. lan 279. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. TEK NAKON PLAANJA GLAVNOG DUGA, AKO NISU PLAENE I ZATEZNE KAMATE, ONE SE OSAMOSTALJUJU I OBRAUNAVAJU U APSOLUTNOM IZNOSU KAO GLAVNO POTRAIVANJE, NA KOJE SE MOE ZAHTIJEVATI ZATEZNA KAMATA OD DANA KADA JE SUDU PODNESEN ZAHTJEV ZA NJIHOVU ISPLATU. Iz obrazloenja: Prema odredbi lana 279. stav 2. ZOO-a na iznos neisplaene kamate moe se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. Zatezne kamate nastaju kao posljedica zakanjenja u ispunjenju odreene novane obaveze (lan 277. stav 1. ZOO-a) i teku sve do njenog ispunjenja, tako da su kamate, dok glavni dug ne bude isplaen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Navedena akcesorna priroda zateznih kamata proizilazi naroito iz odredbe lana 295. stav 2. u vezi sa lanom 369. ZOO-a. Zbog toga tek nakon plaanja glavnog duga, ako nisu plaene i zatezne kamate, one se osamostaljuju i obraunavaju u apsolutnom iznosu kao glavno potraivanje, na koje se moe zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (lan 279. stav 2. ZOO-a). Dakle, tubeni zahtjev tuitelja za isplatu iznosa od 18.149,17 KM, suprotno pravnom stanovitu niestepenih sudova, ima utemeljenje u odredbi lana 279. stav 2. ZOO-a. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001383 od 15.01.2009. godine) Kompenzacija 42. lan 336. Zakona o obligacionim odnosima. DUNIK IMA PRAVO KOMPENZIRATI POTRAIVANJE KOJE IMA PREMA VJEROVNIKU S ONIM TO OVAJ POTRAUJE OD NJEGA AKO SU OBA POTRAIVANJA KOMPENZIBILNA, ODNOSNO AKO OBA POTRAIVANJA GLASE NA NOVAC ILI DRUGE ZAMJENJIVE STVARI ISTOG RODA I ISTOG KVALITETA I AKO SU OBA DOSPJELA Iz obrazloenja: Nesporno je meu strankama da tuitelj sa osnova isporuene robe potrauje osnovano od tuenog novani iznos od 27.297,08 KM, pri emu tueni tvrdi da prema

37

tuitelju ima osnovano i dospjelo novano potraivanje koje procesnim prigovorom stavlja u kompenzaciju. Iz iskaza punomonika tuenog, kako je on interpretiran na strani etvrtoj, pasus trei prvostepene presude, proizilazi da je tueni, kao zajmodavac, osnovom usmenog ugovora, pozajmio tuitelju, kao zajmoprimcu, novani iznos od 117.000,00 KM, pri emu su se ugovorne strane sporazumijele da tuitelj pozajmicu vraa isporukom odreene robe tuenom do visine pozajmljenog novca, to je ovaj i inio, isporuivi do zakljuenja glavne rasprave tuenom robu u vrijednosti od 65.000,00 KM, na koji nain je iznos pozajmice smanjen na iznos od 52.000,00 KM. Prema odredbi lana 557. stav 1. ZOO-a zajmoprimac duguje istu koliinu istovrsnih stvari ako nije drukije ugovoreno, dok je odredbom lana 307. stav 1. ZOO-a propisano da se ispunjenje sastoji u izvrenju onog to ini sadrinu obaveze, pa niti je dunik moe ispuniti neim drugim niti povjerilac moe zahtijevati neto drugo. Stoga u konkretnom sluaju tueni ne moe od tuitelja zahtijevati vraanje zajma u novcu umjesto predaje stvari, kao ugovorenog naina vraanja zajma, pa stoga nije ispunjena pretpostavka istovrsnosti potraivanja, usljed ega kompenzacija nije dozvoljena. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000478 od 02.04.2009. godine)

Umanjenje radne sposobnosti - zastara 43. lan 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. TROGODINJI SUBJEKTIVNI ZASTARNI ROK ZA PODNOENJE TUBE ZA NAKNADU TETE ZBOG UMANJENE RADNE SPOSOBNOSTI U SMISLU LANA 376. STAV 1. ZOO RAUNA SE OD DANA KADA JE LIJEENJE OD POSLJEDICA TETNOG DOGAAJA ZAVRENO, JER JE OTEENI TADA MOGAO DA SAZNA DA SU POSLJEDICE POVREDE TAKVE PRIRODE DA SE NA OSNOVU NJIH MOE OSTVARITI PRAVO NA NAKNADU TETE (TETA KOJA E SUKCESIVNO NASTAJATI U BUDUNOSTI). Iz obrazloenja: Zastarni rok za podnoenje tube za naknadu tete zbog umanjene radne sposobnosti u smislu lana 376. stav 1. ZOO rauna od dana kada je lijeenje od posljedica tetnog dogaaja zavreno, jer je oteeni tada mogao da sazna da su posljedice povrede takve prirode da se na osnovu njih moe ostvariti pravo na naknadu tete (teta koja e sukcesivno nastajati u budunosti). Takvu naknadu tete tuiteljica je mogla traiti u obliku rente, ali i sukcesivnim utuivanjem naknade za proteklo razdoblje, ali se u svakom sluaju rokovi zastare za prvo utueno potraivanje raunaju po odredbama lana 376. ZOO, odnosno u roku od tri godine od dana kada je tuiteljica doznala za tetu i za osobu koja je tetu prouzrokovala.

38

Samo za buduu tetu koja je posljedica uzroka ranije tetne radnje i koja vremenski nije s njom povezana, niti je njeno nastupanje izvjesno, rok zastare poinje tei od dana kad u budunosti ta teta bude nastala. Meutim, ako se budua teta moe sagledati zajedno sa sadanjom tetom, odnosno ako je ona po redovnom toku stvari izvjesna, kao to je to sluaj u predmetnoj parnici, tada se radi o teti za koju je oteeni ve saznao, a ne o teti koju e doznati tek kada nastupi gubitak u zaradi. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000525 od 09.06.2009. godine) Prigovor redoslijeda 44. lan 414. Zakona o obligacionim odnosima. TUILAC NE GUBI PRAVO NITI PRAVNI INTERES ZA SUDSKU ZATITU PREMA DRUGIM SOLIDARNIM DUNICIMA SAMO NA OSNOVU INJENICE DA U ODNOSU NA JEDNOG OD SOLIDARNIH DUNIKA POSJEDUJE IZVRNU ISPRAVU ILI PROTIV TOG SOLIDARNOG DUNIKA VODI IZVRNI POSTUPAK. Iz obrazloenja: Odredbom lana 414. stav 1. ZOO propisano je da svaki dunik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac moe zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoe, sve dok ne bude potpuno ispunjena obaveza, ali kada jedan dunik ispuni obavezu ona prestaje i svi drugi dunici se oslobaaju obaveze. Radi se o imperativnoj zakonskoj odredbi kojom se ustanovljava pravo povjerioca da zahtijeva potpuno izmirenje obaveze od svih ili samo nekih solidarnih dunika. Povjerilac se ne moe liiti tog svog prava ni u sluaju kad protiv jednog solidarnog dunika posjeduje izvrnu ispravu i vodi izvrni postupak, jer se sve dok ne bude potpuno ispunjena obaveza drugi solidarni dunici ne oslobaaju svoje obaveze, niti povjerilac zbog toga gubi pravo da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze od bilo kog drugog solidarnog dunika, kako je to pravilno u razlozima svoje odluke naveo i drugostepeni sud. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000748 od 04.06.2009. godine) OBLIGACIONO PRAVO- PROUZROKOVANJE TETE Otklanjanje izvora opasnosti 45. lan 16. u vezi sa lanom 156. Zakona o obligacionim odnosima. KORITENJE VLASTITOG PRAVA (DOZVOLJENO KORITENJE JAVNOG PUTA) MOE PREDSTAVLJATI TETNU RADNJU UKOLIKO TO VRENJE PRAVA

39

PREDSTAVLJA IZVOR OPASNOSTI TETE I AKO JE LICE KOJE SE KORISTILO SVOJIM PRAVOM PROPUSTILO PREDUZETI MJERE ZA ZATITU IMOVINE DRUGIH LICA. Iz obrazloenja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuitelja da mu tueni solidarno naknade materijalnu tetu nastalu na njegovom stambenom objektu, koji je sagraen u naselju Doboj i lociran na udaljenosti od 80 cm od regionalnog puta Kakanj-Visoko. Odgovornost tuenih za predmetnu tetu tuitelj zasniva na tvrdnjama da su tueni spornim putem tokom dueg vremena svojim tekim (vangabaritnim) kamionima provozili svoje proizvode (ugalj, opremu, cement i sl.), izazivajui na taj nain dinamika optereenja i vibracije koje su prouzrokovale fizika oteenja na njegovom stambenom objektu, koji je zbog razmjera oteenja morao biti sruen u toku 2004. godine. Odluku o odbijanju tubenog zahtjeva niestepeni sudovi su u bitnom zasnovali na pravnom stanovitu da ne postoji pasivna legitimacija odnosno odtetna odgovornost tuenih za predmetnu tetu, jer su tueni na dozvoljen, redovan i uobiajen nain koristili sporni regionalni javni put, obavljajui svoju djelatnost za koju su registrovani na zakonom propisan nain. Pri tome su niestepeni sudovi naroito imali u vidu da se spornim putem, kao javnim regionalnim putem, mogu koristiti sva pravna i fizika lica, odnosno koristiti ga za saobraaj svojim motornim vozilima pa i u svrhu prevoza raznih roba, tim vie to na tom putu nije bila propisana zabrana kretanja odreenih kategorija vozila i tereta. Zakonsko uporite za izneseni pravni stav o nepostojanju odtetne odgovornosti tuenih niestepeni sudovi su nali u odredbama lanova 4., 8., 9., 11., 12., 13., 24., 27. 126. i 129. Zakona o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima, zakljuui istovremeno da navedene zakonske odredbe za predmetnu tetu uspostavljaju eventualnu odtetnu odgovornost nadlene zajednice za puteve, odnosno organizacije koja se stara o regionalnim putevima i koja je duna da odrava puteve. Osnovano revident ukazuje u svojoj reviziji da su niestepeni sudovi pogreno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da ne postoji odtetna odgovornost tuenih za predmetnu materijalnu tetu. Predmetna teta na stambenom objektu tuitelja nije proistekla iz propusta odravanja javnog puta, niti se u konkretnoj parnici radi o teti koju trpi korisnik puta uslijed neodravanja puta za nesmetan saobraaj. Stoga ni navedene odredbe Zakona o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima, na koje su se pozvali niestepeni sudovi, ne mogu biti pravno relevantne za odluku o postojanju odtetne odgovornosti tuenih u ovoj parnici. Suprotno pravnom rezonovanju niestepenih sudova, ovaj revizijski sud stoji na stanovitu da i koritenje vlastitog prava, u konkretnom sluaju dozvoljeno koritenje javnog puta, moe predstavljati tetnu radnju ako je lice koje se koristilo svojim pravom propustilo preduzeti mjere za zatitu imovine drugih lica i ukoliko to vrenje prava predstavlja izvor opasnosti tete. Niestepeni sudovi s tim u vezi isputaju iz vida odredbu lana 16. ZOO, prema kojoj je svako duan da se uzdri od postupka kojim se moe drugim prouzrokovati teta, kao to iz vida isputaju i odredbu lana 156. ZOO, koja uspostavlja pasivnu odtetnu

40

legitimaciju posjednika izvora opasnosti ili onog ko obavlja odreenu djelatnost od koje prijeti opasnost tete i koji je stoga duan suzdravati se od radnji koje predstavljaju izvor opasnosti ili otklanjati tetu koja potie od njegovog izvora opasnosti ili njegove djelatnosti. U konkretnoj parnici tuitelj je tvrdio da je djelatnost tuenih, koja ukljuuje u sebe i prevoz roba tekim kamionima, takve prirode da je njeno obavljanje predstavljalo tetni uticaj na njegovu imovinu, pa su niestepeni sudovi postojanje odtetne odgovornosti tuenih bili duni raspraviti sa stanovita odredbi lana 16., 154. stav 2. i 156. stav 3. ZOO. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000498 od 02.06.2009. godine) Naknada tete obraun amortizacije 46. lan 154. i lan 190 ZOO OD UTVRENOG IZNOSA TOTALNE MATERIJALNE TETE ODBIJA SE IZNOS AMORTIZACIJE UNITENOG GRAEVINSKOG OBJEKTA UKOLIKO SE RADI O OBJEKTU KOJI NE PREDSTAVLJA DOM OTEENOG. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000185 od 26.03.2009. godine) Naknada tete odobrenje za graenje 47. lan 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. IZDAVANJEM ODOBRENJA ZA GRAENJE NADLENI ORGAN UPRAVE GARANTUJE SIGURNOST GRAENJA NA ODOBRENOJ LOKACIJI, PA PROPUST NADLENOG ORGANA UPRAVE DA U POSTUPKU IZDAVANJA NAVEDENOG ODOBRENJA ZATRAI PREDUZIMANJE ISTRAIVAKIH RADOVA RADI UTVRIVANJA GEOLOKOG SASTAVA TLA I NJEGOVE NOSIVOSTI I STABILNOSTI (GEOMEHANIKO ISPITIVANJE TLA) PREDSTAVLJA NEZAKONIT I NEPRAVILAN RAD U SMISLU ODREDBE LANA 172. STAV 1. ZOO. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000552 od 03.09.2009. godine)

41

Opasna stvar 48. lan 173. ZOO ELEKTRINA MAINA ZA MLJEVENJE MESA PREDSTAVLJA OPASNU STVAR PA ZA TETU KOJA POTIE OD TE MAINE ODGOVARA NJEN IMALAC (VLASNIK MESNICE) PO PRINCIPU OBJEKTIVNE ODGOVORNOSTI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000194 od 23.04.2009. godine) Doprinos maloljetnog oteenika 49. lan 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. OTEENI, KOJI JE POVRIJEEN UDAROM LOKOMOTIVE ZA VRIJEME DOK JE PRELAZIO PRUGU NA FREKVENTNOJ ELJEZNIKOJ STANICI, NA MIJESTU KOJE NIJE PREDVIENO KAO PRUNI PROLAZ, DOPRINIO JE NASTANKU TETNOG DOGAAJA JER JE U IVOTNOJ DOBI OD 11 GODINA MOGAO JE ZAKLJUITI DA PRELAZI PRUGU NA NEDOZVOLJENOM MJESTU OD KOGA POSTOJI POVEAN RIZIK NASTANKA TETE, TIM VIE TO JE OD OSOBLJA KOLE, KAO I OSTALI UENICI, BIO UPOZNAT I UPOZORAVAN NA RIZIKE TAKVOG PONAANJA. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001649 od 10.02.2009. godine) Posebni sluajevi odgovornosti 50. lan 180. Zakona o obligacionim odnosima. SVAKI AKT NASILJA, U KOJI SVAKAKO SPADA I PODMETANJE POARA, NE MOE SE SMATRATI AKTOM NASILJA ILI TERORA U SMISLU ODREDBE LANA 180. ZOO IZ KOJEG BI PROIZILAZILA POSEBNA ODGOVORNOST FEDERACIJE BIH, TAKO DA ISTA NE ODGOVARA ZA TETU NASTALU POAROM PODMETNUTIM OD STRANE NEPOZNATOG LICA UKOLIKO TAKAV AKT NASILJA NIJE USMJEREN NA RUENJE FEDERACIJE, NJENOG USTAVNOG PORETKA ILI NJENIH NAJVIIH ORGANA, ODNOSNO UKOLIKO TAKAV AKT NASILJA NIJE MOTIVISAN POLITIKIM POBUDAMA. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000558 od 07.05.2009. godine)

42

Naknada tete tjelesna povreda 51. lan 195. Zakona o obligacionim odnosima. DOKAZANA OKOLNOST DA TUITELJ ZBOG POVREDE NIJE U MOGUNOSTI OBAVLJATI TEE POLJOPRIVREDNE POSLOVE, KOJIMA SE NESPORNO BAVIO KAO DOPUNSKIM RADOM PRIJE POVRIJEIVANJA, SAME PO SEBI, U ODSUSTVU GUBITKA ZARADE ILI IZDATAKA IZ IMOVINE, NE STVARAJU OSNOV ZA DOSUENJE NAKNADE MATERIJALNE TETE PO ODREDBI LANA 195. STAV 2. ZOO-A. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000438 od 09.04.2009. godine) Odgovornost naruioca posla 52. lan 207. Zakona o obligacionim odnosima. ZA MOGUNOST UTVRIVANJA INJENICE KOJE LICE JE BILO NARUILAC ODNOSNO IZVOA IZVEDENIH GRAEVINSKIH RADOVA NIJE NEOPHODAN USLOV POSTOJANJE PISMENOG UGOVORA O GRAENJU U SMISLU LANA 630. ZOO, VE SE TA INJENICA, U ODSUSTVU PISMENOG UGOVORA O GRAENJU, KAO FAKTIKO PITANJE MOE UTVRDITI I DRUGIM DOKAZNIM SREDSTVIMA. ZA PRAVILNU PRIMJENU ODREDBE LANA 207. ZOO ODLUNO JE SAMO DA LI JE TETA NA NEKRETNINI NASTALA U VEZI SA IZVOENJEM RADOVA, PA SE PRVOTUENA, KAO STVARNI NARUILAC TIH RADOVA, NE MOE OSLOBODITI OBAVEZE NAKNADE TETE OKOLNOU DA SU RADOVI EVENTUALNO IZVEDENI NA REGIONALNOJ CESTI ZA IJE ODRAVANJE I REKONSTRUKCIJU SU NADLENI KANTONALNI ORGANI. ( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001839 od 05.02.2009. godine) Odgovornost izvoaa radova 53. lan 207. Zakona o obligacionim odnosima. ZA POSTOJANJE ODTETNE ODGOVORNOSTI IZVOAA RADOVA ZA TETU NASTALU NA NEKRETNINI BEZ UTICAJA JE OKOLNOST DA LI JE IZVOA REGISTROVAN ZA IZVOENJE GRAEVINSKIH RADOVA I DA LI JE TE RADOVE OBAVIO BEZ ODOBRENJA NEKOG NJEMU NADREENOG ORGANA.

43

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-07-001839 od 05.02.2009. godine) Graansko pravni imunitet 54. TUBA RADI NAKNADE TETE PROTIV SUDIJE ZBOG NEZAKONITOG ILI NEPRAVILNOG RADA IMA SE ODBACITI KAO NEDOPUTENA. Obrazloenje: U posljednje vrijeme uoena je uestala praksa podnoenja tubi radi naknade tete protiv sudija zbog nezakonitog ili nepravilnog rada prilikom donoenja odluke. Najee se radi o tubama jednoobraznog sadraja u kojima je kao tetna radnja oznaeno navodno nepravilno postupanje sudije prilikom donoenja rjeenja o vraanju tube na ispravku ili dopunu, nakon ega tuitelj proiruje tubu na postupajueg sudiju i predsjednika nadlenog suda, stavljajui istovremeno i prijedlog za delegaciju. U sluaju usvajanja prijedloga za delegaciju drugog stvarno nadlenog suda tuitelj, zbog navodnog nepravilnog postupanja sudije delegiranog suda, proiruje tubu i na postupajueg sudiju delegiranog suda ili sve sudije tog suda. Vaei Zakon o parninom postupku, kao i prethodni, ne sadri pravilo o odbacivanju tube zbog nedostatka utuivosti kao procesne pretpostavke za podnoenje tube. Stoga je dosadanja sudska praksa prihvatala meritorno odluivanje u sporovima pokrenutim protiv sudija radi naknade tete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada i takve tubene zahtjeve odbijala zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tuenih. Zbog novih tendencija u evropskom pravu, koje se ogledaju, izmeu ostalog, i u pojaanoj tenji za zatitom sudija u obavljanju njihove funkcije, uz istovremeno pootravanje njihove disciplinske odgovornosti, jasno izraenog ustavnog principa o graanskopravnom imunitetu sudija te shvatanja doktrine o utuivosti, kao procesnoj pretpostavci za podnoenje tube, namee se potreba zauzimanja pravnog shvatanja o odbacivanju tube radi naknade tete protiv sudije zbog nezakonitog ili