Zagreb, listopad 2014. 52. broj

Bilten Mađara ZagrebaINFORMATIVNI LIST MAĐARSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Iz ložba o bojnom brodu Szent István

Bojni brod Austro-Ugarske Monarhije Szent István klase “Tegetthoff” sagrađen je u riječkom brodogradilištu „Ganz & Comp. Da-nubius A.- G.”. Porinut je u more dana 17. siječnja 1914., a u sastav flote ulazi dana 18. studenog 1915. godine. Matična luka broda bila je Pula, a sidrište plutača broj 33. u pulskom zaljevu.

Bojni brod Szent István, čiji je gaz bio 8,6 metara, dužina 152,8, širina 27,9 metara, istisnina 20.000 tona, pokretale su dvije turbine snage 25000 Ks. Bio je jedan od četiri austrougarska ratna broda najboljih ofenzivnih svojstava i moćne udarne snage: 12 topova 305 mm, 12 topova 150 mm, 20 topova 75 mm, 4 protuzrakoplovna mitraljeza i 4 podvodne lansirne cijevi. U sastavu ratne flote bio je ukupno 937 dana.

Eskadra brodova koju su činili bojni brodovi Szent István i Tegetthoff, u pratnji razarača Velebit i torpiljarka TB. 76., 77., 78., 79., 81. i 87., isplovila je iz pulske luke dana 9. lipnja 1918. godine u 22 sata i 15 minu-ta sa zadaćom - uništiti savezničku blokadu Otrantskih vrata.

Sljedećeg dana, rano ujutro, u 3 sata i 30 minuta, na poziciji 9 nautičkih milja jugozapadno od svjetionika o. Kamenjak, u neposrednoj blizini sjeverozapadnog rta o. Premude, torpeda dvaju torpednih čamaca talijanske ratne mornarice (MAS 15. i MAS 21.) pogodila su bojni brod Szent István. Brod se potom zaustavio te uslijed prodora vode postupno nagnuo na desnu stranu. U 4,45 bočni topovi na desnoj strani našli su se pod vodom, u 5,38 brod se naglo naginje, u 5,58 minuta počinje se lagano, preko prednjeg

desnog boka prevrtati, u 6,05 minu-ta se potpuno prevrće, a 7 minuta kasnije nestaje pod vodom.

Godine 1974., u okviru projekta “Tajne Jadrana”, Radio televizije Zagreb utvrđena je pozicija potonuća bojnog broda Szent Ist-ván.

Ona ponovno postaje zanimljiva godine 1990., kad ekipa talijanskih ronilaca amatera Enrica Skandura iz ronilačkog kluba “Forentino” pronalazi olupinu. Tijekom godine 1994. tri austrijske i jedna mađarska ekipa nastoje pronaći brod i načiniti foto i video zapise. Sljedeće godine, 1995., temeljem Ugovora o kulturnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Mađarske (potpisanog 1992. godine), započinje sustavno istraživanje.

Dvije ekspedicije u 1995. godini (prva u svibnju, druga u rujnu), te treća u 1997. godini (u rujnu i listopadu), utvrđuju da je brod udario o dno i da je tom prilikom došlo do puknuća u visini pramčane topovske kule, te da je krmeni dio broda uzdignut od morskog dna za

oko 4 metra. Načinjena je foto i vi-deo dokumentacija te izvađeno više predmeta iz admiralskog salona koji su potom restaurirani i pohranjeni u Povijesnom muzeju Istre.

Godine 1998. Odjel za zaštitu arheološke baštine Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske organizira novu ekspediciju uz pomoć pripadnika Specijalne policije MUP-a, dovršava demontažu slova naziva broda, dokumentira njegov desni bok i postavlja novu tezu u svezi s potonućem prema kojoj je bojni brod Szent István pogođen s više od dva torpeda.

U rujnu 2000. godine slovačka ekspedicija roni na bojnom brodu Szent István prvenstveno zbog snimanja video materijala za dokumentarni film.

Dana 10. studenog 1995., objavom Pravilnika o obavljanju podvodnih aktivnosti, a na osnovu procjene ugroženosti potopljenog bojnog broda zabranjeno je obavljanje podvodnih aktivnosti na lokaciji potonuća Szent István.

U zagrebačkom Mađarskom Institutu 25. rujna otvorena je zajednička izložba Muzeja Slavonije iz Osijeka i Povijesnog muzeja Istre – Museo storico dell’ Istria iz Pule o Zaštićenom morskom lokalitetu potonuća bojnog broda Austro-Ugarske Monarhije SM.S. Szent István –Izložbu je otvorio veleposlanik Mađarske dr. Iván Gábor, a prigodne govore održali su Gracijano Kešac, ravnatelj Povijesnog muzeja Istre i pukovnik dr. Kovács Vilmos, ravnatelj Instituta i muzeja vojne povijesti u Budimpešti.

Izlet u VojvodinuU sklopu jesenskog studijskog

putovanja koje je organiziralo Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba, zagrebački Mađari s hrvatskim prijateljima boravili su u Vojvodini. Tijekom putovanja posjetili su Ilok, Petrovaradin, Kanjižu, Sentu, Sombor i Vukovar.

Glavni događaj bio je susret bivših zagrebačkih tudenata i članova MKD „Ady Endre” u Kanjiži, te susret sa Mađarima iz Vukovara.

Zagrebački mađari i njihovi gosti položili su vijence na spomenik masovnog pokolja 1944. u Senti, spomeniku podignutom u spomen na bitku kod Sente, te na Spomen groblju u Vukovaru.

U Gradskoj vijećnici u Senti , saslušali su predavanje o povijesti Sente i jednoj od najvećih pobjeda nad turcima, kada je 11. rujna 1697. Eugen Savojski u bitci kod Sente teško porazio sultanovu vojsku („Kod Sente je spašen Beč”).

U zgradi bivše županije Zagrepčane je pozdravio gradonačelnik Sombora Saša Todorović, te je pred velikom umjetničkom slikom Bitke kod Sente koja krasi veliku vijećnicu, prof. Mile Vojnović održao povijesno predavanje o Somboru .

Ni na ovom izletu nisu izostali vrlo ugodni događaji, kao na primjer posjet obitelji Szabó-Vasas i posjet znamenitoj Papuli čardi u Senti, odnosno obilazak Iločkih podruma.

.

Kod spomenika senčanskoj bitci

Maria i Franjo Ranogajec na izletu proslavili godišnjicu braka

Zagrepčani na glavnom trgu u Somboru

Zagrebački mađari polaganjem vijenca na Spomen groblju odali počast palim braniteljima u Vukovaru

Sjećanje na prof. dr. sc. Sztrilich János Pála

Festival suvremene zborske glazbe Zagreb

20. svibnja mađarska zajednica pretrpila je veliki gubitak, preminuo je štovani i voljeni pater Sztrilich János Pál. Isusovac, pater Sztrilich izuzetno je puno zadužio zagrebačke mađare, jer je on prije 20 godina započeo, a zatim sve dok mu je zdravlje dozvoljavalo, redovito služio svete nedjeljne mise na mađarskom jeziku u crkvi Sv. Mar-ka. Okupio je i međusobno zbližio vjernike mađarske nacionalnosti, te ih nadahnutim propovijedima poticao na provedbu pozitivne životne filozofije. Bio je ključna

osoba u vjerskom životu Mađara, ali se angažirao i na drugim područjima aktivnosti mađarske manjine u Hrvatskoj. Jedan je od osnivača Društva mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj, a bio je i član njena predsjedništva dok god mu je zdravlje služilo. Bio je dugo godina i član Mađarskog kulturnog društva „Ady Endre”, sa interesom je pratio sva zbivanja u društvu i kad god je mogao sudjelovao u na nedjeljni druženjima i drugim okupljanjima članova. Rad izviđačke skupine Zrínyi Miklós podupirao je svojim članstvom.

Zadužio je svojom svećeničkom službom i Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba, koja je kasnije od Zagrebačke biskupije i službeno zadužena za skrb nad vjernicima mađarske nacionalnosti.

Patera Sztrilicha poznavali smo kao krhkog, vrlo dobrog i punog optimizma, a istovremeno vrlo skromnog i suzdržanog čovjeka koji ne da se nije hvalio, već nije ni spominjao svoju 300 godina staru plemenitašku obitelj sa više od 400 članova, koja u svome

grbu objedinjuje službene grbove mađarske i dalmacije. Otac mu je bio jedan od 40.000 vojvođanskih žrtva, koji su stradali u genocidu nad mađarima nakon II. svjetskog rata. Kakav je bio pater Sztrilich najbolje opisuje primjer da je znao i mogao u potpunosti oprostiti onima koji su naudili njegovoj obitelji.

Njegovo znanje i inteligenciju odražava i to, što je nakon stjecanja zvanja diplomiranog inžinjera elektrotehnike i naučnog rada, završio još filozofski i teološki fakultet, te stekao akademsku titulu doktora znanosti. Govorio je više jezika i objavio brojne znanstvene radove.

Ali ono što je najkarakterističnije za patera Sztrilicha je, da je bio istinski vjernik u najširem značenju riječi: bio je dobar čovjek, znao je opraštati, a u svoju bolest bi je strpljivo.

Čuvajmo sjećanje na njega i budimo ponosni da smo ga poznavali.

Temeljem oproštajnog govora dr. Lászla Horváth-a na ispraćaju patera Sztrilicha sastavila:

Ranogajec-Komor Mária

ANa Festivalu suvremene zborske glazbe u Zagrebu, 26. rujna u Muzeju za umjetnost i obrt nastupila je mađarska vokalna skupina Szabad Hangok Vocal Ensemble predvođena od strane Laure Antal , a 27. rujna u crkvi Sv. Marka koncert je dala skupina Ars Nova Vocal Ensemble iz Budimpešte na čelu sa Katalin Kiss.

Potporu Festivalu i nastupu mađarskih umjetnika dalo je Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba, te ih zajedno s MKD„Ady Endre” ugostilo na prigodnom domjenku, kojeg su od nastupa umorni umjetnici vrlo rado prihvatili i srdačno se družili s zagrebačkim mađarima.

Umjetnički ravnatelj festivala, hrvatski skladatelj Tibor Szirovicza,pozdravlja nazočne na otvorenju 25.09. u Atriju muzeja Mimara

Izdavač: Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada ZagrebaUređuje: Rokuš Kalapiš, prijevod na hrvatski: Peter Sekereš

Uredništvo: Odbor za informiranje Vijeća mađarske nacionalne manjine Grada ZagrebaAdresa: Vodovodna 15, Zagreb tel: 098/484974 fax: 3777-164 mail: iroda@zg-magyar.hr OIB:37946763892

FACEBOOK: Magyarok Zágrábban - Mađari u Zagrebu Izlazi jednom mjesečno u 800 primjeraka

17.-31. listopada, - dani mađarske kulture - Hrvatska kuća „Materina priča” Preradovićeva 31Otvorenje: Petak, 17., listopada, 12:00 sati

Petak, 24., listopada, 18:00 sati – Obilježavanje 58. obljetnice mađarske revolucije i borbe za slobodu iz 1956. godine. U sklopu manifestacije će kazališna sekcija Društva izvesti program pod naslovom „Veliki dan“.

Nedjelja, 26. listopada – Gostovanje plesnog ansambla Roppantós iz Kaposvára

Manifestacije u Mađarskom kulturnom društvu – listopad 2014. godine

Plesni ansambl Roppantós

Mađarski plesni ansambl Roppantós osnovan je 2005. u Kaposváru. Ona će se predstaviti s 20 plesača u Zagrebu (26.09) i Zagrebačkoj županiji (25.09) s programom od dva dijela.

U prvom dijelu prikazat će izvorne narodne plesove iz regija: Somogy, Kalotaszeg, Mezőség, Gömör i Nyárádmenti. U drugom dijelu plesat će nove koregrafije koje se temelje na narodnim plesovima, koje u modernom ruhu predstavljaju publici uz reprezentativnu, vedru i emocijama bogatu glazbu.

Voditelj ansambla je Dániel Stéger.