Milica Mihaljević - Barbara Štebih (Zagreb)

Usporedba hrvatskoga i srpskoga fonološkog nazivljaU radu se uspoređuje hrvatsko fonološko nazivlje sa srpskim. Posebna se po­

zornost posvećuje podjeli glasova te nazivlju glasovnih promjena. Uočava se temeljna razlika u tome da se u hrvatskome nazivlju često pojavljuju izvedenice (usnenici, desnici) dok se u srpskome nazivlju uz internacionalizme pojavljuju i dvorječni nazivi (usneni suglasnici). Također je uočeno da hrvatski izvori (Školski udžbenici pa Čak i HNOS) razlikuju značenje naziva suglasnik i samoglasnik s jedne te ot- vomik/zatvomik/zapomik s druge strane. Na tu razliku nismo naišle u srpskim iz­vorima. U hrvatskim je izvorima sinonimija zastupljenija nego u srpskim izvorima iako ni u srpskim izvorima jednome pojmu nije uvijek pridružen samo jedan naziv.

1. Uvod

Tema ovoga rada usporedba je hrvatskoga i srpskoga fonološkog nazivlja. U našoj smo analizi u prvome redu pozornost usmjerile na glasovno nazivlje i nazive glasovnih promjena. Osim samih naziva analizirale smo i neke de­finicije te razredbene kriterije. Na istraživanje nas je potaknula neujedna­čenost toga nazivlja u suvremenoj hrvatskoj literaturi koja je s različitih aspekata već analizirana u nekoliko radova: Milica Mihaljević (Mihaljević 2007) „Međuudžbenička i unutaradžbenička sinonimija i nepodudami termi­nološki sustavi”, Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Domagoj Vidović (Hude- ček et al.) „Sinonimni parovi i nizovi u temeljnome jezikoslovnom nazivlju” i Marijana Horvat i Milica Mihaljević (Horvat/Mihaljević 2007) „Glasovne promjene: nepostojano a i e (problematizacija naziva, definicija i međuodnosa glasovnih promjena)”. 0 tim se problemima govorilo i na „IV. međunarod­nom leksikografskom skupu” održanom u Zagrebu u prostorijama HAZU u prosincu 2005. godine (referati: Hudeček - Mihaljević - Vidović, Jelaska - Novak, Brozović itd.) te na Zagrebačkome lingvističkom krugu (Mihaljević: „Terminološka analiza sinonimnih naziva u udžbenicima hrvatskog jezika”). Navedeni radovi i izlaganja poslužili su kao polazište za ovo istraživanje.

U sklopu projekta „Razlike između bosanskoga/boŠnjačkoga, hrva­tskoga i srpskoga jezika” odlučile smo stanje u hrvatskome usporediti s onime u srpskome jeziku.

U radu se polazi od određenja terminologije kao znanosti koja proučava postanak pojmova, odnose i veze među njima, svojstva pojmova, stvaranje pojmovnih sustava, opise pojmova, stvaranje definicija, pridruživanje označilaca pojmovima, odnose između objekta, pojma i označioca, ustroj i stvaranje naziva, usklađivanje naziva i pojma, metode terminološke leksikografije te probleme izgradnje terminoloških baza podata-

k a1. Vidljivo je da terminološki problemi obuhvaćaju i definiciju i pojam i objekte koji se pridružuju pojedinomu nazivu. Dakle, problem definicije i odgovarajućega primjera pravi su terminološki problemi jer se prema terminološkoj literaturi terminologija ne treba baviti samo izrazom naziva nego i njegovim značenjem. Polazište je za svaki terminološki rad pojam ko­jemu se pridružuje definicija i utvrđuje mjesto u pojmovnome sustavu, a tek takvomu definiranom pojmu pridružuje se i odgovarajući naziv. Stoga terminološki problem nije samo koji naziv upotrijebiti nego i koju definiciju pridružiti upotrijebljenome nazivu2 3 i kako odrediti odnose među nazivima.

Istraživanje je usporedno provedeno na dvama korpusima. Popis izvo­ra obaju korpusa nalazi se na kraju rada. Iz navedenoga je vidljivo daje srpski korpus manji od hrvatskoga. Autoricama su, naime, srpski izvori teško do­stupni. Polazeći od opisane terminološke neujednačenosti u hrvatskoj literatu­ri i tradicionalno purističke orijentacije hrvatskoga standardnog jezika3, moglo se pretpostaviti da će srpsko fonološko nazivlje biti ujednačenije te da će me­đu nazivima prevladavati oni egzogenog (internacionalizmi), a ne indigenog (prevedenice) podrijetla.

2. R azradba

2.1. Osnovni fonološki nazivi

Osnovni nazivi u srpskome jeziku prikazani su tablično:

1 Usp. Mihaljević 1998: 8.

2 Usp. npr. različito određenje samoglasnika i vokala u hrvatskome i srpsko­me jeziku.

3 Ovdje određujemo purizam kao pozitivan odnos prema jeziku i njegovu identitetu koji vodi računa o logici jezičnog razvoja, o potrebi jezičnog normiranja koja uzima u obzir činjenicu da je jezik dinamičan sustav koji se mijenja i prilagođuje potrebama koje se pred njega stavljaju u skladu sa svojim unutrašnjim zakonitostima. Težnja za čistoćom trajno je obilježje hrvatskog jezika. U skladu s njom on nastoji najprije iskušali vlastite mogućnosti, a tek kad su one iscrpljene, poseže za tuđim. Ta se težnja može ostvariti samo velikim trudom. Potrebno je stvoriti hrvatske riječi i izraze što zahtijeva aktivan odnos prema jeziku i njegovim izražajnim mogućnostima. U praksi od toga smjera ima različitih odstupanja, ali je on ipak pretežit u povijesti hrvatskog jezika, te se i danas nastavlja smjerom koji je tradicijski zacrtan.

autor/i Rlas fonem fon alofon samoglasnik suglasnikŠimić4 glas fonema fon alofon nelokalizovani

glas, sa­moglasnik, vokal

lokalizovaniglas,suglasnik,konsonant

Gudurić glas fonema fon 0 5 samoglasnik,vokal

suglasnik,konsonant

Pešikan et al.6 glas 0 0 0 samoglasnik suglasnikStanojčić/Popović

glas fonema 0 0 samoglasnik suglasnik

Klajn glas 0 0 0 samoglasnik.vokal

suglasnik,konsonant

Paunović glas fonema fon alofon vokal konsonant

Već na razini osnovnih naziva uočavaju se razlike između hrvatskog i srpskog nazivlja, U svim hrvatskim izvorima potvrđeni su nazivi glas, fonem, fon i alofon. Zbog velikoga broja izvora te opće ujednačenosti temeljnog na­zivlja {glas, fonem, fon i alofon) te hrvatske nazive nećemo tablično prikazi­vati.

Međutim, nazivi samoglasnik i suglasnik u hrvatskome jeziku u- potrebljavaju se u drugome značenju nego u srpskome jeziku. U srpskome su jeziku potvrđeni samo nazivi vokal/samoglasnik i konsonant/suglasnik. U hrvatskome jeziku razlikuje se tročlani bliskoznačni niz otvor- nik/samoglasnik/vokal te četveročlani niz zatvor-nikfzapornik/suglasnik/konsonant. Tu je razliku u hrvatsko jezikoslovlje uveo Dalibor Brozović7, a danas se nalazi u nizu izvora, a potvrđena je čak i u HNOS-u (obrazovnome standardu za osnovu školu)8.

4 Budući da se autor i u „Srpskoj gramatici" (2001) i u „Srpskom pravopisu" (2006) koristi istim nazivima, u tablici ih ne donosimo odvojeno.

5 Ako se u konzultiranom djelu ne pojavljuje naziv za određeni pojam, to označujemo znakom 0.

6 Konzultirale smo dva izdanja ijekavske verzije pravopisa, iz 1993. i 1995. Budući da se u oba koriste isti termini, u tablici ih ne donosimo odvojeno.

7 Brozović (1991: 412) razlikuje diobu fonema prema funkciji u slogu (nosi­telj sloga ili ne - samoglasnik ili suglasnik) i njihovoj prirodi (vokal, konsonant, so- nant). Naglašava da se dva kriterija ne smiju miješati.

8 U obrazovnim postignućima za 8. razred piše: „razumjeti razliku između načina nastajanja glasa i njegove ulogu u slogu (r kao zatvomik, najčešće suglasnik, katkad samoglasnik)".

Međutim, samo u našemu udžbeničkome korpusu (a ti su udžbenici nastali prije izradbe HNOS-a) potvrđeni su ovi slučajevi različite uporabe spomenutih naziva:

1. nazivi su samoglasnik/’otvornik/vokal sinonimni(Lugarić/Koharović 1998, Težak/Kanajet 1999, Bičanić/Lončarić 2003)

2. sinonimni su nazivi otvornik i vokal (odnose se na način postanka glasa, tj. na slobodu prolaska zračne struje), a samoglasnik ima drukčije značenje jer se odnosi na ulogu u slogu (Lugarić/Koharović 1998, Težak/Babić 2004)

3. sinonimni su nazivi samoglasnik i vokal, a naziv otvornik ima drukčije značenje (Dujmović-Markusi 2003,2004)

4. samoglasnik i otvornik imaju drukčije značenje, a vokal se ne spo­minje (Težak et aL 2004)

5. samoglasnik i otvornik imaju isto značenje, a vokal se ne spominje (Diklić/Janković 2004)

6. istoznačni su nazivi samoglasnik i vokal, a otvornik se ne spominje (Silić 2000a).

Analiza naziva suglasnik/konsonant/zatvornik/zapornik još je složenija jer se naziv suglasnik upotrebljava s jedne strane kao sinonim za zatvornik/zapornik, a s druge za šumnik/opstruent. Zbrku povećava i to što se nazivi zatvorni suglasnik/zatvornik/zapornik pojavljuju i kao sinonim nazivu okluziv.

U našemu su udžbeničkome korpusu potvrđeni ovi slučajevi uporabe spomenutih naziva:

1. nazivom suglasnik označuje se i nadređena i njoj podređena skupi­na glasova (Silić 2000a)

2. suglasnik i konsonant su sinonimi, treći je član sinonimnog niza šumnik (Lugarić/Koharović 1998)

3. zatvornik i suglasnik su sinonimi (Težak et al. 2004)

4. zatvornik i konsonant su sinonimi, suglasnik je naziv koji označuje ulogu glasa u slogu; zatvomici (konsonanti) dijele se na Šumnike i zvonČanike (Težak/Babić 2004)

5. nazivom suglasnik označuje se nadređena skupina koja se dijeli na šumnike/opstruente i zvonke suglasnike/sonante/zvončanike (Bičanić/Lončarić 2003).9

9Usp. HudeČek et al. (In Druck.)

U pravopisu Babić et al. (2005) pojavljuje se u istome značenju naziv zapornih, tj. taj se naziv odnosi na način postanka glasa (nalazi se u opreci prema otvomiku).

2.2. Podjela glasova

Glasovi se mogu dijeliti po zvučnosti, po mjestu i po načinu tvorbe. Podjelom glasova po zvučnosti dobivamo zvučne i bezvučne glasove {sugla- snike/samoglasnike). S tim nazivima nema problema i oni su istovjetni u hrvatskome i srpskome jeziku. Jedino se u knjizi Z. Jelaske pojavljuju i nazivi zvučnih i bezvučnih.

2.2.1. Podjela glasova po mjestu tvorbe

U odabranim srpskim izvorima glasovi se po mjestu tvorbe dijeleovako:

autor/i labijal bilabijal labiodental dentalSimić usneni

glas,labijal

dvousneni glas, bila- bijal

usneno-zubni glas, labio­dental

(jezično)zubni glas, (ling- vojdental

Gudurić labijal bilabijal labiodental dentalPešikan etal.10 0 0 0 0Stanojčić/Popović usneni

glas,labijal

0 usneno-zubniglas

zubni glas, dentalni glas

Klajn usneni,labijalnisuglasnik

0 usneno-zubni,labiodentalnisuglasnik

zubni, dentalni suglasnik

Paunović 0 0 0 0

autor/i palatal velar alveolarSimić (jezično)

prednjonepčani glas, (lingvo)palatal

(jezično)zadnjonepčani, (ling- vo)velar

0

Gudurić palatal velar alveolarPešikan et al.11 meki, prednjonepčani

suglasnik, palatal0 0

Stanojčić/Popović prednjonepčani, pala- talni glas

zadnjonepčani glas, velar

alveolar

10 Konzultirale smo dva izdanja ijekavske verzije pravopisa, iz 1993. i 1995. Budući da se u oba koriste isti nazivi, u tablici ih ne donosimo odvojeno.

11 Konzultirale smo dva izdanja ijekavske verzije pravopisa, iz 1993. i 1995. Budući da se u oba koriste isti nazivi, u tablici ih ne donosimo odvojeno.

Klajn prednjonepčani meki, palatalni suglasnik

zadnjonepčani, velami suglasnik

alveolarnisuglasnik

Paunović 0 0 0

Zbog velikoga broja konzultiranih autora teško je navesti istovjetne tablice hrvatskih naziva. Ovdje stoga navodimo samo odabir nekih konzulti- ranih udžbeničkih i gramatičkih izvora._________________ ___________ -i

autor/i labijal bilabijal labiodental dentalL/K12 13 * 15 usnenik dvousnenik zubnousnenik zubnikB/L33 0 dvousneni

glaszubnousnenisuglasnik

zubni suglasnik

D/M14 0 dvosunenisuglasnik

usnenozubnisuglasnik

prednjojezični, zubni suglasnik

T/B15 0 dvousnenik zubnousnenik zubnikJelaska16 17 18 * usnenik dvousnenik zubnousnenik zubnikBarić17 usneni

suglasnidvousnensisuglasnik

zubnousnenisuglasnik

0

Akad.gram.1*

usnenisuglasnik

dvousnenisuglasnik

zubnousneni (zub- no-usneni)

zubnik

B/H/M19 usnenik 0 0 0

autor/i palatal velar alveolarL/K20 21 22 palatal iedrenik desnikB/L23 nepčani suglasnik meko nepčani suglas­

nik, (mekonepčanik)nadzubni suglasnik

D/M41" sređnjojezicni,prednjonepčanisuglasnik

stražnjojezični, zadnjonepčani suglasnik

T/B43 nepčanik jedrenik

12 U udžbenicima autora Lugarić/Koharović 1998.

13 U udžbenicima autora Lončarić /Bičanić 2003.

34U udžbenicima autorice Dujmović-Markusi 2003,2004.

15 U gramatici autora Težak/Babić 2004.

16 U Jelaska 2004.

17 U gramatici Barić et al. 1997.

18 Akademijina gramatika 1991

39U pravopisu autora Babić et al. 2005.

20 U udžbenicima autora Lugarić/Koharović 1998.

21U udžbenicima autora Lončarić/Bičanić 2003,

22 U udžbenicima autorice Dujmović-Markusi 2003, 2004.

(mekonepčanici)Jelaska23 24 25 nepčanik jedrenik

"Barić55 0 jedrenikAkađ.gram.26 27

0 0

nepčanik 0

Temeljem analize navedenih tablica možemo zaključiti da u srpskomecziku postoje ovi sinonimni nizovi naziva:labijal labijal, labiialni suglasnik, usneni glas, usneni suglasnikbilabijal bilabijal, dvousneni glaslabiodental labiodental, lalbiodentalni suglasnik, usneno-zubni glas, usneno-

zubni suglasnikdental dental, dentalni glas, dentalni suglasnik, (jezično)zubni glas, (ling-

vo)dental, zubni glas, zubni suglasnikpalatal (jezično)pređnjonepčani glas, (lingvo)palatal, meki, prednjonepčani

suglasnik, prednjonepčani glas, palatal, palatalni glas, prednjonepčani meki suglasnik, palatalni suglasnik

velar (jezično)zadnjonepčani gas, (lingvo)velar, velar, velarani suglasnik, zađnjonepčani glas, zađnjonepčani suglasnik

alveolar alveolar, alveolarni suglasnik

U hrvatskome jeziku postoje ovi sinonimni nizovi naziva:labijal labijal, labijalni suglasnik, usneni suglasnik, usnenikbilabijal bilabijal, dvousneni suglasnik, dvousnenik, usneni suglasniklabiodental labiodental, usnenozubni suglasnik, usneno-zubni suglasnik,

zubnousneni suglasnik,zubnousnenikdental dental, dentalni suglasnik, prednjojezični suglasnik, zubni suglasnik,

zubnikpalatal nepčani suglasnik, nepčanik, palatal, palatalni suglasnik,

prednjonepčani suglasnik, sređnjojezični suglasnik, tvrdonepčani suglasnici, tvrdonepčanik

velar jedrenik, mekonepčani suglasnik, mekonepčanik, stražnjonepčani28 suglasnik, velar, velami suglasnik, zadnjojezični suglasnik, zađnjonepčani suglasnik

23 U gramatici autora Težak/Babić 2004.

24 U Jelaska 2004.

25 U gramatici Barić et al. 1997.

26 Akademijina gramatika 1991.

27 U pravopisu autora Babić et al. 2005.

28 Može se dodati i naziv grleni suglasnici potvrđen u Silić-Pranjkovićevoj gramatici (Silić/Pranjković 2005).

2.2.2. Podjela glasova po načinu tvorbe |

Po načinu tvorbe glasovni se u odabranim srpskim izvorima dijeleovako: 29

autor/i okluziv frikativ afrikataSimić lokalizovani pre­

gradni glas, eks­plozivni glas

lokalizovani tesnačni glas, strujni, frikativni glas

lokalizovani pregrađno- tesnačni glas, afrikata

Gudurić okluzivni suglas­nik, okluzivi

frikativni glas, frikativ

sliveni suglasnik, afrikata

Pešikanetal. praskavi suglas­nik

strujni suglasnik sliveni suglasnik, sliveni šuštavi suglasnik, afrikata

Stanojčić/Popović eksploziv frikativni glas afrikataKlajn ploziv, okluziv frikativ afrikataPaunović 0 | 0 0

autor/i sonant nazal likvida lateral | vibrantSimić polulokalizovani

glas, glasnik, sonant

0 0 0 10

Gudurić 0 nazalnisuglasnik

0 lateral vibrant

Pelikan et al. sonant 0 0 0 0Stanojčić/Popović glasnik, sonant nazal 0 lateral vibrantKlajn sonant nazal likvida 0 0Paunović 0 0 0 0 0

Zbog velikoga broja konzultiranih autora teško je navesti istovjetne tablice hrvatskih naziva. Ovdje stoga navodimo samo odabir nekih konzulti­ranih udžbeničkih i gramatičkih izvora.29______ ________________________

autor/i okluziv frikativ afrikata sonant:L/K praskavi zatvomik tjesnačni zat­

vomikpraskavo- tjesnačni (sli- venik) zatvor- nik

0

B/L zatvomi suglasnik okluziv (zapomik)

tjesnaČnisuglasnik

sliveni suglas­nik, poluzat- vomi suglas­nik, afrikata

sonant

D/M zatvomi suglasnik tjesnačnisuglasnik

poluzatvomisuglasnik

zvonacnik

29 Iscrpne tablice vidi u radu Hudeček et al.

T/B zapomik, prekid- nik

tjesnačnik slivenik zvonačnik

Jelaska prekidnik tjesnacnik slivenik zvonačnikBarić zatvonii suglasnik tjesnačnik poluzatvomi

suglasniksonant

Akad.gram.

okluziv neprekidnisuglasnik,tjesnačnisuglasnik

afrikat sonantnisuglasnik

B/H/M 0 0 0 0

autor/i nazal likvida lateral vibrantUK nosni zatvomik 0 0 drhtavi

zatvomikB/L nosni suglasnik, na­

zal, nosniktekući so­nant

bočni sonant, lateral

treperavisonant,titrajnik

D/M nosnik protocnik 0 0T/B nosni zvonačnik nos-

nikprotočnik,tekućnik

bočnik treptajnik,titrajnik

Jelaska nosnik protočnik bočnik treptajnikBarić nosni suglasnik tekući

suglasnikbočni suglas­nik

treperavisuglasnik

/Akad. gram. nosni suglasnik 0 bočni suglas­nik

treperavisuglasnik

B/H/M 0 0 0 0

Temeljem analize navedenih tablica možemo zaključiti đa u srpskome jeziku postoje ovi sinonimni nizovi naziva.

okluziv eksploziv, eksplozivni glas, lokalizovani pregradni glas, okluziv, okluzivni suglasnik, ploziv, praskavi suglasnik

frikativ frikativ, frikativni glas, lokalizovani tesnačni glas, strujni glasafrikata afrikata, lokalizovani pregradno-tesnačni glas, sliveni suglasnik, slive­

ni šuštavi suglasnik,sonant glasnik, polulokalizovani glas, sonant'nazal nazal, nazalni suglasniklikvida likvida

-lateral lateral/vibrant vibrant

U hrvatskome jeziku postoje ovi sinonimni nizovi naziva:/okluziv eksplozivni suglasnik, okluzi, praskavac, praskavi suglasnik, pregrad-

nik, zapomik, zatvomi suglasnik/frikativ frikativ, frikativni suglasnik, strujnik, tjesnačni suglasnik, tjesnačnikafrikata afrikata, afrikatni suglasnik, polupregradnik, poluzatvomi suglasnik,

praskavo-tjesnačni suglasnik, prekidni tjesnačnik, slivenik, sliveni suglasnik

vibrant drhtavi suglasnik, titrajnik, treperavi suglasnik, vibrant, vibrantni suglasnik

nazal nazal, nazalni, nosniklikvida likvide, tekući suglasnik, tekućniklateral bočni suglasnik, bocnik, lateralsonant sonantni spirant, tjesnačnik

2.2.3. Nazivi glasovnih promjena

Različiti nazivi glasovnih promjena u srpskome jeziku navedeni su u sljedećim tablicama:

a)

autor/i „nepo­stojano a“

alternacija l/o palatalizacija sibilarizacija jotacija

Simić nepo­stojano a

srnena sonanta 1 vokalom o; zamena glasa 1 samoglasni­kom o

srnenazadnjonepčani/ palatalni sugla­snik; prva palatalizacija; palatalizacija

druga palata­lizacija; sibilarizacija

jotovanje

Gudurić 0 0 0 0 0Pelikan et al.

nepo­stojano a

promjena I u o prva palataliza- cija

druga palata­lizacija

jotovanje

StanojČić/Popović

nepo­stojano a, alternacija a/0

alternacija l/o palatalizacija sibilarizacija jotovanje

Klajn nepo­stojano a

prelazak 1 u o palatalizacija sibilarizacija jotovanje,jotacija

Paunović | 0 0 0 0 0

biautor/i jednačenje po zvučnosti jednačenje

po mjestu tvorbe

ispadanjezatvomika

disimilacija /

Simić smena/altemacija po zvučnosti; smena zvučni- bezvučni suglasnik; jednačenje po zvučnosti

jednačnje pomjestutvorbe

ispadanjesuglasnika

disimilacija,razjednačavanje

Gudurić 0 0 0 0Pešikan et al.

jednačenje suglasnika po zvučnosti

jednačenje po mjestu tvorbe

uprošćavanjesuglasničkihgrupa

disimilacija,razjednačavanje

Stanojčić/Popović

alternacija zvučnih i bezvučnih glasova, jednačnj e/asimilacij a suglasnika po zvučnosti

jednačenje po mestu artikulacije

0 disimilacija

Klajn jednačenje po zvučnosti jednačenje po mestu tvorbe

0 disimilacija

[Tpaunović \ 0 1 0 1 0 1 0

Različiti nazivi glasovnih promjena u hrvatskome jeziku navedeni su i u sljedećim tablicama: f a)

§ autor/i „nepostojano a“ alternacija l/o palatalizacija sibilarizacijaIL/K nepostojano a zamjena I sa o palatalizacija sibilarizacijaB/L nepostojano a alternacija l/o

vokalizacijapalatalizacija sibilarizacija

D/M nepostojano a zamjena I sa o palatalizacija sibilarizacijaT/B nepostojano a zamjena 1 sa o palatalizacija sibilarizacijaAkad.

: gram.0 0 0 0

;.Jelaska 0 0 0 0;Barić alternacija a/o vokalizacija palatalizacija sibilarizacijaHNOS nepostojano a 0 palatalizacija sibilarizacijaB/H/M 0 0 0 0

b)i autor/i jotacija jednačenje po

zvučnostijednačenje po mjestu tvorbe

ispadanje zatvomi- ka

L/K jotacija jednačenje suglas­nika po zvučnosti

jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe

ispadanje

B/L jotacija jednačenje po zvučnosti

jednačenje po mjestu tvorbe

ispadanje suglasni­ka

D/M jotacija jednačenje suglas­nika po zvučnosti

jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe

ispadanje suglasni­ka (gubljenje) suglasnika

>T/B jotacija jednačenje suglas­nika po zvučnosti

jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe

gubljenje suglasni­ka

Akad. ; gram.

0 0 0 0

' Jelaska 0 0 0 0Barić jotacija jednačenje suglas­

nika po zvučnostijednačenje suglasnika po mjestu tvorbe

ispadanje suglasni­ka

'HNOS jotacija jednačenje po zvučnosti

jednačenje po mjestu tvorbe

ispadanje suglasni­ka30

30 U HNOS-u su glasovne promjene navedene kao obrazovna postignuća za * 8 . razred.

B/II/M 0 jednačenje jednačenje za- gubljenje zaporni-šumnika po pomika po tvor- kazvučnosti benom mjestu

U tablici su navedene samo glasovne promjene koje se pojavljuju i u srpskim izvorima. Svi hrvatski izvori navode i nepostojano e, glasovnu prom­jenu svojstvenu za hrvatski jezik koja se ne pojavljuje u srpskome jeziku, neki l izvori među glasovnim promjenama spominju i navezak, prijeglas, prijevoj,! alternaciju ije/je/e/i31, gubljenje suglasnika (različita glasovna promjena odf ispadanja) i epentezu. $

U srpskome se jeziku pojavljuju ovi različiti nazivi glasovnih promje-:| na: ':1

alternacija l/o : alternacija l/o, prelazak 1 u o, promena 1 u o, smena sonanta 1 vokalom o, zamena glasa I samoglasnikom o

disimilacija disimilacija, razjednačavanjeispadanje zatvomi- ka

ispadanje suglasnika, uprosčavanje suglasničkih grupa

jednačenje po mjestu tvorbe

jednačenje po mestu artikulacije, jednačenje po m(j)estu tvorbe

jednačenje po zvučnosti

alternacija zvučnih i bezvucnih glasova, jednačenje po zvučnosti, jednačenje /asimilacija suglasnika po zvučnosti, smena / alternacija po zvučnosti, smena zvučni-bezvučni suglasnik

jotacija jotacija, jotovanjenepostojano a alternacija a/o, nepostojano apalatalizacija palatalizacija, prva palatalizacija, smena zadnjonepčani

/palatalni suglasniksibilarizacija druga palatalizacija, sibilarizacija

U hrvatskome jeziku postoje ovi različiti nazivi glasovnih promjena:alternacija l/o alternacija l/o, zamjena 1 s(a) o, zamjena 1 > o, vokali-

zacijaalternacije ije/je/e/i alternacije ije/je/e/i, smjenjivanje ije/je/e/i, zamjene

(alternacije) ije/je/e/i

31 Ovdje je važno napomenuti da se svi hrvatski izvori ne slažu ni o statusu dugoga refleksa jata. Naime, u nekim se izvorima dugi jat promatra kao fonem ietl (Težak/Babić 2004, Barić et al. 1997, Raguž 1997, Ham 2002, a u nekima kao morfo- nem (Škarić 1996). Više o statusu refleksa jata u hrvatskome jeziku vidi i u| Isabegović 2006: 33-34 i Jelaska 2004: 72-74. Konzultirani srpski izvori ne bave se|j posebno alternacijama jata. Samo Pešikan et. al. (1993: 64) donose „Praštokavsko jatf j po izgovoru je bilo između e i i, a do kraja srednjega vijeka diferenciralo se utlagnom torjako: izgovornim otvaranjem u e (ekavica), zatvaranjem u i (ikavica) i diftongizacM jom (raščlanjivanjem samoglasniČke artikulacije) u zamjene tipa ie, ije, je (ijekavi­ca)/1

disimilacija disimilacija, razjednačivanje

ispadanje zatvomika gubljenje suglasnika, gubljenje zapomika, ispadanje suglasnika, stapanje suglasnika, ispadanje, gubljenje ili redukcija32

jednačenje po mjestu tvorbe

glasovna promjena na granici morfema, jednačenje po mjestu tvorbe, jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe, jednačenje zapomika po tvorbenom mjestu, mjesno jednačenje

jednačenje po zvučnosti glasovna promjena na granici morfema, jednačenje po zvučnosti, jednačenje suglasnika po zvučnosti, jednačenje šumnika po zvučnosti

jotacija jotovanja33 34

nepostojano a alternacija a/o, nepostojano apalatalizacija —

sibilarizacija -

| Nazivlje glasovnih promjena ujednačenije je nego ono za vrste glaso- f va, no ipak se unutar istoga priručnika katkad pojavljuje i nekoliko naziva za istu pojavu (npr. Simić se koristi nazivima smena zadnjonepčani/palatalni suglasnik, prva palatalizacija, palatalizacija, a Stanojčić i Popović alternaci­ja zvučnih i bezvuČnih glasova, jednačenje po zvučnosti, asimilacija po

Izvučnosti).

2.2.4. Neka sporna pitanja određenja glasovnih promjena

Na temelju pregledanih hrvatskih izvora dolazimo do zaključka d a je naziv nepostojano a 34u hrvatskoj literaturi zapravo višeznačan jer označuje:

32 Postavlja se pitanje je H stapanje i ispadanje/gubljenje suglasnika (zapravo bi trebalo govoriti o zatvomicima, a ne o suglasnicima) ista ili različita glasovna promjena jer samo udžbenik ,,Fon-fon“ (Dujmović-Markusi 2003, 2004) razlikuje ispadanje suglasnika koji je različit od susjednih suglasnika i ispadanje (naziva ga stapanje) jednog od dvaju istih suglasnika.

33 Naziv jotovanje nalazi se u starijim izvorima, npr. u Pavešićevu „Jezičnom savjetniku s gramatikom11 ili u Florschtitzovoj gramatici.

34 U literaturi se susreće i naziv blagoglasno a (Babić 1991: 33):

62 U neke se osnove umeće blagoglasno a da se izbjegne neobična suglasni­ka skupina:

pisamce <pismo,pisma-a (zbog *pismce)

stakalce < staklo, stakl-a (zbog *staklce)

bdsanski < Bosna, Bosn-e (zbog *bosnski)

a) sam glas

b) glasovnu promjenu.

Ako označuje sam glas, naziv je jasan i precizan. Stoga bismo npr. u nizu djevojaka, momak, zadatci, pijetao, zla lako izdvojili primjere u kojima, se pojavljuje nepostojani glas a {djevojaka, momak, pijetao).

Međutim, ako govorimo o glasovnoj promjeni, odgovor nije uopće ja­san ni jednoznačan. Prije svega, prisutna je terminološka neujednačenost - o nepostojanome se a govori kao o glasovnoj promjeni i kao o morfološki i tvorbeno uvjetovanoj alternaciji. Također nije dovoljno jasno u kojim se obli­cima određenih imenskih riječi pojavljuje glasovna promjena jer se udžbenici i priručnici uglavnom zadovoljavaju točnim navođenjem oblika s nepostoja­nim a.35

Kao i u hrvatskoj literaturi i u srpskoj je naziv nepostojano a viseznačan ili je teško iščitati upotrebljavaju li ga pojedini autori kad govore o samom glasu ili o glasovnoj promjeni. Naime, paragrafi u kojima se tumači ta vrsta morfološki i tvorbeno uvjetovane alternacije redovito nose naslov Ne­postojano a. U daljnjem tekstu nalazimo tvrdnje poput „takvo a koje se nekad pojavljuje, a nekad izostaje u sistemu oblika nazivamo nepostojano a“36, ili definiciju „Glas a koji se u nekim oblicima reči javlja, a u drugima ga oblici­ma (ili srodnim rečima) nema - zove se nepostojano att31, Što bi značilo da se nazivom označava sam glas. Ipak, pri nabrajanju glasovnih promjena većina konzultiranih izvora naziv nepostojano a donosi ravnopravno s palatalizaci- jom, sibilarizacijom, jotovanjem, Što bi značilo da se on odnosi i na vrstu gla­sovne promjene. Samo autori Stanojčić i Popović (2002: 42) jasno diferenci­

IstarskT < Istra, Istr-e (zbog *istrski)

crnački < crnac, crnc-a (zbog *crnčki).

Umetanje blagoglasnog a u neke osnove zadaje određene toretske teškoće pa je katkada praktički jednostavnije ako se kaže da se kao osnova uzima nominativni lik:

sudački < sudac (osnova suc-a)

svetački < svetac (osnova svec-a)stvaralački < stvaralaca (osnova stvaraoc-a). Iz navedenih potvrda nije jas­

no smatraju li autori blagoglasno a sinonimom nepostojanomu a. U poglavlju o gla­sovnim promjenama pojavljuje se samo naziv nepostojano a.

35 Više o tome vidi u Horvat/Mihaljević 2007 (u tisku).

36Pešikan et al. 1993: 95).

37 Simić 2001:99.

■

V

V

raju između nepostojanog a kao naziva za glas i alternacije a/0 kao naziva kojim se označuje glasovna promjena.

O nepostojanom a govori se kod imenica (lonac — lonca, koplje — ko- palja), pridjeva (dobar - dobra), glagola (rekao - rekla) i prijedloga (s - sa, uz — uza).

U hrvatskoj se literaturi a u s — sa, uz — uza najčešće smatra na- veskom, a ne nepostojanim a. Ipak u nekim se izvorima navezak a izjednačuje s nepostojanim a. U „Hrvatskoj gramatici" (Barić et al. 1997) pod podnaslo­vom „Proširivanje" (1997: 81-82) navodi se alternacija o/a, koja se javlja npr,:

- na početku osnove u prezentu (inf. trti - prez. tarem)

- u prijedlogu i prefiksu {k~~ ka, s - sa, strugati - sastrugati). „Enci­klopedijski lječnik lingvističkih naziva, I. Dio", u kojem se za nepostojano a kaže: „[...] imaju ga promjenljive riječi, osobito imenice i pridjevi, ali dolazi kadšto i u nekih prijedloga (usp. s - sa, k - ka) [...]“

Pitanje koje se tijekom iščitavanja hrvatskih izvora nametnulo kao prijeporno jest i pitanje odnosa jotacije i epenteze. Nije jasno jesu li to u suv­remenome hrvatskom jeziku dvije neovisne glasovne promjene ili se radi o jednoj promjeni koja u sebi obuhvaća dva koraka. Moguće dvojbe potječu naravno iz nejasnih ili proturječnih formulacija u udžbenicima ipriručnicima 38

U srpskoj se literaturi taj problem ne pojavljuje. Govoreći o toj alter­naciji, autori se koriste samo nazivom jotacija. Nazivi epenteza ili epentetsko j uopće se ne spominju, nego se samo kao primjeri za jotaciju donose zamjene t> ć, 1 > Ij, n > nj, b > bij i p > plj.

3. Zaključak

Analizom svih navedenih primjera možemo zaključiti da je sinonimija internacionalizma i domaćega naziva prisutna u glasovnome nazivlju i nazivlju glasovnih promjena i hrvatskoga i srpskoga jezika. Usto je u obama jezicima prisutna i sinonimija unutar domaćih naziva39. Ipak usporedimo li broj hrvatskih i srpskih istoznačnica koje odgovaraju pojedinome

38 Npr. u Dujmović-Markusi (2003, 2004) epenteza se nalazi u popisu gla- sovnih promjena: Epenteza kada se usneni suglasnici b, p, m i v nađu ispred glasa j,umeće se 1 (epentetsko 1 ili umetnuto 1).

i: 39 Pri analizi sinonimije hrvatskih naziva uzimani su u obzir svi nazivipotvrđeni u korpusu i navedeni u citiranim člancima, a ne samo nazivi koji su nave­deni u skraćenim tablicama koje se nalaze u ovome radu.

internacionalizmu, vidimo da je sinonimija ipak nešto češća u hrvatskome nego u srpskome glasovnom nazivlju.

i

1Također možemo zaključiti da su u hrvatskome glasovnome nazivlju

češće izvedenice {dvousnenik, jedrenik, nepčanik, usnenik, zubnik, zubnous- nenik) dok u srpskome prevladavaju dvorječni nazivi {pregradni glas, eksplo­zivni glas, strujni suglasnik).

internacionalizam hrvatski naziv srpski nazivlabijal 5 4bilabijal 5 2labiodental 5 3dental 6 5palatal 8 6velar 9 4okluziv 10 7frikativ 6 4afrikata 12 5vibrant 5 1nazal 3 2likvida 3 1lateral 3 1

Literatura

Frančić 2006: Frančić, A. et al. Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome jeziku. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

Ham 2002: Ham, S. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga.

Horvat/Mihaljević 2007: Horvat, MTMihaljević, M. Neki problemi u temelj­noj jezikoslovnoj literaturi. (In Druck).

Hudeček et al.: Hudeček, L. et al. Sinonimni parovi i nizovi u temeljnom jezi­koslovnom nazivlju. In: Filologija. Nr. 46. (In Druck).

Isabegović 2006: Isabegović, F. Struktura i uloga sloga u engleskome i hrvatskome jeziku (kontrasiivna analiza u svjetlu dosadašnjih teorija i metoda). Univ. Dissertation. (Handschrift).

Mihaljević 1998: Mihaljević, M. Terminološki priručnik. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

Mihaljević 2007: Mihaljević, M. Međuudžbenička i unutarudžbenička sino­nimija i nepodudami terminološki sustavi. In: Cesi, M./Barbaroša- Šikić, M. (Hg.): Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika. Zagreb Slap.

Horvat/Mihaljević 2007: Mihaljević, M./Horvat, M. Glasovne promjene: ne­postojano a i e, epenteza i jotacija (problematizacija naziva, definicija i međuodnosa glasovnih promjena). In: Rasprave. Nr. 33. (In Druck).

Skarić 1996: Škarić, I. Što s hrvatskim standardnim refleksom dugoga staroga jata? In: Govor. Časopis za fonetiku. Zagreb, 1996. Nr. X III/l-2 . S. 1-23.

Hrvatski izvori

Babić 1991: Babić, S. Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti/Nakladni zavod Globus.

Babić 1991: Babić, S. et al. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb: HAZU/Nakladni zavod Globus.

Babić et al. 1996: Babić, S. et al. Hrvatski pravopis. Zagreb: Školska knjiga.

Babić et al. 2005: Babić, S et al. Hrvatski školski pravopis. Zagreb: Školska knjiga.

Barbaroša-Šikić/Cvikić 2004: Barbaroša-Šikić, M./Cvikić, L. Hrvatski jezik 1, udžbenik. Zagreb: Školska knjiga.

Barić et al. 1997: Barić, E. et al. Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.

Barić et al. 1999: Barić, E. et al. Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje/Pergamena/Školske novine.

Bičanić/Lončarić 2003: Bičanić, A./Lončarić, M. Hrvatski jezik 1, udžbenik za 1. razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Čubrić 2001: Čubrić, M. Hrvatski jezik 2 , udžbenik za 2. razred četverogo­dišnjih strukovnih škola. Zagreb: Školska knjiga.

Diklić/Janković 2004: Diklić, Z./Janković, B. Moj hrvatski, udžbenik za 5. razred osnovne škole. Zagreb: Znanje.

Dujmović-Markusi 2003: Dujmović-Markusi, D. Fon-fon 1, udžbenikhrvatskoga jezika za prvi razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Dujmović-Markusi 2003: Dujmović-Markusi, D. Fon-fon 2, udžbenikhrvatskoga jezika za drugi razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Dujmović-Markusi 2004: Dujmović-Markusi, D. Fon-fon 3, udžbenikhrvatskoga jezika za treći razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Dujmović-Markusi 2003: Dujmović-Markusi, D. Fon-fon 4, udžbenik hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Florschiitz 2002: Florschutz, J. Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Ex libris.

HNOS 2006: HNOS. Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Hudeček et al. 2001: Hudeček, L. et al. Hrvatski jezik IV, Udžbenik za IV. razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Jelaska 2004: Jelaska, Z. Fonološki opisi hrvatskoga jezika. Glasovi, slogovi, naglasci. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

Lončarić/Bičanić 2003: Lončarić, M./Bičanić, A. Hrvatski jezik 2, udžbenik za 2. razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Lugarić/Koharović 1998: Lugarić, Z./Koharović, N. Hrvatski jezik 7, Udžbenik za sedmi razred osnovne škole. Zagreb: Profil.

Lugarić/Koharović 2006: Lugarić, Z./Koharović, N. Hrvatski jezik, udžbenik za osmi razred osnovne škole. Zagreb: Profil.

Pavešić 1971: Pavešić, S. Jezični savjetnik s gramatikom. Zagreb: Matica hrvatska.

Pranjković 2001: Pranjković, I. Hrvatski jezik 3, udžbenik za 3. razred gimna­zije. Zagreb: Školska knjiga.

Raguž 1997: Raguž, D. Praktična hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada.

Samardžija 1998: Samardžija, M. Hrvatski jezik 4, Udžbenik za IV. razred gimnazije. Zagreb: Školska knjiga.

Silić/Pranjković 2005: Silić, J./Pranjković, I. Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga. '

Silić 2000a: Silić, J. Hrvatski jezik 1, udžbenik za 1. razred gimnazije. Zagreb: Školska knjiga. I

Silić 2000b: Silić, J. Hrvatski jezik 2, udžbenik za 2. razred gimnazije. Zagreb:; Školska knjiga. jj

Težak/Babić 2004: Težak, S./Babić, S. Gramatika hrvatskoga jezika -? priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga. |

Težak/Kanajet 1999: Težak, S./Kanajet, L. Moj hrvatski 5, udžbenik za S$ razred osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga. J

Težak/Diklić 2003: Težak, S./Diklić, Z. Moj hrvatski, udžbenik za 6. razred osnovne škole. Zagreb: Znanje.

Težak et al. 2005: 2005: Težak, S. et al. Hrvatski jezik 6, udžbenik za šesti razred osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga.

Težak/Klinžić 1998: Težak, S./Klinžić, Z. Hrvatski jezik 7, udžbenik. Zagreb Školska knjiga.

Težak et al. 2004: Težak, S. et al. Moj hrvatski 8, udžbenik. Zagreb: Školska knjiga.

Vignjević/Znika 2003: Vignjević, J./Znika, M. Hrvatski jezik III, Udžbenik za III. razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Srpski izvori

Gudurić 2004: Gudurić, S. O prirodi glasova. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Klajn 2006: Klajn, I. Gramatika srpskog jezika. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Paunović 2002: Paunović, T. Fonetika i/ili fonologija. Kritički prikaz fonolo- ših teorija XX. veka. Niš: Prosveta.

Pešikan et al. 1993: Pešikan, M. et al. Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska.

Pešikan et al. 1994: Pešikan, M. et al. Pravopis srpskoga jezika. Školsko izdanje. Beograd: Matica srpska/Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Simić 2001: Simić, R. Srpska gramatika 1. Beograd: MX aktuel.

Simić 2006: Simić, R. Srpski pravopis. Beograd: Jasen.

Stanojčić/Popović 2002: Stanojčić, Ž./Popović, Lj. Gramatika srpskog jezika. Udžbenik za I, II, III i IV razred srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Milica Mihaljević - Barbara Štebih (Zagreb)

Vergleich der kroatischen und serbischen phonologischen Terminologie

In der vorliegenden Arbeit wird die kroatische phonologische Terminologie mit der serbischen verglichen. Das Hauptinteresse gilt dabei der Einteilung der Laute und den Benennungen der Lautveranderungen. Als einer der grundlegenden Unter- schiede wird hervorgehoben, dass im kroatischen Ableitungen (usnenici, desnici) besonders haufig sind, wahrend im Serbischen neben den Intemationalismen termino- logisierte Syntagmen iiberwiegen. Die durchfuhrte Analyse hat gezeigt, dass in den kroatischen Quellen, Bedeutungsunterschiede zwischen den Termini suglas­nik!samoglasnik einerseits und otvorniklzatvormk/zapornik andererseits bestehen. In den serbischen Quellen gibt es diese Unterscheidung nicht. In der kroatischen Litera- tur ist Synonymie haufiger als in der serbischen, obwohl auch in den serbischen Quel- len fur die meisten Begriffe unterschiedliche Benennungen bestehen.

Milica Mihaljević, Barbara Štebih Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ulica Republike Austrije 16 10 000 Zagreb Hrvatskammihaljevic@ihj j .hi bstebih@ihjj.hr