Čl'ana:k g. Drx. Rad. K a z i mir o v i ć ao "Našim narodnim šarama« ima zastarelostanovište. Danas je potpuno drugačije, i uprvom redu stvamije, prosudijavanje narod-nih motiJva. G. Kazimirović ne pozna nitinašu (na pr. izdanja Etnografskog Muzejau Zagrebu) niti stranu literaturu o oma-

mentima. Usled toga jei njegov prilog naj-slabiJji i najnestvamilji.

Kao r a v n ika DoI"ž a v n oga rh i-vau D u b r o v n i k u postavljen je g. dr.Branimir T r u h e 1k a, koji .je 1926. umiro-vljen kao ravnatelj Geotizičkog zavoda uZagrebu. Po svom škoLovanju i s'truci novije UlpravniJk ,duJbrovačkog arhiva - to jeza ovaj 6oluča,jkara:kteris.tično - ,prirodoslo-vac, astronom. ali s'e jedno vrijeme bavioi istraživanjem g,rađe (Za životopis RuđeraBoškovića. G. dr. B. Truhelka lS,inje uvaže-noga stamg učenjaka 19. dr. Ćire Truhelke,bi'všeg direktora bosansko - hercegova,čkogmuzeja li profesora tmiverziteta u Skoplju,koji je - kako ZiIlaju naši čitaoci - dosadtri puta suradlivao u "Narodnoj Starini«. Za-grebačka "Riječ« (XXVI. br. 41. lStr. 14.)kaže za g. dr. Branimira Truhelku: "Tako jedr. Truhelka od matematičlcih, prirodnihnauka, kqje su njegova prvotna struka, na-šao vezu li & kuJ.tumo-istorijskim naukarna ...pootigao lepe uspehe i veliko priznanje.Nlegovo postavljan.je za upravnika jednogdržavnog arhiva, najvažnije,g za iužnodal-maHnsku, 6ot"Pskui bosansku istoriju najvad-niji je 'znak tog priZiIlamja«.

• Za 1lJIIiverzitetskog docen,ta V'iJzantologijeu filozofskom fakultetu u Skoplju izabranje mjeseca shudenoga 1930. naš lSuradnik g.Dr. Vladimir M o š i n, do lSada suplentgimnazije u Koprivnici.

• "Hrvatska Straža« u Zagrebu u svom 254.br. 1930. priopćuje bilješku pod naslovom"S

• 19. X. 1930 otvoren je u P ože g i (&la-vonskoj) gradski muzej ~oji je OSIIlovanna1-više zauzimanjem g. Ju1i'ja Kern p f a, umi-rovljenog župan~jsko,g škol6okog nwzomikaa i suradnika "Narodne Starine«. Žaleći štouredništvo našeg, ku1tumohistOT~,iskog i et-nograflSkog časopisa nije bilo p,ozvano sve-čamom otva:ranilt.t Te,čenog požeškog muzejaveseliće nas, ako budemo u prilici publiko-vaU čim više građe iz te mamo sabrane rioznice.

• I malo seoce Vid b 1i z u M e t k 0-vi ć a u n~retvanlSkoj kraj!ini d'obilo je na-stojanjem veleč. g. župnika P ura t i ć aaTheološko društvo imenom "N a r o n ackako se zvalo rimsko naselje današnjeg Vi-aa li. koje d~ moglo brojati oko 70.000 sta-

4B5

novnEka). Arheološki je stara Narona većdugo .i,straživana (mnogi su objekti u split-skom muzeju),' ali veći dio iskop ma nalazise 'još po kućama selja;ka i u obližnjih sa-!>drača.,1901 otkopao je g. arh. Ć. M. I v e-k o v i Ć, sada prof. univ. u Zagrebu, i pro-našao ,je 3 šljema koj.i su za godinu danaosvanuli u bečkom Hofmuseumu (isp. Ć. M.Ive k,o v i Ć, Grobo'vi .otaca. »N aTO dnaS tar i n a« III Zagreb 1924. str. 23.-25.)

• 1929. preduzelo ,je H!l' v a t lSk o S t a -rina.sko društvo u Kninu da uM·okriOm p,oLju kod P

ekspedicija profesora beogradskog univer-siteta (prof. dr. D. AnaBtasijeV'ić, dr. V.Ćo ti" .ovi ć i Pera Popović). G. dr. Ana-staJsi~'evićističe da se u Hilendaru nalazi 6.0monaha odreda iz naše države, da se ru-kopisi dobro čuvaju. čini se da je tamošnjazbirka povelja veća i od zbirke k.oju imaKr. Srpska Akademija Nauka u Beogradu.Ovom je prilikom otkriven znatan broj grč-kih rukopisa koji IlJiljesuušli u Lambrosovkatalog. G. dr. Anastasijević proveo je ka-talogiciranje grčkih, a g. dr. Ćorović slo-Vljenskih rukopisa. Bilo bi potrebno da Genačini za arhiv od požara msi~rana prosto-ri/la, jer je lako moguće da hi prigod,om tedragocjenosti nestale u vatri. Dakako dase u Hilendaro nalam ogroman broj skupo-cjenih starih ikona, plaštanica i relikvijavelike kultumohistorijske i umjetničke vri-jednosti. Pirl! sv. Save je opravljen, ali sepirg kralja Milutina ruši u morskim tala-sima, napušten. U manaBtiru Simon.o-Petru,što ga je 1364 s'agradio Vukašinov brat Jo-van Uglješa nalaze se izkl1učivo grč,ki ka-luđem.

• Velo agHno N u m i zrna t i č koD r u -š t vou Z a g r e b u ima svoj:e sj'edište uarheološko-historijsk.om odjelu Hrvat.skogNarodnog Muzeja (Zrinjs,ki trg 11). Nadle-žna je vlast ooobrila pravila. Iz § 2. Taza-biramo, da je zadatak društva gajenje nu-mizmatičke znanosti, pobuđivanje interesaza sabiranje starih novaca, kao i za meda-Ijer&ku umjetnost. Društvo će nasto1aH dapomogne što življi saobraćaj između znan-stvenih istraživača i sabirača te će štititinjihove zajedničke interese.

• U S u b o t i c i ima g. dr. Joca M i I e-k i ć vrijednru privatnu z Il ir k u b a č k ihum jet n i Č k i h d je I a i 19 tar i n a. Zbir-ka .ima regionalan karaikter. Osim slika imaarheoloških objekata. Ov.om bismo prilikomnapomenuli, da je velika šteta, što se u mi-nistarstvu pr.osv,jete ne vodi točan katastar&vih muzeja i zbirki u držaV'i. Nije, naime,uvrjek slučaj da privatni sabiTači starina iumjetnina iza smrti namjene svoj'e zbiTkejavno.sti, državi ili autonomnim javnim usta-novama, pa je pogibao da se takve kultur-ne tekovine nemarnošću ili srebroljubljemnasljednika razaspu ili, šta više, prokriom-čare van državnih granica.

• Mjeseca rujna 1929. upriličena je uBeogradu na univerzitetu fotografska izlož-ba na kojoj su bile izložene i naj st ari jes:r'P I) k e f o t o,g ti" a f ij e: Knez Mihailo,Vuk Karadžić, KričaIlJin, kapetan MišaAnastasijević, Uzun Mirko i dr. Izradio ihje Anastas Jovanović (1817.-1899.),slikar, litograf, graver i jedan od prvih fo-tografa u Istočnoj Evropi. Knez Miloš je

odmah iza :i,zrade prvog' &rp6kog bukvara1838. poslao u Beč »na nauke« mladog ti-p,ogTaiskog naučnika Anastasa Jovanovića,koji se je prikLonio više slikarstvu i tadanovom izumu - fotografiji. Beogradska»Politika« donijela je Teprodukcije rečen.ihf,otografiia u svom 7675. br. a važni su zato,jer po raz!ičn.im zbornicima i udžbenicimakolaju mnogi SMV.imnevijerni prikazi po-menutih hi.storii'sJkih1ičnosti, te bi u budu-Će valjalo ove ooimke uzimati za osnovuilustracija.

• Prošle IgocLime1929.. u !prOISinouljjslkOlIJa-no je :prililkomkOjplllllJjal1:erra:i.naiIlovetNiniceu Zagrebu u n ep Q IS red n o .j b li z i n ic r k veS v. Ma r,jj e nuz mnoštv,o !pred-meta, koji potječu iz staTijih vremena jošraz!ičIlJih predmeta iz XVII. sto,ljeća. Pred-meti su u vezi s mrtvačkim ku1tom, jer jeprekapani terrain zapravo staro groblje.To su kat ako mb e koje se nalaze ispodcrkve sv. Marije a i pod okoli~IlJimzgra-dama. šteta što je taj materij'al kao frag-mentaran izgubljel11za povijest grada Za-greba.

• U selu Bre z a ,kod Sarajeva prilfodomsvojih radova otkni.Lisu ·kustosi bosan&ko-hercegovačkog muzeja gg. dr. Č ti" e m o š-n i k i Ser g e j e v IS k i tragove g o t iS- k ec r k v e u vezi s prije pronađenim stupovi-ma na oranilCi obitelji Dervišević na koji-ma je pronađena gotska »azbuka«. Osimnje pronađena su još dva runska mova, ko-ja su bila uklesana u glavne stupove te suslužila majstoru kao oznaka kako će sla-gati kamenje. Lijevo .od "1tatra rečene, s'pa-Ijene crkve nađen je i jedan rimski nadgrob-ni spomenik iz II. stoljeća, koji objašnjavapostojbinu ilirskih D e!Z,iata u ok'Olini da-našnje Breze.

• Pod nasLov.om »H i6' to ri j s ki s p o-m e n i ei P rim o r i a« objavila 1'0 susac-ka »N a š a S log a« (III. 575.) ozbiljan čla-nak u koji bi valjalo da se zatnJisle oni ko-jih se tiče: Kaže se za nas Primorce da smojedan od najkullurnijih dijelova našeg naro-da. Kako bilo da bilo, ta naša kulturno st jesvakako manjkava, i njezina manjkavostodrazuje se, moMa najrelijefnije, na stanjuhistomjs.kih spomenika na Primorju. Ti suspomenici u prvom redu, građevni: Radi seo sredovječnim feudamim gudovima, kašte-lima i kulama, kao i o starim crkvama naPrim{)lTju.Tih još imade dosta, jednih i dru-gih, dok su ostali historijski spomenici Pri-mOT:ja (obitavališta privatnika, p.ogotovotrgovaca d pomoraca, pa star.o pokućstvo,stara nošnja, ukrasni predmeti, stare pove-lje i uopće pis·aru dokumenti itd.) ve'ć oda-vna razV'aljeni, porušeni, razgrabIjeni i uni-šteni. Preostadoše nam, dakle, stari kašte!i

487

i stare cMve. Ali u 'kakvom su oni stanju.Ne ćemo pretjeravati, ako ustvrdimo da jestanje tih starina upravo sramotno po nas,i da je naš odnos prema njima sve prije ne-gu kulturan. Jer mi u njima ne vidimo ne-št,o što bi zasluživalo našu pažnju i našubriguj mi se ni naimanj'e ne staramo da seti za svak~ narod dragocjeni historijski spo-menici očuvaju i održe u svom prvotnomobliku, a nekmoli da se restauriraju i ob-nove. U Njerna·čkoj, u FrancU5koj, Italiji"Engleskoj, Belgiji i Holandij,i, pa čak i uMagjarskoj, kojoj mi inače ne priznajemovisok stepen kulture - svuda se s iznim-nom pažnjom i ljubavlju čuva svaka staragrađevina, a pogotovo stari kašteli, mnogo-stoljetne crkve ~ kapelice, 6tare vijećniceitd. Dosta je da se čovjek proveze rijekomRajnom, pa da vidi, u kakvom su stanju hi-storijski spomenici uz nju! A kod nas? Au našem Primorju? Zaredajmo malo! Poč-mmo od Trsata i mare trsabske ,gradine, iliJoš bolje, počnimo od starog Grobničkoggrada, pa si zorno predstavimo stanje svihtih naših po'lj esmih ISIporuenika,sve tamodo Senja i Nehaj-gradal Zar nije to jednabruka? ZaT ama još ko!!a nar().da, 06im Ar-nauta i Turaka, Koji bi s tolikim nehajemi takvom pasivnošću pos:matrao, kako muzub vr'emena razara i· ovo malo preostalihspomenika, kao što se u nas dešava? Ukakvom l\'i je stanju frankapanski grad naTrsatu, u Bakru, u Kraljevici?! Ne znači liBol!u griješiti, ka.d &e pušta da iz godine uj!odinu SVe većma propa,da onaj divni gradDrivenoik, jed'in6,tven ukras čitavog Vanodo-la, koii svojim položajem i čitavom svojompojavom zadivljuje svakog kulturnog stran-ca, ali ga i vrijeđa sv,ojom zapuštenošću ipropadanjem? Nije li bi·o z.\oč'in dopustiti dase u posljednja :>-4 decenija sasvim raz-vale i razvuku i1Illpozantne gra.dine u Hre:ljinu, Grižanima (Belgrad), u Le,denicama?I da li je dostatna pažnja, koja 6e posve-ćuje očuvan'u starog gra,da-kašt-ela u No-vome oju Senju (pa oj obzirom na sam Ne-haj-grad)? Krajnje je već vrijeme da seovom barbarskom odnosu pr·ema tim naro-dnim starinama učini kraj! Mi se toliko vo-limo pozivati na hilja,duj!odišnju svoju kul-turu oj 'Pov,ijest; ali s kojim pravom to ći-nirno, ka.d dopuštamo da nam propadajuje,dini sp,omeniei, koii !!ov,ore u prilog našojpovijesti i našo·j kulturi u prošlosti! Krajnje.je već vrijeme da se na Primorju konstituiraneko društv'o, koje bi sebi stavilo u zadatak,da od tih historijskih spomenika spase štose još spasiti dade! Jer bi bio zločin, kad bis'e dOIpustoiloda se razvale kašteIi na Gr.ob-niku, Trsatu, Driveniku itd.!«

• U bečkom Heeres-Museumu (Arsenal)pronašao ,je g. dr. Aleksa I v i ć, prof. univ.,orig,inalnu &liku MIa den aMi lova n 0-

488

V 1 C a, prvog srpsk,og manistra vojnog i pr-vog srpskog ministra :pretsjednika. ("Vre-me« VIlI. br. 2277.)

• Rašireni sarajevski dnevnik "V e č e r-nj a P o š t a«, koja se mnogo zanima i zapita.nje narodnih starina donijela je u svombr. 2740 člančić "S ara j e v 6 k e č e-am e« (Kako se uništavaju objekti, koj~ suu Sarajevu svojom originalnošću privlačiIistrance i tUTiste). M. o. se kaže: "Svi na-stoj'imo da Sarajevu sačuvamo one objektekoji ~oš rječito, bolje od sviju monografijagovore, 'o IlJjegovoj za.namlj,ivoj, šarenoj pro-šlosti. Pa ipak, kao da neka nemilosrdnaruka sistemat&ki uništava ove dijelove i pi-toreskne detalje i predmete. U Sarajevu.koliko nam ie poznato, postoje oko 200 sta-rih česama. One se nalaze najvećim dije-lom po oIllim kvartovima i mahalama Sara-jeva koje još nije dohvatio pijuk rušenja izidanja novih, mo·demih zgrada. One se,dakle, nalaze u onim dijelovima grada kojijoš rječito govore ·0 istorijli Šehera. Ali dokove karakteristike 'još postoje, dotle česa-ma više nema. Namjesto njih danas po ma-halama vidimo neke neukusne željezne čun-kove iJ1itučane slavi'!le. Tako da u orijen-talnom, pitoresknom okv~ru nalazi namjer-nik moderne - rugobe... A na drugimmjestima opet, vidimo kako je nečija "mo-demistička« ruka porušila česme'!l5ki zid,pa na mjesto toga nazi,dala nešto što nije nistaro ni moderno, nešto što odudara odokoline. Zanimljivo uništenje. na primjer,izvršeno je sa jednom o,d najljepših i naj-interesantnijih sarajevlSk,jh česama, sa onompred džamijom na ulazu u Alifakovae .-Top1ik. Kroz ploču lila kojoj je starinski nat-pis neko je smatrao "modernim« da probu-ši želje:linu cijev nz koje pr&ka voda. I t. d.Mogli ha da nižemo još primjera sistemat-skog uništavanja sličnih ,objekata u Sara-jevu, koji pričaju više ne mnoge napisaneknjige«.

• G. dT. Jovan R ad o n i ć, prof. univ. ipravi član Kr. SrIP&k~Akademije Nauka uBeogradu, objavio Je u "Vremenu« (X.2921). zanimlj'iv članak pod naslovom "Po-velje naših careva, kraljeva i despota, za-tvorene u arhivi Akademije !'auka, trebada, izložene u vitrinama, po~tanu pristupa-čne svima«. Sam naslov kaže sve .

• Tvrđavu K I i s nedaleko Splita predalesu vo-jne vlasti u vlasništvo primorskoj ba-novini pa će ona Mti konservirana kao hi-storijski spomenik. Nad vrata glavnog ula-za postavljen ·je rz.načajan na.lipis u kojem ,jelapidarno oertana prošlost tvrđave.

• U zagrebačkom arheološkom muzejupod br. 741. inventara kamenih &p.omenika

upisan je žrtvenik, posvećen Jupitru ,j svimbogovima i boginjama. Prikazao ga je u&voje vrijeme neki Ulpius Flavius, veteran,bivši dekurijo.n. 1908. je spomenik prenešeniz Petrovca kod Rume, gdje je ležao podjednom tablom na5uprQt kući seoske stra-že u muzej, jer je prijetila pogibao, da ćega razbiti ljudi, koji su sebi utuvili, da uspomeniku ima pohranjenih novaca. I doi-sta, na stražnjoj stram .je spomenik oštećenod uzaludnihh po,kušaja u traženju »skri-venog blaga«. No, iza dvadesetak godinaposlije toga prenosa iz RUIIllSkogPetrovcaiz kojega muzej ,ima još i drugih sp,omen~ka,jednog je prooinačkog dana 1929. osvanuou Zagrebu iza akademijske zgrade ( u kojo;je muzej) Stevan Petković iz Pećinaca kodRume sa 2 služnika i kolicima i počeo na-ređivati da se jedan od tamošnjih spome-n,ika natovari. U razgov,OiI"se umiješao po-stajni redar i začas razabrao da to m;esu»muzejski lju,dk Tako je pred redarstvodo&pio Petković i ispričao da traži u jednomspomeniku 50 oka čista zlata, što su gaTurci sawili ·odlazeći iz Srijemskog Petrov--ca. To da mu je kazao neki beg u Herce-govini, kad se ondje bavio na pečalbi. Isam bel! je .navodno tražio taj kamen, jerje »pradjed« begov bio u Srijemu u turskodoba. Dolazio je quasi beg u selo, ali ganije mogao' naći, nego eto Stevan ,iza to-likih pokušaja konačno, iza zagrebačkeAkademije. Kad .nije krišom magao da ka-men-mooo1it »otvori«, najmio trhonoše, aliFortuna mu evo ne dade. Karakterističanpr.imjer našeg prostonarodnog još uviijekaktualnag praznovjeria o - z3Jkopamomblagu.

• Otkriveni su nepoznati ru-k o p is i Tom a se a Tal:ijanska štampaiznosi, da se ,doskora sprema izdanje ve-ćeg broja do sada nepoznatih rukapisa Ni-kole Tommasea. Ova neobjavljena djela,većilllom iSU smatr3Jl1laizgUJbljenima,a ,za ne-ka se ·od njih uopće n~je ni znalo da po-stoje. Ta djela otkrivena su u Šibeniku.Dalmatinski rođaci pjesnikovi potajice sučuvali rukopise, knjige ,j neke druge uspo-mene na njega. Cijeli taj materijal prošaoje kr·oz ruke nekihanHkvara, i sada '!le na-šao u vlasništvu talijanskag markiza PieraMisciatell,j-a. Za sad su potpuno spremlje-na za štampu tri djela. Prvo: »0 brojci·"za koje ISe držalo da je izgubljeno. Onoobasiže To=aseova istraživanja o grčkom.ilirskom i talijanskom stihu. Drugo djelo,koje je spremljeno za štampu ima naslov"Francuska u XV!. stoljeću«. Na koricamaovog rukopisa stoji, da je »rađeno 1837.«.Treće djelo je rasprava »0 sadašnjosti ibudućnosti«. Ono je imalo da bude prvi diodjela »ItaJiia 1848-49.« ali se može sma-trati, po napomeni samo·g To=asea, kao

samostalno djelo. Pronađeni materijal oba-s!iže j·oš i ova djela: »Gradjanske misli«,»Intimui dnevn~« (napis'an 1871.), »0 oslo-badj3Jjućoj iknj'iževnosti« (kritika' talijanskogprepOiI"ooa), »Dnevnik Katarine i Jeron~ma«(dnevnik oca, koji u kOiI"ak prati razvojdjece), »Katekizam«, »Mala kron ika « (po-litički dagadjaji iz god. 1865.-1866.), »Pra-vila života«, »Razmišljanja o moralu« - i.prek·o dvije stotine neobjav1.jenih pisama.Među nađenim knjigama nalazi se i izda-ni,e Danteove »Divine komedije« iz god.1837. sa Tomaseovim komentarom, punomarginalija i autografsJcih nadodataka.

Obnavljanje zanimanja zaD o v ije s 1« naslov je članku što ga je g.P. G. napisao u 43. br. II. god. zagrebačkogkatoličkog dnevnika »H r v at s ka Str a-ž all. M. o. pisac veli: ..• »Ipak se u prvadva decenija dvadesetoga vijeka činila, daje zanarrnan;e (Zapov,jjest barem medju mla-đim s·veće.nicima bilo donekle oslabilo. Bro;je pisaca među svećenicima ostao isti kaoi prij,e, ali rijetko se koji od mlađih posve-ćivao povijesti. Uzrok toj pojavi moramotražiti u općem duhu VTemena. Ni liberalnini katolički književni pokreti nijesu O&:e-ćali osobita ,poštovanja prema povjesnici-ma. Mjesto starih književnih listova, u ko-jima su povjesnici sačinjavali gotovo jednut.rećinu suradnika, izniknuli su novi listovi,u kojima su povjesnici biH ili samo toleri-rani iH čak proskribirani. U novinama seopet ,j u revijama pojavili diletantski kri-tici, koH su svu književnost promatrali sa-mo s »estetskoga« gledišta, a nauku su ig-norirali Hi napadali. Tako smo bili došlidotle, da ISe vliše cijenio kakav o&redniipjesnik nega soHdan povjesniik. Otkako supokrenuti svećenički .naučni čalSop:isi: Bo-l!oslovska Smotra, Nova Revija, Zivot iFranjevački Vjesnik, opaža se ponovno ve-lik procvat p.ovjesrnih nauka među sveće-nicima. Svećenici su se prvi oslobodili onepogubne struje, kO'ja nam je htjela utuvitiu l!lavu, d.a je histonzam samo zapreka na-rodnomu napretku. Danas znademo iz sku-pa iskustva. da partikularno i ekskluzivi-sUčko naglašavanje pavijesti može dodušenar,o,du vrlo mnogo škoditi, ali nam je sdruge strane poznato i to, da potpuno ne-poznavanje povijesti Il zabadvanje svaketradicije baca narodni brod na široko mo-re, gd.je ga mogu svaki čas progutati bije-sni valovi ili barem opljačkati okrutni tu-đinsk,j gusari. Pravo na ,domovinu mora bitiosnovano ne samo na sadaŠl1ljemsocijalnomstaniu, nel!o i na povijesti, jer bez duga po-vjesnog razvoja nije se mogao iskris-talizi-rati nijedan narad. Zanimanje je za povijestdi>čekallo renesansu ne samo među sveće-nicima, nel!o i među svećeničkim kandida-tima. Sve su se rimokatoličke bogoslO'Vije

489

bacile navim žarom na proučavanje povije-&ti, a držim, da ne ću bit>i prema nikamunepravedan, aka ustvroim, da prvenstva utom studi,ju pripada bagaslaVlSlkam fakulte-tu na zagrebačkam sveučilištu«.

• Uredništva »Naradne Starine« bila jepazvana da sudjeluje u IV. med u n a r 00-dnam kangresu za arhealagijukaji se adržaa u Bar c ela n i ad 23. da29. IX. 1929. Ovi kangresi bili su da sada uAteni, u Kairu i u Rimu (1912.). Ovaj če-tvrti internacianaJ1'ni arhealaški kangres biaje sazvan u Barcelanu naračita paradi taga,šta je u ta vrijeme bila u BarcelOonii medu-naradna izlažba. Paradi materij~lnih nepri-lika naše se uredništva dakaka nije mogloadazvati avam pazivu.

• UMa šta n i c i kad Nikšića iskapaaje Petka Butur,avić na svajaj njivi jednužaru kaja je hermetički bila zatvarena ka-menim paklapcem. Nadajući se navcu Bu-turavić je razbio žaru, ali se prevaria: na-šaa je puna ugljenisanih kasHju i medunjima jednu srebrnu žensku naprsnu iglutešku aka 30 grama. :lara je bila viSOoka40cm, a poprečna 30 cm, od kamena. Razača-rani nalazač prasua je ugljen.

* E t n 00 g r a f s k 00 mod j e I u Hrv a t-ska,g Na,radna,g Muzeja u Za-g r e b u darova,la ,je gdja Milka T 'r n i n ajednu zbirku pt"e,dme,ta pretežno iz l5'tačneAzije (Kina i Japan). Talka ,je vanevrapskazbirka nedavna tim važnim paklanam uve-like o,boga,ćena.

• čitali sma u beogradskaj »iPo I i ti c i« ,(23. LlI. 1929.) interasantan članak: »iDUJklja,grad Rim1,jana i 'starih Slovena. I z i lSk 0-panih ruševina stare DuJklje,o d m ram 00 r III i h 'k o lan a i p I o č a,padižu se privatne ,zgrade ilSe 00 s,k i d Qm o v i«. M. o. kaže se:

Međutim, ajka bi .se neki stranac krenuoda 'Pohadi Duklju i ave divne 'kraj,eve una,di da će tu naći i vitdet,i .sve znameni-tosti o kojima j,e pisaa Stilkoti, .daživećevelika razočaranje. Iskopitne su zanema-re,ne, dbra.sle u gustoj travi i ka roV'l1, a panjima pa.se staka. Kamen,je, nasJalgana ne-kada da samih iJSIkapina,razne.sena je, takada od mnogoibwjnih natpisa, kaje nemaJČkiamealag navodi u svcme delu, nema višead pet do šest u DUlklji. Mramorne skulp-ture, reljefna dekaracija kolana, pa i .samastatua Dijane aštećeni lW, i SIVe zajednapruža žalOSillusliku apšteg nemara !premaost~teima avoga neJkad znamenitog ,gracfa,kl>ji kaJd bi se siSltemats.ki iskopao, nesama što bi osvetlia 'živat Rimljana pa

490

avim kra!ievima, nego bi unea više jas-noće i znatčajne pojedilllOsti ~ pr,va na.seljaslovenskih plemena ...

Aka čavelk sada navrltti ovim ,putem unameri da 'Poseti [}uJclju, zatećiće pred samulaz u .stari ,grad ne,kalika seljaka, kajikle,šu aveĆiu mmmOrlllU,ploču i 'IIIIlišt~ajujqj na~pis. Kaa i pa astalim kra,jevima,ta;ka i u Duklji, .seljaci iz okolnih mes.ta1lipotrelbljava!iu kamenje, koje leži bezičijeg nadzara, cz;a podizanje sv.ojih da-mava. MnOlg,ezgrade Il staroj, kaa i u na-vaj vara,ši Padigorice, sa,zidane su iz mra-m()l"lliJhkolOilla i šir,dkirh ploča danesenihiz Duklje. Tako je ova masta pootalo ve-Hki jeftin majdan skup(}cenag kamena. čakse javne zgrade podižu kamenom iz Duddfei 00 tame ose piše i gavori .slobodno. U.sredov'O'gstari.nska,g kamenja, izmedu ruševinaiskapanih većinam od stranih al'lheolaga,,danas se di~e j,e,dna aSillavna š'kQlapodig-nuta iz materijala, koji je nađen u starin-skim zidinama avog ,grada. AJka biste sezailnteresovali slučajna i z3lPitali u akaJ-nim selima. šta će na 'pustom (ZemljištuiDuklje .zgrada za osnovnu ~olu, udaljenaod ,na'Stan,je11'ihmelS,ta, lS'Vatkiseljak OV(}gkraja reći će v~ mirne: "Zata, jer nas,ništa nile kQištala. Ljudi su radili sikarobesplatno, a širok-e ploče imramame ka-lane nađene su ,gotave«.

• Odpačettka svoga izlaženja (1922.) »Na-radna Starina« dvajaka je susretana. Naišlaje na pažnju i pil'iznavanje kulturnog javnogmnJijenja, u kolika ga već kod nas ima, i nanehaj i zanemarivanje njezine materijalneegzistencije. Cijela vrijeme svaga izlaženjabarila se i bari "Naradna Starina« prativnedostatka dovaljnog braja pravih pretplat-n