Embed Size (px)
Citation preview
Domagoj Vidović
Toponimija Makarskoga primorja
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Ulica Republike Austrije 16,
HR-10 000 Zagreb
U ovome se radu obrađuje više od 1600 toponimskih različnica u Makarskome primorju. U prvome se dijelu rada iznosi kratak povijesni pregled razvoja naselja. U drugome se dijelu ukratko raščlanjuje postanje temeljnih ojkonima na obrađenome području. Središnji dio rada zauzima motivacijska obradba toponima. U kraćemu se poglavlju autor osvrnuo na moguće toponimijske odraze epidemija kuge. Završno je poglavlje posvećeno jezičnim slojevima koji su se odrazili u mjesnoj toponimiji, od najstarijega predrimskoga, preko supstratnoga dalmatskoga i temeljnoga (i najzastupljenijega) hrvatskoga do adstratnoga mlađega romanskog i turskog sloja.
Ključne riječi: toponimska različnica, jezični sloj, ojkonim, Makarsko primorje, kuga
1. Uvod
Kad sam u zaključku rada Pogled u toponimiju Makarskoga primorja,1 u kojemu je obrađeno
oko 650 toponimnih različnica, zapisao kako su u njemu dane tek naznake za buduća
toponomastička istraživanja Makarskoga primorja i kako bi rad trebao biti poticajem za
daljnja istraživanja, nisam ni slutio da ću se nakon nekoliko godina ponovno baviti istom
temom. Naime, uz manji je dio toponima prikupljenih terenskim istraživanjem glavnina
prikupljena iščitavanjem radova fra Karla Jurišića, Smiljane Šunde i Ante Škrabića. Već
nekoliko dana nakon objave spomenutoga rada dobio sam na uvid rad Mihovila Andrijaševića
o toponimiji područja od Zaostroga do Ploča, 2 a nakon skupa Kuga u Makarskoj i Primorju
1815. čitav niz radova iz Makarskoga primorja s bogatom toponomastičkom građom.3
1 Usp. VIDOVIĆ 2012. Onomastikom sam se Makarskoga primorja počeo baviti još 2009. nakon što sam pozvan na znanstveni skup Hrvatski jezik – od politički nepriznatoga jezika (do 1870.) do jednoga od službenih jezika Europske unije koji se održao 20. – 22. svibnja 2010. u Podgori.2 Usp. ANDRIJAŠEVIĆ 1999. Na upućivanju i slanju rada zahvaljujem Miši Glaviniću.3 Ovom prigodom zahvaljujem Marinku Tomasoviću, ponajprije na radovima (iz kojih sam crpio građu, ali i zahvaljujući kojima sam dobio uvid u položaj zemljopisnih objekata), ali i na nizu zapažaja, usmenih i pismenih podataka, ukratko na nesebičnoj pomoći kakvu se rijetko susreće ne samo unutar znanstvenih krugova. Ujedno zahvaljujem Smiljani Šunde i Maritu Mihovilu Letici te pok. Anti Korljanu na usmenim podatcima.
1
U ovome se radu obrađuje toponimija Makarskoga primorja, središnjega dijela
dalmatinskoga priobalja, na južnim padinama Biokova, od Dubaca u Brelima do Baćine, koju
se katkad drži dijelom Neretvanske krajine iako crkveno i danas pripada Makarskomu
dekanatu.4 To je područje bilo naseljeno još u pretpovijesti, a Makarska se biskupija spominje
na solinskome pokrajinskom crkvenom saboru 533. godine. Na području Makarske biskupije
nalazila su se i dva antička grada: Biston i Muccurum. Dolaskom Hrvata Makarsko primorje
postaje dijelom Neretvanske kneževine (Paganije), a u X. stoljeću naziva se Maronijom ili
Marijanijom (Primorjem) te Krajinom, a njezini stanovnici Morjanima. Konstantin
Porfirogenet navodi četiri utvrđena grada u Neretvanskoj kneževini: Mokron, Brela
(Berullia), Ostrog (pod imenom Zaostrog naselje se spominje od 1494.) i Lapčanj (pod
imenom Gradac naselje se spominje od 1649.).5 Tijekom srednjovjekovlja mjesto se
makarskoga biskupa ne popunjava, a teritorij Makarske biskupije pripada Hvarskoj (1185. –
1192.), a potom Splitskoj nadbiskupiji (1192. – 1320.) da bi se 1320. Makarska biskupija
obnovila. U povijesnim se vrelima do konca XV. st. u Makarskome primorju spominju
ojkonimi Bast (1434.; na mjestu antičkoga Bistona), Drvenik (1254. – 1264.) Igrane (1466.),
Kotišina (1434.), Makar (1434.), Strnj (živogoški zaselak; 1254. – 1264.), Tučepi (1434.),
Zahodi (baćinski zaselak; 1434.) i Živogošće (1254. – 1264.).6 Koncem XV. st. čitavim
područjem ovladavaju Osmanlije te se u Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovine
spominju Drvenik, Igre (današnje Igrane), Lapčani (današnji Gradac), Makar (riječ je o dvama
naseljima), Brehali (današnja Brela), Bast, Komatišine (današnja Kotišina) i Tučepi,7, a prvi
put se spominju i Dračnica (današnje Drašnice), Podaca i Podgora. Godine 1502. u
povijesnim se vrelima ponovno spominje Makarska, a nešto kasnije (1503. – 1524.) i sa
Zaostrogom, 8 godine 1571. spominju Brist i Veliko Brdo, godine 1628. Mala Duba, godine
1674. Bratuš i Promaljena (današnja Promajna), koncem XV. st. Granići (poslije Topići),
godine 1724. Baška Voda, godine 1767. Puharići i godine 1792. Krvavica.9 Tijekom
osmanlijskih doseljavanja veći je dio stanovnika Makarskoga primorja prebjegao na
4 Ime Primorje nekoć je pak obuhvaćalo područje od Rogoznice do ušća rijeke Neretve kod Ploča te stare župe Pasičina u Zabiokovlju; usp. UJDUROVIĆ 2002, 210. Pridjev makarski makrotoponimu je dodan razmjerno nedavno radi lučenja navedenoga područja od ostalih hrvatskih „primorja“. Slično je i s Dubrovačkim primorjem koje se u Dubrovačkoj Republici također nazivalo isključivo Primorjem.5 O položajima gradova vidjeti više u TOMASOVIĆ 2009 B. Za spomen Zaostroga 1494. i Gradca godine 1649. vidi: JURIŠIĆ 1970, 103, 106.6 Podatci prema: JURIŠIĆ 1970; VIDOVIĆ 2004, 241-296.7 ALIČIĆ 1985, 91-95.8 S obzirom na činjenicu da se u Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovina 1475. – 1477. spominju dva Makra, Miroslav UJDUROVIĆ (2002, 205) drži da je jedan od njih današnja Makarska. Makarska se uistinu spominje 1477., iako pojedini autori naziv preslobodno mijenjaju (skraćuju) u Makar. O tome: TOMASOVIĆ 72, bilj. 19, a za Zaostrog: JURIŠIĆ 1970, 95. 9 Podatci prema JURIŠIĆ 1970.
2
srednjodalmatinske otoke i Pelješac,10 ali i u Molize i Istru, a nakon mletačko-osmanlijskih
ratova u XVII. i XVIII. st. u Makarsko se primorje doseljavaju prebjezi iz Imotske krajine i
zapadne Hercegovine (u Donje primorje) te Vrgorske i Neretvanske krajine te istočne
Hercegovine (u Gornje primorje).11 U nešto se manjemu opsegu doseljavanje iz tih krajeva
nastavilo i do danas. U XX. st. sustavno se u Makarsko primorje doseljava srpsko i u manjoj
mjeri bošnjačko stanovništvo, što je donekle izmijenilo narodnosni sastav toga kraja dotada
nastanjenoga isključivo Hrvatima. Tijekom Domovinskoga rata doselio se i veći broj Hrvata
iz srednje Bosne, dok se prirodno pritjecanje stanovništva iz Hercegovine i Zabiokovlja
pojačalo. Dakako da su navedene izvanjezične okolnosti utjecale i utječu na onimiju
obrađenoga područja te je, iako je obrađeno područje gusto naseljeno, njegova bogata
toponimijska baština ugrožena zbog sve manjega udjela starosjedilačkoga stanovništva.
Epidemije (pa tako i epidemije kuge) utječu (posredno i izravno) na toponimiju jer
često dovode do većih smjena stanovništva. One su se u Makarskome primorju, što će se
pokazati u ovome radu, ponajvećma odrazile unutar temeljnoga hrvatskog sloja unutar kojega
su razvidne različite faze. Toponimi kao što su Dunaj, Japjanica, Mejaši, Vela meja ili
Sumratinje12 mogli bi prisnažiti novije pretpostavke da je u predmigracijskome razdoblju
Makarsko primorje bilo čakavsko, pogotovo imamo li u vidu da se ta mogućnost posve ne
odbacuje ni za zapadne dijelove Imotske krajine.13 To je uostalom navijestio još Dalibor
Brozović koji je makarskoprimorski dijalekt držao svrstavao među šćakavsko-ikavske
dijalekte s čakavskim primjesama.14
2. Ojkonimija Makarskoga primorja
10 Tako je 1672. godine na Brač, Hvar i Vis prebjeglo 1755 stanovnika Makarskoga primorja. Približno ih je polovica prebjegla na Brač, trećina na Hvar i šestina na Vis: UJDUROVIĆ 2002, 39. O razmjerima iseljavanja rječito govori podatak da je u prvoj polovici XV. st. u Makarskome primorju živjelo oko 5000 stanovnika. O migracijama iz Makarskoga primorja na Pelješac nahodimo zapise od XIV. st. Stanovnici Gornjega primorja često su se, naime, selili na obližnji zapadni dio poluotoka.11 I dok je doseljavanje stanovništva iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi, doseljavanje je u navedeno područje iz istočne Hercegovine poprilična nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka. Tako su Bogunovići koji danas nastanjuju Baćinu, a koji se u prošlosti spominju na Visu gdje su se doselili kao izbjeglice pred Osmanlijama, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunović: KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 124. Sličan je put i komiških Mardešića koji su se najvjerojatnije s Drijena preko Gradca u Makarskome primorju doselili na Vis: usp. ŠIMUNOVIĆ 2000, 370; VIDOVIĆ 2009, 209. Iz Popova i Zažablja najvjerojatnije potječu i nositelji prezimena Andrijašević, Benić, Katić, Kužić, Maslarda, Raič, Vrsaljko itd. Također se zna da su pojedini zažapski rodovi (poput Previšića) jesenili sa stokom u Gornjemu primorju.12 KURTOVIĆ BUDJA 2008, 11, navodi kako su se čakavske jezične crte izrazitije uščuvale u fonologiji, pa čak i prozodiji, dok je morfologija izrazito štokavska.13 Usp. LUKEŽIĆ 2003, 6.14 Usp. BROZOVIĆ 1970, 387.
3
U ojkonimiji Makarskoga primorja nahodimo odraze različitih jezičnih slojeva.
Najstarijemu predslavenskome sloju pripadaju ojkonimi Bast i Makar. Ojkonim se Bast
izvodi od predrimskoga ojkonima Biston, a Makar od Muccurum.15 Etničkoga su postanja
mlađi ojkonimi Baška Voda (< *bastьska < Bast + voda) i Makarska (< Makarska + *luka
‘luka Makra’), motivirani nazivima susjednih starijih naselja. Ojkonim Brela često se dovodi
u svezu s imenom utvrđenoga grada Berullije koji spominje Konstantin Porfirogenet.
Navedeni se povijesni ojkonim povezuje i sa suvremenim toponimom Vrulja. Hidronim Brela
Petar Skok povezuje pak s nazivom vrelo .16 U XV. st. zabilježen je i lik Brehali.
U mjesnoj su se ojkonimiji odrazili različiti toponomastički naziv. Hidronimijski
ojkonim Zaostrog uvjetovan je položajem naselja podno brda Ostrog (< ostrog ‘utvrda’), a
ojkonim Igrane nastao je od oronima Igar (igrani ‘ljudi koji žive oko Igra’).17 Oronimski
naziv brdo odrazio se u ojkonimu Veliko Brdo. Do XIX. st. češće je potvrđena inačica imena
Velo Brdo u kojoj je potvrđen pridjev veli češći u čakavskim govorima. Odrazom je
geomorfologije krša ojkonim Podaca (< podce ‘malo polje’). Smještajem su naselja
uvjetovani ojkonimi Podgora i Promajna. Ojkonim Podgora uvjetovan je položajem pod
gorom (Biokovom). Ojkonim Promajna (zabilježen u povijesnim vrelima i kao Promaljine i
Promaljina) Karlo Jurišić18 dovodi u svezu s glagolom promaljati ‘postajati vidljivim’ i
smatra da je naselje vjerojatno dobilo ime zbog isturenoga položaja naselja, zbog kojega ga
Sunčeve zrake rano obasjavaju. Vjerojatnijom se čini mogućnost da se toponim dovede u
svezu s apelativom promaha ‘propuh’ (uz zamjenu h > j). Biljnim su nazivima motivirani
ojkonimi Brist (< brist19 ‘brijest, Ulmus campetris’), Drašnice20 (< drača ‘Paliurus spina-
christi’) i Drvenik (toponimi koji sadržavaju apelativ drvo kadšto označuju područja obrasla
šumom ili travom)21. Ojkonim Kotišina moguće je povezati s rumunjskim apelativom coteţ
‘staja, pastirska koliba’ te je vjerojatno vlaški prežitak. U XV. st. zabilježen je pak lik
Komatišina (< komat22 ‘komad’) koji bi mogao biti antroponimnoga postanja. Mjesnim je
15 Opširnije izvođenje vidjeti u HOLZER 2012, 93, 124-125.16 Sk 3, 623.17 Godine 1475. naselje se nazvalo Igre : ALIČIĆ 1985, 88.18 JURIŠIĆ 1970, 90-91.19 Brijest je u pučkome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obično se brestova stabla nahode uza lokve i druga manja zbirališta vode.20 Stariji je lik Dračnice.21 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 198.22 Apelative komat i komatina bilježi ARj (5, 238), a na hrvatskome povijesnom području zabilježena su prezimena Komat i Komatić, dok je u okolici Mostara prezime Komadina u ranijim razdobljima bilo zabilježeno i kao Komatina. Obezvučivanje suglasnika na kraju riječi bilježimo i zapadno i istočno od Makarskoga primorja, pa iako ta pojava danas nije svojstvena govorima u Makarskome primorju, ne znači da je sa sobom nisu donijeli doseljenici ili da nekoć nije bila svojstvena makarskoprimorskim govorima.
4
predajama uvjetovan ojkonim Krvavica. Po predaji su se kod Krvavice sukobili dvoji
svatovi.23 Ojkonim Strnj vjerojatno je antroponimijskoga postanja. Naime, u neubiciranome
povijesnome naselju Repac koje se nalazilo u Makarskome primorju spominje se Tulan, sin
Strne24 te je (i zbog posvojnoga formanta *j) vjerojatno odrazom negdašnjih posjedničkih
odnosa.25 Velik je udio ojkonima antroponimnoga postanja. Oni su različite starine. U
ojkonimu Živogošće okamenjeno je hrvatsko narodno ime Živogost, a u ojkonimu Tučepi
staro rodovsko ime nepoznatoga, ali možda albanskoga ili čak ilirskoga postanja.26 Mlađi su
ojkonimi Puharići (prema istoimenomu prezimenu) i Topići (prema obiteljskomu nadimku
nositelja prezimena Granić), a ojkonim Bratuš27 vjerojatno je nastao prema istozvučnome
osobnom imenu koje bilježimo od XIV. stoljeća28 (ARj 1, 610). Ojkonim Lapčan dovodi se u
svezu s predrimskom osnovom lab ‘hrid’ (< *lau). Na tome se mjestu nalazila i romanska
utvrda u blizini koje je podignuta utvrda Gradac (< gradac ‘utvrda’).
3. Motivacijska razredba toponima
U ovome odlomku donosim tumačenje toponima Makarskoga primorja. Uz toponim donosim
osnovni podatak, a u bilješkama pod osnovnim tekstom donosim dodatna objašnjenja. Uza
toponime navodim i pokratu naselja unutar kojih su zabilježeni:
B = Brist
BĆ = Baćina
BR = Brela
BŠ = Bratuš
BT = Bast (sa zaseokom Topići)
BV = Baška Voda
D = Drvenik
DŠ = Drašnice
G = Gradac23 Usp. JURIŠIĆ 1970, 93. Motiv je krvavih svatova veoma čest u krajevima istočno od Cetine. S toponimom Krvavica u Zavali u Popovu također se povezuje slična predaja. S ojkonimom pak Krvavac u Neretvanskoj krajini povezana je predaja o krvavu mletačko-osmanlijskome sukobu: VIDOVIĆ 2011, 214.24 ALIČIĆ 1985, 84.25 JURIŠIĆ 1970, 102 izvodi ojkonim od apelativa strn ‘žitna stabljika koja ostaje nakon košnje’.26 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2002, 226. Selo Tučep (alb. Tuçepi) nalazi se na sjeverozapadu Kosova u općini Istok, a Tucep (mak. Tučepi) u istočnoj Albaniji. Selo se pak Tučip kod Nevesinja spominje 1475. : ALIČIĆ 1985, 479. Fra Karlo Jurišić navodi kako se albanski toponim Tucep izvodi od alb. tu ‘kod’ i cep ‘pojilo, korito, izvor’ te domeće kako se središnji dio Tučepa zove Moča, držeći to tumačenje izglednim: JURIŠIĆ 1970, 98. Toponim drži mogućim ilirskim prežitkom, no kako je ilirski jezik (ili ilirski jezici) veoma slabo poznat, to je tumačenje teško dokazivo.27 Budući da su u slavenskoj ojkonimiji rijetki toponimi nastali transonimizacijom od gotovih antroponima, ojkonim je vjerojatno pridjevskoga postanja (Bratuš + jь > *Bratuše selo ili *Bratuša luka).28 Usp. ARj 1, 610.
5
K = Krvavica
KŠ = Kotišina
M = Makarska
MA = Makar (sa zaseokom Puharići)
P = Podgora
PC = Podaca
PR = Promajna
T = Tučepi
VB = Veliko Brdo
Z = Zaostrog
Ž = Živogošće
3.1. Toponimi motivirani geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekta
3.1.1. Zemljopisni nazivi u toponimiji (toponomastički apelativi i izvedenice)
3.1.1.1. Toponomastički nazivi: Banja (< banja ‘vodoplavno tlo’; BR), Bara (BĆ, BR, G),
Bare (K, P), Barišće (G), Baruža29 (BĆ), Bila (< bilo ‘spajalište brdskih kosina’; BR), Blaca
(BV), Blace (M), Blato (BĆ, BV, PR, T, Ž), Blinja (< blinja30 ‘mjesto na kojemu se stače
voda s brda’; BĆ), Bramirine31 (usp. bramor < mramor ‘točilo’ < *mer- ‘glodati, gristi’; PC),
Brda (BR), Brdašce (T), Brdo (BT, M, VB), Brig (BR, BV, DŠ, G, PC, Ž), Brigovi (DŠ),
Bržulja32 (usp. brljaga ‘lokva, kaljuža’; BĆ), Brželjak (usp. mj. brželjak33 ‘brežuljak’; BĆ),
Bujica (< bujica ‘gorski potok’; G, Z), Doci (BR), Dol (BV, G), Dole (Ž), Dolina (BĆ, PR),
Doline (D), Draga (BR, BV), Garma34 (< garma ‘špilja uz more’; P), Glavica (BĆ, BR, BV,
M, PR), Greben (BR, BV), Grma (G, M), Kalac (P), Kalina (BT, BV), Klanac (BR, BV, PR),
Ključ (< ključ ‘vrelo’; BR, K), Kočina (< *Kaočina < kal; BR), Kod mora, Korita (BV),
Korito (BR, G), Kosa (< kosa ‘padina brda, strana’; BR, BŠ, BV, PC), Kotline (BR, BV, K),
29 Sufiks -uža ima augmentativno značenje.30 Usp. ARj 1, 172. U Kleku se u Neretvanskoj krajini toponimi Gornja i Donja blinja odnose na dva uzobalna predjela koja poplavljuje za vrijeme većih plima. Na podatku zahvaljujem pok. Mili Babiću.31 Riječ je o području na kojemu se slijevaju različiti potoci te stvaraju korita: usp. ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 283, slično kao u hutovskome Mramoru i gluminskim Meranima : usp. VIDOVIĆ 2014, 196. Osnova *mer- na južnoslavenskome području označuje točila te se u toponomastičkoj literaturi uglavnom navodilo da su najzapadniji toponimi tvoreni tom osnovom zabilježeni u Boki kotorskoj: BEZLAJ 2003, 351, 1023.32 Prije je potvrđen hibridni lik Brljuža tvorenoga od apelativa brlja(ga) i sufiksa -uža (usp. kaljuža).33 Značenje navodi: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 284.34 Etimologija je navedenoga apelativa nepoznata, najvjerojatnije predrimska. Na Pagu apelativ garma označuje i ‘odvojeni prostor u pojati u koje se stavlja janje koje je ostalo bez majke s drugom ovcom kako bi ga ona prihvatila i othranila’ : OŠTARIĆ 2005, 123.
6
Kraj (P, T), Kuk (BR, BV, G, K), Ledina (PR), Ledinak35 (K), Livada (BR), Livodice (<
livoda36 ‘livada’; BR), Lok(v)anj (< lokanj ‘mala lokva’; G, P), Lokužina (< lokuža ‘bara,
blatište’; K), Lokva (BR, BV), Luka (BĆ, BR, P, PR), Luke (I), Lužina (BV), Ljubija (B),
Ljubuća (BĆ), Male bare (BĆ), Malo žalo (BR), Moča (< moča ‘kalno vrelo’; BR, BV, MA),
Murava (< murava ‘vlažno zemljište’; Ž), Na brdin (BR), Obala37 (< obala ‘brdo, strana’;
PC), Peć (T), Plana (< plana ‘zaravan’; D, G, Z), Planje (G), Podca (BĆ), Podce, Polje (BV,
Ž), Poljane (< poljana ‘manja zaravan’; BĆ), Potok (BR, BV, M), Privor (usp. prijevor
‘usjedlina između dvaju brda’; BR), Prodolje (BĆ), Proize (usp. projezdi ‘morski prolaz’38;
BR), Proslap (pro ‘preko’ + slap ‘mjesto na kojemu se voda prelijeva niz kamenje’; KO),
Proundaša (usp. profundati39 ‘propasti’; BR), Provalija (BR, BV), Punta (< punta40 ‘rt’ < tal.
punta; G), Puntin (puntin ‘rtak’; BR, BV, PR), Rat (< rat41 ‘uzdignuće sa šiljastim vrhom’;
BR, PR), Ratac (usp. Rat; G, M, P, PR), Ravnica (G), Remnice/Revnice (usp. Ravnica; BR),
Rivina (< rivina ‘korito’; P), Rivine (usp. Rivina; BR), Rudina (< rudina ‘zelena zaravan u
kršu’; BV), Rudine (BĆ, BR), Skok (< skok ‘jaruga velikoga nagiba’; G), Spila (P), Spile
(BR), Strana (B, BŠ, BV), Strmina (BR), Talež (usp. *otъlo̢gь ‘močvarni predio’42; G), Točilo
(< točilo ‘mjesto ljevkata oblika nastalo spiranjem vode na strmim padinama’; B), Umac43 (<
hum ‘istaknuta uzvisina’; BV, K, M), Unišća44 (T), Vale (BV), Vela doca (P), Voda (< voda
‘vrelo’; P), Vruja (BR, P), Vrutak (P), Zvirine (< zvir ‘vrelo’; PC).
U mjesnoj su toponimiji zabilježeni veoma česti odrazi hidronimijskih naziva i naziva
blatišta. Nazivima su vrela motivirani toponimi Ključ, Voda, Zvirine i Vrutak. Na povremene
protočne vode upućuju toponimi Blinja, Bramirine, Bujica, Korita, Korito, Potok45, Proslap,
Rivine, Skok i Točilo, a na stajaće toponimi Bara, Bare, Barišće, Baruža, Lokanj, Lokužina
Lokva i Lokvica te toponimi motivirani hidronimijskom osnovom *ljub-46 (npr. Ljubija i
35 Ledinak je potok u Kotišini. Katkad se bliskozvučni toponimi (npr. Ledinac) dovode u vezu s apelativom led, no kako je riječ u potoku, vjerojatnije je ime dobio po geomorfološkim značajkama tla.36 Usp. ŠAMIJA 2004, 186; KRALJEVIĆ 2013, 165.37 Obala je vrh u Riliću. U Podgori pak apelativ obala označuje zidanu kamenu ogradu oko imanja ili groblja, najčešće u suhozidu: ŠUNDE 2001, 253.38 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 266.39 Skok (2, 49) navodi apelativ profund u značenju dubinu, no kako je riječ o jami (službeni je lik Profundača), na makarskome je području apelativ označivao jaz, provaliju.40 U mjesnome je breljanskom govoru punta i daska za učvršćivanje vrata : usp. MEDIĆ 2012.41 U Podgori je rat velika stijena, litica srasla s okolišem: ŠUNDE 2001, 258.42 Talež je vrtača u Gradcu u kojoj se povremeno skupljala voda. Za izvođenje usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 254.43 Apelativ hum izgubio je na obrađenome području starije značenje ‘omanji brijeg pod travom’.44 Toponim Unišća u Dračevici na Braču bilježi Petar Šimunović: ŠIMUNOVIĆ 2004, 227. Na Braču apelativ unišće označuje ‘obradiv ravničast teren’. Toponim Unište nalazim i u Gornjemu Drijenu u hercegovačkome dijelu Zažablja, a Gornje Unište u Orahovu Dolu u Popovu: VIDOVIĆ 2014, 229. Ondje se također odnose na obradive zaravni.45 Apelativ potok, kao i u nedalekim Poljicima (usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 247), u Makarskome primorju najčešće označuje jarugu, većim dijelom godine suhu vododerinu.46 Opširnije o osnovi *ljub- vidjeti u BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1999, 22.
7
Ljubuća). Na blatišta pak upućuje toponim Banja, Blaca, Blace, Blata, Blato, Bržulja, Kalac,
Kalina, Kočina, Lužina (< luža ‘blato, močvara’), Moča (< moča ‘kalno vrelo’) i Murava (<
murava47 ‘vlažno područje’). I u obalnu su toponimiju preneseni pojedini hidronimijski nazivi
kao što su bara (tako se toponim Male bare odnosi na plitku uvalu s muljevitim dnom), vruja
(apelativ se vruja na kopnu odnosi na vrelo koji ključa, a u obalnoj toponimiji označuje
podmorsko vrelo). U obalnoj su toponimiji uščuvani apelativi greben, kraj (< kraj
‘priobalje’), more, proize (usp. projezdi ‘morski prolaz’), punta (< punta ‘rt’) i njegov
deminutiv puntin48 te vala, a uščuvan je i apelativ žalo (primjerice u toponimu Malo žalo).
Apelativ se luka najčešće odnosi na uvalu (npr. Donja luka u Makarskoj), a rjeđe je u njemu
uščuvan i odraz istozvučnoga hidronimijskoga apelativa (u Podgori postoji potok Luka).
Toponimi Garma u Podgori i Grma u Makarskoj odnose se na podmorske pećine.49 Lik je
Grma mogao nastati pučkom etimologijom, tj. dovođenjem u vezu supstratnoga apelativa
garma i hrvatskoga grm, no s obzirom na to da se na području gračke Grme pećine te da se,
primjerice, toponim Garma u Kuni na Pelješcu poput gračke Grme također nalazi na višoj
nadmorskoj visini, čini se da je riječ o istome apelativu u značenju pećina.50 Apelativ r(a)t
danas je pak oronimijski naziv (označuje brdašce), a iz obalne je toponimije (u kojoj je
označivao rt) gotovo posve iščeznuo. Ostali su oronimijski nazivi koji su se odrazili u mjesnoj
toponimiji bilo, brdo, brig ‘brijeg’ (gotovo se u pravilu odnosi na blage brežuljke nedaleko od
mora), glavica, hum, klanac, kosa, kuk (‘brdo s kamenitim vrhom’), obala, privor ‘prijevor’,
strana, strmina i vrh. Veoma su česti i toponimi čija su imena uvjetovana morfološkim
oblicima krša. U toponimiji su Makarskoga primorja tako uščuvani apelativi dola (‘manja
udolina’), dolac, dolina, draga i prodolina, peć, podce i poljice ‘manje polje’, poljana, polje,
proundaša i provalija te plana i ravnica. Uščuvan je pohrvaćeni grčki apelativ spila koji je u
hrvatsku toponimiju ušao dalmatskim posredništvom. Razmjerno su malobrojni toponimi koji
upućuju na prisutnost biljnoga pokrova (Ledina, Livada, Livodica, Rudine i Unišća).
3.1.1.2. Toponomastičke metafore: Balabra51 (< balabra ‘lopar, lopata za pečenje kruha’;
BT), Boculja (< boca; Z), Bošac (< bošac ‘bočac, bočasta uvala’< bok; Šimunović 2000: 360; 47 Dakako da je u mjesnim govorima potvrđen apelativ murava ‘morska trava’. Međutim, s obzirom na to da se u Živogošću nalaze mnogi goći ‘bučna vrela’ (čak se po pučkoj etimologiji ojkonim Živogošće tumači kao mjesto s mnogo živih vrela, goća) i na postojanje zaseoka Blato, čini mi se logičnijim povezati toponim s nazivom blatišta. 48 Da je apelativ puntin u značenju rtak iščezao iz mjesnih govora pokazuju i toponimijski pleonazmi Mali puntin i toponimijski „oksimoron“ Veliki puntin.49 Iscrpan opis smještaja makarske Grme donosi: ŠKRABIĆ 2016. Na zadarskome je području garma strma uvalica ili procjep u obalnoj stijeni: SKRAČIĆ – JURIĆ 2004, 164.50 Na Braču također supostoje toponimi Garma, Grma te Gorma koje tumači: ŠIMUNOVIĆ 2004, 182-183. 51 SKRAČIĆ 1987, 39-40, bilježi dva nesonima Balabra (riječ je o izduženim niskim otočićima) na krajnjemu sjeverozapadu Kornata koji su po povijesnim vrelima nosili ime Lopiž (zapisano Lopis). Vojmir Vinja (JE 1, 34–35) uspoređuje toponim Balabra s toponimima Lopar, Lopata i Škrovada.
8
G), Čelina (usp. Čelo; P), Čelo (BR), Ćupac (< ćupac ‘mali ćup’; BR), Dokoline (< dokolina52
‘dokoljenka’; KT), Duga (< duga ‘daska na bačvi’, G), Galija53 (BĆ, D, Ž), Grlić (< grlić
‘suženi dio boce’; BT), Grljak (usp. Grlić; BR), Gučva (< guča/guka ‘izraslina’; P),
Guvnolenjak (guvno + lenjak ‘stožer’; BR), Jedro54 (G), Kabal (< kabal ‘vrsta drvene
posude’; B), Kačoline55 (< kačola ‘zaimača’ < tal. cazzuola;T), Kanavaca (< kanavaca ‘krpa’
< mlet. canavazza; BR), K(j)eva (usp. kij ‘mlat, malj’; BR), Klin (B), Kočići (BV),
Kolibret/Kolivret (usp. Kolovrat; BR, Ž), Kolire (usp. kolir ‘ovratnik, ogrlica’; BR), Kolovrat
(< kolovrat ‘vir, vrtlog’ < kolovrat ‘mlinsko kolo’; BĆ), Kopilica (< kopila ‘stog trave, zemlje
ili kamenja blizu kuće; ARj V: 298; BR), Kosirišće (D), Kukor (< kukor ‘kukma’; BT),
Kukuljica (< kukuljica56 ‘vrsta pokrivala za glavu’; G), Lantovica (< lanta57 ‘prozorsko krilo’
< mlet. lanta; Sk 2: 268; T), Lipa glavica (BV), Lištun (< tal. listone58 ‘daska, letva’; M),
Lopata (B, BR), Maće (< maća ‘mrlja’ < tal. macchia; BT), Mala prozorca (< prozorac ‘mali
prozor’; BR), Markovina postelja (Ž), Nakovan (usp. nakovanj; BV), Okrumbica (: kruna; T),
Opanak (BR), Pajoli (< pajol ‘brodska podnica’; BV), Pokrivenica (usp. pokrivenik
‘poklopac na zdencu’; Ž), Pripleće (G), Ražanj (< ražanj ‘izduženo brdo’; BR), Rilić (< rilo;
B, BĆ, D, G, I, PC, Z, Ž), Sedalce (usp. sjedalo; BR), Šćit (< šćit ‘štit, nasip’; BR), Špina59 (<
špina ‘slavina’; BR), Štrbina (< štrb ‘krnji zub, okrhak’; BR), Terašica (< terasa ‘terasasto
zemljište’; P), Velika vrata (< vrata ‘morski prolaz’; BR), Viganj (< viganj ‘mijeh kojim se
puše da bi se raspirila kovačka vatra’60; BR), Zahladnica (< hladnica ‘nadstrešnica, sjenica,
tenda’; B), Zapor (< zapor ‘zasun’; BR), Zarožđe (< rozga ‘kolac za podupiranje’; BV),
Zazubak (BR), Žaovac (usp. žaoce ‘žalac’; BR), Žbanjica (< žbanj ‘drvena posuda za nošenje
pića’; PR), Žbara (< žbara61 ‘dugi željezni čavao’; M), Ždrilo (usp. ždrijelo ‘tjesnac’; BR),
52 S obzirom na to da je riječ o toponimu na Biokovu, ne smije se isključiti povezivanje s apelativima kao što je dokolnjak ‘snijeg visok do koljena’ : KRALJEVIĆ 2013, 63.53 U Baćini se toponim Galija nalazi na mjestu na kojemu je pristala turska lađa koja se dala u bezuspješnu potjeru za jednom djevojkom: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 192. Toponim Galija označuje i morski rt između Živogošća i Drvenika. Na njemu se navodno nailazi na rimsku keramiku, a neodređeno se vezuje za brodolom. Zabilježen je i u neretvanskome selu Vid te je njime imenovan predio na kojemu su se po pučkome vjerovanju vezale rimske galije: VIDOVIĆ 2015, 296. Na istočnoj se jadranskoj obali česta toponimijska metafora galija koja se obično (kao i u Baćini) odnosi na stjenovitu obalu.54 Lik je Jedro neočekivan na ikavskome području, no zabilježen je sigurno od XIX. st. Za toponim Velika jedra u Baškoj Vodi nemam podatke o povijesnoj potvrđenosti.55 Na tome se predjelu nedaleko od stare župne kuće u Tučepima nekoć navodno nalazilo vrelo.56 Istočno od Neretve česti su toponimi Kapa.57 Riječ bilježi i Stipe Medić u Brelima.58 Srodan je toponim Letva razmjerno čest na širemu području.59 Usp. srodnu i znatno potvrđeniju toponimijsku metaforu česma.60 Na Braču apelativ viganj označuje ‘blagi pristranak’: ŠIMUNOVIĆ 2004, 227.61 Usp. JE 1, 38.
9
Ždrijac (< ždrijac ‘ždrijelce, malo ždrijelo’; BĆ), Žlib (D, VB), Žrnovica62 (usp. žrvanj
‘mlinski kamen’; G).
Izvori su toponomastičkih metafora veoma raznoliki. Najčešći su izvor metafora nazivi
predmeta i naprava iz svakodnevne uporabe kao što su predmeti koji su se rabili ili se i danas
rabe u kućanstvu i pri svakodnevnim poslovima (balabra ‘lopar’, boca i boculja, ćup, duga,
grlić i grljak, kabel ‘vjedro’, kačola ‘zaimača’, kanavaca ‘krpa’, kij ‘mlat, čekić’, klin, kočić,
kosir, kuka, lenjak ‘stožer’, lištun ‘daska, letva’ lopata, nakovan, postelja, ražanj, rozga,
sedalce, špina, viganj, žbanjic(a) ‘vrsta suda’ i žbara ‘vrsta čavla’), odjevnim predmetima,
uresima i obućom (dokoline, kolir, kruna, kukuljica, opanak) te predmeti koji služe za obranu
(šćit). Čest su izvor metafora i dijelovi tijela ljudi (bok, čelo, kolino, pleće, štrb ‘krnji zub’,
zub i ždrilo ‘ždrijelo’), izrasline (guča/guka) te životinja (kukor, rilo i žalac), a bilježim i
odraze građevinskih naziva (hladnica, kolovrat, terasa i žrvanj ‘mlinski kamen’, lanta
‘prozorsko krilo’, pokrivenik ‘poklopac na zdencu’, prozorac ‘mali prozor’, vrata, zapor
‘zasun’ i žlib ‘žlijeb’) te pomorskih naziva galija, jedro, lađa i pajol.
3.1.2. Toponimi s obzirom na razmještaj, oblik i izgled tla ili vode:
3.1.2.1. Toponimi prema smještaju zemljopisnog objekta: Blišćavice (BR), Cuka (usp. cukati
‘kucati’; BR), Cvilina (< cvilina ‘mjesto izloženo udarima vjetra’ < cviljeti; P), Čelina (<
čelina ‘predio izložen Sunčevim zrakama’; P), Ćeloperki (usp. čelopek ‘predio izložen
Sunčevim zrakama’; P), Gorinka (M), Letavišće (BĆ), Letišće (P), Međidolac (<
*Međudolac; B), Međikorito (< *Međukorito; B), Međugorje (BĆ, PĆ), Naputica (< nad +
put + -ica ‘predio iznad puta’; BV), Na Zabrđu / Zabrđe (P), Nugal (< nugal ‘kut’; BĆ, BV),
Okuka (BT), Osaje (usp. Osoje; BT), Osejava (usp. Osobjava ‘mjesto na Pelješcu’< *Osojava
< osoje; M), Osoje (< osoje ‘mjesto zaklonjeno od Sunčevih zraka’; Z), Osrdak (usp. Osridak;
B, P), Osridak (usp. osredak ‘zemljište u sredini’; G), Podcrnina (< crnina ‘predio na kojemu
se rano smrkava’; P), Podlačje (< *Poddolačje; B), Podastranom (BR), Poletnica (<
poletnica ‘predio izložen udarima vjetra’; BR), Prančiok (< prančiok ‘prostor u zavjetrini’;
B), Prisoje (< prisoje ‘mjesto izloženo Sunčevim zrakama’; G), Prisovci (usp. Prisoje; BR),
Pročiok (usp. Prančiok; BR), Srdenik (< srdenik ‘zemljište u sredini; P), Srida (< srida
‘zemljište u sredini’; BV), Srida sela (P, Z), Sridvice (BR), Svitačka (BV), Šuš-kamenice
(BR), Treća voda (BR), Vijale (: viti; P), Vitrenica (< vitren ‘izložen vjetru’; BĆ), Vrćenica (:
62 Uvala je na granici Gradca i Baćine nazvana po mlinici koja se u njoj nalazila.
10
vrtjeti; D), Vrtiljci (: vrtjeti; G), Vrvnik63 (BĆ), Zavod (< zavod ‘zahod, mjesto na kojemu
zalazi sunce, zapad’; BĆ), Zavode (BR), Zavodi (BR).
Najveći je dio toponima iz ove skupine motiviran potpunom ili djelomičnom
izloženošću odnosno neizloženošću zemljopisnoga objekta Sunčevim zrakama (Blišćavice,
Čelina, Ćeloperki, Osejava, Osoje, Prančiok, Prisoje, Prisovci, Svitačka, Zavod, Zavode i
Zavodi) te (ne)izloženošću udarima vjetra (Cuka, Cvilina, Letavišće, Letišće, Poletnica, Šuš-
kamenice, Vijale, Vitrenica, Vrćenica i Vrtiljci). Na uzvišeni predjel upućuje toponim
Gorinka, a na mjesto u kutu Nugal.
3.1.2.2. Toponimi koji označuju oblik i površinska svojstva tla (izravni i metaforični): Baba
(< baba64 ‘veliki kamen, hridina’ + do; BR), Babešće (usp. Baba BĆ), Babin zub (usp. baba +
zub ‘rt’; BR, K), Bab(n)jača (usp. Baba; BR), Brezdan (usp. bezdan; BV), Crna spila (BT),
Crni do (P), Crni kuk (BR), Čakje (usp. čakljast65 ‘račvast’ < čaklja ‘kuka’; P), Debela glava
(BĆ), Debeli brig (G), Debeli rat (BR, BV), Duboki dolac (BR, BT), Dubočane (B),
Dubočica (usp. dubok; BĆ, G), Duboka (G), Duboka dolina (PR), Duboki dolac (G), Duga
okuč (< dug + okuč ‘okuka’; B), Dugačka lastva (BR), Dugiš (M), Dugi rat (BR), Gladine (:
gladak; P), Gladiške (: gladak; BV), Gologlava (BR), Golo brdo (Ž), Jardula (usp.
jardolina66 ‘velika jama’; BR), Kriva spila (BV), Liskaman67 (< lis ‘gladak’ + kamen; BR),
Ober (< ober68 ‘kamena gromada’; PC), Obli kuk (BŠ), Oštra glavica (BR), Oštra pola (BT),
Oštri kuk (B), Oštri vrv (G), Oštrovica (BR), Perast (< perast ‘obrastao’; BĆ), Plišivac (usp.
plješiv ‘bez biljnoga pokrova’; D, P), Plitko jezero (BĆ), Plit(v)ača (: plitak; BR), Puzavac (<
puzav ‘ogoljen’; BR), Rape (< rapa69 ‘rupa’; BĆ), Ravanac (BV, K, PR), Ravanje (PC),
Ravne (Z), Ravni brig (P), Ravni podić (BV), Rivotina (: riti; BŠ, G), Rovnica (: rovati; K),
Rupa (BV, G), Strmac (BR), Strmica (G), Suvi potok (P), Suzina70 (: suženje; Ž), Šuplja stina
(BR), Tanki rat (BĆ), Teška strana (BR), Tisno (BR, BV), Tupan (< tup ‘obao’; G), Velina (<
veli ‘velik’; BŠ), Viseć (: visok; BR, DŠ), Viseća (B), Vranić (B), Vranjak (G), Vratolom
(BR), Zelenka71 (M), Zelentura (BR).
63 Riječ je o predjelu uza manje jezero / vrhu manjega jezera.64 Baba je ujedno i ime ženskoga demona, personifikacija ženskoga pretka, možda eufemizam za božanstvo plodnosti: BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1987, 123. Dio je toponima motiviranih apelativom baba zapravo odraz negdašnjega duhovnog života.65 Za apelativ čaklja Skok (Sk 1, 251) drži da je moguće da je riječ avarskoga postanja.66 Usp. RSKNJ 8, 577.67 Usp. ojkonim Ruskamen (< rus ‘crvenkast’ + kamen) kod Omiša.68 Istočno od rijeke Neretve apelativ ober označuje strmo brdo: VIDOVIĆ 2014, 217.69 O različitim značenjima koje je poprimio apelativ rapa pogledati u JE 3, 109. U Cerovici je Rapa njiva, dakle predio u prirodnome prosjedu.70 Istozvučni toponim nahodi se u okolici Stoca.71 Napominjem da se na Visu u XVII. st. spominje rod Zelenčić: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 46.
11
Većina je toponima iz ove skupine pridjevskoga postanja, s tim da neki pridjevi u
toponimiji poprimaju posebna značenja, primjerice: crn i vran ‘taman, zaklonjen od Sunčevih
zraka’, čakljast ‘zavojit’, debeo ‘širok’, dobar ‘plodan’, gol, gologlav, plišiv i puzav ‘bez
biljnoga pokrova’, lis ‘gladak’, oštar i težak ‘strm’, tanak i tisan ‘uzak’, suv (< suh)
‘povremeno ispunjen vodom’, tup ‘obao’ te perast i zelen ‘obrastao’. Na provalije i udubine
upućuje toponimi Brezdan, Jardula i Vratolom. Poimeničenjem su pridjeva nastali toponimi
Dubočica (< dubok), Dugiš (< dug), Gladine (< gladak), Oštrovica (< oštar), Plišivac (<
plišiv ‘plješiv, ogoljen’), Puzavac (< puzav ‘koji je bez biljnoga pokrova’), Ravanac (<
ravan), Strmac i Strmica (< strm).
3.1.2.3. Toponimi koji se odnose na sastav i osobitosti tla ili vode: Bilaje (M, PC, Z), Bila
njiva (B, BR, G), Bila ploča (BR), Bila točila (BV), Bile spile (B), Bili brig (BR, M),
Bilinjača (BV), Bilo točilo (BT), Biluša (G), Bilušina (B, G), Blatnice (B, BS), Brejusak (usp.
breljuzak72 ‘mjesto gdje je zemlja bjelušasta’; P), Brus (< brus ‘hrid’; BR), Brusje (P),
Bubnjavača (< bubanj ‘kamen’; VB), Bučevica (: bučati; K), Bučija (: bučati; BT), Crljena
njiva (B), Crljene stine (B), Crna (B), Crna ljut (G), Crni bad (BĆ), Crvenak (BR), Crvene
stine (BR, BT, BV), Crveni brig (BR), Crveni rat (P), Crveni red (BV), Crvojina (: crn; BĆ,
G), Dobra voda (BR), Gnjila (B), Gnjile (G), Gnjilišće (BT), Gogoj (usp. gogolj73 ‘mjehur na
vodi’; BR), Greda (< greda ‘okruglast kamen’; G), Griža (< griža74 ‘litica’ < dalm. grediu;
Ž), Griže (BT, BV), Grude (< gruda ‘okruglast kamen’; BĆ, BV), Grunčev klanac (usp.
grunac ‘grumen’; BR), Grunčeva njiva (BR), Gubavica (< gubav ‘loše kakvoće’; BR), Ijak (<
*Iljak < ilo75 ‘glina’; P), Ilovica (D), Jubovčica (< *ljub-; BR), Jut (< ljut ‘kamen živac’; BR,
P), Kričak (usp. krička ‘obla i glatka stijena pokraj mora’76; BR), Kamen (P), Kamena (P, T),
Kamena vrata (BR), Kamenje (BV), Kapeć (: kapati; PC), Kičerak (< kičer ‘izbočena stijena’;
BR), Klokun (BĆ, P), Kremenik (< kremen ‘tvrdi kamen’; D), Krug (< krug ‘grumen, kamen’;
BR, BV, K), Kum (< kum ‘pijesak’ < tur. qum; PC), Lapač-dolac (usp. lap ‘vlažno zemljište’;
B), Ledenica (< leden ‘hladan’; BR), Litača (< lit ‘litica, visoka strma stijena’; BR), Litice (<
litica ‘strma stijena’; PR), Litnoga (: liti + noga ‘polje’; B), Mila (< mělъ ‘pijesak’: K), Mili
(usp. Mila; BT), Miluša (usp. Mila; B), Mladice (usp. mladi ‘pijesak, pjeskovito tlo’; B),
72 Apelativ je u ARj 1, 623 ušao iz ostavštine don Mihovila Pavlinovića. Moguće je da je riječ i o metafori jer je isti apelativ mjesni naziv za bjelanjak.73 Usp. PARČIĆ 2010, 174.74 Na Ugljanu apelativ griža označuje kamen: SKRAČIĆ – JURIĆ 2004, 164). U Živogošću je Griža promatračnica na kojoj su pronađeni ulomci „ilirske i (rjeđe) grube rimske keramike“: TOMASOVIĆ 2006 B, 13.75 U Podgori se na ilovaču često nailazi kad se kopaju temelji za kuću. Na podatku zahvaljujem Maritu Mihovilu Letici.76 Usp. ARj 5, 533.
12
Mlatinje (usp. Mladice; G), Modruša (< modar; G), Mulika (< mulika77 ‘zemlja loše kakvoće’;
BV), Na krugu (usp. Krug; BT), Na stinama (usp. Stine; MA), Nerizi (usp. nerězъ
‘pustopoljina, neobradivo zemljište’; BR), Oplovak (< oplovak ‘stijena koja viri iz mora te je
pogodna za vezanje plovila ili kraja mreže’; BR), Pale (< pala78 ‘greben’), Pelisica (usp. peles
‘siv, vlažan’), Pisak (: pijesak; BV), Pišala (: pišati ‘curiti’; BR), Pišćala (B), Pišćet (BR),
Pišćetak (G), Pišćine (usp. Pisak; B), Pivuja (: pivati ‘pjevati’; BR), Plačevica (: plakati
‘cijediti’; G), Ploča (< ploča79 ‘obla i glatka stijena’: BR, PR), Ploče (BV), Plokališće (usp.
ploka ‘ploča’; G), Pole (< pola ‘ravna stijena’; BV), Posedarje/Posidarje (< sedra
‘podmorska vapnenasta stijena’; B), Potkamenje (B), Potkremenik (< pod + kremen + -ik),
Prdaletuša (: prdjeti; BR), Pržina (BR, G), Red (< red ‘kamen živac’; BV), Rid (< rid ‘hrid’;
B), Sedrice (< sedra ‘podmorska vapnenasta stijena’; K), Sladinac (BĆ), Slakovac (B),
Slaniškovac (< slan; P), Slatina (< slatina slano vrelo’; T), Slatka voda (G), Smrdeljac (B),
Soline (< soline ‘bočato vrelo’; BR, G), Stine (BR), Stinice (G), Stup (< stup ‘hrid’; BR, BŠ),
Škrip (< škrip pukotina među stijenama < dalm. scrūpu; BR), Vodice (G, BR, K, VB), Živac
(DŠ), Žrnovica (usp. žrny ‘kamen’; G).
Najveći se dio toponima iz ove skupine odnosi na nazive na različite vrste stijena i
stjenovitih područja. Tako su se u kopnenoj toponimiji Makarskoga primorja odrazili apelativi
bubanj, greda, gruda, grunac ‘grumen’, kamen, kremen, krug, (l)jut, pala, ploča, ploka, pola,
red, stina ‘stijena’, stup, škrip, živac i žrvanj ‘kamen’, a u obalnoj apelativi brus, griža, (h)rid,
kričak, lit(ača), oplovak i sedra. Apelativi gnjila i ilov(ača) odnose se na glinovita (u
Dalmaciji uglavnom plodna) tla, mladi i mělъ, kum te pisak i pržina na pjeskovita tla
(milušama se u istočnoj Hercegovini nazivaju plodne njive80), pridjev blatan na zbirališta
vode, toponimi Bilaje i Brejusak upućuju na čestice prekrivene bijelom zemljom, Mulika na
tlo nepogodno za obradbu, Bilo točilo na vodotok, a pridjev crljen/crven upućuje na predjele
nastale procjeđivanjem voda bogatih mineralima kroz pukotine stijena na kojima se stvaraju
nakupine crvene boje81. Neplodna tla označuju Gubavica i Nerizi. Onomatopejskoga su
postanja hidronimi Bubnjavača (< bubnjati ‘brujati’), Bučevica i Bučija (< bučati), Gogoj (<
gogoljati), Klokun (usp. klokotati), Pivuja te Pišćala, Pišćet, Pišćetak i Pišćine (usp. pištati), a
na prisutnost vode upućuje toponim Vodice. Onomatopejskoga je podrijetla i oronim
77 Usp. ARj 7, 16.78 Etimologija apelativa nije pouzdano utvrđena. Opširnije o tome u: ŠIMUNOVIĆ 2004, 185.79 Iskonsko je značenje grčkoga apelativa ‘plošni kamen kojim se pravi stupica za ptice’, a pòd ploču se i danas u srednjoj i južnoj Dalmaciji love ptice. Apelativ ploča istisnuo je stariju grčku prilagođenicu ploka (usp. Sk 2, 686-687; ŠIMUNOVIĆ 2005, 247) koja se također pojavljuje u toponimiji Makarskoga primorja.80 Usp. KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 132.81 Usp. MARIJANOVIĆ – RAGUŽ – VUKOREP 2011, 92.
13
Prdaletuša. Hidronimi su motivirani svojstvima vode Dobra voda (< dobar ‘pitak’),
Jubovčica, Modruša, Pišala (: pišati ‘curiti’), Plačevica (: plakati ‘curiti’), Sladinac,
Slakovac i Slatka voda (< sladak), Slaniškovac (< slan), Smrdeljac (< smrdljiv) te Slatina i
Soline (< slan).
3.1.3. Toponimi određeni položajem/odnosom prema drugim toponimima: Bila njivina (BR),
Brižina (B, BŠ), Bunarić (BV), Dočići (BR), Dočina (BR), Dojnja/Donja gora (P), Donja
Brela (BR), Donja luka (M), Donja mala (BR), Donja punta (BŠ), Donja straža (BR), Donja
vla (D), Donja vlaka (BV), Donja voda (BR), Donja vrisovina (BV), Donje guvno (BR),
Donje kuće (Ž), Donje polje (BV), Donje Primorje (B, BS, BŠ, BT, BV, DŠ, I, K, KV, M,
MA, P, T, VB, Ž), Donje selo (BR, I), Donje ždrilo (K), Donji potok (BR), Donji Prosik
(BR), Donji ratac (T), Donji vrv (G), Druga voda (BR), Dubrava donja (BV), Dubrava
gornja (BV), Dulja sedra (BV), Glavičine (BR), Gomilica (BT), Gornja Brela (BR), Gornja
mala (BR), Gornja punta (BŠ), Gornja straža (BR), Gornja vala (D), Gornja vlaka (BV),
Gornja voda (BR), Gornje guvno (BR), Gornje kuće (Ž), Gornje polje (BT, BV), Gornje
Primorje (B, BĆ, D, G, PC, I, Z), Gornje selo (BR), Gornje vodice (BR), Gornje ždrilo (K),
Gornji potok (BR), Gornji Prosik (BR), Gornji ratac (T), Gornji vrv (G), Gornji Zelići (BR),
Grižice (BR), Grudice (B), Jamina (BR), Jamurina (B), Klačić (< *Klančić; G), Kričak Donji
(BR), Kričak Gornji (BR), Lučica (PC), Mala duba (Ž), Mala duboka (BĆ), Mala gradina
(BT), Mala Knežina (PR), Mala luka (BR), Mala ploča (BT), Mala pola (BT), Mala spila
(BR), Mala Vruja (DŠ), Mala Zmajevača (BR), Male bare (BĆ), Male livodice (BR), Mali
Bast (BV), Mali Borovac (BR), Mali Bratuš (BŠ), Mali Drvenik (D), Mali puntin (PR), Mali
rat (K), Mali stupi (BR), Mali Šibenik (BT), Mali zavod (BT), Malo polje (BT), Nadglavina
(BŠ), Na Gomili (B), Na Lazu (B), Narat (< *Nadrat; BT), Nova voda (BR, BT), Novi porat
(BR), Novi zid, Novo naselje, Nuglac (BT), Nuglić (BR), Njivica (K), Ogradica (BV), Planić
(BR), Pocelje (< *Podselje; BĆ), Podastine (BV), Podborovac (BR), Podbrig (BV),
Podcrkva (BV), Podglogovik (P), Podgladine (P), Podgrabovica (G), Podgradac (T),
Podgradina (BR, BŠ, BV), Podgrađe (BV), Pod Grebenon (BR), Podgrebine (Ž), Pod Kraj
(BR), Pod Kulon (PC), Podlaz (G), Podluka (BV), Pod Medvidinon (BR), Podmeđine (BĆ),
Podosoje (BR), Pod Oštri kuk (B), Pod pason (< pas ‘pojas’; BV), Pod Pločon (BV), Pod
polon (BR), Podraće (BR), Pod Radonjica (BR), Podrat, Pod Skalice (BR), Postajica (<
*Podstajica; BV), Po(d)strana / Pod stránōn (BR), Podumac (BŠ, PR), Posedrice (<
Podsedrice; BV), Pospile (< *Podspile; BR, P), Pospiline (< *Podspiline; BV), Postinje (<
*Podstinje; G, MA), Postup (< pod + stup ‘hrid’; BR, T), Potkalac (P), Potkalice (BR),
14
Potklanac (PR), Potkoriće (G), Potkriž (BV), Potočine (BV), Potpod (G), Potpoletnica (BR),
Potpolje (BV), Privorac (BR), Prizagon (BV), Prva voda (BR), Skalice (BR), Skrajnja voda
(B), Spilica (BV), Spilice (P), Spiline (BV, PR), Srida Blata (Ž), Sridnja kosa (BR), Sridnja
voda (BR), Stara zidina (BR), Stari most (K), Starine (BŠ), Stari porat (BR, G), Staro selo
(D), Stazice (BV), Studenčić (BR, G), Stupica (BR, P), Stupice (P), Uz Porat (P), Vala donja
(D), Vala gornja (D), Vela meja (BV), Veli kuk (BR), Velika bara (BĆ), Velika duba (Ž),
Velika duboka (BĆ), Velika điga (BV), Velika gomila (BR, I), Velika gradina (BT, I), Velika
jedra (BV), Velika prozorca (< prozorac ‘mali prozor’; BR), Velika sedra (BV), Velika spila
(BR, K, Ž), Veliki Bratuš (BŠ), Veliki Drvenik (D), Veliki klanac (BV), Veliki kaštel (K),
Veliki mul (BV), Veliki puntin (PR), Veliki rat (K), Veliko brdo (P), Velja luka (D), Visoki
greben (BV), Visoki vinograd (G), Vrselje (P), Zablaće (M), Zabrist (BR), Zabrdo (BR),
Zaglavica (BR), Zaglavice (PR), Zaglavišće (BV, K), Zagradina (BV), Zagreben (BR, BV),
Zagrebice (P), Zaguvnina (BV), Zakablje (B), Zakamenje (B), Zakočić (BV), Zakose (Ž),
Zakrug (BV), Zakružje (BR), Zalaz (B), Zapisak (BR), Zapišćet (BR), Zaplanje (B), Zaspile
(BR), Zastinje (G), Za Sutiklon (P), Zavèterje (BR).
Dvorječni se odnosni toponimi najčešće tvore od pridjeva i imenice (npr. Male stine),
a odnos se među samim toponimima najčešće iskazuje antonimnim parovima pridjeva, pri
čemu antonimni par gornji – do(j)nji (kojemu se rijetko pridaje i treći član skrajnji) izražava
prostorne82 te mali – veliki83 (rjeđe veli/velji) kvalitativne (kojemu se katkad pridaje treći član
sridnji), a stari – novi vremenske odnose84. Postoje i toponimi kod kojih antonimna sastavnica
izostaje (tj. ona je ø85). Prostorne odnose u Makarskome primorju iskazuju i pridjevi prvi i
drugi. U Makarskome je primorju, kao i na Braču, Popovu i Zažablju, u tvorbi toponima
najučestaliji prijedlog pod koji označuje mjesto pod proplankom koje je pogodno za obradu86.
Veliko slovo na drugome članu toponimijske sintagme (bila ona dvorječna ili višerječna) znak
je da je u mjesnoj toponimiji uščuvan i toponim kojima su antonimni toponimi motivirani
(npr. Blato i Srida Blata). Prostorni se odnosi u jednorječnim istokorijenskim toponimima
iskazuju prefiksima nad (Nadglavina), po(d)- (Podmarače, Pospiline, Potpolje), pri- 82 Antonimni par gornji – donji bilježimo u dvočlanim toponimima (npr. Gornja vala i Donja vala). Pridjev gornji može označivati položaj na višoj nadmorskoj visini, a u priobalju (zbog geomorfoloških značajka obrađenoga područja) odnos jugoistok – sjeverozapad (usp. Gornja vala i Donja vala u Drveniku, ali i Gornje i Donje primorje). Rjeđe je zapisan lik dojnji koji je poprilično raširen i potvrđen u nekim mjesnim rječnicima: usp. ŠUNDE 2001, 245. Zabilježen je i tročlani antonimni niz gornji – srednji – donji u Brelima (ondje postoje toponimi Gornja, Srednja i Donja voda). Prostorne odnose izražava i pridjev visok koji, barem na osnovi građe koju sam prikupio, nema svojega antonimnoga parnjaka (npr. postoje toponimi Visoki greben i Visoki vinograd, no nisu zabilježeni toponimi Niski greben i Niski vinograd).83 Primjerice, Mala duba / Velika duba. Rjeđe su zabilježeni i likovi veli te velja.84 Usp. FRANČIĆ – MIHALJEVIĆ 1997-1998, 88.85 Tako je, primjerice, u odnosu Igrane i Gornje Igrane. Ne nahodimo toponim *Donje Igrane.86 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 203.
15
(Prizagon), vr(h) (Vrpolje, Vrselje) i za- ‘iza’ (Zaostrog, Zaveterje). Sufiksi -ac (Nuglac,
Privorac), -čić (npr. Dočići, Studenčić), -ica (Gomilica, Grižice, Grudice, Lučica, Njivica,
Stazice), -ić (npr. Bunarić, Nuglić, Planić) imaju deminutivno, a -ina (npr. Brižina, Dočina,
Glavičine, Jamina, Potočine) i -urina (Jamurina) augmentativno značenje. Mogućnosti
imenovanja uporabom različitim tvorbenim načinima potvrđuje niz toponim tvoren
apelativom spila: Spila (temeljni lik), Spile (pluralizacija), Spilica, Spilice Spilina i Spiline
(toponimi nastali sufiksalnom tvorbom) te Pospiline (< *Podspiline; toponimi nastali
prefiksalno-sufiksalnom tvorbom). U prijašnjim su razdobljima toponimi tvoreni od
prijedloga i imenice služili za točnije određivanje položaja označenoga zemljopisnog objekta i
češće je njihova uporaba bila ograničena na onaj dio stanovništva koji je imao svoje posjede
na tim objektima. Riječ je najčešće o toponimijskim svezama koje su stvorene za jednokratnu
uporabu i koje su se odnosile na dijelove prostranih zemljopisnih objekata, najčešće brda.
Razmjerno je rijetka tvorba od imenice i pridjeva (npr. Vala gornja i Vala donja). Pridjev i
ovdje kao u skupini dvorječnih toponima tvorenih od pridjeva i imenice ima razlikovnu ulogu,
ali dolazi na mjesto drugoga člana toponimijske skupine.
3.1.4. Toponimi motivirani nazivima biljaka, biljnih zajednica i dijelova biljaka: Aptovac (<
apta ‘bazga, zova, Sambucus’; G), Batva (< batva ‘stabljika’; BĆ, BV), Bili lišaj (BR),
Boričak (< bor87 ‘Pinus hlapensis’; BR), Borić (usp. Boričak; BR), Borova pola (usp. Boričak;
BR), Borova strana (usp. Boričak; BV), Borovice (BR), Borovik (< borovik ‘borova šuma’;
BT), Borovina (usp. Boričak; PR), Borovine (usp. Boričak; BR), Božurače (< božur ‘Paeonia
officinalis’; BR), Brikva (usp. brika88 ‘ljuta smreka’; Ž), Brist (< brist89 ‘brijest, Ulmus
campetris’; BR, BT), Bristica (usp. Brist; P), Bristovi dici (usp. Brist; BĆ), Bukova strana
(usp. Bukva; Ž), Bukovac (usp. Bukva; BR, BV), Bukova strana (usp. Bukva; Ž), Bukva (<
bukva ‘Fagus sylvatica’; BR), Busilišće (T), Bus(ine) (< bus90 ‘busen’; G), Cmilje (< cmilje
‘smilje, Helychrysum’; PR), Crnikovac (< crnika ‘hrast crnika, Quercus ilex’; BT), Čeprlj (<
čeprlj ‘čepljez, zlatoglava, Asphodelus’; BT), Česminica (< česmina ‘hrast crnika, Quercus
ilex’; BV), Čmilje (usp. smilje ‘Helichrysum arenarium’; D), Čičkovac (< čičak ‘Lappa’; G),
Drača (< drača ‘Paliurus spina-christi’; BĆ), Dračevac (usp. Drača; P, T), Dračevica (usp.
Drača; BR), Dračevice (usp. Drača; T), Drašna (< drašni ‘dračni’; D), Drežnica (< drezga
‘Nasturtium officinale’; G), Drinova (< drin ‘drijen, Cornus mas’; BR, Z), Dubac (< dub 87 Apelativ bor nekoć je označivao tamnu šumu, pa je vjerojatno velik dio toponima motiviran tim značenjem.88 RSKNJ 2, 173.89 Brijest je u pučkome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obično se brestova stabla nahode uz lokve i druga manja zbirališta vode.90 U zapadnoj Hercegovine apelativom se bus označuje i grm : KRALJEVIĆ 2013, 32.
16
‘hrast, Quercus’; B), Dubešće (usp. Dubac; D), Dubov dolac (usp. Dubac; G), Dubovina (usp.
Dubac; BV), Dubrava (< dubrava ‘uzgojena šuma’; B, BĆ, BR, BT, D, P), Dubrovice (<
dubrova91; G), Dučaci (< *dupčaci; usp. dupci; D), Dupci (usp. Dubac; BR), Gaj (< gaj
‘uzgojena šuma’; BĆ, BR, BV), Glogovik (< glog92 ‘Crategus mongyna’), Gorčina (< gorčina
‘vrsta gorke trave’; BR), Gorica (< gorica ‘mlada šuma’; BV), Grabljice (Z), Grabovica (<
grab93 ‘Carpinus orientalis’; G), Grabovik (< grabovik ‘grabova šuma’; BT, BV), Grm94 (BR),
Jablan (< jablan ‘Populus pyramidalis’; BT, K, VB), Jagodnik (< jagodnik ‘planika, Arbutus
unedo L’.; BR), Jaričeva spila (< jarič ‘žednjak, Sedum acre L.’; BR), Jasena (< jasen95
‘Oleaceae Fraxinus’; G), Jasenovac (usp. Jasena; Ž), Jašenovo (usp. Jasena; BT), Javorak (<
javor ‘Acer pseudoplatanus’; Z), Jelov vrat (G), Jelove pole (BT), Jurevike (< jurevika
‘jurovika, mirta, mrča, Myrtus communis; B, G), Kitica (< kita ‘snop cvijeća’; BV), Klena
(usp. kljen96 ‘Acer campestre’; G), Komoljača (< komolj ‘divlji pelin, Artemisia vulgaris’;
DŠ), Konopljike (< konopljika; G), Koren (usp. korijen; DŠ), Korenice (usp. Koren; BV),
Koromačina (< koromač ‘Foeniculum vulgare’; BĆ), Koromašnice (usp. Koromačina; MA),
Kostela (usp. kostjela ‘koprivić, Celtis australis’; G), Koštela (usp. Kostela; MA), Kruševlje
(usp. Kruševo; BR), Kruševo (< kruša ‘kruška, Pyrus amygdaliformis’), Krušice (usp.
Kruševo; BR), Kruška (< kruška ‘Pyrus amygdaliformis’; BR), Kupinovac (< kupina ‘Rubus
ulmifolius’; P), Kušac (< kuš ‘kadulja’; BR), Latica (B), Lisica (< osl. *lěsъ ‘lisnata šuma’;
BR), List (BR), Lovora (< lovor ‘Laurus nobilis’; G), Lovorica (usp. Lovora; B), Lovorje
(usp. Lovora; BĆ), Lovornik (usp. Lovora; BĆ), Lovorno97 (< usp. Lovora; I), Metlova
glavica (usp. metlika ‘tamaris, Tamarix L.; BR), Mindel (< mindel98 ‘bajam’; BĆ), Oraševica
(< orah ‘Juglans’; BR), Orašine (usp. Oraševica; P), Orušac (< rušće ‘šuma s niskim
drvećem’, P), Oskoruše (< oskoruša ‘Sorbus domestica’; BR), Panj-zalaz (B), Planike (<
planika ‘Arbutus unedo’; B, G), Planikinje (usp. Planike; BR), Planikovica (usp. Planike;
BĆ), Početina (< *Podčetina < četina ‘igličasti list’; BR), Podčeprs (< čempres ‘Cupressus
sempervirens’; BĆ), Poda krušku (usp. Kruška; G), Pod vijon (< vija ‘bodljikava trava’; BR),
91 Lik je Dubrova potvrđen u Poljicima (Sk 1, 449)92 Glog ima svoje mjesto i u slavenskoj mitologiji.93 Od bijeloga se graba nekoć pržio kvalitetan ugljen za kovačke vatre, od mladica se graba izrađivala užad za vezanje snopova žita, a grabov je šušanj služio kao prostirka stoci da bi se na koncu pretvarao u stajsko gnojivo.94 U Podgori je grm hrastovo granje s lišćem koje se bralo u planini te kojim se hranilo ovce i koze: ŠUNDE 2001, 246.95 Jasenovina je služila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je značilo da je voda zdrava. Od crnoga se pak jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i pređu.96 U starim su kljenovim deblima pčelari smještali ulišta.97 Potok se Lovorno spominje sredinom XIII. st., dvjestotinjak godina prije prvoga spomena Igrana: TOMASOVIĆ 2014, 77.98 Apelativ je u mjesnome govoru zaboravljen, ali je potvrđen na Korčuli.
17
Pod zelenikon (usp. Zelenika; B), Poprat (< poprat ‘paprat, ‘Pteridophyta’; P), Prapratnice
(usp. Poprat), Rašti kuk (usp. hrast ‘Quercus’; BV), Rašejka (< rašeljka ‘Prunus mahaleb’;
T), Rogač (< rogač ‘Ceratonia siliqua’; BR, BV), Silnji gozd (< gozd ‘gvozd, šuma’; T),
Smiljava lučica (< smilje ‘Compositae’; PC), Smrčevac (< smrča ‘smreka, Piceoideae Picea’;
P), Smričice (< smrika ‘smreka, Piceoideae Picea’; B), Somine (< somina ‘Juniperus
phoenica’; B), Svitna (< s(v)ita ‘sita, Juncus’; BV), Sretva (< sretva99 ‘vrsta prosa ili sirka’;
BT), Šćirovac (< šćir ‘štir, vrsta korova’; BR), Šípak (< šipak ‘Punica granatum’; BĆ), Topole
(< topola ‘Populus’; BR), Trnovača (< trn100 ‘Prunus spinosa’; G), Trstena (< trska
‘Phargmites communis’; G), Višnjica (< višnja ‘Prunus’; BĆ, BR), Vošac (usp. *hvošće
‘preslica, konjski rep, Equisetum’; MA), Vrbica (< vrba ‘Salix’; vrelo; BV, K), Vrbice (usp.
Vrbica; BT), Vrbnik (BĆ), Vrisavina/Vrisovina (usp. Vrisje; BV), Vrisike (usp. Vrisje; BR),
Vrisje (< vris ‘vrijesak, Erica arborea’; G, P), Vrisova glavica (usp. Vrisje; BV),
Vrisovci/Vrisovina (usp. Vrisje; BR), Zaborke (B), Zelena lastva (B), Zelenika (< zelenika
‘Phyllirea latifolia’; BV), Zovina pećina (< zova ‘bazga, Sambocus’; BR), Žuć-kamen101 (: žut;
P), Žuke (< žuka ‘dublje’; BR), Žukovac (usp. Žuke; BĆ, BR), Žuto dublje (G).
U mjesnoj su se toponimiji odrazili mnogi apelativi koji upućuju na postojanje
raznorodnih vrsta stablašica (bor102, bukva, crnika/česmina103, čempres, grab, jablan, jasen,
javor, jela, kljen, koštela ‘kostjela’, kruša/kruška, mindel ‘bajam’, orah, rast ‘hrast’,
oskoruša, rogač, smrča/smrika ‘smreka’, somina, šipak, topola, višnja i vrba) te grmolikih,
zeljastih biljaka i trava (brist ‘brijest’, čeprlj ‘čepljez’, čičak, drača, gorčina, drezga, drin
‘drijen’, jagodnik/planika, jurevika, koromač, kupina, lovora, metlika, paprat, paprat,
rašeljka, sita, trn, vrisak ‘vrijesak’, zelenika i žukva). Rjeđi su odrazi naziva močvarnoga
(trska) i ljekovitoga bilja (apta/zova ‘bazga’, božur, cmilje/smilje, glog, (h)vošće, jarič,
komolj) te korova (šćir ‘štir’, vija). Dijelovima su biljke motivirani toponimi Batva (< batva
‘stabljika’), Bus(ine) (usp. busen), Dučaci i Dupci (< dubac), Koren (usp. korijen) te Kitica,
Latica, List, Panj-zalaz i Početina (< četina ‘igličasti list’). U toponimiji su uščuvani i
apelativi kojima se označuju šume (borovik ‘borova šuma’, dubrava/dubrova, gaj, gorica,
gozd, grabovik ‘grabova šuma’, lis ‘lisnata šuma’ i rušće ‘šuma s niskim drvećem’) te apelativ
lišaj.
99 PARČIĆ 1995, 949.100 Dio je toponima koji sadržavaju naziv biljke trn vjerojatno motiviran pučkim vjerovanjem da se crni trn (ili trnjina, Prunus spinosa) pušta da raste u blizini kuća kako bi se zli duhovi na njih naboli. 101 Riječ je o kamenu koji viri kod plaže u Čakjama.102 Katkad je teško lučiti je li koji toponim uvjetovan apelativom bor ili antropnimnom osnovom Bor- (usp. Borimir, Borislav, Borivoj itd.). 103 Treba imati na umu da je u velikome dijelu srednje Dalmacije česmina opće ime za stablašicu.
18
3.1.5. Toponimi prema nazivima životinja: Brgonjice (< brgonja104 ‘ovca koja se brzo kreće’;
B), Brlog (BT), Bukočica (< bukoč ‘ptica grabljivica iz reda jastrebovka’; BĆ), Čolnjača (<
čola105 ‘vrana’; BR), Čulica (< čula ‘kratkouha ovca’; BT), Golubina (G), Golubnjača (BR),
Gujakuša (< guja ‘zmija’; PR), Kamen pivac (BR), Kobilišće/Kopilišće (BT), Koprilin (usp.
kopra ‘koza’; BĆ), Košuta (B), Kozjak (P), Kukuževa (usp. Kukvižine kamenice; BV),
Kukvižine kamenice (< kukviža ‘vrsta ćuka’; BV), Lisičina (< lisica; BT), Mačji dolac (<
mačka; DŠ, BT), Magareće njive (< magarac; BR), Medvidina (< medvid ‘medvjed’; BR),
Mišće (< mišće106 ‘mošus, tvar koju luče mužjaci mošitari’; BR), Orlova glavica (< orao; BR),
Ovčja pola (< ovca; BR, BT), Pasji manastir107, Pijavica (BĆ), Praseća glava (< prase; BR),
Rača (< *Račja < rak: BĆ), Račić (K), Rakova spila (< rak; BR), Rebinjak (< rebinjak
‘stanište vrabaca’; BR), Sokol (BV), Sokoli (BR), Sokolić (D), Sokolov brig (MA), Supin (<
supin108 ‘bjeloglavi sup’; P), Supinove kuće (G), Ugrc (< ugrc ‘vrsta morskoga puža, ogrc,
Trococholea turbinata’; G), Vepric109 (: vepar; M), Vojušnica/Volušnica (: vol; BR), Volače (:
vol; BV), Volicije ( : vol; M), Vučeva dubrava / Vučja dubrava (K), Vučijaci (BV), Vučja
jama (BĆ, BR), Vučje pole (BR), Zec (BR), Zečuša (BR), Žabnjak (BR).
U toponimiji su se Makarskoga primorja odrazili različiti nazivi ptica (bukoč, gogolj,
golub, kukviža, orao, sokol i supin), zvijeri i drugih divljih životinja (košuta, lisica, medvid
‘medvjed’, vepar i vuk), domaćih životinja (čula, kapra/koza, mačka, magarac, ovca, pas,
prase, vol, vučijak i zec), gmazova (guja) te vodozemaca (žaba). U obalnoj su se toponimiji
odrazili nazivi stanovnika podmorja (rak, ugrc), a u močvarnim predjelima u okolici Baćine
nazivi nametnika (pijavica). Uščuvali su se i nazivi životinjskih staništa (brlog i rebinjak).
Toponimi u kojima su sadržani apelativi rak, vuk i zec (a možda i još neki) mogu biti
antroponimnoga postanja.
3.2. Zemljopisna imena od drugih toponima: Blinjski kut (BĆ), Bukovačka draga (BR), Dunaj
(BR), Ključ-kuk (< ključ ‘mjesto na kojemu voda izvirući ključa’ + kuk; K), Lučki brig (D),
Mali Brač (BR), Poljanički brig (B), Punta Pelegrina (BR), Punta Rata (BR), Punta Soline
(BR), Punta Sutikle (P), Skadarić/Skadarišće (< Skadar110; Z), Vitersko točilo (Z).
104 Usp. RSKNJ 2, 135.105 Usp. Sk 1, 359.106 Usp. RSKNJ 12, 674.107 Budući da je riječ o pripećku na teško pristupačnome terenu kod zaseoka Topići, toponim je vjerojatno odrazom narodne domišljatosti kojom se nastojalo iskazati da područje nije pogodno za ljudski boravak. U povijesnim se vrelima spominje ojkonim Pasja Sila.108 U Zaostrogu je zabilježen apelativ supina upravo u tome značenju (Sk 3, 363).109 Usp. toponim Veprinac kod Opatije.110 Potvrde toponima u kojima nalazimo korijen Skьdrь nalazimo, osim u Crnoj Gori i Albaniji, u Podrinju, Lici i okolici Slavonskoga Broda. Petar Skok (Sk 3, 253) drži da taj toponim prenosi slavensko stanovništvo koje se
19
Toponimi su iz ove skupine nastajali od hidronima – Blinja u Baćini, Ključ u Kotišini
– obalnih toponima – Pelegrin, Rat i Soline u Brelima, Luka u Drveniku, Sutikla u Podgori –
te oronima – Viter u Zaostrogu. Nesonimom Brač motiviran je toponim Mali Brač. Ime
albanskoga grada Skadra utjecalo je na nastanak toponima Skadarić/Skadarišće, a hidronim se
Dunaj111 apelativizirao u značenju studenac, zbiralište vode još prije doseljenja Hrvata na
jadranske otoke, još u doba kad su stanovali uz Dunav te s Dunavom poistovjećivali vodu.112
3.3. Toponimi motivirani ljudskom djelatnošću
3.3.1. Toponimi prema izgrađenim objektima, zdanjima
3.3.1.1. Gospodarski objekti: Bić-kuk (usp. češ. byt ‘stan’ < psl. byti ‘stanovati’; BR), Butiga
(< butiga ‘trgovina’ < tal. bottega; BR), Bunar (BR), Čatrnja (BR), Guvanci (BR), Guvnina
(usp. Guvno; BT), Guvno (BĆ, K, PR), Japjanica (usp. vapnenica ‘objekt u kojemu se
proizvodi vapno’; P), Jatva (usp. jata ‘pojata’), Kamenica (B, BR, K), Kamenice (BV, PR),
Kanal (< kanal ‘prokop’ < tal. canale; BR), Klačina (< klačina ‘vapnenica’; B), Klačine (usp.
Klačina; BR), Kotarina (< kotarina113 ‘pojata u koju se sprema sušena trava i sijeno za
domaće životinje’; Ž), Kovašnica (usp. kovačnica; BR), Kućica (PR), Kupa114 (< kupa ‘crijep’
< mlet. copa; D), Kuparci (< kupa ‘crijep’ < mlet. copa), Mala điga (< điga ‘lukobran’; BV),
Marineta (< marina ‘pristanište’ < tal. marina; M), Mlin (BR, BT), Mlinica (D), Mlinice
(MA), Most (< most ‘pristan u luci, mol’; M), Peškera (< peškera ‘ribnjak’ < tal. peschiera;
M), Plitvina (< plitva115 ‘mala kamenica’; BĆ), Plošnice (< plošnica ‘poljska kućica
pokrivena pločom’ < *pločnica; BR), Plužine (< plužina ‘koliba u kojoj noće pastiri’; usp. csl.
prǫgъ116 ‘koliba od pruća’; Sk 3: 61; P), Polačine (< polačine ‘ruševine poljske kućice’ <
polača < dalm. palatsia), Porat (< porat ‘luka’ < tal. porto; P, Ž), Prokop (PR), Pudarine (T),
doseljava na južnoslavenske prostore iz Albanije. U Gradcu kod Neuma zabilježio sam toponime Voda skadrica i Rosava (riječ je o lokvi), a Rosafa je bilo drugo ime Skadra: VIDOVIĆ 2009, 195. Ako imamo u vidu da su na području Gradca živjeli Šimraci (Šimrak < alb. Sveti Marko) i Bajgorovići (usp. alb. baigë ‘balega’), da je u okolici zabilježeno prezime Arnaut te da u Lugu (kod Trebinja) postoji i selo Arbanaška, dobivamo sliku razmjera doseljavanja iz Albanije u južnohrvatske krajeve. U vidu dakako treba imati da u albanskome jeziku nalazimo tragove ilirskoga supstrata te je teško, katkad i nemoguće, lučiti što je u našim stranama posljedica migracija iz Albanije, a što prežitak izumrloga ilirskog jezika.111 Riječ je o zaravni između padina koja se nalazi tristotinjak metara istočno od crkve svetoga Stjepana u Brelima na kojemu su uspijevali loza i masline. Koliko je današnjim Breljanima poznato, na njemu nije bilo nikakva vrela ili zbirališta vode.112 Toponim Dunaj nahodimo i na Krku, Pagu, Braču i drugim otocima, uglavnom na čakavskome području.113 Usp. ŠAMIJA 2004, 166.114 Na Kupi se nalazila prapovijesna gradina: TOMASOVIĆ 2009 A, 59.115 Usp. ŠAMIJA 2004, 264.116 Sk 3, 61,
20
Pudarnica (G, Ž), Staje (K), Stanine male (BV), Stanine velike (BV), Studenac (G, P), Suva
kamenica (BR), Veter/Viter117 (< veter ‘gumno’; ARj 20: 784; BR, PC, Z), Vodenica (<
vodenica ‘izdubljeno mjesto u koje se pohranjuje voda’; P).
Na stočarske se objekte odnose toponimi Jatva, Kotarina i Plužine. Na spremišta se
oruđa odnose toponimi Kućica i Polačine, a na mjesta na kojima se prerađuje žito Guvno (i
njemu srodni toponimi), Mlin(ica), Veter/Viter i Vodenica. Na zbirališta se vode odnose
toponimi Bunar, Kamenica, Plitvina, Studenac i Vodenice, a na umjetna korita toponimi
Kanal i Prokop. U mjesnoj su se toponimiji odrazili i nazivi pristaništa i lučkih objekata điga
‘lukobran’, marineta ‘mala marina’, most ‘mol’ i porat ‘luka’ te ribarski naziv peškera. U
mjesnoj su toponimiji okamenjeni apelativ dalmatskoga postanja klačina i supstratni čakavski
naziv japjanica. Na kovački obrt upućuje toponim Kovašnica, a na mjesta s kojih su se
nastojali zaštititi posjedi Pudarine i Pudarnica. Na stočarske nastambe upućuju toponimi
Staje i Stanine male/velike, ali i Bić-kuk koji je srodan toponimima Velebit i Bit (oronim u
Popovu između Koteza i Orašja118) te u kojemu u hrvatskome jeziku formant bit- označuje
pastirski stan.
3.3.1.2. Obrambeni i vojni objekti: Gračić (< gračić ‘mali gradac’; P), Gračići (usp. Gračić;
B), Gračine (< gračina ‘ruševina gradca’; BĆ), Gračišće (< gračišće ‘mjesto u blizini
gradca’; BT), Gradac (< gradac ‘utvrda’; M), Gradina (< gradina ‘utvrda’; BĆ, BR, BŠ, BT,
BV, D, DŠ, G, I, KR, VB), Kaštel (< kaštel ‘utvrda’ < tal. castello; K, P), Kod kule (PC), Kula
(< kula ‘utvrda’ < tur. kule; P, PC), Kulica (M), Kulina (< kulina ‘ruševine kule’), Kvartir (<
kvartir < tal. quartiere sanitario ‘poljska vojna bolnica’; B, G), Materize (< materiz; usp.
meteriz < tur. meteris ‘opkop, rov’; BR), Mirci (< miri ‘zidine’ < dalm. mūru; BĆ), Mirine (<
mirine ‘ostatci zidina’; BR, D119, I, Z120), Mirišće (< mirišće ‘mjesto u blizini mira, zidina’; P),
Ostrog (< ostrog ‘opkop’; Z), Pozjača (: zjakati ‘promatrati’; BR), Samograd (< samograd
‘oštra uzvisina okružena dolinama’; P), Sinjal (< sinjal ‘kamen međaš’ < tal. segno; T),
Stražica (P), Stražnica (BĆ), Stražić (BR), Zidina (BR), Zidine (B).
Na temelju jezičnih podataka moguće je odrediti i vremenski slijed gradnje utvrda u
Makarskome primorju. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja uglavnom motivirane slavenskim
apelativom gradina, srednjovjekovne utvrde i njihova slavenskim apelativima grad(ac) i
ostrog te romanskim mir(ac), a prežitak su gotovo četiristogodišnje osmanlijske vladavine
toponimi u kojima su sadržani apelativ kula i meteriz. Na razdoblje mletačke vladavine 117 Usp. ARj 20, 784. Da je lik Veter stariji potvrđuje od njega izvedeni toponim Zaveterje. 118 Usp. Sk 1, 160 i KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 129.119 Objava je kasnoantičkoga kapitela, po Tomasovićevu mišljenju, dala naslutiti njegovo vezivanje za antičku crkvu, a ondje su otkriveni i grobovi iz VII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2009 A, 47; 2014, 88.120 S toponimom se u Zaostrogu povezuje benediktinska gradnja iz IX. st.: TOMASOVIĆ 2014, 95.
21
upućuje toponim Kaštel, a austrijske (tijekom koje je talijanski jezik dugo bio službenim)
Kvartir. Na mjesta mogućih stražbenica upućuju toponimi Pozjača, Samograd, Sinjal, Stražić
i Straž(n)ica. Apelativ se pak zidina može odnositi i na ostatke utvrđenoga objekta, ali i na
ruševine stambenoga objekta.
3.3.2. Toponimi prema obitavalištima te javnim prostorima i putovima: Borak (< tal. borgo
‘podgrađe’ veliki kaštel; K), Carski put (BR), Čista (< cista < *cěsta; G), Dvograni put (G),
Dvori (< dvor ‘kvalitetnije građena kuća’; BŠ, K, PR), Dvorine (< dvorine ‘razvaline dvora’;
BĆ), Kalalarga (usp. kalelarga ‘najšira ulica u starim gradskim jezgrama’ < tal. calle larga
‘širok ulica’; M), Kale (< kala ‘uska uličica u priobalju’; BR), Krst / Na Krstu (< krst
‘raskrižje’; BT), Krstina (B, BĆ, G, P), Kućetine (B), Kućije (BT), Kućine (B), Laz (< laz
‘utabana staza’; B, G), Mala (< mala ‘mahala, zaselak, dio sela’ < tur. mahalle; P, PC),
Masna staza (< mastan ‘vlažan’ + staza; BR), Napoleonova cesta (BV), (Na)skakale (<
skakala ‘strma brdska staza’; BR), Raskršća (P), Raskršće (BV), Raspuće (G), Ravni put (B),
Sela (G), Selo (DŠ, Z), Skakale (P), Skale (BR), Stare kuće (B), Staretine (BV), Starine (G),
Starišće (B), Staza (P), Štrada (< štrada ‘ulica’; usp. tal. strada), Tabulac (usp. tabula ‘dio
puta’; B), Zakuće (BŠ, M).
Većina je toponima iz ove skupine motivirana nazivima putova, ulica i staza (cesta,
kala, laz, put, skale, staza i štrada ‘ulica’) te raskrižja (krst, raskrsnica, raskršće i raspuće).
Na tipove se naselja odnose apelativi ma(ha)la ‘zaselak’ i selo, a na naselje pod negdašnjom
utvrdom toponim Borak.
3.3.3. Toponimi prema gospodarskoj djelatnosti
3.3.3.1. Toponimi u svezi s poljoprivrednom djelatnošću
3.3.3.1.1. Toponimi u svezi s uzgojem kulture i tipovima obradivoga zemljišta: Bašćina (<
bašćina ‘zemljište koje se nasljeđuje’; B, G), Bobovac (BR), Bobovina (< bob; G), Dilić (<
dio ‘manji posjed’; G), Dočići (usp. Dolac; BT, G), Dolac (< dolac ‘njiva u rupi’; BV, K),
Gnjojčina (< gnjojčina ‘njiva koja se gnoji’; BR), Grašće (< grašće ‘njiva na kojoj je posađen
grah’), Graševa njiva (BR), Gravešće (< gravešće ‘njiva na kojoj je zasađen sitni grah’ <
gravor121 ‘sitni grah’; BĆ, G), Gredice (< gredica ‘lijeha, obradiva površina zasađena
povrćem’; BŠ, K), Kučerje (< kuč ‘vrsta grožđa; BV), Lađice (< lađa ‘uskopani prostor’; DŠ),
Lastva (< lastva ‘njiva s podzidom’; BR), Lozica (BV), Loz(n)ica (BR), Maslinik (P),
Maslinjaci (BR), Na lozini (P), Njiva (BŠ, K, PR), Njivetina (G), Okrugli vrtal (BR), Ograda
121 Apelativ bilježi: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 295.
22
(< ograda ‘ograđeno zemljišta’; B, BR, BV), Pirovac (< pir ‘vrsta žitarice, Triticum
aestivum’; BR), Pod (< pod ‘višerazinska obradiva površina’; BR, PR), Podi (BR), Podine
(B), Podvinje (K, P), Podvornica (< podvornica ‘najbolja njiva u selu’; BR, G), Smokvica (<
smokva122 ‘Ficus carica’; G, P), Smokovina (BV), Smokvice (P), U ogradi (PR), Vine (BR),
Vinograd (BR), Vinogradina (G), Vinogradine (BR), Vinjane (BR), Vlaka (< vlaka ‘zavučena
duga njiva’; BV), Vrtanjak (G), Vrtina (BR), Vrtli (BR), Vrtline (G).
Nazivima su zemljišnih čestica motivirani toponimi Bašćina/Baština, Dilić, Dolac,
Gnjojčina, Gredice, Lađice, Lastva, Njiv(etin)a, Ograda, Podi, Podine, Podvornica, Vlaka te
Okrugli vrtal, Vrtanjak, Vrtina, Vrtli i Vrtlina. Apelativ vlaka123 u dijelovima bližim moru
označuje zavučenu dugu njivu, a u biokovskim vrletima na krševito zemljište sa slabom
ispašom. Toponimi koji sadržavaju apelative bob, grah, maslina, pir i smokva upućuju na
neke poljodjelske kulture koje su bile zastupljene na obrađenome području. Na mjesta
vinograda upućuju toponimi Kučerje, Lozica, Loznica, Na lozini, Podvinje, Vine,
Vinograd(ina) i Vinjane (usp. ojkonim Vinjani),
3.3.3.1.2. Toponimi u svezi s veličinom, granicom i vlasništvom obradivoga zemljišta:
Granica (G), Kanap (< kanap ‘mjera za površinu, 3862 m2 < mlet. campo; BV), Laščić (<
laščić124 ‘zemljište dobiveno ženidbom; BV), Laščići (usp. Laščić; Ž), Međidolac (B), Mejaši
(BR), Motika (BT, BV), Osmina (PC).
Prežitak je mletačke uprave mjerna jedinica kanap. Bila je to osnovna mjerna jedinica
pri dodjeli zemljišta osobama koji su zadužili Mlečane u mletačko-osmanlijskim ratovima
koncem XVII. i početkom XVIII. stoljeća. Toponim se Osmina vjerojatno odnosi na podjelu
zemljišta. Ostali toponimi iz ove skupine sadržavaju apelativ međa/meja i granica
‘razdjelnica među posjedima’.
3.3.3.1.3. Toponimi u svezi s privođenjem tla kulturi: Garčina (BR), Ježe (< ježa ‘gredica’;
BR), Kop (BR), Kopačina (BT), Kopačine (BR), Kosirišće (< kosir ‘vrsta oruđa, sjekač sa
zavinutim vrhom’), Kosita (BV), Krč (B), Krčevina (B, G), Krčine (BR), Krjava (< krjava
‘oporavljena zemlja’; VB), Kurenik (< kuriti ‘paliti’; BT), Laza (< laza125 ‘krčevina’; BĆ,
BR), Lazine (BŠ, BT, BV), Na novini (PR), Oblog (< oblog ‘valovita zemlja’, BR), Pasika
(BR, G, K), Plasa/Plase (< plasa ‘krčevina’, G), Podsađe (BV), Požarica (P), Prosik (BR, P,
122 Iako se toponimi motivirani apelativom smokva najčešće odnose na predio zasađen istoimenim voćem, dio ih je moguće povezati sa slavenskom osnovom smokъ ‘zloduh, zmaj’ (usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 196). Moguće je da je i jedan dio toponima motiviran apelativom smok ‘mliječne prerađevine’.123 Usp. ŠAMIJA 2004, 409.124 Apelativ je zabilježio: STOJKOVIĆ 1933, 120.125 U Zabiokovlju je laza kadšto toponimijska metafora te označuje klanac ili tjesnac, usp.: KRALJEVIĆ 2013, 161).
23
Z), Prva (< prva ‘prvi put preorana zemlja’; G), Rasadnik (BV), Sadić (BV, D), Samokop
(BR), Skozno (< skozanj ‘ogradica, mala pregrada’; BV), Tribić (< *trěb- ‘krčevina’; I),
Zakađenik (G), Zemljetina (< zemljetina ‘obradiva površina loše kakvoće’; B), Žarovnik (:
žariti; Ž).
Većina se toponima iz ove skupine odnosi na krčevine i mjesta koja su spaljena kako
bi se dobilo plodno tlo (Garčina, Krč, Krčevina, Krčine, Kurenik, Plasa, Požarine, Prosik,
Tribić i Žarovnik). Načinom obradbe poljoprivrednoga zemljišta motivirani su toponimi Kop,
Kopačine, Kosirišće i Kosita.
3.3.3.2. Toponimi u svezi s uzgojem životinja
3.3.3.2.1. Toponimi u svezi sa stočarstvom i obitavalištima za stoku: Beskravica (BR), Brojilo
(< brojilo ‘mjesto na kojemu se broji stoka’; BR), Čijaci (usp. čijati ‘čihati, čupati, razvlačiti
vunu’; BT, BV), Čobanska spila (BR), Gon(i)ča-selo (P), Kimet (< kimet ‘cijena’ < tur.
kıymet; VB), Kojsica (usp. kopsica ‘sušeni ovčji but’; BR), Kozarovine (T), Muša (< muša
‘zajednički pašnjak’; B, BĆ, BR, BV, G), Obor (< obor ‘ograđeni prostor za stoku’; BV),
Oborine (BV), Oklajak (usp. oklad ‘ograđeni prostor za stoku’; G), Osičina (< osik ‘osijek,
tor, obor’; BT), Padališće (< padališće ‘mjesto na kojemu se zaustavljaju pastiri’; BR),
Pastirska spila (BR), Plandišće (< plandišće ‘plandište, mjesto na kojemu se stoka odmara’;
BR), Plivorac (< plivor ‘mjesto na kojemu stoka uplivava’; BR), Počivala (< počivalo
‘odmorište za pastire’; BR, P), Počivale (BV), Strigovo (: strići; BR), Striževo (BĆ), Torine
(B, BR), Zagon (< zagon ‘ograđeno mjesto na kojemu se okuplja stoka’; K), Zgona (G).
U ovoj su se skupini toponima najčešće odrazili nazivi za ograđena mjesta na kojima
boravi stoka ili se u nj zagoni: obor, oklaj, osik, tor i z(a)gon. Na moguća mjesta trgovinska
razmjene stočara mogao bi upućivati toponim Kimet. Na pastirske nastambe i odmorišta
upućuju apelativi počivala i stan126, na stočarsku hijerarhiju naziv bač, na stočarska zanimanja
gonič, a na način prehrane toponim Kojsica. Na obradu vune upućuje toponim Čijaci, a na
mjesto uplivavanja stoke Plivorac.
3.3.3.3. Toponimi u svezi s ostalim gospodarskim granama: Barberija (< barberija
‘brijačnica’; BR), Bralo (: brati travu: B), Kava (< kava ‘kamenolom’ < tal. cava; BT), Knić
(usp. kna127 ‘istočnjačka žutocrvena boja za kosu i nokte dobivena od istoimene biljke;
RSKNJ 9: 661), Lanišće (G), Macel (< macel ‘klaonica’ < mlet. macèlo; BV), Mukovlje (<
muka ‘brašno’), Pakline (< paklina ‘smola’; B, BR), Petrada (< petrada ‘kamenolom’; BŠ),
126 U Zabiokovlju je apelativ stan u novije vrijeme poprimio i značenje pojate, tj. kućice u polju ili brdu: ŠAMIJA 2004, 338.127 Skok navodi glagol kniti ‘bojiti knom’ koji je zabilježio Mihovil Pavlinović (RSKNJ 9, 661). Ojkonim Knić bilježimo i u Šumadiji u središnjoj Srbiji.
24
Plaža128 (M), Pošta (< pošta ‘stalno mjesto izlova ribe’; BR), Sidrine (< sidrina ‘sidrište’; Ž),
Subotišće (BR).
Na mjesta mogućih rudnika upućuju toponimi Pakline, kamenoloma Kava i Petrada, a
na ribarsku djelatnost toponim Pošta. Na sajmove (koji su se uglavnom održavali subotom)
upućuje ojkonim Subotišće, a na obrte Barberija i Macel te vjerojatno Mukovlje. Na turističku
djelatnost upućuje toponim Plaža, a na pomorstvo Sidrine.
3.3.4. Kulturnopovijesna uvjetovanost toponima
3.3.4.1. Toponimi u svezi s upravnom i vojnom vlašću: Banova gradina (B), Besidišće (BR),
Carev kuk (PC), Careva vrata129 (< car + vrata ‘morski prolaz’; Ž), Carevac (T), Carinarnica
(BV), Dovanj (usp. apelative dovana ‘carinarnica’ i dovanijer130 ‘carinski službenik’ BR),
Katunić (< katun ‘tabor, mjesto ili selo u kojemu žive pastiri; vlaška upravna jedinica’; BR,
BV), Knežija (BT), Knežina (PR), Napoleon (M), Ovčene kuće (< ovčeni ‘općeni, opći’; BV),
Težine (< teg ‘rad na tuđemu imanju’; BR), Tromeđe (BR), Zadužbina (BĆ), Zakladnica (B),
Županja (BT).
Na kratkotrajnu francusku vladavinu upućuje toponim Napoleon, na darovatelje crkve
i općinstva toponimi Zadužbina i Zakladnica131, a na negdašnju vlašku upravnu jedinicu
Katunić. Toponimi Banova gradina, Carev kuk, Knežija i Knežina te Županja upućuje na
naslove (ban, car, knez i župan). Na seoske granice upućuje toponim Tromeđa. Na mjesto
javnih okupljanja i zborova upućuje toponim Besidišće.
3.3.4.2. Toponimi u svezi s mjesnom poviješću i mjesnim predajama: Devčin greb (<
*Devičin greb < deva ‘djeva’; G), Dračeva lučica (BR), Dušina (B), (H)ercegova gradina
(VB), (H)ercegova kula (BR), Jerceg (BR), Kameni svatovi (BR), Krvava laza (B), Krvavica
(< krvavac ‘krvni osvetnik’; BR, BT), Na Prćiji / Prćija (< prćija ‘miraz’; BR), Nebojša
(BR), Proporine (B), Skok (G), Strašna kosa (BR), Strašni kuk (BR), Stratinovac (P), Troje
gomile132 (P), Učerenjica (G).
Na mjesta mogućih povijesnih bitaka upućuju toponimi Krvava laza, Krvavica i
Stratinovac (usp. stratište). Po predaji su u spilji Dušini Osmanlije udušili 27 Brišćana, a na
Skoku se nalazila mala utvrda s koje su navodno Osmanlije skakali u more tijekom bitke pod
128 Riječ je o suvremenome toponimu koji valja izvoditi od francuskoga plage.129 Riječ je o morskoj granici između živogoškoga samostana i Male dube.130 Usp. RSKNJ 4, 410 i JE 1, 138.131 Na Zakladnici se nalazi kapelica Gospe od Milosrđa.132 Riječ je o dvama lokalitetima u Podgori za koje postoji predaja da su grobišta od davnina: ŠUNDE 2001, 43. Priobalne se Troje gomile zapravo sastoje od četiriju prapovijesnih gomila, s tim da je četvrta, najjužnija znatno manja i danas posve devastirana u razini tla i samim je tim bila slabo uočljiva izdaleka dok nije raskopana. Stoga i predio nije nazvan *Četiri gomile: KUNAC – MUCIĆ – TOMASOVIĆ 2006, 20-21.
25
Gradcem 1666. Na Učerenjici pak po predaji hajduci oteli Turčina i zaplijenili mu
čerenjicu133. Na naziv prporuše ‘mlade djevojka koje pri obilasku kuća u sušnome razdoblju
dozivaju kišu’ možda upućuje toponim Prporine. Česte su i predaje o djevicama koje su radije
birale smrt od obeščaščenja (usp. toponim Devčin greb). Toponime se Hercegova gradina i
Hercegova kula povezuje s hercegom Stjepanom Kosačom, s tim da je Hercegova gradina na
Velikome Brdu uistinu mogla biti izgrađena u vrijeme hercega Stjepana ili njegova sina
Vladislava134. Nebojša135 je pak razmjerno često ime utvrde te je moguće da je riječ o nekoj
vrsti zaštitničkoga imena (ne boj se).
3.3.5. Toponimi uvjetovani duhovnim i vjerskim životom zajednice
3.3.5.1. Toponimi nazvani po crkvenim građevinama i posjedima: Babunci (< babun
‘odmetnik od vjere, krstjanin’; PC), Benčeva kapela (P), Bilin manastir136 (P), Bratinska kuća
(BV), Bratinsko (BV), Brskovac (DŠ), Crkovlje (BR), Crkovni dolac (BR), Crkvina137 (G),
Crkovno (BV), Filipinsko (BR), Fra Stipanove zidine (PC), Fratarska (B), Gospa (BR),
Gospa od Karmela (BR), Gospe (P), Gospica (P), Gospina spila (G), Guvno Sutilije (P),
Ispod crkve (BT), Kaluđer (BĆ), Kapelica (BR, BV), Kokića kapela (P), Krstina (P),
Manastirine138 (K), Na Kuzmi139 (D), Pelegrin140 (BR), Picukarine staje (< picukara
‘redovnica’; BR), Picukarine zidine (BR), Pocrkavlje (< *Podcrkavlje; BR), Popova glava
(BR), Popova kuća (BR), Popovo (BR), Pratrova gomila141 (Z), Samostan (Ž),
Stamarica/Stomarica (BR), Sućuraj (DŠ), Sumratinje142 (T), Susvid/Sutvid (P/T143), Sutvid (Ž),
Sutikla (P), Sutulija / Sveti Ilija / Glavica svetoga Ilije (P), Sveta Barbara (Z), Sveta Bare (P),
Svetica (BR), Sveti Dominik (Ž), Sveti Filip (M), Sveti Ilija (BR, G), Sveti Jure (BR), Sveti
Kajo (BR), Sveti križ (Ž), Sveti Liberan (P), Sveti Lovro (BV), Sveti Martin (KŠ), Sveti
Mihovil (T), Sveti Nikola (BR), Sveti Paškal (G), Sveti Petar (M), Sveti Roko (BR, Z), Sveti
133 ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 392, 319, 323-324.134 TOMASOVIĆ 2014, 15.135 Usp. i brežuljak i utvrdu Nebojša u Zažablju.136 Bilin manastir na Podspilama u Podgori kasnoantički je lokalitet koje pučka predaja povezuje sa samostanom. Osim rimske keramike na tome položaju sačuvan je, iako gotovo nepristupačan u korovu, kasnoantički zid. Uokolo njega davno su nađeni i grobovi. Na podatcima zahvaljujem Marinku Tomasoviću.137 Ondje je predio s grobljem i sakralnim objektom kojemu pripada namještaj iz VI. ili VII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 112.138 Bilo je mišljenja da se ondje nalazio benediktinski samostan: TOMASOVIĆ 2014, 57.139 Crkvu se na tome lokalitetu datira u razdoblje XII. – XIV. stoljeća: TOMASOVIĆ 2009, 59.140 Po predaji se ondje nalazio grad razoren snažnim potresom: IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 12. Rtove Pelegrin nalazimo na Šoltim Hvaru, Dugome otoku i Ugljanu te se ondje nalaze i crkve posvećene tomu svetcu.141 Toponim je zabilježen i kao Fratrova gomila te je motiviran privođenjem tla kulturi, a ne mogućim ostatcima tumula: TOMASOVIĆ 2010, 63.142 Crkva svetoga Martina potječe iz XII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 60.143 Uščuvani su ostatci staroromaničke crkve svetoga Vida iz XI. ili XII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 60.
26
spas (I), Sveti Stipan (BR), Svetoga Jere spila (BR), Velika kapela (Ž), Vigura/Vigurica (<
vigura ‘kapelica posvećena Blaženoj Djevici Mariji; G), Vitanj (< Vit ‘Vid’; BĆ), Zacrkavlje
(G).
U mjesnoj je toponimiji uščuvano šest toponima uvjetovanih dalmatskim pridjevom
san(c)tu(s): Stamarica/Stomarica (Sveta Marija) u Brelima, Susvid/Sutvid (sveti Vid), Sutikla
(sveta Tekla) i Sutilija (sveti Ilija; postoji i toponim Guvno Sutilije koji se odnosi na cestovno
okretište ispod Sutulije ili Glavice svetoga Ilije144) u Podgori, Sućuraj (sveti Juraj) i
Sumratinje (Sveti Martin) u Drašnicama te Sutvid (sveti Vid) u Živogošću. Koji se od
navedenih toponima odnose na sakralna zdanja nastala do kraja X. stoljeća, a koji su toponimi
nastali naknadno analogijom, pokazat će arheološka istraživanja.145 Na mjesta negdašnjih
crkava upućuju i toponimi Crkvine, a toponim Pelegrin (rt u Brelima) mogao bi upućivati na
mjesto negdašnje crkvice ili na štovanje svetoga Pelegrina kojemu su posvećene crkvice na
Hvaru, Ugljanu i Dugome otoku, a možda i na Šolti146. Toponim Brskovac mogao bi upućivati
na štovanje svetoga Brcka, tourskoga biskupa koji je živio u V. stoljeću.147 Iz mjesne je
toponimije razvidno da se u Makarskome primorju štuju i sveti Dominik, Filip, Ilija, Jeronim,
Kajo, Kuzma, Liberan, Lovro, Martin, Mihovil, Nikola, Paškal, Petar, Roko, Stjepan i Vid te
sveta Barbara i Blažena Djevica Marija. Uščuvani su i apelativi pratar ‘fratar’ i pop
‘dijecezanski svećenik’. Toponim se Filipinsko odnosi na posjed oratorij Filipina, prvu
školsku ustanovu u Brelima. Na moguću krstjansku nazočnost upućuje toponim Babunci. Uz
kasnoantičke se lokalitete često povezuju predaje o samostanima (usp. toponime koji
sadržavaju apelative manastir i kaluđer).148
3.3.5.2. Prežitci pretkršćanskih vjerovanja: Draganj-spila (usp. drak ‘zmaj’; B), Igar (I),
Igrišće (B, BR), Perun (BĆ), Poganovac (P), Trišćana (BĆ), Trišćeni potok (BĆ), Tršćana
glavica (B), Vilenjača (M), Vilina kuća (BR), Vilija spila (Ž), Vilina spila (BR), Viline krosne
(BR), Vìlinovac, Vilinska pećina (P), Zmajevača (BR).
Brdo Perun u Baćini dobilo je ime po slavenskome božanstvu munje i groma, a pod
njim se nalazi zaselak Trišćana (< *trěskъ ‘grom’) te Trišćeni potok, a u nedalekome Bristu i
Tršćana glavica. Toponimi kao što su Vilenjača i Vilinovac upućuju na pučka vjerovanja u
144 ŠUNDE 2010, 33.145 U najcjelovitijemu radu koji popisuje sakralne toponime koji sadržavaju navedeni dalmatski pridjev Petar Šimunović navodi toponime Sutvid (Susvid) i Sutikla: ŠIMUNOVIĆ 1996.146 Usp. MARASOVIĆ-ALUJEVIĆ – LOZIĆ KNEZOVIĆ 2011, 426). Po predaji se na tome predjelu nalazio grad koji je potonuo u morske dubine nakon snažnoga potresa: IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 12.147 Kršćanskim imenom Brcko motiviran je i toponim Brckovljani kod Dugoga Sela. Na upozorenju na tu mogućnost zahvaljujem akademiku Petru Šimunoviću.148 Na podatku zahvaljujem Marinku Tomasoviću.
27
vile. Igrišta (usp. toponime Igar149 i Igrišće) su pak duhovna središta sela (ponajprije u
istočnoj Hercegovini), a označuju mjesta na kojima po noći igraju vile. Na mitološka bića
upućuju toponimi Draganj-spila i Zmajevača.
3.3.5.3. Ostali elementi duhovne kulture: Gomila (BR, G), Gomile (B, BĆ), Gosteća (G),
Gostivinje (BT), Grebice (P), Grebine (BĆ, BR, D, MA), Grebišće (BT, K, T), Grobje (BR),
Kod križa (BŠ), Kolednik (DŠ), Križ (BV, PC), Križanovac (BR), Križev dolac (BR), Križina
(D), Mrtaška počivala (P), Mrtaški put (P), Odar (G), Šimatorije (BR).
Na grobišta upućuju toponimi Grebice, Grebine, Grebišće, Grobje i Šimatorije.
Oronim Kaluđer upućuje na moguće redovničko djelovanje, a Kolednik na običaj čestitanja
Božića raširen u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Toponimi bi se Gosteća i Gostivinje mogli
dovesti u vezu s apelativom gost te bi mogli upućivati na krstjansku nazočnost, ali bi mogli
biti i antroponimnoga postanja (npr. Gosteća < Goste < Gostimir i sl.).
3.4. Toponimi antroponimnoga postanja:
Najviše je toponima antroponimnoga postanja tvoreno od prezimena koja su nosili
stanovnici Makarskoga primorja i Zabiokovlja. U mjesnoj su se toponimiji tako odrazila
sljedeća prezimena nastala od osobnih imena: Aleksić150 (< Aleksa < Aleksandar),
Andrijašević151 (< Andrijaš < Andrija), Antunović152 (< Antun), Baleta153 (< Bale < Balislav),
Barišić154 (< Bariša < Bare < Bartolomej), Bartulović155 (< Bartul < Bartolomej), Barbarić156
(< Barbara), Batoš (< Batoš < Bato157), Benč(ev)ić158 (Benko < Beno < Benedikt), Berić159 (<
149 RSKNJ (7, 212) bilježi svezu u igar ‘u trku, u skok, poskakujući’.150 Ale(k)sići se u Bristu spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 82.151 Riječ je o jednome od razgranatijih rodova u Makarskome primorju. Postoje barem tri grane Andrijaševića: jedna iz Donjega Primorja (spominju se u Kotišini i Makarskoj 1695. te kao doseljenici u Makarsku iz Basta 1750.; usp. LAHMAN 565, UJDUROVIĆ 2002, 76, 77) te dvije iz Gornjega (u Podaci Andrijaševići potječu od Pribičevića, a u Gradcu od Andrijaševića iz Rupnoga Dola u Popovu; usp.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ, 57-68).152 Rod se spominje od 1695. u Drveniku i Drašnicama te u Makarskoj (podrijetlom iz Poljica) od 1710.: LAHMAN 1964, 565; UJDUROVIĆ 2002, 79, 81.153 Osobno ime Baleta bilježi ARj 1, 164.154 Prezime se 1695. spominje u Makru: UJDUROVIĆ 2002, 77, a po toponimijskim su podatcima živjeli ili imali posjede u Drveniku.155 Rod se spominje u Gradcu 1581., a u Podgori i Drašnicama tijekom XVII. st.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2002, 68-85.156 Barbarići od XVIII. st. nastanjuju Zaostrog.157 Osobna imena Bata, Batić, Batinja, Bato, Batolja i Batković spominju se od XIII. st. (ARj 1, 206).158 Benčevići se spominju u Podgori u prvoj polovici XVII. st. kao doseljenici iz Velikoga Brda: STOJKOVIĆ 1933, 122, a u Makarskoj od 1720. :LAHMAN 1964, 566.159 Rod se spominje u Zaostrogu barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 116.
28
Bero < Berislav), Beroš160 (< Beroš < Bero < Berislav), Bilan161 (< Bilan < Bile < Biloslav),
Biloš162 (< Biloš < Bile < Biloslav), Bojanić163 (< Bojan), Borčić164 (Borko < Boro <
Borimir/Borislav), Borić165 (< Boro < Borimir/Borislav), Bošković166 (< Boško < Božo <
Božidar), Bratović167 (< Brato < Bratoslav), Bulat168(< tur. Bulat), Cvitanović169 (< Cvitan <
Cvito < Cvitomir), Čikić170 (< Čiko < Ćiril), Dean171, Dejić (< Dejo < Desimir/Desislav),
Divić172 (< Diva ‘Djeva’), Domančić173 (< Doman < Domo < Dominik), Dominović174 (<
Domin < Domo < Dominik), Dragičević175 (< Dragič < Drago < Dragomir/Dragoslav),
Dragić176, Draž(ev)ić (< Dražo < Dražen), Điković177 (< Điko < Đikan178), Franković179 (<
Franko < Frane/Frano), Gabrić180 (< Gabro < Gabrijel), Gajić181 (< Gajo < Gabrijel),
Gašpar(ović)182 (< Gašpar), Giljević183 (< Gilje < Gligorije ‘Grgur’), Gojak184 (< Gojak <
Gojo < Gojimir/Gojislav), Grubiša i Grubišić185 (< Grubiša), (H)asan186 (< Hasan), Hrstić187
(< Hristo < Hristofor ‘Kristofor’), Ilijaš188 (< Ilijaš < Ilija; Tučepi), Ivanac189 (< Ivanac < 160 Rod se spominje u Podgori od 1628.: STOJKOVIĆ 1933, 114, a u Brelima barem od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 284)161 Rod se Bilan(ović) spominje u Gradcu i Podaci 1665. te potječe iz Miletića iz Podaca: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2002, 258. Po toponomastičkim podatcima čini se da je nastanjivao i Bast.162 Riječ je vjerojatno o potomcima Krnjića koji se spominju u Makarskoj 1710.: LAHMAN 1964, 569.163 Rod se Bojanić spominje u Makarskoj barem od 1802.: UJDUROVIĆ 2002, 189.164 Rod se Borčić spominje u Makarskoj od 1716.: LAHMAN 1964, 566. Moguće je da od njih potječu viški Borčići.165 Borići se spominju u Podgori barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.166 Riječ je o rodu koji je nastanjivao Gradac i Baćinu u XVII. st.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 261.167 Prezime je danas nepoznato u Baćini.168 Rod se Bulat(ović) u Zaostrogu spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 81.169 U Drašnicama se i Podaci Cvitanovići spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 1695, 80-81.170 Rod se spominje u Drašnicama 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 80.171 Rod se De(j)an(ović) spominje u Podgori od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 123.172 Divići se u Drveniku spominju barem od 1695., a od XVIII. st. i Bast: UJDUROVIĆ 2002, 81, 188.173 Domačići nastanjuju Podgoru barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79.174 Rod se spominje u Brelima od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 46.175 Dragičevići se spominju u Tučepima i Zaostrogu barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 77, 81.176 Sudeći po toponimiji, rod je mogao nastanjivati Gradac.177 Đikovići se spominju u Živogošću i Zaostrogu barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 80, 81.178 Navedeno se osobno ime dovodi u svezu s glagolom džikati ‘naglo izrasti’.179 Rod se spominje u Makarskoj od 1739. : LAHMAN 1964, 567, a po toponomastičkim je podatcima moguće da je nastanjivao Živogošće.180 Gabri(čevi)ći nastanjuju Makarsko primorje barem od 1729., a Drvenik od 1744.: LAHMAN 1964, 567; UJDUROVIĆ 2002, 114.181 Rod je, sudeći po tome da se često spominje u toponimiji, očito nekoć naspučivao Brela.182 Gašpar(ović)i se spominju u Bastu od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75.183 Rod se spominje u Baćini barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 82.184 Gojaci se spominju koncem XVII. i XVIII. st. u Gradcu i Podaci: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 104–109, a Gojakovići u Velikome Brdu 1742. : BEZIĆ-BOŽANIĆ 1982, 41.185 Rod je nastanjivao Tučepe i tijekom osmanlijske vladavine: LAHMAN 1964, 568.186 Asanovići se kao potomci Čaljkušića spominju u Svilićima: VRČIĆ 2010, 163.187 Rod se u Bastu spominje barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 75, u Drašnicama od 1736.: STOJKOVIĆ 1933, 143, a u Vrgorcu od 1704. (CB, 96)188 Iseljeni se rod Ilijašević 1725. spominje u Studencima: VRČIĆ 2010, 284, a Ilijaši se pak spominju i kao doseljenici iz Tučepa u Makarsku 1787. :LAHMAN 1964, 568. U toponimiji se pak prezime odrazilo u Baškoj Vodi.189 Rod se spominje u Brelima od 1686.: ŠKRABIĆ, F. 2002, 49.
29
Ivan), Ivičević190 (< Ivič < Ive < Ivan), Jakić191 (< Jako < Jakov), Jakir192 (< Jakir
‘muslimansko ime’), Jelaš193 (usp. Jelašin), Jozipović194 (< Jozip ‘Josip’), Jukić195 (< Juka <
Jure < Juraj), Juranović196 (< Juran < Jure < Juraj), Jurič (< Jure < Juraj), Juričić197 (<
Jurica < Jure < Juraj), Jurić198 (< Jure < Juraj), Katić199 (< Kata < Katarina), Klaričić200 (<
Klarica < Klara), Klarić201 (< Klara), Kokić202, Kostanić203 (< Kostan < Kosta < Kostantin),
Kristić204 (< Kristo < Kristofor), Kurt(ov)ić 205(< tal. Curte ‘Konrad’), Lucić206 (< Luca <
Lucija), Lučić207 (< Luka), Makić208 (< Mako < Maksim < Maksimilijan), Mandaković209 (<
Mandaka < Manda < Mandalena ‘Magdalena’), Marinović210 (< Marin), Marušić211 (<
Maruša < Mara < Marija), Maslarda212 (< Maslarda < Masle < Mase < Toma213),
Matijašević214 (< Matijaš < Matej), Matutinović215 (< Matutina < Mate < Matej), Medić216 (<
190 U Drveniku se Ivičevići spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 81, a od 1750. u Makarskoj i Baćini: LAHMAN 568.191 Matij Lucić Jakić spominje se koncem XVII. st. u Podgori: STOJKOVIĆ 1933, 131, a danas rod nastanjuje i Tučepe.192 Riječ je o rodu podrijetlom iz Zagvozda koji se u Brelima spominje od 1686.: ŠKRABIĆ, F. 1996, 50.193 Zabilježeno je i ime volu Jelaš (ARj 4, 575).194 Prezime se spominje u Bastu barem od 1802. :UJDUROVIĆ 2002, 188. Lik je Jozip u Makarskome primorju (točnije u Podgori) potvrđen barem od 1700.: STOJKOVIĆ 1933, 108.195 Jukići se spominju u Živogošću barem od 1785.: BEZIĆ-BOŽANIĆ 1982, 42.196 U Tučepima se Juranovići spominju barem od konca XVII. st.: STOJKOVIĆ 1933, 142.197 Juričići se spominju u Brelima 1686. : VRČIĆ 2010, 148. Pitanje jesu li u srodstvu s Juričima, koji nastanjuju Lokvičiće.198 Rod se spominje u Brelima 1686.: VRČIĆ 2010, 22.199 Katići su se isprva nastanili u Gradcu tijekom Kandijskoga rata, a zatim se preselilu u Baćinu: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 267-269.200 Rod se spominje u Živogošću barem od 1802.: UJDUROVIĆ 2002, 98.201 Klarići se u Podgori spominju od 1669., u Brelima od 1686. : ŠKRABIĆ 1996, 52, a nastanjivali su i Veliko Brdo barem od 1745.: LAHMAN 1964, 568.202 Lik je Koki(čevi)ći uz prezime Banović u Podgori zabilježeno od 1669. : STOJKOVIĆ 1933, 123. Prezime se izvodi od različitih apelativa (npr. kokot ili alb. kokë ‘glava’), ali je u Dalmaciji najčešće riječ o hipokorističnome liku kakva imena tvorenoga nastavkom -ko (npr. Jerko, Franko).203 Kostanići se spominju u Drveniku barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 81.204 Rod nastanjuje obližnji Zagvozd.205 Rod je nastanjivao Podgoru te je prezimenu nastalo prema osobnome imenu Kurte Mrkušića: STOJKOVIĆ 1933, 137.206 Lucići se u spominje u Podgori od 1623.: STOJKOVIĆ 1933, 108.207 U Makarskoj se rod spominje barem od 1719.: LAHMAN 1964, 569.208 Rod se spominje u Splitu.209 Prezime se spominje u Podgori 1661.: STOJKOVIĆ 1933, 118, i Makarskoj 1766.: LAHMAN 1964, 569.210 Marinovići se spominju u Podgori barem od 1695., a u Baćini barem od 1744.: UJDUROVIĆ 2002, 79, 119.211 Rod se u XVIII. stoljeću spominje u Podgori (1788.) i Bristu: LAHMAN 1964, 569.212 Rod se 1695. spominje u Makarskoj i Podgori: UJDUROVIĆ 2002, 76, 79, a sudeći po toponimiji nastanjivali su i Brela.213 Prezime Maslać jedno je od starijih hrvatskih prezimena u istočnoj Hercegovini. U mjesnim govorima između Neretve i Boke kotorske postoji glagol maslati u značenju ‘lagati, varati’ za kojim se povodi pučka etimologija. Prezimena su Masle, Maslešić (od 1468.), Maslo, Maslov i Maslović na dubrovačkome području te Maslać/Maslarda/Maslardić u Zažablju potvrđena veoma rano, a 1588. spominje se i konavoski zaselak Maslese (KV 2, 295).214 Rod se u Bastu spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75.215 U Zaostrogu se Matutunovići spominju barem od 1667. (CB, 15)216 U Brelima se Medići spominju od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 53.
30
Medo), Mihaljević217 (< Mihalj < Miho < Mihovil), Mili(čev)ić218 (< Milič < Mile < Miloslav),
Miljačić219 (< Miljača < Mila < Miloslava), Miočević220 (< Mioč < Mijo < Mihovil), Mišić221
(< Mišo < Mihovil), Miošić222 (< Mioša; usp. Milša < Mile < Miloslav), Morović223 (< Moro <
Mavro), Najev224 (< Naje < Natal), Nikić225 (< Niko < Nikola), Novak226, Pajić227 (< Pajo <
Pavao), Pavišić228 (< Paviša < Pavao), Pavlović229 (< Pavao), Peko230 (< Peko < Petar),
Petrović231 (< Petar), Pirak232 (< Pirak < Piro ‘Petar’), Prlac233 (< Prle <
Predimir/Predislav), Prlendić234 (< Prle < Predimir/Predislav), Prodan235, Radelići236 (<
Radela < Rade < Radomir/Radoslav), Radojković237 (< Radojko < Rade <
Radomir/Radoslav), Radon(j)ić238 (< Radonja < Rade < Radomir/Radoslav), Raos239 (usp.
Rahos < Raho < Radomir/Radoslav), Rudan240, Rusendić241 (< Rusenda < Rusa; usp. Ruža),
Skender242 (< tur. Skender ‘Aleksandar’), Slako (< Slako243), Solić244 (< Sole < Solomun),
217 Rod se spominje u Igranama barem od 1710.: LAHMAN 1964, 570.218 U Podgori se rod spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79.219 Spomen je roda uščuvan u toponimiji u Gradcu.220 Miočevići se kao doseljenici iz Tučepa u Makarsku spominju 1810.: LAHMAN 1964, 570.221 Rod se Mišić spominje u Podgori od 1667.: STOJKOVIĆ 1933, 138.222 Prezime se u Bristu spominje barem od 1672 (CB, 27).223 Rod se Morović spominje u Igranama barem od 1707. (CB, 20)224 Prezime je najraširenije na trogirskome području.225 Nikići se spominju u Bratušu i Makarskoj.226 Budući da se u Brelima u toponimiji spominju i Maslarde, a Maslaći su i Maslarde nekoć nosili prezime Novaković, čini mi se vjerojatnim da je riječ o spomenu na staro prezime roda.227 Pajići danas nastanjuju Split.228 Pavišići se u Makarskoj spominju barem od 1736., a smatraju se starosjediocima: LAHMAN 1964, 570.229 Pavlovići su jedan od razgranatijih rodova u Makarskome primorju koji se po predaji koncem XIV. stoljeća doselio u Makarsku.230 Riječ o rodu koji se spominje u Gradcu od 1678. te je dobio mnoge povlastice od mletačkih vlasti te su stoga toponimi u kojima je uščuvan spomen roda zabilježeni i u Baškoj Vodi i Promajni: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 155-167. 231 Petrovići se u Drveniku spominju barem od 1713. (CB, 128)232 Dančevići ili Pirci spominju se u Makru barem od 1742. : LAHMAN 1964, 571.233 Rod Antičić rečeni Prlac spominje se u Drašnicama koncem XVII. st.: STOJKOVIĆ 1933, 143.234 Riječ je o prezimenu nastalom raslojavanjem roda Pećarević u Podaci.235 Od 1695. rod se Prodan(ović) spominje u Velikome Brdu: UJDUROVIĆ 2002, 75.236 Rod se spominje u gračkome zaoseoku Garma od 1623. : ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 167-173.237 Rod se spominje u Podgori barem od 1733. te su se otamo raspršili po Makarskome primorju (u Makarskoj se spominju od 1790.): LAHMAN 1964, 571; UJDUROVIĆ 2002, 121.238 U Podgori se rod spominje od 1729. te su poslije nosili i prezime Kulundžić: STOJKOVIĆ 1933, 137.239 Rod se spominje od 1686. u Brelima: VRČIĆ 2010, 22.240 Osobno je ime Rudan nadimačkoga postanja (< rud ‘kovrčav’). Rudani su 1695. nastanjivali Tučepe: UJDUROVIĆ 2002, 78., u XIX. st. nastanjivali Zaostrog (spominju se 1832.; LAHMAN 1964, 572), a sudeći po toponimiji moguće je da su nastanjivali i Bašku Vodu te Promajnu.241 Riječ je o starijemu makarskom rodu koji je nosio i prezime Risto: LAHMAN 1964, 572, a spominje se barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 76.242 U Živogošću se Skenderi spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 80.243 Osobno ime Slako (vjerojatno od Slavko < Slavomir) bilježi ARj 15, 419. Rod Slako(vić) nastanjuje Drašnicama barem od 1662. (CB, 5) te je nosio i prezime Alačević.244 Rod je nastanjivao obližnje krajeve, a sudeći po toponimiji možda i Bašku Vodu.
31
Ščekić245 (< Šćeko; usp. Šćepo < Šćepan ‘Stjepan’), Šimić246 (< Šime < Šimun), Šišman247 (<
Šišman < Šiško < Šišmundo ‘Sigismund/Žigmund), Taraš248 (usp. Taras/Tarah), Tomaš249 (<
Tomaš < Toma), Tomić250 (< Toma), Tudor251 (< Tudor < Teodor), Urlić252 (< Urle < Urso
‘Ursus’), Ursić253 (< Urso), Visković254 (< Vicko < Vice < Vicencije), Vitasović255 (< Vitas <
Vito < Vitomir), Vranješ256 (< Vranješ < Vrane ‘Franjo’), Vučković257 (< Vučko < Vuk),
V(u)inac258 (< Vujinac < Vujina < Vujo < Vuk), Vuković259 (< Vuk), Žarković260 (< Žarko) i
Živković261 (< Živko). Stranim je imenom Lauš (< Ludvig) motivirano prezime Laušić262.
Znatan je i udio prezimena nadimačkoga postanja koji su se odrazili u mjesnoj
toponimiji. Vanjštinom su prvotnih nositelja i nazivima dijelova tijela motivirana prezimena
Batur263 (usp. baturast ‘malen i zdepast’), Bradarić264 (< brada), Brkulj265 (< brkulj ‘brkata
osoba’), Bušelić266 (usp. bušo ‘zdepasta osoba’ < alb. bush ‘bucmasto dijete’), Butić267 (< but),
Đik(ović)268 (usp. đikati ‘rasti u visinu’), Gareljić269 (usp. garav ‘crnomanjast’), Krželj270 (<
245 Rod je nastanjivao Podgoru.246 Šimići se 1746. spominju u Podgori: LAHMAN 1964, 572, a danas nastanjuju Tučepe.247 Iako prezime nije danas poznato u Makarskome primorju i njegovu okružju, njegovo postojanje čini vjerojatnim toponim Šišmanovac u Svilićima u Opancima kod Lovreća u kojima je zabilježen i toponim Roščića dolac: VRČIĆ 2010, 161. Roščići danas žive u Podgori u kojoj je zabilježen i toponim Šišmanova gradina.248 Rod se Taraš(ević) spominje u Podgori od 1669. te se povezuje s Tomaševićima: STOJKOVIĆ 1933, 125.249 U Brelima se Tomaši spominju od 1686.250 Tomići se u Makarskoj spominju od 1710.: LAHMAN 1964, 572, a bilo ih je i u Drašnicama.251 Rod nastanjuje susjedne otoke Hvar i Brač.252 Rod se Urlić spominje u Drašnicama od 1682.: LAHMAN 1964, 572.253 Prezime se spominje među Vinjančanima između Slimena i Vrulje te u Brelima od 1686.: VRČIĆ 2010, 18.254 Viskovići se spominju u Podaci barem od 1671. (CB, 26), a u Tučepima barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.255 U Drvenku se Vitasovići spominju barem od 1705. (CB, 54)256 U Podgori se Vranješevići spominju barem od konca XVII. st.: STOJKOVIĆ 1933, 136.257 Prezime se spominje u Cisti Velikoj i Cisti Provo od 1725. te potječe iz Kozičkih Poljica kod Vrgorca: VRČIĆ 2010, 54, 66.258 Rod se spominje u Zaostrogu od 1666. (CB, 10) Prezime se u Drveniku i Slivnu (kamo se dio nositelja prezimena odselio najčešće izgovara Vínac).259 Vukovići se spominju u Makarskoj od 1719.: LAHMAN 1964, 573.260 Riječ je o ogranku Kačića.261 Živkovići se spominju 1644. na Visu: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 30, a u Gornjemu Humcu na Braču 1775.: JUTRONIĆ 1950, 188. Moguće je da je riječ o rodovima podrijetlom iz Makarskoga primorja.262 Laušići su se u Makarsko primorje nastanili iz župe Radobilja.263 Riječ je o rodu koji nastanjuje Brela te koji potječe od Šošića.264 Prezime je Bradarić zabilježeno u Prlošcu i među iseljenim Proložanima u Brelima 1686.: VRČIĆ 2010, 228.265 Brkulji se u Brelima spominju od 1603.: ŠKRABIĆ 1996, 43.266 Bušelići se spominju u Tučepima barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 77.267 Na temelju toponomastičkih podataka čini se da su nastanjivali Baćinu. Etimologiju navodim prema: NOSIĆ 1998, 180.268 Rod se u Zaostrogu spominje od 1664. (CB, 4)269 Godine 1718. u Podgori je rođen Stjepan Vranješ Gareljić.270 Riječ je o rodu koji nastanjuje ili je nastanjivao Svinišće, Šestanovac, Zadvarje i Žeževicu.
32
krželj ‘kržljava osoba’), Letica271 (< letičast ‘vjetropirast, nepormišljen’) Mrkušić272 (usp. mrk
‘crnomanjast, crnokos’) i Rigović273(< rigo ‘osoba koja se češlja na razdjeljak’), a tjelesnim
nedostatcima te tjelesnim i duševnim manama Bago274 (< bago ‘čvorugasta izraslina na
tijelu’), Ćorić275 (< ćoro ‘slijepac’ < tur. kör), Kržanić (: kržljav276), Kljakić (< kljako ‘kljasta,
sakata osoba’), Kujavić277 (< kuja), Nemčić278 (usp. nijemac ‘nijema osoba’), Prka279 (< prka
‘osoba koja govori besmislice’), Sopić280 (< soptati ‘teško disati’), Sumić (< sum281 ‘nadimak
čeljadetu sumanutu’), Šarić282 (< šare ‘osoba s pramenovima kose različite boje’), Štampo (<
štampo ‘ulickan’), Šunde (< šunde283 ‘osoba koja govori kroz nos’), Ševelj284 (< ševeljati285
‘teturati’), Vrcan286 (: vrcan ‘osoba koja naglo trza glavom’) i Tresić287 (: tresti se). Duševnom
su osobinama prvotnih nositelja uvjetovana prezimena Jagmić288 (< jagmiti se ‘otimati se oko
čega’) i Lović (:loviti289). Na rodbinske nazive upućuju prezimena Babić290 (< baba), Čikić291
(< čiko ‘stric’), Čović292 (< čovo ‘hip. od čovjek’), Lunjević293 (< lunjati ‘lutati’), Mendeš294
(usp. alb. mëndesh ‘dojenče’) i Pobrica295 (< pobrica < pobro ‘pobratim’). Nazivima su titula 271 Rod se Letičić (katkad i kao Spahijić) u Podgori spominje od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 126, a u približno istome razdoblju spominje se i na Visu: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 42. Moguće izvođenje prezime navodim prema RSKNJ 11, 381.272 Rod se spominje u Podgori barem od 1621. kad je podgorske matične knjige počeo voditi Pavao Bogunović ili Mrkušić: STOJKOVIĆ 1933, 108.273 Rod se Rigović u Gradcu spominje 1603., a izumro je koncem XVII. stoljeća: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2000, 278.274 Prezime se spominje u Vinjanima 1725.: VRČIĆ 2010, 303, a na temelju toponomatičkih podataka čini se da je nastanjivao Brela.275 Rod nastanjuje Imotsku krajinu, a na temelju toponomastičkih podataka mogao je nastanjivati i Brela.276 Usp. kržle ‘kržljavo janje ili kržljavo mladunče bilo koje druge životinje’: ŠAMIJA 2004, 174. Kržanići se pod prezimenom Karžohanić spominju barem od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 126.277 Rod se spominje u Podgori 1621.: STOJKOVIĆ 1933, 107.278 Nemčići se u Velikome Brdu spominje od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75, a u Makarskoj se smatraju starosjediocima.279 Rod je nastanjivao Vinjane i Studence u Imotskoj krajini, a sudeći po toponimiji i Baćinu.280 Moguće da su u Brelima 1686. Sopići krivo zapisani kao Šopići: VRČIĆ 2010, 18, a Sopić je bio i nadimak lovrećkih Mrnjavaca.281 Riječ je zabilježio Mihovil Pavlinović (ARj 16, 935)282 Rod se spominje barem od 1667. u Podgori: STOJKOVIĆ 1933, 117, te od konca XVII. st. u Bristu: UJDUROVIĆ 2002, 82.283 Riječ je zabilježio Mihovil Pavlinović (ARj 17, 882). Rod se spominje u Podgori koncem XVIII. st.284 U Tučepima se Ševelji spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.285 Glagol je zabilježen u ARj 17, 574.286 Rod se Vrcan(ović) u Velikome Brdu spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.287 Rod se spominje u Podgori barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79, a po toponimijskim podatcima možda je nastanjivao Bast.288 U Drveniku se Jagmići spominju barem od 1704. (CB, 51)289 RSKNJ (11, 528) u Poljicima bilježi ime psa Lovo. Lovići su, sudeći po toponimiji, nastanjivali Brela.290 Rod se spominje u Podgori barem od 1629.: STOJKOVIĆ 1933, 8.291 Čikići se spominju u Drašnicama barem od 1695. : UJDUROVIĆ 2002, 80.292 Rod se 1695. spominje u Makarskoj: UJDUROVIĆ 2002, 76. Spominju se 1720. kao doseljnici iz Kotišine u Makarsku: LAHMAN 1964,566, a zatim i u Tučepima.293 Nekoć su Lunjević nosili prezime Marinović: STOJKOVIĆ 1933, 124.294 Riječ je o nasljednicima makarskih Ipša i Ipšića, koji se u Makarskoj spominju barem od 1731.: LAHMAN 1964, 568. Etimologiju navodim prema: NOSIĆ 1998, 196.295 Prezime se spominje 1695. u Igranama: UJDUROVIĆ 2002, 80.
33
i položajem prvotnih nositelja u društvu motivirana prezimena Ban i Banović (< ban)296,
Carević297 (< car), Despot298 (< despot ‘samovoljni vladar’), Kraljević299 (< kralj), Pašalić300
(< pašalija ‘osoba u pašinoj službi’ < tur. paşalı), Rabušić301 (< rab ‘sluga, kmet’), Ribičić302
(< ribič) i Vilović303 (< vilović ‘vlasnik većega seoskog imanja i pripadnik imućnije seoske
obitelji’). Rodbinskim je nazivom pape ‘otac’ uvjetovano prezime Papić304. U prezimenima
Beber305 (< beber ‘dabar’), Gavun306, Jatić307 (< jato). Kačić308 (< kača ‘zmija’), Kokić309 (<
koko ), Kosović310 (< kos), Mravičić311 (< mrav), Pivac312 i Pivčević313 (< pivac ‘pijetao’),
Roščić314 (< roščić ‘mali rog’), Škanjurević315 (< škanjur ‘kobac, vrsta ptice’), Špar(čević)316
(< špar ‘vrsta ribe’), Šušković317 (< šušak ‘krpelj’) te Turina318 (< turina ‘veliki divlji bik’ <
tur) odrazili su se nazivi životinja i kukaca te njihovih organa, a u prezimenima Eljdan319 (<
heljda ‘vrsta žitarice, Fagopyrum esculentum’) i Španjić320 (< španj ‘vrsta čvorastoga drveta’)
biljni nazivi. Na predmete iz svakodnevne uporabe upućuje prezimena Batinić321 (< batina),
Kukulj322 (< kukulj ‘kapuljača’), Kupica323 (< kupa ‘vinska čaša’ < tal. coppa) i Šošić324 (usp. 296 Prezime se Banović spominje 1691.: STOJKOVIĆ 1933, 111, a lik Banović vulgo Kalajdžija od 1744.: LAHMAN 1964, 565.297 Carevići nastanjuju Brela barem od 1686.: ŠKRABIĆ 1996, 45.298 Rod se u Zaostrogu spominje od 1662. (CB, 4)299 Kraljevići se u Zaostrogu spominju barem od 1696. (CB, 74)300 Pašalići su se nekoć prezivali Skoknić te se u Tučepima spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.301 Rabušići se u Podaci spominju barem od 1695. (CB, 122), a na Visu (gdje su najvjerojatnije prebjegli tijekom Kandijskoga rata iz Makarskoga primorja još prije, 1647.: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 35. Izvođenje mi se od ojkonima Raba u Neretvanskoj krajini stoga čini manje vjerojatnim jer je navedeno naselje osnovano tek koncem XVII. st.302 Rod se spominje u Brelima od 1686.: VRČIĆ 2010, 55.303 Vilovići su potomci Peruzovića koji su se djelomično tijekom Kandijskoga rata preselili na Brač: JUTRONIĆ 1950, 152. Postanje prezimena navodim prema: ŠIMUNOVIĆ 2006, 165.304 Dvorječno prezime Bartulović Papić zabilježeno je u Drašnicama.305 Moguće je i da je riječ o nadimku. Apelativ je zabilježio: PARČIĆ 1995, 15.306 Rod je nastanjivao Gradac.307 Riječ je o čestome prezimenu koje se nadijevalo nahodima koji su „u jatima“ nahrupljivali u sirotišta, usp.: ROGOŠIĆ – ALFIREVIĆ LUKETIN 2014, 231.308 Riječ je o jednome od starijih rodova u Makarskome primorju.309 Lik je Koki(čevi)ći uz prezime Banović u Podgori zabilježeno od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 123.310 Rod se u Zaostrogu spominje od 1664. (CB, 4), a na Visu od 1647.: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 35.311 Mravičići se u Tučepima spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 78.312 Lik je Pivac u Podgori zabilježen 1669., a Pivčević 1684.: STOJKOVIĆ 1933, 115.313 Pivčevići su se u Brela doselili iz Poljica, a daljim su podrijetlom iz Lovreća: VRČIĆ 2010, 161. Godine 1778. iz Brela su se preselili u Pučišća: VIDOVIĆ 2016, 390. 314 Roščići se u Podgori spominju od 1621.: STOJKOVIĆ 1933, 108.315 Rod se (A)škanjur(ević) u Podgori spominje barem od 1669.: STOJKOVIĆ 1933, 126.316 Koncem su XVII. st. Petričevići, predci Šparčevića, nastanjivali Podgoru: STOJKOVIĆ 1933, 142.317 Rod se Šušković u Podgori spominje od 1622.: STOJKOVIĆ 1933, 114. Apelativ šušak bilježi: KRALJEVIĆ 2013, 359.318 Turine/Tur(i)nići spominju se u Velikome Brdu barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75.319 U Velikome se Brdu prezime spominje barem od 1802.: UJDUROVIĆ 2002, 188.320 Rod se spominje u Podgori od 1669.: STOJANOVIĆ 1933, 126. Apelativ španj bilježi ARj 17, 723.321 Batinići se spominju u Makru barem od 1717.: LAHMAN 1964, 565.322 Rod je nastanjivao Vinjane Donje. Apelativ kukulj bilježi: KRALJEVIĆ 2013, 154.323 Kupičići se u Pučišćima na Braču spominju barem od 1567.: JUTRONIĆ 1950, 167.324 Prezime je nastalo raslojavanjem roda Bašić u Brelima. Etimologiju navodim prema: NOSIĆ 1998, 236.
34
alb. shoshë ‘rešeto’), na odjevne predmete prezime Granić325 (< grana ‘crvena tkanina’) te
obuću Čizmić326. Prezime je Kupica327 vjerojatno motivirana apelativom kupa ‘crijep’, a
Buzov328 apelativom buza ‘vinski talog na dnu bačve’.
Od naziva zanimanja nastala su prezimena: Alačević329 (< alač ‘halač, obrtnik koji se
bavi pucanjem pamuka i vune’ < tur. hallaç), Alfir330 (< alfir ‘zastavnik’ < tal. alfiere),
Barbir331 (< barbir ‘vidar’ < tal. barbiere), Bulat332 (< bulat ‘označivati bojom ili inim’;
Kraljević 2013: 31), Čikeš333 (usp. čihati ‘razvlačiti vunu’), Čuvalo334 (< čuvalo ‘čuvar’),
Galiot335 (< galiot), Granić336 (< grana ‘crvena tkanina’ < tal. grana), Kolundžić337 (<
kolundžija ‘kujundžija, zlatar’ < tur. kuyuncu), Kozarić338 (< kozar ‘osoba koja goji koze’),
Kuluz (< kuluz < kalauz < tur. kılavuz ‘vodič’339), Majstrović340 (< majstor ‘umješni obrtnik’;
Živogošće), Pećar(ević)341 (< pećar ‘osoba koja proizvodi vapno’), Puharić342 (< puhar
‘osoba koja lovi puhove’), Ribar(ević)343, Varkaš344 (: variti kašu), Zlatar345 i Žamić346 (<
*Džamić < džamadžija ‘staklar’ < tur. cam ‘staklo’). Prema zanimanju prvotnih nositelja
vjerojatno je nastalo i prezime Garačeli (usp. tal. garzella ‘sprava za čupavljenje tkanine’)
prema kojemu je prozvan istoimeni nadimak u Baćini. Podrijetlom prvotnih nositelja
325 Riječ je o rodu koji potječe iz Baške Vode.326 Prezime je veoma često u obližnjemu Zadvarju.327 Među Zagvožđanima se u Brelima 1686. spominje Ivo Kupica: VRČIĆ 2010, 20. Rod se Kupičić pak spominje u Pučišćima na Braču od 1567.: JUTRONIĆ 1950, 169.328 Sudeći po toponimiji moguće je da je rod nastanjivao Brela.329 Rod se spominje u Drašnicama od 1736.: STOJKOVIĆ 1933, 143.330 U Primorju e Alfir(ević)i spominju barem od 1724.: LAHMAN 1964, 565.331 Barbiri se spominju u Gradcu od 1657., a u Podaci od 1692.: ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ 2002, 257-258.332 U Zaostrogu se Bulat(ović)i spominju od 1664. (CB, 6)333 Čikeši nastanjuju Žeževicu i Grabovac.334 Rod nastanjuje Zaobiokovlje, a po toponomastičkim podatcima i Igrane.335 Rod se u Podgori spominje od 1667.: STOJKOVIĆ 1933, 116, a nastanjivao je i Brela (ogranak su roda Juričić: VRČIĆ 2010, 222).336 Rod se iz Medova Doca u XVIII. st. preselio u Bast i Bašku Vodu: VRČIĆ 2010, 174-175.337 Kolundžići se spominju u Podbablju 1747.: VRČIĆ 2010, 23.338 Prezime je zabilježeno u Imotskoj krajini i Hercegovini.339 Petar Skok (Sk 2,19) bilježi u Zažablju tvrdnju uskoka da u Zažablju žive „Calauzy et Martolosi“ te je očito da kaluze drži vojnicima. Lik kuluz (< kulauz) bilježi ARj (5, 771). Rod se iz Velikoga Brda preselio u Sućuraj u kojemu se spominje od 1673.: UJDUROVIĆ 2002, 41.340 Prezime se spominje u Makarskoj s naznakom da je riječ o doseljenicima iz Dragljana u Vrgorskoj krajini 1749.: LAHMAN 1964, 569. Sudeći po toponimiji bili su vlasnici zemljišta ili stanovnici Zaostroga.341 Rod se u Bristu spominje od 1694. (CB, 165), a u Podaci od 1710. (CB, 119) Godine 1635. spominju se na Visu: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 35, a 1673. kao doseljnici iz Makarskoga primorja u Sućurju: UJDUROVIĆ 2002, 40.342 Rod koji se nekoć prezivao Jakasović te koji se u Makarskoj i Makru od 1695.: LAHMAN 1964, 571.343 Ribarevići se spominju u Bastu barem od 1678.: LAHMAN 1964, 568.344 U Makarskoj se rod spominje od 1710.: LAHMAN 1964, 573, a vjerojatno potječe iz Zagvozda: VRČIĆ 1964,, 330.345 Zlatari su potomci Roguljića iz Kučina: JUTRONIĆ 1950, 202.346 Rod se u Brelima spominje od 1686.
35
vjerojatno je uvjetovano prezime Nola347 (< Nola ‘ojkonim u Kalabriji’). Nepoznata mi je
motivacija prezimena Žarnić348.
U mjesnoj su se toponimiji odrazili sljedeći obiteljski Bakrać (usp. bakrač ‘bakreni
kotao’ < tur. bakraç), Bezer (< bezer ‘siromah’ < perz. bî-zer ‘siromah’), Bušini (obiteljski
nadimak podgorskih Lucića), Cvitačke (nositeljice prezimena Cvitanović), Duduk (< duduk
‘glupan’ < tur. düdük ‘vrsta svirale’), Gaće349 (< gaće), Kajini (< Kajo), Kovačić (< kovač),
Kudrić (: kudrav ‘kovrčav’) Linčir (usp. linčerna ‘vrsta ribe’), Lisica, Lončar, Matkovac (<
Matko < Mate), Musini (< Musa) i Tabić (< tabo ‘osoba koja tabači, koja koga na što
primorava’ < tur. tabak) te osobni nadimci Beca (usp. becati ‘bečati’), Bodan (< bodan
‘zajedljiv, svadljiv’), Bota/Botini (< bota ‘komad palente oblikovan zaimačom’), Branjuša (<
Branjuša < Brane < Branimir/Branislav), Brko (< brko ‘brkata osoba’), Bućo (< bućo350
‘dijete koje se voli bućkati’), Buško (< buško < bušo ‘bucmasta osoba’), Ciko (< ciko ‘osoba s
bjelakastim pramanovima kose’), Coto (< coto ‘cotavac, hroma osoba’ < mlet. zoto), Čočo (<
čočo ‘čovječuljak’), Čola (usp. čolo < čolak ‘jednoruka osoba’ < tur. çolak), Ćako (< ćako
‘ćale, um. od otac’), Ćustija (< ćustija ‘čelična poluga’), Galinac (< gal ‘crn’), Gluvo (usp.
gluho ‘glušac’), Grašo (< grah), Kapićuša (< Kapić < Kapo < tal. capo ‘glavar, starješina’),
Kilo (< kilo ‘kilavac’), Kovač, Kralj, Kuko (< kuko ‘osoba koja se kuka’), Laco (< laco
‘zemljak’), Meduša (< Meduša ‘nositeljica prezimena Medić’), Meštar (< meštar ‘majstor,
učitelj’), Nono (< nono ‘djed’ < tal. nono), Pliska (< pliska351 ‘nečista, prljava žena’), Prnjar
(< prnjar ‘skupljač prnja’), Pucarep (< pucati repom), Raketić (< Raketa < Rako <
Radomir/Radoslav), Ramija(ča) (< ramija < haramija ‘razbojnik, hajduk’ < tur. harami),
Smrto (< smrto ‘ispijena osoba loša izgleda’), Sole (< Solomon), Spanjiša (< Spanja
‘Španjolska’; BR), Strpo (: strpljiv; BR), Strupar (< strupar ‘vidar’), Šakan (< šaka; BŠ),
Šćirlo (< šćir ‘štir, vrsta žitarice’), Šujica (usp. šujo ‘ljevak’), Tripan (< tripo ‘debeljko’),
Zale352, Žile (< žile ‘žilava osoba’). Nepoznat mi je postanak nadimaka Bambikuša (možda od
rebambit ‘poludjeti’ ili bambalekat ‘ljuljati, njihati’), Buždar (možda prema bužat ‘činiti
rupe’), Madreta (možda od tal. madre ‘majka’) te Kalaba353.347 Nole se u Podgori spominju barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79. Devčići se pak u Podgori spominju barem od 1621. (Stojanović 107) Prezime je Nola protumačio: ŠIMUNOVIĆ 2006, 175.348 Rod se Žarni(čevi)ć spominje u Makru od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 75. Ako je prezime uvjetovano slovopisom, moglo bi se povezati s apelativom žrvanj.349 Obiteljski se nadimak Gaće, koji je nosio dio Jakira odseljenih u Brela tijekom zbjega 1686., nakon povratka dijela obitelji u matični Zagvozd prometnuo u prezime: VRČIĆ 2010, 324.350 Apelativ je zabilježio: ŠAMIJA 2004, 164.351 ARj 10, 64 bilježi apelativ pliska u Imotskome sa značenjem ‘žena koja se vele previja’, a ŠAMIJA 2004, 263 bilježi apelativ u gore navedenome značenju.352 Nadimak je nosio Ivan Antičić, graditelj Zaline kule u Igranima i protuosmanlijski borac koji je poginuo u bitci kod Zadvarja 1692.353 Riječ je o nadimku podgorskih Lucića koji je mogao nastati od apelativa kalabuk ‘galama’.
36
U mjesnoj su toponimiji okamenjena pak osobna imena Alija354, Ana, Andrijaš (<
Andrija), Andro (< Andrija), Antola (< Ante < Antun), Antun, Baleka (< Bale < Balislav),
Blaž, Bogdaša (< Bogdo < Bogdan), Bogeta (< Bogo < Bogoslav), Božo (< Božidar), Bude (<
Budimir/Budislav), Budoč (< Budo < Budimir/Budislav), Bun (usp. rum. Bun i lat. Bonus),
Crniša (< Crne/Crno < Crnomir), Čapac (< Čapac355), Ćiro (< Ćiril), Ćurilo (< Ćuril ‘Ćiril’),
Dobrača (< Dobro < Dobromir/Dobroslav), Dobraš (< Dobro < Dobromir/Dobroslav),
Dobrila, Dobrogost, Druško (< Drug), Duje (< Dujam), Dumac (< Dumo356 ‘hip. od
Dominik’), Đemo (usp. Džemo < Džemaludin), Franko (< Frano), Iko (< Ivan), Ilija, Inača357
(< Ina), Ivan, Jakiša (< Jako < Jakov), Janko (< Jan ‘Ivan’), Jela (< Jelena), Jorgić (<
Jorga358), Jure (< Juraj), Karlo, Lujo (< Luka), Malogost, Mara (< Marija), Maras (< Maro <
Marin), Marko, Marta, Martin, Mate (< Matej/Matija), Matija, Mijac (< Mijo < Mihovil),
Mijać (< Mijo < Mihovil), Mijalj (usp. Mihalj < Miho < Mihovil), Mijaš (< Mijo < Mihovil),
Mijo (< Mijo < Mihovil), Milaš (< Mile < Miloslav), Mileta (< Mile < Miloslav), Miliza (<
Mile < Miloslav), Miloš (< Mile < Miloslav), Mursel (riječ je o arapskome imenu; usp.
toponim Murseluša u Brelima), Musić (< tur. Musa ‘Mojsije’), Niče (< Nikola), Nosać (<
Noso < *Nosimir), Oćuša (usp. Hoćuša < Hotimir), Pejan (< Pejo < Petar), Peruz (< Pero <
Petar), Radaš (< Rade < Radomir/Radoslav), Rade (< Radomir/Radoslav/Radovan), Radonja
(< Rado < Radomir/Radoslav/Radovan), Radovan, Radaš (< Rade < Radomir/Radoslav),
Stipan, Stoja (< Stojislava), Šaban, Šimun, Tadija (usp. Tadej), Vice (< Vicencija), Viko (<
Vicencije), Žan (< Ivan) i Žuro (< Juraj) te proširena imenska formula: don Mijo, fra Guštin i
fra Stipan.
3.4.1. Višečlani toponimi antroponimnoga postanja
3.4.1.1. Toponimi od antroponima i zemljopisnog naziva: Anin brig (G), Anina rupica (G),
Banova ploča (P), Barbirev brig (PC), Batinova jut (D), Blaževa glavica (B), Borića potok
(B), Botin brig (B), Branjušina stina (BR), Brkuljeva kosa (BR), Bušina voda (P), Cikov
potok (G), Dominovića draga (BR), Don Mijine juti (P), Gajića točilo (BR), Galiotov kuk
(BV), Granića potok (BV), Ilina kosa (BR), Ivančeva spila (BR), Ivanova glavica (BR),
Jakića kuk (T), Jubića kosa (BR), Jurićeva pola (BR), Jurićeva spila (BR), Karlova spila
(BR), Kukina kosa (BR), Kurtova glava (BR), Lacina strana (BV), Marča jama (< *Marčji
354 Alinica je vidikovac na Dupcima kod kojega je poginuo zadvarski dizdar Alija Bojčić : IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 7.355 Narodno je ime Čapac potvrđeno u XIV. stoljeću (ARj 1, 888).356 Usp. IVANOVA 2006, 151.357 Ne isključujem posve ni mogućnost da je riječ o nadimku nastalom prema rodbinskome nazivu inoča ‘druga žena’.358 Osobno ime Jorga bilježi ARj 4, 658. ŠKALJIĆ 1979, 373 bilježi i apelativ jorga ‘vrsta konjskog hoda odnosno konjskog poigravanja pri kome se jahač ne drmusa nego ugodno na sedlu sjedi’ (< tur. yorga).
37
‘Markov’; Ž), Markova glavica (BR), Mandakova ploča (BV), Martinova spila (B), Matin
krug (BR), Matovo kame359 (BT), Mihaljevića potok (Ž), Pekin potok360 (BV), Pekino polje
(PR), Ribičića potok (BR), Rudanova voda (PR), Stojno polje (DŠ), Sumića spila (BR),
Šabanova pola (BR), Šimića pećina (BR), Štampova draga (BR), Tadina kosa (BŠ),
Tomaševa spila (BR), Ursića spila (BR), Vala Viskovića (DŠ), Vilovića pole (BR), Vranješine
stine (BR), Vučkovića klanac (BR), Zalić-kamen (BR), Žamića spila (BR).
3.4.1.2. Toponimi od antoponima i fitonima: Bijankovića bor361 (BR), Čizmića borovina (BR),
Čolina bukva (BR), Jurićeva česmina (BR), Kilov dub (BV), Kukina šuma (BR), Martini
dubovi (BR), Nonin gaj (BŠ), Žamina česmina (BR).
3.4.1.3. Toponimi od antroponima i gospodarskih naziva: Antunovo guvno (BĆ), Baletine
stanine (BV), Barišina torina (D), Batoševo guvno (P), Bekavčeve staje (BR), Beroševe ježe
(BR), Bogetini vrtli (BR), Bogdašin dolac (B), Božnja njivica (BT), Bratin-dolac (BT), Brkin
obor (BV), Butića laz (BĆ), Cotino guvno (BĆ), Dobračin dolac (G), Dobrašin dolac (B),
Dujine mladice (B), Frankov dolac (G), Gajića pasika (BR), Gajićev vrtal (BR), Galijetov
dolac (BR), Ivandića dolac (BR), Ivandića staje (BR), Jakirova torina (BR), Jankov tor (P),
Jelin dolac (BT), Kalabino guvno (P), Kumrić-ograda (< kumrija ‘vrsta goluba’ < tur. kumru;
I), Kupičini doci (BR), Kupića dolac (BR), Lončarev dolac (BT), Lovića ograda (BR),
Madretinova njiva (BR), Markov dolac (BR), Medin/Medov dolac (BR), Medušini doci (BR),
Meštrov dolac (BR), Meštrovi vinogradi (BR), Musina sidra (B), Nikićev dolac (BŠ),
Novakovo guvno (BR), Pobričina ograda (I), Ribičića dolac (BR), Ribičića staje (BR), Solin
dolac (BV), Tomaševo guvno (BR), Tripan-dolac (BR), Ursića guvno (BR), Vučkovića staje
(BR), Žamića dolac (BR)
3.4.1.4. Toponimi od antroponima i naziva za obitavališta, javne prostore i putove: Alačeve
kuće (D), Aleksića kuće (B), Bagine kuće (BR), Barišića zìdina (D), Bijankovića bor (BR),
Bogetina zidina (BR), Čikićine kuće (DŠ), Čolina kuća (BR), Ćustijina kuća (D), Domančića
mala (P), Dumčev dolac (VB), Fra Stipanove zìdine (PC), Gaćeve kuće (BR), Galinčeva
okuka (BR), Gareljića kuće (P), Gluvina kuća (BR), Kačićeve zidine (B), Katića zidine (G),
Kapićušina kuća (BR), Kovačev pod (BR), Kraljeva ograda (PR), Kiluzove kuće (B), Laušića
kuće (K), Lunjeve kuće (BT), Marin laz (PC), Marinovića mala362 (P), Maslardina zidina
359 Toponimi Matin krug i Matovo kame upućuju na mogućnost da je u ranijim razdobljima dubrovačka sklonidba bila znatno proširenija. Slične primjere, naime, nalazimo u zapadnoj Hercegovini te dijelovima Neretvanske krajine.360 Ondje je ubijen kapetan Ivan Peko.361 Bor je dobio ime po prezimenu makarskoga biskupa Nikole Bijankovića (1645. – 1730.) koji je u Brelima 1715. u čast pobjede nad Osmanlijama kod Sinja izgradio crkvu Gospe od Slavodobića.362 Prezime se u Podgori spominje barem od 1695.: UJDUROVIĆ 2002, 79, a jedno je od starijih prezimena i u Baćini.
38
(BR), Mišića kuće (P), Morovića laz (I), Pavlovića zìdina (BR), Prlendića mala (PC),
Raketića kuća (BV), Rodićeva cesta363 (P), Smrtove kuće364 (BR), Šarića kuće (B), Šćirlina
ulica (P), Šparčeve kuće (P), Šuškova mala (P), Tomića kuće (DŠ), Tresića kuće (BR), Žilina
kuća (BR), Žurine kuće (BR)
3.4.1.5. Toponimi od antroponima i kulturnopovijesnih naziva: Batošev kaštel (P), Benčeva
kapela (P), Bušelića kula (T), Kostanića greb (D), Majst(o)rova gomila (Z), Markova gomila
(P), Matina gradina (P), Mijašine gomile (Ž), Milaševa gomila (B), Roščića kula (P), Stipana
kula (BR), Šišmanova gomila (P), Zalina kula (I).
3.4.1.6. Toponimi tvoreni od prijedloga i posvojnoga pridjeva: Na Jurinu (PR), Na Inačinu
(PR).
3.4.2. Jednočlani toponimi antroponimnoga postanja
3.4.2.1. Toponimi od posvojnoga pridjeva: Andrino (BV), Banovi (P), Beroševo (PR),
Biokovo365 (BT, K, MA, P, T, VB), Botino (PR), Buškino (BR), Deanovi (P), Đemino (BR),
Fraguštinovo366 (B, BĆ, D, G, PC, Z), Ilijaševo (BV), Jakišno (MA), Milizno (K), Ničevo (K),
Pivčevi (P), Strpino (BR), Šimunovo (BŠ), Šuškovi (P), Taraševi/Teraševi (P), Vicina (BV)
Bunovac (< Bun; BR).
3.4.2.2. Toponimi antroponimnoga postanja s toponomastičkim sufiksima: Alinica367 (BR),
Antolovica (P), Balekovac (B), Bambikuša (BV), Banovac (BR), Banuša (P), Barbiruša (G),
Baturevac (BR), Beberovac (BĆ), Becuša (BR), Beroševina (BR, BV), Bilankuša (BT),
Biloševac (M), Bojanice (BR), Botuša (BĆ), Braduša (BR), Bućavica (KŠ), Bućina (BV),
Budešćak (G), Budočišće/Budoščić (VB), Buklaša/Bukluša (BR), Bulatovac (Z), Bunovac
(BR), Buzovac (BR), Buždarevica (BV), Crniševo (BĆ), Čapac (BR), Čerovica (BR),
Čikešuša (BR), Ćakovica (BR), Ćirovica (BR), Ćorinica (BR), Ćorovica (BR), Ćurilo (BR,
BV, M), Dijanica (BR), Dobrilina (BV), Dobrogošće (BĆ), Draguša (G), Draževica (B),
Druškovača (B), Đičuša (BR), Gaćuša (BR), Galjotuša (BR), Gavunuša (G),
Grubišina/Grubuša (BR), Ikovac (BR, BV), Jakiruša (BR), Jurevina (BĆ), Juričevac (P),
363 Cesta je prozvana po barunu Gabrijelu Rodiću (1812. – 1890.), koji je bio i guvernerom Kraljevine Dalmacije 1870. – 1881.364 Smrtove kuće nalaze se u Gornjim Brelima u zaseoku u kojemu su prevladavali Tomaši te se s koljena na koljeno prenosila predaja o osobi veoma loša izgleda koji se doimao kao smrt.365 Opširnije o postanju toponima i mjesnim likovima vidjeti u: ALERIĆ 1989.366 Toponim je uvjetovan imenom fra Augustina Vlatkovića (? – 1488.), franjevca (rođenoga pod osobnim imenom Andrija), protuosmanlijski borac koji je prešao na osmanlijsku stranu te je kao osmanlijski vojnik ubijen u utvrdi Koš.367 Moguće je da je riječ o toponimu u kojemu se okamenila uspomena na pogibiju turskoga silnika Alije Bojčića 26. travnja 1663., koji je u Baškome polju dva dana prije toga uhvatio šest fratara (od kojih je jednoga ubio) i njegovu pratnju.
39
Jurićuša (BR), Knježina PR), Kokićuša (BR), Koprčinovac (Ž), Kozarovice (T), Kržejuša
(BR), Kukuljevača (BR), Linčiruša (BV), Malogošće (B), Marinovac (B), Markovina (Ž),
Matijaševica (Ž), Matijevača (BR), Mijalica (BT), Mijovača (BT), Miletnjak (BV),
Mursleuša (BR), Najevača (BT), Nosaćuša (BR), Oćuša (BĆ), Pajićina (BR), Pejanice (B),
Peruzovina (BR), Plišćevac (M), Podlujica (BV), Podradonjica (BR), Prkušinac (BĆ),
Radaševica (I), Radovanjac (P), Ratkovina (G), Rudanuša (BV, PR), Rigovina (G), Strupina
(P), Šišmenica (P), Škanjurevac (P), Škanjauruša (P), Tarašuše (BR), Vikovica (P), Vilošuša
(BR), Vrkašuša (BR), Vrsanuša (PR), Vukovača (P), Zamijaće (BR), Zašujčina (BV),
Zlatarac (T), Žamjak (BV), Žanjeva (I), Žarkovača (BĆ), Žarkovina (B), Živkovača (DŠ).
U toponimiji Makarskoga primorja odrazili su se sufiksi -ac, -ača, -evac/-ovac, -
evina/-ovina, -ica, -ina, -inka, -je, -šćak i -uša.
3.4.2.3. Antroponimi u funkciji toponima: Alači (D), Aleksići (B), Alfírevići (Z), Andrijaš (I),
Andrijaševići (MA), Andrijaši (K), Antunovići (D), Asani (D), Babići (P), Bajići (BR),
Bakraći (I), Baletići (Z), Banovići (Z), Barbarići (Z), Bartulovići (BR), Batinići (MA), Batoši
(P), Beroši (K), Berići (Z), Bezeri (I), Borčić (BV), Borići (P), Boškovići (BĆ, G), Bratovići
(BĆ), Brkulji (BR), Bukljaši (PC), Bulati (Z), Burići (D), Carevići (BR), Cvitanovići (D, I,
PC), Cvitačke (M), Čoče (BV), Čola (BV) Čovići (T), Čuvalo (I), Dejanovi (P), Despoti (Z),
Divići (D, BT), Dominovići (BR), Dragičevići (Z), Duduci (BR), Đikovići (Z), Eljdani (VB),
Franičevići (Ž), Frankovići (Ž), Gabrići (D), Garačeli (BĆ), Gašpari (BT), Giljevići (D),
Gojaci (VB), Granići (PR), Grubiše (D), Grubišići (T), Ivanci (BR), Ivandići (BR), Ivanovići
(B), Ivičevići (D, Ž), Jagmići (D), Jakići (P), Jakiri (BR), Jatić (BV), Jelaši (Ž), Jorgići (DŠ),
Jozipovići (BR), Jukići (Ž), Juranovići (D), Juričići (BR), Jurić (BR), Kačići (B), Kajini
(BT), Kalabići (P), Klaričići (Ž), Klarići (BR), Kljakići (KŠ), Kolunđići (P), Kosovići (D, Z),
Kostanići (D), Kovači (BR), Katići (BĆ), Klešići (BR), Kosovići (D, Z), Kovači (BR),
Kraljevići (Z), Kristići (BR), Kržanići (P), Kudrići (Z), Kurtići (P), Laušić (K), Letice (P),
Linčiri (BT), Lisice (BT), Livaci (D), Lončari (BT), Lucići (P), Makići (Z), Marasi (T),
Marinovići (P), Marušići (B), Maslarde (BR), Matijaševići (BT), Matutinovići (Z), Medići
(BR), Mendeši (M), Mihaljevići (I), Mijaci/Mioci (G), Miličevići (P), Miličići (P), Miloš (P),
M(i)ljačići (G), Miočevići (T), Miošići (B), Mravičići (T), Mrkušići (P), Nemčići (VB), Nolići
(K, P), Novaci (BR), Papići (DŠ), Pašalići (T), Pavišići (M), Pećari (PC), Petrovići (D), Pirci
(MA), Pivčevi (P), Prlaci (DŠ), Prnjare (G), Prodani (VB), Pucarep (BR), Puharići (MA),
Rabušići (PC), Radelići (G), Radići (B), Radojkovići (BŠ, P, PR), Radonjići (P), Raosi (BR),
Ribari (BT), Ribičići (BR), Roščići (P), Rstići (DŠ), Rusendići (VB), Skenderi (Ž), Slakići
(D), Sopići (BR), Sučići (Z), Sumići (P), Šćekići (P), Ševelji (T), Šimići (T), Šošići (BR, I),
40
Škrabići (BR), Španjići (D), Šundići (P), Tabići (D), Tomaši (BR), Topići (BT), Tudor (BV),
Turinići (VB), Urlići (DŠ), Ursići (BR), Vinci (D), Viskovići (T), Vitasovići (D), Vrcani (VB),
Vranješi (P), Zelići (BR), Zubačići (D), Žamići (BR), Žarnići (MA).
Većina je toponima iz ove skupine nastala pluralizacijom od prezimena ili obiteljskih
nadimaka stanovnika Makarskoga primorja. Uzimanje gotovih antroponima nije odlika
slavenskih jezika i novija je pojava te u Makarskome primorju nahodimo primjere Čuvalo,
Laušić i Skender.
3.5. Toponimi etničkoga ili etnonimskoga postanja: Baćinska jezera (BĆ), Baške strane (BR),
Baški krug (BR), Baško polje (BT, BV), Brejanski gaj (BR), Francuska cesta (BR), Gračane
(P), Gračke stine (G), Miluški dolac (BĆ), Pojički klanac (BR), Turska kula (BR), Tùrskā pȇć
(M), Turska spila (BR), Vlašnjik (BV).
Etničkoga su postanja toponimi Baške strane, Baški krug i Baško polje (< Bast),
Baćinska jezera (< Baćina), Brejanski gaj (< Brela), Gračke stine (< Gradac), Miluški dolac
(< Miluša) i Pojički klanac (< Pojica ‘Poljica’). Na etnonime Francuz, Turčin i Vlah upućuju
toponimi Francuska cesta, Turska kula, Turska peć i Turska spila te Vlašnjik.
3.6. Toponimi nejasna postanja ili motivacije: Bićnun (BR), Bidol368 (M), Bolovice (BR),
Čioca (BV), Ćenisko brdo (BT), Daglje369 (BR), Driševac (: driješiti, driskati proljev’; BR),
Janašić (BR), Konda370 (BV), Lenjak371, (BR), Lovčuša372 (BR), Morčilo (BR), Nadoščica
(BV), Nada (BT), Nevesta/Nevista373 (BR), Nevistina stina (BR374, DŠ, P), Nuća (G), Potrkva
368 Možda je riječ o toponimu povezanom s kakvom zaboravljenom narodnom predajom. Naime, Mihovil Pavlinović bilježi apelativ bida ‘žensko čeljade koje za čim žali’ (ARj 1, 288).369 Toponim je mogao nastati prema antroponimu (usp. nadimak Dagela u Poljicima koji bi mogao biti u vezi s glagolom izdagelati ‘pretući, izmlatiti’ potvrđenim u Drveniku; JE I, 119).370 Možda je riječ o toponimu antroponimnoga postanja. Konda je inačica kršćanskoga imena Konstantin.371 Bilježim prezime Lenjak (< lenjak ‘ljenjivac’) čiji nositelji danas žive uglavnomu Moslavini, ali i apelativ lenjac ‘drveni stup’ u Hardomilju (usmeno mi je podataka priopćio pok. Radoslav Dodig).372 Mogla bi biti riječ o odrazu dalmatskoga apelativa lau ‘stijena’.373 Možda je toponim usporediv s ojkonimom Nevest u Drniškoj krajini koji bi mogao biti predrimski ili rimski. Naime, preko Neveste/Nevisti prolazio je put koji je od rimskoga naselje u Brelima vodio prema zaleđu: TOMASOVIĆ 2009, 306. U pučkoj su predaji za taj predio povezuje motiv kamenih svatova: IVANAC – ŠKRABIĆ –BABIĆ 1996, 12.374 Nevisitina stina u Brelima podsjeća na siluetu konja i jahača, a postoji i u pograničnome planinskom dijelu između Podgore i Drašnica (Tomasović, usmeno).
41
(P), Struš (BV), Sukleuša375 (BR), Šapašnik (Z), Škalavera376 (P), Tribunj377 (BĆ), Unija378
(BR).
4. Toponimija i kuga u Makarskome primorju
Epidemije su se kuge (i drugih zaraznih bolesti) u mjesnoj toponimiji odrazile više posredno
nego izravno. Za razliku od ne toliko udaljenoga Zažablja u kojemu su toponimi Kužno
groblje zabilježeni na Gornjemu i Donjemu Zelenikovcu, Previši te u Radetićima379 izravnoga
imenovanja grobišta zaraženih od bolesti nije bilo izuzmemo li toponim Gubavica u
Brelima380, no i taj je toponim mogao biti motiviran pridjevom gubav u značenju neplodan ili
zoonimom gubavica (vrsta žabe). Vjerojatno se među toponimima koji sadržavaju apelative
greb i križ kriju neki koji se odnose na žrtve koje od epidemija. Očito su u Zažablju kužna
groblja imala svojevrsnu upozoravajuću ulogu dok su u Makarskome primorju vjerojatno bila
tabuizirana. U radu se Marinka Tomasovića u ovome zborniku navodi predaja koju bilježi
Kačić-Peko po kojoj se za zaštitu od kuge na brod postavljalo trnje i draču te je ona vjerojatno
odrazom još starije predaje da se crni trn (trnjina) nekoć puštao da raste pred kućama kako bi
se otjerali zli duhovi.381 Ono je pak što je zajedničko obama krajevima činjenica da su se
kugom nazivale i druge pošasti poput kolere.
5. Zaključak
U ovome je radu obrađeno više od 1600 toponimskih različnica u Makarskome primorju. Na
području su se današnjega Makarskoga primorja nalazila barem dva antička grada – Biston i
Muccurum. Konstantin Porfirogenet spominje pak četiri utvrđena grada u Neretvanskoj
kneževini: Makar(sku), Brela, Ostrog (današnji Zaostrog) i Lapčanj (današnji Gradac). Većina
se ostalih većih naselja u Makarskome primorju spominje XIII. – XV. stoljeća. Temeljna se
375 Toponim bi se mogao povezati s bračkim prezimenom Sukelić.376 Možda je riječ o toponimijskoj metafori povezanoj s pomorskim nazivom škalamara ‘drveni stupić na koji se zakači veslo’ (JE 3, 217).377 Možda je riječ o toponimu pridjevskoga postanja nastalome prema antroponimu Tribun. Naime, u Slovenaca su u 12. st. potvrđena osobna imena Trěbo, Trěbъko, Trebuša, Trebušnik i Trebwit < Trěbovidъ: BEZLAJ 2003 B, 878. Veoma su rano potvrđeni i toponimi Trebež (1111.), Trebnje 1163., Trebinja u Karantaniji, Trebija 1291.: BEZLAJ 2003 A, 230; 2003 B, 878). Na hrvatskome ozemlju nisu potvrđeni antroponimi tvoreni od korijena *trěb-, ali su svakako postojali. U to se možemo uvjeriti na primjeru toponimije. Naime, kod Trebinja se, naime, 1127. spominje selo Trebihovo (ARj 18, 578). Očito je riječ o ojkonimu pridjevskoga podrijetla (< *Trebiha; Trebihovo ‘Trebihovo selo’). Sličnoga su postanja i ojkonimi Trebimlja i Trijebanj u Popovu.378 Toponim je vjerojatno moguće povezati s pridjevom unijen ‘sjedinjen’ (JE 3, 292). Vjerojatno je riječ o kakvu zajedničkome zemljištu.379 VIDOVIĆ 2014, 352.380 U Metkoviću pak postoji toponim Gubave kuće. U njima su početkom XX. stoljeća bili smješteni oboljeli od gube.381 VIDOVIĆ 2014, 239.
42
naselja dijele na zaseoke čija su imena obično tvorena množinskim likovima prezimena ili
obiteljskih nadimaka. Pritom je zanimljivo da nakon XV. stoljeća ne bilježim nijedan ojkonim
tvoren sufiksom -ane/-ani, dok je sufiksi -ići (-ovići/evići) iznimno plodan, što je svojstveno
za krajeve pogođene snažnim migracija u razdoblju XVI. – XVII. stoljeća382.
U drugome se dijelu ukratko jezično raščlanjuju glavni ojkonimi na obrađenome
području.
Središnji dio rada zauzima motivacijska obradba toponima. Većina je obrađenih
toponima antroponimnoga postanja. Njihovom je obradbom omogućen i uvid u razvoj
prezimena u Makarskome primorju, ali su i naznačene unutarnje migracije unutar obrađenoga
područja. Obalna je toponimija jezično najraslojenija. U njoj su se odrazili pojedini apelativi
dalmatskoga postanja (neki su među njima predrimskoga ili grčkoga podrijetla, no prošli su
kroz dalmatski jezični filtar) koji se uglavnom odnose na geomorfološke oblike krša i vrste
stijena kao što su G(a)rma, Griža, Lapčanj/Lavčenj, Ploča i Plokališće, Spile i Škrip, a rjeđe i
razvaline (Mirci i Mirine), fitonime (Mindel i Žukovac) te gospodarske objekte (Klačina i
Polačine). U mjesnoj je toponimiji od Brela do Živogošća uščuvano čak sedam toponima
uvjetovanih dalmatskim pridjevom san(c)tu(s), a prežitci se slavenske mitologije nahode po
čitavome području, a osobito u istočnome dijelu obrađenoga područja (usp. toponim Perun u
Baćini). Romanskoga su postanja neizvjesne starosti i postanja toponimi Balabra (< balabra
‘lopar, lopata za pečenje kruha’) i Žbara (< žbara ‘dugi željezni čavao’). Mletačkomu
adstratnom podsloju pripadaju uglavnom toponimi u vezi s različitim poljima ljudskoga
djelovanja: kulturno-povijesni (npr. Kaštel) i gospodarski toponimi (Butiga, Mala điga,
Marineta, Petrada, Porat, Pošta) te toponimi koji se odnose na javne prostore (Kalalarga,
Štrada) i vojnu djelatnost (Kvartir). U manjoj je mjeri pak ostavio traga i u toponimijskim
metaforama (Kanavaca i Kačoline), pa čak i odrazima toponimijskih naziva (Punta i Puntin,
koji su gotovo posve istisnuli hrvatske toponime Rat i Ratac) te Proundaša. Izravni su vlaški
prežitci razmjerno rijetki i odnose se uglavnom na stočarsko nazivlje i upravne jedinice (npr.
Kotišina i Katunić). U odnosu na druga priobalna hrvatska područja za Makarsko je primorje
bilježit znatniji utjecaj turskoga adstratnog sloja koji je ostavio traga u nazivu mala (<
mahala) ‘dio sela, zaselak’, u nazivima koji se odnose na utvrde (Kula) i druge nazive koji su
se prvotno odnosili na obrambene objekte (Materize), stočarstvo (Kimet) i vrstu tla (Kum).
Kad je riječ o temeljnome hrvatskom sloju, bitno je uočiti bogatstvo odraza hidronimijskih
naziva (npr. bara, baruža, blinja, bujica, jezero, kal, ključ, lokanj, lokva, moča, slap, 382 Usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 30. U Makarskome primorju uz Igrane postoje još dva toponima tvorena sufiksom -ane/-ani: Dubočane u Bristu i Gračane u Podgori. Koliko je poznato ni na jednome se predjelu nije nalazilo naselje iako je riječ o ojkonimnoj tvorbi.
43
studenac, voda, vrelo, vrulja, zvirina itd.), prijenos kopnenih naziva u priobalje (npr. kraj),
domišljatost u imenovanju (Liskamen, Litnoga, Pasja Sila, Pasji manastir) i bogate tvorbene
obrasce. Dijalektološki su iznimno važni toponimi Dunaj, Mejaši i Vela meja koji upućuju na
čakavski supstrat. Na čakavski bi supstrat mogao upućivati i toponimi Nevesta jer je prežitak
ikavsko-ekavskoga odraza jata (usp. mjesno potvrđen infinitivni lik kao što je sest ‘sjesti’)
zabilježenoga na obližnjim srednjodalmatinkim otocima.
Ubuduće će biti zanimljivo pratiti stvaranje novih „pomodnih“ toponima. Tako
Smiljana Šunde383 upozorava kako su toponim Gornja Podgora skovali srpski i
bosanskohercegovački turisti, a unatoč tomu što ga mjesno stanovništvo ne rabi, dospio je čak
i u službenu uporabu. U novije vrijeme sve je veći utjecaj ugostitelja na stvaranje novih
toponima (primjerice, Liskamen i Otok ljubavi, pa i Makarska rivijera), tako da će i tu pojavu
trebati opisati. Na koncu napominjem kako je u većemu dijelu mjesnih govora dokinuta
razlika između č i ć te glas dž nije dijelom mjesnih glasovnih sustava što katkad otežava
izvođenje toponima. Bilježio sam uglavnom mjesne likove donekle prilagođene hrvatskomu
standardnom jeziku osim ako u literaturi nisu navedeni dijalektnim likom (dakle, uglavnom
nisam provodio promjenu lj > j).
Na koncu još jednom napominjem da ni ovim radom nisu ni izbliza dovršena
toponomastička istraživanja Makarskoga primorja, ni moja vlastita (iako ovaj rad gotovo
trostruko nadmašuje prethodni koji sam Makarskomu primorju posvetio), a nadam se ni
mjesnih sadašnjih i budućih istraživača. Arhivi mjesnih franjevačkih samostana, bogata građa
koju su za sobom ostavili mjesni uglednici poput Vjekoslava Cezara Pavišića i ustrajan rad
suvremenika (koji su i meni osobito, poglavito Marinko Tomasović, uvelike pomogli u
pisanju ovoga rada) to itekako zaslužuju.
KRATICE
ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika
HER
HER = Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber, ur. Ranko Matasović i Ljiljana Jojić,
Zagreb 2002
383 ŠUNDE 2001, 81.
44
JE
JE = VINJA, Vojmir, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom
rječniku I – III, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 1998-2004
KV = KAPETANIĆ, Niko; VEKARIĆ, Nenad. Konavoski rodovi, Prilozi povijesti
stanovništva Dubrovnika i okolice, knjiga 10, I-III, HAZU, Zavod za povijesne znanosti u
Dubrovniku. Dubrovnik – Zagreb 2001-2003
RSKNJ
RSKNJ = Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, I-XVII, Institut za
srpskohrvatski jezik, Beograd 1959-2006
Sk
Sk = SKOK, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, I – IV, JAZU, Zagreb
1971- 1974
MREŽNI IZVORI
MEDIĆ, 2012
MEDIĆ, Stipe, Rječnik riječi koje su se nekad upotrebljavale, a koje danas koriste samo stariji
Breljani, http://www.brela.com/brolanenses/rjecnik.htm. (pristupljeno 23. rujna 2016.).
ŠKRABIĆ, 2012
ŠKRABIĆ, Ante, Nomen est omen: Toponimija biokovskoga područja, Makarska danas.
http://www.makarska-danas.com/?p=17158 (pristupljeno 28. listopada 2016.)
NEOBJAVLJENI IZVORI
CB = Codex Baptismorum (Knjiga krštenih u franjevačkome samostanu u Zaostrogu 1664. –
1735.), Arhiv Franjevačkoga samostana u Zaostrogu.
LITERATURA
ALERIĆ 1989
ALERIĆ, Danijel, Ime planine Biokove, Rasprave Zavoda za jezik, 15, Zagreb 1989., 67-77
ALIČIĆ 1985
45
ALIČIĆ, Ahmet S., Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovine, Orijentalni institut u
Sarajevu, Sarajevo 1985
ANDRIJAŠEVIĆ 1999
ANDRIJAŠEVIĆ, Mihovil, Toponimija istočnog dijela Gornjega makarskog primorja
(Baćina, Brist, Gradac), u: Hrvatski rasadnik, zbornik članaka znanstvenoga skupa Gornje
makarsko primorje, ur. Z. Radelić, Zagreb 1999, 277-330
BEZIĆ-BOŽANIĆ 1982
BEZIĆ-BOŽANIĆ, Nevenka, Iz prošlosti Podgore u XVIII. st., Čakavska rič, 10, Split 1982,
35-50
BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007
BEZIĆ-BOŽANIĆ, Nevenka, Iz prošlosti Visa, Matica hrvatska, Zagreb 2007
BEZLAJ 2003 A
BEZLAJ, France Zbrani jezikoslovni spisi I., Založba ZRC – ZRC SAZU, Ljubljana 2003
BEZLAJ 2003 B
BEZLAJ, F. Zbrani jezikoslovni spisi II., Založba ZRC – ZRC SAZU, Ljubljana 2003
BROZOVIĆ 1970
BROZOVIĆ, D., O Makarskom primorju kao jednom od središta jezično-historijske i
dijalekatske konvergencije, u: Zbornik znanstvenog savjetovanja o Makarskoj i Makarskom
primorju, ur. Jakša Ravlić, Makarska 1970, 381-405
BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1987
BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Dunja. Tragovi poganskih, kršćanskih i islamskih kultova u
toponimiji. Zbornik 6. jugoslovenske onomastičke konferencije, Odeljenje jezika i
književnosti SANU, 7, Beograd 1987, 117-124
BROZOVIĆ, RONČEVIĆ 1997
BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Dunja, Hidronimi s motivom vrelišta na povijesnome hrvatskom
prostoru, Folia onomastica Croatica, 6, Zagreb 1997, 7-40
46
BROZOVIĆ, RONČEVIĆ 1997
BROZOVIĆ RONČEVIĆ, D., Nazivi za blatišta i njihovi odrazi u hrvatskoj toponimiji, Folia
onomastica Croatica, 8, Zagreb, 1999, 1–40
FRANČIĆ – MIHALJEVIĆ 1997 – 1998
FRANČIĆ, A. – MIHALJEVIĆ, M., Antonimija u hrvatskoj ojkonimiji, Rasprave Instituta za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, 23-24, Zagreb 1997-1998., 77-102
HOLZER 2012
HOLZER, Georg, Povijesna gramatika hrvatskoga jezika: glasovne mijene, Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2012
IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996
IVANAC, Milan – ŠKRABIĆ, Filip – BABIĆ, Milan., Breljanska kulturna i prirodna baština,
Vrela Brela, Brolanenses, 2-3, Gornja Brela 1996, 5-19
IVANOVA 2006
IVANOVA, Olga, Makedonski antropnomastikon (XV – XVI. vek), Vlastita naklada, Skopje
2006
JURIŠIĆ 1970
JURIŠIĆ, Karlo, Nazivi naselja Makarskoga primorja: Prvi spomen i značenje, Zbornik
znanstvenog savjetovanja o Makarskoj i Makarskom primorju, Ur. Jakša Ravlić, Makarska
1970., 83–119
JUTRONIĆ 1950
JUTRONIĆ, Andre 1950. Naselja i porijeklo stanovništvo na otoku Braču. Zbornik za narodni
život i običaje, 34, JAZU, Zagreb 1950
KRALJEVIĆ 2013
KRALJEVIĆ, Ante, Ričnik zapadnoercegovačkoga govora, Ogranak Matice hrvatske u
Širokome Brijegu – Dan d. o. o., Široki Brig – Zagreb 2013
47
KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012
KUKRIKA, Ivan; VIDOVIĆ, Domagoj, Toponimija sela Kotezi u Popovu, Rasprave Instituta
za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 38/1, Zagreb 2012, 123-144.
KUNAC – MUCIĆ – TOMASOVIĆ 2006
KUNAC, Ana – MUCIĆ, Konstanta – TOMASOVIĆ, Marinko, Topografski pregled
arheoloških lokaliteta i naznaka na primorskom dijelu Podgore, u: Arheološka slika Podgore:
Podgora od prapovijesti do srednjeg vijeka, Gradski muzej Makarska, Makarska, veljača
2006, 19-40.
KURTOVIĆ BUDJA 2008
KURTOVIĆ BUDJA, Ivana, Govori Makarskoga primorja: Fonologija i morfologija.
Filozofski fakultet, Zagreb 2008 (doktorski rad).
LAHMAN 1964
LAHMAN, Otokar, Prilog proučavanju strukture stanovništva Makarske, Zbornik za narodni
život i običaje Južnih Slavena, 42, Zagreb 1964, 559-581
LISAC 2008
LISAC, Josip, Govori Dalmatinske zagore kao dio novoštokavskog ikavskog dijalekta,
Croatica et Slavica Iaderina, 4, Zadar 2008, 105-114.
LUKEŽIĆ 2003
LUKEŽIĆ, Iva, Čakavsko u štokavskom govoru Imotske krajine, Čakavska rič, 31/1-2, Split
2003, 5-25.
MARASOVIĆ ALUJEVIĆ – LOZIĆ KNEZOVIĆ 2011.
MARASOVIĆ ALUJEVIĆ, Marina – LOZIĆ KNEZOVIĆ, Katarina, Obalni toponimi otoka
Šolte, Časopis za hrvatske studije, 7, Sydney 2011, 389-443.
MARIJANOVIĆ – RAGUŽ – VUKOREP 2011.
MARIJANOVIĆ, Pero – RAGUŽ, Željko – VUKOREP, Stanislav, Moguće geološko-
morfološke poveznice Hercegovine s povijesnim nazivom Crvena Hrvatska, u: Hum i
Hercegovina kroz povijest, 1, ur. Ivo Lučić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011, 85-98
48
NOSIĆ 1998
NOSIĆ, Milan, Prezimena zapadne Hercegovine, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka 1998
OŠTARIĆ 2005
OŠTARIĆ, Ivo, Rječnik kolanjskoga govora ili ričnik mista Kolana na otoku Pagu, Matica
hrvatska, Zadar 2005
PARČIĆ 1995
PARČIĆ, Dragutin. Rječnik hrvatsko-talijanski, ArTresor, Zagreb 1995
PAVIŠIĆ 1851PAVIŠIĆ, Vjekoslav Cezar, Uspomena povistna o kugi Makarskoj god. 1815., Beč 1851
(pretisak, ur. Marinko Tomasović), Gradski muzej Makarska, Makarska 2015.
ROGOŠIĆ – ALFIREVIĆ LUKETIN 2014
ROGOŠIĆ, Andrea – ALFIREVIĆ LUKETIN, Antonija, Imena i prezimena splitskih nahoda,
Folia onomastica Croatica, 23, Zagreb 2014, 209-241
SKRAČIĆ 1987
SKRAČIĆ, Vladimir 1987, Toponimija Kornatskog otočja. Onomastica Jugoslavica, 12,
Zagreb 1987, 17-218
SKRAČIĆ – JURIĆ 2004
SKRAČIĆ, Vladimir – JURIĆ, Krški leksik zadarske regije, Geoadria, 9/2, Zadar 2004, 159-
172.
STOJKOVIĆ 1933
STOJKOVIĆ, Marijan, Podgora u XVII. st., Zbornik za narodni život i običaje, 39/1, JAZU,
Zagreb 1933, 95-145.
ŠAMIJA 2004
ŠAMIJA, Ivan Branko, Rječnik imotsko-bekijskoga govora, Društvo Lovrećana Zagreb,
Zagreb 2004
49
ŠIMUNOVIĆ 1996
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Sakralni toponimi sa sut- + svetačko ime u razdoblju kasne antike do
predromanike, Folia onomastica Croatica, 5, Zagreb 1996, 39–62.
ŠIMUNOVIĆ 2000
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Grački prezimenski mozaik, u: Gračka prezimena, Poglavarstvo Općine
Gradac, Gradac 2000, 359–373 (objavljena recenzija).
ŠIMUNOVIĆ, 2002
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Dr. Miroslav Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja 15. – 19. st.,
u: Stanovništvo Makarskog primorja 15. – 19. st.. Marjan tisak, Gradac 2002, 225-231
(objavljena recenzija)
ŠIMUNOVIĆ, 2004
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Bračka toponimija, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb 2004
ŠIMUNOVIĆ, 2005
ŠIMUNOVIĆ Petar, Toponimija istočnojadranskoga prostora. Golden marketing – Tehnička
knjiga, Zagreb 2005
ŠIMUNOVIĆ 2006
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Hrvatska prezimena. Golden marketing, Zagreb 2006
ŠIMUNOVIĆ 2009
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Golden marketing, Zagreb 2009
ŠIMUNOVIĆ 2010
ŠIMUNOVIĆ, Petar, Lička toponomastička stratigrafija, Folia onomastica Croatica, 19,
Zagreb 2010, 223-246
ŠKALJIĆ 1979
ŠKALJIĆ, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1979
50
ŠKRABIĆ 1996
ŠKRABIĆ, FILIP. Razvoj prezimena i obitelji u Brelima. Vrela Brela, Brolanenses 2-3,
Gornja Brela 1996, 39-56.
ŠUNDE 2001
ŠUNDE, Smiljana, Sutikla: crkva, legende i običaju u Podgori, Zagreb 2001
ŠUTIĆ – UJDUROVIĆ – VISKIĆ, Milorad 2000.
ŠUTIĆ Baldo – UJDUROVIĆ, VISKIĆ, Milorad, Gračka prezimena, Poglavarstvo Općine
Grada, Gradac 2000
TOMASOVIĆ, 2003
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološke bilješke i razmatranja uz pojedine nalaze iz antičkoga
razdoblja na Makarskome primorju, Makarsko primorje, 6, Makarska 2003, 65-85.
TOMASOVIĆ, 2004
TOMASOVIĆ, Marinko, 8000 godina života na prostoru Makarske, Gradski muzej
Makarska, Makarska, listopad 2004
TOMASOVIĆ, 2005
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološka topografija Gornjih Brela uz najraniju komunikaciju sa
zaleđem, Obavijesti Hrvatskoga arheološkog društva, 38/2, Zagreb 2005, 73-88
TOMASOVIĆ, 2006 A
TOMASOVIĆ, Marinko, Ostaci iz prapovijesnog i antičkog razdoblja na primorskoj strani
Podgore, u: Arheološka slika Podgore: Podgora od prapovijesti do srednjeg vijeka, Gradski
muzej Makarska, Makarska, veljača 2006, 19-40.
TOMASOVIĆ 2006 B
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološka topografija Živogošća – značenje lokaliteta i prijedlozi
za kronologiju, Makarsko primorje, 8, Makarska 2006, 11-53
TOMASOVIĆ 2006 C
51
TOMASOVIĆ, Marinko, Srednjovjekovni kameni stub na Rogaču između Baške Vode i
Brela kao preostatak groblja sa stećcima, Makarsko primorje, 8, Makarska 2006., 55-67
TOMASOVIĆ 2007
TOMASOVIĆ, Marinko, Prapovijesne utvrde Gradina, Kupa i Kremenik, Obavijesti
Hrvatskoga arheološkog društva, 39/2, Zagreb 2007, 44-52
TOMASOVIĆ 2008
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološko-topografski podaci za naselja istočnog dijela općine
Baška Voda u Makarskome primorju (Krvavica – Bratuš – Promajna – Bast), Obavijesti
Hrvatskoga arheološkog društva, 40/2, Zagreb 2008, 56-72
TOMASOVIĆ 2009 A
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološka topografija Drvenika, Obavijesti Hrvatskoga
arheološkog društva, 41/2, Zagreb 2009., 47-62
TOMASOVIĆ 2009 B
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološke sugestije za ubikaciju gradova iz 36. poglavlja
Porfirogenetova De administrando imperio, Starohrvatska prosvjeta, 36/3, Zagreb 2009.,
293-313
TOMASOVIĆ 2010
TOMASOVIĆ, Marinko, Dopune i primjedbe sagledavanju arheološke topografije Zaostroga
u gornjem Makarskom primorju, Obavijesti Hrvatskoga arheološkog društva, 42/2, Zagreb
2010, 52-68
TOMASOVIĆ 2012 A
TOMASOVIĆ, Marinko, Toponomastika i hagiotoponomastika kroz arheološke indicije za
obalni pojas između donjeg toka Cetine i Neretve, u: Dani Stjepana Gunjače. Hrvatska
srednjovjekovna povijesno arheološka baština. Međunarodne teme, 2, Zbornik radova
znanstvenog skupa održanoga 18. – 21. listopada 2011., ur. T. Šeparović, Muzej hrvatskih
arheoloških spomenika Split, Split 2012, 115-147
TOMASOVIĆ 2012 B
52
TOMASOVIĆ, Marinko, Zidine grada i položaj muslimanskog groblja u osmanskoj
Makarskoj, Makarsko primorje, 10, Makarska 2013., 69-92.
TOMASOVIĆ 2013
TOMASOVIĆ, Marinko, Arheološka topografija priobalnih Drašnica i Igrana do kasnog
srednjeg vijeka i razmatranja o kontinuitetu lokaliteta, Makarsko primorje, 10, Makarska
2013, 7-33
TOMASOVIĆ 2014
TOMASOVIĆ, Marinko, Vodič kroz kulturnu baštinu: Makarska i Makarsko Primorje,
Biokovo i Zabiokovlje, Omiško-rogoznički i Neretvansko-stonski prostor, Gradski muzej
Makarska, Makarska 2014.
TOMASOVIĆ – ŠKRABIĆ 2012
TOMASOVIĆ, Marinko – ŠKRABIĆ, Ante, Toponimi zapadne strane Makarskoga primorja,
Makarsko primorje, 10, Makarska 2012., 247-253.
UJDUROVIĆ 2002
UJDUROVIĆ, M.. Stanovništvo Makarskog primorja 15. – 19. st., Marjan tisak, Gradac 2002
VEGO 1957
VEGO, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Svjetlost, Sarajevo 1957
VIDOVIĆ, D. 2009
VIDOVIĆ, Domagoj, Gradačka toponimija, Folia onomastica Croatica, 18, Zagreb 2009,
171-222
VIDOVIĆ, D. 2011
VIDOVIĆ, Domagoj, Iz neretvanske ojkonimije: imena službenih naselja 1857. – 2001., u:
Hrvatski neretvanski zbornik, 3, ur. Stjepan Šešelj, Društvo Neretvana i prijatelja Neretve,
Zagreb 2011, 206-233
VIDOVIĆ, D. 2012
53
VIDOVIĆ, Domagoj, Pogled u toponimiju Makarskoga primorja, Folia onomastica Croatica,
21, Zagreb 2012, 207-232
VIDOVIĆ D. 2014
VIDOVIĆ, Domagoj, Zažapska onomastika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
2014
VIDOVIĆ, D. 2015
VIDOVIĆ, Domagoj, Pogled u toponimiju župe Vid, u: Hrvatski neretvanski zbornik, 7, ur.
Domagoj Vidović, Društvo Neretvana i prijatelja Neretve, Zagreb 2015, 288-306
VIDOVIĆ, D. 2016
VIDOVIĆ, Domagoj, Pučiško imenoslovlje, u: Spomenica župe sv. Jeronima, ur.: Josip
Vrandečić, Župa sv. Jeronima, Pučišća 2016, 377-412
VIDOVIĆ, M. 2004
VIDOVIĆ, Mile, Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Splitsko-makarska
nadbiskupija, Crkva u svijetu, Split 2004.
VRČIĆ 2010
VRČIĆ, Vjeko, Plemena Imotske krajine, Tiskara „Franjo Kluz“, Imotski 2010
Toponymy of Makarska Region
In this paper more than 1600 toponym types from Makarska Region are analysed.
In the first part of the paper a short historical overview of the
development of the settlements is given. In the second part a short
analysis of the origin of basic oikonyms in this region is given. The main
part of the paper is dedicated to the analysis of the meaning of toponyms.
In a short chapter the author analyses the possible reflections of the plague epidemic on the
toponymy of Makarska. The last paragraph is dedicated to language layers which were
reflected in the toponymy, from the oldest pre-Roman, through substrate Dalmatian and
basic (and most represented) Croatian to the adstrate younger Roman and
Turkish layer.
54
Key words: toponym type, language layer, oikonym, Makarska Region, plague
55
