of 81 /81
Podgrmec u nob-u,zbornik sjecanja,objavljene u Beogradu 1972.god Bihac,20.juna 1941 Ljubomir Kvaternik veliki zupan Velike zupe Krbava i Psat P R O G L A S U svrhu sacuvanja hrvatskog narodnog znacaja grada Bisca i njegove blize okoline,te u svrhu trajnog osiguranja istog znacaja Z A B R A NJ U J E M svim Vlasima t. zv.Srbima svaki pristup i zadrzavanje u gradu Biscu i njegovoj okolini do udaljenosti od 15 (petnaest) km. Vlasi moci ce doci u Bisce samo jedino na poziv vlasti i to uz predocenje poziva.Prema tome nece smjeti dolaziti ni na nedeljne ni na godisnje sajmove u Bisce i njegovu okolinu.U slucaju poziva vlastima,moci ce se Vlasi da zadrze u Biscu i njegovoj okolini samo tako dugo,koliko je potrebno da svrse posao,radi kojeg ih vlast poziva i samo na mjestu,gdje su vlastima radi uredovnog posla potrebni.Svako drugo ponasanje tj. zadrzavanje duze nego je vlastima potrebno biti ce strogo kaznjeno. Redarstveni organi kao i svi organi javne sigurnosti paziti ce da se ova odredba strogo izvrsava. (Original je nekad cuvan u Muzeju Avnoja i Pounja a na netu ga nema u izvornom obliku) περίπου 11 μήνες πριν · Αναφορά Zoran Uzelac A i prije ovog proglasa je bilo 'veselo'.Uvece 12.juna organizovana je povorka s bakljama u cast Pavelicevog imendana koja je krenula iz Prekounja pokraj Kule do centra grada uz uobicajeno skandiranje poglavniku i protiv Srba. Sutradan 13.juna,odrzano je kod kafane Dervisa Dedica Dede predavanje o Pavelicu i njegovoj borbi za ndh. περίπου 11 μήνες πριν · Αναφορά

Bihac II Svjetski Rat

  • Author
    -

  • View
    360

  • Download
    12

Embed Size (px)

Text of Bihac II Svjetski Rat

Podgrmec u nob-u,zbornik sjecanja,objavljene u Beogradu 1972.god Bihac,20.juna 1941 Ljubomir Kvaternik veliki zupan Velike zupe Krbava i Psat P R O G L A S U svrhu sacuvanja hrvatskog narodnog znacaja grada Bisca i njegove blize okolin e,te u svrhu trajnog osiguranja istog znacaja Z A B R A NJ U J E M svim Vlasima t. zv.Srbima svaki pristup i zadrzavanje u gradu Biscu i njegovoj okolini do udaljenosti od 15 (petnaest) km. Vlasi moci ce doci u Bisce samo jedin o na poziv vlasti i to uz predocen je poziva.Prema tome nece smjeti dolaziti ni na nedeljne ni na godisnje sajmove u Bisce i njegovu okol inu.U slucaju poziva vlastima,moci ce se Vlasi da zadrze u Biscu i njegovoj okolini samo tak o dugo,k oliko je potrebno da svrse posao,radi kojeg ih vlast poziva i samo na mjestu,gdje su vlastima radi uredovnog posla potrebni.Svak o drugo ponasanje tj. zadrzavanje duze nego je vlastima potrebn o biti ce strogo kaznjeno. Redarstveni organi kao i svi organi javne sigurnosti paziti ce da se ova odredba strogo izvrsava. (Original je nekad cuvan u Muzeju Avnoja i Pounja a na netu ga nema u izvorn om obliku)

11

Zoran Uzelac A i prije ovog proglasa je bilo 'veselo'.Uvece 12.juna organizovan a je povorka s bakljama u cast Pavelicevog imendana koja je krenula iz Prekounja pokraj Kule do centra grada uz uobicajeno skandiranje poglavniku i protiv Srba. Sutradan 13.juna,odrzan o je kod kafane Dervisa Dedica Dede predavanje o Pavelicu i njegovoj borbi za ndh.

11

Zoran Uzelac Prva ubistva desila su se i prije juna mjeseca i ovih dogadjaja.Krajem aprila 1941.g.Himzo Biscevic ubio je bez ikakvog povoda i razloga Diziju Radu,sofera koji se vratio iz Beograda inace rodom iz Meljinovaca,zemljoradnike Petra Bojica i Budu Delica iz Ruzice i zakopao ih u djubriste u krugu logora bivseg 55. pjesadiskog puka u Zegaru. Na osnovu sjecanja Milke Dizije ubistva su izvrsena najvjerovatnije 29.aprila.''Ja i Budina zena smo ih izvadili,iskopali iz djubra u logoru u Zegaru gdje su ih bili zatrpali oni koji su ih ubili,i sahranili ih...Rade je ubijen u utorak.Ja sam dosla u srijedu.Ubijeni su prije Sv.Djurdja na nekoliko dana''. 11

Zoran Uzelac 13.juna uvece vrse se prva hapsenja vidjenijih i uglednih bihackih Srba.Uhapseni su i zatvoreni u Kulu Jovo Kozomaric,Zarko Kozomaric trgovci,Mihajl o Mandic inzinjer,Veljko Mandic trgovac,dr.Dusan Matavulj lijecnik,Bozo Popovic direktor Zemaljske banke,dr.Milan Vojvodic predsjednik suda,Drago Bilbija,Dusan Kuga,Mil an Obradovic,Cedo Gavril ovic,Miso i Vojo Pjevac,Branko Beronja,Dane Bubal o,Djordje Djukic,Luka Kovacevic,Strahinja Radetic,Mil an Sorak,Nada Beok ovic,Stana Su cevic sve studenti,Brane Cvjeticanin,Djuro i Vlado Funduk,Luka Kovacevic,Ilija Bilbija trgovac,Jovo Brdar policajac,Vaso Cvijanovic trgovac,Jovo Glavanovic cinovnik,Pero Hrvacanin preduzetnik,dr Simo Ilisevic advok at,Risto Indjic trgovac,Jovo Lakic profesor,Vojo Pjevic radnik,Risto Prodanovic penzion er,Risto Savic trgovac,Dusan Stupar trgovac,Brank o Sucevic ucitelj,Dimitrije Petrovic direktor gimnazije,Mih ajlo Vujatovic profesorJovo Vukobratovic vlasnik bioskopa i mnogi drugi. 11

Zoran Uzelac 23.juna navece pohapseni su i Zidovi Abram Atijas rabin,Miko Alberta Atijas,Mik o Atijas Tivar,Jak ov Baruh sve trgovci,dr Emil Levi sudija,Moric Levi geometar,Rudi Rehnicer trgovac i zatvoren i u zgradu opstine gdje bilo i Srba pohapsenih po selima u okolini Bihaca.Oni su ustasama bili jamci da ce im Zidovska opstine isplatiti iznos od 25 kg zlata i 100kg srebra.Sl edecu noc upao je u njihovu zatvorsku sobu ustaski porucnik Enver Kapetanovic s grupom od pet-sest ustasa i bokserima,bak andzama i raznim predmetima do besvjesti tukli pohapsene Zidove. 11

Zoran Uzelac 24.juni je apokalipsa bihackih Srba. Ujutro u 4h ustase su dosli pred kuce i stanove i podigl e iz kreveta Biscane Srbe i Zidove i naredili im da se u roku od pol a sata sa najnuznim licnim prtljagom dodju na igraliste fudbalskih klubova BASK i Jedinstvo u Zegarskoj aleji.Prve grupe su pocel e stizati oko 5h ujutro.Na igralistu su sakupljenim gradjanima Bihaca,Srbima i Zidovima,ostavili samo najneophodnije licn e stvari i po 500 dinara po osobi,a sve druge stvari,n ovac i dragocjen osti,pronadjen e prilikom pretresa,hrvatsko- muslimanska vojska im je oduzela i predala 'kotarskom predstojniku Jaki Dzalu koji je naredio da ''cjel okupni posjedi,trgovine,obrti,industrije,te pokretna i nepokretna imovina nestalih i vec iseljenih Srba,k ao i onih koji ce se jos iseliti,postali su zakonskom odredbom Poglavnika vlasnistvo Nezavisne Drzave Hrvatske,s kojim jedino pravo upravljanja i raspolaganja imade Drzavno ravnateljstvo za ponovu ''. 11

Zoran Uzelac 28.juna Vjekoslav Luburic i Enver Kapetanovic nocu,iz Kule,sa dva kamiona,pod jakim obezbedjenjem i u pratnji starih i mladih ustaskih policiskih agenata,poveo na gubiliste kod Skocaja grupu Srba u kojoj su bili Milan Obradovic,Strah inja Radetic,Drago Bilbija,Dusan Kuga svi studenti,zatim stari Biscani Ilija Djukic pekar,Ljubomir Banjeglav gruntovnicar,braca Pero i Dusan Stupar trgovci i poprilican broj seljaka iz okoline Bihaca. Buduci da je zrtvama kao i krvnicima bilo jasno sta slijedi,od trenutka kad su kamion i uzeli smjer prema Pljesevici do njhovog izbijanja na veliku kucu,kako su mjestani zvali krivinu gdje se cesta Zegar- Zavalje,gledana iz Zegara,kon acno gubi iz vida.Dusan Kuga je pol ovicn o vican raznim majstorijama,pa i vezivanju i odvezivanju cvorova i lanaca,oslobodio ruku koja mu je bila vezana za ruku Draga Bilbije i,posto su vozila zbog uzbrdice i krivudavosti puta usporila voznju,munjevito iskocio iz kamiona i strustio se niz padinu pokrivenu mladom sumom.Nastal a je uzbuna,vika,pu cnjava za Kugom,pucnjava u Dragu Bilbiju i ostale koji su pokusali da bjeze,tako da je ovaj zlocin izveden drgacije nego sto su njegovi zacetn ici i izvrsioci predvidjeli.Zapocevs i odmah potjeru za Dusanom Kugom,ustase su,u nastupu pomame zbog ovoh po njih kiksa,ostale zrtve na brzu ruku poubijal e u Sk ocaj-Bukovcu.Zrtvama je ovo doslo kao izbavljenje poslije stravicn ih mucenja u Kuli i danasnjem Hotelu Bosna kojima su bili izlozeni najvise od krvnika,psihopata i zlocin aca Envera Kapetanovica i Davida Prse. 11

Dusan Kuga je kasnije uhvacen na Strback om Buku izdajom Mirkeca Golubovica ustase iz Bihaca koga je Kuga poznavao i od njega je trbao nabaviti bjanko propusnicu ustaskog stozera.Prilik om sprovodjenja sa Strback og Buka za Bihac,Kuga je svezanih ruku skocio sa jedne visoke stijen e u Unu,u kojoj su ga ustase ubile iz pusaka.

. STRADANjE SRBA U BIHAU I OKOLINI Odmah po uspostavljanju ustake vlasti, naroito sa formiranjem lokalne upe Krbave i Psat sa seditem u Bihau otpoeo je organizovan i program istrebljivanja srpskog stanovnitva. Najpre su stradali oni Srbi koji su iveli u samom gradu, njih su pogodile ustake mere zatite krvi hrvatskog naroda. Veliki upan Ljubomir Kvaternik izdao je 20. juna 1941. godine proglas u kome je reeno: U svrhu sauvanja hrvatskog narodnog znaaja grada Bia i njegove blie okoline zabranjuje se svim Vlasima, tzv. Srbima, svaki pristup i zadravanje u gradu Biu i njegovoj okolini do udaljenosti od 15 kilometara. Prva grupa najuglednijih i najbogatijih Srba pohvatana je i liena slobode 12. juna 1941, a likvidirani su u zloglasnom kazamatu Kula tri dana docnije. Pod pretnjom prekog suda oko 1200 Srba je u noi 23. i 24. juna sakupljeno na fudbalskom igralitu BASK-a u Bihau, da bi u zoru unezvereni i iscrpljeni bili oteran i za Kulen Vakuf i dalje prema Bosanskom Petrovcu, idui lagano u koloni, ne slutei da idu na klanicu sa koje se niko iv nee vratiti. Ovu grupu bihakih Srba poubijal a je 28. juna 1941. godine grupa hercegovak ih ustaa kojom je zapovedao krvoloni satnik Enver Kapetan ovi. Srbi bihake okolin e su najmasovnije stradali na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaa prema Lik om Petrovom Selu. Na ovom mestu, s obzirom na tragina deavanja, sada eufimistin og imen a egzekucije su trajale od 3. jula do 3. septembra 1941. godine. Taan broj muenika na ovom mestu nije poznat, ali po podacima region alnog muzeja iz Bihaa sa poetka osamdesetih godina radi se o broju od preko deset hiljada. Na Garavici su stradali stanovnici Bihaa, Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca, Cazina, Velike Kladue, ali i likih mesta Donjeg Lapca, Korenice i Slunja. Ustae su unitavale tragove svojih zlikovakih poduhvata, a sa gubilita se pukim sluajem (bolje rei Boijom voljom) spasilo tek etiri do pet osoba. Dan as bi fiziki antropolozi i forenziari- arheol ozi mogli da donesu pravi sud kroz metodol ogiju svojih nauka.Poetkom jula 1941. godine iz Kulen Vakufa su ustae- muslimani doli kamion ima u Liku, napavi mirno srpsko stanovnitvo u selima Bubanj i Suvaja. Sama Suvaja je do poetk a oruanog otpora 27. jula 1941. godin e dala 276 muenika, a srez Donji Lapac (sela Bubanj, Nebljusi, Meljin ovac, Liki Osredci...) ukupno je u tom kratkom razmaku izgubio 1000 stanovnik a. U izvetaju zapovednik a 3. ustake satnije 1. poh odnog bataljona stoji: Danas sam bio u selu Osredci Liki koje je spaljeno. Na sve strane lee ljeevi naroda. Od ubijenih 2. i 3. srpnja irio se straan zadah. Psi i svinje nagrizaju ljeeve, a ustae ne dozvoljavaju sahranu. Oni to su pobjegli od kue, tamo umiru od gladi. Drugo svedoanstvo srpskog stradanja u ovom delu Like naslonjen om na Bosnu, ne tak o dokumentarno i hladno, ve iz srca i due, uva srpska usmena poezija: Tad pogibe dvanaest srpskih cura dvanaest cura dvanaest sokol ova

od ustakog praha i ol ova. Jadne majke po umama lete svaka pita e je moje dijete. Keri moja moj zeleni struku prui svojoj jadnoj majci ruku. Kaite nam nae eri mile esu li vas ustae muile ili ive u jamu bacile? uti gora sva priroda nijema iz tiine odgovora nema. O masovn osti stradanja srpskog civilnog stanovnitva i organizovan om dravn om zloinu ustake Hrvatske svedoi i izvetaj Koste Naa od 4. novembra 1942. godin e, komandanta operativnog taba za Bosansku krajinu Vrhovn om tabu NOVJ i POJ. Tamo se kae da se kod jednog zarobljen og ustae nalo narerenje za klanje Srba i brojka od 12-15 000 likvidiranih grko-istonjaka na podruju Bihaa. (Zbornik Vojnoistorijskog instituta, tom IV, knj. 8). Dokument je na sebi nosio peat ustakog logora - Biha i sadao je sledeu formulaciju: Nalog za vojnika Ramu Malkoa, da ima sve Vlahe, bili sumnjivi ili ne, poubijati. To ima izvriti jer sam danas dobio nalog od velik og upana da se pobiju svi od 16 - 100 godin a. I Vlahinje koje su sumnjive. Koji vam dou pod ruku ne putajte.

. STRADANjE SRBA U OKOLINI KULEN VAKUFA Borievac je selo u Lici naseljen o Hrvatima rimokatolicima, tik uz granicu sa Bosnom. Udaljeno je od Kulen Vakufa ok o 5 kilometara i povezano putem. Ustaki vrh iz Zagreba naao je u stanovnicima Borievca izvritelje naredbe za pokolj Srba u ovom delu Bosanske krajine i Like. Nedal eko od sela nalazi se sablasna Borievak a jama koja je uglavn om bila nepozn ata srpskom narodu ovih krajeva. Kako su zloini protiv Srba bili organizovan i i planirani svedoi naredba hrvatske vlade, odmah po uspostavljanju NDH, da se od Borievca do jame izgradi put i spoji sa banovinskom cestom. Taj novi put je prolazio samo na 50 metara od jame i omoguavao je laki i bri transport zatoenih Srba i njihovu efikasnu likvidaciju. Put je bio zavren i ve poetk om juna bio u upotrebi. Prve rtve Borievak e jame bilo je domainstvo Pere Pilipovia, usamljen o i odvojen o od ostalih srpskih mesta donjolapak og sreza. Sredin om jula, na deset dana pre srpskog ustanka na Tromei protiv ustaa lokalni Hrvati iz Borievca strahovito su muili i survali u jamu na stotine Srba. O strahotamo su priali preiveli: Nik ola Pilja - Baja, Milan Pauli i Nikola Drobac. Svedoanstvo o Borievak oj jami nalazimo u memoarskom delu objavljen om u nacionaln oj emigraciji: Pet dana posle podizanja ustanka etnici su zauzeli selo Borievac u subotu 2. avgusta, i Nikoila Pilja Baja je odveo grupu etnik a do Borievak e jame koja je pruala jezovit prizor. Iz nje su kuljali rojevi muva i zadah od leeva u raspadanju. ipraje oko jame je bilo suvo i pol omljeno, ok olno kamenje iarano puanim mecima, a prilaz sav zasut krvlju. Krv je bila suva i glatka, to je bio dokaz da su neka ubistva vrena neposredn o pre dolaska etnika. Oko jame je bilo odseen ih delova ljudskih tela i glava sa rasutim mozgovima. Neke glave su bile sa povaen im oima i iseenim uima, nosom i jezik om. Uokrug je bilo mnogo razbacan e pocepan e seljake odee, kapa i gumenih opanak a, kao i dejih haljina. Iz jame su dopirali iznemogli ljudski glasovi koji su dozivali pomo. Tada se dobrovoljno javio Nikodim Dra, pa su ga privezal i za konopac i spustili u jamu. Poto je iz jame izlazio teak zadah od leeva u raspadanju Dra je stavio na nos vie slojeva krpa i kroz njih disao. im je sputen nekoliko metara u jamu, Nikodim je sagledao

strahote dogaaja koji su se odigravali oko jame odmah po postanku kriminalne NDH. Poto je jama krivudava na ponekim zavojnim mestima Nikodim je video delove ljudskih tela kao i deje kolevke dece koja jo nisu prohodala, koje su Hrvati uzimali iz kua i zajedn o sa kolevkama i sa majkama bacal i u jamu. (Nik ola Plea Nitonja, Poar nad Krajinom, ikago 1975). Nikodim Dra je bio ovek velike vere i ovekoljublja koji je imao hrabrosti da se suoi sa grotlom smrti i da zauvek savlada indoevropski arhetip straha i pogibelji - Jamu. Njegov napor se krunisao spasavanjem dvojice preivel ih, koji su skapavali na dubini od 24 metra: Iz jame izvuena dva oveka su se prezivali Pilipovii, Srbi iz bosanskog sela Stenjani. Kad su doli svesti i videli svoje spasioce, izjavili su da su, koliko mogu da ocene, bili u jami ok o devet dana i da ih je u jamu bacio lino Hrvat Miro Matijevi, gostioniar iz Kulen Vakufa. (Isto).

PAD USTAKOG GARNIZONA U KULEN VAKUFU Ustae iz Borievca su utekle za Kulen Vakuf, znajui za napredovanje srpskih ustanika. Prvog dana avgusta 1941. godine poinili su pokolj nad srpskim selom Kalati. Po sistemu okruenja sela i upada naoruanih grupa zatiranje nedunih civila trajalo je satima. Po nareenju iz Zagreba masovna ubistva srpskih komija vrili su itelji Hrvati Borievca i muslimani iz Kulen Vakufa. Partizanski voa Gojko Pol ovina je zabel eio: Pretresali su svaki grm i kuu. Klali i ubijali i odojad u kolevci. Da bi se manje otkrivali najvie su koristili noeve, bajon ete, kundake. Od kue do kue krvnici su se takmiil i koji e pokazati vea zverstva. (Gojk o Polovina, Svedoenje - Seanja na dogaaje iz prve godin e ustanka u Lici, Beograd 1988). Beleei svoja seanja Gojko Pol ovin a pokuava da dokui korene ovih traginih dogaaja, pa kae: Ustaki zloini su bili organizovanio iz Glavnog ustakog stana u Zagrebu, a lokalne ustae postepen o sistematski gurani, nagovarani, pa i prisiljavani da pristupe izvrenju zloina. Ti bedni Mate, Ive, Mire, Huse, Hase i Memedi, koji su klali ene, decu, sadistiki muili vezan e ljude. uvueni su u zloine postepen o, organizovan o, nareenjima, pritiscima odozgo... Zato mislim da je netan o, nepravilno, pa moda ak i zloin aki ove dogaaje pojedn ostavljivati. (isto). U selu Kalati je tada nastradal o 159 Srba, uglavnom nejai. Srpski ustanici, preduzevi napad i sa like i sa bosanske strane zauzeli su Kulen Vakuf 6. septembra 1941. godine. Ustako-domobranski garnizon se predao, deo zlikovaca je uspeo da se izvue u pravcu Bihaa. Oni koji su se ogreili o srpsku neja platili su glavom. Jedan od uesnika je zapisao: Osvete je u ovim dramatinim ratnim danima i na pretek bilo. Dosta je krvi palo dok je razum nadvladao tugu i bol. (Milan tikavac, Krvavo lapako ljeto, u: Ratna seanja iz NOB II, Beograd 1981, str. 616). Selo Borievac je naputeno posle rata. Tamonji Hrvati su strahoval i od srpske osvete, nisu imali hrabrosti da pogledaju u oi, zavijenim u crno, srpskim susedima. Voljom narodnih vlasti preli su u Slavon iju, ali kakve ironije, opet na zemlju Srbinovu, koji je i tamo bio proganjan i klan.

Nekol iko dan poslije masovnog ubijanja u Skocaju s istom svireposcu,u Risovcu,rastrkanom selu na putu Krupa-Krnjeusa,poubijali su Srbe pohapsene prvog dana terora i Srbe iz prigradskih naselja Kriza,Pritok e i Jablanova kod Pok oja.Utvrdjeno je da su tog dana odveden i i poubijani

Mihajlo Vujatovic profes or klasicne filozofije u bihack oj gimnaziji,dr Milan Vojvodic predsjednik Okruznog suda,dr Simo Ilisevic advokat,dr Dusan Matavulj ljekar,Dimitrije Petrovic direktor gimnazije,Mihajl o Mandic inzinjer,Veljko Mandic knjizar,Jovo Kozomara trgovac,Zarko Kozomara trgovac,Ilija Bilbija trgovac,Djuro Korac sluzbenik Okruznog suda,Mil e Sorak ugostitelj,Pero Hrvacan in vlasnik pilane,Vaso Cvijanovic sluzbenik,Risto Prodanovic sluzbenik,Risto Indjic sluzbenik,Jovo Glavanovic sluzbenik.

Vec 25 juna 1941 u Bihacu nije bilo ni jednog jedin og stanovnika Srbin a i Zidova na slobodi.Narednih dana su poceli hapsiti Srbe iz okolnih sela.Svaki dan ustase uglavnom kamionima dogon e grupe od 300 do 700 seljaka,ubacuju ih u zatvorski krug,sve dva i dva vezana uzicom,zicom ili lancem,za po jednu ruku (desna ruka lijevoga za lijevu ruku desnoga) ,pa druga ruka nosi prtljag,ili ga pridrzava ako je na ledjima.Skupljaju ci ih po selima,ustase su im govorile ''idete na prisilni rad,s drzavn om dozvol om ponesite sve sto vam treba",a sada pred ovom grdnom,crnom zatvorskom kucerinom(k apetan ova kula) odjedn om biva jasno da je taj poziv najobicn ija ustaska prevara,stupica koja vodi pravo u pogibij KLISEVIC PRVIH DANA USTANKA SVJEDOCI STEVO BURSAC Ubrzo poslije aprilskog sloma pojavil e su se u Kulen Vakufu i okolini prve ustaske grupe koje su pocele da terorisu srpsko stanovnistvo u Klisevicu i drugim okolnim selima.U julu su ustase pocele da pljack aju srpska sela,odvode i ubijaju nevine ljude.Prvi je odveden i likvidiran Nikol a Babic ,sin Jovin ,ugledni domacin iz zaseok a Babica.Ubio ga je na kucnom pragu jedan ustasa iz susjednog sela Cukova. Cim je Babic ubijen,ostali muskarci su pocel i da bjeze od kuca u sumu Ljutoc i ok olne sikare.Tu smo se sastajali i dogovarali sta i kako dalje da radimo.Zborno mjesto na Ljutocu najces ce je bilo na livadskom propl anku zvanom Ceturol ova poljana.Krajem jula stigla je u Klisevic Sofija Babic iz Lipe.Ona nam je prenijela ono sto je tamo cula-da je nacelnik nove opstine u Lipi Dzafer Ibrahimpasic porucio da se svi ljudi prikupe kod svojih kuca ,da se napravi spisak odraslih muskaraca i da se dostavi njemu ,a on ce svakom garantovati zivot.Ljudi su tome povjeroval i i vratil i se kucama.K njima je na Klisevic dosao i nacelnik Dzafer Ibrahimpasic.Sakupio je muskarce kod skole u Bukovcu,izmedju Klisevica i Cukova,i poceo da ih 'popisuje'.U medjuvremenu su se pojavil a dvojica ustasa sa puskama na gotovs,povezal i prisutne i odveli u Cukove.Ljudi su shvatili da su prevareni i da su im zivoti ugrozeni,ali je bilo kasno.Nek i su pocel i da pruzaju otpor pozivajuci se na Dzaferov poziv i obecanje,ali su ih ustase pocel e tuci i maltretrirati.Najvise se protivio Dan e Japundza,pa su ga zbog toga najvise tukli.U Cukovima su ih zatvorili,a vec sutradan odvel i u Ripac gdje su prema pricanju nekih Ripcana,poubijani na obliznjinjim barama i zatrpani u jarke i barustine.Tada su iz Klisevica odveden i i ubijeni: LAZO BURSAC MARKO TESLA DJURADJ TESLA DJURO POLOVINA DANE JAPUNDZA MILE PILIPOVIC VOJISLAV DZAKULA DUSAN DOSEN MARKO DOSEN STEVO,MIRKO,DJURO,MIJAT I NIKOLA BABIC SINOVI ILIJINI SAVO,BOZO,JOVO,STOJAN,JANKO,RATKO,NIKOLA I MILADIN BABIC

SINOVI KOJINI MARKO BABIC JANKOV. Gojka Babica su ubili u Jazmaku,nize kuce prema rijeci Uni,dan prije njegovih rodjaka i brace.Ucitelja Savu Stojan ovica uhvatili su u kuci Jove Babica i pred mnogo celjadi zvjerski mucili,deral i kozu i kopali oci a onda ga,izmrcvaren a i unakazen a,bacili u jarak i na njega poluzivanaval ili veliku kamenu plocu.S uciteljem Stojan ovicem odveli su i ubili Miku Babica Djurinova,mladica od 20 godina. Ubistvo Babica i drugih izvrseno je25.jula 1941,dva dana prije ustanka.Bio je petak,a narod ovog kraja ga je prozvao crni petak,jer su u jedn om danu ubijena 32 srpska seljaka. Ucitelj Stojanovic,rodom iz Klisevica savjetovao nam je prije tih dogadjaja da bjezimo u sumu,a da ce i on doci k nama cim sredi neke stvari.Govorio je da se ljudi sklone na dva-tri dana,a onda ce sve biti drukcije,jer je,cini mi se,znao da se priprema ustanak. Meni je na Ljutoc,gdje sam bio izbjegao ,jedno popodne dosla zena Djuka i sestra i pocele me bratimiti kako mi je otac Lazo porucio i zakleo me da odmah sidjem s planine i da se prijavim 'novoj vlasti' ,toboze da mi ustase nece nista.Ja na to nisam pristao i vratio sam ih kuci,zaprijetivsi im da nikome ne smiju kazati gdje sam.Poslije toga sam presao preko Ljutoca i obreo se u Dubovskom.Sa mnom su bili Mile Bursac i rodjak mu Djuro. Na Dubovskom smo se iste veceri povezali sa Stevan om i Radom Blanusom,Danom Babicem,te Mil om Davida Babica,Vidom,Lazom i Milom Prosicem ,Dusanom Cazicem i drugima.Odavde smo se povezal i sa Lipljancima i napali zandarmerisku stanicu u Bukovcu u Lipi.Porusili smo i telegrafske stubove.To je bilo u petak 1.avgusta 1941. Istog dana smo na Dubovskom sacekali trojicu ustasa,medju njima je bio i nacelnik opstine Lipa Dzafer Ibrahimpasic.Pripu cal i smo na njih i ranili Dzafera,al i je uspio da nam umakne i vrati se u Ripac.Tih dana su ustanici iz Lipe,Teocaka i sa Dubovskog poceli da zajednick i izvode akcije na cesti Bihac- B.Petrovac.Tak o smo na Dubovskom kod vodovoda sacekali 4.avgusta po podne kolonu kamiona koji su prevozili vojsku od Bihaca ka B. Petrovcu.Prvi kamion smo onesposobili i rastjerali vojnik e.Na kamionu je bilo oruzja i bombi.U okrsaju se najvise istakao Djuro Bursac sai Stevanov,koji je skocio na kamion i uspio da izvuce dva sanduka bombi i municije,te jedan karabin,ali je pri tom iscasio nogu.Od toga karabina nije se odvajao do kraja rata.Borba na Dubovskom je trajala do mraka,kada se neprijatelj povukao preko Gorijevca i Ripackog klanca u Bihac.

ZAPISANO 1887 god- PRITOKA i srpskoprav. selo Pritok a, koja se protee ispod brda Grabea, od Ribike Glavice na sjevern oj, do turskog sela Runia na junoj strani. Ispod Pritoke, prua se prekrasna pritoka ravan: oranice, panjaci i livade, sve do rijeke Une, koja . se od visok og brda Ljutoa preko zelenih polja tamo amo vijuga. Preko pritokih polja, vidi se bihako petrovak a cesta, koja ini divan pogled sa grabekih brda. Kau, da se selo Pritoka, nije svagda zvala tim imen om, nego da se tako prozvala od on oga vremen a, kada je srpski junak Stojan Jankovi ratovao s Turcima u Krajini. Jednom prplikom, kada Turci htjedoe drutvo Stojan ovo, koje je neki plijen iz donje krajine gonilo stni i plijen opeti, pretee ih Stojan Jankovp s druge strane u dananjoj Pritoci i tu se zametne krvavi boj. Stojan nadbije tom prilikom Turke i tu zarobi mnogo konja i debane, pa se krene sa drutvom dalje. Od toga vremene dananje selo Pritoka prozva se: Preteka, (jer tu Stojan prstee Turke) koja se vremen om promijen i u rije Pritoka. U selu Pritoci upravo na putu kod stare ceste (dade) ima jedan izvor zvani: Danguba". Tu se Stojan Jankovp, kada se vratio sa plijenom htio odmoriti, no Turci mislei plijen po drugi put sa pojaanom etom

oteti, pohite za njim, pa ga zateku upravo kod izvora gdje poiva. Videi Stojan poeru povika druini iz glasa: Junaci! Ne dangubte ! (t. j. udrite na njih nemojte dangubiti) i od tada se prozva taj izvor: Danguba," te se i danas tako naziva. Tu vodu dri okolni narod kao svetinju, pa se sastaje kod nje i nose je kui u oi sv. ora; a upotrebljavaju je i za razne lijekove n. pr. kad koga bole oi, a i od uboja vade iz nje lijeska, pa meu na bolesno mjesto i vele, da mnogi ozdravi. Kad je najvea sua poznaje se pred kiu ili kakva vremen a, da zemlja okolo vrela ovlai, otud narod gata, kad e udariti kia i kad nastati sua. Malo blie od vrela Dangube vie staroga puta (ceste) ima jo jedno vrelo, koga zovu: ava voda." Voda u tom vrelu ne izvire svakad, ve u neko osobito vrijeme. Narod veli, da ava voda" izlazi samo pred kakav dever" t. j. pred kakvu bunu ili pomor, pa otud joj pripisuju neku osobitu mo, za razne ljekarije. Stari ljudi iz sela Pritok e vele, da se ta voda pojavil a u velikoj mnoini: pred Skender" (dolazak Omer pain u Bosnu), Doljansku i kneonoljsku bunu (1858) i pred posljednju bunu (1875). Odma ispod Pritoke mal o sjeverozapadnoj strani lei jedna bara zvana: Pilppovka. Sva ova bara obrasla je naok olo jasikovim drveem, pa izgleda kao kakav veliki tor. Pilipovk a je ulna bara, jer stane di pa drmne na jednom mjestu, drma se onda ona sva na 100 koraaji u naokol o. Probije li koru njenu, to onda najvea stoina moe lako u nju zamaknuti. U prvanje vrijeme nije po njoj nita odati smjelo, no sad se ona s dana na dan stvrdnjava i postaje sve vra i jaa. Prije 20 godina naiao je na konju neki stran i nepoznat putnik preko Pilipovke, ali konj mu se uglibi i zamade pod koru ; putnik jedva iv izae. Kau da je Pilipovku "proklela neka djevojka Pilipa, koja je nosila teacima uinu, to su u njoj oral i. Ovi nehotei je zovnuti, da s njima uina, a ona kako je bila vrlo gladna, a sramota joj kazati bjee, prokune Pilipovku. da se nikad ne mogla orati. Od to doba Pilipovka prozva se po njoj, i postade nepristupna teak om plugu. Inae Pilipovka kosi se, ali je trava s nje vrlo slaba, da je na najveoj zimi goveda tek om mukom pojedu; 10 minuta od Pilipovk e junoj poavi preko pritokih koanica, lee ostatci starinske crkve Golubice. (Vidi opis u ematizmu arhidijeceze Dabrobosanske od godine 1884, 1885 i 1886 od K. K.). Na sjevern oj strani od sela Pritok e je brdo Glavica, koje rastavlja Pritoku od muhamedanskog sela erlija. Na vrhu toga brda lee ostaci od crkve Ruice, za koju se pripovjeda, da ju je kraljeva er Ruica pravila. (Vidi opis u ematizmu" pomenute god). U Pritoci ive sve sami pravoslavni Srbi, koji su ivahni i okretni ljudi, te otud i ive oni ljepe i ugodnije, nego ma koje drugo srpskopravoslavno selo u blizini grada Bihaa. Osim zemljodjelstva bave se oni i izdjelavanjem drven e japije (grae) kao i. pr bavlana (ili baleana, trupaca), jelia, ijoka za kue i. t. d.

STRADANJE NARODA PRITOKE U II SVJ.RATU SVJEDOCI MARA NOVAKOVIC-NARANCIC RODJENA BIJELIC I dio Samo za dvije noci,dan- dva uoci ustanka,'k omsije'ustase su iz sela Pritoke otjerale 108 ljudi.Kupili su ih u kucama ok o tri sata nocu,sa spavanja,i najprije ih zatvorili u pritock oj crkvi.medju prvima su pohvatali 13 ljudi:Stevu Bozickovica,Jovu Milinkovica,Djuru Stojica,Trivu Novak ovica,Trivu Anicica Trisu i druge.Dok su zatvorenici bili u crkvi,'k omsije' su usle u obliznju gostionicu Djordja Koruge,ostavivsi samo jednog strazara na crkvenim vratima.Zatvorenici su to znali i neko je od njih predlagao da bjeze.Vidjeli su da je to dosta tesko,a vecin a je smatrala da to nije ni potrebno,jer se mora pok oravati vlasti,ona ce ih,valjda samo na izvjesno vrijeme,poslati na prisilni rad.Medjutim,dogodilo se nesto drugo,ono cemu su se najmanje mogl i nadati,a sto se u to vrijeme dogadjalo svima Srbima. Oko tri sata poslijepodn e otjerali su ih sve.Jedino je Kojo Djeric uspio da se sakrije na crkven om zvoniku i da se kasnije spase. Istog dana ustase su pocel e da harace po selu.Otimali su nam zito i namirnice.Tako je potrajal o do 28.avgusta,a onda je doslo ono

najstrasnije.Toga dana oko 5 sati ujutro,ustase su iznenada upale u selo i pokupile citav narod.Opet k crkvi!Neko je prebrojao da nas je bilo oko 130 porodica,ili oko 500-600 zitelja.Tu su nas potrpali u nase zaprege,kojih je jos bilo vrlo mal o u selu ,i u zaprezna kola sakupljena iz Golubica i Orljana,te potjeral i petrovack om cestom u nepoznatom pravcu. Isli smo tako u nedou mici do mjesta zvanog Raslje,na Dubovsku,gdje se cesta racva,jedna vodi kroz Dulibu i Cukove prema K.Vakufu,a druga prema Vrtocu i B.Petrovcu.Na Raslje smo stigli ok o 2 sata poslijepodn e.Tu su iznenada zapocal i ustanici.Pol ovinu zatvorenik a su ubrzo oslobodili,ali su ustase drugu polovinu otjeral e put Kulen Vakufa.U stvari,oni koji su isli u drugom djelu kolon e uspjeli su da pobjegnu od ustasa,a nas vise od polovin e dotjerali su u K.Vakuf.Tu su nas zbili izmedju nekakvih kuca i otel i nam svu musku djecu od 12 do 14 godina.Nisu postedjel i ono nekoliko staraca koji su ostali od ranijeg ustaskog pokolja na Garevicama. Cim su nam poveli djecu,nastala je kuknjava i zapomaganje da se citav Vakuf prolamao.Tada nam je bilo sve jasno,jer smo nekako saznali da su pobijeni svi ljudi koji su ranije odvedeni toboze na prisilni rad.sada ce ubiti i poslednje musko dijete.Ne moze se kazati i opisati kako nam je bilo i kako smo zalili svoje muzeve i sinove.Otimal i su nam djecu iz ruku,iz njedara.Ja,jadna,taman pocel a da svom sincicu Lazaru obl acim zensku kikljicu i bluzicu da bih ga nekako sacuvala.Djecak je vec bio stasao,krupan,na majku bice nalik,pa strsi u zenskoj odjeci.Istrgnuse mi ga iz ruku.Oko mene se okrenu citava varosica.Sjecam se kako mi se u glavi stala vrtjeti citava vakufska pijaca,ku ce i brda ok olo.Tako dugo,dugo,mislila sam da sam senula i da mi se vise nikad pamet nece izbistriti.Da ,bilo je to bas na stocn oj pijaci,sjurili nas kao marvu u blatn o i izbalegano pijaciste.

STRADANJE NARODA PRITOKE U II SVJ.RATU SVJEDOCI MARA NOVAKOVIC-NARANCIC RODJENA BIJELIC II dio Nekak o u isto vrijeme kad i nas otjerali su iz sela Ruzice kraj Bihaca 13 srpskih porodica,a iz naseg sela otjerase i pet najvidjenijih cura:Daru Bozickovic,Danicu Batas,Mariju Kenjalu,Perku Balaban i Maru Anicic.Gonili su ih do Loskuna,gore do Strback og Buka,isto prema Vakufu,ali dolin om Une i jos nedovrsenom Unskom prugom,pa su ih negdje oko Strbackog Buka,na pruzi,napali licki ustanici i tako su se cure spasle. Tu,u Kulen Vakufu,na stocn oj pijaci,kada su vec neki od nas,a narocito djeca,pocel i da se previjaju od gladi i zedji,iznenada dodjese nekoliko ustasa i kazase:''Brze,brze,djeco,ponesite te stvari.Idemo u skolu,tamo vam se kuva rucak!'' Tako nam odvedes e,u grupicu skupljenu,svu musku djecu.Moj mali sin Bozo odn ese neki zavezljaj odjece. Iste su ih noci poubijali i poklali u jednoj dragi. Nas,ostali narod,potjerali su preko Palucak a za Martin Brod.Putem su nas opljackali,otel i sve sto smo imali i polugol e pustili da idemo dalje.Tako smo dospjeli na slobodnu teritoriju-k ustanicima.U Lick im Doljanima smo se prvi put najeli i produzili za Donji Lapac,gdje smo rasporedjen i po kucama.Ja sam dospjela u jednu porodicu u Mazin.Moja je porodica bila okrnjena:ustase su mi pored muza Luke odvele i ubile dva sina,moga Lazu i Bozu,ali mi je ostal o jos sestoro djece. U Mazinu smo ostali sest nedelja- sve do jeseni i zakasnjele berbe kukuruza.Stavili smo se na raspolaganje NO odboru,koji je vec tu bio izabran.Pored ostal og,ucestvoval i smo u poljskim radovima na napustenoj zemlji u K.Vakufu,koji su ustanici zauzeli i spalili pocetk om septembra 1941.Trebal o je sabrati ljetinu,obrati sljivike,poznjeti kukuruz,svesti sijeno i sve to prevesti na slobodna ustanicka podrucija.Godina je bila rodna i okolna ustanicka mjesta nikada,valjda,nisu imala vise kukuruza nego te prve ratne jeseni.Sredin om oktobra 1941. u Lipu,Bihac i jos neka mjesta B.Krajine dosle su talijanske vojn e snage.Nastalo je primirje,te su se zene i djeca iz Pritoke vratila u svoje selo.

Sjecam se da sam prag svoje kuce presla licem na Svetu Petku,27.oktobra,poslije skoro dva mjeseca provedena van sela.Kuca je licila na pravu pustinju:vrata otvoren a,prozori izrazbijani,sve opljackan o.Ipak,ostao je krov nad glavom,a to je vec bilo bolje nego onima cije su kuce bile popaljene.Ustase su zapalili i seosku skolu i crkvu u Pritoci. Za protekla dva mjeseca,vidjela sam i upoznala zlocine ustaske strahovl ade.Nek i dobro poznati ljudi,KOMSIJE,takoreci prekon oc su postajal i zlocin ci.Tak o sam jos onog jutra kada su nas potjerali iz kuca prema crkvi prepoznala medju ustasamaDusana Mioljica,iz Golubica,k oji se rodio gdje i ja,pod Zutom Gredom,izmedju Dobrenice,Golubica i Lohovskih Brda.zajedn o smo proveli djetinjstvo,cuvali blago i odrasli.Bili smo jedn o isto godiste,isli na zborista mladezi i na rad u poljima.Cim sam ga prepoznal a,bila sam slobodna i prisla mu s rjecima:''Krave su mi tri ostale u podrumu,a i ambar mi je zakljucan,pa evo ti kljucevi,da mi ne provaljujete ambar i staje!'' On se tu samo uhvatio za glavu,okrenu o se malo od men e i prosaputao:''Ma nemoj me ni za sta pitati,ja vise nista ne znam.'' I ne htjede primiti kljuceve. Kada smo se vratili u selo,bil a nas je skoro trecin a manje.Pored 108 odraslih ljudi i mladica,u Kulen Vakuf su ustase odvel e jos 66 djecaka i staraca i pobile ih,tako da je jos tada selo okrnjeno za oko 170 muskih glava. Kroz Pritoku su tada poceli da prolaze Talijani i govorili nam da nam niko nista nece i ne smije ciniti.Hrabrili su nas i zavaravali da mozemo mirno raditi na svojim njivama i spavati u kucama.Mi smo prionili da saberemo ljetinu,tj.poberemo kukuruz,koji je rodio kao,valjda,nikada do tada. Bozic prodje crnji nego ikada ranije.Nik o nema ni kokosi a kamoli da bravce ili svinju zakolje i da ispece pecenicu.Ne oglasi se nijedan pucanj na bozicno jutro,sto je bio obicaj kod srpskog naroda,ali su zato sa druge strane,prek o Une iz ustaskog uporista Golubica pucali na nas.Umjesto veselja-plac i tuga.Ljubimo se mi zenskadija,a pred ocima nam nasi muzevi,djeca i djedovi.Krecemo se u crnini,kao crne kukavice,od susjedne kuce do susjedne,lomimo ruke,jadamo se i tiho bugarimo.Una tece kraj nasih kuca i pogledi nam stalno lete na nju,traze leseve mozda negdje u vrbaku zadrzane,l eseve nase djece prije nekoliko mjeseci bacen e u rodnu rijeku.Nema vise onog veselja i bozicn og raspol ozenja.Niko cestiti da se nasmije.Nik ome vise nije do Bozica i bozicnog obreda.Ne cuju se po kucama one poznate rijeci kada se kusaju prvi zalogaji bozicn e cicvare:''Jedn a zlica a stotinu ptica!" Nasih tica vise nema! Samo suze,uzdasi,tuga...

Mogli bi sad mal o da pisemo o svemu svacemu,sta kome padne na pamet,on ako iz prve ruke Evo za pocetak jedno NARAVOUCENIJE Vrana je cijel og dana sjedila na drvetu ne radeci ama bas nista.Zek a je ugleda i upita: Mogu li ja da sjednem i da, kao i ti,ne radim nista cijel og dana? Naravno, zasto da ne? I zeka sjedne na zemlju ispod vrane,pa poce da se odmara.Iznenada se pojavi lisica i pojede ga. NARAVOUCENIJE:Ako vec sjedis i ne radis nista,mora da sjedis na veoma,veoma visokom mjestu

OJKAE ---------------------------Ojkaa je suptilna poetska tvorevina,s jedne strane meke zenske umilnosti i sestrinske samilosti,a s druge strane gortake,muke i hajduke surovosti. Ona je rendgenski snimak krajike due i mental itetsko ogledalo jednog osoben og podn eblja i svijeta.U transu pjevanja ojkae pred oi svih,ispadaju i sipaju razbijeni kompl eksi,raskrinkani tabui i ismijane predrasude. U fijuku ojkae niko nije potedjen,ali se niko nee ni postidjeti. Evo nekoliko ve skoro zaboravljenih ojkaa: MALA MOJA SVOGA AU VEI KAD JA DODJEM DA NAME NE REI MOJ DRAGANE VEI I TI SVOGA PA NEK REE JEDAN NA DRUGOGA... a sad malo o snajkama i svekrvicama SVEKRVICE NALA SAM TI ZGODU, DUBOK BUNAR I LEDENU VODU JA SE MOJOJ SVEKRVI UDVARAM, NA JEDNU JOJ DESET ODGOVARAM SVEKRVICE DOBRO SE UREDI, SUTRA E MI VISJETI NA GREDI OJ SVEKRVO,MAJKO LOLE MOGA, NJEGA ELIM,TEBI SE NE VESELIM SVEKRVICE DE RANO USTANI, OSTALI SU SUDI NEOPRANI...... SVEKRVICE BOG DA BOLOVALA, TALU SLAME SAMA PODERALA... i na kraju evo i mal o "junakih"(he he he) KOMADANTE PUTAJ ME KUI, ENA VARA MORAM JE ISTUI... SELO VELI:BARABA NE RADI, SELO MOJE,PUNO KOPILADI... EVO KOTLA EVO BRATA MOGA, NE MOEMO JEDAN BEZ DRUGOGA... ili EVO BRAE KOJA DOBRO TEKU, SAMO IDU GDJE KOTLOVI PEKU... O,JEBEM TI SIKIRU I AGU, TO JE MOJU ODUZELO SNAGU

O,MOTIKO ODBIU TI UI, TI SI MOJOJ DODIJALA DUI... ALAJ MI JE PO VOLJI CURICA, DOK JE LJUBIM SKII KO KEZMICA... DRUE TITO NETO BI TE PITO, DAL SE SMIJE DRATI PO DVIJE? MOE DRUE,AKO TE NE TUE... EN*ME AA OZDO IZ BIJAA, BIJELOM BULOM,ARENIJE GAA... I SINO SAM JEDNU U KREVETU, PRED SPAVANJE POPIO TABLETU... JA I MALA UVAMO GOVEDA, JA JE LJUBIM, A ARONJA GLEDA... EN*ME AA I DOVEDI DVAN*ES, TEBI JEDNA,A MENI JEDAN*ES... IDEM OROM,PITAJU ME SNAE, OJ,BARABO,TA TO DOLJE MAE? KAD SAM BRAO,JA U VOJSKU POO*, SVAK JE REKO,DABOGDA NE DOO* MOJA MALA IMA PERIODU, CIJELOM SELU ZAGADILA VODU... AA VELI:OBJESI SE SINE, O BRKOVE,PI** MATERINE... O,JEBEM TI POPA I LUGARA, I U KUI ENU GOSPODARA... IJA LI JE?JEBEM LI JOJ MRVE, NAMAZALA OI I OBRVE... JA BARABA,IMAM ENE DVIJE, JEDNA TUDJA,DRUGA MOJA NIJE.... (nastavie se)

Evo sad jedna zanimljiva zdravica iz naeg kraja POMOZI BOE,SVETI JEREMIJA, SVETI PANTELIJA,PREBLAGA MARIJA I SVI BOIJI SVECI KOJI STE NA NEBESI

BOE OVESELI,UDAJ I OENI. SAUVAJ NAS BOE PRAZNI DAKA, RDJAVA ORTAKA I TIJESNA BUDAKA BOE DAJ DA OVAJ DOMAIN BUDE BOLJI GAZDA, DA SE I JA UBROJIM U BOLJE GAZDE, PA AKO NEDA DA BUDEM VEI, NEK BUDEM BAR TREI. IVJELI KRMKE IRILI,U GLAVU I TUKLI, NA TAVAN IH VUKLI, KAD IH KLALI I MENE ZVALI. O MADARKO I OTAC I MAJKO, KO TE PEKO MILIONE STEKO, KO TE PIO JO BOLJI BIO. OVA AA-DIKA NAA SVUD SKITALA- ZA MENE PITALA BILA PETA IL DESETA, NAMA NITA NE SMETA O AICE MALI STVORE, PREVRNEM TI DNO NA GORE. ZDRAV SI GAZDA,IMO VAZDA VINA,RAKIJE I LJUDI OVAKIJE. RAKIJA MEDENA,KUA TI VESELA DAO TI BOG SNAJU U KUU DA TI TRLJA OBUU, OBOJKE TI U TRAVU, ARAPE TI O GLAVU, NAZDRAVICE TI O ROSU, OPANKE PO NOSU

. OBJAVLJENO 1890 god IZDAVAC GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA SARAJEVO Jedan od najljepih prijedjela cijel e Bosne i Hercegovin e jeste bihaka dolina. Ona je sa svojim zdravim poloajem, sa svojom obilnom plodovitou i prirodnom krasotom nadmaila sve krajeve u bosanskoj Krajini. Otud su i postale o bihakoj dolini one poznate izreke: Bihaka je dolina drugi Misir", Nema bihake doline do stambolskih vrata" i t. d. Bihaka dolina protee se u duinu dobra etiri sata hoda, i to od jugo istone strane prema sjeverozapadu. U cijeloj bihakoj dolini ima po prilici do 16.200 dua. Sa istone strane zatvaraju je ogran ci planine Risovca ili tako zvana Grabeka Brda, sa zapada preko rijeke Une panoge od planine Pljeivice i to: Somilje i Debeljaa, a sa june uzdie se opet pon osito vrh Ljuto i Jadovnikplanina. Najljepi pogled na bihaku dolinu jeste onaj sa ripak oga klanca, sa koga se vidi cijela bihaka dolina ak do

starodrevn oga gradia Brekovice i stare kule Bisovice. Bihaku dolinu uzdu presijeca rijeka Una, koju ti je milina pogl edati sa vrha ripak og klanca kako se tamo amo preko bihakih polja svjetluca kao kristal. Priaju, da je bihaku dolinu nekada birzeman" voda pokrival a, pa da su lae po njoj, kao po kakvom velik om debelom moru plovil e, te da je to tako bilo sve, dok nije nekakav kraljev sin Kosteo (vodopad na rijeci Uni) prokopao. Od toga vremena, vele, voda je osahnula i zemlja se osuila, pa su tu onda procvjetal i stari gradovi: Biha, Sok olac, Ripa (Blagaj), Golubi, Brekovica, Izai i druga mnoga sela i seoca. Ali od svih tih mjesta Biha, ili kako ga narod zove Bi ili Bie, jeste bio svagda najprvi i najprei grad cijel e bihake doline. To je bilo valjda za to, to je Bi po prianju najstarija sestra Bika najprije sagradila, pa je valjda i on za to prvenstvo imao. Istinita povijest grada Bia ne zna se, samo se znade ivo narodn o kazivanje, koje je ilo iz usta u usta sa oca na sina. Narod govori, da su u Biu stanovali najprije nekakvi Grci" (Rimljani), pa onda Srba (katolici kau Madari) i napoljetku Turci. Kako je Biha preao od Grka u srpske ruke, to narod ne zna, a kako je od Srba preao u turske ruke, to zna vrlo dobro mnogi priati, kao da je svojim oima gledao. Evo od prilike, kako se o tome govori: Po zauzeu Bosne nije Biha pao u turske ruke za cijelu godinu dana, nego se je drao u njemu jedan vojvoda kralja Stevan a (u pjesmi se kae ban). Turski paa pade pod Biha sa silnom vojskom i obejede ga, te ga drae u muhaseri (obsadi) godinu dana. Sve mogue naine upotrebljavao je paa, ne bi li ga predobio, no to mu nikako nije moglo za rukom poi. Ali se nae neki izdajnik u gradu, te doe kriom pai pa mu ree: e mi dati, estiti paa, i. im e me nagraditi, da ti izdam Biha bez kapi krvi?" Paa mu obea pataluk njemu i svima potomcima njegovijem. I tako jedne noi on otvori vrata gradska, uee maalu i dade znak neprijateljskoj vojsci, da ide unutra. Vpjska nagrnu sa sviju strana i sve, to se u gradu nalo, okrene pod ma. Tako Osmanlije prvi put zauzee Biha i nainie ga glavnim gradom na Krajini. Najzn amenitiju crkvu sv. Jovana pretvorie u damiju (dananja Fetija), a drugu crkvu u (katol iku) nainie za ostavu oruja i drugijeh starina. Izdajniku Nikoli tak o mu ime bijae dadoe paaluk, te se prozva poslije: paa Predojevi. On je poslije nastavio vladanje u Biu i okolini njegovoj dosta godina. Za njega se govori, da je dobar bio za krteni narod, te da je izradio kod sultana Ferman, da se manastir Motanica i Rmanj obnove i da su slobodni od razbojnikog napadanja i plakalja. Drugi opet priaju, da su kraljani (Kralje su katoliko selo kod Bia) izdali Biha, te da zbog toga nijesu do skora davali treine, niti su ikad begluili. Na iston oj strani od Bia, pola sata dadek o, lei muhamedovsk o selo Vnnica. Pripovijedaju, da se u ovom selu rodio Jankovi Stojan, koji jo kao djeak ubivi u igri jedno dijete begovsko, pobjee sa ocem Jankom u Dalmaciju. Skupivi tamo etu, vrati se opet na starevinu, gdje je etovao mnogo godina. Jo i danas imadu na ribikom polju dva muhamedovska greba (groba), jedan enski i jedan muki, iz vremena Jankovieva. Evo ta susjedni muhamedovci o tom greblju pripovijedaju: Jedan put Stojanova druina zarobi u Prekounju neku tursku curu, pa dooe na Bijel o Vrdo i tu stanu otpoivati. Stojan je sjedio sa pogl avicama ete jandal od druine. U tom se pomoli tursko mome na vrancu konju kao na gorskoj vili, te e uprzvo ljima. Bjee to mome oruano od glave do pete, to se kae. Ooim kubura na konju u kuburlucima, bijae mu za pojasom pala, srmom i zlatom izvezen a. Oko nje dva deverdara i trea puka danikinja, sva zlatom izvezen a. Nazove im Boga, pa e odmah junaki zapitati: Ko je eti etovoa?" Jankovi se javi, pokazujui, da je on i upita ga ta ela? Moju ste mi dragu odvel i ree tursko mome, hvatajui se jatagana i tak o mi moje vjere turske i moga oruja, sada e platiti glavom, Jankoviu, ako mi je ne dovede i ne povrati!" Jankovi vidje, da je mome srca junak oga, te ga pomilova rukom, izvede djevojku pa mu rze: lad si takav Junak, evo ti djevojk a, pa je vodi, kad ti je suena." On se zahvali Stojanu, uze curu i metiu na vranca za se, pa otite Biu veselo. Ali ih se nae u druini Stojanovoj, koji ga stadoe koriti i prigovarati mu: Za to dade onaku djevojku bez krvi i megdan a junakoga!" Ja sam je dao" ree Stojan i ko hoe neka je vrati, ne u mu prijeiti. Momak je onaj doao po djevojku a tim

je namielio umrijeti ili ubiti nekoga; dakle za jednu Turkinju i tuu zaruvicu izgubiti glavu ili ubiti onak og junaka ne prilii, niti bi pravo bilo." Svi Stojanu begenisae, to je zborio, samo se u eti naoe dvojica, koji pou u potjer za Turinom. Kad su ga sustigli, viknu ga, da ostavi djevojku. No Turin haje i ne haje, to oni govore. Oni opalie na nj iz puaka, te pogodie i njega i djevojku. Ali momak bjee srca junakoga, ostavi djevojku, te onako ranjen vrati se i obojicu posjee. Onda pane i on kraj djevojke i za asak umrijee oboje od rana. Tu ih naoe poslije i zakopae jedno kraj drugoga Sok olac je po starini drugi grad u bihak oj dolini i njega je zidala sestra Bikina (one to je Bie zidala), imenom Soka, zbog koje je i ime svoje dobio. Sokolac su Osmanlije zauzele prije Bia na vrlo lak nain, jer se stanovnici prije toga iselie i prebjegoe u Primorje. Osmanlije ne naavi u njemu nita, ostavie ga opet pusta, te je bio prazan dugo vremena. Poslije ga naselie bjegunci iz njemake zemlje, pa se isturie, te se jo i dan danas pridravaju u neem svojijeh starinskijeh obiaja, kojijeh nema ni jedno pleme muhamedovsko u ok olini. I danas su Sokban i naravi estoke i surove, kao ni jedno mjesto u bihakoj dolini. Odmah nie Sokoca, malo jugoiston oj strani tik rijeke Une, lei selo Golubi. I Golubi je, vele, nekad bio grad i znamenito mjesto u bihakoj dolini. To se moe lako znati iz njegovijeh starinskijeh kula i ruevina. U Golubiu imade uzvieni breuljak (humka), upravo gdje je sad katoliko groblje. Tu je jo u vrijeme rimsko bio hram bogu Jupiteru i nekoj boici njihovoj. Prvje tri etiri godine nalazil o se tu dosta nadgrobnih ploa, koje su bile sve ispisane latinskijem slovima. Jedan mjernik, ini mi se, da je te natpise prepisivao i odnio sa sobom a i ploe su odveene odavde. Isto tak o i ovdanji uitelj P. Mirkovi kazivao mi je, da je neke kopirao, te ih je takoer nekome mjerniku predao. U pomenutoj humci imade takovijeh natpisa dosta, ali poto se tu i danas katolici kopaju, nije ih mogue otkopavati. Golubi je, vel e, dobio ime svoje od crkve Golubice, koja se je na suprotn oj strani rijeke Ule prema Golubiu nalazila. Na on om mjestu, gdje se pripovijeda da je ta crkva bila, imade i danas cijel i nasip u prostoru od kojih 70 koraaja duljine i 35 irine, koji je pun tesanijgh starinskajeh ploa. Na svu priliku to e biti staro rimek o groblje, koje je tu nekada postojal o. Po tome uzvien om nasipu (humci) danas je trava i zemlja porasla, te se kosi i ore. I u prvanja vremen a tu se nalazilo dosta ploa pisanih i nepisanih, ali su sve raznesene, kad se prvi put tuda poel a cesta graditi. Ovoga prolea poeo je pop Vasilije Kovaevi sa seljacima iz sela Pritoke tu kopati kamenje za crkvu, te su nali cijeli majdan eve eamijeh tesanijeh ploa. Ima ih sa nekijem arama, no pisma jo nije ee nalazil o. Ako ee kopanje produzki, za stalno e se tu nalaziti jo stvari, a zaista i natpisa, pa eago o tom jo koju progovoriti. Vie Golubia uz rijeku Unu lei mjesto Ripa, koji se nekada Blagaj nazivao. U Ripu nema nikakih starina, premda je i tu po prianju grad postojao. Pokraj puta imade jedna starinska pamija, koja je od starina pripadal a Ibrahimpaiima, te se za to i zove: Ibrahimpaia camija. Tu pamiju, pripovijedaju, da je razvalio Jankovi Stojan. Na donju stranu grada Bia, u dvu bihake doline, nalazi se grad Izai, u kome stanuju sve sami muhamedovci, no u njemu nema kakovijeh ossbitih spomenika. Po prilici godine 1835. bjee tu kavga izmeu graniara i Turaka Bonjak a. Tada je Izai pogorio sasvijem, te je tom prilikom mnogo pograninog naroda stradal o i dosta starinskijeh stvari uniten o. Stari grad Brekovica jeste krajnja sjeverna tak a od bihake doline. Kako je Brekovica postala i ta se o njoj pripovijeda, dalek o bi odvelo, nego e se i to drugom prilikom napomenuti. Da je Brekovica stara, vidi se i po onijem starijem rimskijem grobovima i ploama, koje je uitel, Mirkovi tamo otk opao. Kao to je kazano, bihaka dolina odlikuje se sa svojijem zdravijem pol oajem, jer je u njoj narod zdrav i krepak, umom bistar a u vie prilika precreden i lukav, dosjetljiv i pomigljiv. otud one silne ironike doskoice i podrugaice, koje se u bihak oj dolini nalaze. Podneblje je njezin o dosta blago, premda sa Pljeivice planine tako reku snijeg nikad ne silazi. Bihaka dolina obiluje itom, jer u njoj rodi: penica, jeam, zob a najbolje kukuruz, sa kojim je do sad cijelu Liku hranila. Kao to se cijela Krajina odlikuje gostoprimstvom, tak o se i bihaka dolina moe s tim

pohvaliti.

Slobodan Pjevic Prehistorike gradine u kotaru bihakom. Autor: V.RADIMSKY Download: pdf Detalji Autor(i): V.RADIMSKY Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA Datum izdavanja: 01/10/1894 Tip sadraja: MEDIJSKI SADRAJ Broj stranice: 697 Kljune rijei: [N/A] INFOBIRO arhivski materijal broj: 520731 Datum dodavanja u arhivu: 06/12/2008 Kredit(a): Tekst je besplatan Prigodom opisivanja nekropol e na Jezerinama kod Pritok e blizu Bia ve sam naao prilike da progovorim o jedanaest nasutih gradina i naseoba prehistorik og vremena iz blie okolin e bihake. Ljubeznoj pripravnosti geometra za evidenciju, gospodina Julija Graunera u Biu, valja da zahvalimo za nacrt petnaest drugih gradina iz kotara bihakog, koje nam uz opisane ve kod Jezerina gradine i pronagjene sojenice u Uni kod Ripa i Golubia najbolje dokazuju da je taj kraj ve u predrimsko doba prilino gusto bio naseljen. Situ acija ovih daljih gradina vidi se iz pregledne karte slika 1, na kojoj su zabiljeen e znakom, obiajnim za utvrde. 1. Gradin a Pod i Groblje. Po sata puta sjeverno od mjesta avkia u opini Zaloju, gdje smo u ritu Gromilama ve upoznali ostanke rimske naseobe, uzdiu se dva izolirana unja, Pod i Groblje nazvana, u kojima se ve po obliku njihovu mogu nasluivati prehistorik e gragjevine. Pobliim pretraivanjem potvrgjen je taj nazor, te su oba reena unja u slici 2. prikazana u tlocrtu i presjeku. Nasuta gradina Pod ima eliptiki zaravanak od 150 m sjeverojune duine i 55 m iston ozapadn e irine, kome sjeverni dio zaprema via, takogjer eliptika glavica. Na zapadnoj strani hvata se tog nutarnjeg grada I.100 m duga i 80 m iroka, na obluk zaokrueno predgragje II, neto nie od grada I. Radi okomitih pristranaka prirodnog zaravanka na hridu veinom nije trebal o umjetne utvrde, pa se na pojedinim mijestima takogjer kao npr. u a, b, c i d jasno poznaju tragovi kamenitih bedema.Na junoj strani glavne gradine, kod e nagje se nasuprot mnoina eenih, bezoblinih zemljanih gruda i crven e zemlje, tako da ti se ini, kao da je na ovom mjestu bio nasip od peene zemlje. Mnoina rukom gragjenih ilovastih rbina, djelomice sa zaparanim i rafiranim trokutima ornamentirane kao i komadi lijepa sa duvara esto se nahode u Podu, te je ondje nagjen i ulomak rvnja. unjak Groblje, koji je jugoiston o od Poda, odprilike 20 m visok, te dominira nad ukupnom okolin om, po svojim je pristrancima jo gue zasut vrlo primitivnim, rukom gragjenim ilovastim posudama i komadima lijepa sa duvara, nego Pod. Na njegovom, mladom umicom zaraslom zaravanku ima nadalje mnoina uspravljenog, mal enog, neobragjenog kamenja, koje po kazivanju

ondanjih itelja oznauje grobove nekadanjeg groblja, koje je ovdje bilo. Ja bih rekao, da se je Grobljem u prvo vrijeme naseobina na Podu sluila kao rtvitem. 2. Gradina Ograda. Juno od opisanih gore unjeva, a u zranoj liniji od prilike 1100 m odonud, nalazimo u avkiu na nekoj ravnoj uzvisini, koja se zove Ograda, drugu nasutu gradinu, kojoj tlocrt i presjek prikazuje pridana ovdje slika 3.To je nepravilno eliptiki nasip, koji je od jugoistoka prama sjeverozapadu 165 m dug, te ima najviu irinu od 107 m. iteljima one okolice nije Ograda poznata pod imen om gradine, ma da znaju, da je taj njezin nasip podignut ljudskom rukom. Zaravan ak, koji lagano opada, samo je sa sjevera, istoka i juga zagragjen nasipom, koji se na zapadu s obje strane naslanja na strmi obron ak. Nasip je podignut od kamena i zemlje, iznutra je 2 m, a s polja 3 m visok, ali se na junoj strani poput gromil e uzdie od visine od 5 m. iznutra, a do 6 m s polja, ime Ograda veoma slina izlazi gradnji veine nasutih gradina kotara upanjakog.U nasipu i izvan njega sva je zemlja izorana i usijana, te samo pristranci i glavica nasipa zarasli su gustom ipragom, pa se za to ovuda nijesu mogl e prikupljati ilovaste rbine, ma da bi se iza etve za cijelo mogl e nai. 3. Gradina na Loninoj kosi. Ta je gradina u jednoj umi iznad livada Megjugorje u opini Grmui na jednoj uzvisini Grme- planine, a ima, kako to pokazuje slika 4. od sjeverozapada prama jugoistoku pruenu eliptinu podobu. Ukupna joj je duina 244 m, a najvea irina 77 m, a neravni joj nutarnji prostor ogragjen je jednostavnim nasipom, koga samo na sjeveroiston oj strani nema. Na jugoiston oj strani, gdje je pristranak manje strm,prigragjen je pred glavnim nasipom b, jo jedan kratki spoljanji nasip c. Visina je glavn og nasipa b na sjevern oj strani 6 m, na zapadnoj 4 m, a na junoj 2 m. Prednji nasip c takogjer je samo 2 m visok. Po narodnom prianju potjee ime brdu Lonina kosa otuda, to je neki ovjek iz onoga kraja na gradini naao ilovast lonac. Po prostoru, ogragjenu nasipom ima podosta rbina od ilovastog sugja, gragjenog rukom. 4. Gradina Baljevac. Gotovo dva kilometra po zranoj liniji nailazimo sjeverozapadno od reene Lonin e gradine u podruju opine Grmue, na glavici od 449 m morske visine, djelomice umom, a djelomice visok om paprati obrasloj, drugu jednu gradinu, nazvanu Baljevac, koja je prikazana u slici 5. Zaravanak joj ima nepravilan, okruglast oblik od 130 m duine i 110 m irine, te je sanio sa sjevera i istoka zagragjen 2 m visokim kamenitim nasipom, koji iznutra prelazi u ravninu. Na zapadnom kraju zaravanka stoji mal a gromil a b, visoka od prilike 50 cm, a na istonom pristranku brda ima jama a. U okolici nasipa ima dosta ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom, pa za to gradinu Baljevac isto tako smatram prehistorikom naseobom kao i Loninu kosu. 5. Crkvina Zapoljak. Pri opisivanju jezerinske nekropol e, rekao sam da sam megju ostan cima srednjega vijeka u ok olici bihakoj naao i crkvenu razvalinu Crkvinu kod sela Tihotine u opini Pritoci. Pri pobliem pretraivanju toga mjesta pokazal o se megjutim, da ta Crkvina nije crkvena razval ina, nego nasuta gradin a, koja je u mnogo kasnije vrijeme upotrebljavan a kao groblje, kako to svjedoi ondje nagjen krst od pjeenjaka i vie uspravljen og lomljen og, po prilici 20 cm visokog kamenja, koje je sluilo kao nadgrobno kamenje. Bez sumnje je gradina zbog toga dobila ime Crkvine, te ja naroito primjeujem, da tamo zidinama nema ni traga. Gradina, slika 6, lei od prilike etvrt sata puta juno od mjesta Tihotine na oumljenoj glavici od neta preko 500 m morske visine, koja se vidi ve iz daleka. Ravni joj zaravanak nepravilnog oblika dug je 110 m, irok 95m, a samo sa sjevera, istok a i juga ogragjen jednostavnim kamenitim nasipom, pri emu su sa zapada okomite stijene sluile kao prirodna utvrda.Nasip se prama istoku uspinje na spoljanjoj strani do 2.5 m, ali je iznutra samo 50 cm visok. U utvrdi, a naroito u junom joj dijelu lee mnoge rbine od sugja, gragjenog prostom rukom, te je to, sudei po obliku i pol oaju, bila prehistorika naseobina. Zapadno

od glavice, na kojoj je gradina, stoji pri kraju jedne terase osam gromil a s premjerom od 3m po prilici i 50cm visokih. 6. Hrgarska gradina. Dosta dalek o jugoiston o od mjesta Hrgara ima na niskoj, bukvom obrasloj glavici krevite visoravni Hrgara, i to sjeverozapadno od erarske kue lugareve, gradina Hrgarska gradina, kojoj je tlocrt i presjek prikazan u slici 7. Hrgarska gradina ini vrlo nepravilnu elipsu, od jugozapada prema sjeveroistoku duga je 168 m, ima maksimalnu irinu od 90m, a uokol o je, ogragjen a jednostavnim kamenitim nasipom. S polja je nasip na jugu visok do 6 m, na sjeveru pak jedva 2 m, dok iznutra posvuda pomalo prelazi u ravninu. U nutarnjem prostoru toga nasipa, koji dorminira cijeIom ok olicom, veoma je ispremijean sloj crnice pepel om, gotovo je crn, a ima po njemu mnoina rbina od ilovastog sugja gragjenog rukom, isto tak o fragmen ata od tkalakih utega i eenog ilovastog grumenja. Po tome je gradin a svakako bila nastanjena. U nutarnjem prostoru ogragjen og zaravanka ima est gromil a, od kojih dvije vee dostiu visinu od1.5 m i premjer od 6m. Na zapadnoj i jugozapadnoj strani ima izvan gradine 66 malenih, djelomice jedva 50 m visokih gromila. 7. Nasuta gradin a Podi. Na jednom ne ba pogledn om mjestu krevite visoravni Leskovi klanac, nedaleko jugozapadn o od ceste Biha-Petrovac u podruju sela Gorjevca, opine Rai, naao je gosp. Grauner sluajno u ritu Podiu nasutu gradinu, za koju itelji on oga kraja kao takvu nikako ne znaju, te je prikazana u slici 8. Gradina Podi, posve nepravilnog oblika, ima najveu duinu od 170m i najveu irinu od 100 m po prilici, te je uokolo ogragjen a jednostavnim kamenitim nasipom, koji se s nutarnje strane slabo uzdie iznad zaravanka. Ta gradina megjutim po tome izlazi osobito zanimljiva, to oko nje ima osam, do 8m dubokih jama, kojih se neposredno hvata bedem, koji prelazi u njihove bok ove, pa se za to ovdje spoljanja visina nasipa ne moe pravo prosuditi. Oevidn o ono kolo dolina" oko Podia ini bitan dio njegove utvrde. Slin o upotrebljavanje jama ili dolina u kru za jau utvrdu gradina, nalazimo dodue i na drugim mjestima, kao npr. pri gradinama kod Lipe u kotaru livanjskom i kod Kovaa u kotaru upanjak om, ali se obje poljednje gradine samo svaka na jednoj strani hvataju povee doline, dok je Podi takim dolinama upravo opasan. Isto je tak o gradina Tutunlug kod Miostre u kotaru cazinskom samo sa sjeverne strane jae utvrgjena trima vrlo dubokim jamama, koje su jedna tik druge, isto tak o Crnkia gradina kod ukova u kotaru bihakom, o kojoj e kasnije biti govor takogjer sa sjeverne strane, ali samo dvjema dolinama. Podi je sasvim zasut rbinama od ilovastog sugja gragjenog rukom, pa kako itelji onoga kraja pripovijedaju, nagjene su onuda ve i itave posude. Sjeverozapadn o od te stare naseobine ima osam malih gromila, visokih od prilike oko 75cm i s premjerom od 4m, a vele da ih u susjednoj umi ima jo vie. Za udo je, to ovdje ve po drugi put nailazimo na gradine s imenima Pod i Podi, to bi dakle znail o pod, uravnjenu povrinu, pa bi se i po drugim krajevima Bosne iz imen a 'Pod" mogl o zakljuiti, da ondje ima ogragjen prostor. 8. Gradina Drenovaa. Juno od sela Loh ova upoznali smo ve jednu gradinu, Lohovsku gradinu, te smo napomenuli da u samom podruju reen og mjesta, i to jugoiston o od Lohovske gradin e tik do hrvatske megje ima jo jedna druga nasuta gradina, Dren ovaa. Dren ovaa je po zran oj liniji od prilike 1600 m udaljena od Lohovske gradine i lei na 579 m visokoj, na dalek o pogledn oj kamenitoj pustoj glavici jedne brdske kose. Ona je, kako slika 9. pokazuje, eliptikog oblika, pruena od jugoistoka prama sjeverozapadu, te pri duini od 170 m ima najviu irinu od 10 m. Ta je gradina uokol o opasana nasipima, i to sa zapada sasvim jednostavnim, 2 m visokim, s istoka i juga nasuprot dvostrukim nasipom, koji se uzdie do 4m visine. Izmegju oba poljednja nasipa vodio je od juga put do unutranjeg zaravanka a pred spoljanim nasipom na na sjevern oj strani, gdje je pravi ulaz jo prigragjen na obluk izveden nasip. Po cijel om unutranjem prostoru rasuta je mnoina ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom. Nadalje ima u gradini sedam malih gromila s

premjerom od 3m i 50 m visine, onda na panjaku, koji se na jugozapadnoj strani sputa sa gradine, 26 gromila s premjerom od 6 m i 1 m visokih. 9. Crnkia gradina. Po sata juno od andarske kasarne Begovca u opini Lipi i blizu muktareve kue u Cukovima uzdie se pri kraju krevitog zaravanka, koji se strmo sputa prama Gukovima, a ima od prilike 740 m morske visine, niska, mladom umom obrasla, vrlo kamenita glavica, na kojoj je prilino komplicirana nasuta Crnkia gradina, slika 10. Ona sastoji od nutarnjeg grada a, koji je opasan jednim kamenim nasipom tik uz ostrminu, koji se sa sjeverozapada, istoka i jugoistoka s obje strane hvata ostrmine te ini nepravilan luk; bedemi se tom unutarnjem gradu na sjeverozapadu uzdiu do 3m, a na jugoistoku do 5m. Ulazi se s istoka kroz dubok ugao bedema, te su pred gradom na toj strani na poloitom pristranku prizidana dva predgragja d i c. Unutranje od ta dva predgragja b, ima luk izveden ,spoljanje c ima zaobljen etverouglast nasip kroz koja dva nasipa put vodi do prilaza k unutarnjem gradu. Tree, malen o predgragje d, s bedemom svedenim u Iuk, prigragjen o je na sjeverozapadnoj strani unutarnjem gradu. Osim toga zatiuju tu gradinu i dvije duboke krevite doline ili jame, koje su na sjevern oj strani uz nutarnji ugao nasipa nutarnjeg grada a i predgragja b. Sva ta, dobro zasnovan a utvrda duga je 280 m prinajvioj irini od 170 m.Zemlja je u svoj utvrdi naroito pak u a i b crna i puna mnoine mrkih i crvenkastih rbina od sugja gragjenog rukom, megju kojim se esto nahodi i een o ilovasto grumenje i tkalak e utege itd.Ta je gradin a dakle bez sumnje bila naselite.Juno izvan nasipa ima na zaravanku sedam malih gromila, visokih od prilike 50 cm s premjerom od 3-4 m. 10. Gradina kod Pratnica blizu Doljana. Ako smo u gore opisanoj Crnkia gradini upoznali nasutu gradinu kompliciran og oblik a, to je opet gradina kod Doljana primjer tim jednostavnije gragjevin e te ruke. Ona lei juno od brda Mal og Ljutoa sjeverozapadn o od sela Doljan a na nekome Kuku, izboenom prama desnoj obali rijeke Une, u malom mjestu Pratnicama, a tlocrt i presjek prikazan joj je u pridanoj ovdje slici 11. Na zapadnoj, junoj i istonoj strani zatien je 105 m od sjevera k jugu dugi i 90 m iroki zaravan ak te gradine sa dosta strmim opadanjem stijena, pa se je za to inilo nuno, sjevernu mu stranu poprenim kamenitim nasipom utvrditi prama ravnom zemljitu te terase to je iza gradine. Taj se popreni nasip prostire u pravoj liniji od jedne ostrmin e do druge u duini od 86 m, s polja je visok 6 m, a iznutra od prilike 2 m. Ogragjeni je zaravan ak zasut rbinama od rukom gragjenih ilovastih posuda. 11. Gradina ardak kod Doljana. Sjeverozapadno od sela Doljana zaprema jedna gradin a glavicu niskog i ne ba poglednog brijega izmegju dva dola.Tu gradinu narod onoga kraja zove ardakom. Kako slika 12. pokazuje, ima ta prehistorika gradina od jugozapada prama sjeveroistoku pruen oblik od 370m najvie duine i 130 m najvie irine, koja se prama jugoistoku suava, a svud je unaok olo opasana jednostavnim kamenitim nasipom. Popreni nasip koji sa sjeveroistone strane zagragjuje zaravan ak, u sredini je uzdignut poput gromil e, s polja do 5m, iznutra do 2m, a s polja ima pred njim 50 cm dubok jarak. Na ostal e tri strane visina je nasipu iznutra neznatna, ali je s polja vrlo razliita, tak o da na iston oj strani dostie do 6 m, a na zapadn oj strani u sjevernijem dijelu 5 m, u junijem dijelu 3 m, a na jugozapadnom rtu samo 2 m. U junom dijelu zagragjen og zaravanka, koji je samo poneto zasut rbinama rukom gragjenog ilovastog sugja, stoji devet gromila b, od kojih je najvia 1 m visoka.Jo su spomen a vrijedni temeljni zidovi mal og turskog ardak a a, koji je stajao na poprenom nasipu, te od njega gradina ima svoje dananje ime. 12. Gradina Klievika. Isto tak o s poprenim nasipom i jarkom pred njim, kao ova gore opisana gradina, ima nasuta gradina od prilike 1/4 sata puta juno od mjesta Klievia na osamljenom brdu, na desnoj obali Une, koje se na junoj strani svrava kukom od 53 m morske visine. Ta utvrda, slika

13., sastoji od same Mal e Gradin e, koja zaprema juni dio utvrde, te pri sjeverojunoj duini od 166 m ima najviu irinu od 95 m.Na zapadnoj, junoj i istonoj strani zatiena je okomitim stijenama i strmim pristrancima, a samo je na sjevernoj strani od predgragja, koie narod zove Velikoni Gradin om, razdijeljen o poprenim nasipom dugim 95 m. Taj pravi, popreni nasip podignut je od zemlje s kamenom pomijean e, s polja je visok 6 m, iznutra pak samo 3 m, a na sjevern oj je strani pred njim oko 1.5 m dubok i pri dnu 4 m irok jarak. Zapadn o od nasipa i jarka lei nepravilno uprilieni zaravan ak Velike Gradine, koji sa istone, sjeverne i zapadne strane zaklanjaju samo ok omiti obron ci, te pri sjeverojunoj duini od 260 m u sjevernom dijelu ima najviu irinu od 245 m. Svakol ika utvrda po tome dostie znatnu sjeverojunu duinu od 468 m. Ilovaste rbine od sugja gragjenog prostom rukom razasute su svuda po gradini. 13. Gradina kod Teoaka. Sjeveroistono iznad sela Teoaka lei na okruglastoj, gore uravnjen oj, krevitoj glavici od 981 m morske visine, koja na sjevern oj i iston oj strani strmo opada,eliptik a gradina Teoak. Ona je,kako pokazuje slika 14 uokol o opasana od prilike 2 m visokim kamenitim nasipom, a ogragjeni je zaravan ak pri sjeverojunoj duini od 105 m irok 62 m. Na zapadnoj i junoj strani hvata se glavn og nasipa prednji nasip, koji s njime uporedo tee, a visok je 1 m, te sam nema ulaza, ali je oevidno sluio za viu zatitu tvrgjave, koja s te strane ima pristup, a naroito i ulaza na jugoiston oj strani. Zajedn o s tim prednjim nasipom ima gradina sjeverojunu ukupnu duinu 142 m pri najvioj irini od 100 m. Po povrini te na visoko podignute gradine nije nagjeno ilovastih rbina. 14. Gradina i Crkvina u Vrtou. Na ravn oj uzvisini od 711m morske visine nalazimo sjeverno od Han-Surlina u Vrtou oveu nasutu gradinu, koja je uokolo opasana nasipom, podignutim od kamen a i zemlje, a sastoji od nutarnjeg grada a i predgragja b. Oblik joj je, kako slika 15 pokazuje, nepravilna elipsa, koja se na jugu svrava rtom, a duga je od sjevera prama jugu 295 m, pri najvioj irini od 140 m. Nasipi dostiu visinu od 1 . iznutra, a oko 2 m izvana. Samo pred poprenim nasipom, koji nutarnji grad dijeli od predgragja, te na jugo-zapadn om svom kraju ostavlja otvor u nutarnji grad, ima prama predgragju irok jarak, kome se iznad dna uzdie na 6 m visine. U predgragju te gradin e sagragjen a je u novije doba nova crkva u Vrtou e, koja stoji na temeljima prijanje, sredovjek e crkve, nazvanima Crkvin om. Oko te crkve lee starobosanske nadgrobn e ploe, od kojih su tri prikazan e u pridanoj ovdje slici 16. Prva od njih je za udo na jednoj kratk oj strani zaobljena i ukraena polumjesecom, kako ga esto nahodimo, dok nasuprot oba druga imaju pravokutan oblik a na njima su, takogjer ne rijetke podobe ljiljana i krsta.Ali mora da je u vrtok oj gradini ili u najblioj njenoj ok olini bilo i rimskih grobova, jer kraj crkve lei poklopac kamenitog rimskog sarkofaga, slika 17, dug 2.2 m, a irok 1.3m, koji je ukraen zabatima. Od ostanaka, koji su onuda nagjeni, valja da se spomene jedan mali broncani fragmenat, ulomak rvnja, razbijena taljika (Schnielztiegel ) od ilovae i mnoin a ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom. 15. Gradina uevo u Vrtou. U opini Vrtou ima dva sata sjevern o od reen og Han-Surlina u morskoj visini od 1091 m na najvioj, oumljen oj, ali vrlo kamenitoj glavici brda ueva, koje se gotovo posve osamljeno uzdie, gradina, koju slika 18 prikazuje u tlocrtu i u presjeku. I ta nasuta gradina sastoji od manjeg nutarnjeg grada a i od veeg predgragja b, koji su sa zapada, sjevera i djelomice sa sjeverozapada opasana 2-3m visokim kamenitim nasrpom, a sa june i zapadn e strane dovoljno zatien a okomitim stijenama. Ukupna duina te utvrde od jugoistoka prama sjeveroistoku iznosi 360 m, a najvia joj je irina na junom kraju 170m.Pri toj gradini udara u oi, to popreni nasip, koji nutarnji grad dijeli od predgragja, te bez otvorenog prolaza tee u pravoj Iiniji od glavn og nasipa jugoistono donle, gdje zapadna strana strmo opada, nije podignut od prikupljenog kamenja kao ostali nasipi, nego sastoji od

velikih kamenitih uljeva i hridina.U junom dijelu predgragja ima jo drugih kamenitih nasipa raznog pravca, ali im je svrha i nekadanja skupna slika nejasna.U nutarnjem prostoru utvrde nije po povrini nagjeno ilovastih rbina, to bi u ostalom mogl o biti zbog toga, jer je obrasla umskim drveem, kome je lie pokril o zemlju. A i to se lako moe misliti, da ta gradina, koja je tak o daleko na strani od svakog prometa i na tako visoku mjestu podignuta, nije bila naseobin a, ve samo sklonite narodu on oga kraja, kad bi otkud navalio dumanin. NAPOMENA; U pdf formatu je dostupna prosta mapa bihak og kraja; nacrti i presjeci pojedinih gradina; fusnote.

[Ovaj tekst je besplatan]

PRIE O NARODNIM MUDRACIMA Zabiljeio Uitelj Petar Mirkovi ao to ueni ljudi pri govoru, pismu, pri dokazivanju i razjanjivanju, kakova pred meta upotrebljuju citate pametnih i uenih ljudi, biraju narodne poslovice, uzimaju pojedine stihove iz narodnih pjesana i drugih znamenitih djela, da svoj predmet razjasne i to bolje izvedu; tako ini i na prosti i nepismeni narod. Ima i on u svom govoru: uvoda, zakljuaka, dokaza i to sa rijeima mudrih ljudi. No na narod slabo poznaje a na mjestima gotovo nikako znameniti spjev : Gorski vijenac" od neumrlog vladike Njegua. Ne poznaje djela mudrog Dositija i drugih srpskih mudraca i nauenjaka. A o znamenitijem stranim ljudima i mudracima : starog, srednjeg i najnovijeg vijeka nema ni spomen a. Pa otklen narod to uzima? Otklen njemu mudre rijei ? Kad ne poznaje djela i mudrosti naunih i pametnih ljudi ! Ima na narod i to. Sk oro svako selo, ili grad ili okolina ima svoga narodn oga mudraca, koji je bio, ili koji je i sad iv. Pa otuda narod crpi takove podatk e u svom ovoru i upotrebljuje ih. A uz to mu stoje na razpoloenju : narodne pjesme, poslovice, zagonetke .... Ovo je sada sedma godina, da dooh u ovo mjesto. Kroz to vrijeme proputovao sam skoro sva sela ovoga okruja; osobito sam okolinu upoznao i s narodom kao narodni uitelj dosta opio. U razgovoru sa narodom primijetio sam te napomenute uvode i zakljuke u obin om govoru. Osobito u ovoj ok olini, opazio sam to Ponajvie. I pri mal om govoru ovdje, nije mogl o minuti moga govordiju, da on pri poetku ili u sredini, ili na kraju govora svoga ne zakljui ovak o: to no ree Mitar Pepi." Ili: to no kaza Mitar Pepi." Ponajvie to mogah primijetiti kod moga dobrog druga i prijatelja, a naega estitog svetenika Koste Kovaevia i njegova brata popa Vasilije. I ba on o, tato no je rekao Mitar Pepi bijae jezgra govoru moga pripovjedaa. To bijae poklopac, koji dobro pristajae, i koji muno bijae iokrenuti s mjesta. To : to no ree Mitar Pepi", dade mi povoda, da pitam za toga Mitra i da bolje pazim i

biljeim njegove mudre govore. Kroz kratko vrijeme nabrah njegovih mudrih rijei prilian broj. Do due, ja odavno marljivo biljeim iz naroda naega on o : to no ree :" to no kaza." n. pr. taj i taj; i prilinu zbirku imam toga; u koje ubrajam kao zasebnu cjelinu i Mitrove govore. Ovaj put ustupajui naoj Vili" ove Mitrove rijei slobodan sam zamol iti nae potovano svetenstvo i svu brau kolege i koleginice, i na po se svakog ljubitelja narodnih umotvorina: da ako bi gdje koju takovu mudru rije na nagovor : to no ree," ili to no kaza;" gdje uli, da je zabiljee i da mi je poalju, na emu u im zahvalan biti, a i skunljaevo ime zabiljeiti ; jer namjeran sam u zasebnu knjigu tak ove stvari tampati. Prije nego to ponem pisati Pepieve mudre govore, najprije u ti estiti itaoe napisati malu biografiju, o tomovjeku. Mitar Pepi rodio se u Hrgaru, selu kod Bia, oko god. 1779. Umro je 1859. i ukopan u prijekovakom groblju na Hrgaru, bez biljega. Bio je mal og uzrasta, irok, glave ukrugle, ela ista i visoka, lica vesela, te svaka crta pokazivae mu duevnu bistrinu, snagu i mo, kao i duboku pronicavos t duha. Nos je imao orl ovski. Pod starost nosio je bradu, te mu bijae gusta kao uno. Rukom bi je neprestance gladio. Jedan mu ree: Mitre to uvijek bradu gladi ?" On mu odgovori: usteim je, da bolje igra, kad sluam, da od lai grade istinu. Uzreica mu bijae: Tako mi ove brade." Bijae rjeit i ne ustraiv u govoru. Sve jedno mu bijae: Istinu rei pai a subai. Bezi ripaki, jako su ga voljeli i upravo potovali i za savjete vie puta pitali. Mitar, da im je i najgoriju rekao u ali ili zbilji, nijesu mu se protivili. Vie su ga puta zvali, da govori ispred njih pred paom i vezirom; za koju opu ili pojedinu stvar. Tu je bio otvoren! Mane niije nije krio, U oi je krivca igosao. Umio je u sliku iskazati govor svoj, da se krivac i ne sjea. Jedan put rekao je otvoreno jednom pai, kad je ovaj doao da primi upravu: Vi dojaee na samaru a odjaete na sedlu, a gdje ako biva u narod ne napreduje. A paa viknu: U aps sa afirom." Povedu ga zaptije, a on se povrati pa e pai : to ti ostaje, pao! Oba smo jednako krivi, hajdemo zajedn o " I paa ga pusti odmah za tu rije. Niko ga nije mogao nadgovoriti. Sa svojim jakim i otrim umom, brzo je stvarao slikovnt odgovor, sa kojim je odmah pobjedio i poklopio. Pa da ih je deset s njim govoril o, sviju ih je mogao sa svojim rijeima i eimvol ikim reenicama, kao otrom sabljom pobijeditiGovorio je polako, oteui rijei, a udar glasa mu je bio, kao da govori govor sa govornice. Neki mu primijeti i ree: to polako govori, Mitre?" A on mu odgovori : Otupno mi se jezik branei istinu pa ne mou bre." Poljednu rije bi najvie otezao. Drugi mu opet primijeti to: to otee tolik o poljednu rije, Mitre ?" A on e kao iz prae : Ove mi je adet jo jedan put prokuvati misao moga govora k gledati i utiati, da se nijesam i jezik oprio." Nosio je i ljeti i zimi dugaku gornju haljinu, upravo do zemlje. Jedan mu ree : to e ti tolika dugaka haljina, Mitre ?" A on e: Sve mi se nekako skratil o, pa neka mi je bar haljina dugaka." Od ovih Mitrovih rijei i reenica moe biti, da je koju i ko drugi prije Mitra izgovorio i on je primio, za to ne mogu ni ja garantovati, ali narod ove ne zna, nego ba da je to Mitar rekao, pa sam ih i ja tako i zabiljeio. I evo nekih : Za turske vlade avali ga Turci, da bude kodobaa, pa e mu rei : Mitre! ti si, danum, pametan, i mi elimo, da te postavimo za koobau, pa e pametn o presuivati." A on e : Bio bi ja to, ali, onda moram kazivati, da, je zekona galea, a galea zekonja, a to neu da govorim, jer bi lagao. Drugo, vidio sam : Vama to je u torbu, to vam, je i u sudu a, to vam je silno to vam, je pravo! A itar to nee. Pitao ga neki : Kako si Mitre ?" A on e : Tur param a koljena krpim, kakav sam i dobro mi je. Pitali ga Turci : Mitre, to se tebi ini, kakova je ova naa uprava?" A on e : Naa uprava. Naa je uprava kao jedna tava, koja ima deve draka, i vi uzeli, pa, drite za najkrivlji.. Jedan put sjedio je pokraj pune trpeze, ali nije jeo. ena e mu uiniti : to ne jede Mitre ?" A on e : ekam ne e li jo ko doi, gladan. Jedan je razgovarao, da e neku enu i ovjeka zavaditi. I Mitar je to sluao, pa e istom uiniti : Ne mei ruke budalo, meu vratina i peicu utinue te." . Jedan put, ukrade mu se junac, i od lupea otmu ga austrijski panduri i predadu sudu u Zavalu. uo on to i doao sudu pa zaisko junca; ali ga sudac odbije i izdrei se na njega. A on e: E, gospodin e, da js moj junac sudac, ne bi on, ovdje ni

doao; ali je moj junac, junac ! pa ukradeni Mitar doao njim. e slijepci sude tu i ljudi propadaju, a kamo li nee junci. Na da moj junac platiti moe, sve to je, pokradeno iz Bosme u Kavursku i iz Kavurske u VBosnu, ne bi ga Mitar ni traio." Turci se spremali da pou na Jajce, da se tuku sa carem, pa e zovnuti Mitra, da im on kae svoje miljenje. Sjedili Turci na okupu, a on bane meu njih, pa e: Dobro jutro cari i veziri, dobro jutro age i spahije !" uje Mitre, mi hoemo, da poemo na Jajce, da udarimo na cara, ta ti na to veli ?" A on e: Ajte, ajte, bre e te osmanlijsku volovodnicu dovesti ovamo." Ti misli Mitre, da e nas Osmanlije pobjediti." A on e: Ne misli Mitar to, samo vam kae: Nasadili ste veliki i teak vriaj, pa , vas zaboljeti grlo dekarui, a uzvrijei ga neete moi." Ustajmo! spremajmo se! Koga mi sluamo ? Zar Mitra? A! 0! Koga se mi bojimo ? aknue Turci u glas. A on e Vi ste Turci kao Jarebice, kojs, dou u tuu kukuruzanu na zoblju viu: Car ja, car ti. A onduda se dulja ona velika orlutina, pa zanuji pokraj njih, a one, kud koja viu: Kud ja, kud ti. Ove su brade, taki ste i vi: buete, viets i diete ruku na cara. Pe igrala moja kuja u vaem, Stan ovao je u Hrgaru, e mu se i otac rodio a neto osiromai, te se preseli u drugo selo, tako zvan o Zlopoljac. Kad je prelazio preko Une sve ivo okupao je. Pitali ga : ta to Mitre radi ?" A on e : Sipram potrebu da ne ide ea mnom. Doe u Zlopoljac. Tamo mu je vrlo ravo ilo. Pital i ga: Kako ti ide Mitre." A on e: Ravo, potreba dola prije mene, u onaj plemeni kuerak, vagaru utmilila i sza etiri roglja zamremil a, pa ja, moram na polje. Poseli opet sa Zlopolja natrag. Upitali ga : Kud e Mitre?" A on e: De sam roen i proklet, tamo idem ekati blagoslova. Jedan put za uinom mrvio je (drobio) teacima hljeb u kiselo mlijeko. Snah a e mu uiniti: Nemoj ajo, krupno drobiti." A on e : Vidi je, vidi, slaid je to ja krupno drodim; a nije je, stid, to ona po dva drobljen a kusa. Bijae ve ostario i obudovio pa e mu jedan uiniti: Zato se Mitre ne oeni?" A on e : Nije potrebno kupovati lubarde za jedan fiek." * Pitali ga jedan put : Kako su ti snahe Mitre ?" A on e: Kad uem u kuu, ne, smiju sa stoca ustati; drugaije: kad u kolu, ko vile, kad u polju kao svinje.i Jedan put otiao popu katolikom, da mu zapie od glavobolje. Pop ga stane ruiti, to trai zapisa, govorei mu : Vn ste sujevjerci, bezbonici, vjetiari, vraari, ugursuzi, prostaci. ..." A on e: Gospodine, sretni, slatka nam krv pa sve na nas hoe.

Lekcija iz zemljopisa-Branko opi Poslije godina ratnih u rodni dooh kraj. Drumovi...Potok i njive... Voljeni zaviaj... Osnovna skola pod gajem uti, slika odavna znana, mnogo je puta gaana topom, esto bombardovan a. Uem u razred... Tiina umi... Slike po zidu bijelom...

U oku tabl a s parolom bojn om i globus - ranjen rapnel om. Evo i stare raunaljke, tu sam uio ja: etiri kruke plus dvije kruke i mudro dvaput dva. Redovi klupa. Ej ,tugo moja! Nema drugova znanih! Bezbroj imena po njima uti, noiem urezanih. Otili su mi drugovi davno u bojne bataljon e, a ovdje,evo,k ao da i sad njihove rijei zvone. itam imen a... Na jednoj klupi urezan zapis sa strane: "Ovdje je nekad uio kolu djeak Desnica Brane". Sjeam se dobro garavog Brane, junak,srce vitek o, sve mu je ilo, ali zemljopis to je uio teko. Recimo,rije je o Grmeu, kroz prozor on se plavi, uitelj pita, a Brane,zbunjen, dugo se eka po glavi: "Grme planina...Grme...on je..."kradom se knjige laa"on se prostire... molim,on se... od Kljua do Bihaa. On je umovit...drvo...on je..."i pero vrti u ruci"po njemu rastu borovi,jel e, i s njima- medvjed i vuci..." Uitelj gleda djeak a tuno. "Ovo ti najbolje nije!" A Brane sjeda,crven i zbunjen, i od nas oi krije... Davn o je bilo... S tugom se sjeam djetinjskih dana zlatnih... Jednog ih dana s tutnjavom zbrisa poar godin a ratnih. Poosmo i mi za drugom Titom, skoi Krajina ljuta. U aru boja dadosmo zavjet: "Nikad s Titova puta!" Drugovi moji iz kolskih klupa

sluamdobro se biju, najvie ujem za mitraljesca, za Branu niandiju. Tuk'o je vapsku diviziju. "Princ Eugen"se zove, gaao bunker, na juri i'o kod Bukve Okanove... etvrta,zimska ofanziva, valja se poput dina: u noi snijenoj mitraljez laje, iz magle grmi mina. Grme... Bolnica otstupa urno... Na uki - bitka prava: to Brane titi ranjene borce i vabe zadrava. Juri po juri... Ranjeni Brane uporno glavu die, niani mirno: planina jei i zrno zrno stie. U ranu zoru stigosmo i mi. Mraz je stezao ljuti. Po snijegu vabe bezbrojne lee, na uki - mitraljez uti. Naosmo Branu: u krvi lei, umorno glava pala, a ruka vrsto mitraljez dri vabe je zadrala. Kod njega naoh biljenicu, Branin rukopis teki: kvrgava slova, redovi krivi i bezbroj - more greki. "Mitraljez"- pie velikim slovom, a "Grme" - opet,malim, "vabesu" - pie sastavljeno, zatim:"Rafalom Palim". Listam po svesci. odjedn om,evo, udnovat naslov sine, pisano krupno i paljivo: "Opis Grme Planine". "Grme se stere dva dana hoda, gora i goli kam, dvaput ga prooh sa brigadom, a sedam puta sam. On je bezvodan i to pie svakom dajem do znanja,

tamo sam esto kinicu pio iz kakvog trulog panja. Podosta ima skrovitih mjesta za mnoge bolnice nae, za borbu ima prekrasnih uka, toga se vabe plae. S ljeve mu strane Sanica selo, ustaki "Alkazar", na nj smo krenuli na juri,nou, pao je - jasna stvar. Sdesna je blizu Biha stari, tvrava ponosita, zauzesmo ga novembra petog, tu sam vidio Tita. Bogat je Grme, zapamti drue, drveta - prave strijele. U nizi rastu kronjate bukve, a mal o vie - jele". Na kraju pie: "Roena goro, tuin juria na te, a ja te branim do zadnjeg metk a i dau ivot za te". Zasuzi oko... I tiho kaem: "O Brane,drue mio, ti si u aru narodn og boja zemljopis nauio. Kako si krasno lekciju znao, da ti se divi svijet! U ime nae divizije dajem ti ocjenu "pet"! Istina,bjee greaka dosta, koje ti lanak krase, a ja ti ipak "o d l i n o" dajem, a greke primam na se". Sahranismo ga pod prvom jel om, gorom plotun zajea. I tak o Brane vjeito osta na strai sred Grmea... U koli stojim i s mnogo tuge itam slova sa strane: "Ovdje je nekad uio kolu djeak Desnica Brane".

Renata Kuet , , , . . . , . , '. , . . .

Slobodan Pjevic , , . , .

Renata Kuet Stihovi su moje majke Duanke, a objevljeni u zbirci rodoljubivih, poratnih, zaviajn onostalginih pjesama "AKO PRAVDE BUDE! iz 1999. godin e.

Milkica Stanarevic I pored nostalgije, i pomal o gorine, ovim stihovima, po meni, ipak, dominira, jedna snaga i ljubav, prema ivotu, i onom pre, i ovom sada. Ljubav je kao ljubav neunitiva, a tako i mi sa njom. I sa naim korenovima, sa naom dedovin om...sa ovako lepim pesmama, druenjima, seanjima.. Ono sto mi nosimo u sebi, ne moe nam niko otuiti, ni zauzeti !!!! Hvala gospodji Duanki, to nas je podsetila na to !!!!! Hvala iz srca.

. , , , . , . , , , . , . . .??? . , . . , . "" . .

, , . , . ( 1858, 1875) . : , . .

Renata Kuet UNO MOJA; Duanka Kuet Napustih te silom, Uno moja dua me jednako ko tebe boli vjeruj mi, nisi daleko od mene u srcu svome dubok o te nosim. Jedina moja, ne budi tuna s tobom su gradovi moji i tvoji Biha mi uvaj ko obale svoje Biha, to otac Biki sagradi i Sok ol ac Sokin, molim te, zagrli, na Ostroac visoki nekad pogled baci Martin Brod ljubi ko sedre svoje, jer Marta ga lijepa ivotom plati. U talasu svome, jedin a naa uvaj prol ost u kojoj smo rasli i sadanju istoriju to je tuin tvori, uvaj lijepu Pritoku, to do sri boli. Posluaj, mol im te, jedina moja, saperi krvave obal e svoje, s proljea doe tvoji roeni da utjee plane gradove svoje.

Nedeljk o Kuzet evo neto interesantno za itanje http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/index_l.html

Slobodan Pjevic Svaka ast Nedeljk o, ovo je zaista neiscrpan izvor podatak a.i

. MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina prvi put sam sisao do grada iz mog sela tihog i dalekog, kad susretoh tebe iznenada. Eh, decacke uspomen e glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila il nisi, zbunjenoga seoskoga djaka, svijetl okos og i ociju plavih, u oklopu novih opanaka, kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe! Naisla si kao lak oblacak, tvoj me pogled na tren obeznani, zaboravih ime i ocinstvo, kako mi se zovu ukucani. Iznevjerih poput sablje tupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, uspomen a na te ne ocval a, modra una u proljetne noci tvoje mi je ime saputala. Lebdjel a si ispod djack e klupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Brzo minu nase djakovanje lagan leptir sa krilima zlatnim ipak tebe u srcu sacuvah kroz sve bure u danima ratnim. Ta sjecanja mogul da se kupe; Mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, vec mi kosa sijedi, gledam Unu, cuti kao nijema, zalud lutam ulicama znanim sve je pusto, tebe vise nema. Ej, godin e, nemjerljive skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! Branko Copic

. RASTANAK Tamo amo, s dvojke na etvorku, varka se, a djetinjstvo mine, prevari te Una obanica, odnese ti etiri godine. Oprataj se s pustopan om braom, pozdravljaj se zauvijek s Bihaom. Zamukoe sobe internata i u njima smical ice ake, osta pusta cesta za Pritoku gdje smo krali orahe seljake. Osta Murat, poslastiar stari i njegovi kolai "brdari". A drugovi! Kome prvo prii, dok ok olo spomen ari krue? Tihim glasom jedva progrgue: - Daj mi apu. Dovienja, drue! Okrene se, dok suze uminu, stariji se ini za godinu. A sa kim se pozdraviti neu? Zato mi se oi rosom pune? Osta Zora, moja ljubav tajna, u kuici s druge strane Une. I tamo sam lunjao, oprezan, zbunjen, trapav, kao da sam vezan. esto sam joj pisao zadatk e, aputao tablicu mnoenja, a kad bi me milo pogledala, osjeah se kao mladoenja. Sanjao sam o njenome liku pokraj Une, skriven u vrbiku. Odoh kroz no punu kreketanja (abe su me pratile u horu!) i na zidu, blizu kue njene, zapiso sam "Branko voli Zoru" I danas me uvijek boli dua,

kad se gdjegod javi kreketua. (Branko opi)

. , , . , ! , . . , . " ! ,?" " " . . . "" . " ?" , : "..." "" ; ,, .""........... - ()

Renata Kuet (. ) . : ,

. . , , ' .

. - , , . , . , . , . , : , , - - , ? . , , , . : . - , , . , . , . , . , : , , - - , ? . , , , . : . , - ? , - ?

Zoran Uzelac . , . . . ' , .

. , . 9

, . . , . , , , . . , , , . . '. , , ( ), ( ), , ( ). . ( ). . . : , , , , . : , , , , , . - . , , . . . , , . . . . , " ". , , . , . . , , , . . , , , , , , . . , -, , . , , .

.

Autor(i): PETAR MIRKOVI Publikacija: BOSANSKA VILA Datum izdavanja: 01/12/1887 Momak i djevojka udaju se od petnaeste do dvadesete godine. Mal o koje doek a dvadesetu godinu, a da se ne uda ili ne oeni. Ako preu dvadesetu godinu, kae im se stari momak" ili stara djevojk a." im je sinu petnaesta godina, roditelji mu gledaju djevojku, all on sam, Boe sauvaj. Momak je sa svim nevin i stidan pred starijima,' a o svojoj enidbi nee progovoriti, pa makar se nikad i ne oenio. Ako mu kuani naspomenu to o enidbi, sav pocrveni od stida, i hoe u zemlju da propadn e. Ako su mu tu roditelji, pobjei e na polje. I djevojka je ista taka. Ako je momak samac radije e otii, koniji ili kome od roda, da mu gleda djevojku; nego li on sam. Kad roditelji za sina gledaju djevojku, najvie paze na rod pleme soj. Kod roditelja djevojakih trae i ispituju najvie pak ova svojstva: Doji li dobro djevojak a majka svoju djecu ? Da li joj dijete prije godin e prohoda ? Jesu li joj djeca mrla ? Jesu li u djetinjstvu pobol ijeval a ? Da li je boli glava esto ? Da li trpi od zubobolje ? Jesu li joj zubi zdravi i bijeli? Ima li joj ko u rodu padavicu? (gorsku bolest.) Ima li joj mati ili rod kakovu priljepivu bolest ? (Vrancu sifilistiku bolest) Ima li joj ko u rodu suicu ? Jesu li joj baba i ukunbaba bile zdrave? Da li joj mati muno raa djecu ? U opte, ima li ta porodica dug vijek ? Je li joj mati vraara i paljkalica? Da li umije svoje kune poslove ? Umije li u svojoj kui doek ati: kuma, popa, prijatelja, namjernika ? Zna li svoje enske poslove : tkati, presti, iti, grebenati, vesti? .... Jesu li joj otac, braa, roaci: lupei, kradljivci, laci, inaije, psovai, katili i t. d. Kada se dozna kroz deveta usta za sve i odgovori na gore naveden a pitanja: jest, nema, nije, nijesu i t. d." onda se pristupa zagledanju." Prvo vienje momka sa djevojkom bude na zboru ili piru. Uvati se momak u kolo do one djevojke, koju su ve izpipali i koju su namjerni uzeti. Kada se puste iz kola momak odvede djevojku, te je sa njezinom rodbin om poasti sa rakijom, koju u ploski u svom premetau nosi; ili im uzme kakova voa kao milotu. Za tim obino u jesen ide se na zagled t. j. da se vide i po drugi put; da vidi djevojaka Familija momka a on njih. Zagledanje ide ovak o: spremi se momak i tac mu i obuku se to ljepe. Ako nemaju u sebe halla pozajme u koniluku. U vee, kada se suton uhvati; pojau konje a ponesu sa sobom plosku rakije, i idu upravo u kuu djevojaku. U kui ih doek aju, spreme im veeru i to obino cicvaru. Kada se postavi trpeza (sofra, stolica) zagledai izvade rakiju i aste djevojak og oca i mater pa i drugu kunu eljad. Kod trpeze dri djevojka lu svijetln im. Momak je sasvim smjeran, stidljiv i nita ne progovori cijelu vee. Sve mu je to : ako kad koji slatki pogled ispod obrva baci na djevojku inae je anelak. esto puta bude, da je i ne vidi siromah. Po veeri posjede zagledai mal o, a za tim pojau konje i odu kui. Poslije nekolik o dana doe otac momk ov opet kui djevojak oj i ponese sa sobom plosku rakije. Ovi ga doekaju, spreme mu ruak ili veeru, a on izvadi rakiju i ponudi roditeljima djevojakijem. Ako ovi ponu piti ? to je znak da e dati djevojku i znak je da je djevojka kail poi. Ako li ne ? nego vrati rakiju; izgovorom, da im djevojka nije na udaju; onda niti je dadu, niti djevojka ima volju za istog.

Kada je sretno i popije se rakija, kao to rekoh: otac momkov se veseo vraa kui i sprema se na pronju." Na konja mu privee djevojka jedan pekir, kao znak da je dobro zagledanje prolo. A on nju daruje. Za pronju ispee se dobra jalova ovca, prosaki kruv, kolai, pite, sirac i povea mjein a rakije. Za djevojku pakobaka spremi se jelo. Na protnju pou po dvoje od mukinja i jedno ensko. Muko ide uz spremljen a jela i pia, da dobro podvore djevojaku rodbinu, a ensko ide da previdi ruho djevojako. Kada se prosci kod kue djevojake proaste vraaju se kui. Pri polasku ispitaju novoga prijatelja koliko e svatova povesti i koliko mira" otkupnine svadbarine ponijeti i u koji e dan doi po djevojku. Kad pou prosci, svakom prosakom konju privee djevojka po jedan pekir za uzdu. Mir svad barina, to je u narodu ukorijenjen a jako rav obiaj. Kad dotini dou po djevojku, mora se donijeti djevojakom ocu deset dukata ili ve za koliko su se pogodil i da plati djevojku, inae mu je nee dati. Za ureeno vrijeme vodnje spremaju se obje stranke. Koji eni sina kupi svatove. Starjein a ILI au, koji e biti u svatovima; uzima plosku rakije i ide od kue do kue, iz koje je namjeran zvati u svatove, te nudi rakijom i kae za to. Ovaj ako popije rakiju, znak je da e u svatove ii. Ako li ne popije, to odbija poziv. Kad svatovi u uroen o vrijeme dolaze skupljaju se pred kuu onoga to se eni; dolazak svoj javi svaki sa pucanjem iz puke. Kad su svi svatovi na okupu: nou pojau konje i idu kui djevojakoj. im dou, odjau konje i uu u kuu. Svatovi postave trpezu a na nju metnu jabuku i u nju ubodu uti dukat i prsten. Sad doe otac djevojaki i kae prnjatel