Behar broj 109 Layout 1 - kdbhpreporod.hr · 7 Hamdija Kreševljaković: Strani putopisci o našoj čaršiji 9 Ibrahim Karabegović: Sarajevo u očima stranih putopisaca od polovine

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 109 l CIJENA 20 KN

Strani putopisci o Bosni i Hercegovini

BEHAR

ZEMLJAĆEIFA I KISMETA

2

SADRŽAJ

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeured nikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić.Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodneknjiževne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar oci-jenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom,dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-vorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

BEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Uredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADŽIĆNAVAEYRukopisi i fotografije se ne vraćaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Vukovarska 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafički dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.

Na naslovnici: Eduard Loidolt

RIJEČ UREDNIKA3 Sead Begović: A što ako ti

zemlja izbaci kosti?

ZEMLJA ĆEIFA I KISMETAStrani putopisci o BiH

5 Ajka Tiro Srebreniković: Svikrećemo u krug istimputem: Priča i putopis uknjiževnim djelima

7 Hamdija Kreševljaković:Strani putopisci o našojčaršiji

9 Ibrahim Karabegović:Sarajevo u očima stranihputopisaca od polovine 16.do kraja 17. stoljeća

12 Lejla Gazić: Sarajevo uljetopisima iz 17. i 18.stoljeća

14 Omer Hadžiselimović: Navratima Istoka (engleskiputnici o Bosni i Hercegovi-ni od 16. do 20. vijeka)

33 Kratki francuski putopiskroz Hercegovinu inovopazarski sandžak izgodine 1611. Priopćio: Vjekoslav Jelavić

37 Midhat Šamić: Francuskiputnici u Bosni iHercegovini u XIX. stoljeću(1836. – 1878.) i njihoviutisci o njoj

45 Aleksandar Fjodorović Giljfer-ding: Putovanje po Bosni,Hercegovini i Staroj Srbiji Preveo s ruskog: Branko Čulić

52 Matija Mažuranić: Pogled uBosnu, ili kratak put u onuKrajinu (učinjen 1839.-40.po Jednom Domorodcu)

57 Hamdija Kreševljaković:Ahmed Dževdet - pašinapisma o Bosni iz 1864.godine

62 Dr. August Heimer: KrozBosnu i Hercegovinu: ilustrirani historijski,geografski i etnografskiopisPriredio i preveo sa švedskog: IzetMuratspahić

64 Ibrahim Krzović: EduardLoidolt

65 Vefik Hadžismajlović:Edmund Misera

67 Akvareli: Bosna i Hercegov-ina – ljudi, gradovi krajevi:Eduard Loidolt

Edmund Misera

75 Radoslav Lopašić: Bihać iBihaćka krajina(Mjestopisne i poviestnecrtice)

79 Heinrich Renner: Bosnom iHercegovinom uzduž ipoprijeko 1896S njemačkog preveo: Ibrahim Dizdar

85 Muhamed Ali-paša: Ljetnoputovanje u Bosnu i Herce-govinu Prevela i priredila: Hana Younis al-Ghoul

90 Robert Michel: Mostar -1908 (s fotografskimsnimcimaWilhelmaWienera)S njemačkog preveo: IrfanČolaković

96 Leon Biliriski: Bosna i Herce-govina u UspomenamaLeona BiliriskogPrijevod s poljskog: Zdravka Zlodi

100 Karin Boye: Izlet u TrebinjePriredio i sa švedskog preveo: IzetMuratspahić

103 Tone Bringa: Biti muslimanna bosanski način: identiteti zajednica u jednom sred-njobosanskom selu Prevela: Senada Kreso

112 Robert J. Donia: SarajevoBiografija gradaPrijevod s engleskog: DanielaValenta

3BEHAR 109

Kako pristupiti putopisu kao književnopovijesnom fenomenu, putnici između 15. i19. stoljeća nisu to mogli znati zbog manjkaknjiških uzora i ne shvaćajući posve po du -darnost s fikcionalnom pripovjednom pro-zom, a oslanjajući se mahom na geografskopovijesne koordinate (koji uključuju i lijepepanoramske prizore krajolika i pojedinihnaselja i gradova te počesto unaprijed kori-steći nepouzdane podatke oskudnog putnogitinerarija). Dakle, neki su strani putopisci,zastupljeni u ovom broju “Behara“, zaistazaslijepljeni pejsažnom ljepotnošću bujneBosne i krševite Hercegovine, neke pak uz ne -miruje i privlači politička konstelacija ra s -peta između dva carstva, potom vjerski ra s -pored pučanstva (detaljni opisi pojedinač nihkateheza i adeta, folklor, odijevanje, ples,hrana, oružje, alati), običajne zakonitosti usvakodnevnom životu, školstvo, suds tvo,

sociopsihološki aspekti kulture, ekonomija,građevinarstvo (posebice kada je riječ o bogo-moljama), jeziku (strastvenim slavenskimbesjedama muslimana, katolika i pravoslava-ca, ali i nazočnost te značaj turskog jezika:“gdje pasu začarane ovce i stoka, a vile lebdeu izmaglici na ivici šuma“), mitska vjerova-nja, smrti (sahrane) urokovanja, ašikovanja iudvaranja (Prmjerice: “...mjesec u njedrimaNeretve i ta svjetlost, taj veo, koji obavijagipke djevojke kojima se s propi s nom strogo-šću pristupa ...“, ili “žene koje šire miris ruži-nog ulja, ružine vodice, eks t ra kta agave,mošusa, šafrana i ambre, a vi d ljiv je i odblje-sak pudera od bijele perunike). Sve će to ispu-

niti neodoljivi poriv za pu tovanjem koji je jačiod nemilih događaja s kojima se susreću stra-ni putnici (diplomate, avanturisti poput‘engleskih gentlemena, svećenici misionari,špijuni, znanstvenici itd.): ponekad s pljesni-vim i kiselim ogris kom hljeba u ustima i roje-vima buha koje se gnijezde u njihovim kosa-ma na sumnjivim konacima ili pak kaomusafiri za raskošnim valijskim soframa.

Naime, i nije sve strašno kao što nije i nibajkovito, ali je posvema ozbiljno. Najvećauvreda koju možete uputiti Bosancu jeste damu poželite “da mu zemlja izbaci kosti“. No,prije svake namrštenosti, putnika namjer-nika pozvat će se na kafu i lulu duhana i onće pritom spoznati da domaćini lijepo pjeva-ju, da posjeduju pjesnički genij u ljubavnimsadržajima i ratničkim podvizima u pjesma-ma koje su dostojne jednog Ahila. Počestobrzopleti zaključci putnika zamućuju pravostanje na terenu te su im napisi letimični jerproishode iz usputnih razgovora, a takvi su -go vornici (muslimani, kršćani, hrišćani)pre tjerano ističu one strukturalne crte svo -ga života koje su srodne samo njihovom na -ro du i plemenu. U takvim uslovima vrlo jeteško putopiscu postići neponovljivu jedin-stvenost i disparatnost BiH. Dakle, putopi-sac se stalno pojavljuje u ulozi persone tra-gajući za vjerodostojnim podacima koji sekreću između javnih načela i privatnih isku-stva. Dobro je primijetiti da uz kritičke sta-vove pojedini autori zauzimaju estetske, saz-najne i moralne stavove koji proishode sobzirom na uživanje što ga neko iskustvoispunjava samo po sebi. U tom smislu, ubrzoće saznati što je čast, hrabrost, gordost, rato-bornost, ali i (su)osjećajnost te plahost i tole-rantnost kao i (ponekad) odbojnost spramdrugoga. Ali neminovno, upoznat će što je to“ćeif“ (“samoišćeznuće u carstvu beskrajnos -ti“) te “kismet“ (sudbina, udes) koji su ne od -vo jiv dio svake osobnosti.

Nesumnjivo, ovi putnici sa svojim napisi-ma krče nove putove i nepoznatu će BiH uči-

Sead Begović

A što ako ti zemlja izbaci kosti?

Naime, i nije sve strašno kao što nije i ni bajkovito, ali je

posvema ozbiljno. Najveća uvreda koju možete uputiti Bosancu

jeste da mu poželite “da mu zemlja izbaci kosti“. No, prije svake

namrštenosti, putnika namjernika pozvat će se na kafu i lulu

duhana i on će pritom spoznati da domaćini lijepo pjevaju, da

posjeduju pjesnički genij u ljubavnim sadržajima i ratničkim

podvizima u pjesmama koje su dostojne jednog Ahila.

RIJEČ UREDNIKA

niti preglednijom i dostupnijom – for-mirajući svoj i tuđi perceptivni i recep-tivni sud, naravno s pozitivnim i nega-tivnim atribucijama koje “Behar“ jed-nom s radošću ističe, a drugi put nipo-što ne zaobilazi. Budući da je svakistrani putnik počesto i slikoputopisac,razvidno je da ga ne zanima pukadekoracija već izvorna komunikacija sprostorom i njenim stanovnicima.Neke kulturne vrijednosti (ne samokao one muzealne) očuvale su se donaših dana. Njihov opis, njihov kriti-čki kolorit, ovisi iz koje zemlje putopi-sac dolazi i, naravno, koji mu je zada-tak putovanja. Već po tome ne može-mo računati na feljtonističku objekcijuveć o posve novom prostoru stjecanjaznanja i iskustva o drugome. Pritomdominira ono što je manifestno i tran-sparentno bez suvišne kozmetike kojamu ulazi u “bijelo“ ili u “crno“. Važnoje znati da čitalac ne iščitava suhopar-nu kroniku. Dovoljno je znati da svakistanovnik BiH u rečenom razdobljumože huknuti u šake i raspaliti vas potintari, čuvajući dom (obitelj), čast ispektralnu tradiciju – ako vas već neprisili da omirišete barut. Ipak, svakigost je toplo ugošćen i ne mora umahodjuriti kao poparen, a to znači dasvaki Bosanac i Hercegovac shvaća daje svako gubljenje perspektive u no -vom druženju istom i gubljenje novogbitisanja – ako se, naravno, ne dovodiu pitanje njihov autentični način živo-ta.

Nitko do 19. stoljeća nije dolazio uBosnu pokusati svo znanje ovoga svi -je ta, osim ako to nije povremeni i pri-mamljivi razdor triju dominantnihvje ra na kojemu se može interveniratii sudjelovati. Iako se takav život ure -đu je kroz strategiju molitvenog čina,

bilo to kršćanskog, hrišćanskog ilimuslimanskog, jedno jest jedinstveno:ljubav prema vlastitoj zemlji u kojoj sedomicilno stanovništvo, svatko na svojnačin, ne da nikome natkriliti. Posluhnije uvijek dobro došao jer će Bosanac,primjerice, uvijek birati planinu negokip. Optimizam rođenja i raja (džen-neta) u tom će slučaju nadilaziti ganu-tljivu melodramu. Stoga, turski name-ti u jednom su razdoblju za običnuraju bili podjednako raspodijeljeni pabosanski muslimani nisu zbog toga bi -li posve izjednačeni s Osmanlijama.

I kad se čini da je vrijeme nepovra-tno stalo, u jednom trenutku shvaća-mo da je, bez obzira na vremenskudistancu, bruj pouka za sadašnjost(ovo vremenost) sve veća. Možda bipre slobodno bilo zaključiti, s obziromna veliku priču o globalizaciji, kolikosu integrativni procesi u ovom dijeluEurope spori s obzirom na prividesličnosti i razlike. No, ako sve ove pri-mjere shvatimo evolucijski postoji na -da u novi repertoar životnih arabeskijedne izmučene zemlje i ispačenog na -roda, jedne homogene rase (kako isti-ču putopisci u ovim prilozima) kojudijeli samo vjera i time se, po njima,BiH dijeli od Osmanskog carstva.Naime, islamizirani Bosanci uvijeksu se smatrali renegatima za razlikuod svojih susjeda katolika i pravosla-vaca, a s druge strane Osmanlije unjima ne vide ništa drugo do nepotpu-ne Turke, koji ne znaju turski (osimaga, pojedinih begova i diplomata) te

se prema njima počesto ophode kaoprema barbarima. Pritom ne smijemozapostaviti panslavističku orijentaci-ju hercegovačkih franjevaca u samo-stanu u Širokom Brijegu, kao što jevrlo upitan svirepi vjerski žar bosan-skohercegovačkih muslimana, jer, po -s toji niz dokaza o njihovu poštovanjuzakonitosti prava drugoga. Otudaopore ocjene Turaka (jer nisu previšeisticali svoje “slovenstvo“) od straneruskih putopisaca (primjerice: A. F.Giljferding). U njihovim napisimaskla njaju se i problemi katolika, pro-testanata i židova. Tako će neke odru žnih postupaka hrišćana pripisiva-ti turskom nasilju. Primjerice: za oš -tećenje crkava i ikona uvijek su imkrivi Turci, a ne hrišćanski seljaci kojisu iskapali po zidovima dijelove fresa-ka da ih ponesu kući protiv uroka.Ako je to bilo tako, možemo govoriti oideološkom porijeklu takvog viđenja.

Giljferding kaže da su osmanskiTurci donijeli svoju religiju (islam) pasu uspostavili administrativnu struk-turu “milleta“, po kojoj je pripadnostjednoj naciji bila detrerminirana vjer-skom pripadnošću, a ne, primjerice,zajedničkim teritorijem i jezikom. Da -kle, već tada su se narodnosnost i pri-padnost nekoj vjerskoj zajednici pre-klapali. Upravo stoga bi trebalo BiHmuslimane pitati (u naše doba), “štozna či deklaracija ‘Bosanac’, koju onisebi, za razliku od drugih entiteta, do -mi nantno priljepljuju na čelo. Zapra-vo, pošten čovjek bi trebao zaključitida ne bi trebalo biti preklapanja izme-đu države i nacije, bez obzira na kul-turni identitet zasnovan na pripadno-sti religijskoj zajednici. Dakle, oddavnina su postojale tri (ili više) et no -religijske zajednice koje govore is timjezikom, sve do rata 1991. go di ne kadaneki “nacionalno osvješ će ni“ odjed-nom počinju sintetski mi jenjati tradi-cionalne bo sa nske običajne kodove.

4

RIJEČ UREDNIKA

Nesumnjivo, ovi putnici sa svojim napisima krče nove putove i

nepoznatu će BiH učiniti preglednijom i dostupnijom – formirajući svoj

i tuđi perceptivni i receptivni sud, naravno s pozitivnim i negativnim

atribucijama koje ”Behar“ jednom s radošću ističe, a drugi put nipošto

ne zaobilazi.

No, ako sve ove primjere shvatimo evolucijski postoji nada u novi

repertoar životnih arabeski jedne izmučene zemlje i ispačenog

naroda, jedne homogene rase (kako ističu putopisci u ovim prilozima)

koju dijeli samo vjera i time se, po njima, BiH dijeli od Osmanskog

carstva. Naime, islamizirani Bosanci uvijek su se smatrali renegatima za

razliku od svojih susjeda katolika i pravoslavaca, a s druge strane

Osmanlije u njima ne vide ništa drugo do nepotpune Turke, koji ne

znaju turski (osim aga, pojedinih begova i diplomata) te se prema

njima počesto ophode kao prema barbarima.

5

ZEMLJA ĆEIFA I KISMETA

BEHAR 109

Književni oblici u čijoj se struktu-ri skrivaju nefiktivni žanrovi (kroni-ka, putopis, pismo, dnevnik itd.) nu -de čitatelju mogućnost “autentič ne“ i“istinite“ spoznaje vremena, događajai osoba, prisutnih u tom tekstu. Me -to nimijski način pisanja omogućavada se ne naruši privid pseudopovije-sne zbilje, u koju se u prvi plan stav-lja označeno koje ih sdrugim označenim u tek-stu, ipak, čini estetičkifunkcionalnim. Bez obzi-ra na tumačenja koja ovežanrove stavljaju podpla št “istinitosti“, čitate-lju se neumitno namećepitanje i autorove osob-nosti, a njegova, tobože,neutralna pozicija skri-vena je u načinu inter-pretiranja i predočava-nja stvarnosti. Individu -alni doživljaj nekog pros -tora ne može imati apso-lutnu oznaku istinitostijer vlastite emocije, kojeu trenutku pisa nja/zapi s - ivanja izbiju na površinu,nikad ne mogu biti ob -jektivne činjenice jer seza njih duboko vežemo,postavljajući ih na sa mopročelje našeg unu tar -njeg svijeta. Pa tako i unefiktivnim žanrovimakronike, putopisa, pisma,dnevnika itd.

Književnost je u svo-joj dugoj tradiciji oduvi-jek obilovala prostornimmetaforama koje ne pre -dstavljaju njen običan

ukras, jer se u kontekstu govora oodređenom prostoru skriva i oblikideologije, što znači da se prostornejedinice u književnom diskursu (iakosu dijelovi metonimijskog govora) nemogu tumačiti i prihvatiti kao objek-tivne činjenice. Suvremena književnateorija ukazuje na njihov značaj, prijesvega u okviru intertekstualne i

interkulturalne interpretacije knji-ževnog djela.

Čovjek postmodernog vremenanastoji razumjeti i shvatiti onaj drugiidentitet te zbog toga i postmodernakritika pokazuje više interesa zanefiktivne žanrove u kojima se zrcali“objektivna“ slika onog drugog. Čita-telju ovi žanrovi, pored estetskog ugo-

đaja, omogućavaju predo-džbu o političnosti odre-đene sredine, ali i eko-nomskom i političkom eg -zilu pojedinaca u “real-nom“ vremenu. Suvreme-ni putopisi mogu biti us -pješni promotori određe-nih turističkih destinaci-ja, gdje dolazi do toga dase književno (nefiktivno)djelo u vremenu za ko ni -tosti tržišta uključuje upromidž bu, a time i pro-fit. Taj fenomen Dean Du -da (knjiga: “Priča i puto-vanja“) naziva estradiza-cijom književ no sti. Pu to -pisni diskurs nudi mo -gućnost ana lize u okvirupoetičke prakse primje -nji ve kako za fiktivne ta -ko i ne fiktivne oblike, di -skurse, ali i kulturološke isociološke analize s osvr-tom na kritiku ideologije.

U suvremenoj bosan-skohercegovačkoj knjiže-vnosti, posebno bošnja-čkoj, od devedesetih se go -dina 20. st. do danas, kojubismo mogli s pravomnazvati i književnosti uegzilu, jer u većini sluča-

Piše: Ajka Tiro Srebreniković

Svi krećemo u krug istim putem: Priča i putopis u književnim djelima

jeva nastaje na prostorima izvanBiH, interakcijski povezuje diskursumjetničke priče (svijet fiktivnog-izmišljajnog) sa u povijesti knji -ževnosti marginaliziranim žanrovi-ma kronike, putopisa, pisma, dnevni-ka itd. Roman se našao u situaciji dasvjedoči o užasu rata, kao antropolo-škoj tragediji. Upravo u romanu ko jisvjedoči o užasu rata i izmještenosti(vremenskoj i prostornoj) reflektiratće se prožimanje fiktivnih i nefiktiv-nih književnih oblika, možda, višenego u drugim književnim oblicima,čime roman postaje mjesto propitiva-nja odnosa povijesti i pripovijesti.Upravo zbog propitivanja povijesti ipripovijesti, roman je došao u kriznusituaciju zbog ironiziranja konceptaistine i fikcije.

Još je Aristotel odvojio fikciju odhistorije. Poezija (fikcija) je superior-nije u odnosu na historiju jer histori-ja govori o onome što se dogodilo, apjesnik o onome što bi se moglo dogo-diti. Tradicionalno povlačenje putopi-sa, dnevnika, pisma itd., kao rubnogdiskursa u suvremnoj bosanskoher-cegovačkoj književnosti, vješto se pre-mošćuje na način da se njihova osno-vna poetička praksa utkiva u umjet-ničku priču, a da se pri tom ne pravioštra granica između jednog i drugogdiskursa. Na taj način suhoparni svi-jet kronike, putopisa, dnevnika ilipisma čitatelju postaje zanimljiv, apriča kao da postaje zanimljivija ivjerodostojnija jer je ukomponirana urealni prostor i realno povijesno vrije-me koje se čitatelja duboko tiče.Sukladno riječima Tzvetana Todoro-va, postaviti pitanje istinitosti umjet-ničkog oblika nema smisla jer se um -jetnički oblik ne može podvrgnutitestu istine. On niti je istina niti laž,predstavlja samo mogućnost određe-ne spoznaje. Djela bosanskohercego-vačke književnosti nastajala u vrem-nu nakon 90.-tih godina 20. st. su uvećini slučajeva tematski vezana zadruštveno političko stanje u Bosni iHercegovini. Izvanknjiževna realnostnije samo u funkciji oslikavanja kon-kretnog prostora, nego u kontekstu

skriva i određene ideološke segmentepromišljanja.

Pripovjedači književnih djela stemom Bosne nastoje “objektivno“prezentirati i sagledati događaje tese emotivno od njih distancirati, asamo u aluzijama na tragično vrije-me rata ponuditi sliku koju će čita-telj realno uobličiti, pri čemu se pri-povjedačeva pozicija koncipira kaokroničareva svijest, tj. svijest kojaistinito predočava istinite događajekao fragmente “provjerene” povijesti.No, međutim, pripovjedač, se nekreće u provjerenom povijesnom dis-kursu pa zbog toga i njegova priča ukonačnici nema oznaku apsolutneistinitosti. Naravno, to i nije neki he -ndikep za povijesno postavljenu pri -ču jer se diskurs umjetničkog svaka-ko protivi znanstveno povijesnomdis kursu. Pripovjedač ne govori sa -mo kao historijska svijest koja regi-strira povjesne događaje, nego imautor vrlo često namjenjuje i ulo guputopisca koja je drugačija od ulogekroničara, jer se u putopisni diskursmože unijeti i dio osobnog do življaja,izraženog kroz komentar ili opisodređenog “realnog“ prostora. Kroni-čareva svijest je na neki način zarob-ljena u putopisnoj svijesti iz razlogašto bi kroničar trebao vjerodostojnosvjedočiti o određenim društvenopolitičkim događanjima. A putopisacsvjedoči o odlasku iz jedne sredine(itinerarij) u drugu, a objektivnostmu je apsolutno upitna jer ga vlasti-ti komentari i opisi stare ili nove sre-dine maksimalno izdaju.

Dean Duda u Priči i putovanjupod pojmom itinerarij podrazumijevaobavijest o odabiru i slijedu putničkihpostaja, vremenu i načinu putovanja.Nažalost, pojam itinerarij u djelimabosanskohercegovačke književnostikoja obiluje prostornim metaforama,nastale od 90.-tih godina 20. st. dodanas, ne može se podrazumijevati uonom smislu u kojem ga određujeDean Duda. Društveno-politički kon-teks u kojemu su nastajala tematizi-rana djela o Bosni nije dozvoljavaoosobama, preslikanim u književne

likove da biraju svoje krajnje postaje iodredište, sve se događalo u vremenuprotjerivanja cijelih naroda s jednogprostora BiH u drugi ili protjerivanjuizvan BiH. Kultura izbjeglica i egzila-nata koji su opterećeni traumom inostalgijom je vrlo zanimljiva te bi senjome u okviru interdisciplinarnogproučavanja trebalo detaljnije poza-baviti. Povijest svakodnevnog životaposredno je uključena u putopisni di -s kurs. Pripovjedači u književnim dje-lima s temom Bosne i njenog narodase razlikuju od kroničara po tome štose izjašnjavaju preko medija u koje-mu literarno uobličavaju pojedineživotne situacije i time stvaraju ra s -poznatljiv umjetnički znak, obojenzasebnom kulturološkom oznakomBosne i njenih ljudi. Putopisni dis-kurs pojačava kroničarevu namjeruda se književno djelo prihvati kao“objektivna“ istina i kao izrazito mi -me tički oblik, upravo zbog toga što jeblizak izvještajnom diskursu koji uprvi plan postavlja predmetnost svi-jeta. Autori svoje likove, iako su proi-zišli iz realnih životnih prilika, pos t a -v ljaju u fiktivni svijet u kojemu izno-se svoje poglede, razmišljanja itd.

Opreku književno/neknjiževno na -domješta različita tipologija disku rsa.Zbog toga je književnost otvorena ka -te gorija u koju se može, teoretski,uvr stiti bilo koja vrsta diskursa, alisamo pod uvjetom da taj diskurs imanečeg zajedničkog s diskursom što gaiz književnog teksta možemo izdvojiti,a to jeste struktura koja ili pokazujeizmišljajnost teksta ili omogućuje tek-stu da ga se čita kao da je izmišljajan.Nefiktivnim diskursima u umjetni-čkom tekstu izražava se svijet izvanknjiževne realnosti, a uključeni u fik-tivni svijet oni više ne ocrtavaju samokonkretni prostor i vrijeme, nego sestavljaju u funkciju oslikavanja cjelo-kupnog umjetničkog prostranstva injegove svevremenosti. Ivo Andrić nakraju Travničke hronike zapisao je:Svi krećemo u krug uvijek istimputem, koji vara, a samo se smjenjujuljudi i naraštaji koji putuju, stalnovarani.

6

STRANI PUTOPISCI O BIH

O Sarajevu, sarajevskoj čaršiji i njenimznamenitostima pisalo je više stranih putni-ka. Njihovi su podaci u pogledu broja kuća,džamija i drugih zgrada često pretjerani, dokono što se odnosi na čaršiju odgovara najvišestvarnom stanju. Kako su za ovu radnju odosobitog interesa baš ti podaci, to ćemo ihovdje ogledati do kraja XVII. stoljeća, kad jeovaj grad bio od neprijateljske vojske 1697.godine pretvoren u gomilu pepela. Sarajevose nakon toga požara popravilo, ali u XVIII. iXIX. stoljeću nije zadobilo svoj stari izgled.Njemu se ipak nije dogodilo ono što make-donskom Skoplju, nakon slične katastrofe zavrijeme pohoda vojskovođe Pikolominija1689., jer je Sarajevo i dalje ostalo glavni obrt-nički centar Bosne i Hercegovine, dok je Sko-plje svoj dotadašnji značaj izgubilo.

Prvu vijest o našem gradu daje nam1550. venecijanski putnik Ka ta rino Zeno. Unjegovu putopisu či tamo kako je Sarajevovaroš puna vrtova i dobrih voćnjaka, trgova-čko mjesto naseljeno Turcima, Srbima i Du b -

rovčanima; kuće da su od ka mena izemlje, zatim da je u mjestu

mnogo

džamija i karavan-saraja, da ima tvrđica navrh brda, i, napokon, da su spomenuti vrtoviu Sarajevu lijepi kao u Padovi.1 U jednom pi s -mu splitskog trgovca Marka Kavanjina, koji jeovdje boravio 1605. i 1606. godine, govori seo bogatstvu čaršije, ljepoti zgrada, mnoštvudućana i česama.2 Dosta podrobnu vijest ovaroši i čaršiji daje nam jedan drugi Splićanin,imenom Atanasija Grgičević (AthanasioGeorgiceo). On piše 1628. godine ovo:

“Sarajevo je vrlo velik grad, položen kaoneka lađa, djelimično među brežuljcima, dje-lomično na brežuljcima koji su vrlo lijepi iljupki, a na koje se nadovezuju drugi brežulj-ci gotovo goli, koji malo-pomalo rastu i stva-raju gotovo vrlo visoke planine. Sredinomgrada prolazi rijeka, na kojoj se nalaze vrlolijepi mostovi, od tesanog kamena, izgrađenina moderan način. U tu rijeku utječe jednavoda koja nije velika, koja dolazi iz jednog

7


BEHAR 109

Hamdija Kreševljaković

Strani putopisci o našoj čaršiji

1 Dr. P. Matković, Putovanja po Balkanskompoluotoku XVI. vijeka, Rad Jugoslavenske aka-demije, LXII, str. 95.

2 Original u Muzeju grada Splita.

brda po tim brežuljcima i pokreće kolesa višeod 50 mlinova. Zatim ima na tim brežuljcimanekoliko česmi od tesano obrađenog kame-na za poslugu putnika kao i onih koji su ugradu. Navrh grada, na jednom vrlo visokombrežuljku i odvojenom od brda, nalazi se je d -na stara tvrđava ne odviše velika, koja bi malovri jedila gradu ako bi neprijatelj došao, iz če -ga zaključujem da u staro doba grad nije biovelik, nego da je od Turaka bio jako povećan.To se poznaje i po mošejama koje su oni iz -gra dili ili čiji će broj biti 115.

Neke su od njih tako velike i tako lijepe, odkvadratnog kamena i pokrivene olovom, da ihne bi trebalo nego samo blagosloviti i metnu-ti unutra oltare sa slikama, i od njih bi se napra-vile vanredne crkve. Misli se da će ovaj gradimati više od 15.000 kuća, od kojih je 12.000trgovačkih i zanatskih radnji. Katoličkih kršća-na ima oko 40 kuća. Postoji saraj (geto) Jevre-ja, okružen vrlo visokim zidom. Ima mnogokaravan-saraja za primanje stra na ca. Dalje imajedno mjesto gdje se navečer sva kom siroma-šnom putniku izdaje večera. Tu ima trgovacakoji će imati, osim robe, u go tovu novcu koji50, koji 100, koji 200, koji 300 hiljada dukata,jer sva roba koja iz Turske ide u Split i koja dola-zi iz Splita prolazi kroz taj grad. Ukratko, izuzev-ši Carigrad, nema grada u ovom dijelu Evropepodloženom Turčinu, ni bo gatijega ni koji imaviše mošeja i u većoj množini nego što je Sara-jevo”.3 Najslikovitiji opis sarajevske čaršije daoje Robert Stanhopes po pričanju plemenitoggospodina i viteza Henrika Blunta, koji je uljeto 1634. probo ra vio u Sarajevu 3 dana. Onmeđu ostalim pi še:

“Na glavnom trgu i u pedeset ulicauokrug trga ima valjda šest ili sedam stotinadućana s robom svake vrste. Trgovački duća-ni i zanatske radnje grupirani su strogo pocehovima - oni ih zovu “esnafi” - baš kao poZapadnoj Evropi i kao što je doskora bilo i uengleskim velikim gradovima. U kožarskojulici, koju zovu “Sarači”, možeš vidjeti divnerobe iz raznobojne kože i prekrasnu konjskuopremu, da je se nagledati ne možeš. Nedale-ko su trgovine svakovrsnog krzna od šum-skih zvijeri. Među njima ima tako krasnog, dabi londonske žene dale ne malo godina živo-ta za jedan ogrtač iz njega. U jednoj poduljojulici vidio sam dućane, prepune zlatnog naki-ta ljepote kao u haremskih ljepotica iz arap-skih i indijskih bajki, a iz srebra izrađeni ukra-

sni predmeti svojom ornamentikom, punomfantastičnih šara, ne zaostaju nimalo za vene-cijanskim radovima ove vrste. Naročito su meočarali srebrom i zlatom vezeni bezbrojnicigarluci i lijepo išarani čibuci, ponekad dugi3 jarda. Kad uđeš u kafanu i ogledneš se zamjesto gdje ćeš sjesti, valja ti dobro paziti dane zapneš za čibuke koje pušači, sjedeći naoniskim jastucima, ispruže do nasred kafane.Ako nogom staneš na čibuk ili ga samo dir-neš, može te skupo stati, jer kvariš ćeif Sarajli-ja. I koliko god je na Čaršiji graja, u kafani jetišina. Lijepo čuješ kako krklja tekućina u na r -gi lama i kako vri kahva na žeravici. Kad uniđenov gost, najprije pogleda i potraži mjestogdje će sjesti, pa kad sjedne, onda se oglednede sno i lijevo i pravo po gostima, koji od rani-je sjede u kafani, pa onda, pošutivši još minu-tu ili dvije, izrekne pozdrav. Zatim opet šutnjakao u katoličkih trapista.

U trgovinama tekstilom vidio sam dobreengleske čohe i skupocijene ispanske i veneci-janske kadife. Tkanine za laganu žensku od je -ću, kao paučinu tanku svilu u prekrasnim mu -s trama, dobavljaju iz Male Azije. Nešto po dalječitamo kako žene oblače na noge či z me izmekane crvene ili kao limun žute kože. Po čar-šiji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krš te nih.Teško sam ih razlikovao, jer je u krštenih većiturban na glavi nego u Turaka i po g le da sumrka kao jeničari. Kako se ove godine sprema-lo na pohod u Poljsku, u dva velika hana načaršiji čuvala je straža stotine i stotine vreća pi -rinča, šećera i zobi. Zbog pripreme za rat predtrgovinama oružjem je gurnjava. Skaču is kre izčelika i škripe drveni stalci, oštre se mačevi ihandžari i jatagani. Pred aščinicama redovi, aiznutra se osjeća miris bijeloga i crvenog luka,da ti sve suze idu na oči”. Ovo donosim po pri-jevodu Koste Mandića, koji je izašao u “Oslobo-đenju 14. od 29. marta 1953. godine.

Godine 1640. boravio je ovdje i opet je d -an Primorac, Pavle iz Rovinja. On među inimpiše kako u jevrejskoj čaršiji ima mnogodućana, ali nema onako fine robe kao što suna Pjacu sv. Marka. “Pokazaše mi carinarnicu,koja je nalik na manastirsko dvorište, punode njkova robe. Razgledasmo kovačku i ku ju -n džijsku uličicu, sve lijepo uređene. Tu u jed-nom dućanu sjedaše majestetski jedan Tur-čin. Rekoše mi gospoda da je pod njegovomjurisdikcijom sva trgovačka roba”.4

Nešto kasnije, ali prije 1656., piše turski

geograf Hadži-Kalfa (Ćatib Čelebija) u svomzemljopisu “Rumelija i Bosna”:

“Bosna-Saraj, 26 dana od Carigrada, glav -na varoš zemaljska, tako nazvana po dvoruko ji je u njoj sultan Mehmed podigao. Na za -pa dnoj strani varoši ima jedno polje; s ostalihsu strana visoke planine. Rijeka Miljacka dola-zi s istoka, protiče kroz varoš i utječe potom uBo snu. Na istočnoj strani varoši ima gradić.Va roš je gotovo tako velika kao Drenopolje,ima 100 većih i manjih džamija, dva bezista-na, više ku pa tila i kod Husrevbegove džamijesa hat sa zvo nom. Od voća ovdje sazrijevagro žđe. Mno gi evropski trgovci dolaze u ovuvaroš”.5 Go dine 1658. boravio je ovdje kraćevre mena fra ncuski putnik Quiclet. O našoj ča -ršiji piše ova ko:

“Veliki trg ili čaršija je čudo. U nedjelju,ko ja je u Turskoj pazarni dan, naći je tamo ne -i zmjerno naroda i svake vrste robe na proda-ju. Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje sena isti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlodo brih konja. Imade i vrlo lijepih tržnica, zat-vorenih, koje se noću zatvaraju kao zemaljskepa lače; zovu ih bezistani. Tu se prodaje su k -no, vosak, platno, koža, lijepo krzno i postave,svi la i druga roba koja dolazi iz Mletaka i dru -ga roba i radovi iz zemlje”.6

Godinu dana kasnije (1659.) napisao jeEvlija Čelebija pored ostalog i ovo: “U čaršijiima svega hiljadu i osamdeset lijepih dućana.Čaršija je sasvim velika i po redu građena, vrloslična halepskoj i brusanskoj. Većinom jepokrivena direcima, a ne kubetima. Ulice suveoma čiste i kamenom taracane. Ima vrlolijep tvrd bezistan pod kubetima, a u njemurazne skupocijene indiske, sindske, arapske,perzijske, poljske i češke robe. Dubrovnik ivelika Venecija donose ovamo na konjimabezbrojnu i različitu robu na prodaju, jer suZadar, Šibenik i Split dva-tri konaka udaljeni.Kazaska, kazanžijska i čokadžijska (terzijska)čaršija vrlo su živahne”.7

Iz godine 1657. ima jedna bilješka o Sara-jevu od Talijana Đovanija Morosinija. On kažeda je varoš bogata robom, naročito bakre-nom, koje nigdje više u Turskoj nema ni toli-ko, ni tako dobra kvaliteta.8 Po jednom krat-kom izvještaju iz 1676., u Sarajevo dolazimnogo svijeta radi trgovine.9 Godine 1680.prošao je kroz Sarajevo putnik Antonio Bene-ti na putu za Carigrad. On je kratko ali jezgro-vito opisao Sarajevo i ističe da je trgovina,naročito životnim namirnicama, vrlo jaka.10

Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela,Sarajevo - iz prošlosti sarajevske čaršije

Knjiga II, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991., 740. S.

8


3 M. Batinić, Nekoliko priloga k bosanskojcrkvenoj povijesti, Starine Jug.akademije, XVII,str.126-127.

4 S. Zlatović, o.c.36-37.5 S. Novaković, Hadži-Kalfa ili Ćatib Čelebija,

turski geograf XVII veka o Balkanskom poluo-

strvu, Spomenik SKA, XVIII (1892), str.79. 6 Dr. Ć. Truhelka, o.c.432 - 433.7 S. Kemura, o.c.188.8 V. Skarić, o.c.106.9 Ibid.10 V. Skarić,o.c.188-189.

9


BEHAR 109

Ibrahim Karabegović

U vremenskom razmaku od polovine 16.do kraja 17. stoljeća Bosnu i Hercegovinu,njene gradove, posebno Sarajevo, posjetilisu brojni putnici sa različitim povodima,namjerama i ciljevima. Neki od ovih putnika,impresionirani onim što su vidjeli i doživjeli,ostavili su trajna svjedočanstva o našim kra-jevima, gradovima, ljudima i običajima. Življeinteresovanje stranaca za Bosnu i Hercegovi-nu počinje polovinom 16. stoljeća, a nepos -re dno je vezano za uspostavljanje diplomat-skih odnosa zapadnih zemalja sa Os ma n s -kim Carstvom i za napore na unapređenju tr -go vine sa poznatim trgovačkim centrima naBalkanu, među kojima je Sarajevo zauzimalojedno od prvih mjesta. Kako je poznato, gra-diteljstvo i trgovina u Sarajevu u 16. sto ljećudoživljavaju svoj procvat. Naravno, diploma -ti ja i trgovina nisu jedini razlozi za dolazakstra nih putnika u Bosnu i Hercegovinu i u Sa -ra jevo. Prve francuske putnike u Bosni i Her -ce govini susrećemo u prvoj četvrtini 16. sto -lje ća, a njihova učestala putovanja kroz Bo s -nu i Hercegovinu na putu za istok u uskoj suvezi sa uspostavljanjem prijateljskih odnosaizmeđu Francuske u vrijeme Fransoa I. i Tur-ske u vrijeme sultana Sulejmana Velikog.

Na njihovo zbližavanje, pored ostalog,uticala je opasnost od zajedničkog neprijate-lja španskog kralja Karla V. pa su Turska i Fran-cuska 1535. godine sklopile ugovor koji jeFrancuskoj, u odnosu na druge zemlje, obez-bjeđivao privilegiran položaj i koji je zna čiopočetak dugog perioda ekonomskog, politi-čkog i kulturnog uticaja Francuske u Turskoj ina istoku.1 Da bi stigli u Carigrad, on dašnjiputnici su imali da biraju jedan od četiri razli-čita puta, koji su vodili preko mora, prekoUgarske, preko Grčke i preko Slavonije. Odsva četiri puta najsigurniji i najudobniji bio je

ovaj posljednji. To je poznati Dubrovačkidrum, koji je išao kroz Trebinje, Bileću, Gacko,Foču, Pljevlja, Novi Pazar, Niš, zatim preko So -fi je u Carigrad.2 Mnogi od stranih putnikakroz Bosnu i Hercegovinu skretali su sa ovogdruma da bi posjetili Sarajevo, dok su drugidolazili sa sjeverozapada i sjeveroistoka, pre-lazeći u Bosnu na graničnim prelazima koji suse nalazili na rijekama Savi, Uni i Drini.

Putnici iz 16. i 17. stoljeća su uglavnomslučajni putnici. Obavljajući posebne zada-tke na istoku, oni su kroz Bosnu i Hercegovi-nu prolazili usput i bilježili ono što su zapaža-li ili saznavali na svome proputovanju. Njiho-vu pažnju je privlačilo ono što je bilo neobi-čno i izvanredno. Ovo mišljenje dr. Samića ofrancuskim putnicima i njihovim zapažanji-ma prilikom posjete Sarajevu može se odno-siti i na većinu putnika drugih narodnosti.3

Me đu tridesetak putnika koji su posjetili Bo s -nu i Hercegovinu do kraja 17. stoljeća i koji su

o svojoj posjeti ostavili zabilješke, najmanjenjih deset boravilo je i u Sarajevu. Među nji -ma je bilo Austrijanaca, Francuza, Engleza,Italijana, Dalmatinaca, Slovenaca, Turaka idru gih. Prvu vijest o Sarajevu ostavio nam jemletački poslanik Katarino Zeno koji je 1550.godine prošao kroz Sarajevo. U svom putopi-su kaže on kako je, dolazeći sa sjevera, došaou Blažuj i tu prenoćio. Sutradan je prešaoBosnu preko mosta na 7 svodova, a zatim Že -lje znicu i Dobrinju. Onda je ugledao jošjednu rijeku (Miljacku), koja protiče i kroz Sa -rajevo. “Ta varoš”, veli on dalje;... stere se

Sarajevo u očimastranih putopisaca od polovine 16. do kraja 17. stoljeća

4 Vladislav Skarić Sarajevo i njegova okolina odnajstarijih vremena do austrougarske okupacije.– Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.-73.; Hamdija Kreševljaković Sarajevo – iz prošlostisarajevske čaršije. – Izabrana djela. Knjiga II, Sara-jevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matković. Puto-vamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka.Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademi-je. LXJI, str. 94-95.

5 M. Šamić, Navedeno djelo. str. 33.

10


među brežuljcima s obadvije strane; puna jevrtova i dobrih voćnjaka. Trgovačko je mje-sto i naseljeno Turcima, hrišćanskim Srbima iDubrovčanima. Kuće su sagrađene od drve-ta, kamena i zemlje. Tu ima mnogo džamija ikaravan-saraja. Ima tvrđavicu, koja je sagra-đena na vrh brda. Varoš ima 10.000 kuća, asvaka kuća ima svoj vrt i čardak. Vrtovi su lije-pi, poput onih u Padovi. Tu je stolica sandža-ka ove pokrajine. Tu je također veliki i malisudac. Prošavši Sarajevo Katarino Zeno po -mi nje gradić Hodidjed i kaže da u njemu sta-nuje dizdar sa 50 vojnika.4

Svoje impresije o Sarajevu iz prve polovi-ne 17. stoljeća odnosno do 1660. godine,kada je u ovom gradu boravio Evlija Čelebi,ostavilo nam je nekoliko stranaca. Luj Že do -an (Luis Gedoyn), francuski konzul u Alepu,prvi je francuski patnik koji je pošao putemkoji vodi iz Splita preko Klisa, Duvna i Konjicau Sarajevo. U prvoj polovini januara 1624.godine on je u Sarajevu proveo sedam dana.U svom Dnevniku Luj Žedoan kaže da mu je“položaj vrlo lijep”, da je velik poput Venecije,a po obimu se približuje Parizu, u graduima;...svih vrsta namirnica u izobilju i po jefti-noj cijeni, vina su tu izvrsna, voda bolja, azrak zdraviji, što čini da većina stanovnikadostiže starost do sto i sto dvadeset godina.5

Naravno, kao i u navođenju nekih drugih po -dataka i ovdje se o starosti stanovnika Sa ra -jeva pretjeruje. O ljepoti i veličini grada, brojukuća. trgovačkih radnji, vrsti robe i bo gatstvu

sarajevskih trgovaca u prvoj polovini 17. sto-ljeća podrobnije nas obavještava SplićaninAtanasije Grgičević (Atanasije Georgiceo).Godine 1628. on je o svom putovanju poBosni podnio izvještaj austrijskom caru Fe -rdinandu II. (...)

Najslikovitiji opis sarajevske čaršije dao jeRobert Stenhoups (Robert Stanhopes) na os -no vu pričanja viteza Henrija Blanta (HenrikBlu nt), koji je u ljeto 1634. godine boravio uSa rajevu tri dana. Pored opisa čaršije, opis at -mo sfere u jednoj od mnogobrojnih kafanave oma je zanimljiv prikaz mentaliteta stano-vnika grada. (...)

Kratak opis Sarajeva iz 1655. godine ima -mo kod bosanskog biskupa Marijana Maravi-ća. On kaže da varoš nije opasana zidovima ida ima vrlo malu tvrđavu. Biskup Maravićnavodi broj od 20.000 muslimanskih kuća, stokatoličkih sa 600 stanovnika, katolici imajujednu kapelu posvećenu Bogorodici, a Musli-mani ima ju 118 džamija. Grad je po njemubogat ra z novrsnom robom i u njemu se nala-zi pašina re zidencija kao i sjedište najvišegsudije – mu lle.6 Prije boravka u Sarajevu EvlijeČelebi vrije d no je ukazati na dvojicu francu-skih putopisaca - Pulea (Poullet) i Kiklea (Quc-let), koji su po s jetili Sarajevo 1658. godine.Opći utisak Pui ea o Sarajevu sadržan je u slije-dećim riječima: “Ovaj grad Sarajevo je prije-stolnica jednoga od najvažnijih pašaluka. Onje prilično velik, mno go duži nego li širi, pa jeudubljen prema sjeveru između dvije plani-

ne. On ima mnoštvo dža mi ja sa olovnim kro-vom, koji se svršava s ku bet om. Svaka imasvoju česmu s poviše pisaka...7 “

U opširnom tekstu Pule opisuje vanjski iunutrašnji izgled džamija, opisu kuća, stano-va i stanovnika, izgledu nošnje žena i muška-raca - bogatih i siromašnih, mjestima i načinusahranjivanja mrtvih itd. Ovaj Francuz jeimao priliku da upozna tadašnjeg vezira Se -jid Ahmed-pašu, o čijoj je mnogobrojnoj iraskošnoj vojničkoj pratnji ostavio opširnijezabilješke.8 Opis Kiklea je kraći i sadržajnodrugačiji. Ovaj kraljevski tumač za turski je -zik, koji je u Sarajevo stigao iz pravca od Ko -njica i Pazarića 26. marta 1658. godine, o sa -ra jevskoj čaršiji piše:

“Veliki trg ili čaršija je čudo. U nedjelju ko -ja je u Turskoj pazarni dan, naći se tamo neiz-mjerno naroda i svake vrste robe na prodaju.Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje se naisti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlo do -b rih konja. Imade i vrlo lijepih tržnica, zatvore-nih, koje se noću zatvaraju kao zemaljskepalače, zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno,vosak, platno, koža, lijepo krzno i postave,svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka i drugaroba i radovi iz zemlje.9” Ostavši u Sarajevusko ro dva mjeseca, Kikle je imao dovoljno vre -me na da se divi ljepotama sarajevskih vrtova,mno gobrojnih džamija, hamama i lijepih če -sama.10

Dvije godine kasnije, 1660., proputovao jekroz Bosnu glasoviti turski putopisac Evlija

4 Vladislav Skarić Sarajevo i njegova okolina odnajstarijih vremena do austrougarske okupacije.– Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.-73.; Hamdija Kreševljaković Sarajevo – iz prošlostisarajevske čaršije. – Izabrana djela. Knjiga II, Sara-jevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matković. Puto-vamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka.Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademi-je. LXJI, str. 94-95.

5 M. Šamić, Navedeno djelo. str. 33. 6 V Skarić, navedeni rad. - Izabrana djela, I, str. 110.7 V. Skarić, navedeni rad - Izabrana djela, I, str. 111

(Francuski originalni tekst sa prijevodom publikovaoje u Glasniku Zemaljskog muzaja od 1908. godineVjekoslav Jelavić pod naslovom Doživljaji FrancuzaPulea na putu kroz Dubrovnik i Bosnu godine 1658.).

8 Isto. str. 111-116.9 H. Kreševljaković, navedeni rad. - Izabrana djela, II,

str. 26: V. Skarić, navedeni rad. - Izabrana djela, I,str. 116-118 (Oba autora su koristila: Ćiro TruhelkaOpis Dubrovnika i Bosne iz godine 1658, GlasnikZemaljskog muzeja, 1905.).

10 M. Šamić, navedeno djelo, str. 39 (Naslov Kikleovogputopisa: Les Voyages de M. Quiclet a Costantino-ple par terre, enerichi d’ annotations parle sier,Paris 1664.).

Čelebi. Sve što je iole znamenitijeg vidio Evlijaje zabilježio, pa je njegov putopis “Sejahatna-ma” značajan izvor za proučavanje prošlostionih zemalja kroz koje je prolazio. Putopis Evli-je Čelebi, koji je kod nas poznat od 1900. godi-ne, ima ukupno 10 svezaka od kojih se šesti isedmi odnose na jugoslovenske zemlje. Ovajturski putopisac došao je u Bosnu iz pravcaBeograda i Valjeva. Prešavši Drinu, prvo je po -če tkom septembra 1660. godine stigao u Sre-brenicu, a potom se uputio u Sarajevo. Na konkratkog boravka u Sarajevu Evlija Čelebi seupu tio u Livno da obavijesti bos. beglerbegaMelek Ahmed-pašu o turskom osvajanju Veli-kog Varadina. Kako vidimo, Hazim Šabanovićje, u svom opširnom uvodu najnovijeg izdanja“Sejahatname”, ustvrdio da je Evlija Čelebi uSa ra jevu boravio 1660., a ne 1659. godine,kako se ranije mislilo.11

U ovom kraćem osvrtu na putopisnu lite-raturu o Sarajevu nije moguće niti je potrebnoprezentirati sve ono što je u putopisu EvlijeČelebi zabilježeno o Sarajevu. Dovoljno je ista-ći da je Sarajevu posvećeno najviše prostora -ukupno 25 stranica teksta (str. 101-126).Počevši od položaja grada, dati su opširniji ilikraći podaci o graditeljskim objektima, džami-jama, medresama, tekijama, če s mama, turbe-tima, rijekama, bunarima, vodeni cama, hama-mima, karavan-sarajima i ha novima, čaršiji ibezistanima, mostovima, crkvama, imaretima,stanovnicima itd. Ovom prilikom navešćemosljedeći odlomak iz Sejahatname o Sarajevu:

Na zemlji ima mnogo gradova po imenuSaraj: Ak-saraj u Andolu, Tabe-saraj izmeđuPerzije, Đurđistana i Dagestana. Šehir-sarajna obali rijeke Erdelja (ustvari rijeka Maroš)...,Vize-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanskikameni Šehir-saraj je od svih ovih napredniji,ljepši i življi. U donjem i gornjem dijelu šehe-ra teku bezgranične i bezbrojne žive vode, asa svih strana ukrašen je mnogobrojnimbaščama, koje izgledaju kao ružičnjaci iliograđene rajske bašče. Hvala bogu, njegovose mnogobrojno stanovništvo iz dana u danmnoži. U gradu se dnevno kolje dvije hiljadebrava. Na početku godine zakolju u pastrmui na dimu osuše po četrdeset hiljada bravauhranjenih po planinskim pašnjacima. Poki-

sele za turšiju po nekoliko stotina goveda upastrmu. Za tri mjeseca proljetne sezoneproizvede se od mlijeka riđih koza po nekoli-ko stotina hiljada kaca surutke i sira. Prematefteru tržnog nadzornika, svakog se danapojede šest stotina hiljada hljebova, a niračuna nema koliko ih se u kućama ispeče. Toje, eto, veliki šeher u kome živi more ljudi i ukome se potroši ogromna količina hrane.Njegovi su stanovnici po svom junaštvu,odvažnosti i čvrstini vitezovi s osobinamaSama i Nerimana tako da se čak svi ratnici nakrajini ejaleta Budima, Egre, Kanjiže i Bosne usvih sedam stotina i šezdeset pograničnihgradova regrutuju iz serhata Bosne...12

Evlija Čelebi boravio je u Sarajevu i 1664.godine. Razumljivo je da se podaci o Saraje-vu, dati u različito vrijeme i od različitih puto-pisaca i izvještača u većini slučajeva nepodudaraju. Oni su, kada je u pitanju brojkuća, mahala, džamija i stanovnika, najčešćepretjerani. Tako, naprimjer, Katarino Zeno1550. godine navodi da Sarajevo ima 10.000kuća. Po mišljenju Hamdije Kreševljakovićaovaj podatak nije pouzdan, iako je, kako kažeovaj vrsni poznavalac prošlosti Sarajeva,između 1530. i 1550. godine Gazi-Husrevbegizgradio svoje brojne zadužbine i drugerazne objekte, a u njega su se ugledali i drugiimućni ljudi. Kreševljaković smatra da polovi-nom 16. stoljeća u Sarajevu nije bilo više od2.000 kuća. Po njegovom mišljenju, do poče-tka 17. stoljeća Sarajevo je u izgradnji monu-mentalnih zgrada postiglo vrhunac. Imalo je104 mahale, nešto preko 4.000 kuća i oko

30.000 stanovnika.13

Do kraja 17. stoljeća broj kuća i stanovnikaje i dalje rastao, pa Atanasije Grgičević, posla-nik cara Ferdinanda II., u svom detaljnomopisu iz 1628. godine navodi da u Sarajevuima 15.000 kuća i 12.000 dućana, što je poHamdiji Kreševljakoviću, više nego pretjerano.Grgičević dalje navodi da u Sarajevu ima 40katoličkih kuća. Bosanski biskup fra MarijanMaravič, 27 godina kasnije, 1655. pominje20.000 kuća od kojih 100 kršćanskih. BiskupMaravić je i 1662. godine zabilježio da u Sara-jevu ima 200 katoličkih kuća. Broj od 100,odnosno 101 džamija, koje na vode Hadži-Kalfa i Francuz Kikle najvjerovatnije odgovarapravom stanju. Što se tiče Evlije Čelebi, on je ubroju mahala (140), džamija (170) i kuća(15.000) pretjerao. U septembru 1672. godine,po izvještaju biskupa Olovčića bilo je u Saraje-vu 10.000 muslimanskih, 200 pravoslavnih i100 katoličkih kuća sa 992 stanovnika i 100jevrejskih. Osim broja muslimanskih kuća,Hamdija Kreševljaković smatra da su ostalipodaci prilično tačni.14

Kratkotrajnim upadom vojske EugenaSavojskog oktobra 1697. godine, Sarajevo jezadesio najkatastrofalniji od svih dotadašnjihi kasnijih požara. Prije ovog požara, koji ga jepretvorio u pepeo, Sarajevo je, kako ističeHamdija Kreševljaković, postiglo svoj vrhu-nac. Iako su kasnije mnoge građevinepopravljene i obnovljene, Sarajevo nikadviše nije poprimilo svoj stari, odnosno ranijiizgled.15 Zbog toga su viđenja i zabilješke oSarajevu, sačuvane u putopisima iz 16. i 17.stoljeća, od izvanrednog značaja za izučava-nje prošlosti ovoga grada.

Prilozi historiji Sarajeva, radovi sa znanstvenog simpozija održanog od 19. do 21. marta 1993. godine

11


BEHAR 109

11 Evlija Čelebi Putopis - odlomci o jugoslovenskimzemljama, “Veselin Masleša”. Sarajevo, 1979, str. 46-47 (Putopis je preveo, uvod i komentar napisaoHazim Šabanović).

12 E. Čelebi. Putopis str, 122-123. Sam je ime djeda, aNeriman ime pradjeda Rustema, glavne ličnosti

najvećeg perzijskog eposa Šahname od Firdusija inajvećeg perzijskog junaka uopće. - Nap. br. 167.

13 H. Kreševljaković, Izabrana djela II, str. 28.14 H. Kreševljaković, Isto, str. 29.15 H. Kreševljaković, Izabrana djela, I, str. 24-27, ...II,

str.33.

12


Sarajevo u ljetopisima iz 17. i 18. stoljeća

Lejla Gazić

Sarajevo je kao grad od svog nastanka dodanašnjih dana uvijek plijenilo pažnju putnikakoji su svi, bez obzira na vrijeme dolaska u ovajgrad, ostajali ushićeni njegovim izgledom,brojnim građevinama, vodama, mostovima,baščama, načinom života njegovih stanovnikai okolinom u koju se ovaj grad uklopio u pito-moj kotlini okolnih brda. Tako je i u 17. stolje-ću, dolazeći u ovaj grad poznati turski putopi-sac Evlija Čelebija u svom opisu Sarajeva rekaoda postoje mnogi gradovi koji u svom imenunose riječ Saraj, “ali ovaj bosanski kameniŠeher-Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljep-ši i življi.”1

Kako je u toku 16. stoljeća Sarajevo doži-vjelo svoj puni procvat, ono u 17. stoljeće ulazikao grad sa potpuno izgrađenom infrastruktu-rom. Zbog toga će Evlija Čelebija moći u svomopisu istaći položaj grada; njegove građevine,džamije, medrese i druge obrazovne ustano-ve, mesdžide, tekije, česme, sebilje, hamame,hanove, zatim čaršiju, mostove i na kraju ljudei njihov način života i odijevanja, te razna zani-manja. Dakle, sve je to viđenje jednog putopi-sca koji je na svojim glasovitim putovanjimapo onovremenom prostranom Osmanskom

Carstvu dao brojna, dragocjena i zanimljivaobavještenja o zemljama i narodima onih kra-jeva kroz koje je putovao. To su impresiječovjeka koji dolazi u Sarajevo. A oni koji unjemu žive taj grad i njegove ljude doživljava-ju na drugi način i daju drugačije opise pojedi-nih događaja, ličnosti, objekata ili lokaliteta.Od sarajevskih hroničara 17. stoljeća poznatasu dvojica: Husein ef. Muzaferija i Osman ef.Šuglija, dok se u 18. stoljeću kao hroničar Sara-jeva javlja Abdulah ef. Kantamirija i svakakonajpoznatiji hroničar ovog grada - MulaMustafa Bašeskija.2

Prvi registrirani sarajevski kroničar hadžiHusein ef. Muzaferija potiče iz jedne od malo-brojnih sarajevskih porodica iz 16. stoljeća čijisu se potomci u ovom gradu održali i do dana-šnjih dana.3 Rođen je u Sarajevu 1646. godinegdje je stekao osnovno obrazovanje, da binakon toga otišao u Istanbul, tamo završiovisoke škole i vratio se u svoj rodni grad ukojem je preko 40 godina, sve do smrti 1721.godine, obavljao dužnost muderrisa u GaziHusrev-begovoj medresi. Pored toga, bio je ivaiz u više sarajevskih džamija i veliki ljubiteljknjige. Posjedovao je bogatu biblioteku čiji se

pojedini manuskripti i danas susreću u nekimrukopisnim zbirkama.

Kao veoma obrazovan čovjek svoga vre-mena vodio je bilješke u kojima je iznosiopojedine važnije događaje iz života grada injegovih stanovnika, a pisao je i hronogramepovodom smrti sarajevskih uglednika - njego-vih savremenika. Posebnu pažnju u svojimopisima posvetio je periodu nakon upada voj-ske Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godi-ne i popravkama porušenog i spaljenoggrada. U jednom svom pismu navodi da seodmah nakon potpisivanja Karlovačkog mira1699. godine u Sarajevu pristupilo popravka-ma i da je uskoro osposobljeno oko 2.000kuća, 44 džamije i mesdžida i oko 1.000 duća-na. Rukopis Muzaferijine hronike posjedovaoje Muhamed Enverija Kadić, pa je u svoj Zbor-nik unio i neke podatke iz historije grada kojeje našao u ovoj hronici. Kadić je donio i nekro-log o smrti ovog istaknutog hroničara svogdoba, kao i jednu pjesmu hronogram o njego-voj smrti.4

Drugi sarajevski hroničar ovog perioda bioje Osman ef. Šuglija5 o kome ima veoma malopodataka. O njemu Kadić u svom Zborniku piše

1 Evlija Čelebi, Putopis. odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo, uvod ikomentar napisao Hazim Šabanović, Sarajevo 1973, str.122

2 Kao sarajevski hroničar pored Muzaferije, Puglije i Kantamirije navedeni su MustafaFi rakija i Ebu Bekr Ahmed Alemdar Kundur – zade, oba iz 19. stoljeća. Uporedi: Meh -

m ed Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo 1934, str. 40.3 O ovom autoru vidjeti: hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijen-

talnim jezicima. Bibliografija. Sarajevo 1973., str.431-434.4 Tarih-i Enveri, sv. V, drugi dio, 25-26.

13


BEHAR 109

da je pripadao sarajevskoj ulemi i da je umro1714. godine, a donosi i neke njegove stihove,po čemu se vidi da je bio i pjesnik. Među bilje-škama ovog hroničara jedna govori o tomekako je u Sarajevu 4. aprila 1665. godine počeopadati snijeg koji nije prestajao puna tri dana ikoji je dostigao visinu koliko “čovječiji boj”. Istegodine, 28. juna, pala je kiša kakva se do tadanije zapamtila, a oba puta rijeka Miljacka je izaz-vala velike poplave u Sarajevu.6 Ovaj autor bilje-ži još jednu veliku poplavu u augustu 1696.godine u kojoj je Miljacka oštetila mostove i raz-valila bent i Isa-begove mlinove podignuteprije 1462. godine i već jednom oštećene upoplavi 1557. godine. Za sada nemamo drugihpodataka o hronici ovog autora.

I u 18. stoljeću Sarajevo ima dvojicu hroni-čara koji pišu o ljudima i događajima u ovomgradu. Jedan od njih je Abdulah ef. Kantamiri-ja7 za koga se zna da je umro 1774. godine isahranjen uz Bakrbabinu džamiju na Atmejda-nu gdje je neposredno pred smrt podigaobiblioteku i njene knjige zavještao kao vakuf, ai sam se bavio prepisivanjem djela od kojih seneka i danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj bi -b lioteci. Na nišanu ovog uglednog Sarajlijepjesnik Mejlija8 napisao je da je bio poznat iučen čovjek i da se bavio mnogim znanosti-ma: fikhom, tefsirom, hadisom, sakkom i lije-pom književnošću, a bio je muderris u Misriji-noj medresi u neposrednoj blizini njegove bi -b lioteke. Pored Mejlijinog epitafa, smrt ovoghro ničara zabilježio je i njegov nešto mlađi su -v r emenik, najpoznatiji sarajevski ljetopisacMu la Mustafa Bašeskija koji među umrlima u1774. godini navodi i Abdulah ef. Kantamiriju ikaže da je bio “veoma star, baba, muderris,vaiz i baš-katib u mehkemi, veoma uredančovjek. Nije mu se niko sviđao.”9

O Bašeskiji i njegovom Ljetopisu već je bi -lo spomena. Ovdje ćemo ukazati samo na onenajkarakterističnije osobine ovog Ljetopisa ukome se opisuje Sarajevo i Sarajlije u drugojpolovini 18. stoljeća. Biografski podaci o ovomautoru poznati su uglavnom iz samog njego-vog djela u kome je naveden i tok njegovogobrazovanja, razna zanimanja kojima se bavio,podaci o njegovoj porodici i svi drugi podacivezani za njegov život i rad. Podsjetićemosamo da je rođen 1731. ili 1732. godine uMimar Sinanovoj mahali, a da je umro 18. au -

gu sta 1809. godine navedeno je u LjetopisuMu stafe Firakije za koga se na osnovu iznese-nih podataka može sa sigurnošću pretpostavi-ti da je bio Bašeskijin sin i da je nastavio bilje-žiti događaje u Sarajevu i okolini u razdobljuod 1806. do 1827. godine.10

Sam rukopis Bašeskijinog Ljetopisa donosipodatke o društvenim, privrednim, kulturnim idrugim događajima u Sarajevu u drugoj polo-vini 18. stoljeća. U prvim godinama njegove vi -je sti i opisi događaja su kratki, a kasnije posta-ju sve opširniji, interesantniji i donose sve višepodataka. Bašeskija prati klimatske prilike izgodine u godinu i u vezi s njima rod usjeva, vo -ća i povrća, kao i cijene koje od toga zavise. Onpo nekad nabraja pojedinačne cijene nekihvažnijih prehrambenih artikala, pa ta tako u1778. godini kaže: “U spomenutoj godini bijašeobi lno suhog bravljeg mesa, tako da se proda-valo na oku po 14 (para), janjetina 18, svijećepo 73. Šinik pšenice iznosio je 4 groša, med 60,a junga masla 180. To su cijene u bakala.11

Posebnu pažnju Bašeskija poklanja navo-đenju elementarnih nepogoda koje su u Saraje-vu bile česte. Zato kod njega često susrećemoopise požara i njihove štete, poplave, zemljotre-se, razne epidemije sa navođenjem žrtava i sli-čno. Citiraćemo njegov opis najveće poplavenje govog doba, 1791. godine, za koju on kaže:“Deveta noć po Kasumu bijaše cijelu noć sijeva-nja, grmljavine, kiše i vjetra južnjaka, pa sutra-dan u utorak usljed bujice biše porušeni svi mo -s tovi, osim Seher-ćehajinog, koji ostade čitav.To se dogodilo 4. studenog ili 18. rebiul-evela1206. (16. novembar 1791.) godine, u utorak.12

Mnogobrojni i raznovrsni podaci o trgovi-ni, zanatima, izgradnji ili opravci pojedinihobjekata daju sliku razvoja grada u navede-nom periodu. Sam Bašeskija sastavlja hrono-grame za opravku pojedinih objekata, a tako-đer donosi i hronograme drugih autora. Takoje za novosagrađenu zgradu šerijatskog suda -mehkemu - Bašeskija sastavio šest hronogra-ma, od kojih svaki u hronostihu daje godinu1187., odnosno 1773.13 S druge strane, svoje-vrsnu socijalnu kartu stanovništva daju opisimnogih proslava, raznih priredbi, teferiča, sije-la i drugih vidova zabave tog vremena.

Posebnu pažnju Bašeskija posvećuje uče-nim ljudima svoga vremena, pa tako na jed-nom mjestu iz 1194. godine kaže: “Sada ću

ukratko opisati učene ljude, ulemu našeg še -he ra u ovom vremenu da bi se oni koji budugle dali ovu Zbirku nakon mene malo zabavili iovim okoristili.14 Zatim donosi podatke o ne -ko liko istaknutih savremenika, a među uče-nim ljudima navodi i sebe i kaže:

“Što se tiče mene, ovog grešnog siromaha,bio sam sasvim stidljiv i povučen. Zato nisampredavao, a niti sam držao propovijedi. Jedinosam predavao učenicima medresa koji su midolazili. Nakon izvjesnog vremena, družeći sesa šejhom Sinanove tekije i čitajući djela o tesa-vufu, sve više sam se naslađivao. Koliko li tego-ba podnose naši muderisi predajući konkretneznanosti, a koje znanosti nisu dovoljne bezmisticizma; kao što ni ptica ne može letjeti s jed-nim krilom, tako ni spomenuti učeni ljudi nemogu doći do cilja. Nakon što sam savladaostvarne znanosti zaronio sam u nauku misticiz-ma i razmišljajući danonoćno trudio sam se inisam sustao dok mi se konačno ne otvoriševrata. Eto, tako sam spoznao suštinu misticiz-ma. Sve sam drugo napustio, jer mi se otkrilatajna i meni je poznata bitnost stvarnih znano-sti kao i misticizma. I zaista bi meni bilo zabra-njeno reći da stvari ne poznajem. I to shvati.15”

Kroz cijelo vrijeme u kome vodi svoje bilje-ške, Bašeskija daje izuzetan broj raznovrsnih,interesantnih i važnih događaja iz životagrada. Međutim, ono po čemu se ovaj ljetopi-sac posebno ističe su popisi umrlih osoba ukojima on donosi mnoge zanimljive podatkeo tim ljudima. Prostor posvećen umrloj osobivarira od ličnosti do ličnosti, ali svi podacinavedeni u njemu vjerno odslikavaju određe-nu ličnost sa svim njenim vrlinama i manama.Kroz Bašeskijine popise umrlih može se pratitiistorijat sarajevskih porodica ovog doba, a iznavoda zanimanja umrlih ljudi vidi se koji susve zanati i u kom obimu bili zastupljeni uovom gradu. Uopće, svi podaci koje Bašeskijadonosi imaju svoje mjesto u istoriji Sarajeva,pa je na osnovu ovog Ljetopisa moguće vršitirazličite analize o Sarajevu i Sarajlijama drugepolovine 18. stoljeća. Zbog svega ovoga motoBašeskijinog djela “Što je zapisano ostaje, a štose pamti iščezne” ima svoje puno opravdanje iu današnjem vremenu.

Prilozi historiji Sarajeva, radovi sa znanstvenog simpozija održanog od 19. do 21. marta

1993. godine

5 Vidi: Fehim Nametak, Pregled književnog stvara-nja bosansko-hercegovačkih muslimana na tur-skom jeziku, Sarajevo 1989, str.118

6 Tarih-i Enveri, sv. IV, 169.7 Fehim Nametak, op.cit., str.187.8 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i

Hercegovine, knj. 1. Sarajevo 1974, str.356 9 Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis (1746-

1804). Prevod s turskog, uvod i komentar MehmedMujezinović, Sarajevo 1987, str. 132.

10 Vidjeti: Rašid Hajdarević, Medžuma Mula MustafeFirakije, Prilozi za orijentalnu filologiju, 22-23,

1972-73, Sarajevo 1976, str. 301 –314. 11 Bašeskija, Ljetopis, str.168.12 Isto, str. 296.13 Isto, str.124.14 Isto,str.184.15 Isto, str.188.

14


Omer Hadžiselimović

Na vratima Istoka (engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka)

Engleski putniciistovremeno su i najbolji inajgori na svijetu. Ukolikoih ne pokreće osjećanjeponosa ili koristi, nemaim premca kad je riječ odubokom i filozofskomviđenju društva ilivjernom i slikovitomopisivanju fizičkestvarnosti. No kad koristili pak ugled njihovevlastite zemlje dođe usukob s onima nekedruge zemlje, oni idu ukrajnost i, zaboravljajućina čestitost i iskrenostkoja ih inače krasi,upuštaju se u jetkuprimjedbu ili uskogrudoismijavanje.Otud su njihovi putopisitim pošteniji i tačniji štoje zemlja koju opisujuudaljenija.

(Vašington, Irving)

Iz predgovora: “Bosna i Hercegovinau očima britanskih putopisaca“

Između predrasuda i zapažanja

Takvi su bosanski putevi, znam ih ja. Dok ide kršom i stranom, to i nije put nego zategnu-ta uzica koja se prilagođava što bolje može strmini i kamenu, više te vodi nego što te nosi: u

stvari, nacrtana tvoja želja za putem koja pokazuje kako se može ići kamenjarom i vododeri-nom, i tako sići na put. A kad siđe u ravan i na mekotu, bosanski put počinje da podrhtava.

Ivo Andrić

1 Četvrt penija.2 1 funta – 453 grama.3 Po svemu sudeći, pravac kretanja putnika bio je

dolinom rijeke Jablanice, preko planine Medvednik

i dolinom rijeke Ljubovidje.4 Ovo bi mogla biti rijeka Jadar.5 Mandi misli na rijeku Jadar i na rudnike srebra kod

Srebrenice.

(Piter Mandi, jedan od najupornijih engle-skih putnika svog vremena – njegovi putničkizapisi opkoračuju razdoblje veće od pola vijeka– vraćao se u ljeto 1620. godine iz Turske uEnglesku nakon trogodišnjeg boravka u Cari-gradu, gdje je bio u službi jednog engleskogtrgovca, člana Levantske kompanije. Mandi jeputovao preko Bugarske, Srbije i Bosne (a zatimpreko Splita brodom do Ve ne cije) u grupi en g -le skog ambasadora Pola Pi ndara, koji se vra-ćao u London. Manjkavost ovog inače ošt ro -um nog i zanimljivog po s ma trača jesu mjesti -mi čne nejasnoće u opisima toka i pravca nje-govog puta.)

17. juni 1620. Krenuli smo iz Beograda[Belgrade] i nakon šest milja puta ručali smokraj jedne česme. Četiri milje dalje ulogorilismo se u polju i tu konačili. Dan je bio izuze-tno vruć.

8. juni 1620. prešavši osam milja, jeli smoi odmarali se tri sata čekajući da mine vrući-na. Zatim smo išli još dvije milje, a onda smostali i prenoćili u polju.

9. juni 1620. Krenuvši od pomenutogkonačišta u polju, stigli smo do podneva uvelik grad koji se zove Valjevo [Valliano], uda-ljen deset milja odatle. Tu je, pored rijeke nakojoj su dva mosta, moj gospodar razapeošator. Ulazeći u grad, vidjeli smo dva čovjekanabijena na kočeve; kočevi su bili oboreni, aleševe su napola izjeli psi i vrane. Kadija [Cad-dee] nam je poslao dvadeset ljudi da nasčuvaju preko noći, jer u tom mjestu vladaopasnost od lopova. Tu smo kupili trešanja

plaćajući farding1 po funti2.10. juni 1620. Nakon dvadeset milja puta

zanoćili smo u polju. Ovog dana bilo je neštolakše putovati jer nije bilo prevruće, a i zatošto nas je put cijelo vrijeme vodio kroz stje-novitu šumu penjući se i spuštajući niz kra-sne planine koje po visini i ljepoti premašujusve druge koje sam ikad vidio. One nisustrme nego su blage i postupno se dižu i nanjihovim vrhovima zemlja je isto tako dobrai plodna kao i u podnožju. Ova moćna i tala-sasta brda obiluju izvorima na koje se posvu-da nailazi i rijekama što se s visina spuštaju uduboke doline.3 Ali ovaj lijepi kraj je divlji inenastanjen, sav obrastao korovom i šumomvrlo niskog drveća i hrasta, javora i drugog, asamo ponegdje sreće se malo obrađenezemlje koju iskorištavaju siromašni krišćani ina njoj drže nešto stoke.( ...)

11. juni 1620. Poslije osam milja putadošli smo do rijeke Drine [Dreena], koja seuliva u ra nije pomenutu rijeku Savu [Saba] ikoja se može kamenom prebaciti. Ona je vrlobrza i bi stra, ali na njoj nema mosta, pa smose čam c em prevezli na drugu obalu. Prešavšijoš šest milja, došli smo do jedne rječice4 kojateče iz među dva brda i tu smo jeli i pričekalida pro đe vrućina. Nedaleko od tog mjestaprošli smo pored nekih kuća i mlinova (11milja) koji slu že za rad rudnika srebra u obliž-njim plani na ma.5 U podnožju jedne od tihplanina ima han [Cane], ali mi smo se ulogo-rili pored njega.

12. juni 1620. Penjući se na planinu

Ravno [Ravena] vidjeli smo da je mnogo višenego što smo očekivali, jer u samom usponui silaženju treba prevaliti oko osam milja.Zatim smo nastavili još dvanaest milja prekojedne ravnice6 u kojoj se nalazi šest ili sedamsela i mnogo raštrkanih kuća napravljenih oddrveta u kojima se nije mogao dobiti ni hljebni vino, niti bilo šta drugo osim po vrlo viso-koj cijeni.

13. juni 1620. Od gore spomenutog mje-sta putovali smo osam milja po dosta rav-nom putu7, ali odatle do grada Sarajeva[Bosna Sarae], sedam milja dalje, kroz veomabrdovit i stjenovit predio. Ovaj grad ležimeđu brdima; na jednom obližnjem brežulj-ku stoji tvrđava. Zidovi kuća su uglavnom odgline, krovovi od drveta, a ljudi, koji su vrlokrupni i visoki, bili su u ovo doba veomaneuljudni prema zapadnim Evropljanima[Francks] zbog spora između trgovaca ovoggrada i Venecijanaca, što je suviše duga pričada je ovdje ispredamo8. Stoga je moj gospo-dar naredio da niko od nas ne napušta kućuu kojoj smo se smjestili dok ne nabavimodruge konje. Stare konje, za koje smo platili

po 200 aspri9 za put od Beograda, ostavilismo ovdje. U gradu ima oko pedeset turskihcrkava10 i isto toliko mlinova na jednoj rječici.Oni stoje jedan ispod drugog i svaki imajedan mali točak koji voda pokreće, dok jeosovina uglavljena u sam mlinski kamen.

16. juni 1620. Iznajmivši konje za put doSplita [Spalatra]11 za 170 aspri po konju, išlismo između planina i stigli do Pazarića [Pasa-ricke], udaljenom deset milja,12 a odatle doIvana [Evan], takođe brdovitim i stjenovitimputem.

17. juni 1620. Došli smo u Konjic [Coneet-za] nakon pređenih osam milja. To je prijatangrad kojim teče lijepa rijeka zvana Neretva[Neretria], bistra, zelenkasta i vrlo brza. Onapravi veliku buku prolazeći kroz brda. Nasta-vili smo dalje pored rijeke do Lisičića [Lee-seecheechee], udaljenih dvije milje,13 gdjesmo objedovali, a onda produžili opet poredpomenute rijeke dobar dio puta do mjestagdje ona skreće i gdje se u nju uliva rijekaRama [Ramatha]14.

18. juni 1620. Od Doljana [Dowlanee] putnas je vodio dalje kroz pomenutu stjenovitu

planinu, sa liticama koje su nas tako nadvisiva-le kao da će nam pasti na glavu. Došli smo doravnice zvane Borova glava [Borvagaglava],gdje smo objedovali. Prije nego što smo došlido ove ravnice popeli smo se na još jednuvisoku planinu s usponom tako blagim da sejedva osjetio15. Ravnica se proteže od vrhapomenute planine, na kojoj je vrlo hladno jerje neobično visoka. Sa obje strane ove ravnicenalaze se druga brda obrasla borovomšumom i s vrhovima pokrivenim snijegom.

* * *

(Mandijev savremenik, i takođe veliki put-nik, Henri Blant, prešao je gotovo isti put kao iMandi, samo u suprotnom smjeru: on je 1634.Putovao iz Engleske u Carigrad preko Splita,Sarajeva i Beograda. Od Splita Blant je putovaos karavanom turskih i jevrejskih trgovaca; nje-govo putovanje po balkanskom zaleđu ispu-njeno je zanimljivim susretima, ali i opasnimsituacijama. “Ovaj svakako najdopadljiviji, amožda i najinteligentniji engleski putopisackoji je u ovo vrijeme proputovao kroz naše kra-jeve“16 govori o Bosni na početku i u drugomdijelu svog Putovanja na Levant – u opisusamog putovanja i u prisjećanju na njega.)

[. . .] Poslije devet dana jahanja u takvimuslovima većim dijelom puta, došli smo uprostranu i plodnu ravnicu koja je sa zapa-dne strane, odakle smo stupili u nju, širokanajmanje deset milja, a sa sjeverne i južnezatvorena padinama blagih i lijepih brežulja-ka, gdje se postepeno sužava, da bi joj širinaposlije šest ili sedam milja jahanja iznosila tekoko jednu milju. Tu smo ušli u grad Sarajevo[Saraih], koji zauzima čitav prostor izmeđubrda i penje se djelomično na obje strane. Naistočnom kraju, na jednoj strmoj stijeni, stojitvrđava koja dominira gradom i putem štovodi na istok. To je glavni grad KraljevineBosne [Bosnah], neugledan i nevelik, u

15


BEHAR 109

6 Ovo je, po svemu sudeći, visoravan južno od Han-Pijeska.7 Dio Glasinca pema Sokocu.8 Riječ je o pogoršanim odnosima između Turske i Venecije prouzrokovanim usko-

čkim akcijama u to vrijeme; Porta je optuživala Veneciju da podstiče i pomaže usko-čke napade na tursku teritoriju koji su, između ostalog, ometali odvijanje trgovinena jugozapadnim granicama Bosne i Hercegovine.

9 Sitan srebreni novac.10 U originalu stoji: “Turkish Churches“.11 U autorovom “Registru“ stoji zabilježeno: “Spalatra, mjesto u Venecijanskom zalivu.“

Venecijanski zaliv je tada, a i mnogo kasnije, čest naziv za Jadransko more u mleta-čkoj i zapadnoj literaturi.

12 Pazarić je udaljen od Sarajeva ne 16 kilometara (10 milja) nego 30 kilometara.13 Lisičići, danas potopljeni Jablaničkim jezerom, zapravo su sedam milja, ili oko 12

kilometara od Konjica.14 Odavde pa do rijeke Cetine Mandijev putopis daje vrlo oskudne podatke o pravcu

kretanja engleskih putnika. No on najvjerovatnije izgleda ovako: dolina Rame – pla-nina Blačina – Sovićka vrata – Dugo polje (Borova glava) – Sesaruša – Svinjača –Duvanjsko polje – Brišnik – Buško blato – Kamensko – Trilj.

15 Po svemu sudeći, riječ je o visoravni Dugo polje na čijem jugozapadnom kraju senalazi Borova glava.

16 V. Kostić, Kulturne veze, str. 286.17 Blantova procjena o broju kuća u Sarajevu svakako je pretjerana. No i Splićanin

Anatasio Grgičević (Athanasio Georgiceo), koji je 1626. bio u Sarajevu, kaže da ovajgrad ima više od 15.000 kuća i 115 džamija (vidjeti M. Batinić, “Nekoliko priloga kbosanskoj crkvenoj poviesti“, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetno-sti, Knjiga XVII, Zagreb, 1885, str. 127. Izgleda, međutim, da je Sarajevo oko 1632.godine, akle približno u isto vrijeme kad je u njemu boravio Blant, imalo oko 8.000kuća (I. Božić et al, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972, str. 148). S druge strane, Blan-tova tvrdnja o broju džamija mogla bi biti tačna, jer je ovih bogomolja premanekim izvorima iz sredine 17 vijeka, bilo oko stotinu (Vidjeti Hamdija Kreševljako-vić, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, str. 31).

kojem ima osamdeset džamija [Meschee-toes] i dvadeset hiljada kuća17.

U toku tri dana mog boravka [u Sarajevu]najvažnije stvari koje sam zapazio bile sudobra voda i ogroman, gotovo džinovski stasljudi, što me je, s obzirom da graniče s Njema-čkom18, nagnalo na pomisao da oni, možda,vuku porijeklo od onih starih Germana čijivisoki rast, koji se danas drugdje smanjio naobične dimenzije, pominju Cezar i Tacit. Uodlasku smo krenuli zajedno s bosanskimpašom i njegovom vojskom koja je pošla u ratna Poljsku. Vojska je brojala šest ili sedam hilja-da ljudi, što konjice što pješadije, ali se kretalarasuto i bez paše, koji joj se još nije bio pridru-žio. Vojnici su se opraštali od prijatelja, a kakosu mnogi bili podgrijani pićem, nezadovoljni idrski, bili su prikladnije društvo za đavolanego za kršćanina. Tako su meni mnogi prije-tili kopljima i noževima, a jedan pijani janičarje na me i nasrnuo; no kako se njegov buzdo-van zapleo u opremu koju je nosio, imao samvremena da pobjegnem među stijene i takosam ostao nepovrijeđen19.

* * *

Vječno ću se sjećati turske pravde zbognjenog časnog postupanja prema strancima,u što sam dvaput imao priliku da se ličnouvjerim. Najprije u Sarajevu, u Bosni, gdjesam morao ići na sud zato što sam teško ra -

nio jednog kršćanina koji je prijetio da će mekupiti za roba. Kada su dva Turčina koja sume pratila dala izjavu o ovom slučaju, su di jame je ne samo oslobodio riječima i ge stamapunim poštovanja nego je mog protivnikakaznio sa četrdeset lira i zaprijetio mu da ćega pogubiti ako mi nanese ikakvo zlo.

Putnici moraju biti zadovoljniPrvi Britanac koji u 19. vijeku piše o Herce-

govini ili Bosni na osnovu ličnog ili putničkogiskustva bio je poznati naučnik ser Džon Gard-ner Vilkinson (1797.–1875). Njegova slava kaoegiptologa samo je nešto manja od Šampolio-nove (Champolion). Vilkinson se školovao naOksfordu (Oxford), a između 1821. i 1833.putovao je po Egiptu i istraživao ostatke u doli-ni Nila. Godine 1844. posjećuje i naše krajeve,koje opisuje u knjizi Dalmacija i Crna Gora, sputovanjem do Mostara u Hercegovini. Zanim-ljivi su i dragocjeni, pored ostalog, Vilkinsonoviopisi starina u Dalmaciji, stećaka u Herecgovi-ni, te crnogorskih običaja. U Crnoj Gori on sesreo i sa Njegošem. U Hercegovinu, u kojoj bo -ravi oktobra i novembra 1844, Vilkinson stiže izDubrovnika, gdje dobija “vizu“ na pasošu zaposjetu Mostaru. Putuje najprije parabrodomdo Korčule, a zatim preko Orebića i Trpnja dodelte Neretve, u koju ulazi u “čamcu na četirivesla“.

Drugo pogranično mjesto koje se detalj-nije opisuje jeste Sinj, tada važno mjesto uodvijanju trgovine između Dalmacije iBosne. U gradu Englez odsjeda u urednojgostionici, čiji vlasnik govori francuski, i odla-zi do gradonačelnika s preporukama od pri-jatelja iz Splita. (...)

Sljedećeg jutra krenuh na konju s gru-pom ljudi da razgledam Bihać. Spustivši se svisoravni, prešao sam jarak i ponovo senašao na sultanovim posjedima, koje samnapustio još u Aleksandriji. Prešavši milju i popašnjaka, došli smo do lijevog rukavca Unekoji teče prema sjeveru, da bi pod Bihaćomskrenuo na istok i zaputio se ka Savi. Prešavšizatim most bez ograde, napravljen od drve-nih trupaca nemarno poredanih poprijeko,dođoh u Bihać. Grad se sastoji od srednjovje-kovnih mađarskih kamenih građevina imodernijih kuća u turskom stilu koje suizgledale tako kao da će se svaki čas raspasti.Ljudi na bazaru su veoma dobro obučeni, alineki izgledaju prilično bolesno, zbog niskogpoložaja grada.

U jednoj ulici vidjeh sasvim neobičan pri-zor za Tursku – novu džamiju koju je daosagraditi paša, ali vrlo lošeg ukusa. Uzbudljivkontrast ovoj novoj džamiji činilo je nešto štose moglo vidjeti izvan zidina. Riječ je okršćanskoj bogomolji koja se tu nekad nala-

16


18 Misli se na Njemačko Carstvo, odnosno Austriju.19 Blantovi utisci o Sarajevu, koje je po putopiščevom kazivanju navodno zabilježio

neki Robert Stenhoups (Robert Stanhopes), objavljeni su u prevodu Koste Mandi-ća u sarajevskom Oslobođenju 29. Marta 1953, str. 8. Taj tekst, međutim, iako vjero-dostojan u osnovnim crtama i veoma slikovit u opisu sarajevske čaršije i kafana, raz-likuju se od teksta putopisa i ne daje podatke o Stenhoupsovom djelu iz kojeg jeprenesen. U trgovinama tekstilom vidio sam dobre engleske čohe i skupocjene ispanske ivenecijanske kadife. Tkanine za laganu žensku odjeću, kao paučinu tanku svilu uprekrasnim mustrama, dobavljaju iz Male Azije, ali nažalost nisam vidio ni djevoja-ka ni žena u haljinama iz takve robe, jer i ono malo ženskog svijeta što ga sret-neš na ulici, zamumuljeno je u neku vrstu vreće bez dna i tamne boje,pa ne znaš da li to hodi tankovijasta djevojka ili okruglasta žena.Dakako, lica im ne možeš nikako vidjeti i samo po pričanju starijihljudi, kad im razgovor razveže šljivova rakija, naslućuješ kakvihsve ima u Sarajevu ljepotica. Kažu da je mnogo više crnoma-njastih, nego drugih i mnogo više debeljkastih nego vitkih i,koliko sam mogao dokučiti, Sarajlijama su punačke žene višepo volji. Žene na noge oblače čizme iz mekane crvene ili kaolimun žute kože.Po čaršiji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krštenih. Teškosam ih razlikovao jer je u krštenih na glavi veći turban negou Turaka i pogleda su mrka kao jenjičari.Mnogo se djece rađa u Sarajevu i, kako mi rekoše, više muškenego ženske, i to sasvim mnogo muške djece u kraju grada gdjeima izvor koji zovu ‘muška voda’. Otišao sam da okušam tu vodu,koja izvire pod vrlo strmom stijenom na obronku planine, nedalekogroblja turskih junaka koji su poginuli pri osvajanju Sarajeva, ali umalonisam poginuo. Jedan krupan jenjičar, do zuba oružan, stajao je pred jednomkapijom, i s njim ženska figura. Vjerovatno je to bilo ašikovanje, pa jenjičar, ili ljut štoja ometam ljubavnu idilu ili da pokaže svojoj simpatiji kako se bije junački boj, raz-

goropadi se i potrča prema meni. Dobro sam učinio što sam odmah pobjegao, jerda se jenjičaru nije zapetljala topuzina među kajiše o kojima je visjela kriva sablja ikutija sa strijelicama – ode moja glava na pazar. Pričali su mi o konačištu, da je boljeimati posla s trista đavola, nego sa jednim jedinim ljutitim jenjičarom. U buduće sam nastojao da se uklonim s puta kad god naiđe oružan čovjek, ali tonije bilo lako, jer je u Sarajevu kiptjelo ratnicima. Kupila se vojska u rat s Poljskom.Stizali su odasvud spahije i drugi lenski obveznici u raskošnim odorama kao da iduu svatove, a ne u rat na kraj svijeta. Spahije su vodili sa sobom mnoge konjanike ipješake junačkog izgleda, a za ovima su se otegla kola natovarena hranom i dru-gim ratnim potrebama. Ratnici su veseli i pjevaju i bacaju djeci, koja trče ispred njihi iza njih., orahe, lješnjike i jabuke – radi uspješna boja i sretna povratka. Na slobod-

nom prostoru više glavne čaršije i ispred džamije sultana Mehmeda i na ledi-ni koju zovu Jezero, zborište je ratnika i prebrojavanja. Deset topova,

otetih od njemačkog cara Ferdinanda, istureno je pred jednimmostom.

Iako sam bio u strahu, ipak sam obišao cio grad, da vidim nakoji način Turci pripremaju ratne pohode u kojima su uvijekpobjednici. Ali sam ipak uvijek, osim u incidentu s jenjičarom,bio s jednim Jevrejinom Sarajlijom, koji je dobro govorio sla-venskim jezikom, jer u Sarajevu turski znade samo po kojiučen čovjek. U dva velika hana na glavnoj čaršiji čuva straža stotine i stoti-ne vreća pirinča i šećera i zobi, što će poći s vojskom na Poljsku.

U Beogradu će se bosanski paša pridružiti pašama iz Temišvarai Skadra. Povod rata su nesuglasice između krimskih Tatara i

Poljaka. Teško Poljacima ako ne prime uslove sultana Murata,dobrog vojskovođe i prijeka čovjeka, koji je pogubio tri svoja brata i

tri svoja velika vezira, pa čak i neposlušnog šeih-ul-islama Akhi Zade.Pred trgovinama sabalja i noževa gurnjava. Skaču iskre iz čelika i škripe

drveni stalci, oštre se mačevi i handžari i jatagani. Pred aščinicama redovi, a iznutrase osjeća miris bijelog i crvenog luka, da ti sve suze idu na oči. Može bit su zbogovog jela Sarajlije vatreni ratnici i ljubomorni u ženskim odnosima“.

zila ali je bila porušena, tako da od nje doslo-vno ni kamen nije ostao; no, to zemljište idanas kršćanska raja Bihaća smatra posveće-nim. Crkve više nema, ali njihovi očevi su setu molili, pa se i oni još uvijek tu okupljaju namolitvu, ne mareći na ljetne žege ili zimskestudeni. Nikada neću zaboraviti prizor kojisam vidio i nedjelju ujutro: oltar je biopostavljen i pokriven krovom od kola i zanjim je kapucinski svećenik vršio obred. Prednjim su bili vjernici, njih oko sto pedeset;muškarci, sa skinutim kapama i obrijanimglavama koje su se sjale na suncu, klečali suna jednoj strani, a žene, u bijelim i crvenimhaljinama, na drugoj. Uprkos mojoj podozri-vosti kad su u pitanju rimokatoličke dogme,bio sam veoma ganut i nehotice skidoh šešir.

U većini drugih udaljenih dijelova Otoman-ske Carevine prema kršćanstvu se zauzimatolerantan stav: protestant, katolik ili Grkmogu se slobodno moliti u svojoj bogomolji– u Tunisu, Egiptu i Siriji. Ali ovdje, tako reći upodnožju Julijskih Alpa i nadomak granicajedne od najvećih monarhija Evrope, jednakršćanska zajednica ne smije podići krov namjestu gdje se moli da bi se zaštitila odnevremena. Sultan, koji u svojoj ličnosti uje-dinjuje duhovnu baštinu halifata i svjetovnunasljednu liniju Mehmeda II, Selima i Sulej-mana, brani i upražnjava, koliko je to u nje-govoj ličnoj moći, načela pravde i tolerancije;no eto, potomci jednog kršćanskog narodapojavljuju se kao najžešći progonitelji vjeresvojih predaka.

* * *

Knjiga Putovanja po Evropskoj Turskoj1850. godine kapetana i revnog putnikaEdmunda Spensera posvećuje Bosni tri poglav-lja. Spenser, koji je prokrstario Evropu u dugomperiodu od tridesetih do šezdesetih godina vije-ka, boravio je u našim krajevima još 1847., a1850. godine, u vrijeme pobune muslimanskihfeudalaca protiv centralne vlasti, putuje zaje-dno s novoimenovanim austrijskim konzulomu Bosni, Dimitrijem Atanackovićem. U Bosnuna putu za Sarajevo dolazi iz Novog Pazara, aistim putem se i vraća. Spenserova knjiga sesamo na mahove doima kao neposredanputopis, jer se pretežno bavi istorijsko-politi-čkim i drugim razmatranjima. No iako pomalo“odmaknut“ od predmeta posmatranja, Spen-ser pruža vrijedno svjedočenje o događajima iljudima koje je smatrao dostojnim izravnijegopisa.

Izvještaji koje smo primali iz NovogPazara [Novi-bazar] svi su ukazivali na to daustanak muslimana u Bosni poprima opštikarakter; no, on je još uvijek bio ograničenna unutrašnjost zemlje, blizinu Banje Luke[Bania-Louka] i Zvornika [Svornik]. Ipak,kako se znalo da je nekoliko najuticajnijihvođa opet na terenu u pratnji grupe fanatič-nih sveštenika, koji svuda podbunjuju narodprotiv vladavine sultana reformatora, novo-pazarski paša se osjetio nesigurnim u gradubez ikakve zaštite osim jedne oronule utvr-de i nekoliko stotina nizama. Stoga je odlu-čeno da bi Sulejman-beg [Soliman] i njego-va mala vojska Arnauta bili najbolje iskori-šteni ako bi se sa svojim dugačkim puškamanašli uz pašu u slučaju napada na grad. Umeđuvremenu, moj poduzetni prijatelj Veli-beg donio je odluku da izvrši moju misijubez obzira na sve opasnosti; odbacujući uni-formu i preodjenuvši se u odjeću običnogputnika-muslimana, sa dvojicom ili trojicomsvojih ljudi slično obučenih, krenuo je snama u ranu zoru da bismo prešli veliki vije-nac planina koji dijeli Novi Pazar od Bosna-Saraja [Bosna-Serai], glavnog grada Bosne,poznatijeg evropskom čitaocu kao Sarajevo[Saraievo].

Prije nego što smo stigli u Sarajevo, tre-balo je tri dana napornog jahanja kroz najne-prohodnije planine i najopasnije klance krozkoje sam putovao u Evropskoj Turskoj. Prijeturskog osvajanja, ovaj dio zemlje je činiogranicu između slovenskih plemena Srbije i

17


BEHAR 109

bosanskih plemena. I mada ovi narodi vodeporijeklo iz istog izvora, oni nikad i ni na kojevrijeme nisu bili pod istom vladom. A samapriroda, stvorivši jedan tako neprobojan ilako branjiv bedem, izgleda da ih je predo-dredila za odvojene sudbine. Gledajući oveplanine, moramo se čuditi kako su Turci, ilibilo koji drugi neprijatelj, mogli da se probijukroz njih i da osvoje Bosnu. Do toga zaista nebi nikada došlo da je narod ostao ujedinjen ibio iste vjere. (...)

* * *

Među engleskim priručnicima za putova-nje u 19. vijeku istaknuto mjesto zauzimaju onikoje je objavljivao poznati izdavač Džon Mari/John Murray/. Njegov Vodič za putnike po Tur-skoj iz 1854. godine uključuje i podroban opisitinerera, mjesta i hanova u Bosni i Hercegovini.Kao i mnogi današnji engleski vodiči, i ovaj jepisan na osnovu podrobnog istraživanja i lič-nog putničkog uvida sastavljača, pa se zatojednim dijelom doima i kao putopis. Posebnosu ovdje zanimljivi podaci o udaljenostimaizmeđu pojedinih mjesta u Bosni, izraženi usatima putovanja /“satpokazatelji“, kako se tokod nas zvalo u ono vrijeme/. Priručnik prepo-ručuje da je najbolje putovati na konju, a da jepotrebno povesti još jednog konja za prtljag.Treba odsjedati u hanovima, što je najjeftinije išto omogućuje putniku da na najlakši načinupozna zemlju i ljude.

BUSOVAČA, 2 sata. Ovdje ima veomadobar han, ali je bolje krenuti iz Travnikadovoljno rano i konačiti u Kiseljaku, gdje imajoš bolji. Za četiri sata jahanja među zaoblje-nim brdima pokrivenim mladom šumomstiže se u

KISELJAK, bosansko pomodno odmarali-šte, u kojem su otkrivena dva odlična izvoramineralne vode [Seltzer-water], a jedan velikihan izgrađen je za one koji dolaze da je piju.Voda se flašira i izvozi, a takođe se koristi zapravljenje hljeba, kojem daje prijatan ukus.[...].

Postoji još jedan put za Mostar i on prola-zi kroz KONJIC [Conitza]. Kraći je za pet sati,ali uz njega nema tako dobrih konačišta.

GORAŽDE, 13 sati, mora biti prva stanica,no vrlo je loša i s običnim konjima jedva da semože za ovo vrijeme do nje stići.

FOČA, 16 sati. Ovdje se preko rijeke

Čehotine [Rshiotina] prelazi drvenimmostom. Na su prot ulaza u dolinu Uluk20

nalazi se cigansko selo Brod, što je rijetkapojava u ovoj zemlji, gdje su Cigani običnonomadi. Oni u Brodu uživaju prilično blago-stanje. Rijeka Drina prelazi se skelom nedale-ko odatle i, nakon jahanja preko prostranihlivada, dolazimo do sa stavka triju rijeka –Tare, Pive i Sutjeske [Sutscheza]21. Krajolikpostaje sasvim nalik na onaj u Švajcarskoj.Dugački uspon vodi do

ČUREVA, 6 sati. Ovdje je han dobar.Nakon što smo neko vrijeme slijedili tok

Sutjeske, skrenuli smo i popeli se na velikistjenoviti bedem, a zatim se opet vratili rijeci.Put stalno omogućuje pogled na raznolikostdivljeg krajolika prošaranog zapjenušanimrječicama, da bi napokon došaodo kule u

DOBRO POLJE, kraj jezera Dobrica[Dobritza]22. Tu nema hana. Zatim se trebaspustiti u

NEVESINJSKO POLJE, u čijem središtu senalazi malo selo tog imena, 6 sati, koje ima1.000 stanovnika i 3 džamije. Smještaj u hanuje dobar. Zatim treba preći planinu Trusinu, aonda Velež [Velesh]23. Selo i Tvrđava Blagaj[Blagay] dolaze prije

MOSTARSKOG POLJA, 8 sati. Mostar jeglavni grad Hercegovine, koji se tako zove polijepom mostu na rijeci Neretvi, što mu je ijedina znamenitost. U svakom drugompogledu to je beznačajan grad. Ima 20.000stanovnika, od čega su polovina kršćani. Hanje kao i većina hanova u ovoj zemlji.

Narod u tom kraju je gotovo sav katoli-

čke vjere, što se može pripisati blizini Dalma-cije i bosanskim smaostanima. Narod jemiran i dobro se ponaša, rekao je mudir, ali jasam od nekih katolika s kojima sam razgova-rao čuo da je takvo ponašanje više posljedicastraha nego ljubavi, jer malobrojni Turci usvemu vode glavnu riječ. Na sredini poljanalaze se stari nadgrobni spomenici; neki suu obliku sarkofaga, dok su drugi samo gruboklesano ravno kamenje24. Tu i tamo se moguvidjeti raštrkani krstovi na grobovima –neobična mješavina sadašnjosti i prošlosti.Nakon dosta neudobno provedene noći ujedinom hanu u gradu, otišao sam rano uzoru do mudirove kuće. Iako još nije biloosam sati, zatekao sam ga kako zasjeda sacijelim medžlisom.

(...) Uskoro nakon što smo otišli iz sela sti-gli smo na granicu Bosne i Hercegovine, kojaje neoznačena. Predio je, kako smo išli dalje,izgledao sve zeleniji i prikladniji za stanova-nje. Pred veče smo se zaustavili u malom seluVidošima [Vidosa], gdje živi stric mog pratio-ca iz lova, župnik. Pošto je unaprijed poslaojednog od nećaka da mu javi o mom dola-sku, on me je dočekao vrlo srdačno i pozvaoda odsjednem u njegovoj kući. Ne mogu bašreći da je kuhinja bila luksuzno opremljena,ali župnik se jako izvinjavao što nije bilomesa, pominjući kao izvinjenje činjenicu daga rimokatolici ne jedu petkom – razlog kojijedva da stoji, jer ja sam stigao u subotu. Jajai povrća, međutim, nije manjkalo. Povrće i lošlatinski izazivaju jaku žeđ, tako da sam bez-broj puta tokom večeri bio prisiljen da kažem

18


20 Ovu dolinu nije bilo moguće ubicirati.21 Rijeka Drina nastaje spajanjem Tare i Pive, dok Sutjeska njena lijeva pritoka.22 Ne postoji jezero s ovim imenom.23 Ovo je netačno: planina Trusina ostaje južno od Nevesinja, dok je Velež sjeverno

od njega.24 Ovo je nekropola stećaka.

* [Autorova napomena] Ovo jedva da je tačno, jer sve ovdje odiše mnogo većomstarinom.

Konjic

“ad salutem“25. Stari svećenik je izgleda bioviše naviknut na ovoliko pića nego njegovmlađi pomoćnik, koji je, prije nego što jeustao od stola, pokazivao nepogrešive znakeda je dobro “potegao“. I župnik i kapelan suimali brkove i plitak crveni fes, kojima se odli-kuje njihova profesija. Kapelan je stekaoizvjesno obrazovanje u jednom od bosan-skih samostana, odakle je poslan u Rim, gdjeje u svakom slučaju stekao pristojno znanjeitalijanskog i nekoliko riječi francuskog. ...

Nekoliko sati mi je trebalo do Livna, učijem predgrađu se nalazi katolički samo-stan. Misa je upravo trajala, ali ja sam našaoslobodnog gvardijana, “Oca Lorenca“ [PadreLorenzo]26, i jednog od fratara. Ostavivši mena neko vrijeme da čekam u vrlo hladnojsobi sa svodovima, ova dvojica su došla, nonjihov prijem se nije mogao uporediti sa pri-jemom jednostavnog seoskog župnika.Samostan je za redovnike franjevačkogreda, kojih je bilo pet, osim starješine. (...)Izuzev jednog mladog svećenika nježnogizgleda i dobrog obrazovanja, braća su bilamrzovoljna i neprijatna grupa. Tako je slaboprikriveno bilo nezadovoljstvo koje samosjetio u neljubaznom “sicuro“27 kojim su seudostojili da odgovore na moju molbu zakrevet, da sam naredio da moj prtljag smje-sta odnesu u najbolji han u gradu. Kakonisam dobio uslugu kod kršćana, zatražiosam pomoć muslimanskog kajmakama28,kod kojeg su mi moja engleska krv i Omer-pašina bujruntija [Buruhltee]29 obezbijedilesavjet i pomoć. (...)

* * *

Đejmz Krej putuje kolima od BosanskogBroda do Metkovića 1875. godine. Iako putujes preporukom bosanskog, odnosno hercego-vačkog namjesnika, on se kreće bez uobičajeneoružane pratnje i posebnih pogodnosti, koje je,istina, teško mogao i imati u ondašnjim put-nim i drugim uslovima. Od Broda do SarajevaKrej ide cestom izgrađenom jednu decenijuranije, 1864. godine.

Prešavši rijeku Bosnu preko drvenogmosta dugog nekih dvije stotine jarda iveoma sličnog onim mostićima što vode odparabroda do mola, stigli smo u grad Maglaj[Mogloy]. Nadneseno nad plahovitu rijeku

koja kao da se provlači kroz mračno ždrijeloplanine, ovo mjesto pruža prizor izuzetne lje-pote. Na mjestu gdje Bosna oštro zavija,tamna stijena nalik na veprova leđa strčiiznad vode kao da je iskočila iz šumom obra-slih litica, a na njenom vrhu, kule malog utvr-đenja pokrivene mahovinom izgledaju kaoda su nakrivljene. Ova utvrda se sada koristikao kasarna i premda su neki od njenih zido-va porušeni, kule su prekrivene visokim kro-vovima od dasaka.

(...) Od Maglaja cesta je zavojito slijedilarijeku, izuzev na onim mjestima gdje je kla-nac kroz koji teče Bosna bio tako uzak i strmda nije ostajalo mjesta ni za stazu. Na takvimmjestima put bi nas vodio preko susjednihplanina, s kojih bismo se zatim spuštali dokorita rijeke. Guste šume pružale su se na svestrane dokle pogled seže, dok su proplancina ovim bujnim visovima izgledali kao ukra-sni zasadi u dobro njegovanim parkovima.Oni su, međutim, proizvod pukog slučaja jer,iako se nalaze na mjestima pogodnim zaveličanstvene parkove, nigdje uokolo nijebilo ljudskih naselja. Zelene padine, prelije-vajući se preko strmih litica, uljepšavale suovaj divlji prizor, no teško je povjerovati dapriroda, bez pomoći kakvog vještog vrtlara,može učiniti tako blagim ove zanosne pred-jele. Uska cesta što vodi kroz usamljenu doli-nu oivičena je živicom, a s vremena na vrije-me, iznad naših glava bile su grane džinov-skih stabala – kao isprepletene ruke što su seizmješale pružajući se s obje strane – stvara-le duge i hladne tunele od šuštećeg lišća.

Žepče [Scheptsche] je veliko selo smje-šteno u prijatnoj dolini. Njegovu glavnu ulicukrase ostaci bosanske tvrđave prekriveni brš-ljanom i mahovinom. Tvrđavu je prilikomsvog napredovanja prema Sarajevu [Seraije-vo] srušio princ Eugen. Cesta prolazi kroz mje-sto; na otvorenim tezgama dućana u turskombazaru nude se u obilju papuče, duhan,mačevi i bičevi. Svi nas zagledaju, raširenihočiju i s upadnom znatiželjom. Gomila lijepihdječaka priredila nam je kraljevski dočekgađajući nas stotinama kamenčića da pokažesvoju dobru volju, a iskuša našu. (...)

Od vrandučke [Vranduck] tvrđave stazanas je zavojito vodila u šumovit klanac s rije-

kom koja je tekla kroz duboko kamenito kori-to. Grane stabala nadnesene nad rijeku goto-vo su dodirivale vodu, a uska cesta bila jemračna i pusta. Prijeteće litice stremile su sasvake strane prema oblacima, dok je usjekkroz koji smo upravo prošli izgledao iz dalji-ne kao žlijeb urezan u stijeni. Usamljeni tur-ski han stajao je među ogromnim stablimaiznad rijeke. Kako se već hvatao mrak, odluči-li smo da tu prenoćimo. Nažalost, zasebnesobe već su zauzeli putnici koji su stigli prijenas pa sam bio prisiljen da se zadovoljimonim što je pružao zajednički smještaj, što jeznačilo biti stiješnjen u gomili putnika siro-mašnijeg staleža koji su svi sjedili na podu ipušili lule. U takvom sam društvu večeraokiselkasti crni hljeb, što je bilo jedino jelokojim je raspolagao vlasnik hana. Hljeb je biotako neukusan i gnjecav da sam, poslijenekoliko hrabrih i odlučnih pokušaja, bio pri-moran, sav očajan, da odustanem od jela.

Samo poslije dobrog jela može se uživatiu krajoliku30. No, uprkos ovoj izreci, dok sampušio huku31 sjedeći na otvorenoj verandiovog malog hana iznad rijeke, nisam mogao,a da se bezgranično ne divim pjenušavimslapovima, bujnoj šumi i uzvišenoj osamlje-nosti ovog mjesta.U hanu su svuda po poduležali prljavi, ali stasiti i živopisni, i uz to nao-ružani grubijani. Slijedeći njihov primjer, i jasam spustio svoje umorne kosti na prostirkuu jednom uglu i, zanemarujući napade roje-va buha koje su mi se gnijezdile u kosi, ujeda-le me za ruku, golicale po tabanima i, uopšte,šetale po cijelom tijelu, ubrzo čvrsto zaspao.Probudio me je neki gospodin koji je ležaotik do mene i koji je patio od astme. Tražećikutiju šibica dohvatio sam Petrov nožni prst,a ovaj je, misleći da ga je napao pacov, počeoda psuje i da se rita nogama tako žestoko daje probudio cijelo društvo.

Siroti Turčin pored mene je stenjao,hroptao i molio me – jer je bio ubijeđen dasam doktor – da mu pomognem. Tako je gla-sno kukao zbog svoje bolesti da je, kad većnije mogao zaspati, uživao u tome da i svedruge goste u tome ometa. Ni najbjednijakuća za izdavanje u Sent Džajlzu [St. Giles]32

ne bi mogla biti neprijatnija od ovog mjesta;pa ipak, ako se izuzme glasno prisustvo ovog

19


BEHAR 109

25 (Lat.) U zdravlje.26 Riječ je o samostanu Gorica, a “otac Lorenco“ je fra Lovro Vučo (Za identifikovanje

gvardijana Gorice vidjeti Berislav Gavranović, ur, Bosna i Hercegovina od 1853. do1870. godine, Sarajevo, 1956, str. 269).

27 (Ital.) Sigurno.

28 (Ar.) Upravitelj oblasti.29 (Tur.) Ili bujrultija: pismena naredba ili preporuka izdata od paše ili valije. 30 Gete (Goethe).31 (Ar.-urdu) Vrsta istočnjačke lule s dugom cijevi povezanom sa posudom s vodom

koja služi za hlađenje dima.

paćenika, nikad nisam bolje spavao. Ranoujutro probudio sam se sa onim osjećajemsreće koji uvijek dolazi nakon dobrog odmo-ra. Ali, ovo moje raspoloženje ubrzo se našlou teškom iskušenju. Vrativši se sa rijeke, gdjesam se okupao, izabrao sam miran kutak usobi da se obrijem i presvučem. Ove mojeradnje su, međutim, izazvale tako živo intere-sovanje svih prisutnih, da su oni koji su imalitu sreću da zauzmu bolje mjesto za posma-tranje i praćenje svega što radim, pozivalisvoje prijatelje da priđu i, zbijajući se da imnačine mjesta, nudili im da učestvuju u zanjih krajnje zabavnoj predstavi.

Nijedan Turčin nije kadar da se sam obri-je, tek kad sam počeo to da radim, oni su pra-tili svaki moj pokret zabezeknuti od čuđenja,koje uvijek izaziva svaka novina. Sve dotledok su se držali podalje i nisu me ometali,nisam se bunio. Ali me je znatiželjna gomilanaposljetku sasvim okružila, dok je jedančovjek iz prvih redova proturio glavu izmeđumog lica i malog ogledala. Ugledavši iznena-da bubuljicu na nosu, ovaj se toliko nagnuonaprijed kako bi je bolje osmotrio da mi jepotpuno zaklonio pogled na ogledalo. Biosam prisiljen da završim toaletu hodajući poverandi, stalno praćen začuđenom gomilom,koja je očigledno smatrala da se takav vrstanmađioničar može nagovoriti da ponovitačku. Poslije šolje dobre kafe i neizostavnehuke krenuo sam iz hana. (...)

(...) Zenica [Iranitzka] je veliki grad udolini odakle se cesta odvaja za Travnik.Nakon zaustavljanja da popijemo šolju kafei da se konji odmore, nastavili smo stazomtoliko uskom da se njome moglo kretatisamo jedno vozilo. Staza je uz to bila punakamenja, tako da sam zbog prekomjernogtruckanja bio prisiljen da sljedećih nekolikomilja naporno pješačim. Preko malog drve-nog mosta prešli smo rijeku Bosnu i zadrža-li se oko jednog sata u vrlo čistom hanu,okruženom stablima krušaka i jabuka, uneposrednoj blizini rijeke, čija je hladna isvježa voda bila neiscrpan izvor zadovolj-stva prašnjavom i umornom putniku. Nao-čita starica s turbanom na glavi i nalik namuškarca dobro podšišanog i rumenog ulicu, poslužila me je masnom kuhanomrižom i svježim lukom, što sam zbog silne

gladi progutao tako halapljivo kao da uživotu ništa slađe nisam jeo.

Idući na izvjesnoj udaljenosti ispred kola,sreo sam nekog starog Nijemca, drvodjelju,koji je vrijedno radio na obali rijeke, dok su senjegova dva sina – najpjegaviji dječaci kojesam ikada vidio – igrala na travi. Ovaj mi ječovjek rekao da putuje zemljom gradeći mli-nove, ali je pritom izrazio ogromno čuđenjena ideju da neko dođe u unutrašnjost Bosnesamo iz zabave.

“Želim da vidim zemlju“, rekoh.“Nema tu šta da se vidi“, odvrati on.Pokazujući mu na okolne predjele sa živo-

pisnim planinama, čiji bi prizor oduševio srcekakvog slikara pejzaža, izjavio sam da nikadanisam vidio nešto ljepše. Na to je on uzvratioda se slične ljepote mogu vidjeti u Švarcajskojili u Tirolu, i to bez umora, muke, tegobe pa iopasnosti, sa kojima se susreće svako ko jedovoljno lud da pređe Savu. Složio sam se daje možda teško i zamorno putovati krozBosnu, ali rekoh da to nije naročito tegobnoniti opasno. No, čestiti drvodjelja me je nasto-jao ubijediti da Bosanci, kad im ustreba novca,provaljuju u hanove ili napadaju putnike naosamljenim dijelovima puta i tako svojimnasilnim ponašanjem dokazuju da krvoločnecrte na njihovim namrgođenim licima nisunipošto slučajne, te da, kad god im se za topruži prilika, ispoljavaju surovost naslijeđenuod svojih divljih predaka. Uprkos ovakosumornom viđenju zemlje, moj prijatelj drvo-djelja živi u maloj kolibi na osami, daleko odnaselja, a i kuće što se vide u nižim planinskimpredjelima, raštrkane i veoma udaljene jednaod druge, jasan su dokaz opšte sigurnosti ovihkrajeva, kroz koje se, bez obzira što se smatra-ju najzaostalijim u cijeloj Turskoj Carevini,može putovati sasvim bezbjedno.

Selo Busovača [Boosovatchah] je prepu-no neljubaznih i nabusitih ljudi. U maloj utvr-di u mjestu smješten je garnizon turske poli-cije, brojne i dobro naoružane, čije su patro-le, jašući svakodnevno u svim pravcima,demonstrirale autoritet reda i zakona33. Malidječaci su se kreveljili i pravili nepristojnekretnje kad su nas ugledali. Petar se razbje-snio kad je povelik kamen pogodio jednogod naših konja; njegove grdnje, međutim,popratila je nova salva kamenica.

* * *

(Od Sarajeva do Mostara Krej putuje dru-gim kolima i s drugim kočijašem, a ovog putaima i saputnika, nekog “Turčina“ naoružanogsabljom i pištoljima, koji s Ircem dijeli troškovezakupa kola.)

Zaustavili smo se da prenoćimo u malomselu Konjicu [Coenitza], koje leži na obalamarijeke Neretve, a krasi ga veoma stari most sašest lukova, čiji je raspon tako velik da izgledakao zapet luk34. Većina kuća je građena namasivnim kamenim temeljima nad samomvodom. Cvije ćem prekriveni balkoni, nadne-seni nad široku i brzu maticu duboke rije ke,služe kao divani za pušenje, gdje lijepo obu-čeni Turci svečanog iz gleda udišu mirisnaisparenja svojih lula i uživaju u blagoj svježiniljetne večeri. Djevojke u gizdavim suknjama,žutim firalama35 i lica prekrivenih velom,pune duguljaste krčage bistrom i kao ledhladnom vodom, umorni putnici kupaju ugri-jane konje u rijeci i puštaju ih da se do milevolje napoje, a duge povorke živahnih kozaslijede svoje pastire niz zavojite stepenike štosa planinskih obronaka vode u selo. Odšetaosam do vrha strmog brežuljka što nadvisujegradić i zadivljeno posmatrao prizor sunca nazalasku u čijoj su se svjetlosti kupali snijegomprekriveni planinski vrhovi, modre mramornestijene i tamnozelena stabla, stvarajući ljubi-časte sjene tako neobične i nježne da ihmogu porediti samo sa onom razno bojnom

20


32 Ozloglašeni dio Londona.33 Kada bih rekao da sam Englez, turska policija se prema meni redovno odnosila s

poštovanjem. Takvo njihovo ponašanje predstavljalo je ugodno iznenađenje, naro-čito u poređenju s nedavnim maltretiranjem britanskih podanika od strane takoz-

vanih službenika javne bezbjednosti u Francuskoj, Italiji i Belgiji.34 Stari most u Konjicu bio je izgrađen 1682, a srušen je 1945. godine (Vidjeti DŽ. Čelić

i M. Mujezinović, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1969, str. 178–183)35 (Tur.) Vrsta plitkih ženskih cipela.

svjetlošću što se poigrava na ivicama duge.Moj odlazak na kupanje u Neretvi bio jepopraćen velikim interesovanjem brojnihdokonih seljana koji su, nenaviknuti da u svo-joj sredini viđaju Evropljane, bih oduševljenimogućnošću da neometano posmatraju pri-zor svlačenja odjeće, uobičajen za nekoga konamjerava da se okupa.

Tu su se, srećom, našla četiri turska vojnika(za koje sa žaljenjem mo ram reći da su kasnijebili ubijeni), koji su logorovali u blizini prvoglu ka mosta. Kada sam zatražio pomoć od nji-hovog zapovjednika, ovaj je smjesta sazvaovojnike, te je, izgrdivši one najdrskije međumojim pra tiocima zbog prostog i bezobraz-nog ponašanja, rasporedio svoje snage naoba moja boka i s leđa, tako da sam mogaoući u rijeku, a da me niko ne uznemirava nitizagleda. Najlakše bi bilo uzvratiti grdnjama nadrskost i prostakluk ovih bo sanskih gorštaka,ali moj bijes se stišao kad sam se sjetio kako suza vri jeme posjete perzijskog šaha Parizu troji-ca njegovih pratilaca bila okru žena gomilomna Boulevard des Italiens36 na mnogo agresi-vniji način i zacijelo s mnogo manje razloganego što je mene iko ikad kinjio u bilo komdijelu Turske. Primjedbe upućene Perzijanci-ma od strane gomile dobro obučenih ljudi uParizu ovi vjerovatno nisu razumjeli ali mi sečinilo da su bili veoma ljuti što im se smiju ulice. Obično se pretpostavlja da su Francuzi

krajnje učtivi, a da se Turci nikada i ničemu nečude. Ove osobine krase više klase u objezemlje, ali obični ljudi su svugdje veoma slični.

Han u Konjicu bio je bijedan. Glas mujezi-na s vrha šiljaste munare činilo se kao da dola-zi s neba, a jednolično pjevanje s nekolikomalih džamija u selu odzvanjalo je među sti-jenama. No kad je ugasla i posljednja svjetlostiza prozora s mušepcima, sve je utihnulo. Tiši-nu je narušavalo samo žuborenje Neretve,povremeni zvuk zvonceta na glavi kakvogkonja, te umilno pjevanje sla vuja što su sedozivali kroz granje. Oko dva sata ujutrobučno kucanje na vratima praćeno milozvuč-nim glasom mog kočijaša podsjetilo me je daje vrijeme da se ustaje i da, ako želim stići uMostar prije mraka, ne smijemo polazak odla-gati ni časa. Ali Turčina ništa nije moglo pro-buditi, čak ni kad ga je kočijaš nekoliko putanogom udario u glavu i stomak. Na kraju namje pomoglo ono što đaci zovu “hladna svinja“ili, drugim riječima, tek kad smo ga polili vo -dom po glavi uspjelo nam je da ga natjeramoda se pomjeri. Silazak niz stepenice u potpu-noj tami bio je poput lutanja kroz ru ševine.(...) Blistavi mjesec odslikavao se u lelujavimnjedrima Neretve, a srebrno lišće, visokemunare i bijeli vrhovi planina stvarali su slikuizuzetne ljepote.

Planinski lanac koji smo prethodnogdana prešli odvajao nas je od Bosne. Selo ukojem smo prenoćili nalazi se u Hercegovini,koja je zapravo samo upravno područje ilioblast Bosne. Najviši lanci Dinarskih planinaleže između nas i Mostara, glavnog grada tepokrajine, prema ko me kroz kanjone upore-do vode ceste i rijeka. Dok smo tandrkalipreko strmog mosta i kroz duge i uske uliceKonjica, naš kočijaš je pjevao iz sveg glasa, asa svih strana čuo se lavež pasa koji je odjeki-vao pustim predjelima oko nas.

Turčin i ja s mukom smo se penjali uzšumovitu planinu37, idući stazom što je vodi-la koritom nekog potoka, kad se na samomvrhu šuma iznenada prorijedi otkrivajućinam prostrane i veličanstvene predjele s koji-ma se ne bi mogao porediti nijedan dio Švaj-carske. Alpe su više i vidici što se pružaju s nji-hovih vrhunaca još su grandiozniji, ali njiho-vim strogim linijama nikada se, kao ovdje, ne

suprotstavljaju meki obrisi dži novskih šuma.Na vrhu prevoja iznad Konjica pogled se zau-stavlja na ogromnom stjenovitom amfitea-tru, iznad kojeg se dižu snježni vrhunci štooivičavaju prelijepe doline pod gustomšumom, tako da čovjek, posmatrajući talasa-sto smjenjivanje brda i kotlina, dobija utisakuzburkanog mora. (...)

(...) Poslije podne odmarali smo se okopola sata na jednom čarobnom mjestu.Neretva je poskakivala i pljuskala u svomuskom stjenovitom koritu dubokom okopedeset stopa. Prelijepa zelena polja, gdje jegusto granje drveća pravilo prijatan hlad,bila su ukrašena stablima jabuka, krušaka išljiva nagnutim prema rijeci. To drveće jepredstavljalo lijep kontrast strogim linijamadivljih i nestvarnih litica iznad nas. Na drugojstrani male doline, u tamnom grebenu, staja-la je nepravil na pukotina koja je izgledalakao otvor na kakvom ogromnom zidu kojegje udario grom. Kroz tu avetinjsku pukotinuprovlači se uzana cesta i ri jeka, kao da prola-ze kroz utrobu planine. To je Jablanički tje-snac38; on neobično podsjeća na Via Malu[Via Mala] u Špligenu [Splügen]39. [...]Doksam rashlađivao ugrijane ruke i glavu lede-nom vodom što je izvirala iz bršljanom imahovinom obraslog otvora na grebenu,čulo se glasno dovikivanje i klicanje i u dalji-ni ugledah grupu tatara40 koji su nosili turskepoštanske vreće. Izdaleka su izgledali kaostado koza što trči preko stijenja.

Pridruživši se tatarskim konjanicima, izišlismo iz tjesnaca isto onako nenadano brzokao što smo i ušli i izbili na tamnu i turobnuravnicu oivičenu ružnim stjenovitim planina-ma. Promjena krajolika bila je neobično veli-ka i činilo mi se da su jablaničke ljepotepostojale samo u snu. Imao sam osjećaj da sumi sve kosti u tijelu ispale iz zglobova usljedtruckanja kola, a neprestani udari su mi izglave niz kičmu slali trzaje poput gal vanskih.Neki ljudi uopšte ne mogu podnijeti ovakvaputovanja, jer od silnog drmanja dobiju onošto se zove drumska bolest. Od nje se paci-jent štiti tako što ga na sijeno u kolima polo-že potpuno umotanog u široke po voje, kojise tako čvrsto svežu da mu se i ruke stegnuuz tijelo pa on iz gleda kao kakav denjak

21


BEHAR 109

36 (Franc.) Bulevar u Parizu.37 Bez obzira na Krejove često nejasne opise puta, može se ustvrditi da Irac putuje

tada novom cestom Sarajevo – Mostar, izgrađenom 1868. godine, koja od Ko njicaslijedi Neretvu, a ne odvaja se od nje idući preko prevoja Prenja i Veleža, što je bioslučaj sa starom “Mostarskom džadom“.

38 Ovo je danas potopljeni dio klanca Neretve pred ulazom u Jablanicu; tu se nalazibrana hidrocentrale.

39 Via Mala (ital. “loš put“) je čuveni klanac u Švajcarskoj, dug dva i po kilometra idubok 600 metara, omiljen među evropskim turistima u 19. vijeku kao izuzetnoromantično mjesto.

40 (Tur.) Kuriri, pismonoše.

mekane robe na kojem stoji natpis “Staklo,rukuj pažljivo, ova strana gore“. Nedaleko odMostara zaustavili smo se kraj nekog vrela. Tusu tatari otvorili svoje male torbe, izvukli iznjih goleme svilene turbane i ukrasili njimaglave kako bi ulazak u glavni grad učinili zva-ničnim i dostojan stvenim.

Velika gomila slijedila me je do dvorištahana. [. . .] Han, ili hotel, liči na one ustanovekoje su na tako zabavan način opisane u DonKihotu. Sobe su zaposjeli ljudi koji su većinomdje lovali istinski plemenito: njihovo ponaša-nje je u svakom pogledu bilo gospodsko. [. . .]To su begovi, ili pripadnici stare turske stran-ke. Oni su uglavnom siromašni, no i potrebesu im male. Njihovi konji, a možda i većinapratilaca, provešće noć u štali. Beg sjedi nasofi načinjenoj od bi saga i prostirke, večerarižu i kiselkast hljeb i čvrsto spava kraj svogoružja. Moj susjed je bio darovit čovjek:zabavljao me je unjkavo pje vajući nekolikopjesama i prateći se na maloj gitari. Putnik seu ovim zemljama navikne na insekte pa ni janisam obraćao pažnju na te male životinjekoje su, čak prije nego što sam legao na kre-vet, uspjele da mi se uvuku u cipele.

Drugi svijetBio je to takav vjetar

Koji tjera mladiće po svijetu,Da traže sreću daleko od kuće,

Gdje malo šta mogu vidjeti.(Šekspir)

1. Običaji i vjerovanja (Kod Edmunda Spensera nalazimo možda

ponajviše obavještenja o raznim običajima ivjerovanjima naših naroda i o njihovom nači-nu živo ta uopšte, i to u doba /sredinom stolje-ća/ kada se u Bosni i Hercegovini počinje snaž-nije osjećati preklapanje istočnog i zapadnogkulturnog kruga).

Poput svih gorštaka, Bosanci su veomaprivrženi svojoj zemlji i naši roko i s velikimzadovoljstvom pričaju o odličnom kvalitetu iobilju pro izvoda — žita, meda, ovaca i stoke,za koje tvrde da im nema premca. A nisu nineosjetljivi na slikovitu ljepotu raskošnihdolina, gustih šuma i visokih planina. Uopšteuzevši, seljak u Bosni je inteligentniji od selja -ka u Zapadnoj i Srednjoj Evropi. Ovo proizla-

zi iz prirode njegovih dru štvenih institucija,koje ga obavezuju da razmatra i sam odluču-je o stva rima i da učestvuje u raspravi o pita-njima zajednice čiji je član. S druge strane, uvećini zemalja Evrope vlada sama odlučuje,puštajući da um naroda tone u učmalost.

Sistem samouprave, tako uobičajen me -đu Slovenima iz ovih pokra jina, kojeg je turskauprava iz ranijih godina podržavala u izvjesnojmje ri, dovodi do sasvim drukčijih posljedica.Otuda putnik s velikim čuđe njem sluša nesamo stanovnike gradova i sela, već i pastire uplaninama, kako raspravljaju o nekoj pritužbi,iznose načine kako da se zlo ispravi i osuđujuvezirove mjere i upravu njegovih službenika.To čine jasno, od mjereno i s takvim zdravimrasuđivanjem koje čovjek ne bi očekivao zbognjihovog nedovoljnog obrazovanja i nedosta-tka veza sa svijetom. S druge strane, ako ovajnarod ne uživa u prednostima pisaneriječi, on za to ima sasvim dovoljnuzamjenu u svojim narodnim pje-vačima, koji ne prestano pjevajuo slavnim djelima predaka io najvažnijim događaji-ma iz savremene istorijesvoje zemlje, kao i o sva-kodnevnom životu.

Od svih vrsta poezi-je, bosanski pjesnik naj-više voli epsku, čiji jejunak često bog rata,Tavor41. Ove pjesme pje-vaju zemljoradnici za plu-gom, pastiri dok čuvajustada i žene, bilo u hodu,pri radu ili igranju. Oni takođe imaju i svojepjesme [piesmas], neku vrstu kompozicijaizmeđu proze i poezije, nalik na Osijanove[Ossian]42 balade. One uvijek govore onekom događaju iz drevne ili savremeneistorije zemlje. A ne smijemo zaboraviti ni nji-hovu ljubav prema pjesmama kojih imamnogo i koje obično završavaju horom “Lelo,Lodo, il lelo, lol, idolo” (bog i boginja ljuba-vi)43. Vile takođe zauzimaju važno mjestokod ovih pjevača; razna pje snička pretjeriva-nja posvećena su njima u pohvalu, a maliduhovi se uvi jek slikaju najprivlačnijim boja-ma. Otuda je naziv “vila“ izraz koji se upotreb-ljava od milja i Sloven ga često koristi za

svoju dragu, svog konja i psa. Pored dobrihvila, postoji i zastrašujuća vrsta duhova, kojase ni kad ne spomene, a da se čovjek ne pre-krsti nekoliko puta ili dotakne svo ju amajliju.Mnoge narodne epske pjesme i lirski izlivislovenskih ple mena u Turskoj posjeduju zna-tnu ljepotu i kad bi se sakupile i prevele jasnobi osvijetlile drevnu i savremenu istorijuovog naroda. Lutajući pjesnik sa guslama[gousla] putuje širom zemlje i dobrodošao jegost u svakoj kolibi; on pjeva o porocima ivrlinama sultana, junačkim podvizi manarodnih vođa i junačkim djelima hajduka[Haiducs]. Ovi moderni Homeri opijevaju čaki političku istoriju svoje zemlje, sa tačnošćunaj preciznijeg istoričara.

Što se tiče muzike i pjevanja, Srbi imajunekoliko lijepih napjeva ko ji bi mogli bitidopadljivi radi svoje novine; ali stanovnici

Evropske Tur ske, bez obzira na naciona-lnost, ne mogu se pohvaliti visokim

nivoom svojih muzičkih kom-pozicija. U najboljem slučaju,njihov način pjevanja je dosa-dan i monoton, naročito turski,jer oni izgleda smatraju da sepje vanje sastoji od zadržava-nja duže vremena na jednomtonu, a onda se taj uzdigne uintervalima svom snagompluća. Njihovi muzički instru-menti, koje svaki seljak samgradi, sastoje se od frule ili svi-rale [flute or fife] koja se praviod drveta johe ili trske, gusala,neke vrste mandoline i gajdi.

Svi ti instrumenti podjednako su primitivni.Sloveni iz ovih pokrajina, naročito Bosan-

ci, budući da ih Grci nikada nisu temeljito pre-veli na krššćanstvo i budući da su kasnije pro-ganjani kao heretici od strane papske crkve,njeguju razna besmislena sujevjerja. Astrolo-giju ili, kako glasi osmanski termin, mune-džimluk [Muneđđimlik] gledanje u budućnost– upražnjavaju sve vjere, kako u velikim gra-dovima tako i u najudaljenijim selima. Postojesrećni i nesrećni dani i to se vjerno poštuje doposljednjeg sata. Let određenih ptica ili skupodre đenih životinja, smatra se zlokobnim;snovi su od najvećeg značaja i tu mače se iobjašnjavaju sa istom ozbiljnošću kao što suto činili prvi pa trijarsi. Ovdje ima mnoštvovaralica, kao i u civilizovanijim zemljamaZapada, i oni poprilično prazne kese lakovjer-nih. Jevreji i Cigani se optužuju za vračanje i

22


41 Nejasno je na koga se ovo odnosi: bog po imenu Tavor ne postoji.42 Legendarni galski junak i bard iz 3. vijeka.43 Spenserova distinkcija između dvije vrste epskih pjesama, kao i navod pripjeva lirskih pjesama nejasni su i

nepouzdani.

čaranje, naročito ako su stari i ružni, i ponekadsu žrtve onih koji su opsjednuti fiksnom ide-jom da su svi ovi začarali njih lično, njihoveporodice, ovce i stoku. Kao zaštitu od toga,kršćani pri bjegavaju molitvama koje molesveštenici, kao i velikim količinama svete vodi-ce, a muhamedanci Kur’anu i posjetamagrobu nekog dobrog čovje ka; ako ovo nepomogne, traži se amajlija nekog čarobnjakaili astrologa.

Sloveni Evropske Turske veoma su darovi-ti pa lako i brzo uče stra ne jezike, a pokazujusličnu sposobnost za pravljenje mehaničkihsprava. Osmanlije, s druge strane, izgleda dasu lišeni dara za učenje jezika i ri jetko govoreijedan drugi jezik osim svog vlastitog. Ljubavi poštovanje koje djeca ukazuju roditeljima, iuopšte starijima, što je tako lijepa oso binaslovenskih plemena, preovladava i u Bosni.Njihova trezvenost je takođe izvanredna kadse uporedi s navikama zapadnih naroda: onise ne uzbuđuju tako lako kad su pod utica-jem pića. Samoubistvo je gotovo ne poznatou ovim zemljama, kako među muhamedanci-ma tako i među kršćanima, budući da su ijedni i drugi fatalisti i trpeljivo se pokoravajubožjim odredbama. Mučka ubistva, trovanja islično, potpuno su nepozna ti. Osveta zananesene uvrede, traženje krvi za krv, posto-je, ali ne u istoj mjeri kao kod Grka i Albanaca.

Moralna čistota mora da je bila opšterasprostranjena osobina kod starih Srba, kadvidimo da u njihovom jeziku nema ni jednogjedinog epiteta kojim se opisuje raspusnažena. I uprkos svemu što su pretrpjeli, a jošuvijek trpe nasilničko ponašanje povlašteneklase, muhamedanaca, oni su najmoralnijinarod od svih u Evropskoj Turskoj. Otmica,

silovanje i preljuba se po turskom zakonukažnjavaju smrću, no taj zakon se još uvijekprimjenjuje samo onda kad je prekršajnapravljen protiv muha medanaca. Ako jepak oštećena stranka iz redova raje, globa iprijekor se smatraju dovoljnom kaznom.Popustljivost koja se isto tako pokazujeprema prestupnicima muhamedancima vrloje nepolitična od strane tur ske vlade i mnogoje doprinijela ogorčenju kšćanskog stanovni-štva pre ma vladavini sultana [. . .]

U Bosni slovenski Muslimani ne oklijevajuda traže ženu među lije pim kćerima svojihsunarodnjaka kršćana i čak im dozvoljavaju daza drže svoju vjeru. Ali Sloven kršćanin se nika-da ne ženi muhamedankom, jer bi bio izop-ćen iz crkve zato što je prigrlio nevjernicu. Uovom smi slu, i zaista u svakom drugom kad jeriječ o vjeri, žao nam je što smo obavezni dazabilježimo da su muhamedanci daleko tole-rantniji od krš ćana grčke ili latinske vjere koji,ako se ožene između sebe, izazivaju bu ruekskomunikacije i iz jedne i iz druge crkve.

Ženidbeni ugovor se sklapa u prisustvusvjedoka ili pismeno, i ako se prekrši, čestodolazi do krvavih obračuna. Sveštenik nakonobreda vjen čavanja podijeli blagoslov i izmije-nja se prstenje. Nezavisno od bilo kak vih nov-čanih aranžmana između dvije strane, uobiča-jeno je da nevjesta donese u muževljevu kućukomad konopca i vreću, što simbolizira brigu ipažnju s kojom namjerava da vodi svojedomaće poslove; a po ulasku u kuću, nevjestarazbaca po kući šaku novčića, da označi kakosa sobom do nosi obilje. Njen prvi odlazak nabunar sa kojeg domaćinstvo obično do nosivodu, izvodi se vrlo svečano, uključujući moli-tvu i pucanje iz vatre og oružja. A da bi se pot-

pomogao mladi par, svaki član njihovih poro-dica i prijatelji daju poklone u stoci i drugimstvarima potrebnim za do maćinstvo.

Svadba, zavisno od imovnog stanjaporodice, traje nekih četrnaest dana, a pone-kad i duže. U to vrijeme se pruža neograniče-no gostoprimstvo svim posjetiocima; čak se iputnik koji slučajno prolazi kroz selo pozivana slavlje i od njega se očekuje da se pridru-ži zdravicama koje se drže u toj prilici. A akoje taj putnik još kadar da sastavi prigodnupje smu, onda je on zaista dobrodošao gost.Krštenje djeteta se takođe slavi s radošću i uzgozbu. Valjana sahrana mrtvih je jedna odnajsvetijih oba veza među stanovništvom,bilo kršćanskim ili muslimanskim. Najgorauvreda koju možete uputiti domorocu izovih krajeva jeste da mu pože lite da mu zem-lja kosti izbaci. Mrtvo tijelo se obično polažeu grob u to ku dvadeset četiri sata nakonsmrti. Ova opasna žurba vodi porijeklo odOsmanlija, koji vjeruju da preminulog netreba zadržavati od rajskih užitaka. Zemljakoja prekriva grob nije nikada dublja od tristope i u njoj Turci naprave rupu za mrtvacada diše. A kako preminulog obično sahranju-ju bez kovčega, nisu rijetki primjeri da se nekijadnik probudi i s mukom pokuša da izađe izgroba; drugi, pak, preslabi za toliki napor,umiru u tom pokušaju. Mada se ove rupe zadisanje mogu pokazati korisnim u slučajevi-ma preranog sahranjivanja, kužna isparenjaiz njih izuzetno su štetna po zdravlje ljudi kojistanuju u blizini groblja. [. . .].

Kao što se može pretpostaviti, medicin-ska nauka je na niskom stup nju u ovim zem-ljama. U mnogim većim gradovima i nadvoru paše naći ćemo i ljekara i apotekara;vojska je takođe prilično dobro snabdjevenamedicinarima, od kojih su gotovo svi Nijem-ci, Italijani i Grci. S izuzet kom ovih, putnik kojise razboli nema nade da će dobiti ljekarskupomoć. Srećom za ovaj narod, u svakom selui zajednici postoje određene porodice kojese bave liječenjem još od davnina i zna se dasu one veoma uspješne u tom poslu. Grozni-ca i dizenterija su najčešće bolesti, reumapreovladava u planinskim krajevirna, alikostobolja i bolesti s kamencem gotovo sunepoznate. U velikim gradovima, a naročitokod Turaka koji se malo kreću, često obolije-vaju žuć i probavni organi i tome mo žemojoš dodati moždani udar. Kožne bolesti nisučeste, osim među Jevrejima, Osmanlijama iGrcima. Male boginje povremeno haraju,

23


BEHAR 109

dok od kolere stanovništvo više strahujenego od kuge, jer ni vračarina amajlija, nipopove ni hodžine molitve, niti njihovi bez-brojni napici, ne pomažu da se zaustavinapredovanje strašne pošasti.

Berberin je svuda u Turskoj i hirurg; i zai-sta, ne možemo, a da se ne divimo jednosta-vnosti njegovih instrumenata, jer mu britvasluži i za am putaciju udova i za puštanje krvi iza brijanje brade; i niko je vještije ne upotreb-ljava od Osmanlije.. Otuda se ovaj svijet rijetkoili nikako ne obraća za pomoć ljekaru, ili to činitek kad čarolije, amajlije, molitve, napici i svedrugo zakaže. , kao što se može pretpostaviti,djeca nježne konstitucije nikada ne od rastu,pa se stoga rijetko ili nikako ne viđaju invalidikoje tako često sre ćemo u napučenim grado-vima Zapadne i Srednje Evrope. Ovi narodi neboluju u velikoj mjeri od tuberkuloze, a tako-đe ni od ludila ili idiotizma, koji su čest proiz-vod civilizovanog načina života i pretjeranogučenja, ve like posvećenosti poslu, zatim fana-tične obuzetosti nekom stvari, gubitka bogat-stva i razočarenja zbog neostvarenih ambicija.Uprkos planinskom karakteru ovih pokrajina,s malim dolinama, skrivenim kotlinama,dubo kim klancima i klisurama u koje se suncerijetko probija, a klima se izne nada mijenja odstudeni Rusije do žega Azije, rijetko se nailazina slučaj gušavosti, a nikada na kretenizam. Paipak, ljudi nisu dugovječni; muška rac rijetkopređe doba od sedamdeset godina, dok ježivot žena znatno kraći.

* * *

(Džordž Arbatnot objašnjava neke običajeu Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskomna onim koji se tiču ženidbe i udaje. Ovaj putnikboravi u našim krajevima u jesen 1861. godi-ne.)

Mnoge veoma uočljive slič nostijoš uvijek ukazuju na ranije krvnosrodstvo, zajedničko porijeklo iistovjetnost vjere. Najvažnija odovih je možda to što su sačuva-li sloven ski jezik, koji je u upo-trebi potpuno isključio tur-ski kod gotovo svih mu -slimana i kršćana. Neki odnjihovih običaja takođedokazuju da još po stojimala iskra narodnog zajed-ništva koju islam nije pot-puno ugasio. Tako, na pri-mjer, običaj bratimljenja jenadasve slovenski po pori-

jeklu. Veza se ostvaruje na sljedeći način:dvije osobe ubodu prst, a krv naiz mjeničnoposisaju. Smatra se da ova veza veoma oba-vezuje i, začudo, u nju ponekad stupaju hri-šćanin i musliman. Isto tako, čovjek postajekum [Coom] nekom djetetu tako što mupodreže kosu. Nerijetko se dešava da musli-man usvoji kršćansko dijete, i obratno.

U kući kao da se takmiče u ne udobnosti inečistoći, bez obzira na to što se umivajuposlije jela, što je običaj kod svih istočnih naro-da. Musli manske žene, sve do udaje, pokazujuse otvoreno i obično se pojavlju u ja v no stinepokrivene. One su na neki način, u pre -dnosti nad ženama u Turskoj, jer žive u tješnjojvezi sa civilizovanijim kršćanima; njima je,naime, dozvoljeno da same biraju muža i daim se mladići udvaraju na propisan način.Roditelji su tu, kao i drugdje, skloni da se sma-traju naj boljim sudijama o tome kakav položaji prihod su potrebni da osiguraju sreću njiho-vih kćeri i kada se njihova odluka razlikuje odpogleda mlade žene, ona pribjegava bjekstvu.Žalim što nisam u položaju da dam mišlje nje ootporu na koji nailaze mladoženje u ovakvimprilikama. Mnogoženstvo je gotovo nepozna-to, a druga žena se rijetko dovodi za životaprve. [. . .] Nakon udaje, žene se kriju strožijenego u drugim dijelovima Tur ske. Možda uovome muž postupa po homeopatskom prin-cipu, da je bolje spriječiti nego liječiti, jer raz-vodi su nešto nečuveno i smatraju se veli komsramotom. U brakove mnogo ranije stupajukršćanske od musliman skih djevojaka i nijeneobično naći udate žene od dvanaest dočetrnaest godina starosti. Ovaj užasni običaj

podstiče katoličko svećenstvo čiji se pri-hodi time uvećavaju.

* * *

(Za razliku odSpenserovih i Arbat-notovih uopštenihprikaza običaja ivjerovanja našihljudi, Krejova zapa-žanja o ovome dje-luju svježe jer uglav-nom proističu izautorovog nepo-srednog uvida iz ljeta1875. godine.)

Bosanske seljan-ke vrlo su snažne i

kadre su da rade teške

poslove, čak i samo nekoliko dana pred porod.Često se desi da se i porode same, dok čuvajustoku; tad operu bebu u obližnjem potoku idoje je dok ne rode drugu. Nije neobično damajka u Bosni doji šestogodišnje dijete. Mu -škarci ljeti obično spavaju na goloj zemlji, i tonapolju, a dječaci, sve do četrnaeste ili petnae-ste godine, nose samo jedan komad odjeće,što im omogućuje nesputano kretanje i čini ihokretnim i izdržljivim. Siromašni ljudi ne majunikakvog na m je š taja u svoj im kolibama; zi mi,nakon što po jedu ono što ima ju sjedeći okona loženih cjepanica, oni liježu da spavaju iprovode noć s nogama ok re nutim pre ma va t -ri. Za njihov način liječenja bo lesti, koji bizaprepastio učene doktore, kažu da je vrlouspješan. Pa cijente ubijaju ili ih liječe zapanju-jućom brzi nom, a rakija, pomiješana s baru-tom i biberom, smatra se odličnim lije kom zastomačne teškoće, kao i za sve druge bolesti.Zatvor se liječi usijanim kamenom stavljenimna stomak, reumatizam se olakšava primje -nom željeza – u istom užasnom stanju – nabolesno mjesto, dok za lum bago kažu danestaje nakon što se trljanjem skine koža sabolesnikovih leđa. [. . .]

Posvuda na Istoku, izuzev ako je riječ ovrlo siromašnim ljudima, čak i čovjek koji idepješke mora uvijek imati pratioca. Orijentalcisu skloni da se prema osobi koja ide samaodnose s velikim prezirom. Kad krene na put,Turčin naoruža sve svoje sluge i tako, praćenčitavom gomilom ljudi zavisnih od njega, os -ta vlja utisak uglednog i moćnog čovjeka. Sva -ki Evropljanin vrijedan poštovanja, bilo mu š -karac ili žena, kada ide pješke ulicama Saraje-va, uvijek ima slugu koji ide ispred njega. Taj sesluga, poput kakvog važnog tamburmažora44

na čelu regimente, kreće sredinom ulicedostojanstvenim i odmjerenim ko ra kom ilupka dugačkim štapom ljude koji stoje naputu ili bulje u gospođu ili gospodina koje onštiti. Kako su ovi ljudi uvijek naoružani mačevi-ma i pištoljima i kako su od stalnog mrštenjanjihova lica poprimila svirep izraz, i na jmanjanjihova upozo renja imaju veliko de jstvo. Put-nike u ovoj zemlji uvijek prati jedan ili dva nao-ružana čovjeka ove vrste. To nije zato što put-nici strahuju da će im se nešto desiti, ne go štožele staviti do znanja ljudima u selima ili uzput da je osoba s takvom pratnjom, va žna lič-nost prema kojoj se treba lijepo po našati.

24


Kreševo - katolici 44 (Franc.) Glavni bubnjar vojne glazbe.

2. Odijevanje i ishrana(Edmund Spenser je jedan od onih engle-

skih putopisaca koji posve ćuju dosta pažnjeodijevanju i ishrani ljudi u krajevima kroz kojeputu je 1850. godine. I mada se njegove zabilje-ške o tome — kao i o običajima i vjerovanjima— ponekad temelje na tekstovima drugih put-nika, i mada nisu u svemu sasvim pouzdane,one se danas čitaju kao zanimljiv zapis, koji jenerijetko protkan i humorom.)

Između ostalih sultanskih reformi, uvo-đenje evropskog načina odi jevanja nije sedopadalo Bosancima; narodna nošnja je sli-čna nošnji sta novnika Srbije, osim što sloven-ski Muslimani još nose čalmu. Od mogposljednjeg puta po Bosni, toliko je preovla-dao reformisani ukus, da je potpuno istisnutogromni kourdjak, cilindrični turban, i jani-čarski kauk. Crveni fes koji nose turski vojnicii službenici zapravo pripada albanskoj nošnji,i od svih pokrivala za glavu, on je istovreme-no najnezgodniji i najmanje skladan, jer obi-čno spadne na uši i pritišće ih naniže dok sene iskrive. Kao zaštita protiv vrućine, hladno-će ili kiše, nije ama baš ni od kakve koristi;ljeti se lice peče, a kad pada kiša, ako nematekabanicu, odlično služi da sprovede mlazvode niz vrat onoga koji ga nosi.

Svaki Musliman ima brkove, koje vrločesto boji u crno i u skladu sa preporukamaKur’ana. Zaliske i glavu brije, ostavljajućičuperak na vrhu glave, da bi ga njegovanđeo čuvar na sudnji dan imao za šta izvućiiz groba. Bradu nose samo hadžije, oni koji suobavili hodočašće u Meku, i mali broj starihljudi koji se odlikuju izuzetnom mudrošću.Svi stanovnici ovih pokrajina, kako muškarcitako i žene, boje kosu; omiljena boja je crna i,pravo da kažem, u tome su vrlo vješti. Zaobrve i trepavice koriste nešto što zovu šišar-ka [schischark], zeleni orah, koji postaje crnkad se spali, a za kosu jednu drugu tvar, kojuzovu kna. Umjetnost se priziva u pomoć nesamo kad je riječ o bojenju kose. Količinakozmetike koju že ne upotrebljavaju je zapa-njujuća; čak ni najsiromašnija seljanka nijebez sredstava za uljepšavanje i mirisa: ružinoulje, ružina vodica, ekstrakt agave, mošus,šafran i ambra su među glavnima. One stav-ljaju na obra ze puder od iris florentina-e45, zanokte na prstima uzimaju lavsonia inermis46,

a za depilaciju se služe vrlo uspje-šno smjesom kreča i stipse. (...)

0djeća žene iz boljihklasa je orijentalna, ljupka idobro prilagođena da prikri-je bilo kakav tjelesni nedo-statak. Žene nose, kad sekreću po ku ći ili sjede nadivanu, papuče nataknutena malena stopala. Ali kad ihvidite na ulici umotane ujašmak kako se gegaju ugrubim čizmicama ipapučama, onepodsjećaju napatku koja je upravoizašla iz vode. Opšteuvjerenje da se ljepotice izharema odlikuju punačkim tijelom nijetačno. Orijentalac ima veoma dobar ukus uovim stvarima i bira žene sa zna lačkim rasu-đivanjem. Međutim, kad zađu u godine, ženepostaju emhonpoint47, što je posljedica živo-ta u zatvorenom i nemarne opuštenosti.

Meso koje se obično troši u ovim pokraji-nama je jagnjetina ili ovče tina, izvrsnog kvali-teta i okusa; teletina se nikada ne viđa, a gove-dina samo u velikim gradovima. Perad semože dobiti svuda. Muslimani nikada ne jeduguske i patke, a ni divljač, ukoliko krv životinjenije prije ispuš tena. Riba se jede samo u dobaposta, iako rijeke svuda obiluju izvrsnompastrmkom. Što se tiče povrća, zelena salata ikrastavci se vrlo mnogo troše. Bijeli grah jeuobičajena namirnica u njihovoj cuisine48.Krompir i grašak su velika rijetkost. Voće jesvuda odlično, naročito lubenica. Ima javnihpekara u svim velikim gradovima. Handžija seobično, pored vođe nja hana, bavi i nekim dru-gim zanatom. Vino, koje je uvijek crno, možese dobiti u svakom hanu, skupa s rakijom [raki]i šljivovicom [slivovitza], pićem napravljenimod žita49. Imaju i druga pića, koja se prave odanisa, cimeta, karanfilića i gorkog badema.Kafa je piće svih slojeva i uvijek se pije bez mli-jeka i šećera. Rijetko je samljevena u prah umlinu, kao što to mi radimo, već je umjestotoga tuku u avanu. Kad je dovoljno isitnjena,stavlja se u lončić s malo vode. Prije nego štoprokuha, dodaje se nekoliko kapi hladne vodei tada se pije. Služi se u maloj šolji, a što se tiče

ukusa i jačine, daleko pre-vazilazi bilo koju kafu što

je mi pravimo u našimskupim i komplikova-nim aparatima.

Mada je kvalitetkravljeg mlijeka uBosni vrlo dobar,nikada ne vi ditebuter, a ri je tko sir;kajmak je gust, a

kad se pomiješa smedom, čini zna-čajan artikal uishrani viših slo-jeva. Jogurt

[youart], takodobro poz nat kao hla-

dno, osvježavajuće piće u jednoj vrućoj zem-lji, pravi se to pljenjem hrastovog lišća u mli-jeku, što mu daje kiseo okus. Gotovo svi kuli-narski proizvodi su suviše začinjeni crvenompaprikom, bijelim i crve nim lukom. Jedno odnajomiljenijih jela među putnicima iz Zapa-dne Evrope su ražnjići [schish-kiebab], koji sesastoje od okruglih komada mesa od butajagnjeta ili ovce ispečenih na malom ražnju.Ovo i kie ma-ki bab50, jedna vrsta ovčijih ćufte-ta, takođe pe čenih na roštilju, koji ni kadanisu prepečeni, zaista su odlični.

Ovi poluorijentalci jedu dva puta dnevno,a glavni obrok je naveče, oko zalaska sunca.Obrok imućnih obično se sastoji od de set ilidvanaest je la, a često i od vi še; među slatkiši-ma, kajmakuša [kaimakđa], smjesa ja ja, mlije-ka i meda, uvijek se služi. Isto tako, halan51;ovo prave slastičari i prodaju u malim zdjelica-ma i ni jedna turska kuhinja nije bez to ga, akad se miješa sa brašnom, grizom, še će rom,medom, ružnom vodicom, đumbirom i dru-gim začinima, mogu se od njega praviti različi-ta jela raz nih imena. Imaju takođe mnoštvoslatkiša, od kojih je najpoznatija ba klava[balaclava]; postoje takođe želei i hladnakrema s bademima kao i bezbrojne vrste sla-tka od raznog voća.

Ukratko, kad god lutamo ovim pokraji-nama, nalazimo obilje hrane i rijetko kadanaiđemo na nekoga za koga bi se moglo rećida gladuje. Iako se svako pleme i zajednicastaraju za potrebe svojih siromaha, kodžaba-še [kodji-bachis]52 se veoma trude da ovi ra -de sve dok imaju zdravlja i sna ge. Uđite umakar i najmanju kolibu koja pripada nekomSlovenu, ma kako siromašnom po izgledu, i

25


BEHAR 109

45 (Lat.) Bijela perunika ili perunika mirisna.46 (Lat.) Biljka kna ili hena, porijeklom sa Srednjeg istoka.47 (Franc.) Punoća, gojaznost.48 (Franc.) Kuhinja.

49 Greška: šljivovica se, naravno, pravi od šljive.50 Ovdje je očigledno riječ o ćevapčićima.51 Spenser vjerovatno misli na halvu.52 (Tur.) Ugledni ljudi, prvaci, starješine.

Mostar - žene muslimanke

26


sigurno ćete naći da je uredna i čista; u tomeje ovaj narod daleko iznad nižih slojeva uIrskoj, Francuskoj i dije lovima Italije. Isto tako,nijedan narod ne jede uljudnije, naročito višislojevi, bez obzira na to što se noževi i vilju-ške svuda ne upotrebljavaju.

* * *

Susreti i viđenja(Na putu za Mostar 1844. godine Vilkinson

se upušta u razgovor s nekim “turskim“ trgov-cem, hadžijom, u kojem se očituju njihovisuprotstavljeni pogledi na svijet. Kasnije, uMostaru, Englez je dobro primljen, mada nje-gova posjeta izaziva podozrenje nekih ljudi.)

Uskoro izbismo na glavni put što vodi izLjubuškog [Gliubuski], na kojem nas sustiževeliki karavan turskih trgovaca na konjima, saharemom i robom. Upustio sam se u razgovors jednim od njih, za koga se ispostavilo da jehadžija i koji je, zahvaljujući dugom boravku uKairu, veoma tečno govorio arapski. No svakipokušaj da neometano pričamo bio je sasvimbeznadežan, jer smo s jedne strane bili pritije-šnjeni mnoštvom konja, dok nam je s drugestrane prijetio ugao kakvog sanduka, balarobe ili pak tahtaravan [tahtarawan]53 punžena. Stoga smo usporili, pustili da impedi-menta54 prođu naprijed, i pričali o mnogimhadžijinim putovanjima i o uobičajenim ori-jentalnim temama. Nakon što je podrobnoopisao svoja putovanja i dao ocjenu o Kairu ionom bauku turskih hadžija, Arapima, onreče: “E pa, gospodine zanatlijo55, vi ste vidjeliMisir56 i Stambol i rekao bih da ste svoj bora-vak tamo dobro iskoristili; ali, šta je vaš zanat?“(Turci uvijek misle da Evropljanin mora bitizanatlija ili trgovac). Kako sam lutao svijetomiz razloga koji nisu tako jednostavni57, i neželeći da ih objašnjavam, odgovorio sam mu:

“Tražio sam ljekovito bilje i ako bi vas,daleko bilo, zbacio konj, pokazao bih vamkako vješto umijem namjestiti ruku ili bilokoju kost koju biste slomili“. Shvativši da je tošala, on reče: “Bog vam dao snagu, ali nekame svaka nesreća zaobiđe; vi ste hećim(hakim)58, dakle“. “Nisam, to sam rekao samozato što je nemoguće ubijediti Osmanliju da

mi Evropljani putujemo samo da vidimodruge narode i zemlje, mada ne sumnjam davi, koji ste toliko proputovali, možete razu-mjeti zadovoljstva i koristi koje putovanjapružaju. Vi govorite o onome što ste vidjeli sistom vrstom uživanja kao i mi, a znate da sui mnogi muslimani u starim vremenimavoljeli da putuju i da istražuju iste one stvarikoje sada Franci istražuju, a koje su im bilezanimljive u doba kad je Frangistan59 bio ustanju varvarstva“ [...].

Ovo je vodilo u raspravu o vrijednostimaevropske discipline, s jedne, i starog turskogsistema s druge strane. Mene bi sigurno izne-nadilo što srećem čovjeka s tako tvrdoglavimuvjerenjem u zastarjele pojmove o osmanlij-skoj sili, da nisam upoznao i druge, čak i uEgiptu, koji isto tako misle. On je, naime,zaključio, izjavivši da su Turci osvajači svijeta,da sve kraljeve Frangistana na njihova prije-stolja postavlja sultan, da su engleski vladarimožda najvjernije sluge koje su sultani ikadimali i da se ništa ne smije uraditi bez Šerifo-vog [Shereef]60 odobrenja. Francuzima jebilo dozvoljeno da zauzmu Alžir i da ga držeu ime Turaka jer se Bej61 bunio protiv VisokePorte (pobjede Mehmed Alija [MohammedAli]62 nad vezirovom vojskom smatrao je baj-kama). “Osmanlije!“ uzviknuo je, “ne postojinijedan drugi narod koji je pod Allahovomzaštitom, i kad bi se evropske sile, sa svimsnagama kojima raspolažu, usudile da krenunjega, ne bi bile kadre da se suprotstave Tur-cima ni za jedan trenutak“.

U skladu s onim dobrim muslimanskimpravilom, koje potiče iz Kur’ana i koje glasi,“Ne raspravljaj s neznalicom“, ja ga ostavih dase preda uživanju u svojoj zabludi. (...) Novinaovog obavještenja iz istorije kod njega je uprvi mah izazvala potpunu nevjericu no,videći da se ne šalim, on se vidljivo obradovazbog slave svojih zemljaka – čija su dičnadjela, eto, poznata i jednom Franku – i primi-jeti da su “Bošnjaci“ [Bosnaks] uvijek bili hra-bri ljudi. “I mada je Hercegovina“, dodade,“sada pod zasebnim vezirom, mi smo svi istigens63 moja porodica, na primjer, potiče iz

bosanskog glavnog grada“. Kako je sada biopotpuno zadovoljan što je obnarodovaoznačaj svoje rase, hadžija je počeo da poka-zuje šta je sve dobio boravkom u Kairu otpje-vavši nekoliko arapskih pjesama, koje jepovremeno prekidao da bi se vratio našemprethodnom razgovoru.

Svi govore slovenski, a neki mostarskiTurci ne znaju nijedan drugi jezik. Upoznaosam malo njih koji razumiju arapski, a sreosam samo dva stranca muslimana, jednog izBagdada, drugog iz Damaska. Dijalekt Herce-govine i Bosne gotovo je isti kao onaj u Dal-maciji i Crnoj Gori, ali je manje čist od crno-gorskog jer ima mnogo turskih riječi. Međuovima sam zapazio riječ “jok“ [yok] (ne) i nekedruge. Ljudi su uglavnom uljudni i malo kome je ometao ili je pravio neumjesne pri-mjedbe, čak i kad sam crtao na ulicama.

Uočio sam, međutim, da nijedan Turčinnije htio da uzvrati moj pozdrav dok sam ula-zio u grad, možda zato što ne vole vidjetikršćanina na konju. Poslije toga, kad sampremjeravao most, činilo se da neki ljudipokazuju izvjesno nezadovoljstvo mojim

53 (Pers.) Zatvorena nosiljka u obliku kočija, ali bez točkova; nose je četiri čovjeka ilikonji.

54 Izvrsna rimska riječ za “prtljag”.55 U nekim mjestima Evropljanina zovu malem, što znači “zanatlija”, “majstor”; u Egip-

tu, “Hawagee”, prodavač ili marchand. [“Malem” je kolokvijalni oblik od “mualim” —učitelj, majstor. — Opaska priređivača].

56 Naziv za Kairo, kao i za Egipat.57 Autorova aluzija na njegovo putovanje i boravak u Egiptu.

58 (Ar.) Ljekar.59 (Tur. – ar.) Evropski, kršćanski svijet.60 Titula sultana; odatle hatišerif, ili carski dokument.61 Titula turskih namjesnika u sjevernoj Africi.62 Mehmed Ali (1769–1849), Albanac porijeklom, rođen u Makedoniji; kao turski pot-

kralj Egipta (1805–1848) pobunio se protiv sultana i 1841. postao nasljedni vladarEgipta i Sudana.

63 (Lat.) Rod, pleme.

poslom. Jedan čovjek koji je zastao da meposmatra dao je oduška svojim osjećanjima.Bio je Turčin, umotan u ogrtač od grubogplatna postavljen zelenom čohom; na noga-ma je imao ogromne crvene čizme i neodo-ljivo je podsjećao na tanki fitilj noćne lampe.“Kakva je korist od toga“, rekao je, “što je sul-tan Sulejman gradio mostove za pravovjerni-ke, kad ih sada Franci uništavaju svojim pisa-njem? To nikad nije bilo dozvoljeno i nešto ćese sigurno desiti“. (...)

Turci koje sam viđao u kafani bili su vrloučtivi; tu sam prvog dana upoznao jednogčovjeka iz Bagdada i s njim dugo razgovaraoo Istoku. I mada niko od prisutnih nije razu-mio ni riječi našeg razgovora, izgledalo je dasvi slušaju sa zadovoljstvom, raspitujući se svremena na vrijeme, kad bismo se mi nasmi-jali, za značenje nekog izraza. Jedan od ovihizraza ih je naročito zabavljao, a vjerovatno izbunjivao. Naime, sluga “trgovca iz Bagdada“je donio neki paket svom gospodaru, na štoje ovaj primijetio kako je to “prvi put da je on,sluga, zapamtio šta mu je naređeno“. Ja samna to rekao, “Ya! el Yahoodee mat“ – “Oh!Jevrej je mrtav“64 – pa je naš smijeh, nakonove smiješne arapske rečenice, prešao načitavo društvo. I kao što se često događa utakvim prilikama, smijeh se pokazao tako

dobrim sredstvom upoznavanja da, kad godbih prošao kraj kafane, tog mjesta gdje Turciplanduju, neko bi se našao da me pozove nalulu duhana i kafu, a poslali bi i po “Bagdadli-ju“ [Boghdadli], ako već nije bio tu, kako biuživali u našem razgovoru, iako niko nijeznao ni riječi arapskog.

Ovo je jedan od mnogih primjera iz mogiskustva koji ukazuje na to koliko je korisnopoznavati jedan istočni jezik kada se želimosprijateljiti s muslimanima, ili bar razbiti nji-hove predrasude. Naročito ih se može odo-brovoljiti ako obratimo pažnju na neke poje-dinosti koje za njih imaju veliki značaj. Sdruge strane, dovoljna je i neka sitnica pa dase izazove sasvim suprotno dejstvo. Na pri-mjer, uzeti ili ponuditi bilo šta lijevom rukomznači uvrijediti i najdobronamjernijeg čovje-ka. Njihovi običaji i čitav njihov život se takosastoje od sitnih stvari, kao i kod drugih naro-da, koji su, međutim, manje spremni da topriznaju od orijentalaca.

Jedan od krupnih razloga što ne voleFranke potiče iz razlike u našim običajima;predrasude koje gaje prema našim navodnimnedostacima posljedica su nepoznavanjačinjenica ili njihovog izvrtanja. Prazne pričeponavljaju se unedogled i počinje im se vje-rovati; sama pojava Franka izaziva netrpelji-vost prema njemu i oni se upuštaju u opisiva-nje njegovih tobožnjih odvratnih navika, odkojih je najuočljivija potpuno zanemarivanjelične higijene. Stoga me je veoma zabavljalanjihova zbunjenost u Mostaru kad je riječ okoličini vode koju sam tražio za svoj “abdest“[ablutions]. Pitali su me nisam li zapravomusliman i kad bih im odgovorio da se samopridržavam običaja uvriježenog u mojoj zem-lji, očito su mislili da se koristim svojim povla-sticama putnika, a možda su i pretpostavljalida sam stekao ove navike za vrijeme mogdugog boravka na Nilu. Zacijelo nisu vjerova-li da bi ih mogao usvojiti ijedan evropskinarod koji nije izložen uticajima islama.

Iako je muslimanima zabranjeno da zlo-stavljaju kršćansku raju u Hercegovini, oni nanjih gledaju s velikim prezirom. Tako, kada“pravi vjernik“ baci oko na njihovu zemlju ilikad je zbog načeg kivan na “kaure“, on se neobazire na pravdu u udovoljavanju svomhiru ili ljutini. Turski zemljoposjednici su takodespoti za kršćanske seljake. No, ovo ugnje-tavanje u dobroj mjeri obuzdava vezir, koji je,iako pravi Turčin po lukavstvu i samovoljan u

postupcima kada mu to odgovara, ipak razu-man čovjek koji želi steći priznanje za šire,tolerantnije nazore. Hod progresa, ako većne prave civilizacije, zahvaća tako i ovu zabi-tu pokrajinu.

* * *

(Džejmz Henri Skin na živopisan, gotovoromansijerski način, govori o svom letimič-nom susretu s lijepom “Turkinjom“ u hanuizmeđu Žepča i o dolasku u Travnik u proljeće1851., u kojem se tada nalazi Omer-paša i nje-gova vojska.)

Naveče smo se zaustavili u hanu koji jebio glavni štab Mahmud-paše Tuzlića [Too-zlali Mahmud Pasha] i njegovih pobunjenika.Ovaj han se potpuno razlikovao od pretho-dna dva u kojima smo bili jer su mi pripremi-li veoma dobru večeru od turskih jela. Zago-netku sam riješio kad sam odšetao do dvori-šta i tamo vidio zasebnu zgradu s tri prozoras mušepcima. Kad sam se približio, čuo samzvuk prijatnih i veselih glasova i shvatio samda je to handžijin harem i da se tu kuha mojavečera. U Turskoj je, naime, kuharsko umijećestvar cijele porodice.

Ujutro sam sjedio kraj prozora dok sunam pripremali konje. Začuo sam zvuk konj-skih kopita u dvorištu i požalio putnike koji sumorali putovati po onako kišovitoj noći. Utom trenutku vrata se iznenada otvoriše i umoju sobu stupi mlada i izuzetno lijepa Turki-nja otkrivenog lica; ulazeći, gledala je u svojuhaljinu koja je očigledno bila potpuno mokra.Iza nje uđe handžija noseći veoma lijepogmalog dječaka, starog oko dvije godine ibogato obučenog, koji je gorko plakao – odstudeni, najvjerovatnije. Ja odmah ustadoh ipođoh prema vratima, istovremeno dajućirukom znak da priđu vatri. Ona podižepogled, sva se zacrveni kad ugleda muškarca,i poče da se povlači pokrivajući lice velom.Imao sam tek toliko vremena da primijetimda su joj oči crne i da su isto tako lijepe kao ilice. Handžija je bio veoma zbunjen što je onagreškom otvorila moja vrata i požurio je snjom hodnikom i niz stražnje stepenište doharema. Za to vrijeme jedan naoružan slugakoji ih je pratio zavirio je u moju sobu, razdra-ženo se cereći i pokazujući zube poput goro-padnog lava, jer mi je, zaboga, žena njegovoggospodara nenamjerno pokazala lice! (...)

Jednog dana, kad sam na cesti prolaziopored krda krava, žena koja ih je gonila čuč-nula je, što je meni izgledalo kao prava slikanevinosti i stidljivosti. No, kad sam odmakao

27


BEHAR 109

64 Ovo se kaže kada neka veoma nemarna osoba izne-nada počne da se posvećuje svojoj dužnosti.

65 Groblje na Derventi.

nekoliko koraka, iznenada sam se okrenuo;moja taktika je upalila, jer je ona sklonila veo:bila je to stara, smežurana babuskara. Međuprostijim svijetom ova predrasuda mora dapredstavlja mučno opterećenje, jer zakuku-ljena glava i umotano tijelo zacijelo ne stva-raju podesne uslove za fizički rad na polju. UBosni, međutim, ovaj običaj je unekolikopreinačen, i to u korist neudatih žena, pa veoi široku zelenu feredžu, koje sam često viđaona poljima, nose samo udate žene. (...)

* * *

Približivši se gradu Travniku, najprije smodošli do groblja65, koje je isključivo počivali-šte muslimanskih pokojnika, jer u glavnimmjestima svake oblasti ima malo kršćanskogstanovništva. Ovo polje grobova, koje je vrloprostrano, nalazi se na tako strmoj padini dasu izgrađene terase kako velike kiše ne bisprale kosti Bosanaca. Groblje izgleda kaovelika zbirka primjeraka orijentalne skulptu-re poredanih na policama kakvog gigant-skog muzeja, sa planinama umjesto zidova.Ušli smo u Travnik noću pa stoga nismomogli vidjeti ništa osim dugih, uskih i prljavihulica, punih vojnika koji su galamili, smijali sei pjevali. Mislim da je zabluda o Turcima misli-ti kao o šutljivom narodu; naprotiv, veoma sugovorljivi među sobom i vole ispredati dugepriče o onome što su vidjeli, a u vojsci to obi-čno znači – mnogo. No, Turci znaju kadatreba da šute, i glas šutljivih ljudi kod strana-ca stekli su upravo u takvim prilikama. Sudbi-na je htjela da živim među njima i moramreći da sam otkrio i druge njihove osobine,suprotne od onih koje sam očekivao. (...)

Ponovo smo gazili po bezbrojnim blat-njavim uličicama i napokon smo došli predneka vrata koja su držali otvorenim da bihmogao ući. To sam i uradio, zatim sam sepopeo na sprat, skinuo čizme i u čarapamaušao u jednu sobu. Tu sam zatekao četiri pri-like koje su sjedile oko nečeg što je ležalonasred sobe sa svijećom sa svake strane.Niko nije prozborio ni riječi, a jedan od četvo-rice svečano mi dade znak da i ja sjednem.Počeo sam da gledam u onaj predmet, kojije, kad sam pomnije pogledao, nalikovaoljudskom obličju, umotanom od glave dopete u izvezeni pokrivač. Kruta nepomičnostte mase i melanholična šutnja prisutnihodmah me uvjeriše da sam nabasao na onošto se u Irskoj zove “čuvanje mrtvaca“. Osje-ćao sam izvjesnu zbunjenost, koja je bila timveća jer sam bio bez tumača; Osman-aga se,

naime, starao o našim umornim konjimaumjesto o umornom meni. Napokon mi se,međutim, učini da se tijelo miče i nejasanzvuk, kao kad neko hrče, koji je dopiraoispod svečanog pokrova, baci novo svjetlona ovu zagonetku.

No nije mi bilo suđeno da dalje ispitamovu stvar66, jer mi pažnju privuče velika bukanapolju. Vrata se naglo otvoriše i jedan oficirse pojavi u pratnji šestorice podoficira koji sunosili svjetiljke. On me pozdravi na vojničkinačin i reče: “Bujrum“! [Buyurun]. Shvatio samto kao “Sezame, otvori se“, što znači “izvolite“, apodrazumijeva “dođite!“ Navukao sam čizme iponovo krenuo u noćno tumaranje ulicamaTravnika, poput beskućnog lutajućeg duha upotrazi za počinkom. Duh se konačno smiriokad su me odveli u konak, gdje sam zatekaoOsman-agu i Hajrudina. Rekli su mi da je vojnikomandant, konjički general-major, čuvši zadolazak stranca, insistirao da budem njegovgost, pa je poslao po mene u kuću namjesni-ka mjesta, koji nije bio u Travniku.

Kad sam ušao u glavnu sobu, jedancrnac, znatno viši od šest stopa, zgrabi me zaruku i veoma srdačno me pozdravi. Bio je toArap Ahmed-paša, krasan predstavnik nubij-ske rase – muževan, inteligentan i srdačan.Tu je također bio i jedan konjički pukovnik,tih, gospodstven čovjek po imenu Sulejman-beg, koji je očigledno veliki miljenik svogpretpostavljenog, jer ga je ovaj udarao poramenu, obraćao mu se gromkim glasom inazivao ga dragim drugom kad mi ga jepredstavljao. U toku ceremonije predstavlja-nja Ahmed-paša me je upitao kojoj zemljipripadam; čuvši da sam Englez, uzviknuo jeradosno i gromoglasno, uzeo me za ramena

i natjerao da sjednem na počasno mjesto nadivanu. Zatim je počeo da mi otkopčavakaput i da ga skida; u prvi mah to nisamshvatio, ali mi se stvar razjasnila kad je slugadonio neku vrstu širokog kućnog ogrtača odblijedoplave tkanine postavljenog crnimkrznom, koji mi je obukao. Turci obično noseovaj ostatak svoje drevne odjeće u kući, patako i paša i beg skinuše uniforme i obukošeslične ogrtače, dok je Sulejman-begov ađu-tant, koji me je doveo u konak, zadržao svojuuniformu i oružje iz poštovanja prema svompretpostavljenom. (...)

Donesena je večera i mi navalismo s prsti-ma na hranu raspoređenu u uobičajene maleposude. Hadži-Abdurahman poče sa svojimludorijama, na veliko oduševljenje našegdomaćina, koji ga je držao tako što dugo nijehtio dati znak za napad na hranu postavljenuna niski sto. A kako su se najbolje dervišovešale sastojale od praktične demonstracijeproždrljivosti, to se pokazalo neiscrpnim izvo-rom veselja. Paša bi od njega tražio i da ispri-ča priču – obično neku iz “Hiljadu i jedne noći“– dok smo jeli, a zatim bi naredio da se jeloodnese prije nego bi on završio. Hadžija sepretvarao da to ne primjećuje i pipao bi prsti-ma po golom stolu, praveći nevjerovatne gri-mase i glumeći razočarenje. Njegov poslje-dnji podvig bilo je ispijanje velike činije kaj-maka, nakon čega ga je paša natjerao dapopije svo sirće iz posude za salatu da bi,kako je rekao, napravio jogurt [yiaurt] od kaj-maka. Hadžija je zatim zamolio sluge da gapodignu s poda gdje je sjedio, jer se pretva-

28


Travnik

66 Ovo će se razjasniti kasnije; vidi odlomak iz Skinauvršten u V, 2.

rao da ne može ustati od silne hrane koju jepojeo. Donesene su lule za goste, dok je pašapočeo da puši na nargilu. Stavio ju je u mojausta u šali; ja povukoh dim isto onako žudnokao i on, što izazva još veće veselje.

U to se pojavi italijanski ljekar, koji je biododijeljen jednom od general-majorovihpukova, i pridruži se šalama svog zapovjed-nika, na što se već, kako mi je rekao, sasvimnavikao. Taj doktor je takođe volio šegače-nje, u što sam se uvjerio kad je Hadži-Abdu-rahman počeo da pjeva beskrajne pjesmena arapskom, za koje je tvrdio da su na licumjesta sačinjeni hvalospjevi u moju čast.Dobri paša, koji je razumio samo turski,povjerovao mu je i to mu se tako dopalo daga je natjerao da pjesme, stih po stih, prevo-di na turski kako bi ih doktor, sa svoje strane,mogao prevesti na svoj jezik mene radi.Nakon nekoliko sati ovakvog zabavljanja,hadžija se smjerno diže da zatraži oproštajod društva za sve eventualne uvrede koje sunjegove šale mogle prouzrokovati i napustisobu s krajnjom poniznošću. No opet sevrati, kao Don Bazilio [Basilio] u “Seviljskomberberinu“, da pašu zamoli za neku milost,koju ovaj dodijeli, i hadžija konačno ode. Sveovo izgledalo je kao ranije pripremljena šala.Kakav upečatljiv kontrast između života ipoložaja dva crnca. Jedan je istaknuti gene-ral, dok je drugi profesionalni lakrdijaš i pro-sjak; svaki je postao ono što mu je omogući-la vlastita pamet, jer drugih razlika međunjima prvobitno nije bilo. I sastali su seovdje, dvije hiljade milja od svog zavičaja,jedan da se ulaguje i puzi, drugi da se pokro-viteljski ponaša i zapovijeda. [...].

Sokolarstvo se izgleda mnogo upražnja-va u ovoj srednjovjekovnoj zemlji, koja nijelišena nijednog feudalnog obilježja, jer samčesto viđao te ptice u dvorištima velikih kuća.Ovom prilikom sam primijetio kako ulicamaTravnika nose dva lijepa sokola, nudeći ih naprodaju. Ljudi koji su ih nosili imali su zašti-tne rukavice na rukama. Omer-paša mi jerekao da svaki vrijedi oko 5 funti. Ostavio meje. Ostavio me pred vratima hamama ili tur-skog kupatila, koje je za mene, kao obično,predstavljalo teško iskušenje kroz koje je tre-balo proći, ali koje mi je pričinilo i zadovolj-

stvo kad sam završio s kupanjem.Idući kod Arap Ahmed-paše, sreo sam

Osman-agu i Hajrudina koji su vodili dva lije-pa konja po dvorištu. Konji su bili tu kako bihja mogao da odaberem jednoga, jer je jedanod mojih vlaških konjića oćopavio pa samnaredio Osman-agi da ga proda i da, budućida su konji ovdje veoma jeftini, kupi drugog.Dok sam ih pregledao, moj domaćin stiže izlogora i, čuvši da želim kupiti konja, naredislugama da ih odvedu i pozva svog glavnogkonjušara. Ahmed-paša ovome naredi da izštale dovede prekrasnog mladog arapskogkonja najčistije pasmine, kojeg je nedavnodoveo iz Alepa i dao da se obučava u njego-voj brigadi kako bi od njega načinio svog naj-boljeg paradnog konja. Zatim me upita da limi se više sviđa ovaj konj od ona dva koja jenaredio da se dovedu. Rekoh da se oni s njimuopšte ne mogu uporediti i da nikad nisamvidio ovako divnog ždrijepca.

“Vaš je“, odgovori on. “Molim Vas da gauzmete u znak našeg prijateljstva“.

Počeo sam da se bunim, pominjući pre-veliku vrijednost poklona, ali videći da ga jeto oneraspoložilo, prihvatio sam konja. Zah-valjujući se, rekoh mu da se nadam da će mion, budući da mi je dao poklon za uspome-nu na svoju zemlju, dozvoliti da i ja njemupoklonim nešto iz moje.

“To je poklon“, odgovori on odsječno. “Nijepozajmica. A sada, pođimo na večeru“. (...)

Sjedili smo da popušimo po lulu prijevečere, dok je mujezinov glas dopirao do nasnošen svježim večernjim povjetarcem.Ahmed-paša se naglo diže i, izvinjavajući sešto me ostavlja samog i što moram čekativečeru, ode da obavi namaz ili molitvu ususjednoj sobi. Ovo nije bilo prvi put dačujem kako njegov duboki glas uzvikuje“Allah, Allah!“ u sumrak; Ahmed-paša jeveoma tačan i revnostan u svojim molitvama.Za večerom smo razgovarali o Đelaludin-pašii on mi pomenu slučaj samoubistva koji senedavno desio u Travniku67. Mladi poručnikjednog puka zaručio se s lijepom kćerkombosanskog Muslimana, no mladić je poginuou bici kod Krupe nakon što ga je metak pogo-dio u glavu. Kad je djevojka čula kako je umro,prosvirala je sebi metak kroz glavu.

“Sve je to zato što se ne nosi veo“, rečepaša, “i što se dopušta da vjerenici vide jednodrugo. Da je ona stalno držala jašmak na licu,mogla se udati za drugog čovjeka, jer ne bibilo velike ljubavi“.

Istorijska predviđanja(Diskurzivni dijelovi britanskih putopisa

ponekad sadrže i pokušaje predviđanja buduć-nosti naših zemalja. Tako Edmund Spenser –a to čine i neki kasniji autori – govori još sredi-nom stoljeća o mogućnosti austrougarskeokupacije Bosne i Hercegovine.)

Britanska vlada je 1837. godine, nesum-njivo u želji da osigura privredno blagostanjevlastite zemlje i, pretpostavljamo, iz pohval-ne želje da se podrobnije upozna s političkimi društvenim stanjem u Bosni, imenovalavicekonzula u Novom Pazaru, čija se nadlež-nost protezala i na Gornju Meziju68. Izborgospodina koji će predstavljati veličanstvoVelike Britanije pao je na nesreću na g. Vaso-jevića, kneza malog slovenskog plemenazvanog Vašojevići [Vassoeveti]. Taj neukičinovnik, pun taštine zbog tek stečene poča-sti, uzeo je titulu princa i svojom aroganci-jom i bezobrazlukom toliko je ogorčio stano-vništvo i ozlojedio turske vlasti da su se i rajai muslimani pobunili en masse69 i prije negošto je istekla godina dana, skinuli su zastavukonzulata a praznoglavog opunomoćenikaotjerali iz grada70.

Kako su se ti prvi pokušaji uspostavljanjadiplomatskih i trgovinskih odnosa sa stano-vništvom ovih pokrajina u unutrašnjostiEvropske Turske pokazali nezadovoljavaju-ćim, upražnjeno mjesto još nije popunjeno.No, uvjereni smo da u stanju u kojem se sadanalazi Turska, Novi Pazar, ili možda još bolje,Sarajevo, smješteno u središtu Bosne, ne bitrebalo da bude bez predstavnika Velike Bri-tanije koji bi mogao da obavještava engleskuvladu o političkim događajima što u ovimpokrajinama svakodnevno postaju sve zna-čajniji. U isto vrijeme, on bi zastupao i eko-nomske interese Velike Britanije, što je pose-bno važno u ovakvim zemljama koje tolikooskudijevaju u tvorničkim proizvodima. Zasada je Austrija mo no polizirala cjelokupnutrgovinu s ovim po k ra jinama u unutrašnjosti:austrijski dukati, cva n cigeri i novčanice višesu u opticaju čak i od turskih. S obzirom na toda u potpunosti kontroliše to područje, pose-bno Bosnu i Hercegovinu, koja graniči sa nje-nim zemljama Dalmacijom, Dubrovnikom i

29


BEHAR 109

67 Đelaludin Ali-paša, bosanski vezir od 1819. do 1822, završio je život samoubistvom.68 Mezija je rimski naziv za današnju Srbiju i sjevernu Bugarsku.69 (Franc.) U masama, listom.70 O Nikoli Radonjiću Vasojeviću, engleskom vicekonzulu za Bosnu, Hercegovinu i Albaniju, vidjeti Ljubomir Durko-

vić-Jakšić, Englezi o Njegošu i Crnoj Gori, Titograd, 1963, str. 12–14.

Bokom Kotorskom [Cattaro] s jedne, a Hrvat-skom i Slavonijom s dru ge strane, Austrija [uBosni] ima mnoštvo svojih političkih agenatakoji, bilo da se skrivaju iza mantije redovnika,bilo da se maskiraju torbarevom naprtnja-čom, postepeno pripremaju svijest naroda,kako muslimana tako i raje, za neku značajnupromjenu – možda da ga sklone pod kriloaustrijskog orla! Austrija je već imenovalageneralnog konzula za Bosnu – g. D. Atana-ckovića – s kojim sam obilazio ove pokrajine1850. godine na putu do njegovog sjedišta uBanjoj Luci [Bania-Louka].

Pripajanje ovih dviju pokrajina sloven-skim zemljama Austrije na Jadranu i Dunavu(koje, kao što smo ranije napomenuli, zauzi-maju jedan ugao Evropske Turske i koje suodvojene ogromnim vijencem planina odostalog dijela Carevine), omogućilo bi njiho-vom stanovništvu pomorsku vezu s trgova-čkim zemljama Evrope. Istovremeno, njihovoujedinjenje s jednom državom koja bi tolikomaterijalno doprinijela njihovom značaju i ra -z vila njihova finansijska i trgovačka bogatstva,bilo bi povoljnije primljeno nego što bi se mo -glo očekivati, čak i od strane muslimanskogstanovništva, jer je njihova mržnja premaosmanlijskoj vladavini velika. Osim toga, makoliko se razlikovali po vjeri, svi stanovnici tihzemalja su Sloveni, porijeklom od istih pleme-na i krvno povezani, bez obzira što su nekisada podanici Austrije a neki Turske. (...)

Nije uopšte nevjerovatno da narod Bosneneće biti pozvan, u skoroj budućnosti, dabrani svoju zemlju od moćnih susjeda, Rusije iAustrije, od kojih im se ova posljednja učvrsti-la na granicama Dalmacije i obalama Une[Ouna] i Save. Dobro se zna da je ustanakMuslimana protivnika reformi što sada bjesniu Bosni počeo u Krajini (Turska Hrvatska), nagranici s Austrijom. Nismo povjerovali ni udeseti dio izvještaja koji govore o tome (a njihtako zdušno podržavaju Turske vlasti u Bosni)da pobunjenike naoružavaju i podstiču napobunu austrijski agenti u znak odmazdePorti što im ne predaje mađarske izbjeglice.No, ne može biti sumnje u to da bi Bosna, Kra-jina i Hercegovina sjajno zaokružile posjedeAustrije u ovom dijelu njenog carstva – naro-čito Krajina, koja zadire kao klin u njene posje-de na Uni i Savi. Stanovništvo Krajine je tako-đer u većini katoličko71, kao i ono u Austriji, teje uvijek pokazivalo želju da se stavi pod upra-vu te sile. Ako se osvrnemo na istoriju, otkriće-mo i to da su ti stanovnici potpomagali carske

trupe u čestim upadima u Tursku prekoBosne. A sada, dok su Sloveni-Grci, njihovizemljaci, neutralni, oni se bore u redovimaSlovena-Muslimana, protivnika reformi. None možemo vjerovati da bi ovi potonji, kojipredstavljaju najveće patriote od svih stano-vnika Bosne, dragovoljno zamijenili turskuvlast, ma kako loša bila, za upravu Austri-je. [...].

(Mada je pogriješio u nekim predvi-đanjima, T.V. Leg zaslužuje priznanje zaproročanstvo, izrečeno na pragu poslje-dnje decenije prošlog stoljeća /1891./, daće svjetski rat svakako izbiti na Balkanu).

Šta može biti konačna sudbina Bosnei Hercegovine, ili čak i Dalmacije? Hoće liostati pod austrijskom vlašću iliće Sloveni – ti evropski Kinezi– jačajući sve više iz danau dan, udružiti svojesnage i izgraditinovu državu u ovomuglu Evrope? Ako pitateAustrijanca, on će se prezrivonasmijati na samu ideju da biAustrija mogla napustiti Bosnu i Her-cegovinu. Ako se obratite Slovenu, on će vamreći da je nemoguće da Dvojna Monarhijazadrži okupirane provincije na duže vrijeme.U svjetlu tako oprečnih gledanja, mišljenjejednog turiste u prolazu ne vrijedi mnogo, alineke činjenice svako može uočiti. Na suštin-sko pitanje – da li su rezultati austrijske oku-pacije takvi da opravdavaju trajno posjedova-nje ovih teritorija, može se spremno datipotvrdan odgovor. (...)

S obzirom da je ovaj region prije dva-naest godina bio jedan od najnemirnijih uEvropi i da Austrijanci, prirodno, nisu imaliobučenih kolonijalnih upravitelja na koje bise mogli osloniti, ova dostignuća su mnogovrednija nego što se to na prvi pogled čini.Pri svemu tome, nepristrasni Austrijancimora da povremeno imaju neugodan osje-ćaj da je napredak mogao biti nešto brži.Neosporno je da je zemlja danas daleko odtoga da se može smatrati potpuno otvore-nom. Ovdje će vam zasigurno odmah pasti uoči stepen zaostalosti domaćeg življa i njiho-ve jedine privredne djelatnosti – poljoprivre-de. Nakon dvanaestogodišnje civilizovaneokupacije razumno bi bilo očekivati napre-dak u odnosu na metode korištene još udoba Abrahama; takođe, mogao bi se očeki-vati i izvjestan razvoj rudarstva i veća aktiv-

nost na polju javnih radova. Trgovina je nedvojbeno slaba, te i pored

tvrdnji da se popravlja teško je dobiti vjero-dostojne podatke o toj grani. Jedina izvjesnastvar jeste da je svaki uvezeni proizvod izuze-tno lošeg kvaliteta i možda bi se engleskimtrgovačkim kućama isplatilo da pošalju spo-sobne trgovačke putnike sa ciljem da konku-rišu bezvrijednoj austrijskoj robi. Austrijskinaseljenici i austrijski kapital sporo pritiču uzemlju; stranom preduzetništvu nije dozvo-ljeno da se razmaše, a iskustva njemačkih iitalijanskih naseljenika nisu ohrabrujuća. Paipak, po cijenu da zvučim neodgovorno, usu-diću se da predskažem da bi Austrija trebalada bude kadra da zadrži Bosnu bez mnogopoteškoća, dok će Hercegovina najvjerovat-nije iskliznuti iz njenog zagrljaja.

* * *

(Mada neodređenije nego Leg, i RobertDankin nekoliko godina kasnije naslućujepočetak evropskog sukoba na našem tlu.)

Od svih vjera, rimokatolici zadaju vlasti-ma najmanje problema, i u čisto katoličkimpodručjima kao što je Ljubuško sada uopštenema trupa. Grko-katolici72, naprotiv, priro-

30


71 Ovo je pogrešno: većinu stanovnika Krajine činepravoslavci, odnosno Srbi.

72 Pravoslavci.

Pravoslavci

dno su izloženi lukavim savjetima ruskih taj-nih agenata i oni su ti, čak više nego Turci,koji su činili okosnicu pobune iz 1882., čiji jenavodni uzrok bilo uvođenje obaveznog slu-ženja vojske. I oni su naučili lekciju da “sa Šva-bom nema šale“ (Der Schwabe versteht keinSpass), a što se tiče unutarnjih stvari, oni semogu nadati mirnom i brzom razvoju. Naža-lost, ove pokrajine mogu svakog trenutkapostati poprište evropskog sukoba.

Tako nešto sigurno neće zateći Austrijunespremnom. Mostarski garnizon u vrijememira sastoji se od deset hiljada ljudi, ne raču-najući brigadu u Nevesinju, dvadeset miljaodatle. Grad Mostar je, štaviše, dobro utvr-đen. [...]. Sve ovdje čovjeka podsjeća da jepod vojnom okupacijom. Poštanski i tele-grafski uredi su vojni i bojim se da im dostatoga nedostaje. Ovdje plaćamo više za pake-te i slično nego bilo gdje drugo u Evropi. Put-ničke kočije svuda su pod vojnom kontro-lom, a i samim putevima po kojima se onevoze patrolira vojska.

* * *

Epilog: Istok u očima ZapadaBlagorodni čitalac ne može ni slutiti kakvanajgora budala može postati dok ne ode u

inostranstvo.(Mark Tven)

(Izvjestan broj britanskih putnika upuštase, najčešće u povodu neposrednih ličnihdoživljaja, u ocjene o prirodi civilizacije u kojojsu se obreli. Vilkinson tako uopštava o “isto-čnjačkim“ naravima i svjetonazoru, na osnovuonog što vidi i čuje na svom putu po Hercegovi-ni 1844. godine.)

Neizvjesno je da li će Turci postati istin-ski civilizovani prije nego što prestane nji-hova vlast u Evropi. Naglo opadanje njihovemoći svuda je vidljivo. Oni sami su togasvjesni i mada ne izražavaju otvoreno uvje-renje da gube značaj u svijetu, ono već utičena njihovo ponašanje. I kao što su uspjeh imoć nekoć uvećavali oholost Turaka i činiliih nadmenim tlačiteljima, tako će oni sada,na mirniji način od svakog drugog naroda,od pobjednika postati pasivni, tromi i beza-zleni podanici, kada ih u takvo stanje dove-de sila kojoj se neće moći oduprijeti. Poduslovom da se ne upotrijebi nasilje, koje biih moglo podstaći na otpor, oni će sepodvrći čak i hrišćanskoj vlasti, s istim vjero-

vanjem u kismet s kojim prihvataju despot-sku vladavinu kakvog muslimanskog vlada-ra. No, svaki pokušaj da se silom istjeraju izEvrope mogao bi imati ozbiljne posljedice.To bi samo moglo dovesti do pokolja njiho-ve kršćanske raje koja je, iako brojnija, veći-nom nenaoružana i nejedinstvena i koja bi– kao što se to dešava u sličnim slučajevima– bila savladana od strane moćnije i naoru-žane manjine. Nije vjerovatno, međutim, daće takav korak preduzeti ijedna evropskasila. A oni koji su najviše zainteresirani zaturske događaje najbolje znaju koja politikanajviše odgovara uspješnom rješavanju togpitanja.

* * *

(Na samom početku svoje knjige, u uvodu,Spenser se ovako određuje prema “EvropskojTurskoj“, u kojoj je boravio sredinom stoljeća):

Slomljena i ponižena ispod ljudskogdostojanstva, silna pokoljenja nesretnihkršćana iz ovih pokrajina Evropske Turske,minula su poput lišća u šumi, ne ostavivši zasobom ni traga koji bi govorio o njihovompostojanju. Ostali su nezapaženi i zanemare-ni od strane naroda Evrope, koji su svu svojusnagu trošili na to da izvuku crnopute sinoveIndije i Afrike iz necivilizovanosti i učine ihsudionicima u blagodatima civilizacije i obje-lodanjene vjere. Ti isti narodi zaboravili su nasramotu i poniženje na samom svom pragu;zaboravili su na to da, dok krvotok Evropeubrzano napaja životom krajnje tačke svijeta,jedan dio nje same ostaje uspavan i obamro.

* * *

(Iako donekle dijeli Spenserovo mišljenje oučmalosti i tromosti turske civilizacije, Arbat-not je, desetak godina kasnije, u svom stavuizrazito turkofilski nastrojen.)

“Omer-paša će krenuti s rumelijskomvojskom da uguši nemire u Hercegovini“.Takva je, čini mi se, bila vijest koja me je učvr-stila u namjeri da posjetim slovenske pokra-jine Evropske Turske. Da je u mojoj svijestibilo ikakve sumnje u pogledu značaja kojiosmanska vlada pridaje smirivanju ovih uda-ljenih krajeva, povratak Omer-paše iz nemi-losti i slanje tolikih snaga pod njegovimzapovjedništvom bilo bi dovoljno da jeotklone. I tako, podstaknut s jedne straneželjom da i dalje budem au courant događa-ja trenutka, a s druge strane zanimanjem,koje svi moraju imati, za stanje zemlje73 za

koju je Engleska žrtvovala toliko krvi i novca,došao sam do uvjerenja da se moralo desitinešto izuzetno da ta apatična sila poduzmetako energične korake. O prirodi ovog doga-đaja nije bilo dovoljno pouzdanih informaci-ja. Isto tako, naše znanje o stanju u ovimpokrajinama bilo je toliko neodređeno da mije smjesta postalo jasno da ga samo ličnimuvidom mogu steći. Mišljenja onih koji sutvrdili da su posvetili imalo pažnje toj temibila su izrazito protivrječna. Dok su nekigovorili da je riječ samo o problemu nasta-lom između turske vlade i nekolicine pobu-njenika, drugima je to sve izgledalo mnogosumornije: oni su bili uvjereni da će prvi ispa-ljeni hitac biti znak za opću pobunu kršćan-skih podanika Porte, što bi opet dovelo dokraja turskog suvereniteta u Evropi i do ispu-njenja velikog panslovenskog plana.

* * *

Moglo bi se ustvrditi da je nedostatakmoći prouzrokovao ovu povećanu humanost;ovo mora da je bar djelomično tačno, jer priro-da jednog naroda nikada ne podliježe iznena-dnoj i potpunoj promjeni. Ja lično moguposvjedočiti o popustljivosti koju su Turcipokazivali u situacijama u kojima su bilinadmoćni i u kojima su, iako izazvani, postu-pali blago. Isto tako, neosporna je činjenica daje muslimanska Turska prva koja je odustalaod nekršćanskog običaja odrubljivanja glavaosuđenicima, kao i od drugih nehumanih obi-čaja kojih se takozvani kršćani još nisu odrekli.Ovo će, naravno, ogorčeno poricati pristalicekršćana, ali bi se morali naći zaista jaki dokazida izbrišu one gnusne prizore žena bez ušiju,djece bez nosova i krvavih leševa vojnika,doslovno noževima isječenih na komade, pri-zora koje sam svojim očima vidio.

U stvarima koje se neposredno ne tičuEngleske, ni na jedno mišljenje se ne možetoliko osloniti kao na mišljenje jednog Britan-ca, čak i ako uzmemo u obzir onu sklonostkoju on često pokazuje, a to je ocjenjivanjesvih ljudi i stvari vlastitim mjerilima. No Brita-nac je oslobođen svake političke i vjerske pri-strasnosti, jer znamo da ga ne pokreću pred-rasude koje, zbog njihovog zajedničkog pori-jekla, muče podanike mnogih evropskihdržava i obezvređuje njihova mišljenja. Makako uskogrudi Englezi bili kad je riječ o nji-hovim vlastitim poslovima, oni su sposobnijiod bilo kog drugog naroda za šire i ispravnijesagledavanje poslova njihovih susjeda. Stoga

31


BEHAR 109

73 Ovdje se misli na Tursku.

32


sam uvjeren da mišljenja koja sam iznio dije-le svi oni malobrojni Englezi koje je pozivdoveo u ove zemlje, ili još manji broj onih kojisu ovamo putovali iz zadovoljstva. Naročitose mogu bez oklijevanja obratiti ovim prvimada me podrže u mojoj neuobičajenoj tvrdnjida su hrišćani, u cjelini, veći neprijatelji napre-tka od Turaka.

* * *

(Za Polinu Irbi su priroda turske religije icivlizacije uopće, kao i višestoljetna otomanskavlast na Balkanu, glavne prepreke napretkunaših zemalja. Sljedeći odlomak uzet je iz dru-gog izdanja Putovanja po slovenskim zemlja-ma Turske u Evropi, objavljenog 1877. godine.)

Zaštitnica muhamedanstva u Evropi odr-žava svoje posljednje uporište u turskomvilajetu Bosni. Islam je ovdje, kao religija vla-dajuće klase, na probi već gotovo četiri sto-ljeća. Kakvi su njegovi plodovi? Po geograf-skom položaju najbliža evropskoj civilizaciji,

ali po stanju njenog društva najvarvarskijaod turskih pokrajina u Evropi, Bosna, uključu-jući Tursku Hrvatsku i Hercegovinu, pruža sena zapad do geografske dužine Beča i unosidivlja i orijentalna obilježja u oblasti izmeđudalmatinskih obala Jadrana i naprednijih kul-tura Srbije, Mađarske i Hrvatske. Treba samoda pređete granicu ovih zemalja i odmahćete se osjećati kao u divljinama Azije.

Bosanska zemlja puna je raznih vrijednihminerala, njena brda obiluju izvanrednimšumama, njene dobro navodnjene ravniceplodne su i izdašne, njen narod, u uslovimaprosvijećenosti, pokazuje se kao izuzetnodarovit. Pa ipak, njena trgovina je ništavna;“šljive“, da navedemo izvještaj g. konzulaHoumza za 1873. godinu, “najvredniji su trgo-vinski artikal pokrajine“; bosansko stanovni-štvo je neuko, niti jedan čovjek od stotinu, nezna čitati, a glavni grad, Sarajevo, koji, imaizmeđu četrdeset i pedeset hiljada stanovni-

ka, nema ni jednu knjižaru. Jedan ili dva engle-ska špekulanta došli su u iskušenje da se oba-vijeste o mineralnim bogatstvima zemlje, nomudro su se povukli jer nisu mogli, s jednestrane, naći, zajednički jezik s vladom, a sadruge strane, zbog velikih smetnji koje osuje-ćuju svaku inicijativu pod sadašnjim režimom,pronaći preduzeće koje bi eksplpatiralo rudni-ke. Ogromno prirodno bogatstvo ostajenedirnuto.

* * *

(Bosna i Balkan uopće su za Vilijama Mile-ra – ali i za druge – više dio neobičnog i egzotič-nog svijeta Azije nego Evrope. S druge strane,za stanovnike Balkana, Evropa je nešto drugo iposebno. Milerovo poznavanje Bosne i Balka-na temelji se na njegovim čestim boravcima unašim krajevima između 1894. i 1898. godine.)

Kada stanovnici Balkanskog poluostrvarazmišljaju o putovanju u bilo koju zemljukoja leži zapadno od njih, oni govore o “odla-sku u Evropu“, što znači da se oni sasvim otvo-reno svrstavaju van evropskog ustrojstva. Štose “Evrope“ tiče, ova geografska nepreciznostima svoje opravdanje, i to znatno, jer od svihdijelova našeg kontinenta nijedan nije u toli-koj mjeri nepoznat prosječnom putniku kaošto je Bliski istok, od kojeg je danas udaljensamo dva i po dana putovanja željeznicom.Nije pretjerano ustvrditi da su mnoge oblastiu Africi poznatije obrazovanom Englezu iliNijemcu od zemalja koje leže s onu stranuJadrana. [...]. Čak i danas jedva da se odaje pu -no priznanje prirodnim ljepotama jugoistoč -ne Evrope. Divne prastare šume Bosne, ažurnifjordovi Dalmacije, snijegom pokrivene plani-ne na granici između Makedonije i Bugarske,pitomi engleski krajolik Srbije i mrka veličan-stvenost crnogorske krečnjačke citadele – sveto ostaje, čak i sada, gotovo neposjećeno. [...].

Ovdje se srećemo sa čudnom pojavomnaroda koji govore gotovo istim jezikom akoriste različita pisma, naroda iste rase podije-ljenih na tri različite religije, otpadnika odkršćanstva koji su postali veći muslimani odsamih Turaka. Ukratko, Balkansko poluostrvoje, široko uzevši, regija velikih protivrječnosti.Sve je upravo suprotno od onog što se možeracionalno očekivati; putnik stupa u carstvoromanse, gdje se sve njegove ustaljene idejeokreću naopačke i on ubrzo, poput domaćegstanovništva, počinje praviti razliku izmeđuonog što se radi “na Balkanu“ i onog u “Evropi“.

Veselin Masleša, Sarajevo, 1989.

Ovo kratko izvješće o putovanju prekoHercegovine i novopazarskog sandžaka,što ga u francuskom originalu i u prijevodudonosimo, potiče od Leferva (Leferve), taj-nika baruna Sansija (Sancy), francuskogapoklisara, poslana g. 1611. u Carigrad. Fran-cuski poklisari kod Porte u 16., a dijelom i17. stoljeću odabirahu, idući na svoje posla-ničko mjesto, suhozemni put, koji je vodioiz Dubrovnika preko Trebinja, Gacka, Foče,Plevalja i Novoga Pazara put Plovdiva i Cari-grada. To bijaše obični drum, kojim prolaža-hu trgovački karavani i diplomatske misije ito ne samo francuske, nego i dubrovačke imletačke, kao god i službeni ulaci ovihdržava. Francuski poklisari običavahusastavljati o tom svom putovanju kroz Bal-kansko poluostrvo, neku vrst dnevnika, ukojemu tačnim kronološkim redom pribi-lježivahu sva znatnija mjesta, kojima prola-žahu i stvari, koje im se na putu dešavahu.Taj posao sastavljanja putničkoga dnevnikabješe povjeren jednomu od njihovih tajni-ka, a pokadšto i više njih.

Ima nekoliko takovih francuskih putni-čkih izvještaja iz 16. i 17. stoljeća. Mi ćemopomena radi citirati opis putovanja Aramo-na (Aramon), francuskoga poklisara u Cari-gradu iz g. 1547., koji bješe napisao poklisa-rev tajnik Žan Šeno (Jean Chesneau), aizdao i bilješkama popratio K. Šefer (Ch.Schefer), član pariskoga Instituta (g. 1887.).Drugi sličan putopis je od Fren Kaneja (Fre-sne-Canaye), koji g. 1573. pratijaše francu-skoga poklisara Noailles-a u Carigrad. Taj jeputopis priopćio u francuskom prijevodu italijanskom originalu Hauzer (Hauser),docent na sveučilištu u Clermont–Fer-rand–y (g. 1897.). Putopis, što ga mi sadapriopćujemo, razlikuje se od gornjih u toli-

ko, što sastavljač navraća u većemu brojuimena rijeka, brda i mjesta u krajevima, kojinas posebice zanimaju. Na žalost mi smose, u pomanjkanju originala, morali poslu-žiti kopijom toga putopisa, koja se kopijanalazi u odjelu francuskih starijih rukopisapariske Narodne Biblioteke (zavedena ukatalogu pod šifrom 16. 172, fol. 131 itd),pa smo konstatirali da je većina geograf-skih naziva ili prosto ispuštena ili opet nao-pako prepisana. Mi smo nastojali po svomnajboljem uvjerenju potonja ispraviti; ali sene uhvasmo ni pokušati, da praznine ispu-nimo.

Gospodin Sansi, koga kralj bješe ime-novao svojim poklisarem u Carigradu, stižeu Dubrovnik u augustu godine 1611. IzDubrovnika otputovao okolo 24 sata1 9.augusta i dođe u pratnji dvajuh dubrova-čkih gospara na Ploče, mjesto izvan grad-skih vrata na jedno 400 koračaja, gdje mubijahu pripravili stan. Ali prije nego što ćekrenuti na put, gospodin poklisar ode oko12. ure dubrovačkom knezu i gospodskomvijeću i pozdravi se s njima. Oni mu opetposlaše na dar pekmeza. Gospodin poklisarprenoći na Pločama. Sutradan u jutro (srije-da 10. augusta) otputovasmo okolo 12. ure.Poklisar je pojahao sa dvadeset drugova, aza njim iđaše još osam tovarnih konja. Skre-nuvši na lijevo uzesmo se penjati uzbrdice,ostavljajući more na desnu ruku, a grad zanama. Gospodin poklisar bi pozdravljen sdubrovačkih bedema s deset ili dvanaesttopovskih hitaca. Ono je brdo vrlo strmo iteškom se mukom uza nj penje. S njega selijepo razgleda Dubrovnik i okolina ostrva.Odatlen udarivši preko strmenitih i kame-nitih prijedjela, stigosmo uvečer oko 20.ure (osam sati), na obalu rijeke Trebišnjice,

na domak sela2), koje nosi njezino ime ikoje je udaljeno jedno 18 milja od Dubro-vnika. Utaborismo se na lijepoj livadi usredravnice okružene brdima. Ta je ravnica širo-ka po prilici jednu milju i dvije milje duga-čka. Brdo pred nama je obraslo šumom ipuno kamenja. Na njemu ima nešto vinoveloze. Gospodin poklisar krenu iz Trebinja učetvrtak 11. augusta, te ruča u Čepelici, a nanoćište pade u Bileću, u pokrajini Srbiji.

Čitav taj kraj je brdovit i kamenit, te jevrlo mučno tuda putovati. Uspeh se na vrhplanine, podno se vidi mala rijeka, koja izvi-re iz tri golema vrela. Potonja obuhvaćajučitavu milju prostora i davaju toliku količi-nu vode, da je rijeka u blizini Bileće vrlovelika. Taj je predio veoma plodan, izgledabarem tako, unatoč njegove bregovitosti išumovitosti. On bi bio podesan za sađenjevinove loze. Odatlen krenusmo u petak 12.augusta i ručasmo u Crnici, gdje ima lijepastudena česma. Večerasmo zatim u Gackukoje je smješteno na polju dugačkomjedno četiri milje i širokoj milju i po. To jepolje lijepo i na njem pase mnogo stoke.Odatle krenusmo u subotu 13. augusta uTrnovu luku, i tu provedosmo ostatak dana.To se mjesto nalazi u maloj dolini pokrajgorskoga potoka zvana Sutjeska, koji proti-če na podnožju dvijuh visokih planina. Isto-ga dana prevalismo vrlo visoku planinu poimenu Humić preko koje vodi vrlo strmeni-ta staza. Sve je ostalo pokriveno šumom.Na spomenutomu mjestu ima tri drvena,na pola porušena karvansaraja. Silazeći nizbrdo kupismo u nekoga pastira malenaovna za 22 jaspre, što čini 15 sola i 6 dinara

33


BEHAR 109

Kratki francuski putopiskroz Hercegovinu i novopazarskisandžak iz godine 1611.Priopćio: Vjekoslav Jelavić

1 U Dubrovniku bješe običaj brojati satove na talijan-skomu časovniku, to jest bez prekida ure dana i noći

2 Današnja varoš Trebinje.

(franceskoga novca). Čitavu noć vukasmotoga ovna, a u zoru prije polaska pojedo-smo situ, kuhanu u vrlo čađavomu kotlu.

Mlinski kamen povaljen nasred puta,služio nam je mjesto činije, stoljnaka, otira-ča i tanjira. Uza sve to po uvjeravanju sve-kolike družine nikada nam jelo nije boljeišlo u slast. U nedjelju 11. augusta gospo-din poklisar ruča u Tjentištima, selu na rje-čici zvanoj (Sutjeska), u blizini Hercegovineu Morlaškoj. Tu ima još jedna rječica, prekokoje se prolazi tri puta na malenim drvenimćuprijama. Popevši se za tim na brdo, kojese diže na lijevo, mi vidjesmo tu rječicukako teče na desno i sve većma raste, dokse ne suzi između dvije lijepe, plodne idobrim dijelom šumom obrasle planine.Nakon kakova četiri sata putovanja poobronku rečene planine opet pređosmorijeku, koja se zove Drina (pod tim je ime-nom zabilježena na zemljopisnoj karti),velikim drvenim mostom, koji je duži odmletačkoga rijalta. Taj je most podignut nacigli jedan svod poduprt na oba kraja.Zatim, ostaviv za sobom most i rijeku, kojačini malen zavoj, prođosmo kroz malenoselo od kakovih pet ili šest kuća i putujućiuz obalu rijeke, koja teče na našu lijevuruku, te nakon po prilici sat i po hoda stigo-smo u varoš Foču, u pokrajini Hercegovini,gdje ima još jedan most prebačen prekorijeke Čehotine (?). Ta varoš nije opkoljenabedemima i u njoj ima kakovih 800 drvenihi vrlo niskih kuća, bez pendžera. Ima jošmnogo malih džamija. Kraj je prilično lijep.U toj varoši gospodin poklisar prenoći ukaravanskom hanu, prostoriji sličnoj tržnici,u kojemu odsijedaju putnici. U tomu sehanu može udobno smjestiti 300 konja. Onje sagrađen od dobra kamena i pokrivenolovnim krovom. U tomu gradu se pravimnoštvo noževa, na glasu ne zbog čvrsto-će, već zbog izradbe.

U ponedjeljak 15. augusta rečenigospodin ruča u Ustikolini, koja se nalazi urečenoj pokrajini Hercegovini. Izišav izFoče, počesmo se penjati uz planinu, plo-dnu i punu voćaka, žita i ponešto vinoveloze. Dovlen je kraj brdovit i slabo napučen;ali zato prepun divljači. Ima naročito svasila grlica i divljih golubova. Čitav je prediopokriven hrastovom šumom. Odatlen reče-ni gospodin stiže na noćište u Bahovo3) upokrajini Hercegovini. U tomu mjestu se

podigla jedna kuća ili karvansaraj, koja služiskloništem putnicima, kako se uopće počitavoj Turskoj nalazi. (...) Krenuvši odatlen,rečeni gospodin dođe na konak u Tasliću(Plevlje), varoš u spomenutoj pokrajini uHercegovini, koja broji po prilici 400 ognji-šta. U toj varoši ima tri džamije, dvije odkamena, a treća od drveta. U jednoj oddviju kamenitih ima lijepa česma. U tojvaroši ima još dva karvansaraja, priličnoprostrana i prekrivena olovnim krovom.Između Pulmiče i Tasliće kraj je vrlo lijepoobrađen, a na mjestima gdje nema voćaka,porasla je mlada šuma. Predio je ipak uvećoj mjeri šumovit nego li go, a obilujemalim izvorima žive vode. Prije nego sedođe u rečenu varoš, na jedno dvije miljeod nje, nalazi se malena rijeka koja tečedolinom, te se pruža na desnu ruku. To jebila prva varoš, u kojoj zatekosmo uljudnučeljad, koja se divljaše glatkosti našihmačeva i mačeva naših pratilaca, dočim sedrugi neotesaniji, podrugavahu, veleći dasu ražnjevi naših pratilaca dobri, da se iznjih grade čavli. Neki opet, koji bijahu ukavani blizu karvansaraja, ponudiše namkahve, koja nam nipošto ne prija.

U srijedu 17. augusta rečeni gospodinostavi Taslić i udari putem na desno. Puto-vasmo tako kroz brdovit i gotovo posvudašumom obrasli kraj. Nakon jedno četiri ilipet sati putovanja, uzesmo se spuštati nizbrdo, a to spuštanje traje vrlo dugo. Napo-kon naiđosmo na malenu rijeku, širokunekoliko metara kamenom, koja proticašena našu lijevu ruku. Udarivši putanjom,koja vodi uz obalu te rijeke, planina namostade sada na lijevo, a rijeka na desno. Tase rijeka zove Seljesnica. Nakon nekolikosati jezdenja, sveudilj uz obalu, prijeđosmorijeku preko drvenoga mosta s tri svoda.Prevaliv još nekoliko hiljada koračaja, pre-đosmo kroz jedno tursko groblje i stigosmou varoš od jedno trista ognjišta po imenuPrijepolje, u pokrajini Hercegovini. Ni ovavaroš kakogod niti pređašnje nije zatvore-na, a i u njoj su kuće od drveta i niske. (...)Proslijediv naše putovanje stigosmo dokakova dva sata u mjesto zvano Mileševo,gdje ima crkva sv. Save s grčkim kaluđer-skim samostanom, u kojemu ima dvadese-tak kaluđera, koje mi pohodismo. Na unu-trašnjim duvarovima manastira mnogi put-nici bjehu upisali svoje ime, a među ostali-

ma i gospodin Bri, po čemu razumjesmo,da je gospodin Lankom4, putujući kaopoklisar, morao tuda proći, pošto se gospo-din Bri kao plemić nalazaše u njegovoj prat-nji. Ovi su kaluđeri jadno odjeveni i žive posiromašku.

Oni nose na sebi tek jednu košulju ibijednu haljinu iste boje kao u kapucina uFrancuskoj, uz to otvorenu sprijeda sve dopupka, bez pojasa i bez dugmeta, tako daim se vidi trbuh, a u većine je mantija naviše mjesta prodrta. Jedni bjehu bez cipela,a drugi obuveni. Svi pak imađahu na glavikapu s dva uha poput one što se zove “a lacoquarde“, a koja je ljubičaste boje i sprije-da izrezana. Njihove su vlasi vrlo dugačke ipadaju im u neredu na ramena, tako da sa

34


3 Fresne – Canaye spominje također to mjesto podimenom Bahra, te veli za nj. da je selo na brdu Conaz(Kovač).

4 Savary-Lancosme, francuski poklisar kod Porte god.1585.

svojim jako mršavim licem pobuđuju silnu sućut u onih, koji ih gle-daju. Uostalom unutrašnjost njihove crkve u prilično je dobromredu. Crkva je iznutra obojena. Oprave za obavljanje bogoslužja suu prilično hrđavom stanju, stare i većinom istrošene. Tu nam biponuđeno mnogo vrlo dobrih crnih damaskih šljiva. Karvansarajne valja baš ništa, ali u njemu ima lijepa česma. Pošto smo se u crkvizadržali jedno po sata i pomolili Bogu, uzjahasmo naše konje izaputismo se našim prijašnjim drumom put brda. Na jednu miljupo prilici od toga mjesta rečeni gospodin dođe na noćište u varošu kakovih 100 ognjišta, zvanu Mileševo, u rečenoj pokrajini Herce-govini ili Srbiji, kojoj na sjeveru diže se visoka brid (to je ona ista,što je malo prije spomenusmo). Na vrhu te bridi ima jak zamak kojinosi isto ime kao i varoš ili inače Rocca partita5).

U četvrtak 18. augusta, rečeni gospodin krenu iz gornjega mje-sta putem, koji iz karvansaraja vodi na desno. Sišav zatim niz tu pla-ninu, udarismo obronkom jednoga drugoga brda, čiji vrhunacostajaše nam na desnu ruku. Ova se planina ide iz Hercegovine dou Albaniju, koja je od toga mjesta udaljena tek dva dana hoda. Čita-va je planina pokrivena drvećem, a tako isto i put. A kako nas Vlasi(to su seljaci koji vode kiridžijska kola) utjeraše u strah zbog lupe-ža, mi sjahasmo s konja i uzesmo paziti na se, držeći pripravne našepištolje i arkebuze. Ovaj klanac je dug kakove dvije milje. Ostaviv za

sobom ovu planinu pređosmo u drugu na lijevo. Potonja je potpu-no gola, bez šume i bez drveća, te sasvim pusta. Prešavši ovu plani-nu i jedan potok izađosmo iz pokrajine Hercegovine i uđosmo uBosnu. Na ulazu potonje zaustavismo se, da ručamo u mjestu zva-nom Halmovica, nedaleko od nekoliko kuća. (...) U petak 19 dana(mjeseca) augusta gospodin (poklisar) ostavi gornju livadu i stiže uručano doba u Rašku župu, a to je karvansaraj osamljen na malenojlivadi na podnožju jedne planine. Kroz tu livadu protiče malenpotok zvan Ljudska. Pređosmo (zatim) kraj, obrastao na više mjestašumom, dok je ostalo zemljište dobro i veoma podesno za obrad-bu, ali vrlo slabo napučeno, jer ne viđesmo do desetak kuća raštr-kanih amo tamo po brdu. Gospodin (poklisar) provede ovdje osta-tak dana, pošto je bez odmora bio prevalio put, koji se upravo tusvršava. Ovaj je karvansaraj sazidan od kamena i pokriven ćereme-tom i u tomu kraju rađa dobro vino.

U subotu 20. augusta gospodin (poklisar) udarivši put istokaduž livade, koja mu ostajaše na desno, a koja je vrlo dugačka iuzana, ode se utaborit pokraj seoca zvana Luka od Novoga Pazara,pršav prije toga ispred novo-pazarskoga karvansaraja. Na domak tevaroši, koja se po turski zove Jeni bazar, i koji nam ostaje na desno,nije gotovo nimalo dugoljasta; ali je s obzirom na onu, koju zasobom ostavismo velika, pa broji kakovih hiljadu kuća, nešto boljezidanih od onih, što ih prije bijasmo vidjeli. Kuće su naime većinomod zemlje ili od kamena, a sve su pokrivene ćeremetom. One su uzasve to bez iznimke niske. Varoš je podignuta na spomenutoj livadina prostranom i trouglastom mjestu, tako da izgleda vrlo slobo-dna, a kuće su okružene u njoj topolama. Jer se čini da im je vese-lje saditi ovo stablo koje sade uvijek prilično mnogo pokraj džami-ja, za ukras potonjih. Na malenu brježuljku, koji se diže na našu lije-vu ruku vidi se zamak na domak varoši. Taj zamak gospoduje čita-vim krajem, koji je prilično lijep i sastoji od dugačkog polja, krozkoje se vijuga malen potok Butika, imajući s jedne i s druge stranepo jednu planinu, napola obraslu mladom hrastovinom. Ostalozemljište čini se da je dobro, pa je velika šteta, da nije obrađeno, jerbi inače proizvodilo znatnu količinu žita. Ima još i nešto vinove lozezasađene amo tamo po obronku planine, koji gleda prema jugu.

Ja mislim da je razlog tomu nedostatku obrađivanja slabanapučenost ovih krajeva, koji su u istini uopće slabo naseljeni, ako-prem ima zemlje dovoljno da se prehrani velik narod. Ali videći, daje tlo tako slabo obrađeno pokraj Novoga pazara, koji je (međutim)dosta velika i dobro napučena varoš, ja mislim, da je tomu krivnemar i lijenost stanovnika, koji rade samo toliko, da mogu preži-vjeti, pa se čini, da im nije stalo do toga, da im i preostane štogod;tako da obradiv koliko im je dosta za podmirenje njihovih potreba,ostalo ostavljaju na ugaru. Ta čeljad silno voli dokolicu, na koju jejako privikla. Ona mnogo besposličari, i provodi veći dio dana sje-deći pred vratima ispod kućne strjehe, koja se jako nadvisuje nadulicu i zabavljajući se međusobnim razgovorom i posmatranjemprolaznika, pa ju nije nikada viđeti na šetnji. Njezin kruh je lošepravljen, te slići slabo pečenomu i beskvasnomu kolaču. Njezin jenapoj voda ili šerbet. Potonji se pravi od vode i meda. Ona goji pri-lično malo blaga, to jest volova, krava, ovnova i koza. Tu vidjesmo

35


BEHAR 109

5 Valjda odbijena brid.

36


groblje vrlo dugačko i bez ograde, u koje-mu ima veoma mnogo grobova. Potonji sučetverouglasti kamenovi, a imaju pokadštopo čalme. Izviše groblja ima nekoliko bivo-la, a i peradi: ali je kraj bogat grivnašima igrlicama. U blizini Novoga pazara vidi senekoliko kaluđerskih samostana. Tu ima iponešto rimo-katolika, kako saznah od dra-gomana, koji mi pokaza na lijevo jednumalu crkvu (katoličku) pokraj malogamosta, na koji naiđosmo, pošto prođosmovaroš.

U blizini drugoga mosta na milju odovoga, idući u pravcu livade, vide se naravnetople kupelji), a pokraj njih dvije grčke crkve,jedna na lijevo na vršku brijega, posvećenasv. Đorđu), druga sv. Petru i Pavlu. Čitavi ovajkraj pripada još pokrajini Bosni. Odatlengospodin (poklisar) proslijedi svoje putova-nje preko spomenutog polja, zateče najednu milju daleko rijeku, zatim se uzepenjati uz jedno brdo na lijevo po putevimapunim drveća i pukotina. Pošto sađe niz tobrdo utabori se u seocu zvanom Barica, upokrajini Hercegovini, koja leži na maleno-mu brježuljku i na prilično tijesnom mjestu.Bojeći se razbojnika, kojih, kako nam rekoše,ima u okolnim brdima, postavismo straže načetiri oprečna kraja, a druge četiri činjahučitavu noć ophodnju.

U nedjelju 21. augusta gospodin (pokli-

sar) krenu iz rečenoga mjesta, te nastaviputovati planinom, koja je jako obraslašumom. Sišav zatim niza nju nešto strmimobronkom, on pređe gazom rijeku u Herce-govini, koja teče između između dvije pla-nine. Potonja se zove Kopaonik, te je silnoobrasla mladom šumom i visokim staba-ljem. Planina je prilično strma: ali put (kojipreko nje vodi) je dobar, sve počam odDubrovnika. Ova je planina u istini takovisoka, da se s njezina vrhunca prostimokom vide vršci svijuh brda unaokolo.Poljana, na kojoj ručasmo, je prijatna zboghlada od bukove šume, koja se tu nalazi.Ona nije na samomu vrhu plane, pošto senama na lijevo diže dosta visok brežuljapotpuno ogoljen poput ćelave glave, počemu sudim, da to mora biti najviši vrh pla-nine. Hendek kojim prolazi spomenuta rije-ka, okružen je dobro obrađenom zemljoma po strani ima i ponešto vinove loze. Najedno tri milje na rečenoj planini gospodin(poklisar) bješe se odmorio na livadi namalenomu komadu zemlje orošenomuvodom iz nekoliko česama, a u sjeni male-ne bukove šume i tu ruča6). Nakon ručka onproslijedi put preko obronka planine i nje-zinoga vrška na lijevo, za tim sađe putemspomenutim i pokrivenim lijepim bukvamakao i čitavi obronak ove planine i planinaunaokolo, te stiže u seoce zvano Blaževo

selo, u pokrajini Bosni. To je mjesto okruže-no brdima i nalazi se na vrhu jedne malevisočine, gdje se utaborismo i provedosmonoć. Tu g. poklisar zateče ulaka mletačkogabaila7 u Carigradu, koji uđaše u Kotor.

U utorak 23. augusta gospodin (pokli-sar) krenu udariv popreko kroz polje, dođese utaborit na malenoj livadi. I pođe dalje uzpolje sve do prokuplja, dosta velike, ali prili-čno loše građene varoši, pošto su kućevećim dijelom niske i pokrite drvom zbognestašice zemlje8. Ova je varoš vrlo stara, i unjoj ima lijepih džamija. Tu stoluje i kadija.Gospodin (poklisar) prenoći ovdje u karvan-saraju, koji je vrlo hrđav. Polje, koje pređo-smo, omeđašeno je oda sviju strana dvjemaplaninama pokrivenim drvećem, na prosto-ru od dobro dvije milje. Zemlja oko Proku-plja je vrlo dobra i obiluje vinovom lozom.Zemlja je crnica i dobra za sijanje žita. Onaje lijepo obrađena na jednu milju u okolospomenute varoši, a podalje ako prem jezemljište još uvijek dobro, ona je slaboobrađena, izuzam u blizini sela. Opazismo,da su stanovnici u varoši vrlo pristupni. Sku-piv se oko na soni posmatrahu naše kretnje,odijelo i oružje, nadasve naše mačeve, kojiprođoše preko sviju ruku. Oni se divljahunjihovoj uglađenosti i željahu ih kupiti. Mi ihnađosmo jedno deset ili dvanaest pokrajdućana po njihovomu običaju pod stre-hom, koja se nadiže jako nad ulicom, gdjepušahu duhan i pijahu neku crnu vodu kojunazavlju kavom, a koju piju tako vruću dajako peče, pa ju stoga i srču pomalo, krajemusana. Oni ostadoše tu sve do noći, a sutra-dan ujutro mi ih opet zatekosmo na istomumjestu, kamo bijahu došli vrlo rano.

Oni dovode vodu u svoje česme krozotvorene oluke, što je i uzrokom, da je ta nji-hova voda vrlo topla. Dalje od toga mjestane nađosmo nijedne česme, a mjesto poto-njih (kao uopće po čitavoj Turskoj), ima čatr-nja s prilično dobrom vodom. U toj varošiima kršćana, čija se crkva nalazi na ulazu ugrad. Ima vrlo dobra vina, što ga kršćaniprodavaju. Ima mnoštvo đaka, koje nazivljusoftama, a koji se poput naših sveučilištara-ca skiću noću po ulicama, te nekažnjenoubijaju i ograbljuju prolaznike.

6 Opetuje što je malo gore rekao7 Naslov mletačkoga poklisara kod Visoke Porte8 Valjda za građenje opeka

PredgovorOva knjiga predstavlja, ustvari, nastavak

djela čija je prva knjiga objavljena, na francu-skom jeziku, prije devetnaest godina, 1960, ana našem, šest godina kasnije, 1966. Dokprva knjiga obrađuje napoleonovski periodfrancuskih putnika, tj. kraj 18. i početak 19.vijeka, ova druga po hronološkom redu,obuhvaća razdoblje 19. stoljeća, koje ide oddolaska u Bosnu Amija Buea, 1836. godine,do svršetka turske vladavine u ovoj zemlji1878. godine. 1853. otvorena je francuskakonzularna agencija u Sarajevu, koja je, sjedne strane, svjedočila o življem interesuFrancuske za Bosnu i Hercegovinu; s drugestrane, ona je olakšala i pospješila prometfrancuskih putnika za svih dvadeset šest go -dina, koliko ovo razdoblje obuhvaća. Jednadruga teškoća je pri pisanju ove knjige proi-zilazila od izvjesne neodređenosti i nepreciz-nosti nekih istorijskih i geografskih pojmova,kao što su: Illyrie i illyrique,1 Esclavonie iesclavon, Grec, Turska Hrvatska (sinonim zaBosansku kraijinu) itd.; a Bosna i Hercegovi-na, u stoljeću o kome je riječ, ne samo štonije imala određenih granica nego je i bilaobuhvaćena nazivom Turska.

Jedan francuski slikar u Bosni,Teodor Valerio, i njegove slike icrteži

Izvjesno, među prvim francuskim slikari-ma koji su dolazili u Bosnu i Hercegovinu,

ako ne i prvi, bio je slikar, bakrorezac i crtačTeodor Valerio.2 Bilo je to polovinom 19. sto-ljeća. “Istočno pitanje je upravo bilo otvore-no; Turska je pozivala pod oružje sve svojetrupe. Umjetnik je tu vidio neuporedivu prili-ku da na licu mjesta prouči masu orijentalnihtipova, kostima i oružja svih vrsta; on je oti-šao da se zatvori u Silistriju, koja je bilaopsjednuta i u koju je, desetkujući, haralakolera, zatim je išao za turskom vojskom odkrajnih granica...“3 Tom prilikom, i kasnije, T.Valerio je “posjetio 1851. i 1852. godine Ugar-sku, Bosnu i Vojnu granicu; 1854. i 1855, zavrijeme rata, Srbiju i podunavske kneževine;1863, Dalmaciju i Crnu Goru“.4

Od posebnog je značaja činjenica da je T.Valerio, gdje god je bio, posmatrao otvorenihočiju i savjesno proučavao nacionalne tipo-ve, nošnju, predjele, naselja naroda i krajevakoje je posjetio; i to ne samo kao likovniumjetnik, slikar, nego i kao etnograf: nasto-jao je da, u svojim slikama, bakrorezima icrtežima, fiksira ono što je u njima bilo bitnoi vjerno i da, kako kaže, Teofil Gotje, “boji sli-kara doda tačnost prirodnjaka“.5 Prokrstarivšitako, uzduž i poprijeko, i istraživši, mnogenaše krajeve, i upoznavši, po riječima ŽoržaPeroa, bolje nego iko drugi, dunavski bazen,Teodor Valerio je sa svojih studijskih putova-nja, na kojima mu “ni olovka ni kičice nisuostajale bez posla“, donio pune mape i kofe-re slika bakroreza, crteža naših nacionalnihtipova, kostima, predjela, naselja, oružja,

Mnoga od tih njegovih platna bila su izlaga-na, i zapažena, na izložbama (salonima uParizu i drugdje). Tako su, pored ostalog, izla-gane slike: Čuvarica oružja, lula i kolijevkipred cetinjskim manastirom, u salonu 1864;Crnogorska porodica koja oplakuje svojemrtve poslije boja, 1865; Morlački muzičari iČuvari crnogorskog kneza, 1866; Konvojranjenih bašibozuka, 1868; Igračica iz Bosne,1869; itd.6

Osim toga, Valerijeve slike su iskorišćava-li neki putopisci 19. vijeka kao ilustracije tipo-va, predjela, naselja za krajeve koje su posje-ćivali. Takav je slučaj bio sa Žoržom Peroom,koji je kao ilustracije svojih usputnih zapisakroz naše krajeve, uključujući Bosnu, podnaslovom: “Sjećanja sa putovanja međuJužne Slavene“, upotrijebio “gotovo sve“ crte-že iz albuma Teodora Valerija.7 Na isti načinsu postupili Šarl Irijart8 i Viktor Tiso.9 I takodalje. Brojni likovni prilozi – slike, bakrorezi,crteži, skice, studije – ovoga istaknutog slika-ra romantičara obrađuju, pored ostalih moti-va, bosansko – hercegovačku tematiku istvarnost: nacionalne tipove (muške i ženske,hrišćanske i muslimanske), predjele, naselja,odjeću, oružje iz Bosne i Hercegovine.

Navedimo ovdje bar neke od tih Valerije-vih likovnih priloga, kao: Pravoslavna djevoj-ka iz Bosne (Jeune fille grecque de Bosnie);10

Katolkinja iz Bosne (Femme catholique deBosnie); Hrišćanin iz Bosne (Chretien deBosnie); Bosanska igračica (Danseuse bosnia-

37


BEHAR 109

Midhat Šamić

Francuski putnici u Bosni i Hercegovini u XIX. stoljeću (1836. – 1878.) i njihovi utisci o njoj

1 F. Cviter piše povodom izraza illyrien: “čas je illyrien sigurno sinonim od slave, čas suIliri (Illyriens) samo jedna od slavenskih porodica, i ovo se značenje, mnogo važni-je, javlja već krajem XV stoljeća. Pojmovi variraju prema piscima, ali izraz ima uvijekširoko značenje i nikad se ne ograničava na jednu zemlju, Dalmaciju, Bosnu, Hrvat-sku...“ (F. Zwitter, “Illyrisme et sentiment Yougoslave“, Le Monde Slave, 1933, avril, p.46.)

2 Podatke o njegovom životu i djelu uzimamo iz Larusovog Dictionnaire Universel,kao iz jedne bilješke koju mu je posvetio Žorž Pero. (Georges Perrot, “Souvenirsd’un voyage chez les Slaves du Sud“, Le Tour du Monde, 1870, p.241, n.1.)

3 Dictionnaire Universe. 4 G. Perrot, art. cit., p.241,n.1. 5 Theophile Gautier, L’Orient, Paris, 1907, p.24.6 Dictionnaire Universe.7 G. Perrot, art. cit., Le Tour du Monde, 1870, pp.241-320.8 Charles Yriarte, Les Bords de l’Adriatique et le Montenegro, Paris, Hachette, 1877.9 Victor Tissot, La Hongrie de l’Adriatique au Danube, Paris, Plon, 1883.10 Vidjeti seriju pod naslovom: Populations slaves des frontieres millitaires et de

Bosnie, u: Ecole Nationale Superieure des Beaux – Arts u Parizu.

que); Bosanski majur (Ferme bosniaque);Bosanski gradić (Petite ville bosniaque);Seljanka iz Bosne (Paysanne bosniaque);Bosanski konj, ukrasi na glavi (Cheval bosnia-que, ornements de la tete); Bosanski seljaci urastelu (Paysans bosniaques au rastel);11 itd.Posebnu vrijednost likovnom stvaralaštvuTeodora Valerija daje to što je o njemu, poredostalih pisao, nadahnuto i s oduševljenjem,čuveni francuski pjesnik 19. stoljeća, najboljii najpotpuniji predstavnik pravca umjetnostradi umjetnosti u Francuskoj Teofil Gotje.12

Osvrnimo se kratko na neke opise ovogapjesnika. Pošto je, u kratkom uvodu, pome-nuo kako je i pod kojim okolnostima TeodorValerio preduzeo svoje putovanje, 1851. i1852. godine, “u Ugarsku, Hrvatsku, dužVojne granice i granice Bosne“, i pošto je opi-sao neke mađarske i druge tipove, TeofilGotje prelazi na opisivanje naših nacionalnihtipova: jednog “serežanina“ (sergent)13 “izpogranične čete Otočica“; Stane Popović, izsela Skrada; Save Birtinke, pravoslavne ženeiz Bosne; Save Momčilović, harambaše; BožeRoatića, četobaše u Slunju; triju žena (katolki-nja) iz Bosne; da bi onda prešao na slovačkogseljaka iz Arve; ciganske žitelje na Karpatimai u ravnici; i najzad, na tipove sve do Silistrije.

Kao oprečnost onom “divljem junačini“Boži Roatiću, četobaši iz Slunja, pjesnik opi-suje, podrobno i impresivno, portrete triju

žena katolkinja iz Bosne: Prva od tih ljepotica,kada natpis pri dnu lista “ne bi označavaosuprotno“, kaže Teofil Gotje, nalik je više na“neku odalisku, koja je umakla iz pašina hare-ma, nego na ženu hrišćana“: “bijela kapica,optočena crnim gajtanom i načičkana s višeredova probušenih srebrenjeka, ističući se nacrvenoj podlozi, pokriva tačno gornji dioglave, ostavljajući ušne školjke slobodne, izakojih joj padaju niz leđa dvije duge pleteni-ce“.14 Sva ta njena glava, “nalik gotovo naneku kacigu“, “divno pristaje uz njenu fizio-nomiju, plemenitu, tužnu i blagu, koju osvje-tljavaju dva siva sanjalačka oka, iznad kojihobrve čine tako čist luk kao da su surmompopravljene“.

“Istok i Zapad“ – nastavlja pjesnik kritičar– “stapaju se u poljupcu na usnama nježnorumene boje, a fatalistička mirnoća miješa sesa katoličkom rezignacijom na tom ljupkomlicu tako mirne ljepote.“15 Poslije nakita TeofilGotje opisuje odjeću: “od bijele anterije,ukrašene gajtanima i raznim crnim ukrasima,velike tunike od platna uljepšane raznoboj-nim vezom oko ovratnika i stegnute, u pasu,crvenim pojasom, sastoji se ta izvanrednojednostavna i lijepa odjeća“. Što se tiče tijela,likovni kritičar se zadovoljava opisom samoruku i nogu. Lijeva ruka, na kojoj se, u zglav-ku, nalazi narukvica od stakla ili plavog ema-lja, “igra se vrpcom neke kese za novac iliamajlijom cekinima izvezenom“; dok je“desna ruka čvrsto stavljena na izbočinukuka“. Noga pak, koju nije nikad unakazilaobuća, odlikuje se “gipkošću udova antičkihstatua“.16 “Ako ova ljepotica“, nastavlja T.Gotje, “ima u sebi nečega orijentalnog, onakoja u ovoj zbirci slijedi iza nje prenosi nas upotpunosti u srednji vijek.“ Tipovi ovih trijukatolkinja iz Bosne podsjećaju autora prikazana tipove starih čuvenih slikara:17 “Kada nebismo bili sigurni“, kaže Teofil Gotje, “u stroguvjerodostojnost (Valerijevih) crteža, povjero-vali bismo lako da je on kopirao, u akvarelu,naivne slike ovih primitivnih slikara. Na crve-noj kapici, čiji se samo rub opaža, širi se uobliku koprene, široka bijela maramica, čijivezen kraj seže sve do ramena. (...)

Prelazeći, kod ove druge žene, na opisnekih dijelova tijela, pjesnik svraća pažnjugledaoca na: glavu, ljupko umiljatu; oči,krupne, narandžaste. Usta, mala, fine ružiča-ste boje, kao i nježna bjelina puti, “ima djeti-nji i ljupki čar mladih svetica i plemenitih dje-vojaka kakve su na misalima i u viteškimromanima prikazivali iluminatori 15. stolje-ća“. A evo kako pjesnik slika odjeću ove,druge žene: “bijela haljina, širokih rukava,ukrašena sa nekoliko zlatnih arabeski, i veza-na u struku fularom boje trešnje, seže sve dostopala, na kojima se vide turske papučice sasvilenom kićankom“.18 Što se tiče treće ženena Valerijevoj slici, njene “oči su plave“, kosasvijetlo plava, dok joj “fizionomija, mada ljup-ka, odiše izvjesnom odlučnošću“. I na njojima mnogo nakita, koji blista na vratu i koji T.Gotje opisuje dosta podrobno.19 Opis ovihtriju žena završava autor likovnog prikazasljedećom konstatacijom: “Kada su umjetnicisrednjeg vijeka htjeli da naslikaju Herodija-du, oni su pronalazili, u svojoj neukoj fantazi-ji, orijentalnu odjeću, napola gotsku, napolasaracensku, koja mnogo podsjeća na odjećubosanske žene kako ju je nacrtao i obojio g.Valerio.“20

38


Teodor Valerio, Udata žena iz Beograda

11 Up. G.Perrot, art. cit., pp. 265, 273,276,278,286,316.12 Vidjeti: Theophile Gautier, “Le Danube et les popula-

tions danubiennes d’apres les aquarelles ethno-graphiques de M.Th. Valerio“, u: L’Orient, 1907, I, 21-68.

13 Žandarm u nekadašnjoj Vojnoj krajini14 Ibid., 36.

15 Ibid., 36-37.16 Ibid., 37.17 Hammling, Lucas de Leyde, Quentin Metzu.18 Th. Gautier, art. cit., 38-39.19 Ibid., 39.20 Ibid., 40.

Teodor Valerio, Seljanka iz Bosne

Uprava u BiH 1

Valije i funkcionisanje uprave u Bosni

Karl Pec (Carl Peez), je, prema službenomkalendaru Vilajeta Bosna za islamsku godinu1295. (tj. za 1878. god. ne.,2 koja sadrži popisvalija koji su vladali Bosnom od njenog osvaja-nja od Osmanlija do austrougarske okupacije,saopštio listu tih valija.3 Navodimo ovdje,prema njegovom saopštenju, imena valija izdoba koje nas interesuje, to jest iz druge polo-vine 19. stoljeća (1853.-1878.). To su: MehmedHuršid, Mehmed Rešid, Mehmed Kjani, ArnautMehmed Akif, Mehmed Kjani (drugi put),Osman Bosanac (Bosnali) Muzafer, Šerif TopalOsman, Omer Fevzi, Topal Osman (drugi put),Safvet (u isti mah general komandant Bosne),Mehmed Akif (drugi put), Mehmed Asim, Ibra-him Derviš (u isti mah general komandantBosne), Mehmed Rešid (drugi put), MustafaAsim (u isti mah general komandant Bosne),Mustafa Asim (drugi put), Mehmed Akif (trećiput), Ibrahim Derviš (u isti mah generalkomandant Bosne, drugi put), Ahmed Hamdi(u isti mah general komandant Bosne), Reuf (uisti mah general komandant Bosne), Ibrahim,Nazif, Ahmed Mazhar.4

Među navedenim valijama ima ih niz okojima daju manje ili više podataka francuskikonzuli (odnosno njihovi saradnici) koji su “sje-djeli“ u Sarajevu od 1853. do 1878. godine.Najčešće, to su: datum dolaska nekog valije uSarajevo i datum njegovog odlaska iz njega,zatim neke njegove osobine, pozitivne i nega-tivne, kao i neki drugi podaci o njemu, manjeili više zanimljivi i značajni. Navodimo ovdjeizvjesne podatke o nekima od tih namjesnika:Huršid-paša i Rešid-paša. Huršid-paši, ValijiBosne, govori Eduard Vjet u jednom od svojihizvještaja.5 To je prvi valija na čije ime nailazi-mo u konzulskim izvještajima iz ovoga razdo-blja. Po Vjetovim riječima, Huršid-paša prika-zuje, u toku svoje četverogodišnje uprave,bosanske Muslimane protivnicima regrutacije.Međutim, to su, po mišljenju francuskog kon-zula, “veličanstveni ljudi“ , koji “posjeduju svekvalitete koji čine dobre vojnike“, i oni bi se“veoma mirno potčinili toj mjeri, čija primjena(...) ne bi bila ovdje nimalo teža nego u ostalim

dijelovima Otomanskog carstva“.6

U jednom drugom izvještaju (od 15.novembra 1856.) Ed. Vjeta, riječ je o smjenivalija: Huršid-paša, koji je imenovan za gene-ralnog namjesnika u Bitolju (Monastir), predaoje dužnost novom valiji, Mehmedu Rešid-paši.To je prilika za našeg konzula da okarakterišeobojicu: valiju koji odlazi i valiju koji dolazi.Tako, na kraju svečanog čitanja fermana oimenovanju Mehmeda Rešid-paši, kome su, udvorištu konaka, prisustvovali svi istaknutifunkcioneri i dostojanstvenici i nekoliko stoti-na stanovnika Sarajeva, novi valija je, zaključu-jući svečanost, preporučio građanima svih vje-roispovijesti da “smatraju jedni druge braćomi članovima jedne te iste porodice“, dodajućida je to i sultanova izričita želja. (...) Kod Hur-šid-paše ukazuje Ed. Vjet na raskorak izmeđuriječi i djela. On se, s jedne strane, razmetao“dobrim namjerama i izvrsnim idejama“; znaoje, naročito, da “žigoše zloupotrebe“; ali je nje-gova okolina služila kao primjer za “krađe izloupotrebe vlasti“, i taj primjer su slijedili idrugi, u prvom redu “rukovodioci kotareva idrugi službenici“. A iznad svih su se isticali utome ubirači poreza, (zakupci desetine), kojapredstavlja, po riječima konzula rak – ranu Tur-ske: uvjereni da će novcem lako postići da imvlast progleda kroz prste, “oni su se otvorenoodavali sramnoj nedozvoljenoj trgovini i plja-čkali zemlju“.7 Konzul, u tome, ukazuje naroči-to na Hadži Al-pašu, bivšeg namjesnika Travni-ka, koga mrze podjednako i muslimani i hri-šćani “zbog zla koje je nanio zemlji“. On se, poriječima Eduarda Vjeta, stavio na čelo tih zaku-paca poreza kupivši zakup poreza za cijeluBosnu, i “izazvao, nečuvenim pljačkama,posljednju emigraciju hrišćana iz Bosne“.8 AHuršid-paša nije ni prstom makao da bi udo-voljio “žalbama koje su se čule na sve strane“;istinu govoreći, bio je i nemoćan da neštoučini, kako je i sam govorio.9 Stoga, upravo, zaHuršid- pašom i njegovim odlaskom nije nikoni žalio: “on nije ponio sa sobom simpatije nije-dne klase stanovništva“ Bosne, kaže konzul.10

Nasuprot tome, Rešid-paša, koji je na samompočetku svoje vlade u Bosni pokazao velikuhrabrost, napadajući vjerski fanatizam, poćiće, čini se, konzulu, drugim putem, sudeći bar

po “njegovim riječima i obećanjima“ (...). Kjani paša – sljedeći valija o kome je riječ u

izvještajima izgleda Edurdu Vjetu “na visinisvoga položaja“ i čini mu se da ima “širokepoglede na upravu“: “on je znao da snažnuenergiju udruži sa velikom umjerenošću“, pišekonzul.11 Stoga je on, po konzulom mišljenju,kadar da “pojednostavi porez“, koga je tadabilo, ako se može pokloniti vjera njegovoj tvr-dnji, “četrdeset raznih vrsta“; a nezadovoljstvoseljaka bilo je veliko naročito trećinom. Ed.Vjet ukazuje i na dosljednost ovoga valije: ubihaćkom okružju, gdje su tada (u jesen 1858.godine) izbili nemiri, on je proklamovaoamnestiju, koju je i sproveo, tako da nijedanpovratnik iz Hrvatske nije bio proganjan.12

Francuski konzul nas obavještava da je Kjani-paša premješten iz nepoznatih razloga, sasadašnjeg položaja na istu dužnost u Solunu,ali je taj premještaj poništen, tako je njegovnesuđeni nasljednik, Akif-paša (kod KarlaPeca: Arnaut Mehmed Akif), samo prošao krozSarajevo.13 (...) ipak, pet, šest mjeseci kasnije, ujunu 1859. godine, Kjani-pašu je zamijenio, uBosni, Osman-paša. Nije to onaj Topal Osman-paša koji će doći na položaj valije Bosne godi-nu dana kasnije, i ostat će na tom položaju okodevet godina, nego Osman-paša Bosanac(kod Karla Peca: Osman Bosnali Muzafer), i tonjegovo porijeklo će ga učiniti u Bosni, međumuslimanskim življem “veoma popularnim“.14

Osman-paša Bosanac (Osman BosnaliMuzafer). – Najgora osobina ovoga valije pomišljenju Eduarda Vjeta, bila je to što je Bosa-nac. Naime, on sam po sebi nije bio tvrdi kon-zul, “sigurno, loš čovjek“ i njegove su namjerebile čiste“. Ali, samim tim što je bio Bosanac, a uzto i slabić, imao je “brojne rođake u Bosni, kojeje trebalo zadovoljiti“: “Svi njegovi ukućani,počevši od žene i ćehaje (pomoćnik vezira), istotako su Bosanci“, piše konzul. I posljedica tečinjenice bila je teškoća da se oslobodi svih tihuticaja“. I sam sklon Bosancima on njima zamje-njuje, “malo-po malo“, “rukovodioce kotara isitne službenike tuđe zemlje“. A to nosi sasobom “ozbiljne nezgode u Turskoj“: “on ide zatim da sruši centralizam koji je turska vladazavela nakon tolikih opasnosti“. Po mišljenju Ed.Vjeta, Porta ne bi smjela dopustiti “rušenje

39


BEHAR 109

1 O “upravnoj podjeli Bosanskog pašaluka“ u XIX. stoljeću v.: Hazim Šabanović,Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959, str. 232-234.

2 Islamska godina, koja je mjesečna , računa se od hidžre, tj. od bjekstva Muhamedo-va iz Meke u Medinu (622. godine).

3 Up. Carl Peez, “Die ottomanischen Statthalter in Bosnien“, Wissenschaftliche Mitt-heilungen (Wien), II, 344-347.

4 Ibid., 347. – Za svakog valiju navedena je i godina (islamska) kada je imenovan vali-jom.

5 C.P., Sarajevo 2, f. 38-39 (27.10.1856).6 Ibid.

7 Ibid., 42.8 Misli na emigriranje pripadnika hrišćanske vjeroispovijesti u Hrvatsku. 9 Ibid.10 Ibid., 41. – O Huršid – paši riječ je i u izvještaju Ogista Dozona (C.C., Mostar 1, f. 3-4,

30. 4. 1863.); ali se ne može ustanoviti da li se radi o istom paši koji je bio u Bosni1852.-1856.

11 Ibid., 219 (9.9.1858); 223 (30.9.1858).12 Ed. Vjet naziva ove krajeve Hrvatske Austrijom (sic!).13 Ibid., 254 (22.11.1858).14 Ibid., 278 (5.6.1859).

rezultata“ koje je u Bosni postigao Omer-pašaLatas (pedesetih godina 19. vijeka), i “koji jemorao pribjeći, silom oružja, zamjenjivanjubosanskih paša i drugih službenika funkcioneri-ma iz Carigrada i definitivnom uvođenju tanzi-mata,15 od koga se Osman-paša udaljava umnogim slučajevima, da bi ugodio svojim zem-ljacima“.16 Vraćajući se, godinu kasnije, na istutemu, Ed. Vjet dodaje da svi Bosanci koje jeOsman-paša prikupio sa svih strana zemlje,uključujući i članove Velikog savjeta, čine“kamarilu“, koja sve naređuje i raspoređuje, i“vlada na mjesto ovog starog paše, stalno pri-kovanog kostoboljom i fizičkom nemoći zasvoju sećiju“.17 Stoga konzul smatra da će, akose tako nastavi, neminovno doći do “eksplozije“nezadovoljstva Bosne i njenog stanovništva.18

U jednom svome kasnijem izvještaju, datira-nom: 29. januar 1861. konzul saopštava da je namjesto Osman-paše “upravo postavljen“ nje-gov imenjak, tj. Šerif Osman-paša, dodajući dataj premještaj nije nikog iznenadio: naprotov,svako se čudi što se Porta nije još ranije “oslobo-dila čovjeka koji ju je kompromitovao“.19 (...)

Iako je od dolaska Šerifa Osman-paše uglavni grad Bosne, i njegove uprave Bosnom,prošlo samo oko jednu godinu i osam mjese-ci, tadašnji francuski konzul, Alfons Ruso,dosta se pohvalno izražava o administracijiovoga paše: on je smatra“pravičnom i oprez-nom“, “prosvijećenom“, administracijom kojase “inspiriše ponekad stvarnim potrebamazemlje“. Nju i stanovništvo Bosne hrišćansko imuslimansko, smatra “pravednom i inteligent-nom“.20 (...)

Sve u svemu, njegovo upravljanje, posma-trano sa čisto političkog stanovništa nije bilo,“po rezultatima, neplodno za Visoku Portu“:postavivši sebi cilj da “dovrši, moralno i politi-čki, pobjede kojima je Serdar Ekrem (tj. Omer-paša Latas) ponovo stavio Bosnu pod otoman-sku dominaciju. Osman-paša je znao naizmje-

nice, dosta poniziti bosansku muslimanskuvlastelu, begove, da bi ih natjerao na posluš-nost, i dosta im povlađivati, da bi ih približioOsmanlijama“.21

Kada je, pak, riječ o “unutrašnjoj administra-ciji“, uprava Osman-pašina nije bila, po konzulo-vom mišljenju, tako uspješna. I na nju ima razlo-ga da se žali naročito hrišćansko stanovništvo; ito stoga što se on uglavnom “oslonio na musli-manski elemenat, poglavito na aristokratiju, uli-jevajući joj ljubav prema povlasticama i javnimfunkcijama, ali isto tako podstičući pomaloneoprezno njen vjerski žar“ ili održavajući kodnje “privilegovan položaj“, koji se može održatisamo “na račun interesa drugih konfesija i jed-nakosti...“22 (...) Kada je riječ o ovom paši koji jeostao na položaju valije u Bosni duže nego ikojidrugi vezir, vrijedan je pomena, po našemmišljenju, njegov susret s austrougarskimcarem Franjom Josipom u Rijeci. Bilo je to zadrugog vezirovanja Šerifa Osman-paše u Bosni,u mjesecu martu 1869. Car i kralj Austro-Ugar-ske obasuo je valiju Bosne ne malim počastima:ne samo što ga je u Rijeci primio u audijenciju,nego ga je tom prilikom i odlikovao i visokimOrdenom Leopolda, pozvao i njega i pratnjumu, na večeru, na kojoj ga je smjestio desno odsebe, dok je predsjednik Ministarskog savjeta,Andraši, sjedio s lijeve strane caru, pozvao ga uzto na gala – predstavu, na kojoj ga je, za vrijemedrugog čina, primio u svojoj loži. Ne zaboravi-mo ni činjenicu da su, za njegova vezirovanja,Bosna i Sarajevo dobili neke važne kulturneustanove: štampariju (1866.), Orijentalnubiblioteku (s turskim, arapskim i perzijskim kni-gama), prve listove Bosna i Sarajevski cvijetnik,kao što su dobili i neke putove.23

Omer Fevzi-paša bio je valija Bosne kratkovrijeme, Mulen, u svome izvještaju od 1. janu-ra 1869. godine, saopštava da “Omer Fevzi-paša napušta Albaniju, da bi došao da preu-zme dužnost namjesnika Bosne, gdje će u svo-

jim rukama sjediniti civilnu i vojnu vlast“.24 Aposlije nepun mjesec i po, u izvještaju od 13.februara 1869., isti francuski konzul obavješta-va ministra da je Omer Fevzi-paša premješten,u istom svojstvu, na Kretu, dok je Šerif Osman-paša vraćen na dužnost valije u Bosnu.25

Mulen dodaje da je to, po njegovom mišljenju,kao i po mišljenju njegovih kolega i svega sta-novništva, kako muslimanskog tako i hrišćan-skog šteta. Naime, ono što je, u ovom kratkomrazdoblju, novi paša bio već preduzeo, i to uHercegovini (na poboljšanju administracije,gradnji puteva i dr.), “obećavalo je lijepubudućnost“.26 Od osobina ovoga paše francu-ski konzul ističe njegove evropske ideje“, nje-govo poznavanje Bosne (u kojoj je bio još prijenekoliko godina), njegovo poštenje i njegovaagilnost.27 Konzul ukazuje (u drugom jednomizvještaju)28 i na neke mjere i akcije koje jepomenuti valija preduzeo u Hercegovini: uvo-đenje gajenja masline, smokve, “razvoj ipoboljšanje vinove loze“. U tu svrhu slao jeljude u Italiju i u Dalmaciju, čak i u Solun, dadonesu neke od pomenutih biljaka.29 Što setiče Safvet-paše, koji je stupio na dužnost vali-je Bosne poslije drugog vezirovanja ŠerifaOsman-paše, on je ušao u Sarajevo, vjerova-tno, 23. juna 1869., i to dočekan od mase naro-da i praćen “vojnim snagama i glavnim oto-manskim funkcionerima“ glavnog gradaBosne.30

Akif-paša (drugi put). – Leopold Moro, kojije tada rukovodio poslovoma francuskog kon-zulata, nema neko dobro mišljenje o ovomepaši: ne samo da on nije bio preduzimljiv (nijesagradio nijedan put, pa čak ni popravljao raz-rovane), nego je, sklon nepotizmu, dovodio napoložaje kajmakama i mudira “svoje rođake isvoje marionete, koji su išli za njim iz jednogvilajeta u drugi“.31 Uprkos tome, na vijest opremještaju Akif-paše, preduzeti su koraci dase on zadrži na dužnosti generalnog namje-

40


15 Tanzimat: reforme koje je u Otomanskoj Carevini zaveo sultan Abdul – Medžid,uskoro po svome dolasku na sultanski prijesto (3. XI 1839.). Reforme s poznate i podimenom: hatišerif Gulkhane. – Sličan karakter je imala i “svečana povelja“ koju je,nešto kasnije (18. II 1856), proklamovao isti sultan i kojom su bile zagarantovanevjerske slobode u Otomanskoj Carevini (hati – humajun) (hatti – houmayoun).

16 C.P., Ser.2,f. 292-293 (16. 11. 1859).17 C.P., Andrinople 1, f.203 (10.12.1860).18 Ibid., 202-203.19 Ibid., 230 (29.1.1861).20 I fra Grgo Martić se izražava pohvalno o Osman – paši, za koga kaže, pored ostalog,

da je bio “dosta prosvijetljen i razuman za vladu, a narodu ugodan“. (Zapamćenja1829-1878... . U Zagrebu 1906., Naklada Gjure Trpinca str. 43.) Ovom paši, koga je sma-trao “ženijalnim u mnogom pogledu“, posvetio je naš književnik i svoju poemu Osma-nidu, u kojoj je opjevao, kako sam kaže, “vrline i pogriješke Osmanove“. (Ibid., 71,64.)

21 C.P., Ser. 7, f. 2-3 (1.1.1862).22 Ibid., 3-4.23 Zanimljiv je portret koji o Osman – paši daje J. Kečet, koji je, u svojstvu policijskog

ljekara u Sarajevu, proveo s njim preko pet godina.: “Osman – paša je bio tada ušao

u sedmu deceniju života, krupan, hrom i, usljed metkom zadobivene rane, pomalose gegao, pa je zato i nosio nadimak topal. Lice mu je odavalo dobroćudnost, amale pokretne oči inteligenciju. Veoma upućen u perzijsku, arapsku i tursku knji-ževnost, a i cijenjen kao turski pjesnik, naučio je on ponešto i francuski, kao pomor-ski oficir i, kasnije, u saobraćaju s konzulima. Često je zbijao šale recitujući, sasvimtačno, Ezopove basne na grčkom, koje je, u mladim danima u Janini, bio naučio odnekog grčkog sveštenika.“ (O.c., 2). Uspomena na Topal Osman – pašu i njegovodoba zadržala se u pamćenju stanovnika Sarajeva sve do novijeg vremena. (Up.:Seid Mustafa Traljić, “Sjećanje Sarajlija na Osman – pašino doba“, Novi Behar, 1937.-38., XI, 13/16, str. 227.-228.)

24 C.P., Ser. 7, f. 1 (1.1. 1869).25 Ibid., f.24 (13.2.1869).26 Ibid., f.25 (13.2.1869).27 Ibid., f. 2 (1.1. 1869).28 Ibid., f.20 (6.2. 1869).29 Ibid., f. 20-21.30 Ibid., f. 101 (26.6.1869).31 Ibid., f. 81 (23.9.1871).

snika u Bosni (za to se zauzimao naročito pru-ski konzul Oto Blau, zbog ličnih veza sa pašom,kao i zbog tzv. “prijedorske afere“);32 ali su svi tipokušaji ostali bez uspjeha: Akif-paša je napu-stio Sarajevo 19. oktobra 1871. godine i otišaou Carigrad, a na njegovo mjesto je došaoAsim-paša, ušavši svečano u glavni gradBosne, sutradan po odlasku Akif-paše 20.oktobra 1871. godine.33

Svi konzuli akreditirani u Sarajevu posjeti-li su novog valiju Asim-pašu čim je stigao uSarajevo. Mada bez nekog vidnog razloga,ovaj vezir je nenadano premješten. (...) Na nje-govo mjesto trebalo je da dođe Mustafa Asim-paša, ali je on opozvan, tako da ga je zamijenioDerviš-paša, mušir. Razlog što je postavljenDerviš-paša vidi L. Muro u potrebi da se on,“ambiciozan i agilan“, i ciljajući na visok polo-žaj, ukloni iz Carigrada.34 Međutim, na putu zaSarajevo, u Jeni – Pazaru (Novom Pazaru), pri-mio je on telegram iz Carigrada koji ga je vra-ćao na dužnost zapovijednika III. korpusaarmije u Carigradu; dok je za novog valiju ime-novan Rešid-paša.35 Rešid-paša je stigao uSarajevo, i, po običaju, ušao u njega “svečano“,22. augusta 1872. godine. I on je, po riječima L.Moroa, učinio na sve konzule u Sarajevu utisakkoji predskazuje plodnu saradnju između njihi novoga valije.36 A taj prvi dobar utisak oprav-dao je on i svojim djelima, iako je dužnost vali-je obavljao veoma kratko vrijeme: ni puna dvamjeseca.37

Mustafa Asim-paša. Ovaj vezir, koji je bio uisti mah imenovan i vojnim komandantomBosne, stigao je u Sarajevo 8. novembra 1872.godine i stupio je na dužnost sutradan, 9.Novembra. Leopold Moro ukazuje na izvjesnurazliku u upravljanju ovoga paše Bosnom i nje-govih prethodnika. Dok su ovi posljednji,naprimjer, bili samovoljni i, koristeći se svojom“diskrecionom moći“, smjenjivali i postavljalikajmakame i druge funkcionere po svojoj volji(ne vodeći računa “ni o obrazovanju, ni o spo-sobnostima, ni o administrativnoj prošlostikandidata“, oni su postavljali čak i svoje sluge,makar one bile i nepismene), Mustafa Asim-paša je, u svome prvom cirkularnom pismu,istakao da oni koji budu savjesno vršili svoje

dužnosti mogu “računati na nagradu“, dok ćekrivci “odgovarati pred pravdom za svoja djela,i bit će ne samo smijenjeni, nego će iskusiti ikaznu koju zakon propisuje“.38 Poslije veomakratkog vršenja vezirske dužnosti, svega okodva mjeseca, on je primio 9. januara 1873.godine, dekret o svome premještaju u Albani-ju, gdje je “ozbiljnost situacije“ u ovoj pokrajiniuticala na sultana da njemu povjeri dužnostgeneralnog namjesnika. A njega će zamijenitiBosfor Mustafa-paša. Ovo često smjenjivanjevalija u Bosni ne treba da iznenađuje i čudi:njega je nametala nesigurna politička situacijau raznim vilajetima evropske Turske. Tako je,prema saopštenju Leopolda Moroa, MustafaAsim-paša doživio, u toku jedne godine, “11Akif- paša i Derviš-paša. Mustafa Asim-paša jeostao na dužnosti valije u Bosni gotovo dokraja 1873. godine. Međutim, u drugoj polovi-ni novembra pomenute godine dobio je tele-gram koji ga je pozivao da dođe u Carigrad, ana dužnosti valije će ga zamijeniti Akif-paša,koji je bio i ranije u Bosni na istoj dužnosti.39

Akif-paša je ostao u Bosni nekoliko mjeseci, domarta 1874. Na njegovo mjesto imenovan jeuskoro mušir Derviš-paša, koji je isto tako rani-je bio u Bosni na istoj dužnosti. Krenuvši iz Cari-grada 25. marta 1874., brodom za Varnu, aodatle Dunavom i Savom Derviš-paša je ušao“svečano“ u Sarajevo 4. aprila 1874.40

Za ovoga pašu Leopold Moro kaže,uzgred, da je “agilan i buntovan“; ali želi daga vidi na djelu pa će onda o njemu donijetisvoj sud.41 Jedini događaj koji se desio za vri-jeme boravka i vlade ovoga valije u Bosni, ikoji nije možda lišen izvjesnog interesa, jestenjegov susret u Dubrovniku sa Franjom Josi-pom, carem i kraljem Austro-Ugarske. Treba-lo je da u ime sultana Derviš-paša dočekaFranju Josipa kada ovaj bude prolazio krozotomanske posjede na Jadranu, Klek i Suto-rinu. Radi toga je on otputovao za Dubrovnik15. aprila 1875. godine, a vratio se u Sarajevo11. maja. Po riječima francuskog konzula DeVjena, valija je sa ovoga carsko-kraljevskogsusreta ponio “najbolje utiske“.42 (...) Reuf-paša je stigao u Sarajevo iz Soluna, “kopne-nim putem“, 30. oktobra 1875., uz ramazan.

Ali je odmah, zbog ozbiljne situacije u Herce-govini krenuo za Mostar, ne sačekavši u Sara-jevu čak ni bajramske praznike.43

U Bosni je, u razdoblju 1853-1878. godine,službovao u svemu 21 namjesnik. I o nekimdrugim funkcionerima i pašama daju francu-ski konzuli manje ili više zanimljiva obavješte-nja. Navešćemo samo jedan odlomak, koji seodnosi na mišljenje konzula Luja Patena opomoćniku valije Bosne Konstant-paši, mišlje-nje koje predstavlja, u stvari živ portret ovogafunkcionera, vrijedan kičice kakvog umjetnika:“Porijeklom pravoslavni Jermen, on (Konstant-paša) odlično vlada, usmeno i pismeno, fran-cuskim jezikom i posjeduje sva spoljna obljež-ja jednog Evropejca. Ovim svojim kvalitetimadodaje osobine svojstvene njegovoj rasi. On jegibak, spretan, inteligentan, relativno dobroobrazovan, otvoren u ponašanju i u govorukada je potrebno, a u isto vrijeme pun svako-vrsnih intriga, vrdanja i dovijanja kada je upitanju njegova ambicija. Bez imalo lojalnosti,bez imalo časti, jednom riječi: “pravi tip Jerme-na koji je postao turski funkcioner.“44 “Još mladi lijep, on se trudio, otkako je ratna sreća okre-nula na štetu Turaka, da se približi pravoslav-nom stanovništvu Sarajeva i da kod njega ste-klne nekakvu popularnost. (...)

U izvještajima francuskih konzula ima istotako veoma potresnih opisa zločina koji su posvireposti, dostojni kičice jednoga Goje: daposluže kao predmet za jednu od onih njego-vih čuvenih “kanibalskih scena“. Evo jednog odtih opisa, kratko reprodukovanog: Neki žiteljimuslimanske vjere bili su bačeni u zatvor zbogkrađe krave koju su počinili. Ali su poricalikrađu i za nju su optužili nekog propadnika hri-šćanske vjeroispovijesti. Mudir (upravitelj kota-ra) naredio je da mu se dovede taj čovjek, što jei učinjeno. Doveden pred mudira, ovaj je nekovrijeme tvrdio da je nevin. Ali kada ga je mudirstavio na muke (naredio je da mu se udari“gotovo hiljadu batina“ korbačem po svimdijelovima tijela, naročito po tabanima), on,mada nevin, slomljen bolom, priznao je da jepočinio krađu koja mu je pripisivana. Od togačasa gnjev mudirev nije više imao granica: onje naredio da nesrećniku isčupaju nokte na

41


BEHAR 109

32 O toj aferi biće riječi kasnije : gl. VIII, 2., 1).33 Ibid., f. 103 - Evo šta o njemu piše J. Kečet: “ Bio je to

bogat zemljoposjednik iz Gornje Albanije, jakopošten, u vjerskim stvarima veoma trpeljiv, tip jednogorijentalnog gospara, ali bez slavoljubivosti i bez inici-jatice. Kakvu je zemlju našao, takvu je htio i da ostavi.Za naš nesiguran položaj prema političkim olujamakoje su sve više rasle kao da nije mario.“ (O.c., 53.)

34 Ibid., f. 256-257 (27.7.1872).35 Ibid., f. 261 (12.8.1872). – Po mišljenju J. Kečeta, ovaj

paša je bio pošten i obrazovan (govorio je dobro i

francuski); ali je bio i “jednostran“ i, što je još gore, istotako slabo upoznat sa poslovima vezanim za duž-nost valije u Bosni, kao i njegov prethodnik. (O.c., 54.)

36 Ibid., f. 267 (4.9.1872).37 Ibid., f. 294 (19.10.1872).38 Ibid., f. 312-313 (16.11.1872).39 Ibid., f .208 (22.11.1873).40 Ibid., f. 288 (28.3.1874); f.290 (11.4.1874). 41 Ibid., f. 295 (18.4.1874).42 C.P., Ser.1, f. 60-63 (10.3.1875), f.64 (16.4.1875), f.87

(13.5.1875)

43 Idid., f. 96 (30.10.1875). – O njemu daje J. Kečet sljede-će podatke: “Reuf – pašu, sina viteškog mušira Čerke-za Abdi – paše, poznavao sam lično iz Skadra, gdjesam ga sreo 1862. Evropejski obrazovan, pošten,ozbiljan, a ipak ljubazan, bio je on, izvjesno, pravičovjek za težak položaj jednog valije u Bosni. Jedinosam se bojao da, usljed svoga slabog zdravlja, nije biodorastao za duge štrapace po Hercegovini.“ ( AusBosniens letzter Turkenzeit..., Veroffentlicht von Jur.Dr. Georg Grassel, Wien u leipzig, 1905, S.16.)

44 C.C., Bisna-Serai 3, f. 421-422 (15.3.1878).

42


nogama i da mu se perčin, koji ljudi ove zemljenose na zatiljku, sveže za komad drveta, koji suokretali dok meso i kosa nisu skupa bili isčupa-ni. Tada su nesrećnika pustili, i on se dovukaonekako do obližnjeg hana, gdje je poslije dvadana “strašnih muka“, podlegao; uza sve to,imao je snage da ispriča drugima šta se i kakosa njim zbilo. Saznavši za sve to namjesnikTuzle, neki Isak-paša, naredio je da se mudirbaci u tamnicu. U isto vrijeme ekshumiran jeleš nesrećnikov i ustanovljene rane. Uz to,jedan kavaz, koji je učestvovao u mučenju,ispričao je kako se cijela stvar desila. Epilogčitave te stvari bio je da mudir, u saglasnosti sapropisima Kur’ana, po kojima se tada sudiloplati “cijenu krvi“, tj. “iznos od 10.000 i nešto višepjastera“ ocu žrtve.45 Sve u svemu, administra-cija u Bosni funkcionisala je dosta loše. Francu-ski konzul Eduard Vjet kaže, u vezi s time, da jeto, od svih, turskih pokrajina, ona “koja najvišepati od nereda koji vlada u administarciji“.46

Uprava u HercegoviniŠto se tiče Hercegovine ona je u sklopu

svoje historije, gotovo četiri stoljeća (1482. –1878.) - bila čas u sastavu Bosne čas samostalna.U zavisnosti od promjena statusa Hercegovine,tj. u zavisnosti od toga da li je bila vilajet ili san-džak, na njenom čelu su se nalazili generalninamjesnici (valije), ili mutesarifi. Tako iz dvaDozonova izvještaja47 saznajemo da je, na zau-zimanje engleskog i ruskog konzula, na mjestovalije Ahmeda Hamdi-paše došao Reuf-paša.Francuski konzul smatra da premješteni valijamože samo da bude sretan što napušta “taj osi-njak“, Hercegovinu,48 i odlazi u Solun, neku “vrs -tu prijestolnice“.49 Tako iz drugog Dozonova iz -vještaja saznajemo još neke pojedinosti o po -menutim turskim funkcionerima: da je AhmedHamdi-paša otputovao u novo mjesto službo-vanja (Solun) 1. novembra 1875, a njegovnasljednik, Reuf-paša koji je donedavna bioministar mornarice u Carigradu, doputovao uglavni grad Bosne 2. novembra; da se on, madaga je Dozon još od ranije poznavao, pokazao, zavrijeme njegove zvanične posjete, “pretjeranorezervisan“ i da je na sve što su mu francuski iengleski konzul govorili davao samo znakeodobravanja ili bolje rečenio, znake nelagodno-

sti“.50 Reuf-paša je ostao na dužnosti valijesvega dva mjeseca: “na svoju molbu, izgleda,bio je oslobođen funkcije valije“.51 A njegovnasljednik bio je bivši ambasador OtomanskeImperije u Parizu Ali-paša52 koji je već bio “kre-nuo iz Carigrada“. Francuski konzul se pita da liće neka “neočekivana sreća“ “spriječiti Ali-pašuda, padne, gotovo bez prelaza, iz svoje palačesa obala Sene, gdje je priređivao balove zaotmjeni pariski svijet, u ovu rupu mostarsku,gdje će mu teško biti naći pristojan stan“.53 (...) Ujednom drugom svome izvještaju,54 O. Dozonukazuje na kontrast ambijenta Ali-paše u Parizui u Mostaru: U Parizu, njegova rezidencija je bila,u Velikoj ulici Laffitte, jedna palača koja je staja-la četiri miliona franaka, dok u Mostaru on nijeimao ni pisaćeg stola: pisao je “na koljenu, u jed-nom sobičku, nekada okrečenom, sa čijih zido-va je sada opao kreč i prljavom do ogavnosti,što je očevidno on i ne primjećuje“.

Isti francuski konzul ukazuje i na stavbosanskih muslimana prema ovome valiji:zbog svojih “evropskih navika“ i “prisnih veza sakonzularnim korom“, Ali-paša se njima nije svi-đao, bio im je “čak sumnjiv“.55 Stoga su oni bilizadovoljni kada je Ali-paša napustio Bosnuposlije ukidanja hercegovačkog vilajeta i pro-glašenja Hercegovine sandžakatom, u sustavuvilajeta Bosna.56 Iz jednog drugog Dozonovogizvještaja saznajemo da su stanovnici Sarajevai Bosne odavali Ali-paši priznanje zbog njegovapoštenja; ali su ga u isti mah optuživali zbognjegove “veoma loše uprave“.57 Evo, iz togaizvještaja iz pera istog konzula jednog odlom-ka u kome je riječ o istom paši: “Nisam nikadvidio Turčina tako učtivog i tako ljubaznogprema svojim potčinjenima i nemuslimanima.– Age me – govorio mi je on - i ja u to vjerujem– grde što ustajem, na primjer, pred osobamakoje, po njihovom mišljenju, ne sazlužuju tajznak poštovanja, na koji oni nisu navikli. Spo-menimo još, na kraju, da je, poslije proglašenjaHercegovine sandžakatom, i njenog pripajanjaBosni, u Mostar došao, 16. februara 1877, “novimutesarif“, Mustafa-paša, koji je, prije toga,obavljao istu funkciju u Zvorniku (Tuzli). Zanjega saznajemo da je proveo 25 godina uBosni i u Beogradu, ali da, “u svojoj gordostiTurčina, jedva natuca“ naš jezik.58

Škola i prosvjetaO školama u Bosni i Hercegovini, i prosvje-

ti uopšte, u prvoj polovini 19. stoljeća, imaveoma malo podataka u putnim zapisimafrancuskih putopisaca. Jedini od njih koji je, usvome putopisu, rekao nešto više i o ovomepredmetu jeste Ami Bue. U svom djelu Evrop-ska Turska,59 on kaže da u Bosni i Hercegoviniima jedva “jedna škola na stotinu sela“, a sve-ćenici i kaluđeri su “jedini učitelji“; “to, i ništaviše“ (nec plus ultra), ističe on. Uz to, “kod kalu-đera i popova“ učenici su, u isti mah, služinčad:pored časova posvećenih nastavi, oni “morajuda obavljaju poljoprivredne radove ili da čuva-ju stoku, oni su momci u stajama ili sluge.60

Pored škola i nastave, isti putopisac govo-ri i o jednom drugom predmetu, koji je tadabio, u čitavoj Evropi, u centru pažnje kulturnejavnosti: o našoj narodnoj poeziji. A. Bue ističe,pored ostalog, da “orijentalci“, opšte uzevši,“imaju manje ili više živu maštu“, i da svi “volepoeziju“; ali u tome pogledu se na prvom mje-stu nalaze “stanovnici Hercegovine, Crnogorci,Bosanci i Srbi“, kako oni muslimanske tako ioni hrišćanskih vjeroispovijesti: “njihova repu-tacija je u tome pogledu već stvorena“.61 Isti-čući, posebno, nadarenost širih srpskih slojevaza narodnu poeziju (a podrazumijevajući pritome, pod ovim imenom, vjerovatno, kao štoje to bio češće slučaj u to doba, narodne masesvih Južnih Slavena, A. Bue piše:

“Među Srbima, čovjek se prosto nađe sav učudu kada čuje kako iz usta najširih slojeva izla-ze pjesme u stihovima, pune najljepših misli iprekrasnih metafora.62 Predmet o kome te pje-sme pjevaju nisu, po riječima A. Buea, “tolikoljubav ili ljepota prirode“, nego, “naprotiv,podvizi nacionalnih junaka“.63 Autor dodaje dase te pjesme, koje on nazova “homerskim pri-čama“, “sviđaju ovim narodima (tj. Hercegovci-ma, Bosancima i drugima), u tolikoj mjeri da suoni kadri da ih danima slušaju: “oni su ih čuli“,veli on, “hiljade i hiljade puta, pa ipak, bogatašikao i siromasi nikad nisu, čini se, njima zasiće-ni“.64 Pored junačkih narodnih pjesama, koje sepjevaju uz pratnju gusala ili bez pratnje nekoginstrumenta, A. Bue govori, kratko, i o nekimvrstama lirskih narodnih pjesama, koje ženepjevaju žanjući ili radeći kod kuće.

Druga polovina 19. stoljeća (školstvo u BiH)

Najveći broj informacija o školama u Bosnipotiče od francuskih konzula i konzularnihčinovnika. Gotovo svi oni dodiruju ovu temu:Eduard Vjet, Alfons Ruso, Pjer Mulen, LeopoldMoro, Evarist de Sent –Mari, Šarl de Vjen, LujPaten i dr. A poneki putnik, van konzularnog

45 Upor.C.P., Ser. 1.f. 283-285 (29.1.1855)46 C.P., Andrinople 1, f. 124 (28.8.1860).47 C.P., Mostar 2, f. 343 (25.10.1875), f.345 (3.11.18759.48 Ibid., f. 343 (25.10.1875).49 Ibid.50 Ibid., f. 345 (3.11.1875). 51 Ibid., f. 379.52 Ibid.53 C.P., Mostar 2, f. 379.54 C.C., Mostar 2. f. 14 (6.2.1876).

55 C.P., Mostar 2, f. 448 (15.5.1876).56 C.C., Mostar 2, f. 21, 19 (6.2.1876).57 C.P., Mostar 3, f. 10 (12.1.1877).58 C.P., Mostar 3, f.30 (20.2.1877).59 Turquie..., II, 520.60 Ibid.61 O.c., II, 93.62 Ibid.63 Ibid.64 O.C. II, 94.

43


BEHAR 109

65 Massieu de Clerval, art. cit., p. 27.66 C. P.., Serajevo 1, f. 81-82 (30. 3. 1853.).67 Ibid., 82-83.68 Ibid., 86.69 Pod ovim nazivom, koji nije sasvim precizan, podra-

zumijevani su razni južnoslavenski narodi. Up.: M.Šamić, Voyageurs francais en Bosnie...(Paris, 1960),p.17.-Up.:”Predgovor” ove studije.

70 Misli se na ranije vrijeme, dok su u Bosni postojala

samo tri samostana: u Kreševu, Fojnici i Sutjeski.71 Massieu de Clerval, art.cit., p.27.72 C.P., Serajevo 8, f. 94 (13.10.1871).73 Ibid., 92.74 Ibid.75 Ibid. – O školi milosrdnih sestara u Sarajevu kaže fra

Grgo Martić, u svojim zapamćenjima, ovo: “Školabude ugledna, prva u Sarajevu po svim pravilimapedagoškim. I na ispitima, kamo su dolazili vladini

velikaši, konzuli i konzulice, nalazili su se u dobromredu; i u književnosti i u ručnom radu. Jako pohval-na ta škola bila sve do okupacije...”(Zapamćenja, 78.)

76 C.P., Serajevo 8, f. 131 (7.12.1971).77 Ibid., 132.78 Ibid., 269 (9.9.1872).79 C.C., Bosna – Serai 2, f. 73 (4.12.1869.).80 Ibid.

kora, ne propušta da rekne i koju riječ o pone-koj vrsti škola, kao naprimjer, Masije de Klerval,u svojim putnim zabilješkama.65 (...) Kada jeriječ o školama u ovome razdoblju (u razdo-blju druge polovine 19. stoljeća), a i kasnije (zavrijeme austrougarske okupacije), odmahpada u oči činjenica da su škole bile, kao i sta-novnici, podijeljene strogo po konfesijama:muslimanske, katoličke, pravoslavne, jevrej-ske. Prvi francuski putopisac iz ovog razdobljakoji govori o školama u Bosni jeste francuskikonzularni agent Eduard Vjet.

(...) Pošto je ukazao na siromaštvo katoli-čkog življa u Bosni, čiji pripadnici služe najče-šće kao sluge kod muslimanskih begova i“obrađuju zemlju svojih feudalnih gospodara“(samo jedan dio katoličkog stanovništva, i tomanji, posvećuje se trgovini i zanatima. Ed.Vjet navodi, kao glavni razlog za takvo njihovostanje nedostatak obrazovanja i škola: “Njiho-vo neznanje bilo je“, piše on “gotovo neposre-dni uzrok njihovom siromaštvu i njihovojpodjarmljenosti.“66 A takvo stanje, misli on,ostat će sve dotle dok taj “nesrećni“ narod neuspije da, “dobrobitima obrazovanja“, sebi nestvori “blagostanje“, koje zaslužuje. Stoga je,po mišljenju našeg putnika, “otvaranje nekihškola“ katoličkih u Bosni neodložno. Samo, naputu tome stoje neke “gotovo nesavladiveprepreke“: “nedostatak novca, teškoće okonabavke knjiga, nedovoljan broj lokalnih sve-ćenika“ (koji bi kao učitelji izvodili nastavu) i,“naročito fanatizam Turaka“.67 I, kao jednu odmjera za osnutak tih škola, ističe Eduard Vjetpotrebu novčane pomoći.68 (...)

Već sam rekao da franjevci u Bosni, čak uepohama kada su imali najviše, trpe od tur-skog depotizma, nisu nikad potpuno zanema-rivali književne studije. Među njima se moženavesti nekoliko pisaca, bilo na latinskom bilona ilirskom.69 Poznavanju ovih dvaju jezikadodaju oni, gotovo svi, poznavanje italijan-skog, koji je od koristi u njihovim odnosima sRimom i Dalmacijom. Njihova tri samostana70

posjedovala su već tada razrede, u kojima seizučavala gramatika, za mladiće namijenjenesvećeničkom pozivu. Tečajevi filozofije i teolo-gije, otvoreni prije dvije godine u Fojnici i uSutjesci, oslobađali su ih toga da idu “u ino-stranstvo“ (sic!), osobito u Đakovo, u Slavoniji,da traže visoko obrazovanje. Možda je od još

veće koristi za zemlju činjenica što su osnova-ne u Kreševu, Jajcu, Varcar – Vakufu, Livnu (...)takozvane učiteljske škole...71(...)

Posljedica takvog stanja bila je zaostajanjekatoličkog življa u Bosni, uglavnom po brojuškola i po obrazovanju, za ostalim življem,mada i žiteljstvo drugih vjeroispovijesti (musli-mansko, pravoslavno, jevrejsko) nije nimalodobro stajalo sa školstvom. Tako, po jednojstatistici, koja je izrađena, pod administraci-jom Safvet-paše, 1870. godine, bilo je u Bosni1051 škola, sa 46014 učenika, i one su bile“raspodijeljene na razne zajednice vilajeta“ nasljedeći način:

- 34 škole, sa 41 500 učenika, otpadalo jena muslimansko stanovništvo, koje je brojalo370.000 stanovnika;

- 78 škola, sa 3128 učenika, na pravosla-vno stanovništvo od 590 000 duša;

- 28 škola, sa 850 učenika, na katoličko sta-novništvo od 164 000 duša;

- 11 škola, sa 526 učenika, na jevrejsko sta-novništvo od 5700 duša

Svaku muslimansku školu pohađala su, uprosjeku, 44 učenika; svaku pravoslavnu poha-đalo je, u prosjeku, 40 učenika; svaku katoličkuškolu – u prosjeku, 30 učenika; i sva ku jevrejskuškolu – u prosjeku, 47 učenika.72 Me đutim, izgornje statistike se ne vidi ni o ko jim vrstamaškola je riječ, ni kakav je u tim školama bio kva-litet nastave. Francuski putnici ovog razdobljagovore tu i tamo – i daju ne ka obavještenja,dosta štura, bez značajnih podataka – i o žen-skoj katoličkoj školi. Prve vijesti o ovoj školi daoje Leopold Moro, u izvještaju od 13. oktobra1871. godine.73 Prema njegovim obavještenji-ma, ovu školu su otvorile i vodile milosrdnesestre iz Zagreba. Ovakve škole su otvorenenajprije u Sarajevu i u Mostaru, a onda, neštokasnije, kao što ćemo vidjeti, i u nekim drugimgradovima Bosne.

U osnivanju škole u Sarajevu, i u dolaskumilosrdnih sestara u ovaj grad, ne malupomoć su ukazali biskup bosanski, monsinjorVujičić, i zvanični predstavnik franjevacaBosanske provincije pri vilajetskim vlastima,fra Grgo Martić. “Ovaj posljednji“, piše L. Moro,“koji svojim položajem i naročito svojom stvar-nom darovitošću, vrši veoma jak uticaj na Vije-će kanonika franjevačkog reda, čiji je on član,ubijedio je stariješine samostana u Fojnici da

napuste kuću koju ova ustanova posjeduje uSarajevu, kako bi ona mogla da je uredi kaoškolu i stan za milosrdne sestre.“74 MonsinjorVujičić, pak, sa svoje strane, dao je novčanasredstva, neophodna za osposobljavanjepomenute zgrade, i išao je u Zagreb da stvaruredi kod nadležnih.75

Nepuna dva mjeseca poslije tih prvih vije-sti o školi, L. Moro je izvijestio svoga ministra:da je “ustoličenje milosrdnih sestara u Saraje-vu (...) go tova stvar“; da četiri sestre već “preda-ju u ško li ima već nekoliko dana“; i da broj uče-nika iz nosi 38, , “broj koji im tjeskoba kuće kojuzau zi maju, i novčana sredstva ne može bitiskrom ni ja“76 Na kraju svoga izvještaja francu-ski konz u larni agent pita ministra da li bi seškolske vlasti mogle obratiti Propagandi vjereu Lionu s mo lbom da milosrdnim sestrama uSarajevu “pri tekne u pomoć“, jednom malomgodišnjom su bvencijom“.77 Oko devet mjesecikasnije (iz vještaj Leopolda Moroa od 9.9.1872.) saznaje mo da u Sarajevu boraviHeperger, “kanonik Vi je ća kanonika u Zagrebui stariješina milosrdnih se stara u Hrvatskoj“. Onje u Sarajevo stigao iz Mo stara, “kuda je odveoi ustoličio šest redovnica“, koje će se bavitiodgojem katoličkih djevo ja ka u Hercegovini.Iz Sarajeva će otići u Travnik, gdje će biti otvo-ren, “u njegovom prisustvu, no vi odgojnizavod, koji će voditi četiri sestre“.78 (...)

U ovom razdoblju otvorena je u Sarajevu ijedna protestantska škola za žensku djecu. Zanjeno otvaranje zauzimali su se naročito kon-zuli protestantskih zemalja, Pruske i Engleske;Oto Blau i Holmes. Oni su – kako saopštava E.De Sent-Mari – “prije nekoliko godina“, tj. oko1865., od priloga, koje su u tu svrhu prikupili“u Evropi“, sagradili jednu školu, za koju su(...)upravo poslane tri redovnice protestantskevjere.79 I trebalo je da se one posvete odgoju iobrazovanju bosanske žene i da formirajuučenice, koje će, onda, same širiti svoje znanjeu ovoj pokrajini.80 Međutim, “lokalna vlada“ jena taj pothvat gledala prijekim okom i, zbogtoga, vjerovatno, nije ni došlo do rada oveškole. Sličan pokušaj učinile su, nešto kasnije,1868. godine, dvije Engleskinje, Makenzi i Irbi.One su došle, prvi put, u naše zemlje, uključu-jući Bosnu, 1863. godine, i o tom svome puto-vanju napisale su i jedan putopis.81 Privrženenašim narodima, koji su tada bili pod tursko-

44


otomanskom dominacijom, osjećajući simpa-tije prema njima, one su došle, u cilju dapomognu ženi u Bosni, na plemenitu misaoda otvore škole za kršćanske djevojke iz Bosne.I u tu svrhu prikupile su, prilozima, nužna sred-stva i dobivale nastavno osoblje (iz jednogprotestantskog zavoda u Njemačkoj)82 I sveča-no otvaranje škole obavljeno je “ pod pokrovi-teljstvom g. O. Blaua“, pruskog konzula.83

Međutim, osnivanje ove nove protestant-ske škole za djevojčice izazvalo je negodovanje,naročito među hrišćanskim (katoličkim i pravo-slavnim) stanovništvom u Bosni, i svećenstvo jenije preporučilo svojoj pastvi. “Stoga“, piše Leo-pold Moro, “izuzev nekih stranaca, koji nisu bilibaš revnosni vjernici, nijedna porodica iz Bosnenije se usudila da pošalje svoju djecu u školuprotestantskim opaticama.“84 I budući da školanije imala djece iz Bosne, u nju su primljena“njemačka ženska siročad iz Srbije“ i južnosla-venskih zemalja. “Jednom riječi“, nastavlja L.Moro, “cilj gospođica Makenzi i Irbi bio je pro-mašen: mjesto jedne odgojne ustanove, usrpskom smislu, za djevojke iz Bosne, ove slavo-filske Engleskinje našle su se u položaju daosnuju školu i utočište za Njemce.“85 Tako jedošlo do raskida ugovora, iz 1868. godine, saprotestantskim opaticama iz Njemačke.

Jedna druga vrsta škola u Bosni, o kojojgovore putopisci ovoga razdoblja, bile suškole za pravoslavnu djecu, mušku i žensku.86

Kada je riječ o ovim školama, treba odmahistaći da su one bile pod turskom vladavinom,u mnogo srećnijem, ili, tačnije, u “manjenesrećnom“ položaju od katoličkih škola. Aglavni razlog za to je što su Srbi stajali materi-jalno bolje: oni su se bavili, najvećim dijelom(kao što smo vidjeli), trgovinom, i među njimaje bilo bogatijih, i bogatih, trgovaca, koji susvojim novčanim prilozima pomagali, manjeili više, otvaranje i razvoj škola za djecu pravo-slavne vjeroispovijesti. Osnovna škola zamušku djecu pravoslavne vjeroispovijestiotvorena je u Sarajevu 1851. gdine.87 Ona jeosnovana, i održavana, dobrovoljnim prilozi-ma koje su u tu svrhu davale “glavne srpskeporodice u Sarajevu“. (...)

Što se tiče srpskih osnovnih škola za žen-sku djecu, prva od njih je, čini se (ako je vjero-vati E. Vjetu), bila osnovana krajem 1858. godi-ne u Sarajevu, “inicijativom i pod pokrovitelj-

stvom ruskog konzulata).88 Ed. Vjet, koji jetada bio francuski konzularni agent u Saraje-vu, prisustvovao je “svečanom otvaranju“škole. U nju se upisalo “šesdesetak ženskedjece glavnih hriščanskih porodica“ iz Saraje-va. Djevojčice će, pored ostalih predmeta učitiu školi “sve ručne radove, neophodne za žene“.Školu će voditi “dvije žene, od koji jedna bivšaučenica Instituta za djevojke u Beogradu“.Dotaciju za ovu školu dala je ruska vlada, kao inekoliko (pet) stipendija za djevojčice siroma-šnih porodica. Po riječima Eduarda Vjeta, sli-čno će postupiti i austrijska vlada, a on moli ifrancusku vladu da i ona učini to isto.89

Nasljednik Eduarda Vjeta na dužnosti kon-zula u Sarajevu, Alfons Ruso, dopunjuje rješenjanekim novim, mada dosta šturim,90 kao: da ško-lom rukovode dvije nastavnice, od kojih jednaobavlja i dužnost upraviteljice; da je škola imalatada “20 ili 25 djevojčica“, za čije su školovanjeporodice plaćale “skroman iznos za opskrbu“,dok su se druge, siromašnije, školovale bespla-tno; predmeti koji su se predavali u školi bili su:srpski jezik (“langue slave“), vjeronauka (“pravo-slavni katihizis“) i “malo aritmetike i istorije sve-taca, kao i ručni rad“. ; posljednje dvije godine,“postignuti rezultati (u školi) su bolji“ (jednoj odučenica (sic!) ove škole, “na traženje lokalne vla-sti“, stavljeno je čak u zadatak da “vodi jedanrazred u školi za muslimanske djevojčice uovom gradu“) ; ruska vlada daje školi i dalje nov-čanu pomoć; a “vanrednu pomoć“ (od pet hilja-da pjastera) pružila je školi i turska vlada, itd.91

Ova škola nije, izgleda, imala puno uspjehameđu srpskim stanovnicima. Naime, konzerva-tivne srpske gazde i trgovci nisu, iz principa,rado davali žensku djecu u školu, iz straha da imse ona suviše ne emancipuju.

U Sarajevu su, po tvrđenju konzularnogagenta E. Desent – Marija, postojale i jevrejskeškole za mušku djecu (putopisac ne kaže kolikoih je bilo) koje je finansirala “jevrejska zajednica“,i one su raspolagale “dosta znatnijim“ novča-nim sredstvima; ali je, i kod Jevreja, školovanježenske djece bilo zanemareno: “nisu ih učili“,kaže putopisac, “ni pisanju, ni ručnom radu“.92

Što se tiče školovanja muslimanske djece93

naši putnici o tome malo govore, znatno manjenego o školama katoličke i pravoslavne djece. Ito, po našem mišljenju, iz dva razloga. Prvo, kao

pripadnici zemlje koja je još od 19. stoljeća bila“zaštitnik hrišćana na Istoku“, oni su pokazivaliveći interes, naravno, za hrišćanski dio stanovni-štva, pa, sljedstveno tome, i za njihove škole iškolovanje. Drugo, muslimanske škole, sa svo-jim predmetima iz islamske civilizacije, bile suim daleke, nerazumljive, ponekad nepristupa-čne, pa su oni o tim školama manje i govorili ipisali. Kao što je poznato, u Bosni su, u ovomrazdoblju bile tri glavne vrste škola za musli-mansku djecu: mektebi (vrsta osnovne škole),medrese (vrsta vjerskih škola) i ruždije (nekavrsta van vjerske srednje škole). (...)

Mnogo više informacija o namjeramapomenutog valije, Safvet-paše, da reformišeškolstvo u Bosni, i njegovim postignućima utome, daje, međutim, E. Desent – Mari.94 Poštose ukratko osvrnuo na “krnji sistem rudimentar-nih škola“, kakve su postojale nekako do “priječetiri – pet godina“, tj. oko 1864. – 1865. i u koji-ma su učenici učili samo da čitaju i da poneštopišu, “recitujući jednolično“ fragmente izKur’ana, putopisac saopštava da je tek prije“četiri ili pet godina“, po nalogu Porte, otvorenau Sarajevu neka vrsta “srednje škole“, ruždija, ukojoj su “se učili“: geografija, račun i orjentalneknjiževnosti (“arapska turska i persijska“).

Što se tiče, pak, nastave turskog jezika i ona,“čini se, napreduje“: “ovih dana“, piše konzularniagent, “čuo sam jednog profesora kako se hvalidobrom voljom učenika i time da učenici lakšeizgovaraju turski jezik“.95 Dvije-tri godine poslijetoga, Leopold Moro, osvrćući se na školstvo uBosni (u svome izvještaju od 11. januara 1872.godine),96 ističe da je osnovno školstvo u Bosnijoš zaostalo i, zahvaljujući “školskom sistemu“,zasnovanom na autonomiji pojedinih konfesio-nalnih zajednica, “napreduje tek veoma pola-ko“: pokušaj ranije reforme, o kome je bilogovora, sa ciljem da se “podigne nivo nastave“u osnovnim školama, ostao je gotovo bez rezul-tata. Sa ruždijama pak, po mišljenju istog puto-pisca stvari stoje nešto bolje, bar u pogledu nji-hovog broja, koji “sada iznosi petnaest“.97 (...)Njih su pohađala samo djeca muslimanske vje-roispovijesti, i to muška, iako su one bile nami-jenjene, kao što smo vidjeli, djeci svih konfesijai obaju polova.98

Veselin Masleša, Sarajevo, 1981.

81 Muir Mackenzie and A.P.Irby, The Turks, the Greeksand Slavons. Travels in the slavonic provinces of Tur-key in Europe....London and New York, AlexanderStraban, 1866; 688 pp.

82 C.P., Serajevo 8, f. 107-108 (24. 10. 1871.).83 Ibid., 108-109.84 Ibid., 109.85 Ibid., 110.86 O ovoj vrsti škola vidjeti detaljnije u knjizi: Mitar

Papić, Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini,Sarajevo, Veselin Masleša, 1978; 193 str.

87 Up.: C.P., Serajevo 4, f. 186-191 (21.1.1865).88 C.P., Serajevo 2, f. 250 (16.12.1858.).89 Ibid.90 C.P., Serajevo 4, f. 187 (21.1.1865.).91 Ibid.92 C.C., Bosna – SErai 2, f.72-73 (4.12.1869).93 O muslimanskim školama u Bosni i Hercegovini u

XIX. stoljeću vidjeti studiju: Dr Hajrudin Ćurić, Škol-ske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 1800-1878, Beograd, SAN/CCCLXXIX-50), 1965.

94 Up.: Njegov izvještaj: C.C., Bosna – Serai 2, f. 68-70(4.12.1869.).

95 Ibid., 70.96 C.C., Bosna – Serai 2, f. 148-151.97 Ibid., 150.98 Ibid., 150-151.

Od Trebinja do Stoca Trebinjski mudir Hadži–beg Resulbego-

vić nebičan je čovjek i njega poznaje cijelaHercegovina. Potomak jedne od vodećihporodica domaće muslimanske aristokratije,on je, zajedno sa stolačkim mudirom Hamza-begom Rizvanbegovićem1, koga ću uskoropredstaviti poštovanom čitaocu, danas jedinipotomak onog sloja domaćeg plemstva kojeje stoljećima nasljedno upravljalo Hercegovi-nom i Bosnom. Pošto je ugušila bunu bosan-skohercegovačkih Muslimana 1851., central-na turska uprava srušila je vlast te aristokrati-je i, umjesto nasljednjih domaćih upravitelja,postavila za okružne načelnike carigradskečinovnike.

Hadži-beg Resulbegović, u Trebinju, iHamza – beg Rizvanbegović, u Stocu, uspjelisu da se prilagode novonastaloj situaciji ipostadoše činovnici tamo gdje su njihoviočevi i djedovi vladali poput polunezavisnihsrednjovjekovnih barona. Štaviše, Hamza –beg je obukao i mundir, stvar omrznutu kodSlovena Muslimana, dok je trebinjski starije-šina sačuvao pradjedovsku čalmu2 i kaftan3

sa drugim skutima, obilježje učenjakauleme4. On je, naime, išao u Meku, naučionapamet Kur’an i uživa glas takvog mudracakome nema ravna u cijeloj Hercegovini. Pru-žila mi se prilika da u ovoj dvojici plemićaupoznam dva specifična tipa nekadašnjehercegovačke muslimanske aristokratije.

45


BEHAR 109

Aleksandar Fjodorović Giljferding

Putovanje po Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji

Preveo s ruskog: Branko ČulićKada je u maju 1857. pošao u Bosnu, ruski istoričar i slavjanofilski ideolog A. F. Giljfer-ding je već o njoj imao skovana mišljenja. Stvorio ih je po knjigama iz skorih minulihsudentskih dana i u zapaženim poslovima ruskog javnog mnjenja, u kome će kasnije igratiznačajnu ulogu. Istorijske okolnosti su ostavile traga u ovim papirima više nego što se naprvi pogled vidi. Godinu dana prije nego što su oni u bosanskim vrletima začeti, Rusija jepariškim mirom (1856) izašla iz jednog mučnog rata, u kome je na strani njenog protivni-ka, Turske, bila gotovo čitava Zapadna Evropa. Svaki je upućeni Rus osjećao da ratuje sa svi-jetom. Poraz je bio strašan, jednako u saznanju da je trulu Tursku čuvao napredni dio čovje-čanstva kao i u posljedicama koje su Rusiju snašle.

Kada dolazi u Bosnu, Giljferding želi najprije da upozna zemlju u kojoj će kao konzulzastupati svoga cara. Ali na taj put on se otiskuje sa bremenom gotovih ubjeđenja i pred-rasuda, čije će opće vrijednosti samo ponekad i uzgred provjeravati. Drugi mu je zadatakda na prostoru stare srpske historije obiđe manastire i pokupi preostale dokumente osrpskoj historiji književnosti. U tome je bio vrlo spretan i uporan, pa je sa toga puta poKosovu “nekoliko tovara starih pisama sa sobom u Rusiju odnio“. 1 (...) Kao istoričar i nauč-nik mislio je da ovim skupljanjem prvi u ovim zemljama vrši uslugu nauci. Tim prije što željei dara za skupljanje starih papira ne vidi dovoljno kod savremenih mu Srba, pa u jednompismu iz Beograda J. P. Kovalevskom veli da se “ne može čovjek dosta načuditi ovdašnjimSrbima što su tako ravnodušni prema spomenicima svoje rođene povesnice.

U skladu sa svojim ubjeđenjem da je samo pravoslavlje izvorna slovenska vjera i duho-vni okvir najpogodniji slovenstvu, slavjanofili su, a zajedno s njima i Giljferding u ovomrukopisu, sklanjali u stranu katoličanstvo, protestantizam i islam, pa čak i austrijsko pra-voslavlje, koje je iznevjerilo i primilio duh Zapada. Stoga na ovim stranicama onako oporeocjene Turaka i bosanskih begova, koji su mu bili nesimpatični, jer uopšte ne ističu svojeslovenstvo, bez obzira na vjerska osjećanja. Upadljivo je kako se Giljferding na ponekommjestu ne trudi da zaobli svoje nepovoljne utiske, kao što radi u susretu sa hrišćanima, kodkojih, bez obzira na urođeni mu dar za kritičko posmatranje, pokazuje sklonost da neke odružnih stvari previdi, ili ih pripiše, turskom nasilju. Za oštećenje crkava i ikona u njima uvi-jek su mu krivi Turci, a ne i hrišćanski seljaci, koji su kopali po zidu dijelove fresaka da ihponesu protiv uroka. Ta revnost, da kod tuđe vjere ne propusti neprijatne sitnice ideolo-škog je porijekla, a ne samo realnog viđenja. (...) Interesanstno je da je Giljferdingov stavprema Muslimanima povoljniji što stranice knjige odmiču kraju, to jest što je dobivao vre-mena da na putu svoja predubjeđenja nešto gasi i prilagođava stvarnosti.

Bosna je bila tako daleko od njegovog slovenskog ideala sa svojim turcizmima u jeziku,orijentalnim stilom života i istim takvim doživljavanjem sudbine i svoje narodnosti. Neštokasnije je (1861) povoljnije pisao o bosanskoj muslimanskoj aristokratiji žaleći što prije1850, kada je od Bosne stvorila “muslimansku aristokratsku republiku u Turskoj“, nije tra-žila oslonac u svojoj hrišćanskoj braći da se još više osamostali od sultana.2 Začudo je tadaGiljferding rekao i za Srbe da treba da im bude cilj osamostaljenje pod svojim knezom uzpriznanje sultanovog suvereniteta. Međutim, nisu sve nepovoljne ocjene u ovom putopisustvar ideološkog predubjeđenja.

Milorad Ekmečić

1 A. Hadžić: “Bosna“ (Srbskij letopis“ 1859. “Izdaje Matica Srbska“, knjiga 99.2 A. F. Giljferding: Gosudarstvennoe pravo Serbskago naroda b Turcii. (“Cobr. Soč.“ II, str.179).

1 U originalu: Hamzi-beg Rizvanbegović, N. Buconjić(“Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca“.Mostar, 1911, str. 156) i H. Kapičić (“Prilozi za istorijuBosne i Hercegovine u XIX vijeku“. Sarajevo, 1956, str.83) zovu ga Hamzibeg Rizvanbegović. V. Ćorović(“Luka Vukalović...“, str. 34. i 38) pogrešno ga navodikao Hamza – bega Resulbegovića (trebalo bi Rizvan-begovića).

2 Čalma (tur.) - platno omotano oko fesa ili koje drugeslične kape (A.Škaljić:or.sit., str.161).

3 Kaftan (perz.) – vrsta duge gornje haljine bez posta-ve, obično od čohe (A. Škaljić: or.sit., str.380).

4 Ulema (tur.) – muslimanski vjerski učenjaci (A. Ška-ljić: or.sit., str.631).

Stolački mudir Hamza – beg govorio namje o svojoj pravednosti prema hrišćanima,“vla sima“ (kako Sloveni Muslimani nazivajusvoje podanike hrišćane) i isticao prijateljstvosa kaluđerima manastira Duži. Kasnije smodoznali da ga svi hrišćani trebinjskog krajajednoglasno nazivaju svojom krvopijom. Onje organizator sistematske pljačke u svomeokrugu. Autoritetom svoga zvaničnog polo-žaja zataškava najteže surovosti Muslimanaspahija i nastoji da spriječi svaku mogućnostupućivanja hrišćanskih žalbi paši ili vladi. Akoje, mimo njega, doprla kakva tužba do Mosta-ra, paralizirao je svaku intervenciju pod izgo-vorom da se prikupljaju podaci na licu mjestai da se vodi istraga. On podstiče muslimane ufanatizmu protiv hrišćana odobravajući nji-hovo proganjanje. Ovaj isti Hadži – beg je, nakoncu, toliko izazvao hrišćane da su se oni, nazajedničkom sastanku prošlog decembra5,odlučili da kolektivno mole vladi za zaštitu.Hadži – beg je tada dao trebinjskim Muslima-nima znak za podmukao napad na ovajhršćanski skup i tako postao jedan od uzroč-nika ustanka, koji je opustošio ovaj nesretnikraj i prekrio ga pepelom i krvlju. Govorilo seda je vlada odlučila da ovog fanatika smijeni.Ali, ako ga i ne udalji iz Trebinja, hrišćanimaneće biti lakše, jer on, i bez zvanične funkcije,po svome aristokratskom položaju i bogat-stvu ostaje i dalje muslimanski glavar u cije-lom trebinjskom kraju.

Čudnovato je i kako u Bosni i Hercegovi-ni opusti i poruši se sve što pripada Muslima-nima. Prolazite kroz selo i u njemu zapaziteporušenu i zapuštenu kuću. Na pitanje čije jeto vlasništvo, sigurno će vam odgovoriti da jeu njoj živio Musliman. “Ko je držao ovaj han6,koji sada stoji napušten na putu?“ “Musli-man.“ “Zašto je porušena ova masivna kula?““Eto, beg u njoj sjedio, pa se obatalila7.“ Kojaje to gradska četvrt u Stocu, Mostaru, Viso-kom, Fojnici, D. Vakufu,8 Travniku, Jajcu,Banjoj Luci, Livnu, Novoj Varoši, Foči i Pljevlji-ma9, Prijepolju, drugim riječima, u kojemgod bosansko-hercegovačkom gradu u kojisvratite – koja je to gradska četvrt u kojoj imanajviše napuštenih kuća, bez krova, vrata iprozora, kuća sa kojih otpada malter? “Turskamahala“, odgovaraju vam.

StolacStolačka tvrđava, “Grad Stolački“, kako je

zovu Srbi, igrala je važnu ulogu u hercegova-čkoj istoriji, naročito u novijem periodu. Bilaje baštinski posjed Rizvanbegovića (ili Stoče-vića) i služila im kao zaštita i sklonište u njiho-vim stalnim međusobnim sukobima sa dru-gim porodicama muslimanskog feudalnogplemstva. Naš domaćin Hamza – beg, mudir,uvjeravao nas je da su tvrđavu podigli njego-vi preci prije 400 godina, kada su došli ovamoi “osvojili zemlju“ u Hercegovini. On misli, iliima namjeru da nas uvjeri, da su njegovi precibili pravi Turci, saradnici Mehmeda II. Osvaja-ča. Oni su, međutim, bili domaći poturčeniSloveni. “Od toga doba“, nastavio je Hamza -beg, “moji su preci stalno prebivali u Stocu“.

Svaki je od njih ponešto dobavljao zagrađevinu na tvrđavi, a i u gradu, koji je tako-đe bio njihovo vlasništvo. No najviše je u tompogledu učinio Ali-paša, koji, živeći za vrije-me svoga vezirstva u Mostaru ili u sarajimablizu Mostara, nije nikada zaboravljao Stolac,“starinu“ (tj. staro nasljeđe) svoga roda. Tu jeon sebi podigao i konak. Oko grada počeo jepodizati novi čvrsti bedem, ali ga nije završio.Tu je smjestio topove, pokupljene sa svih sta-rih hercegovačkih tvrđava. Ali od momentakada nestade Ali-paše i kad Stolac zajedno satvrđavom uze država, sve se kod nas obata-li...“ Naročito upotrebljavam ovaj srpski, upra-vo hercegovački i bosanski izraz: “obatali se“,“batal“. Ova se riječ mnogo upotrebljava uBosni i Hercegovini. Riječ “batal“ arapskog jeporijekla i Srbi su je uzeli od Turaka. Turci jerijetko upotrebljavaju. Bosancima i Herce-govcima ona je u tolikoj mjeri prirasla, premaukusu i mjesnim prilikama da bez nje nemogu. O čemu god tamo upitaš: o kući, kuli,hanu, crkvi, mostu, tvrđavi, kaldrmi, o svemudobiješ jedan te isti odgovor. “Kuća je biladobra, ali je sada batal.“ “Postojala je kula, alise obatalila.) “Čuvena bi to bila krčma da senije obatalila.“ “Bila je tu crkva, ali su je Turciobatalili.“ ”Kaldrmom ili preko mosta nemože se preći jer je sada, batal.“ Jedom rije-čju, o kakvoj god čovječijoj rukotvorini tražišobavještenja u Bosni i Hercegovini – naročitoako ona pripada Turcima, tj. državi ili privat-nim licima Muslimanima – dobiješ za sve

samo jedan odgovor: batal i batal. Jašući na konju, uspentrasmo se na

rđavo kaldrmisanu strminu, koja je vodila dovrata stolačke tvrđave. Stenjući i ječeći, doz-volivši sebi ono što je protivno evropskoj, aline i turskoj učtivosti, Hamza – beg nas pove-de strmim drvenim stepeništem u čuveni Ali-pašin konak. (...) Hamza-begova ličnost namse svidjela. U njemu je bilo nešto simpatično,iskreno. Jedino je u razgovoru s nama, ino-strancima, đaurima i Moskovima, izbjegavaoneka delikatna pitanja i nerado se upuštao urazgovor. Tako je najopreznije zaobišao pita-nje o Ali-paši, svome velikom stricu, madasmo vjerovali da će to biti njegova omiljenatema. Kasnije smo doznali zašto se ustruča-vao da dadne svoj sud o Ali–paši; Ali-paša je,naime, ubio svoga brata, rođenog ocaHamza-begovog. No, bez obzira na to,Hamza – beg je bio prisiljen, par principe, danjeguje uspomenu na Ali-pašu kao na čovje-ka koji je bio glavni borac za nezavisnostdomaće aristokratije, a protiv nastojanja cari-gradske vlade za centralizacijom. Osobito jeHamza-beg bio interesantan i simpatičankada je govorio o svome “očinskom“ odnosuprema narodu nad kojim je upravljao; prema“vlasima“, isto onako kao i prema Turcima.

Naročito je bio zanimljiv kada se prednama hvalio svojom snagom. Pohvalio seizražavajući o hrabrosti moskovskih junaka,čije se junaštvo slavi i u Turskoj, vješto je daoizraza svome čuđenju zbog činjenice da ti“Moskovi“ koje pred sobom vidi, upoređenisa pravim junacima, izgledaju tako slabaški.

46


Stolac

5 Decembra 1857. godine. O ovome događaju vidi gl.I, bilj.16.

6 Han (perz.) – zgrada koja služi za svratište i prenoći-šte putnika (A.Škaljić: op.cit., str.309).

7 Pokvariti se, zapustiti se (A. Škaljić: op.cit., str.125).8 U originalu: Skoplđ. Imenom Gornje i Donje Skoplje

ranije se nazivao Gornji i Donji Vakuf (V. Klaić.“Bosna. Podaci o zemljopisu i povijesti Bosne i Her-

cegovine““. Zagreb, 1878, str.162-163. Vidi i: EvlijaČelebija, “Putopis“. I, Sarajevo, 1957, str.145 -146).Ovdje Giljferding vjerovatno misli na Donji Vakuf.

9 U originalu: Taslidžđ (tur.bukvalno: kamenica). Uprevodu je ovo tursko ime svagdje zamijenjenoimenom “Pljevlja“. Oblik imena je u množini, u ije-kavskom govoru, mada se ono upotrebljava i u jed-nini (“Pljevlje“).

No tek uveče naše je interesovanje za njegadostiglo vrhunac. Kada se smrklo, došao mije on zagonetna izraza i zapitao me da limožemo nas dvojica iskreno razgovarati.Začuđen, ne shvatajući što bi mogao značitiovakav povjerljiv ton, zamolih ga da mi kažešta mu je na duši, obećavši da neću pred pri-jateljem skrivati svojih misli. “Zaista, vidimoda si dobar čovjek“, produži Hamza-beg,“Malo prije smo se upoznali i već smo prijate-lji. Pa, eto, u ime tog prijateljstva iskreno sepitam da li će ti biti mrsko ako sjednem svama za sto da zajedno večeramo.“ (...)

Mi, umorni i gladni, a Hamza-beg, zauzetvažnim poslom ispijanja rakije, ćutasmo.Napokon postaviše željno očekivanu sofru,donesoše vodu za pranje ruku, a zatim poslu-žavnike sa jelom. Hamza-beg se razveseli ipostade ljubazniji. On se šalio pretjerano sehvaleći snagom, mladalaštvom, apetitom.Nudio je jelo i piće, tapkao nas po ramenu dabi se, pošto se najeo, naglo smirio, i, opravširuke, mrzovoljno sjeo u svoj ugao do kamina(odžaka). Dolaskom starog Muslimana s tam-burom otpočeo je koncert. Tambura (neštopoput naše balalajke) obljubljen je instrume-nat bosanskohercegovačkih Muslimana. Sto-lački umjetnik udaraše neobično revnosnotreščicom po četiri njene piskave metalnežice. To je proizvodilo jednolik, istinu dakažem, za naš sluh neharmoničan zvuk. Ali jeHamza-beg slušao s uživanjem. Na momen-te bi se zanosio kakvom osjećajnom ljubav-nom pjesmom, ponekad bi se i smijao uzvi-kujući: Aferim! Aferim! – kada bi se u pjesmi

kazivalo nešto smiješno. Zapitali smo Hamza– bega da li često sluša pjesme. “Svaku veče,to mi je razonoda.“ “A da li kada igraju predvama?“ “Dešava se i to.“ “Kakve se pjesme pje-vaju kod vas?“ “Najviše ljubavne.“ “Pjevaju li oKraljeviću Marku?“ “Pjevaju, ali vrlo rijetko.“Muslimani ne vole ovoga junaka, koji se hra-bro borio sa njihovim precima. Oni čakzabranjuju hrišćanima da ga slave u pjesmi.Dešavalo se da su hrišćani dobijali i batinekada bi ih Muslimani zatekli da pjevaju pje-sme o Marku. Ali batine nisu uspjele istisnutiMarka iz sjećanja. Naprotiv, batine su gazadržale u sjećanju hrišćana. I Muslimaniimaju svoje heroje. Ali su oni daleko ispodhrišćanskih po pularnosti i poštovanju kojeim se ukazuje. Muslimani pjevaju većinomlirske pjesme, a hrišćani junačke.

Pošto nam je Hamza-begov koncertdotužio, otišli smo brzo na počinak. O našemdobroljudnom domaćinu i ljubitelju pjesmedobili smo tada od ljudi ne baš tako povoljneizvještaje. (...) Tako doznadosmo da Hamza –beg u velikoj mjeri zapostavlja hrišćane,naročito pravoslavne. On im je grdnjom i pri-jetnjom zabranio da izlaze “Moskovima“ predoči. Nekoliko dana ranije bacio je u tamnicuoko 40 pravoslavaca okrivivši ih kao sauče-snike sa nekim Crnogorcima u akciji u kojojsu, tobože, opljačkali nečiju kuću pod Sto-cem. Crnogorci nisu uopšte ni mogli tamodoći, a kuću su, kako se pokazalo, faktičkiopljačkali stolački Muslimani. I mnoge takvestvari pričali su nam o Hamza – begu. Zaistaje čudno i teško objasniti šta znači otvore-nost karaktera i istinoljubivost! Hrišćani voleHamza – bega i smatraju ga jednim o najbo-ljih turskih stariješina u Hercegovini. Kada jeplanuo ustanak u jugoistočnim oblastima ipaše počele davati krišćanima obećanja i pri-jedloge u cilju gušenja ustanka i smirivanja,hrišćani su na sve ove akcije neprestanogovorili: “Ne vjerujemo nikome, ni pašama nidrugim predstavnicima s vaše strane. Nekadođe Hamza – beg da ispita naše žalbe. Nekanam on predloži uslove za izmirenje, njemućemo povjerovati.“ Po cijeloj Hercegovini su iMuslimani i Hrišćani govorili da je samoHamza – beg u stanju da umiri pobunjenuraju prijateljskim sporazumom. (...)

Zadesio sam se u Mostaru na Uskrs. Širo-ka porta oko crkve bila je puna naroda. Donjega bogosluženje nije ni dopiralo. Naročitomi je bilo žao žena. Siromašne seljanke i većidio građanki stajale su malo dalje, uza samuogradu. Po srpskim crkvama žene na bogo-služenju stoje odvojeno od muškaraca, na

“horu“, skrivene od muških pogleda drvenimrešetkama. Kako je mostarska crkva mala itijesna, na horu ima vrlo malo prostora. (...)

Kad govorim o mostarskoj crkvi, nemogu i da ne pomenem i njeno agilno sve-štenstvo, a i školu, koja je uz crkvu osnovana.Mostarska crkva nema mirskog sveštenika inju opslužuju četiri monaha. Jedan od njih,arhimandrit Janićije Pamučina, učinio je veli-ke usluge pravoslavnom življu u Hercegovi-ni. Rodom iz trebinjskog kraja, nije se mogaoredovno školovati, nego se obrazovao sam.Kao samouk, savladao je grčki jezik i stekao,za ovu sredinu, veliku erudiciju. Pokazujenaročitu sklonost ka etimologiji i filološkimobjašnjenjima srpskih i uopšte slovenskihriječi. Proniknuvši u suštinu srpske riječi, idobar poznavalac svoga naroda, on u tolikojmjeri vlada srpskim jezikom da se u toj obla-sti sa njim može uporediti samo čuveni VukStefanović Karadžić. Nažalost, njegovi radovi,objavljeni u “Srpsko-dalmatinskom magazi-nu“, nisu dobili širi publicitet jer je ovaj časo-pis malo rasprostranjen. Jedan od njegovihradova, veoma važan za izučavanje Hercego-vine, Austrija je mnogo napadala i jako pro-gonila. Naš “Zbornik“ obogatiće se neobjav-ljenim “Životopisom Ali-paše Stočevića“ štoga je za nas napisao arhimandrit Janićije.

Uvaženi monah bavi se literarnim radomsamo u slobodno vrijeme. Cio svoj životposvetio je službi crkvi i narodnim potreba-ma. Njemu se stalno obraćaju za savjet. Cije-la ga Hercegovina zna i poštuje nazivajući ga“narodskim čovjekom“. Njegov utjecaj uzemlji veliki je i pozitivan. I Turci ga neobičnocijene tako da ga, prilikom obilaska hercego-vačkih sela, salijeću balije (Muslimani zemljo-radnici) ne bi li što doznali o Muhamedovomzakonu i dženetu (raju) uvjereni da će im onsve to mnogo bolje i jasnije kazati no ma kojihodža. (...)

Pravoslavna škola u Mostaru osnovana je1854. godine blagodareći dobrovoljnim pri-lozima kupljenim u crkvi dugi niz godina. Iranije je tamo postojala nekakva škola, vrlobijedna, smještena u crkvenoj porti u građe-vini koja danas služi kao pojata za sijeno.Vodili su je ljudi koji ni sami nisu imali nika-kvog obrazovanja. Današnja škola ima četiriodjeljenja i nju posjećuje oko 200 eksternihučenika. Jedanput godišnje održava se u nje-nim prostorijama zbor cijele Crkvene opštineda bi se sakupio potreban novac za izdržava-nje ustanove. Svaki pojedinac određuje predzborom sumu koju namjerava dati za školo-vanje svoje djece, a opština ocjenjuje da li je

47


BEHAR 109

visina priloga srazmjerna njegovom imetku.Ako se utvrdi da dotični škrtari, traži se još. Konema djece u školi, prilaže koliko hoće, iopština mu ne može prigovarati. Od potpu-no siromašnog čovjeka ne uzima se ništa, pamakar on imao veći broj djece u školi. Odnovca skupljenog ovdje, kao i od onoga kojise polaže na tas u crkvi za potrebe škole pla-ćaju se učitelji i pokrivaju drugi rashodi. Uškoli se predaje: čitanje, pisanje, osnovni poj-movi aritmetike, katihizis, crkveno pjevanje,osnovi gramatike i kratka istorija srpskognaroda. Ovo je, koliko mi je poznato, jednaod najboljih pravoslavnih škola u Bosni i Her-cegovini. Trojica žitelja (ima ih svega četvori-ca) gosp. Srbić i, nedavno pozvani u Mostar,jeromonasi manastira Duži o.o . Nićifor Dučići Serafim Perović.(...)

Sada Mostarci namjeravaju da prošireškolu i osnuju više razrede za one učenike kojise pripremaju za duhovna zvanja. To bi bilaprva pravoslavna bogoslovija u zapadnoj Tur-skoj . Čitalac vidi da u glavnom gradu Herce-govine nema ustezanja među pravoslavnimstanovništvom kada je u pitanju umni razvitaki težnja za prosvjećivanjem. U ovom pogleduMostar daleko odskače od svih drugih srpskihmjesta u Turskoj, iako je njegova pravoslavnaopština daleko manja od one u Sarajevu, pačak i od opština u drugorazrednim gradovimaBanjoj Luci i Livnu. Pored turske robe uzimajui manufakturu austrijske izrade. Velikog rob-nog prometa nema. Trgovac ide sam u Saraje-vo ili se preko Dalmacije prebaci do Trsta, tukupuje, i često uzima i na kredit, pomao sva-kovrsne robe, prevozi je tovarima iz Bosne ili saustrijske granice i potom je preprodaje namalo. Trgovci drugih hercegovačkih gradovane snadbijevaju se robom u Mostaru, nego podalmatinskim lukama ili u Sarajevu, prema

tome gdje im je bliže. U Sarajevu je trgovina mnogo razvijenija,

ali se i tamo vodi na isti način. (...) Sva se trgo-vina vodi na dug. Mostarski ili sarajevski trgov-ci uzimaju, u dalmatinskim gradovima ili uTrstu, veći dio robe na kredit. Oni, pak, trgovcikoji iz manjih gradova dođu u Sarajevo ili uDalmaciju uzimaju robu isključivo na kredit.Neke dubrovačke i sarajevske trgovinske kućeimaju svoje agente koji svake godine obilazeteren da bi sakupili novac za robu datu na kre-dit u prošloj godini. Nije ni poznato koliki seprocenat uzima od trgovaca za kreditiranurobu, ali je činjenica da novac dat na kreditvuče u Bosni i Hercegovini ogromne kamate(po 3, 4, 5 pa i više procenata mjesečno). Ipored ovako visoke kamate, nije se nikad čuloo kakvom nepoštenju ili zlonamjernosti priplaćanju. Interesantno je primijetiti da se svatrgovina nalazi gotovo isključivo u pravosla-vnim rukama. Domaći Muslimani učestvuju unjoj vrlo malo. Oni potpuno izbjegavaju vođe-nje trgovine s Austrijom i trguju samo cari-gradskom robom ili domaćim proizvodima.Katolici se uopšte ne bave trgovinom. Pravo-slavni bosanskohercegovački trgovci ne samoda vode trgovinu u svojoj užoj domovini negoi uspostavljaju veze sa trgovcima pravoslavci-ma po austrijskim lukama.

U Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Trstu živekolonije trgovaca pravoslavaca, većinom do -se ljenika iz Bosne i Hercegovine. U njihovimrukama nalazi se sva trgovina sa tim zemlja-ma. Bosanskohercegovački trgovac pravosla-vac neće ni po koju cijenu uzeti robu od kato-lika u ovim gradovima. Tako, na primjer, uSplitu postoji jedna jedina pravoslavna kuća,vrlo bogata, i ona održava gotovo sve trgova-čke veze sa Bosnom. Kada bi se to jedinstvo imeđusobna pomoć ispoljavali u pomaganju

jednovjerne braće seljaka i na korist crkveonako kako se ona među trgovcima manife-stuje u vođenju trgovinskih poslova, položajpravoslavnog življa u Bosni i Hercegovini biobi, bez sumnje, sasvim dručkiji.

Mostar U Mostaru se, kao i inače u tim pokrajina-

ma Turske, bogosluženje obavlja u ranimjutarnjim časovima, gotovo u svanuće. Služioje arhimandrit Janićije, koji nas je oduševiodivnim glasom i pobožnim vršenjem obreda.Školska djeca pjevala su u harmoničnom i vrloprijatnom horu, srpskim napjevom, čistim“plain – chant“10, bez nota, koje se razlikuje ka -ko od našeg tako i od grčkog crkvenog poja-nja. Crkveno pojanje, koje đaci uče u svim sr p -skim školama, vrlo je korisno. (...) ArhimandritJa nićije pozdravio nas je govorom. Izrazio jera dost pravoslavne mostarske opštine što usvojoj sredini vidi Ruse. Zatim je govorio o sre -ći i uspjesima pravoslavnog na roda u Herce-govini od onog momenta od kada su prestalaugnjetavanja i nasilja i od kada se sultanova“raja“ naslađuje darovima “slobode“ deklarisa-nim u hatihumajunu11. Ne sretni narod! (...)Ako neko pokuša drukčije javno govoriti pro-glašavaju ga buntovnikom i bacaju u tamnicu.

Kada smo se vratili iz crkve, morali smoučiniti prvu zvaničnu posjetu paši. Ishak –paša, kao učtiv domaćin Turčin, smatrao seobaveznim da pokuša (možda i neiskreno)da nas u tome spriječi poručujući da će onprvi doći nama. Možda se tu radilo ne samoo učtivosti nego i o pokušaju moralne dis-kvalifikacije: Nećemo li mi prihvatiti njegovprijedlog i neće li se time “đauri“ osramotitidozvoljavajući da se naruši utvrđeni ceremo-nijalni poredak. Ali se mi nismo dali. Počelismo se s pašom formano cjenkati. Njegovađutant je neprestano trčao iz naše sobe unjegovu i obratno. Po sebi se razumije da jepaša popustio, ali ne baš tako brzo.

Kroz nekoliko trenutaka uzvratio nam jeposjetu i time su se ceremonije završile. Posli-je svega što se dogodilo on je, uveče, smatraomogućim da nas bez okolišavanja pozove davečeramo s njim. (...) Opisaću jednu takvuvečeru, uvjeren da će i čitaocu biti zlo. A kakoli je tek bilo nama, koji smo izdržali četiri veče-re! Tek što je mujezin proučio akšam (diovečeri poslije zalaska sunca), pozvaše nas

48


10 “Plain - chant“ – crkveno pjevanje.11 Hatihumajun (arap.-tur.) – svečana povelja (ferman)

sultanova. Ovdje Giljferding misli na hatihumajunsultana Abdul Medžida od 18.II 1856.g., kojim segarantuju vjerske slobode hrišćana u Turskoj carevi-ni (A. Škaljić: op.cit., str.320).

paši. On nas pozdravi i meni ustupi svoje mje-sto (to je izraz uglađenosti kod Turaka). Trpe-za je bila sjajno spremljena: srebro i bogat ser-vis, nasred stola vaza sa cvijećem, evropskisvijećnjak. Oprasmo ruke i paši donesošenargile12, a svakome od nas dugačak čibuk saprivlačnim ćilibarom mliječne bjeline. Slugaservira malu bocu sa mastikom (veomajakom mirisnom rakijom). Mi se zahvalismo.Tada paša uze istu takvu bocu, koja je bilapored njega, i umoli nas zamršenim frazamada ga ne prisiljavamo da pije sam. Bili smopobijeđeni. Nalivaju nam mastiku i mi otpija-mo nekoliko kapi. Tada paša naliva sebi čaši-cu, uzima je u jednu, a čašu vode u druguruku i počinje govoriti o svome prijateljstvu iljubavi prema nama. Potom ispija i rakiju ivodu, zamezeti ukiseljeno povrće ili komadmladog sira sa jednog od tanjira, kojih je bilomnogo pred svakim od nas za trpezom.

Sada stade žestoko vući svoju nargilu.Njegovi gosti Turci (svaki put je kod njegavečeralo po nekoliko povjerljivih ljudi iliodgovornijih činovnika) slijede njegov pri-mjer: piju, mezete i puštaju oblake dima.Posluga mijenja čibuke. Zameće i razgovor,govori se i o ranijoj službi našeg domaćina.On sam osjeća potrebu da nam ispriča kakoje bio sretan što mu se pružila prilika da vidiRusiju. Bio je, naime, po nekom zadatku uTiflisu i nauživao se ruskog gostoprimstva.Razgovor se vodio i o posljednjim promje-nama u turskom ministarstvu, a i o premje-štanju paša iz jednog grada u drugi. Poslijeovih prijatnih razgovora paša opet pada usentimentalnost i opet pije rakiju ne primo-ravajući nas, na sreću, da ga slijedimo. Pono-vo se daju nove lule. Pašina sentimentalnostraste sve više i više i dostiže vrhunac. On sehitro diže s mjesta, meće ruku na srce, citira

perzijske stihove o slasti prijateljstva, uvjera-va da je naše društvo za njega velika srećana zemlji, da ljudi mogu biti iz raznih krajevasvijeta, ali ih prjateljstvo zbližuje kao braću, itome slično.

Sve ovo paša vješto izlaže u dugim fraza-ma, prožetim, kako su mi govorili, ljepotamaarapske retorike. Za čitavo to vrijeme čašicaza čašicom, meze za mezetom, nargila zanargilom idu jedno za drugim svojim redom.I kada je mastika u boci spala do polovine,fraze se prekidaju minutima turobnog ćuta-nja, koje postaje sve duže i duže. Ova pripre-ma pred večeru traje puna dva sata. Meni sedrijema od dosade i gustoga dima i sjedim upolusnu na svojoj fotelji. Na sreću, razgovorse ne nastavlja. Hvala Bogu! Paša je ispio dodna bocu, navršio je određenu mjeru, odkoje nikad ne odstupa. Posuđe i lule se skla-njaju i, ako je večera počela, recimo, u 8 satiuveče, čorba se servira tek oko 10 časova.Apetit nam je poslije pretrpljenih muka,pojačan i jedemo sa slašću zalijevajući jelogustim, prilično oporim hercegovačkimvinom, naročito serviranim za inovjerce. Pašai ostali Turci ne piju uz jelo ništa sem vode.Naglašavam samo jedno: Kod Ishak – paše,koji ima odličnog kuhara, serviralo se zavečeru oko 15 jela. Poslije večere paša sepope na divan i tu se ponovo predade razmi-šljanju i pušenju, a mi, posjedivši još petminuta ustasmo i pođosmo na spavanje.Domaćin nas isprati do vrata ljuljajući se . Etokako žive obrazovani Turci!

Nije ništa čudnovato što se kod njih danzavršava zalaskom sunca. Kako se ne baveumnim radom niti znaju za kakvu društvenurazonodu, moraju na neki način ubijati vrije-me uveče. Vrijeme ubijaju večerama, kojetraju četiri do pet časova, poslije čega zaspu

mrtvačkim snom. U toku dana, za ručkom,koji se servira oko podne, jedu vrlo malo ikratko i piju samo vodu.

Sarajevo Sarajevo (prerađena turska riječ saraj* ili,

određenije, Bosna-Saraj13) leži u živopisnojdolini Miljacke, riječice sentimentalnogimena14. Nekoliko sati Miljacka teče uskimkoritom - kanjonom između strmih, odsječe-nih i krševitih brda. (...) Tamo gdje Miljackaulazi u polje smješten je grad. Jedan diostambenih objekata utisnut je u klanac, adrugi dio, onaj na lijevoj obali Miljacke, amfi-teatralno je raspoređen među baštama napadinama Trebevića. Vrh ove planine, koji seuzdiže nad Sarajevom i nad ostalim okolnimbrdima, narod je odavno opjevao kao boravi-šte vila. Na desnoj obali rijeke - isti takavamfiteatar vrtova i kuća na padinama Bjelav-skog brda. Osim toga, na osamljenom uzvi-šenju - stara razorena tvrđavica (sarajevskigrad)15. Konačno, sredinom rječne doline,tamo gdje počinje ravnica, nižu se kuće sadućanima (nešto poput našeg bazara, samona turski način). Tu je pravoslavna16 i katoli-čka crkva17 i nekoliko prilično širokih i pravihulica sa hrišćanskim, djelimično i jevrejskimkućama. (...) Cio ovaj donji gradski blok pro-teže se putem koji vodi u Travnik, a završavase nizom kožarskih stovarišta18, od kojih seširi strašan smrad. Izgled grada je vrlo lijep:bijele okrečene kuće u zelenilu na padinamauzvišenja, a više njih bezbrojno mnoštvominareta. Po gradu se čovjek vrlo teškokreće: kaldrma, najčešće postavljena po str-mim ulicama, nevjerovatno je loša.

Hrišćansko stanovništvo u Sarajevu jemalobrojno: nešto oko 5000 pravoslavnih i20019 katolika. Muslimana ima desetostruko

49


BEHAR 109

12 Nargila (arap.) – vrsta istočnjačke naprave za pušenje posebne vrste duhana. To jestaklena boca napunjena vodom i krivudava cijev, digačka oko 1-2 m, koja jednimdijelom ulazi u bocu , a na drugom dijelu je pipa za pušenje. Na vrhu boce je lulanapunjena duhanom. Pušač uvlači rashlađen dim (A. Škaljić: op. Cit., str.488).

* Tj. dvorac, palača.13 Prema Škaljiću, riječ “Sarajevo“ složena je od turske riječi “saray“ (tako se zvao

namjesnikov dvor, koji se, sve do 1853, nalazio u kraju zvanom “Begluk“ – danas Trg6. aprila) i našeg nastavka “evo“. Turski naziv za Sarajevo je “Saray – Bosna“. U vakuf-nami Mustajbega Skenderpašića iz 1517. god. Nailazimo i na ime “Saray – ovasi“ –bukvalno: Sarajevsko polje (A. Škaljić: op.cit., str.550). O postanku imena “Sarajevo“vidi i H. Šabanovića (“Postanak...“, str. 83-84).

14 U originalu: Miljački . Ova rječica “sentimentalnog imena“ spada u red divljih vodo-toka s vrlo razvijenim erozivnim i bujičnim pojavama. Prvi radovi na njenoj regula-ciji otpočeli su 1879. g. I izvođeni su sve do 1898, kada je regulacija izvedena nadužini oko 1,8 km. (A. Biščević. “Erozija u slivu rijeke Miljacke“. Narodni šumar, Sara-jevo, XXIII/1969, br. 5-7, str. 273-281).

15 “Još u periodu velikih ratova (1683-1739) osjetila se potreba da se sarajevski gradpoveća i utvrdi. Ovaj posao počeo je 1729. g. vezir Ahmed – paša Rustempašić Sko-pljak. On odluči da u istočnim sarajevskim mahalama opaše zidom 450 kuća. Zid dabude dug jedan sahat hoda, debeo dva aršina i visok deset aršina. U zidovima da

budu 4 tabije. Za građenje tvrđave uzimano je mnogo grobno kamenje iz musli-manskih grobalja i iz hrišćanskog. Zidanje tvrđave dovrši Ali – paša Hećimović1739. Kako tvrđava nije solidno građena morala se više puta popravljati (1777,1782, i 1786.g.). “Na popravljanje je narod dizan kulukom“ (V. Skarić. “Sarajevo...“, str.117-118, 120, 150-151).

16 Ovdje se misli na crkvu Sv. arhistratiga Mihaila i Gavrlila na Varoši, u narodu pozna-tu pod imenom “Stara crkva“.

17 Ovo je crkva Sv. Ante Padovanskog, podignuta šezdesetih godina XIX vijeka uLatinluku na Crkvini , tj, na prostoru između Miljacke i ulica Milutinovićeve i Despi-ćeve. Crkva je izgorjela u avgustu 1879.g. (H. Kreševljaković. “Sarajevo za vrijemeaustrougarske uprave /1878-1918/“. Sarajevo , 1969,str.42).

18 Na ovom terenu će se, 1879. g., podići moderna klaonica (H. Kreševljaković. “Sara-jevo...“, str. 30).

19 Prema tabeli koju je, na osnovu zvaničnih popisa stanovništva, izradio H. Kreševlja-ković, broj stanovništva pomenutih konfesija u Sarajevu kretao se u ovim razmje-rama:

1851. god 3575 pravoslavnih 230 katolika1879. god. 3747 pravoslavnih 678 katolika1885. godina 4431 pravoslavnih 3326 katolika1895. godine 5858 pravoslavnih 10672 katolika

(H. Kreševljaković. “Sarajevo...“, str. 38).

50


veći broj. Oni imaju više od 100 džamija20.Pravoslavna crkva (posvećena sv. arhanđeli-ma Mihailu i Gavrilu), tamna i tijesna, dubokoje ukopana u zemlju, poput mostarske, pa jojse krov i ne vidi iza ograde. Kako je hram pri-lično star21 a grad bogat, solidno je, madaneukusno, unutra ukrašena. U crkvi imamnogo ikona, većinom starinskih, grčkogporijekla, donesenih iz svetih mjesta ili izmanastira sa poluostrva Atosa22. Ikone sunesimetrično razmještene po zidovima nekesu od njih u srebrnim okovima. Sarajevskaopština je ponosna i na somotni pokrovbogato ukrašen vezom u zlatu23. Ovajpokrov iznosi se iz riznice samo o velikimpraznicima. Kao što svjedoči stari crkveni lje-topis, sarajevska crkva postojala je u 17. vije-ku24. 1644. godine izgorjela je zajedno sagradom i ponovo obnovljena. Dvanaestgodina docnije novi požar zahvatio je Saraje-

vo: opet je izgorjela i pravoslavna i latinskacrkva25. Pravoslavna crkva se ponovo obno-vila 1658. godine i od tog vremena sačuvanaje u cjelini. Ljetopis bilježi da su sarajevskipravoslavci utrošili 106.700 aspri* za izgra-dnju svoje crkve. Od toga je dato 64.700aspri turskoj gospodi, a 42.000 za građevi-nu26.

Sarajlije nisu bile u stanju poslati na ško-lovanje nekoga iz svoje sredine, nego uzima-ju u službu učitelje iz Ugarske i Srbije. Razum-ljivo je da u Bosnu dolazi najslabiji kadarbogoslova ili gimnazista, koji se kod kućenisu mogli namjestiti, a i ovdje vode nastavune sa revnošću čovjeka koji želi pridonijetinapretku mlađeg pokoljenja, nego kako -tako, samo da bi ugodili roditeljima i dobiliplatu27. Rimokatolička župa je, kao što samkazao, malena, a uz to i vrlo siromašna28.Sarajevski katolici su gotovo svi zanatlije.

Među njima nema trgovaca. Poslije požarakoji je, 1656, uništio latinsku crkvu29, ona se,izgleda, nije ni obnavljala30. Donedavnokatolici u Sarajevu nisu imali crkve. Vjernici suse sastajali na molitvu u domu svoga svešte-nika, franjevačkog fratra31. Tek 1853. godine,uz pomoć Austrije, sazidaše vrlo prostranu i ilijepu crkvu32.

Jevreja u Sarajevu ima priličan broj, oko200 porodica. Imaju dvije sinagoge33. To jenarod siromašan i malo znači u gradu. Da bihupotpunio opštu karakteristiku Sarajeva,navešću šta se još ovdje nalazi: turski vali -paša, valija34 (generalni guverner), okružensavjetom i činovnicima; ferik - paša35 (divizij-ski general) sa štabom i nekoliko četa regu-larne vojske, smještene u neurednoj kasarni,nedavno podignutoj36, inače najsolidnijojgrađevini u Sarajevu*; hakim ili vrhovni sudi-ja u Bosni, koji se svake godine smjenjuje;

20 “Sarajevo je prvih decenija 17. stoljeća postiglo svoj vrhunac u razvoju i u to dobabilo je i najviše džamija. Tada su bile 104 džamije. Na desnoj obali Miljacke bilo ih je67, a na lijevoj 37. Jedna džamija (tabačka) bila je bez munare , 45 ih je bilo s kame-nom, a ostale s drvenom munarom. U tri džamije bila je kamena munara s lijevestrane. Kada je 1697. g. princ Eugen Savojski porobio i popalio Sarajevo, tada su, štodjelimično što potpuno, propale 92 džamije, ali ih dobri ljudi obnoviše. Izgleda dasamo tri džamije nisu potpuno obnovljene, i to: Bostarića, na Čeki, Demina, podHamzaninim grobljem, i Kartalova, na Budakovićima. Prvih godina XIX stoljeća pro-pade džamija kadije Ahmeda, na Kršilovcu, usljed eksplozije baruta u tvrđavi. Takou Sarajevu ostade ravno 100 džamija. Nešto prije okupacije sagradio je Odobašajedan mesdžid kraj današnje električne centrale. Tako se u ovom šeheru 1878. učioezan na 101 “džamija“ (H. Kreševljaković. “Džamija Hodže Kemaludina u Sarajevu“.El-Hidaje, Sarajevo, III/1939-40, 1940, str. 149-1559).

21 Prema mišljenju Đ. Mazalića, Stara crkva je iz starohrišćanske epohe jer ima neobi-čnu osnovu (Đ. Mazalić. “Stara crkva u Sarajevu“. Glasnik Hrvat. Zemalj. Muzeja uSarajevu, LIV/1942. Sarajevo, 1943, str. 241-269).

22 Veliki broj ikona u Staroj crkvi rađen je i u Sarajevu. Radili su ih anonimni majstori.Neki od njih ostavili su na ikonama i zapise. Tako su identifikovani: Todor Vuković –Desisalić (XVI v.), Maksim Tujković (XVIII v.), Simeun Lazović (XIX v.). Među njima jebilo i rođenih Sarajlija (Nenko Solak iz XVII v. i Sanko Daskal, s kraja XVIII v.) (Lj. Mla-denović. “I, Sarajevo u doba turskog feudalizma“. “Sarajevo od najstarijih vremenado danas“. I, Sarajevo, 1954, str. 88-89). Studiju o ikonama i drugim starinama Starecrkve dao je L. Mirković (“Starine Stare crkve u Sarajevu“. Spomenik SAN, LXXXIII,Beograd, 1936). Pri opisu ikona Mirković se uglavnom osvrnuo na tzv. Na kritskuškolu previđajući nastojanja domaćih slikara koji su za povijest našeg slikarstva iove crkve od najvećeg značaja (Đ. Mazalić: op.cit., str.242).

23 1776. g. dobila je crkva skupocijene darove od bogatog trgovca Jove Miletića izTrsta. Najljepši su komadi dvije velike teške zavjese od kadife, izvezene čistim zla-tom. Zavjese su i sada u dobrom stanju i vješaju se samo o velikim praznicima saobadviju strana Carskih dveri ispod donjih ikona. Narod ih i danas zove “Skuti Mile-tića“ (V. Skarić. “Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu u 17. i 18. vijeku“. Sara-jevo, 1928, str.47-48).

24 U jednom popisu isprava na turskom jeziku (iz 1616. godine), koje su se čuvale ucrkvi, a danas ih većinom nema više, navodi se pod tom godinom “ferman da seogradi crkva, što je izgorjela“ (V. Skarić. “Srpski pravoslavni narod...“, str.10).

25 Vatra je bila vrlo velika, jer jedan napis od 7. (17) juna 1656. g. navodi “da se zna kakopogore Sarajevo i varoš i crkov i Latinska Mahala“ (V.Skarić.“Srpski pravoslavninarod...“, str.12).

* Ljetopis na tom mjestu govori da je u to vrijeme arslanija (holandski talir sa likomlava – primj.prev.) predstavljala vrijednost od 100 aspri. Koristeći se ovim podat-kom, mogao bi kakav poznavalac Turske numizmatike izraziti našim novcem vrijed-nost sume potrošene za izgradnju sarajevske crkve.

26 Radi fermana, kojim se dobila dozvola za popravku crkve, išao je u Carigrad nekiRadojnica sin Novakov sa Varoši i oko ovoga potrošeno je 64.500 aspri. Narod je iza-brao za građenje naročiti odbor od 11 ljudi. Građenje je stalo 42.000 aspri, a otpo-čelo je u aprilu 1658. g. (V. Skarić. “Srpski pravoslavni narod...“ str.12).

27 Ne bi se u potpunosti mogla prihvatiti ova Giljferdingova ocjena kvaliteta učitelj-skog kadra zaposlenog u Srpskoj školi u Sarajevu. V. Ćorović bilježi sjećanja Vlada-ra Đorđevića o svome učitelju Aleksandru Šuškaloviću, koji je iz Beogradskog licejadošao da učiteljuje u Sarajevo početkom pedesetih godina prošlog vijeka. PremaĐorđeviću, Šuškalović je u školi predavao mnogo štošta što se uči u nižoj gimnazi-ji ...(V. Ćorović. “Bosna i Hercegovina“. Beograd, 1925, str. 130.) I Skarić ističe zasluž-nog Dubrovčanina Špiru Rajkovića, koji je nastojao da školu u Sarajevu reformiše imodernizuje, zatim Dalmatinca Đorđa Margetića i dr. (V. Skarić. “Sarajevo...“, str.205).

28 Pominje se prvi put 1521, a crkva Bezgrešnog začeća 1627.g. (A. Benković. “Katoli-čke župe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII v. Do danas“. U Đakovu, 1966,str.96).

29 Katolici su stanovali u velikim frenk – mahali (Latinluku). Uz mahalu su imali i svojučaršiju i kapelu posvećenu Bogorodici. U požaru od 1656. izgorio je Latinluk sakapelom (V.Skarić. “Sarajevo...“, str.63,93). Crkva Bezgrešnog začeća izgorjela je1642. godine (A. Benković: op.cit., str. 96).

30 Ovaj Giljferdingov podatak treba korigirati. Poslije požara od 1656 (odn.1642. g.)katolička bogomolja bila je obnovljena i pominje se već 1672.g (A. Benković: op.cit.,str. 96). God. 1697. crkva je ponovo izgorjela i nije se popravljala sve do šesdesetihgodina XIX v. Na praznom zemljištu, zvanom Crkvina, gdje je do 1697. bio hram,sazidaše 1727. Franjo, Mijat i Mandžuka o svom trošku kuću da u njoj bude školagdje će fratri učiti djecu i gdje će stanovati katolička sirotinja. Da bi imali gdje odsje-sti kada dođu u Sarajevo, sutješki fratri kupili su jednu kuću u neposrednoj bliziniove zgrade (V. Skarić. “Sarajevo...“, str. 113, 117, 121).

31 U kući, vlasnoštvu kreševskog samostana, stanovao je 1852. g. novi sarajevski žup-nik fra Grgo Martić, a u jednoj sobi u prizemlju bila je kapela sarajevske župe. Ovaje kuća bila na istočnom ćošku ulice Sime Milutinovića i Obale vojvode Stepe Ste-panovića. Soba u prizemlju što je služila za kapelu, mogla je da primiti više od 40ljudi (V. Skarić “Sarajevo...“, str. 208, 217).

32 Uoči 25. maja 1852. g. izgorjele su i kuće franjevačkih samostana Fojnice, Sutjeskei Kreševa, a sa njima i kapela. Nova crkva je dovršena 1854. i posvećena sv. AntiPadovanskom. Za njenu gradnju dali su priloge kancelar austrijskog poslanstva A.Vranicani u dva maha po 900 forinti i vezir Hušrid – paša 20 dukata. Austrijska vladapoklonila je 1857. dva velika srebrna svijećnjaka i jednu pozlaćenu monstrancu (V.Skarić. “Sarajevo...“, str. 217). Prema Benkoviću, nova crkva Sv. Ante Padovanskoggrađena je od 1853 do 1856 ( A. Benković: op.cit., strana 96).

33 Između današnjih ulica Titove i Vase Miskina nalazio se kompleks zgrada koji jedevedestih godina XVI. v. Za doseljene Jevreje sagradio neki Sijavuš - paša i koji sepo njemu prozvao Sijavuš – pašina daira (H. Šabanović. “Teritorijalno širenje...“, str.48). Sami Jevreji znali su ga Kortiž ili Kortižiko, a ostali sugrađani “Velika avlija“ (Takose i danas zove tamošnja uličica) ili “Čifuthana“ (A. Bejtić. “Jevrejske nastambe uSarajevu. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu 1566 –1966“. Sarajevo, 1966, str. 25). U tom kompleksu podignut je, poslije 1581. g., Velikihram – Il Kal Grandi (I. Taubman. “Spomenici kulture. Spomenica 400 godina dola-ska Jevreja...“, str.125-126). Jedna od pomenutih dviju sinagoga bila je Veliki hram.

34 U to vrijeme bio je valija Rešid Mehmed-paša. 35 Vojni komandant – ferik – bio je Avni-paša.

51


BEHAR 109

36 U mjesecu martu 1854. g. počela se na zemljištu starih vezirskih konaka – koje jesvijet zvao Beglukom – graditi velika kasarna. Od naroda su traženi dobrovoljni pri-lozi za to. Građenje je trajalo do 1856. To je bila kasarna At– mejdanu (V. Skarić.“Sarajevo...“, str. 216).

* Da bi se ova kasarna podigla, skupljao se novac od cjelokupnog bosanskog stano-vništva – prvenstveno i isključivo od hrišćana. Priča se da su se graditelji (turskiinženjeri) tom prilikom okoristili ogromnom svotom novca.

37 To je bio Dionsije I (1856-1860). (Vidi: S. Davidović. “Srpska pravoslavna crkva uBosni“. Sarajevo, 1931, str.48).

38 Nije se moglo utvrditi koji je franjevac u to vrijeme bio župnik u Sarajevu. Teško jevjerovati da bi to mogao biti fra Grgo Martić koji se, kao agent franjevačke provin-cije, nalazio u Sarajevu 1856. i u početku 1857. g. Pravi zapisnik Agencije obuhvaćavrijeme od konca travnja 1856. god. do konca travnja 1857. (J. Jeleić. “Kultura ibosanski franjevci“. II. Sarajevo, 1915, str. 289 – 290).

39 Rav Šimun Hason iz monastira (Bitolja), nadrabin od 1856. do 1858. g. (H. Kamhi.“Sarajevski rabini. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu1566 – 1966“. Sarajevo, 1966, str. 275).

40 Lokalitet Bistrik datira iz srednjeg vijeka (H. Šabanović.“Postanak i razvoj Sarajeva...“,str. 79). U rječniku mjesta Bosne i Hercegovine ubilježen je Bistrik – Čobanija kaosedmi sarajevski kvart. U popisu iz 1540. stara mahala Bilave zove se i Mahala Hadži –Alijina mesdžida (današnje Bjelave) (H. Šabanović. “Postanak i razvoj Sarajeva...“, str.114). Vratnik se prvi put spominje 1528. g. kao Vratnik. Taj naziv do XVIII v. označavaoje prostor od vratničkog mejdana do višegradske kapije, a kasnije obuhvatio i prostorkoji je u XVIII v. opasan bedemima (H. Šabanović. “Teritorijalno širenje...“ str. 41).

41 Giljferding vjerovatno misli na ruševine Hodidjeda, istočno od Sarajeva, koji je ponekima lociran kod sela Buloga, a po drugima kod sastavka Paljanske i MokranjskeMiljacke. Po Šabanoviću, identičan je sa gradom pod kojim se nalazi selo Hodidjed(H. Šabanović. “Postanak i razvoj...“, str. 74).

** U ljetopisu sarajevske crkve nalazi se i ova bilješka: (“Godina 1697, oktobar 13.Dođoše Nijemci i božijom kaznom opljačkaše Sarajevo i zapališe cio grad, a hrišća-ne i katolike protjeraše preko Save. U ropstvo odvedoše sve Jevreje i malo Turaka.Naša crkva Sv. Arhanđela ostade i ne izgori božijom milošću i zaštitom bestjelesnihsila, ali je opljačkaše Nijemci. Ono što ostade iza Nijemaca razgrabiše Turci. Šta jošda kažem! Ko da opiše žalost i brigu i plač neutješni! Gore i brežuljci plakali su popa-ljeni. Šta možemo uraditi mi, odvojeni od majke naše crkve i od svojih domova, gle-dajući zgarišta. Jao! Jao! I bolnije su naricali oni koji su bili zarobljeni i odvedeni utuđu zemlju. Po završenom pljačkanju i poslije našeg odvođenja u ropstvo, preo-stala braća hrišćani sakupiše se u crkvi i po običaju postaviše klisape.“....“Godina1697, oktobar 16. Dođoše Nijemci i opljačkaše nas, zapališe Sarajevo i odvedošenas u Srem i Bačku. Božijom voljom vratismo se kući, a neki su tamo i pomrli. Drugise nisu vratili u rodni kraj nego ostadoše tamo.“ – Prev. B.Č)

42 Šematizam je pokrenut 1836.g. i nije se štampao svake godine. Giljferding se poslu-žio četvrtim po redu.

43 Samostan u Gučoj Gori građen je od 1857. do 1860.g. Nijemci su ga 1945. g. spalilii porušili.

44 Podignut 1872.g.45 Samostan u Tolisi, nedaleko od Bosanskog Šamca. Građen od 1872. do 1875. g. 46 Samostan na Gorici.

muftija i mnogi drugi turski velikodostojnici;pravoslavni mitropolit bosanski (Grk, poslatiz Carigrada37); protojerej i nekoliko svešteni-ka; jedan franjevac38 i, na kraju, jevrejskihaham - baša ili veliki, vrhovni rabin39.

Sarajevo je tvorevina turske epohe. Uperiodu srpske nezavisnosti ovdje su bilasamo sela., koja su se, po pričanju, zvala:Bistrik, Bjelave i Vratnik40. Ova su se imenasačuvala do danas u nazivima gradskih kvar-tova. Malo dalje, u brdima, postojala je inekakva tvrđava od koje su ostale ruševine.To je “Stari grad”41. Pod turskom upravomobrazovao se, na raskrsnici komunikacija,trgovinski centar Novo Sarajevo, koje se odstarina koristilo osobitom turskom naklono-šću. Trgovina je bila u muslimanskim ruka-ma. Kada je 1697. godine austrijska vojskazauzela i spalila Sarajevo, svi hrišćani koji suse tu našli bili su preseljeni u Austriju, a Musli-mani su ostali u gradu.** Ali malo - pomalo,Muslimanima su se opet pridružili pravoslav-ci i tako se u Sarajevu obrazovala čitava kolo-nija prilično bogatih hrišćana trgovaca. Naro-čito za posljednjih 50 godina doselilo semnogo tih ljudi u Sarajevo. Dolazili su iz raz-nih krajeva Bosne i Hercegovine. U Sarajevunema hrišćana koji, svojom starinom- kakose ovdje izražavaju, tj. porijeklom, rodomnisu doseljeni iz nekog drugog kraja.

Bosna početkom 1858. godine Zanimljiv je još jedan statistički problem.

Riječ je o brojčanom odnosu i rasporedu pra-voslavnih i rimokatolika u Bosni. Turski popi-si ne razlikuju ove dvije konfesije. Međutim,dioba bosanskih hrišćana na pripadnike isto-

čne i zapadne crkve predstavlja jednu od naj-važnijih pojava u svojoj sredini. Za rimokato-ličko stanovništvo imamo odlične i potpunestatističke podatke u knjizi koja se gotovosvake godine publikuje. To je: Schematismusalmae missionarie provinciae Bosnae Argen-tinae ordinis Fratrum Minorum S.P. Franci-sci.42 U njoj je naveden broj žitelja rimokato-ličke vjere po svim naseljima, gradovima iselima i po svim bosanskim rimokatoličkimžupama. Kada bi turski popis bio pouzdan,trebalo bi u tom slučaju jednostavno oduze-ti broj rimokatolika od ukupnog broja hri-šćanskog stanovništva da bi se dobio brojpravoslavnih.

Ali držeći pred sobom popis što su ga1852. godine načinili Turci u Bosni, ne usuđu-jem se da izvedem takvu računsku operaciju:

u svakom slučaju bi brojke pravoslavnog sta-novništva ispale netačne, manje nego što suu stvari. Zbog toga sam primoran da se zado-voljim navođenjem ukupnog broja stanovni-ka. rimokatoličke vjeroispovijesti u pojedi-nim nahijama služeći se podacima što ihpruža “Schematismus” objavljen 1855. godi-ne.

U Bosni je 1855. godine u svemu bilo122.865 rimokatolika oba pola u 17.132porodice. Imali su tri samostana (Fojnica iKreševo u fojničkoj i Sutjeska u visočkoj nahi-ji), četiri župske crkve (ne računajući kapele),13 župskih škola, 54 župe, 92 župnika (svi suoni franjevci) i, zapravo, 238 redovnika (pri-padnika svećeničkog staleža). Danas se podi-žu četiri nova franjevačka samostana: naGučjoj Gori43 kod Travnika, u Plehanu44 (der-ventska nahija), u Zoviku45 (brčanska nahija)i pored Livna46. Dobro bi bilo kada bismotako precizne podatke imali i o pravoslav-nom stanovništvu i crkvama, i kada bi bosan-ski pravoslavci mogli skrenuti pažnju javnostina akcije ravne onima koje su pokrenulirimokatolici podižući, istovremeno, četirisvoja samostana. Slobodno se može reći dapravoslavci žrtvuju za crkvu desetostrukoviše nego rimokatolici, ali ih u tome niko nepodržava. U rukama njihovih episkopa nala-ze se podaci o broju pravoslavnog stanovni-štva i oni su - uvjeren sam- isto tako detaljnikao i podaci objavljeni u katoličkim šematiz-mima, ali se kriju. Na osnovu približnog pro-računa, pretpostavljamo da u Bosni živi odčetiri do pet stotina hiljada pravoslavaca,pod jurisdikcijom triju eparhija. (...)

Pogled u Bosnu

PredgovorBosna, bližnja ova turska krajina, s priklo-

pljenom sebi Hercegovinom i TurskomHrvatskom, opkoljena je sa svih strana austri-janskim krajinami, tj. Hrvatskom, Slavonijomi Dalmacijom. Turska granica otprilike uzima-juć na najkraćoj liniji nije dalje od Zagrebanego Bjelovar, a malo dalje neg Varaždin, tj.okolo 11 milja, a poštarskom cestom prekoPetrinje do kostajničkog raštela ne ima višeod 12 milja, a Karlovačnom je bliže turskagranica neg Zagreb. Ali ne samo da su namTurci prvi susjedi, nego je i iste malene ovekraljevine naše Hrvatske još malo ne treći dio( vas prostor izmed Une i Vrbasa ) pod Turči-nom, pak sa svim tim malo je naših ikolikoizobraženih domorodaca koji ne bi više oAmerici, Kini, Indiji itd., koješta znali pripovi-jedati nego u Bosni. Uzrok tomu nije teškopogoditi.

Naši stari pretrpiše mnogo truda imnogo proliše krvi hrvući se s Turci, kroz višeod 200 godina. Ali otkako je (hvala providno-sti i nastojanju preblagoga vladanja), prije 80ili 90 ljeta vojnička granica uz Tursku ustroje-na, i na međi jaka straža postavljena, odonda

jedva počinusmo malo od toliko truda, ivideći se sigurni s ove strane, okrenusmo jojleđa, da vidimo što se u izobraženom zapaduradi. Od ono doba, čini se, da se još nismonatrag okrenuli, već sveđer na zapad gleda-jući, naučismo se poznati i Nijemce i Talijane,i Francuze i Engleze bolje neg nas samih, a osvem ostalom svijetu znasmo samo tolikokoliko se mogasmo naučiti od bližnjih našihzapadnih susjeda koji naravno ni sami skoroništa o Bosni ne znadu.

Ali ima li to uvijek tako trajati? Da li nijevrijeme jurve da se već jedanput obazremo inajprečim putem sami vidimo u kakvom sebiću ovaj dio naše Ilirije nalazi? Ove i spodo-bne misli pobudiše u meni želju da kad sam,već kao rukodjelski momak (kalfa) veću stra-nu austrijanskog carstva a osobito sve austri-jansko-ilirijske krajine obišao, i o Bosni što-god izvjesnijega razaberem. Ali otkuda? Knji-ga ne ima, a putnika takova koji bi samo zazemlju, jezik i običaje poznati tamo išao,također nijednoga još doonda vidio nisam.Odlučim dakle, već što god bude, sam gla-vom ići u bosansku pokrajinu. Poznanja iiskustva koja sam tamo pribavio naklonomčitaocu, koliko mi nevješto moje pero dopu-šta, ovdje vjerno predlažem. Isina da se odav-

de neće nitko naučit onu zemlju izvrsno poz-nati, nu mislim ništa nemanje da će mojimdomorocem koji ovakova izvješća o različnihsvega svijeta državah s veseljem čitaju,veomi drago biti, ako i o ovoj našoj bližnjojkrajini (u kojoj samo naša braća, pravi Iliri sta-nuju) kod kuće sjedeći, bez truda, muke ipogibelji barem onoliko saznadu koliko samse ja tamo s očevidnom pogibelju životanaučio. Moja nakana bijaše i duže vremenatamo ostati i svu zemlju ter u svako dobaljeta vidjeti, ali izgubljeno zdravlje prisili meda se što skorije natrag povratim.

Dio prviPut u Bosnu i natrag

Kada smo došli Sarajevu na vrata, ondjeTurci mene vizitaju pak me odvedu k Mustaf-paši Babiću, zvanom Hrnji (Hrnjakoviću). Onme raspita što sam ja i otkud sam. Ja mukažem otkud sam iz Njemačke da sam zana-tnik i da želim u njihovoj slavnoj zemlji potra-žiti mjesto da se gdjegod nastanim.

“Ja sam već odavno mislio – kaže paša –da bi takove majstore dozvao ovamo u Sara-jevo, da jim proskrbim halat, pak neka rade: ito ću ja učiniti, ali međutim, dok ja dobivamhalat i tebi još društva, ti ostani ovdje kod

52


Matija Mažuranić

Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu Krajinu(učinjen 1839. -40. po Jednom Domorodcu)

Matija Mažuranić (Novi Vinodolski, 4.II.1817.-Graz, 17.IX. 1881.) najmlađi brat IvanaMažuranića, zanatlija, literarni samouk. Autor je jedne jedine knjige prvogamodernog hrvatskog putopisa koji je pod naslovom “Pogled u Bosnu ili kratak putu onu Krajinu, učinjen 1839.-40. po Jednom Domorodcu“, objavljen u Zagrebu1842. godine, i to anonimno. Matija je, naime, u svojstvu tajnoga političkoga ilirskogmisionara i s lažnim dokumentima 1839. otišao u Bosnu preko Slavonije i Srbije daizvidi prilike te procijeni izglede za oslobađanja te “ilirske krajine“ koju su potresalisve ozbiljniji protuturski ustanci. U Bosni je Matija ostao oko godinu dana radećikao graditelj, zidar, stolar i kovač kod paša i begova. Po povratku se zadržao uBeogradu također oko godinu dana, a onda je braću izvijestio u svojimputovanjima. Braća Ivan i Antun potom su ga nagovorili da nešto i napiše te je takonastao Pogled u Bosnu. Iako je knjižica iz političkih obzira izašla anonimno, znalo setko je autor. Tri godine kasnije već je bila na češki prevedena te proglašena “biseromhrvatske proze“ (T. Smičiklas). Matija je još jednom bio u Bosni, pa u Crnoj Gori,1848. - sudjelovao je u ratu s Mađarima, potom je bio u Egiptu, Maloj Aziji,Mezopotamiji, Palestini, a u Carigradu je bio “Horvat – paša“, tj. mirovni sudac zanaše ljude. Autor “Lišća“, Vladimir Fran Mažuranić, njegov je sin.

mene na kapiji (na kapiji se vele sve gospod-ske sluge i dvorani).

“Što ću ja raditi, pitam, ovdje na kapiji,čestiti paša?“

“Pušiš li čibuk?“ - Ja, ako i nisam dotadani kada pušio, rekoh: “Pušim.” - “He e, kad pušiš,a ti sjedi gdje i drugi sjede, pak puši kao što idrugi puše.“ I tako sam ja još taj dan na 11.prosinca počeo uzimati tain1 i je mek (jelo) podevet ili deset jestojska, nego sve po turski.

Sarajevo je strašno veliko, i nikakav Sara-jevac ne zna koliko je; to jest, nitko nije biopo svem varošu. Tamo nije slobodno izvanglavnih ulica nikuda ni okom pogledati akamoli koračati nogom. Čaršija2 je sva u jed-noj gomili kod rijeke Miljetske ( Miljacke),osim kakvih maslara (bakala, bakalina, alizanatnika i pekara (ekmedžija), koji po gla-vnih ulicah svoje dućane imaju. Iz svakemahale je slobodno stanovnikom ići kudajim je put u čaršiju, ali u tuđju mahalu nipošto je živ.3

Gori na glavici na prvom stupnju planinesjedi jedan slab, nego prilično prostran grad(rekao bi da je bio negda zato sagrađen da seu ljeto goveda utjerivaju u njega da ne poštr-ču). Sada su u njem turske kuće, i samo jed-nom ulicom (sokakom) od vrata kroza nj jesvakomu slobodno proći. Sa dolnjih vrata sevidi neizmjerni prostor sarajevski. Izmeđukuća mjesto naših pijaca svuda imaju gro-blje: pak se bijele kamena turbeta premasuncu kao labudovi.4

Ispod grada više Miljetske je jedna grdnaklisura, mimo klisure teče Miljetska kojaispod gore Romanije iz mnogih potočićasastavlja se i tekuć kroz ponorite jaze ispodBrezovače, dolazi posred Sarajeva. Odandeprotiče kroz polje dokle se u Bosnoj ne udavi.

Ispod rečene klisure kod vode Miljetske zovese Ašik mahala. Pripovijedaju Turci da su se tuu stara vremena skupljali njihovi momci i dje-vojke na svakojake igre. Između djevojaka jebila najgizdavija lijepa Fata u koji se zaljubijedan tankoviti momak imenom Mehmed.Njegova jedina briga bijaše da kod lijepeFate milost zadobije: Fata, poznavši njegovuželju, počela je i sama za njim čeznuti. Jedan-put dođoše same djevojke, i lijepa Fata međunjima, pak se uhvatiše ispod klisure kod vodeigrati kolo.

Čujući momci u gradu, među kojima iMehmed, da kod vode igra kolo, doletiše svinavrh klisure da vide. Pogleda lijepa Fatagori, pak upazi svoga dragoga, kao sokolasjedeće ga na klisuri: Mahnu mu zlatnommahramom, kao znak da i on u kolo dođe, aMehmed videći gdje je iznenada stekao, tuveliku milost, smućen od velika veselja, pustise niz klisuru dolje i padne posred kola ter senasmrt ubije, a ne reče ni medet.5 Fata, vide-ći njegovu goruću ljubav, pane na njega, ihotijaše samo njegovo slatko ime da izusti –ali srce joj se od tuge raspukne. – Najedanputod otoga pukne glas po svem varošu i tamovrvijahu čeljad od svake vrsti gledati to žalo-sno čudo. Nitko nije došao koji nije onu dvo-jicu slatko poljubio i grozno zaplakao nadnjima: a rođaci i prijatelji iskopaše grob, i totujih, kao dva prekrasna goluba, zajedno uko-paše. Od otoga vremena je zabranjeno dje-vojkama na svake očite igre izlaziti. U ašikmahalu sad ne iđe nitko nego kakvi god siro-vi i bezobrazni bećari, i to biva ovako:

Uvečer se sve bekrije skupljaju u Ašikmahalu, pak koji god dođe, taj ondje pod kli-suru sjedne, i puši čibuk. Kad jih se nakupimlogo, onda poviče jedan: “Valaha, dobar

čovječe, što ćemo sad?“ - Onda se počmuhvaliti: koji znade kakova rđava i strašljivavlaha da ima lijepu ženu. Tada se sve na dru-štva razdijele, pak iđe svako društvo svomuvlahu. Nego u slobodna vlaha ne smiju nipo-što dirati dok je živ. Ako ima jako lijepu ženu,tako Turci najprvo gledaju da njega ubiju, apotlje š njegovom udovicom rade što oniznaju.

Najnesrećnije su one djevojke kojim jenarav ljepotu podijelila; jerbo nikakavkršćanski momak ne smije u nju ni gledati, akamoli da bi ju uzeo za ženu. S toga uzorkasu sve najljepše prisiljene poturčit se. Čuosam još gdje se o tom razgovaraju. Turci vele-ći: “Ima i u šokaca mlogo prekrasnih djevoja-ka: ali se neće da turče! – a ovo je sve prator(fratar) kriv, dženabet!6 Ako se koja sirota ipoturči, a ono prator još prije, dok je saznaonjezinu namjeru, pozove ju odmah k misi terondje na nju viče i hoće da ju odvrati. Akoona neće da sluša, a on ju iz cijeloga pukasramotno protjera: pak to vidivši druge,teško se koja dade poturičiti“. - Još sam čuojedan čemerni događaj koji se je odskora biopripetio. Jedan ekmedžija ispovijedanjaistočnoga u Sarajevu imao je prekrasnu kćer,visoku kao bor zeleni. Ali se nije mogla udatiza kršćanina, a poturčit se nije nikada hotje-la. Zato dan i noć promišljajući svoju nesreću,osuši se kao bor komu su žile potkopane, panajposlije od otoga i umre. Nu Turci su ju ipakjako žalili, veleć: ona bi se sirota bila poturči-la, ali su ju rodbina i roditelji jako odgovarali.

Ašikovati7 iđe svaki pošten momak okodvora svoje milosnice. Ponekoji ašikuje podvije i po tri godine, navlastito ako je njezinotac protivan tomu. Kada mladi vide da senjezini roditelji njima nikako ne dadu vjenča-

53


BEHAR 109

1 Tain je ekmekdžinski (pekarski) hljebac, od 1 / 2 oke. Tain uzimaju svi nizami, spahi-je, sluge i dvorani gospodski po dva hljepca, to jest oku hljeba na glavu. U Saraje-vu, svi ekmekdžije po redu nose tain u pašin dvor, svaki po jedan dan, pak je većmiran, dok mu opet red ne dođe: tako isto i kasapi (mesari) meso: i to je sve bezplaće. Kad tko na novo dođe, onda iđe saraj dar pak traži kod koga je danas red; pakmu kaže da je još jedan došao na ovo; i onda mora donijeti više. Jemek, ja ne znamšto je to u turskom jeziku; to sam čuo samo u gospodskim dvorovih i znači tolikokao obrok jela. Ja sam pitao što će to reći, a oni kazaše jelo. Jedeš ili jedi vele “buj-rum“ npr. Kad jedeš, pak te tko nađe, veli ti: bujrum; ti hoćeš da ga ponudiš da se ion prihvati; pak mu rečeš: “otuk bujrum“ to jest: sjedi pak jedi.

2 Čaršija znači trg. Ona je polag znamenitosti varoša skrojena, na primjer ili samo ujednoj ulici, ili dvijeh, trih, kako gdje. Nu u Sarajevu je sva u jednoj gomili, na jednojprostranoj pijaci iz samih drvenih šatora, na primjer europejskoga sajma načinjena,nego samo što su i one uličive između šatore da skami pokrivene da se ljudi nemoče; a unutri je uvijek mračno.

3 Turske ulice nisu ravne kako europske, nego su krive, pak imaju sve nekakova odje-ljenja, i zovu se mahale (sela). Sokak zove se samo zemlja po kojoj se ide, a ondahrpa kuća zajedno sa sokakom zove se mahala.

4 Turbe zove se grob ograđen okolo, i natkriven odozgor, a kamen stup više groba sčalmom, zove se bašluk. Kad kakov aga umre, onda ga njegovi posljednji zakopajuobično u dvorište ili u vrt, ali ako tamo nemaju mjesta, tako kod puta kud ljudi pro-

laze. Grob i okolo njega lijepo pokriju pločama, pak jednim malim zidićem ograde;na grobu uziđu četiri stupa, za poldrugi sežanj u rastojanju: pak od stupa do stupanačine svod, a odozgor svedu na okruglo, kao da bih htio završiti, pak onako ostave,a ne koji su pak sasvim završeni. Na srijedi između ovih stupova stoji turbe (bašluk).Na njemu je izrezano – osobito na starih grobovih – nekojem mač ali sablja, a neko-jem buzdohan ali topuz (topuz je željezna balota probušena, na drenovoj tojaginasađena.) Pak dokle ono pokoljenje potiče, svakoga petka mu zapali kadilo višeturbeta. Pripovijedaju da je Mehmed Sokolović – paša od Bosne, kad je braću potur-čio, davši im spahiluke i načinivši jim kuće, nagovarao i oca da se poturči. Mati mu seodmah poturčila bila, a otac nikada nije priznao čistu vjeru; nego veljaše: u čem samse rodio, u tom ću i umrijeti. Po smrti njihovoj Mehmed im načini spomenike, ocu“kao nevjerniku“ preko groba na dva stupa kao jedan luk, a materi lijepo, po turskomobičaju, svod na četiri stupa, a po srijedi turbe. Mehmed – Sokolovića han se je većporušio, samo je mirina, i jedan pokvaren vodovod (česma). Turci su kazali da četvrture ima od druma do Sokolovića, tj. izmed Višegrada i Sarajeva.

5 Turci umirući najposljednju riječ govore “medet“, kao što kršćani govore “Isus!“. 6 Dženabet u Bosni znači kao nevaljanac, nitkov, smetnjak.7 Ašikovati, ljuveno polaziti: otud se je i nazvala Ašik mahala, tj. mjesto, selo ljuveno.

Milosnica; Turci buduć da mogu imat mnogo žena, zato ona najdražja zove se milo-snica. Zato i kršćani, ako koji ima pravu ženu pak se drži s drugom, govore: “Eno nje-gova milosnica, drži milosnicu, a ne mati za ženu.“

ti, onda se oni dvoje dogovore, pak onapokupi svoje ruho koliko može ter po noćipobjegne dragomu. Njezin otac srdi semnogo i gdjekoji po tri i po četiri godinegleda da se svojemu grabljivomu zetu krva-vo osveti. Ali koliko se on jače srdi, toliko sezet od njega uklanja. Kroz toliko vrijeme ilividi tast da se osvetiti ne može, ili se već samod sebe ublaži jer se onda sa zetom pomiri ionda učine pir.

Ašikujući se i posijeku dosta puta, navla-stito ako dvojica oko jedne djevojke ašikuju.Nu to ne biva ondje kod dvora djevojkina dase ne bi saznalo, nego dočeka jedan drugogačak u drugoj mahali kuda on prolazi, pak gaondje iz mraka kusturom po vratu (kustura,tobože nevaljani nož). Nego ašikovati je,kažu, svakako pogibljeno; jerbo ima još dru-gih bekrija (skitnica, klateža) koji po noćihodaju, samo da koga posijeku, i dosta puta,vele, ujutro nađe se momak na sokaku i kodnjega sve: pusat (oružje), novci, lijepe haljine,i u njedrih ura, i ništa mu ne fali nego glava.A onaj tko ga je posjeko, samo s tim je zado-voljan da je kusturu omastio krvju. (...)

Dio drugiRazlične opazke o Bosni.

Po većih varoših sve bolje kuće obzidanesu same za se kao jedan grad: a u onom zidniod dvorišta načinjene su mazgale (puškari-ce). Vrata od dvora su ponajviše malena; agdegod se može i to videti, da ako su nadvoru velika vrata, tako stoje uvek zamanda-ljena.8 Kod vratah (kapie) je načinjen kapi-džik (vrataca), a opet sam vidio na jednommostu, gde izvan zida priziraju zubi kameni,po kojih se penje preko zida u dvor i izvandvora. U nutri bude najviša kuća, u kojoj sedisaibia (gospodar), do nje se drži harem (žen-ski stan), kraj njih je muftak (kuhinja) i ahar(konjušnica, štala); po dvorištu rastu ruže icvetje, i ako mu je zgodno, dovede česmu(vodovod). U sobah neima nikakova pokuć-stva, nego pod zastrt ćilimi (sagi) pod ćilimisu muntavi (mutapi, pokrovci od strune), apod muntavi hasure (rogoznice): uz duvar izpod ćilima su dušeci i na duvar naslonjenijastuci. Totu danju sede, a noću spa vaju.Noćna odela stoje danju u dolafu da nepače.Sobe su nizke, koliko velik čovek može gla-vom dokučiti. Nebo u sobah (plafond) je izdasakah, koje jim degramadžie (tišljari) lepoizrežu.

U okolo sobe po duvaru je načinjena rafa(polica). A s ove strane od vratah koliko je

široka soba, toliko je dolap (ormar); rekao bi,da iz dolapa i peć prizira, a gde su vrata odsobe, ondi je dolap načinjen kao jedan svod,pa se kroz njega prolazi. U dolapu za pećju jeamandžik (kupelj), a s ove strane peći stojiodo ra. Pendžeri stoje nizko i redko su stakle-ni; najviše su papirom zalepljeni; pendžeri odharema imaju drvene rešetke izvana. U pro-stih sobah peći se lože iz nutra poradi kafe,koju svaki čas peku, i radi čibuka; a u peći jezazidan lo nac, u kom se voda grije za abdesuzimati. U gospodskih kućah ima jedna soba,gde se peče kafa za domaće i za svakoga, kojidodje, i zove se kafana ili kafeodžak. Imajedna soba, gde stoje sedla i različito oružje, izove se saračana. Dole na zemlji ima jednashrana od različnih potrebnih stvarih, i zovese magaza.

Kraj divanhane je nači njeno, gde se obi-čno umivaju i abdes uzimaju. Siromašniekuće su plotom ogradjene na okolo; po sreddvorišta je kućica, i u njoj ima, vele, po dvisobice, jedna se zove ženska soba, a drugamužka. Po dvorištu jim obično raste kuku-ruz, bundeve, lubenice i dinje. Kuće nisu nipo varošu jedna do druge, nego su svakanapose na sred dvo rišta tako sagradjene, dase po dvorištu sa svih stranah okolo njihhoditi može; a i ako se nadje gdekoja kuća,da je radi tesnoće dvorišta na jednom krajudo ulice sagradjena, to ipak neima nigdenikakova prozora na ulicu, nego samo nava-dne puškarice, i samo dvorišta od različnihkućah mogu se medju sobom ticati: a ulicesu svakako izkrivudane i najviše tesne.Mehane se zovu samo po varoših: gde put-nici pristaju; one su obično na jedanpod(kat): doli kod zemlje je ahar, a gori napodu su odaje. Na selu i na drumu se nezo-ve mehana, nego obično han, gde putnicipristaju; hani su najviše loši, tako da tko unjem samo jednu noć u zimi prespava, većnikada neće zaboraviti te reći “han”. Hamdžiasvaki dan pripravi malo drvah za putnike; tadrva još s večera pogore sva, ter poradi veli-ke studeni moraju putnici u pepeo leći spa-vati, kao mačke, nebi li jim štagod vrućjebilo. A u jutro dodje haindžia, pak kaže:“Hajde, ljudi! platite grijačinu.” Grijačina seod glave plaća 1 groš t.j. 40 parah. Višeputah, kad se pane na noćište, budu drva

mokra ili sirova, pak neće nipošto da seužgu; a kod ognja se sedi, gde tko ugrabimesto. Kad se ona drva jedan put raspale istanu goriti, onda oni, koi je najbolje mestougrabio, sad se nadje u velikoj teškoći: jerbooganj od sebe razgoni, a odmaknut senatrag nedadu drugi. Ako se digne pak idjena stranu, tako već hvala Bogu za onu noćnevidi ognja više, i gotovo mora lipsati odzime: ako pak na svom mestu ostane, takomora da se živ izpeče; nu kako bilo, samoako živ ostane, u jutro mora da plati grijači-nu.

Bosna, gde sam ju ja vidio, ima planinahdosta, nego izmeh planinah ima prekrasnihzemaljah; ali najviše leže puste, žalosti moja!Bosna je, u obće reći, zemlja plodna: to sve-doči najviše voće, koga obilno imaju. Kadsam ja bio u Sarajevu, onda je bio glad: okapšenice je bila po 60 parah, a oka kukuruzapo 50 parah. A u zimsko do ba oka jabukah15, oka suhih sljivah 30 parah; a i dru gogavoća svakoga ima dosta. Rakia je na mehanidoista skupa, a vino se nesme ni donositi.Ako koi mehandžia i dobavi vina, tako morabiti u velikom strahu, jerbo može naopakopostradati: zato litru vina daje po dva groša,to jest 80 parah.

U Sarajevskom polju je, kako sam čuo,od sve Bosne najgori stališ za Krstjane.Omde Krstjani ništa pod ne bom neimaju, nikuće, ni kućišta, ni mačke: nego ono, što sevidi, to je sve agino. Ali to i nije kuća: u kućahsede samo Turci, a Vlasi u košari. Sarajevacim dade u jesen i na proletje seme da uzorui posiu žito. Kad prispije košnja, Krstjaninkosi sam, sam žanje i vrši, i u jesen poberevoće, ali ga uvek agin momak nastoji; i onda,već kako donosi hadet, aga š njim nekakopodeli.

Izvan Sarajevskoga polja, gde Kristjanisami sebi kuće delajiu, Turci dobro paze, danebi tko načinio sebi malo bolju kuću, i akotko načini, odmah ga teraju na sud i pitaju:“Pak zar i ti, Krstu, i ti hoćeš imati kuću, i ti sinekakav aga? Hajde u aps (pod zatvor), dokleneplatiš toliko i toliko stotinah grošah. A kućada mu se uzme, pak ju podajte kojemu Turči-nu. A za tebe je košara, Krstu lipovi; ti sebinapravi košaru9”

U Sarajevskom pašaluku nesmiu se drža-

54


8 U vratih za pol sežnja visoko od zemlje, kroz pleće od vratah (špaletu) ima jedna rupa, daleko u nutra zavučena uzid, a u onoj rupi stoji jedna greda; pak kad se zatvore vrata, onda se ona greda izvuče, ter se preko vratah prete-gne u ono drugo pleće: med ovu gredu i zatvor, zabije se kakov klin, da tvrdje stoji. Ova gre da se zove mandala.

9 Košara, zovu Turci krstjansku kuću, koja je upletena od prutja, kao i košara, pak zalepljena blatom: a krov je nači-njen od sena ili od slame.

ti svinje, a u Sarajevu nesmiu se ni u kotcuhraniti. Harač u Bosni mora platiti svaki, koinije Muhamedovac, il je onde sta nujući ilnije. I da u vreme od platjanja harača, makarnajslodbodnii Francez dodje, i on bi moraoplatiti harač lepo kao pop. Harač se platjakoliko paša nametne.

U Bosni se govori ilirski pomešano s tur-skim rečim, to jest, tamo se “eglendišeBošnjački.” U jutro kad se sasta nu, kažu: “Sabahajrosum!” odgovor: “Alah razosum!” u večer:“Akšam hajrosum!” odgovor opet: “Alah razo-sum.” Reči turske, koje se u ovom pismu nala-ze, sve sam na koncu sabrao, i pobilježioredom; medju koje sam još primešao i one,koje u Bosni često u razgovoru naprvo do -laze. A da bi čovek hotio sve turske reči popi-sati, koje Bošnjaci mešaju, bila bi jih čitavaknjižina. I oni svi znadu kazati ove misli učistom ilirskom jeziku: ali jim to ni kako čoveknemože dokazati, da to nije naški, negoosmanlinski. Oni odmah kažu: “Hee, pak tineznaš još ni Bošnjački, to nije osmanlinski,nego Bošnjački; helbetum (na primer) kad jareknem, saba hajrosum, to jest toliko kao:dobro jutro; a ti ćeš kazati: Alah razosum, tojest toliko kao da Bog da.”

Salami alećum, nesme nazvati nitkodrugi, nego samo Turčin Turčinu; a on odgo-vori: Alećum salam. Salam znači dve stvari,pozdrav i blagoslov ti Božji. Sačuvaj Bože, dabi čovek Muhamedancu nazvao Salam! I jasam jedan put nagazio za to; a još da nisambio Švaba, bilo bi i gorega: nego su me drugizagovorili, rekuč, da Švaba ni sam nezna štoje kazao.

Priča se, kako je dvanaest Bošnjakah tur-ske vere za jedno putovalo, pa kad dodjošena jedno polje, ali upaze, gde Osmanlijeprema njim jašu. Oni se prestraše odmah istanu se med sobom tražiti, ima li tko medjunjimi, koi bi znao eglendisati Osmanlinski, ajedan je bio hvalisav, pak veli: “Valaha, jadobro znadem Osmanlinski.” Hajde, njegaodmah postave nek idje prvi; a kad se sreto-še s Osmanlijami, on udilj kaže: “Salam ale-ćum!”

A jedan Osmanlija zajedno mu odazove:“Salam” i upita ga turski, koliko još ima dosela: a svoj Bošnjo sad nezna ni reči dalje.Osmanlije se na to razsrde, potegnu nože odpojasa, pak stanu psovati: “Anasine sitim,djaur pezevenk!” Na to Bošnjaci beži stranpu-tice, a Osmanlije za njimi. Nego je Bog dao, teje bila šuma blizu, i tako se naši Turci dana šnjidan spasiše. Kad su se Osmanlie vratile

natrag, a ovi stanu vrhu toga većati, kako suOsmanlie zli ljudi. Odgovori onaj, koi se je zapametniega držao: “Eeh, ta nisam li vam jakazao, da ima oko Salama još mnogo kojeka-kvih prdežah!”

U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bošnjaci:kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovcisamo sebe razumiju, a Krstjani su samo rajaBošnjačka, a drugčie Vlasi, Bošnjaci i Osman-lie, prem da su Muhamedovci i jedan i drugi,opet se mrze strašno kao prava nebratja.

Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, daneima pod nebom gadniega čoveka odOsmanlie: a Osmanlia kaže, da su Bošnja cipoturice, i da su gori od djaura; zato da jihtreba davit i gaziti, neki se boje poturice, inek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dola-zi, da se Bošinjaci boje Osmanlia kao i Krstja-ni od Bošnjakah Turakah.

Jedan put sam pitao trgovce, koji proho-de po svoj Europejskoj Turskoj, da kojim sejezikom najviše služiti mogu? A oni rekoše:“Kudgod podješ, svuda možeš govoritibošnjački.”

Da kako je u Stambolu? rekoh. “U Stamibolu je, veli, pak sve bošnjački,

samo malo Osmanliski i grčki.” Ali oni toga nikako nepoznaju, da tudje

reči u svoj jezik mešaju, nego još vele, daOsmanlia bo šnjačke reči meša: a kolikogodKranjci i Štajerci imaju nemačkih rečih, tolikoBošnjaci, ili bojim se još više, tur skih imaju.Oni kazuju, da sva Švabska zemlja bošnjačkieglendiše; osim već tamo negde daleko, gdeima pravih Švabah: ali da se je već sve, brajne,po Švabskom jeziku pokvarilo, i zato da onitežko razumiu, kad su na sa stanku sa Švaba-mi.

Pravoga turskoga jezika se manje čuje uBosni nego u Srbii; jerbo ga u Srbii čaršiliesmatraju kao nekakav izobražen jezik, i zatosvaki varošanin govori turski. A u Sarajevuima dosta agah, koji neznaju nego bošnjački.I premda paša sarajevski dobro znade turski,arapski arnautski, zato mu ipak nije drago, datko pred njim tur ski razgovara. Ako mu tkopo turski što kaže, a on uvek bošnjački odgo-vara, i kaže “da je naš slavni bošnjački jezik odsvih najlepši na svetu.”

U Bosni ima najviše krstjanske vere izto-čne izpovedi, za tim su Muhamedovci, a zanjimi slede Krstjani zapad ne izpovedi: a Žido-vah ima najmanje, nu ipak ima i njih dosta. Overi krstjanskoj mi netreba govoriti; jerbosmo se odavna učili: Što je krstjanska vera? Ao turskoj možem napomenuti sledeća:

Turci veruju u Boga i u tri proroka ili svet-ca: Mojsiju, Isa Pejgambera (t.j. Isusa proroka)i Muhameda. Nu Muhamed je od svih najbo-lji i najsvetii. Prosti Turčin nezna o tom ništadrugo, nego da je Muhamed svetac i tkogodtoga tvrdo neveruje, da ga mora šejtanodneti u dženem, u večnu peć ognjenu. Ausuprot, tko veruje čistu veru, onoga će sve-tac odvesti u dženet, gde i sam dragi Alahpribiva.

Oni se sunete kao Židovi, samo što višeodrezuju puti nego Židovi. Zato tko se sune-ti, mora po zakonu mesec danah ležati, dokpreboli ranu. Kroz ovih mesec danah može iumreti od ote boli; jerbo nikakove lekarieneupotrebuju, neg što ranu pospu pepelom,da krv ustave. Onih mesec danah mora posti-ti danju i noću, to jest, ovo vreme nesme dajede drugo, neg suha hleba i mleka friškoga:a da se samo vode napie, sva bi se ona sveti-nja oskvrnula. Nekoji sunete decu još nejaku,dokle sama za se neznaju: ali ono nejakodete pritisne bolest, i od toga lahko umre.Drugi čuvaju decu do trinest godinah, dabudu jača za podneti ranu: oli kada već oja-čaju, onda jih samih mrzi, da se moraju kaomala deca sunetiti. Tretji su pak obnašli, da jenajbolje dete sunetiti, kad mu je deset godi-nah; jerbo da nije još ni prestaro ni premladoza to.

To nesuneti nikada hodža, nego većima jedan vešt čovek za to (zove se Sune-tži), kao na primer jedan konjušar, koi odsela do sela, od varoša do varoša idje, paksuneti, onda bace jedan dušek na zemlju,na koi ovi mladi Turčin na hrbat legne. A ovibožji čovek ima zato priredjena klešta, koji-ma uhvati za kožu na kraj puti čovečanske,pak po turski nategne, i odseče ustrom,(britva, brijačica), a drugi brže pospu pepe-lom. Sunadžii treba pla tit cvancigu, ali trigroša i pol.

Kad hoće kakov djaur da se poturči, ondaga najpervo vode u džamiu, pak hodža nadnjim uči koran. Kad prouči, onda mora ipoturčenjak nešto govoriti za njim: i kako iza-bere sam, onako mu nađenu ime. Ostali gaTurci daruju, a kada dodje k kući, onda gasunete. Ženska gla va se lahše poturči, jerboje nigde ne rane; nego ju po za konu u džamiipoturče.

Hodža uči iz korana, da je to velik jazuk(greh) silovati devojku; većji nego da bisedamdeset i sedam ljudih poseko. Tko imagreh tako velik, taj mora u petak, u sedamsahatih doć u džamiu da klanja, a nad njime

55


BEHAR 109

da hodža uči koran; i onda će dragi Alah hala-liti. A hodži treba platit, za koliko su se prijepogodili.

Za duše mrtvih se nedaje ništa, nego sepogodi s hodžom ili kojim drugim učtivimčovekom, da u petak u sedam sahatih proučikoran za dušu pokojnoga otca, ili matere, ilidrugoga koga.

Oni klanjaju, kad su kod kuće, na dan petputah. Noću prie zore piju kafu, posle malospavaju, pa zorom ustanu, te se umivaju iopet piju kafu, pa onda klanjaju sabu. Opodne klanjaju opet; a kad dodje ićindia,onda imaju mlake vode, pak uzimaju abdes,to jest, peru obrijanu glavu, vrat, nos, uši,noge do kolena i ruke do lakatah. Uzimajućabdes mole se Bogu žuboreć po malo: “Evše-duh Alah, ilalah, evšeduh Muhamede nasur-lah” itd. U večer opet klanjaju akšam, a dvasahata posle klanjaju jaciu.

Ako se po nesreći gdegod, makar sku-tom od halje, obrišu o svinsko meso, oni danveć nesmiu klanjati: nego zato imaju aman-džik za pećju, pak se kupaju. A drugi dan usedam sahatih počnu klanjati, i tako jim dragiAlah halali.

Čuo sam od prostih Turakah govoreći, dase je neg da o džamiu Muhamedovu svinjčeobrisalo, i da bi ga i oni mogli s one stranebez svake grehoti jesti: ali da sa mo neznaju skoje je ono strane bilo. A Krstjani jim kažu, daje to lako pogoditi s koje strane; jerbo dasvinče uvek svrbi kod repa, pak ako li je tokad bilo, dakle da je doista to svinjče moraloočešati rep o džamiu.

Ako se sastanu sa ženom, bilo sa svojom ilis tudjom, onda takodjer nesmiu klanjati dokse neokupaju. Klanjat se može svagde na sva-kom mestu. Kad će tko da klanja, najprie moraštogod prostreti na zemlju; ako neima štodrugo, a on sa sebe svuče haljinu i baci nazemlju. Zatim okrenuvši se na podne (nu oniveć ni sami neznadu, zašto se na podne okre-ću; nego kako se Aziani na podne okreću, takoi Bošnjaci, premda jim Meka i Medina neležena podnevu nego u sredini izmed istoka ipodneva), digne ruke gore, pak metne palceza uho, a prste drži pružene u zrak, kao našadeca, kad će komu pokazati velike uši. Ondapočme moliti pomalo u arapskom jeziku.Zatim donese ruke pred oči, pak drži otvorenedlane pred očima, kao knjigu, i kao da iz njihnešto čita. Sad se prigne, i postavi ruke nakolena, i sve nešto sam sobom žuberi. Opet seizravna, metne ruke u križ, i uhvati se za pleći,tako držeći se jedan čas žuberi, i na kloni se

glavom najprie preda se, pak onda na levo, ina desno. Opet se prigne i postavi ruke nakolena, onda kle kne dole, klanja se glavom dozemlje, pak sede jedan čas na pete, i svedjernešto žuberi. Ustane opet, pak se malo prignemetnuv ruke na kolena, opet donese dlanepred oči, i tako malo pročita, pak povuče dla-nima niz obraz, kao da se umiva, i sad je svršio.

Najprostii Turci neznadu sami klanjati,već svaki put, potraže onoga, koi zna, pak ioni š njime klanjaju kao za hodžom. Oni, koipred ostalima klanja, nesme sada pomaložuberiti, nego čita na glas; a oni za njim ništanepazeć na njegove reči ni izgovore, samošapću pomalo “Amin, Amin!”

Kada hodža uči sabu ili koje mu dragovreme, onda digne desnu ruku s pruženimiprsti gore uz obraz, pak drži uz oko, kao štoremenar načini konju, da se neplaši, a palacmetne pod vrat na jabučicu; ter kad peva,onda i palcem prebira po jabučici kao pokakvoj svirali, na primer: Ićberi-la-a-a Alah-ila-la-a-a-a i t.d.

Kad sam bio u Kontumacu srbskom, ondesam se namerio s jednim mladim trgovcem izMaćedonije, koi je u tri jezika, to jest naški, tur-ski i grčki jako dobro govorio. On budući da jemedju Turci odraso, znao je na pamet sve onemolitve, što hodže pevaju. A da nam lagjevreme prodje, zbijali smo šale svakojake; medjuto bi on svaki put, kad bi došlo vreme odvikanja, izišo pred našu kolebu, pak bi vikaokao hodža. Dva dana posle nas dodju i TurciBošnjaci u Kontumac, med kojimi i pravihodža. Sad bi ovi dva hodže naš i turski zaje-dno vikali. Sluči se, da je došlo u Kontumacjedno tursko pismo, ko jega nikako gospodanisu mogla da prouče, nego ga dadu tursko-mu hodži, da ga on pročita. Hodža se siromahoznoji vas, a nemože da pročita; već najposlekaže, da on neizna dobro učiti knjigu, nego datamo u toj drugoj kolebi ima jedan boljihodža, kojega on i po glasu pozna, da morabiti veštii od njega, i da nek vide, može biti danjim ga on prouči. A kad su posle saznali Turci,da ovo kod nas nije hodža, tada su se srdelimnogo. Ali da je bilo na bosanskoj strani, nebise oni bili toliko srdeli; nego bi ga samo kuc-nuli nožem po vratu.

Krstjani i Turci mrze se strašno medjusobom: nu neka bi i to bilo, samo da seKrstjani jedne i druge izpovedi malo boljegledaju. Nego premda su i po krvi i po svetojveri prava rodjena bratja, ipak se mrze, kaoda nikakove svojbine neima medju njimi.Turci zovu sva koga Krstjanina Vlahom, a Vlasi

medju sobom jedan zove drugoga Šokcem;a on njega Šijakom: a ipak bi mogli zna ti, daim neće biti sreće, ni napredka, dok god seova sra motna imena nezametnu.

Turčin je obćenito po svom zakonu jakopobožan: on nebi prestupio naredbe, ili boljeda reknem izvanje ceremonie svoga veroza-kona (kao post, klanjanje, sevap, abdes i obi-čno umivanje) za živu glavu: a kad izvrši sve,što mu se predpisuje, onda mu se jedva srceumiri, i čini mu se, kao da se je preporodio.Turci se mnogo ponose i jako su oholi tim štojim je dragi Alah dao tu milost, ter što su se uMuhamedovoj čistoj veri rodili. Oni strašnomrze na svakoga nevrnika, koi neće da pripo-zna čistu veru. Velika jim je to zakletva, kadreknu: “Ja bio Vlah,” ili ako je onde koi od Krstja-nah, tako se kunu: “Ja se krstio, kao se i ovajkrsti.” A i ja sam jim dosta putah mesto ćitapaslužio, jerbo sam bio sam Krstjanin medjunjimi. Ali njihova zakletva ili prisega, koja se nabuduće vreme proteže, lahko se prelomitidade, samo ako oni pri tom svoju korist vide:oni bo mogu kazati, da su se prevarili; jere danisu znali, kako će Bog dati. A na onu prisegu,koja se na prešasto vreme polaže, može sečovek osloniti bolje; jerbo neimaju nikakveiznimke, koja bi jih izključavala, da nije greh.

Prosti narod je jako podložan zapovedimsvojih vladarah: pače ne samo zapovedi,nego i svaku želju, koju vladar njihov očituje,narod rado izvršuje, pak makar najprikornie inajbezbožnie delo bilo, i oni su samo ondaveseli, ako želju vladara svoga izpuniti mogu.Hodža bo uči iz korana, da se ni najmanjojželji vladara svoga nesmiju opirati. Zato pove-daju, kad je car pobio nekoliko hiljadah Janji-čarah u Carigradu, onda je samo izdao fer-man po celom carstvu, da je slobodno svako-ga janjičara ubiti, gdegod se tko nadje. Turcisu to jedva dočekali, i potukli gde su koga sti-gli. U Sarajevu je poginulo tada nekoliko sto-tinah ljudih od jedne i druge strane. U Biogra-du tada nije bio nego jedan Janjičar, pak kadi njega poteraše, hotio je siromah da beži; alisu Turci pozatvarali varoška vrata, a digao sevas Biograd na larmu, kao da je pet hiljadahJanjičarah. A on kad dotrči nožem u ruci naStambol kapiu, vidi, da su zatvorena vrata,onda on beži nebog dole na Dorćulu, da ćena Vidin-kapiu, ali ga onde na Dorćuli iz puša-kah smetoše Turci, i tu pade mrtav. A takobiva i kod manjih vlasnikah, na primer, nekpaša ili kadia kod prostoga puka samo kažu,da taj i taj zaslužuje, di se pogubi, to je većdosta; do skora će mu oni doneti glavu. (...)

56


57


BEHAR 109

Na prijedlog velikog vezira Fuad paše daoje sultan Abdul Aziz1 Ahmed Dževdet efendijineograničeni mandat da ovdje organizira voj-sku po uzoru ostalih pokrajina onovremeneTurske Carevine, imenovavši ga kadiaskerom(vrhovnim vojnim sucem) i u svojstvu mufetiša(inspektora) poslao ga u Bosnu. U zadnjim go -di nama bila je Porta rijetko sretna u izboru lju -di koje je slala u naše krajeve, ali ovo je zadnjiput što joj se sreća nasmijala u tom pogledu,jer su obojica, valija i Dževdet efendija, bili lju -di potpuno dorasli svojoj zadaći. Topal Osmanpaša bio je posljednji veliki turski namjesnik uBosni, a Ahmed Dževdet efendija zadnji izasla-nik koji se povratio iz Bosne u Carigrad obaviv-ši povjerenu mu dužnost u punoj mjeri.

Prije nekoliko godina pala mi je u rukejedna turska knjižica2 u kojoj su tiskana dvaDževdetova pisma, što ih je pisao nekim lično-stima dok je bio u Sarajevu kao inspektor;jedno se odnosi na trgovinu, a drugo na ašiko-vanje. Oba sam objelodanio u prijevodu u“Narodnoj Starini“.3 Nekako u isto doba upo-zorio me je Hadži Mujaga Merhemić na jednodrugo djelce4, u kom je tiskano pet Dževdeto-vih pisama, što ih je u isto doba pisao iz Bosne,od kojih su tri od osobite vrijednosti, jer se unjima opisuje novačenje i organizacija novevojske u Bosni, u četvrtom se opet govori o aši-kovanju, dok je peto privatne naravi. Proči-tavši ova pisma vidio sam da u njima o novače-nju i organizaciji vojske ima potankosti kojih

nema ni u Koetscheta5 ni u Martića6 memoari-ma, a koja mogu po s lu žiti kao izvori novijepovijesti Bosne, te sam odmah odlučio da ihprevedem. Kao ni danas tako ni onda nijesambio potpuno vješt turskom jeziku, to mi je priprevođenju pomogao gospodin Hasan ef.Heremić, muftijski tajnik, kome i ovdje naj-ljepše zahvaljujem. Osam godina stajala suova pisma prevedena i bilješkama popraćena iuvijek sam se nadao da će se još koje pismonaći, ali uzalud, pa da i dalje ne čekaju preda-jem ih jav nosti. Radi cjelovitosti dodajemovim pismima i ono o trgovini, koje je većobjelodanjeno u spomenutom časopisu.

Vrijedno je koju reći i o piscu ovih pisama.Ahmed Dževdet rođen je 1238 (1822/23) uLovči u Bugarskoj. Tu je svršio početne nauke itoliko se usposobio, da je kraće vremena vršioslužbu tajnika kod lovčanskog muftije predkojim je prije učio. Godine 1839. ostavi zauvi-jek svoje rodno mjesto i pođe u Carigrad gdjesvrši za on da sve propisane vjerske nauke, auz to je učio i svjetske, na koje se u ono dobana Istoku nije puno osvrtalo. Već u dvadeset-petoj godini života govorio je i pisao turski,arapski, perzijski, francuski i bugarski. U ovovrijeme pada i početak njegova književnograda. Godine 1845. položio je ruusiintihan,najstrožiji ispit, te potom bi imenovan I. cari-gradskim kadijom, a četiri godine kasnijepostao je direktor učiteljske škole i po prvi putministar prosvjete. Za njegova su ministrova-

nja reformirane postojeće škole, mnogenanovo otvorene, a u sve su zavedeni svjetskipredmeti i preudešen način predavanja posavremenoj metodi. On je prvi počeo otvaratiženske škole.

1853. postao je član učenjačke skupštine,koja je sastavila “Metni metin“ (zbirku šeriat-skih ustanova). Iste je godine imenovan čla-nom Visokog vijeća koje je izradilo kanon zvan“Dobre uredbe“, među koje spada i Zemljišnizakon (Erazi-kanunama) koji je doskora vrije-dio i u Herceg-Bosni. Uz to ga je Porta slala urazne pokrajine da reformira upravu. I svudaje uspješno obavio povjerenu mu dužnost.Tako je poslat i u naše krajeve 1863. god. Krat-ko nakon povratka iz Bosne imenovan je pred-sjednikom kasacionog suda u Carigradu, kojije onda fungirao mjesto ministarstva pravo-suđa. Dok se izgrađivao građanski zakon(Međelei ahkjami adlije) bio je Dževdet cijelovrijeme (1867-1876) predsjednik i član anke-te, kojoj je bio povjeren ovaj posao. Tri putabio je ministar prosvjete, dva puta ministarpravde i po jedanput ministar unutarnjihposlova i trgovine. Umro je 25. svibnja 1895.na svom imanju Bebeku na Bosporu7.

Njegov književni rad vrlo je obilan i razno-vrstan. Ovdje ću samo spomenuti “Povijestturskog carstva“ u 12 svezaka, koja obuhvaćado gađaje od mira u Kučuk-Kajnarđi do ukinu-ća Jeničara (1774-1826), i Gramatiku turskogjezika, koju je preveo Josip Dragomanović i

Ahmed Dževdet-pašina pisma o Bosni iz 1864. godineOd ukinuća jeničara 1826. prošla su skoro četiri decenija, a Porta nije bila u stanju zavesti u Bosni i Hercegovini novu, redo-vnu vojsku ili nizam. Sva nastojanja da se unovače sinovi ovih zemalja ostadoše uzalud, jer i nakon sloma Husein-kapeta-nova pokreta 1832. i propasti feudalne aristokracije 1851. nije bilo u Bosni pravoga reda sve do dolaska Topal Osman paše1861.* Ovaj valija stajao je na čelu uprave Herceg-Bosne nešto više od osam godina i za ovo vrijeme provedene su u zemljimnoge reforme zahvaljujući njegovoj spretnosti i sposobnosti. Za njegove vlade provedena je i organizacija nove vojskegodine 1864, kojoj je on utro put, a proveo ju je Ahmed Dževdet efendija, koji je kasnije postao paša.

* Topal Osman – paša imenovan je bosanskim valijom 23. sijećnja 1861, a došao je u Sara-jevo 18. veljače i ostao ovdje od 25. svibnja 1869. Rođen je u jednom selu kraj Smirne1219. (1804/5); nakon dovršenih nauka bio je pomorski časnik, a onda je službovao uEgiptu kod glasovitog Mehmed – Alije, zatim kao valija u više vilajeta. Umro je u Cari-gradu 25. srpnja 1874. Isporedi Koetschet – Grassi: Osman Pascha. Zur Kunde der Bal-kanhalbinsel. Herausgegeben von dr. Carl Patsch. Heft 9. Sarajevo 1909.

1 Ovaj sultan bio je na prijestolju od 1861-1876.2 Hafiz Omer: Bedaji – ul-inša. Carigrad 1302 (1885).3 Narodna Starina. Urednik dr. Josip Matasović, knj. I str.162; knjiga II strana 175.

4 Mustafa Rešid: Asari mešahir. Carigrad 1303.5 Koetschet – Grasl, o.c.str.13, stoji da je novačenje provedeno godinu kasnije tj. 1865.6 Fra Grga Martić: Zapamćenje (1829-1878). Za tisak priredio Ferdo Šišić. Zagreb 1906.

str 74. i dalje.7 S.Firuz Muftić: “Dževdet paša“. Biser god. I. Str.5. Njegova autobiografija izišla je u

49. broju “Hazinei fununa“ od 1312.č a kćerka mu Fatime Alije – hanuma, poznataosmanlijska pisateljica, čiji su romani i kod nas prevođeni, ocrtala je njegov život i radu naročitoj knjizi. Carigrad 1332d


58


tiskao u Sarajevu 1870. Iako je Ahmed Dževdetpaša bio velik državnik i književnik ipak mu savtaj rad nije pribavio toliku slavu koliko njego-va gramatika po kojoj ga prozvaše preporodi-teljem turske književnosti i ocem turskog jezi-ka. U ljetu 1863. došao je Dževdet efe ndijapreko Dubrovnika u Hercegovinu, pro putovaoje uzduž i poprijeko, proučio prilike i podulje sezabavio u Mostaru i odande kre nuo 17. prosin-ca 1863. ispraćen od prvaka svi h vjera i 21.istog mjeseca prispio u Sarajevo. Topal Osmanpaša izašao mu je u susret do Bla žuja s nekoli-ko viših časnika i činovnika, a os talo ga je čino-vništvo i vojništvo s odličnijim gra đanimadočekalo na Ilidži, a školska mladež i građan-stvo izišlo je preda nj do Grbavice.8

Dočekan je ljepše no što su se valije doče-kivale. Još isti dan pročitao je Dževdet efendi-ja ferman, kojim ga je sultan ovamo poslao.Da steče što veće povjerenje u narodu, došaoje ovamo obučen kao hodža, a na nogama jenosio žute mestve i papuče. Odmah sutradanprihvatio se povjerenog mu posla. Nije sesamo ograničio na zavođenje vojske, on sezanimao za cjelokupnu upravu, obrt, trgovi-nu, razne narodne običaje itd. Prvih danaposjetio je sve škole, i kad je saznao da katoli-ci nemaju valjane školske zgrade, dao je lijepupotporu Martiću, kako to ovaj sam piše, da jepodigne.

Kad se uvjerio da je bosanske prvake pri-dobio za redovnu vojsku, krenuo je na jednopodulje putovanje 25. svibnja 1864. a u drugojpolovini srpnja vratio se u Sarajevo. Za ovadva mjeseca proputovao je Novopazarski san-džak, pa se preko Višegrada, Rogatice, Glasin-ca, Vlasenice, Gračanice, Tuzle, Žepča, Zenice iKiseljaka povratio u Sarajevo. Kako se vidi izjednog pisma, što ga je pisao neko od njegovepratnje, u Novopazarskom sandžaku vladao jeveliki ne red po uredima, pa je Dževdet efendi-ja pri pregledavanju neke činovnike premje-stio, ne ke čak strpao u zatvor, a u nekim jemjestima i vijeća raspustio. U Tuzli se osobitozanimalo za razmještanje iseljenika iz Srbije.Nakon obavljena posla ostavio je Sarajevo 22.rujna i uputio se u Travnik a odavle u BanjuLuku i Bihać. Iz Bihaća je otišao u Bos. Gradiš-ku i odavde lađom u Carigrad, kamo je prispio12. studenog i nakon dva dana primio ga jesultan u naročitu audijenciju i nagradioOsmanlije ordenom II stepena. Evo prevodaDževdet efendijinih pisama.


1280. 25 zu-l-kadeta (2. svibnja 1864)Pismo o ašikovanju u Sarajevu

Fuad paši: Zahvaljujem se na časti koju ste mi iskazali

imenovavši me inšpektorom na Bosni, u kojojsam sretan i zadovoljan, a ujedno i razočaran,kad sam vidio djevojke od 20-25 godina, kakohodaju i ašikuju bez feredže. Da Vam to razja-snim, moram Vam dati neke podatke. Djevojkeu Bosni dok se ne udaju, ne oblače feredže, alizato pokrivaju glavu šalom i jednom rukomdržeći oba kraja šala idu vrlo uljudno. Kad nekimomak progovori s djevojkom, to znači da joj jemušterija, prema ovdašnjem običaju. Odgovorili mu djevojka, dužna je sada odgovarati na svešto ju pita. Neki bosanski mladići ašikuju poviše godina i tek se onda vjenčavaju. Nakonvjenčanja zavija se u feredžu i sad joj niko nijedne vlasi ne vidi. Neki mladići ašikuju samoradi zabave i tako griješe, ali kad ih se pita,onda oni to tumače na svoju dobru volju.

Šetanje bez feredže nama se čini nepri-stojno, a ašikovanje čudnovato. Ali odvedimojednog Bosanca u Carigrad i on će Vas odmahpitati, zašto Vaše žene koketiraju i zašto im sevidi kosa ispod jašmaka. Šta bi mu mi odgovo-rili? Svakom je narodu svoj običaj lijep, a tuđismiješan. Pored toga Bosanci ašikuju na vrlopošten način. Mladić ide k vratima djevojke,koja ona sama otvara i tu razgovaraju, anekad se uvuče i u dvorište. Djevojka mudonese kavu, ibrik i sedžadu. Ali ako se slučaj-no jedno drugog dotakne prstom, to se ondauzima kao vjenčanje i odmah se ide kadiji.Prenesimo ovo pravilo u Carigrad, i pitam Vas,koliko bi se puta morale vjenčavat one ženekoje hodaju po Kalpak-Ćiralbaši. I pravo reče-no: Bosanci su ljudi napredni, potpune vjere ičista srca. Kako muškarci tako i žene odlikujuse poštenjem i dobrim odgojem. Seoske dje-vojke dok se ne udaju, hodaju potpuno otkri-vene po selu. Svaki seljak ima kuću na vlasti-toj njivi. Radi toga i nema sela na način grado-va, gdje bi kuće bile građene jedna do druge,nego su raštrkane, pa ipak nema slučaja da biko udario na obraz djevojci ili je obeščastio.Krađom se bave samo Cigani. Za cijelu godinubila su u Bosni i Hercegovini samo tri umor-stva. I kako je istragom dokazano, učinili suova umorstva uskoci iz Crne Gore i Srbije.

Ašikovanje je u Bosni jedan od starih obi-čaja. Skoro sve ženidbe obavljaju se na ovajnačin: Svadba se započinje u kući i svršava udrugoj, u koju se djevojka udaje. Svadba jeskopčana s velikim troškom, te se tako siro-

mašniji ljudi i zaduže. Da se tome izbjegne,djevojka obično pobjegne, i tako prođe beztroška kuća iz koje se djevojka udaje. Sarajkesu vrlo vješte u traženju muža. Sve su razgo-vorne i vrlo lijepe. Osobito strance lako ulove.Valije i činovnici većinom se zaašikuju u Sara-jevu, gdje i ostanu. Na ovaj se način povisujepučanstvo grada Sarajeva iz godine u godinu.Vjenčanje se obavlja pred sudom (kod kadije).Otac one djevojke koja pobjegne bude ljut poneko vrijeme, a kasnije se pomiri i zahvaliBogu što se na taj način spasio troška. Svakesedmice idemo s valijom, mulom i ostalimčinovnicima u šetnju i uz neki mali trošakvjenčajemo mladiće i djevojke koji dugo aši-kuju a siromašni su. Ovaka su vjenačnja čud-novata i vrijedna gledanja. Mladić i djevojkarazgovaraju se, sad dolazi mula i vjenčaje ih.Žene se skupe oko mlade, daju joj feredžu itako je sakriju. Nakon toga ne može je nikovidjeti. Ostale se djevojke skupe i pjevaju lije-pe pjesme, a otac se djevojčin zovne i predamu se zet i kći. I tako se izbjegne ljutnji i prigo-voru očevu. Velike troškove na svadbamastrogo sam zabranio. Ukinuo sam dva običaja,koji oteščavaju sklapanje braka, a onda imampravo postaviti jedan novi, a to je: pokupiti odBošnjaka vojsku. Oni su ovo uvažili i s namazajedno očekuju uzvišeni ferman.

Ako hoćeš da imaš mira, kaže se, nemajobičaja običaju se protiviti. To je pravo, jer jeteško običaj promijeniti. Oni koji vole uživati,ne bave se dokidanjem starih i uvađanjemnovih običaja. Već nekoliko godina nastojimizmijeniti i popraviti neke običaje. I da uspije-vam, hvala Vama, koji ste mi dali slobodu umome radu. Vidite sami, koliko se trudim, daVam opišem samo ašikovanje. A kako ću tekopisati tolike važne političke mjesne i drugestvari. Neka Bog poživi cara!

Sarajevo, 25. zu-l-kadeta 1280.hAhmed Dževdet

5. džumad-el-ula (6. listopad 1864)Pismo o razvitku zastavePrve bosanske pukovnije

Fuad paši:Ranije je u opširnom podnesku prikazano,

kako je čitanjem carskog fermana ustrojen ucarskoj vojarni u Sarajevu prvi bataljon prvebosanske pukovnije. Da se zastava preda našto svečaniji način potrebno je bilo da osta-nem u Sarajevu, dok ne stigne zastava, a igeneral Salih paša ostao je također ovdje.8 Sada jedna od sarajevskih četvrti

Kratkim službenim podneskom izvješteno jekako je ova zastava predana. Sada ću Vamopširno pisati o gornjoj stvari, iako znam da tonije umjesno, jer je Vaša Visost zaokupljenaprečim državnim poslovima. Sada broji prvabosanska pukovnija četiri do pet hiljada redo-vnih vojnika, bez rezerve, koji se imaju sma-trati kao rasadnik bosanske vojske. Znam daje vaša bujna mašta stvorila i ovaj lijepi oblikove zastave, zato hoću da Vas uvedem u ovajrasadnik, koji bi se mogao prispodobiti Vašojlijepo uređenoj bašči na obali morskoj. Poštoje nedavno ustrojen prvi bataljon prve puko-vnije, kojoj se ima predati zastava kao carskipoklon Bosni, zastavu je imao da primi Taliatabor, ali dok je zastava stigla, bosanski jebataljon bio tako uvježban da je mogao defili-rati pri predaji zastave, to sam je ja sam pre-dao bosanskom bataljonu.

Bošnjaci su se ovoj časti tako veselili da suse i dan i noć vježbali za ovu svečanost, dapa-če kad bi koji izvježbani vojnik pošao u čaršiju,pridružila bi mu se po dva nova Bošnjaka i stu-pajući na vojničku išli su s njime, dok se ne biopet povratili u vojarnu. Nijesu se zadovolja-vali samo dnevnom vježbom, no su se dobro-voljno vježbah noću u kasarni. Mi smo odredi-li Talia taboru da vježbanje ograniči samo nadefiliranje, a kasnije da ih uvježba u drugimvojničkim vježbama. Za mjesec dana izvježba-li su novaci one vježbe što su se od njih iziski-vale. U to vrijeme sastavljen je i jedan bosan-ski marš, koji u bosanskom jeziku glasi:“Hajde, hajde pod bajrak“. Zamolio sam kape-tana muzike Fuadagu da ovaj marš uglazbi ida se na dan predaje pjeva i svira. Budući jeFuadaga vrlo sposoban čovjek i vješt bosan-skim melodijama, to ga je odmah uglazbio uduhu bosanske melodije i uvježbao muzikan-te, da su ga uz glazbu tako jednoglasno i slo-žno pjevali kao iz jednog grla. Zastava je pris-pjela u Sarajevo u srijedu 20. rebi-ul-ahara(21. rujna). Od konaka od carske vojarne naAtmejdanu nosio je Salih paša zamotanuzastavu u jednoj bošči, privinuvši je na prsa.Bio je u svečanoj uniformi, a pratili su gačasnici, vojni i civilni doglavnici. Atmejdan jebio pun svjetine. S jedne strane Atmejdanastajalo je nekoliko carskih vojnika u paradi ina pozdravu. Obližnje kuće bile su pune žen-skinja, čak su i krovovi bili načičkani djevojka-ma kao perivoji cvijećem.

Salih paša je ušao u vojarnu i pričvrstiozastavu na stijeg, a onda se povratio međunas. Sada je carska muzika zasvirala pomenu-ti marš, a muzikanti su gromkim glasom

zapjevali: “Hajde, hajde pod bajrak”, tako,“kao da će se prolomiti mejdan, što nas je svijučudom začudilo. Tada su Bošnjaci pod oružjemnovoga sistema ponosno defilirali s jednogkraja mejdana na drugi. Ovi su vojnici bili takouvježbani da bi onaj ko ih nije poznavao i izda-leka gledajući ih mislio, da je to Talia tabor.Bosanci prvaci, age i bezi, koji su stajali kodnas, prepirali su se, te su jedni govorili: “Ovosu naši sinovi“, drugi opet govorahu: “Ovo sušarže“, a treći opet “Ne, Boga mi ovo je našavojska! Ne vidite li da komandiraju časnicibosanskog bataljona i da se bosanski razgova-raju”?! U tom je dospio prednji dio povorke nakraj mejdana, na zapovijed se zaustavio i uredu ostao.

Potpisani se okrenuo prisutnim bosan-skim prvacima i rekao: “Bošnjaci, eto vidjesteprvi bosanski bataljon, rezultat jednomjese-čne vježbe!” Ova moja primjedba tako je djelo-vala na prisutne bosanske prvake da su nekitako plakali, da su im suze tekle niz bradu.Tada je komandant pukovnije sa svojim časni-cima pristupio k nama da primi zastavu. Pot-pisani, držeći zastavu, izrekao je ovaj govor:

“Gazije Bošnjaci, ovo je zastava prvebosanske pukovnije, ovo Vam je prvi carskipoklon Bosni i velika počast za prvu pukovniju!Dužnost je svih Bošnjaka da čuvaju čast ovezastave. Naša pukovnija još nije potpuna, zatoću predati ovu zastavu prvom bataljonu. Časni-ci i vojnici prvog bataljona! Vas ide hvala, jer suistom trideset i nekolika dana kako je čita-njem carskog fermana ustrojena prva bosan-ska pukovnija, a vi ste za ovo kratko vrijemepodučili toliko koliko je potrebno za ovaj sve-čani momenat. Istina, dosta ste truda uložili,ali ste i obraz osvijetlali. Ne sumnjam da ćetezajedno sa vašim drugovima znati čuvati častove carske zastave, jer njena čast, čast je vjere,čast sultana i čast države i Vi se danas obavezu-jete da ćete to činiti. A kako ćete čuvati njenučast? Mislite li ju pohraniti na sigurno mjesto,da po njoj ne pada prah? Ne, prah, blato i rupeod puščanih zrna njenoj časti neće nauditi,dapače ona će biti časnija, što ju više izrešetajupuščana zrna. Njena, bi čast onda bila pogaže-na, kada bi pala u šake neprijatelja ili kad bi sepred njima morala pognuti. Znam da ćete viprije svoje živote žrtvovati no ćete dopustiti dase to dogodi. I uzmite ovaj carski amanet!“ -rekavši im, predadoh zastavu. Na to je vojniimam učinio vrlo lijepu dovu, a sa grada ispa-ljen je dvadeset i jedan hitac. (...)

Bihać, 5. džumad-el-ula 1281.Ahmed Dževdet

1281. 20. rebi-ul-evvela (23. kolovoza 1864)

Pismo o putovanju po Bosni i ustrojstva Prvog bosanskog

bataljona

Fuad paši:Na temelju Vaše naredbe, što se tiče moga

rada u pogledu inspiciranja i drugih zvaničnihposlova, pisao sam Vam više puta službeno.Kako Vam je poznato, da meni nije dosadnopisati i obzirom na Vašu dobrotu prema meni,slobodan sam da Vam pišem i privatno. MolimVas da ovo pismo pročitate kod limunluka uVašoj kancelariji. Moj gospodine! PokrajinaBosna je u Osmanlijskoj Državi jedan lijep vrt, agrad Sarajevo je onaj dio toga vrta gdje uživa-nje postiže vrhunac. Ako je zbilja postojao Irem,to bi se za nj moglo reći, da ga je stvorio ljudskium; što se pak tiče ovog vrta, ovo je najukusni-ja tvorevina Božja. Sarajevo je osmanlijskiponos, jer su ga oni sagradili. Blagopokojniveliki sultan Fatih Mehmed II. dao je ovdje naj-prije sagraditi dvor, oko koga su kasnije sagra-đeni hanovi, dućani, kuće i vile i tako se razvijaoovaj lijepi grad. Na mjestu, gdje je Fatih sagra-dio dvor, stoji današnja vojarna. Zrak je u Sara-jevu tako dobar da čovjek u njemu ne osjećaapsolutno ništa neugodno, nego naprotiv, mje-sto jutarnjeg mahmurluka čovjek se osjećasvjež i krepak, i čim se probudi, odmah ostavljapostelju. Na svakom dahu osjećaš kako kisikgodi ljudskom životu. Izgleda da je ovaj gradzato da daje zrak, kojim se produljuje život.

Ovdje je najljepše vrijeme u proljeće. Ovonas vrijeme potsjeća na proljetne beharomkićene dane Bospora. Sarajevo leži dosta viso-ko. Kroz sredinu Sarajeva teče rijeka, u kojojima pastrve (elebaluk). Ove vrsti ribe ima samou studenim vodama, a naročito na ušću potoka,koji utječu u rijeke. Ne sjećam se nijednoggrada, pa ni sela, u kome se ova vrst ribe nalazi.Voda ove rijeke odviše je čista i bistra, a neonako mutna kao u Dombovici, što teče krozBukurešt. Tri sata od Sarajeva, pošto pređe krozlijepo i prostrano polje, salijeva se u Bosnu.Izvor joj izgleda kao malo i duboko jezero, ukome je voda tako bistra da se iz daleka vidikako se ribe praćakaju, koje su osjetljivo većeod pastrva u drugim vodama, a onda su ljepše iukusnije, pa se mogu takmiti sa bosporskimluferom. Rijeka Bosna i njena okolina ne da seperom opisati. Držim da kist najboljeg umjetni-ka ne bi mogao naslikati krasote ovih krajeva. Sobje strane ove rijeke vide se lijepa sela, uređe-ni čifluci, krasne zelene livade i rodne bašče. Uz

59


BEHAR 109

to su visoka brda, obrasla gustom šumom, asvojim vrhovima paraju oblake. Ovi su krajevivrlo plodni.

Da se ne čeka s organizacijom vojske dokstigne ferman, 18. zilhidžeta (25. maja 1804.)krenuo sam pljevaljskim putem i stigoh u Sjeni-cu. Stanje sam u novopazarskom sandžaku izvi-dio, pregledao, riješio i uredio neka spornapitanja, a onda sam se povratio i dođoh u Više-grad. Prešao sam preko mosta Mehmed-pašeSokolovića i prošavši Srebrenicu i Vlasenicu sti-goh u Donju Tuzlu, centralno mjesto zvorničkogokružja. Spomenuti je most najveće djelo što suga sagradile Osmanlije u ovim krajevima. Rije-ka je Drina duboka, a ovdje sasvim brza, te sečovjek upravo snebiva, da se ovako velik mostmože održati. Neki Bosanci imaju na vratu izra-slinu koju oni zovu guša. Te su guše najviše kodSrebreničana. Tamo nema nikoga bez guše.Onoga koji nema guše, drže Srebreničani za tje-lesno nesavršena čovjeka.

U Srebrenici se pripovijeda, da je onamodošao jedan mladić iz Sarajeva i po običaju oveprovincije ašikovao s djevojkama. Tom je prili-kom pozvala neka žena svoju kćer, da vidi lijepai pristala momka, a djevojka je majci odgovorila:“Jest, ali nema guše“. I nije se htjela razgovaratis tim mladićem. Pogledajte, kako je čovjekbezobziran i u se zaljubljene i u kolikoj je mjeriodana životinja svojim običajima. Sam sebe voli iobičaje svoga naroda, mada su ružni, vidi kaolijepe, pa i svoje vidljive mane drži za ljepotu,dok tuđe ljepote i vrline drži ružnim. Tomečovjek treba da se čudi. Putem kroz vlaseničkikotar vidio sam krasnih dolina. S jedne su stranekao zamurlut zeleni pašnjaci, a s druge velikezelene šume. Tako putujući kroz ove krajeve sti-gosmo na podnožje jednog brda. To je brdo crve-no, koliko možeš okom pregledati, kao da ga jemlada Venera prekrila svojim duvakom, ili da jeSuhejli Jemani prosula s prsiju svoj dragocjeninakit. Razgledajući ove prirodne krasote, budese u čovjeku, koji ima malo širi pogled, čudniosjećaji i zanosi se. Na naše ugodno iznenađenjeopazismo da su divlje jagode pokrile ovo brdo. Samnom u društvu bilo je oko sto ljudi. Svi smobrali i jeli jagode, ali se nije poznalo, kao da nijedna otrgnuta nije. Da do mraka stignemo nakonak, ostavismo ovaj krasni jagodnjak i nasta-vismo svoj put. Ove jagode nijesu zaprašene iuvele kao one u bašči oko Vaše kuće, nego sučiste, jedre i sočne tako, da svako zrno sliči rubi-nu šipkove boje.

Na ovome bih mjestu želio raspravljati oživotu u gradu i selu, isporediti civilizovan svi-jet sa seoskim i izreći o tome svoj sud, ali se

bojim zaći u tu raspravu, jer bi me to dalekoodvelo, pa bi onda bio izvrgnut Ćamilbegovimnapadajima. Ali ne sustežem se ovo istaknuti,baš u namjeri da mu se saopći. Dok on grizebrkove i misli da li će kupiti zejtin milanski ilitršćanski, dotle mi ovdje svaki dan mastimojelo mladim maslom, koje je istom izvađeno izstapa. Da ne duljim dalje, stigli smo u Tuzlu. Tusmo ostali neko vrijeme i inspicirao sam cijelozvorničko okružje. Odavle krenusmo dalje. Pre-šavši rijeku Bosnu prošli smo kroz Tešanj, kojispada u banjalučko okružje, a onda brodskomcestom prođosmo kroz Zenicu, koja spada tra-vničkom okružju i koncem sefera 1281 (počet-kom srpnja 1864) stigosmo u Kiseljak.

Brodska cesta ide od Sarajeva do Broda,savske skele. To je trgovački put, koji je lijepouređen, te je na njem uvijek do 250 teretnihkola u prometu. Ne da se poreći i nastojanje Valipaše oko uređenja ovog puta. Na više mjestaide ova cesta tik same Bosne, a negdje se i uda-ljuje od njene obale. Na ovoj cesti ima mnogolijepo uređenih hanova, koji su sat dalekojedan od drugoga. Hanovi nijesu ruševine kaona drugim mjestima. Svaki je han vlasništvokojeg zemljoposjednika. U ovim se hanovimamože svega naći. U njima troše vlasnici sav pri-hod sa svojih imanja oko hana. Sobe su čiste, apostelje lijepe. Ovdje nema a la franca postelja,koje bi se čovjek morao bojati. Za skorpijone seovdje ne zna; zmije poznaju, ali se slabo viđaju.Vlasnici hanova izlaze ljeti na svoje čifluke,sobom poslove nadgledaju i putnike lijepo ugo-šćuju. Ovom prilikom dolaze ovamo i mnogedjevojke iz Sarajeva, koje su vrlo vješte u razgo-voru. S prolaznicima se vrlo rado razgovaraju ipjevaju krasne pjesme u svome jeziku. Stranci,gledajući ove djevojke, kako otkrivene idu i(slobodno se upušćaju u razgovor s muškarci-ma, misle da su na Šosa ulici u Bukureštu, gdjese trguje sa ženskinjem, ali se varaju. Ove dje-vojke imaju nešto, što su naslijedile od svojihstarih, a Bukureštanke toga nemaju, a to ječast i poštenje. Što god rečeš ovim djevojkama,one ti pristojno odgovore, a u intimne odnosemožeš s njima stupiti samo posredovanjemkadije odnosno imama po hanefijskom obredu.

Kiseljak je vrlo ubavo mjesto na Brodskojcesti, 7-8 sati daleko od Sarajeva. U njemu i oko-lini ima vrlo lijepih hanova. Prije mene došao jeovamo Vali-paša s nekoliko uglednih ljudi, tesam se s njima ovdje sastao. Ovdje sam vidiočudnu mješavinu svijeta, koji je ovamo došao dapije ovu vrlo ljekovitu vodu. Ovamo dolazi ljetisvijet sa svih strana, pa čak i iz Austrije. Ranimjutrom možeš vidjeti Bošnjake u čalmama i

dugim fesovima, popove u raznim mantijama,Austrijance u šeširima i druge razne nošnje kakou ruci drže tas i iz njeg piju kiselu ovdu, a onda semirno i dostojanstveno šeću po perivoju. I mismo se među njih umiješali i kušali ovu ljekovituvodu. Voda je kisela i ima puno plina pomoćukoga izlazi iz zemlje kao vodoskok. Ovu vodupije svijet u velikoj mjeri iz tasova, lijevaju je uboce i šalju čak u Austriju. Ova je voda vrlo dobrosredstvo za otvor. Ali čudno je što svako drugosredstvo za otvor slabi stomak i crijeva, dok ovavoda uprav protivno djeluje. Ona jača stomak ipovećava apetit. Ranim jutrom napije se čovjekove vode do mile volje i popije bijelu kafu, s oso-bitim apetitom ruča, a onda jedva dočeka veče-ru. Zainteresovalo me je da ova voda ima dvaoprečna svojstva: otvaranje i hranjivost, te samza to pitao jednog liječnika. Ovaj mi odgovori daova voda nije još tačno analizirana, te se i tatajna još ne zna, ali svakako u njoj ima magnezi-ja i željeza. Kratko rečeno, ovo je krasna i proku-šana ljekovita voda. Kao što zimi idu ljudi iz Cari-grada u tople krajeve Italije, trebalo bi još višeovamo dolaziti za ljetne sezone. To ne bi bilo niteško: Dunavom i Savom do Broda, a ondaovamo kolima. Gospodine, dosta je idile, a sadmalo i o poslu.

Nakon što smo nekoliko dana prouživali naKiseljaku, početkom rebi-ul-evvela (oko 20.srpnja) dođosmo u Sarajevo. U Sarajevu smosaznali da general Salih paša dolazi s ferma-nom, te smo odmah odredili komisiju, koja ćepregledati knjige rođenih. Ovom smo prilikomispitali i raspoloženje sarajevskih mladićaprema vojništvu i uvjerili smo se, da je isto kaopred tri - četiri mjeseca i da nije ništa jenjalo. Dase uzvišeni ferman dočeka, poslali smo u susretkumpaniju konjanika. Pozvali smo u Sarajevoprvake iz raznih mjesta Bosne, Hercegovine iNovopazarskog sandžaka. Pozivu su se odazva-li, a oni koji nijesu došli ispričali su se i poslalisinove da se upišu u vojsku. Kada smo tačnoznali da će Salih paša stići u Sarajevo 14. rebi-ul-evvela (6. rujna), postavili smo čadore na jed-nom vrlo lijepom mjestu tri četvrt sata udalje-nu od Sarajeva. Mi smo otišli onamo sa svimzvaničnicima u uniformi. Poslali smo još dvijekumapnije vojnika u susret. Pošto smo onamootišli, stigao je i Salih paša i odsio u čador, kojije za nj još prije bio priređen.

Budući da je previšnji ferman nekoliko mje-seci zakasnio, to su se počele širiti lažne glasine,koje su proturali neki agenti na našoj granici. Odonih naših činovnika, koji službuju na granici,otišao je jedan na liječenje u Austriju, a slučajnoje valija iznajmio kuću Zagradom, i to samo radi

60


promjene zraka. To su oboje dovodili neki u vezus glasinama o komešanju u Krajini. Salih paša ječuo, još putujući Dunavom i Savom, da je u Bosnibuna. Sve su ove glasine proturali stranci, kojine žele da se u Bosni zavede red. Doduše se uBosni opažala neka uzrujanost, koja se ne možezvati bunom, a prouzročila ju je promjena prili-ka, te je ono napeto stanje prirodno, jer Bosnapreživljuje prelaz iz staroga doba u novo. Sve štoima na srijedi jest to da je u dušama nekih ljudizavladao strah bojeći se da ne nastane nepo-voljno stanje, jer iz iskustva znaju da je nekoli-ko puta popis vojske prouzročio bunu.

Taj je dan izašlo nekoliko hiljada ljudi pješkei na konjima izvan grada, da vide bataljon što jesa Salih pašom došao. Pošto nijesu neki odličnijiljudi izašli sa građanima na doček, mnoge je tobacilo u brigu, jer su držali da je bolest, kojom seispričaše, izmišljena. Na licu onih prvaka, koji suizašli na doček, mogao si vidjeti kao da su pošlizubaru da vade zube i kad su došli na lice mjesta,pokajali se. Slučajno se desilo da je deset danabilo vrlo rđavo vrijeme u Sarajevu, a nebomutno. Toplomjer pao na 5° ispod nule, a obliž-nja brda prekrio snijeg. I upravo ovaj dan počelovedriti od one strane, s koje vodi put iz Broda uSarajevo, zrak se počeo rastapati, a nebo vedriti,kao da je svjetlost uzvišenog fermana rastjeralaguste oblake i tmine. U času kad je Salih pašaodsio u svoj čador, nebo je bilo posve čisto ivedro. Mnogi je svijet držao ovo kao dobar znak sBožje strane. Da rastjeram oblake, koji su se oku-pili u glavama nekih ljudi i raspoložim sakuplje-nu svjetinu, odlučio sam se progovoriti narodu.Kada se Vali paša sa ostalim činovništvom i prva-cima uspeo na jedno poviše mjesto pred čado-rom i Salih paša stade uz nas držeći ferman naprsima i čuvajući ga kao dušu svoju. Hiljade ljudiokupi se oko nas i sve upiraše svoje poglede knama i očekivaše našu riječ. Ovdje donosimgovor, koji sam tom zgodom izrekao.

Govor:Ovdje sakupljeni prvaci jezgra su cijele

Bosne i Hercegovine, pa moj govor, što sam gaizrekao, tiče se cijelog bosanskohercegovačkognaroda. Govor glasi: “Oni koji poznaju povijestznaju da je Bosna dala državi i narodu velikibroj ljudi, koji su vrlo zaslužni po narod i državu.Sve do u zadnje doba bilo je znamenitih Bošnja-ka na svakom polju. Među velikim vezirima zau-zima jedno od prvih mjesta, dapače prvo mje-sto, Mehmed-paša Sokolović. Jedno od velikihnjegovih djela svakako je višegradski most, kojise sada u zdravlju Njegova Veličanstva poprav-lja. U skoroj prošlosti velike je usluge učinio

Osmanlijskoj Državi Džezar Ahmed paša, koji jetakođer bio Bošnjak. Ukratko rečeno, Bošnjacisu davali kroz 3-4 vijeka zaslugom svoga pošte-nja glasovite i vrijedne državnike. Ali od nazadkojih 40-50 godina pojavila se u vama neka vrstmlitavosti. Ako tome tražimo uzroke, možemoih naći. Da li su Bošnjaci izgubili krasne osobinei vrline svojih pređa, koje su od prije imali? Ne!Pošto su Bošnjaci moji vrlo bliski zemljaci, poz-navao sam njihovu narav i volio sam ih još iprije. Već je više od godine dana kako boravim uovim krajevima kao mufetiš, te sam imaodovoljno prilike osvjedočiti se da ovaj svijet nijepromijenio svoja bitna svojstva i lijepu narav.Ja sam po zanimanju historik, pa mi je poznati-ja prošlost vaše države nego vama, a pošto semoja služba sastoji u inspiciranju ovih krajeva,to mislim da sam i sadašnje vaše stanje točnoproučio i da vas bolje poznajem no vi sami sebe.I da sam došao u drugom svojstvu među vas, nebih vas mogao upoznati i proučiti u ovoj mjeri.Budući su kuće po vašim selima raštrkane pobrdima, to se može reći da ovdje uopće nemazločina, ubojstava, obeščašćenja i sličnih, kojine dolikuju čovjeku kad se još usporede s dru-gim krajevima. Već samo to dovoljan je dokazkako lijepu narav posjeduje ovo stanovništvo.

Vi ste unuci i zaista dostojni nasljednici onihBošnjaka koji su živjeli pred tri-četiri vijeka. Ali spromjenom vremena i prilika, i samim načinomuprave, nastale su ovdje među stanovništvomtakođer neke promjene i anomalije, te vi danassličite knjizi čije su korice pokvarene, dok jesadržaj ostao isti na zdravu i čistu papiru. Valjasamo promijeniti korice, pa će opet biti knjigakao i prije. Te su korice ovaj uzvišeni ferman!Mome službovanju među vama primiče se kraj ipribližuje se vrijeme da se s vama rastajem iodlazim. Ja sam s vama vrlo zadovoljan i pono-sim se time što se s vama rastajem baš u onomčasu, kad se izvršava jedan vrlo sretan i koristančin, a to je izvršavanje uzvišenih naloga ovogprevišnjeg fermana. Ovaj je veliki i slavni fer-man za Bosnu Sunce, koje se istom rađa, a nje-gova svjetlost jesu trake naklonosti njegovaveličanstva, našeg uzvišenog vladara. Ako Bogda, vi ćete moje navode posvjedočiti i čim se fer-man pročita, doznaćete u kolikoj je mjeri naklo-njena milost Njegova Veličanstva spram vas.Osoba koja je donijela ovaj uzvišeni ferman zovese Salih, a to znači dobar čovjek, pa se i po tomemožemo nadati dobru. Ja sam uvjeren da ćepotomstvo blagosivljati sve one koji su sudjelo-vali u ovome poslu. Ja se danas smatram sret-nim, jer sam i ja u ovome poslu sudjelovao”.Pošto većina prisutnih Bošnjaka nije razumjela

turski, to je predsjednik zemaljskog vijećaAbdullah efendija Uzunić svojim gromkim gla-som izrekao govor na njihovu jeziku. Kao odgo-vor od njihove strane rečeno je ovo:

“Gospodine, narod kaže da mi ne tvrdimo ine kažemo da smo dostojni hvale u onoj mjerikako vi rekoste, ali smo vam svi zahvalni što onama tako mislite. Primijetiti nam je samo toda iskvarenje korica i njihov popravak ne ovisi onama, to je stvar knjigovešca“. Kad je ovorekao, svi smo se morali nasmijati. U ovomeopćem raspoloženju naređeno je pukovniji damaršira. Od jednog do drugog kraja pukovnijebilo je podosta puta. S jednom ovakovom puko-vnijom ušli smo u grad i uzvišeni ferman done-sen je u konak. Dva dana kasnije, tj. 17. rebi-ul-evvela, u subotu, pročitao je Vali-paša previšnjiferman na Atmejdanu pred vojarnom. Cijeli jemejdan bio pun svijeta. Pred sakupljenom sampublikom izrekao ovaj govor:

“Nije potrebno govoriti o Bošnjacima juna-cima u raznim ratovima, jer o tome govori povi-jest. To je svuda poznata i utvrđena činjenica.Manjkala im je samo vojnička vježba. Evo sesada pročitao ferman, kojim se Bošnjacimaotvara i taj put. Današnjim danom počima zastalno novo doba u povijesti Bosne i Hercegovi-ne. Da je vježba potrebna može se dokazati išeriatskim dokazima, to shvaća zdravi razum, ai iskustvo potvrđuje. Dobar dio ovdje prisutnihdobro znade kako je potrebna i korisna vježba iregularna vojska, a među Hercegovcima ih jevrlo malo koji to ne znaju. Osobito dobro znademostarski muftija, koji je bio do zadnjeg danarata zajedno s Derviš pašom, pa je vidio šta jeregularna vojska. I sa šeriatskog gledišta možese dati dovoljno razjašnjenje.

Nakon ovoga moga govora rastumačio jemostarski muftija ovaj ajet: In- nallahe juhibu-liezine jukatilune fi sebilihi saffen ke ennehumbunjanun mersus. Ovom je prilikom lijepo ocr-tao korist vježbe i skupnog marširanja vojske.Iza svega ovoga je travnički muftija Dervišefendija izrekao dovu iskreno i pod derviškinačin, a i sarajevski muftija rekao je jezgrovitudovu. Kad su muftije svršile svoje dove i prijenego se prekinuo glas iskrenih amina, što serazlijegahu iz grla toliko hiljada ljudi, uskliknu-še vojnici (pješaci i konjanici, koji su stajali uredovima: padišahun čokjaša! (živio car!). Ovoje još više oduševilo Bošnjake. (...)

Sarajevo, 20. rebi-ul-evvela 1281.hAhmed Dževdet

Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, KnjigaIV, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991, 339. s.

61


BEHAR 109

62


Godine 2002. saznao sam za dotadnepoznati putopis o Bosni i Hercegovinikoji je napisao geolog iz Lunda dr. AugustHeimer (1863-1930). On je u avgustu i sep-tembru davne 1903. godine u sklopu inter-nacionalne geološke ekskurzije koju jeorganizirala Austro-Ugarska proputovaokroz BiH od Brčkog do Jadranskog mora, asvoja zapažanja objavio godinu dana kasni-je u knjizi pod naslovom ”Genom Bosnienoch Hercegovina” (Kroz Bosnu i Hercegovi-nu). Putopis je bio nepoznat i postoji samopar primjeraka u Švedskoj.

Budući da mi se knjiga učinila veomazanimljivom, pošto predstavlja viđenjenaše zemlje okom jednog Šveđanina prijecijelog vijeka, preveo sam je na bosanskijezik i objavio 2004. godine kao jubilarnoizdanje - 100 godina poslije njenog izdanjana švedskom jeziku.

Radi se o vrlo interesantnom svjedoče-nju švedskog geologa dr. Augusta Heimerakoji je na vrlo slikovit i prijemčiv načinpredstavio BiH u svim segmentima njenogživota: od običaja, kulture, privrednog živo-ta, narodnih nošnji, do izgleda njenih gra-dova i jedinstvenih prirodnih ljepota.

O bosanskim muslimanimaMusliman, po prirodi naklonjen kon-

templativnom načinu života, veliki je prija-telj prirode i posjeduje sposobnost da tako-đer i u nabijenom uličnom metežu nađemjesto s kojeg se ima sjajan pogled, pa

poslije toga određuje plac kuće koju misligraditi. Pokoravajući se religioznom običa-ju, koji zabranjuje ženi da se pokazuje predstranim pogledima, on dijeli kuću u dvadijela: haremluk, ženski odjel, zatvoren zasvakog stranca, i selamluk, domaćinov stan(muški odjel, ali i odjel gdje se gosti prima-ju op. prev.). Za učesnike naše ekskurzijeotvarali su muslimani u više sela i gradovasvoje selamluke, nakon što su žene prvobivale obaviještene o posjeti i stigle sepovući. Međutim, dame koje su učestvova-le u ekskurziji, dobile su pristup i u harem-luke.

U močnijim porodicama izvedena jedvodijelnost na takav način da jedna pose-bna zgrada duž ulice čini selamluk, a jednaiza postavljena, i od prve razdvojenazidom, haremluk. Natkrivena drvena stazapovezuje oba odjela međusobno. Akočovjek nije imao sredstava da gradi takobogato, morao je u istoj kući napravitioboje, haremluk i selamluk, te je tada obi-čno gradio jedan zid duž ulice, pa je i na tajnačin opet sve što se događalo u kući iokolnoj avliji bilo van domašaja radoznalihpogleda.

Kroz vrata, postavljena na sredini duga-čke strane, ulazi se unutra u jedan prolaz načijim stranama se nalaze dvije prostorije:kuhinja i magaza. Ova druga je građenatako da je potpuno zaštićena od požara, pase tamo nose pri požaru sve skupocijenostii prava je rijetkost da magaza nekad nije

ispunila svoju svrhu. Za vrijeme oštrih zimaporodica ima običaj boraviti u tom prizem-lju, gdje debeli zidovi, mali prozori i vrata,nizak plafon i kaljeva peć sprečavaju hlad-noću. U proljeće, kada sunce sa svojimtoplim zrakama ponovo preuzme vladavi-nu, preseljavaju se gore na sprat koji imatanke zidove i čiji skoro neprekinuti redprozora posvuda upušta zrak i svjetlost.

Uređenje soba stana jednako je origi-nalno kao i svrsishodno. Od pokretnognamještaja bosanski musliman posjedujemalo. Ne uzimajući u obzir posuđe (servi-se), čine ga određen broj često skupocjenihćilima koji pokrivaju svaki palac poda,posteljina i nekoliko izrezbarenih škrinja.Zidovi u prvoj i najvećoj sobi ukrašeni susatom, ogledalom, nekolicinom levhi (slikesa citatima iz Kur’ana) i oružjem raznihvrsta, koje predstavlja vlasnikov ponos.Ostali namještaj je u skladu sa sobnomarhitekturom i s njom se stapa u jednu ugo-dnu domaću cjelinu.

Plafon, obično od drveta, bogato jeukrašen slikama i rezbarijama. U sredini senalazi šestougla ili osmougla rozeta oprem-ljena s jednim umješnim pozlaćenim me -talnim dugmetom. Bogato izrezbarenizidni ormar (dolaf ), koji doseže čak do pla-fona i zauzima cijeli jedan zid, daje toj inačejednostavnoj sobi bogato obilježje. Krajzida najbližeg ormaru stoji kaljeva peć, apored nje se nalaze vrata koja vode dobanjice, jedne male prostorije namijenjene

Dr. August Heimera

Kroz Bosnui Hercegovinuilustrirani historijski, geografskii etnografski opisPriredio i preveo sa švedskog: Izet Muratspahić

63


BEHAR 109

za ritualna pranja tijela. Duž ostala obazida, koji su bijelo okrečeni, pruža se dugdivan (minder), koji je napravljen od drve-nih klupa, prekrivenih madracima, perina-ma i prekrivačima za krevete. Prozori uharemluku su opskrbljeni sa čestim drve-nim ili gipsanim rešetkama (mušepcima),bogato ornamentiranim i šarenoliko glazi-ranim slijepim oknima, koja sprečavajusvaki pogled unutra.

Ova, gore opisana izuzetno praktičnavelika soba, predstavlja kako primaću, tako isobu za objedovanje, te spavaću sobu. Gostkojem je odobren ulaz sjeda na divan. Obrokse servira na velikoj okrugloj bakarnoj tepsi-ji (demirliji) koja stoji na jednom malomstolu (peškunu), oko kojeg svi koji će obje-dovati kleknu na koljena. Uveče se uzimajumadrace i perine iz njihove ostave i prostirupo podu. Na taj način jedna jedina soba jedovoljna za dnevne životne zahtjeve.

Poligamija je dozvoljena, ali u stvarno-sti jedva da egzistira. Pretpostavlja se daima jedva tuce muslimana u Bosni kojiposjeduju više od jedne žene, a gdje je to islučaj, moralo se osnovati posebno doma-ćinstvo za svaku suprugu. To uzrokuje izda-tke, te je zato čovjeku možda i više nego

dosta jedna žena. U kući nisu upravljanje igrdnje ženi nikako nepoznati. Najčešće jeudata žena veoma vrijedna i kućnica, a onemuslimanke koje odrijemaju svoj dan nasvilenim jastucima, piju šerbe, puše cigare-te i provode život u besposlenom ”dolce farniente” su rjeđe nego kod nas supruge, kojese ne trebaju brinuti o svom domaćinstvunego se samo baviti svojim zadovoljstvomi osobnom toaletom. Muslimanke u Bosnimanje su povlaštene nego njihove evrop-ske sestre, budući da nemaju pozorišta ilikoncerata da posjećuju. One uglavnom nedobijaju nikakve društvene zabave. Jedinouzajamne posjete ili izleti na lijepa prirodnamjesta u okolini, gdje se tada održava tefe-rič (piknik), čine prekid jednoličnosti njiho-vog života. Ali, nešto što se mora pohvalitikod bosanskih muslimanki je njihov osjećajreda, radinost, njihovo umijeće u ručnojradinosti, posebno vezovima, i – poslje-dnje, ali ne i manje važno – uzoran odgojkoji pružaju svojoj djeci. Više učtivije iodgojenije djece nego te muslimanske – ato važi u glavnini, također, i za kršćanskubosansku djecu – ne može čovjek naći unekoj zemlji. Bezuvjetna poslušnost,respekt i poštovanje prema roditeljima je

jedna od prvih i najplemenitijih zapovijedi;onaj koji ih prekrši bude isključen iz svakogdruštva. Školsko obrazovanje je relativnojoš rijetkost, ali srčano i duševno obrazova-nje sreće su svugdje i čini se da je u tomsmjeru islam izvršio vrlo odgojnu aktivnost.

Obično se u Evropi – kad se na Balkan-skom poluotoku priča o Evropi misli se uvi-jek na zemlje smještene sjeverno od Duna-va i Save – imaju skroz pogrešne predo-džbe o muslimanskom unutrašnjem životu.Radije se slušaju opisivanja turista koji su ilipovršno ili nisu nikako vidjeli ono što opi-suju i koji uljepšavaju svoje pričanje s avan-turama koje nikad nisu doživjeli, nego onikoji stvarno poznaju prilike. Moraju se,zapravo, lišiti muslimanske zemlje i njihovistanovnici jednog dijela onog nimbusa kojiih je dosad okruživao i bez daljnjeg kazatinam da su Muhamedovi ispovjednici uBosni i Hercegovini, usprkos poligamiji,unatoč izolaciji žena i drugom, meso našegmesa, te da čovjek kod njih nalazi najvišeono što karakterizira naš narodni život.Jedino im jedan veliki dio poroka nedosta-je, ali to valjda nije neka greška.

Ulomak iz izdanja “Drine“, Uppsala, 2004.

64


Tokom tri godine boravka u Bosni i Her-cegovini, od septembra 1879. do septembra1882., oficir austro-ugarske vojske EduardLoidolt, tada poručnik po činu, naslikao je136 akvarela malog formata koji su postalivlasništvo gospodina Hery Schaefena, ban-kara i kolekcionara u Zürichu.1 Već u prvomsusretu s ovom zbirkom akvarela stiče sedojam da je oficir i slikar Eduard Loidoltpokazao široko interesovanje za razli-čite teme i motive tadašnje bosanskezbilje.

Pošto je većinu svojih akvarelasignirao, datirao, a neke i šire opisao,njegova zbirka akvarela mogla bi seposmatrati i pratiti na dva načina: hro-nološkim redom, što bi omogućilo dapratimo njegovo kretanje i boravak pomjestima ili po tematskim cjelinama.Iz raspoloživih podataka vidi se da jeEduard Loidolt došao u Sarajevonakon završene Škole za kadete uBeču septembra 1879. i bio raspore-đen u komandu 1. schlesisches Infan-terie Regiment. Izgleda da Eduard Loi-dolt nije odmah po dolasku počeo sli-kati akvarele, jer u sačuvanoj zbirciprvi datirani akvarel nastao je 24. apri-la 1880. godine. Sudeći opet po signa-turama, najduže je boravio u Sarajevu,gdje je nastao najveći broj akvarelainspirisanih nekim motivom ovog lije-pog grada i njegove okoline.

Za vrijeme kraćih ili dužih logorovanja ivojnih ekspedicija u planinskim predjelimajugoistočne Bosne, nekad i u teškim vremen-skim uslovima i opasnostima, Loidolt je sli-kao male akvarele nastojeći zahvatiti širokeplaninske vedute. Tako je za relativno krat-kog boravka u Bosni i obavljajući svoje časni-čke dužnosti, Loidolt napravio do tada najve-ću zbirku akvarela o Bosni, predstavljajućinajširu i najraznovrsniju sliku Bosne, njenihkrajolika, gradskih veduta, ljudskih likova isvakidašnjih scena. Stoga ova zbirka pred-

stavlja dragocjeno vrelo podataka, kako zahistoričare umjetnosti, tako i za etnologe idruge istraživače kulturne historije.

Eduard Loidolt nije bio prvi slikar stranacu Bosni i Hercegovini. Bosnom su proputova-li, ili u njoj kraće boravili, mnogi putnicipočev od Benedikta Kuripešića koji je, putu-jući u delegaciji njemačkog cara početkom16. stoljeća za Istanbul, u svom putopisu

objavio nekoliko grafika bosanskih gradova -pa sve do arheologa Arthura Evansa i njego-vog brata Louisa, koji su proputovali Bosnomza vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875. -1878. bilježeći svoja opažanja i perom i crte-žom.

Prije austro-ugarske okupacije Bosne,kojom su uneseni i ustanovljeni novi zapa-dno evropski standardi i u oblasti umjetnosti- u sredinu sa četverostoljetnom islamskomtradicijom - bilo je, istina rijetkih, pojava sli-karstva koje bi mogle biti bliže zapadnim,nego istočnim uzorima. To su dva domaća

slikara: Mustafa Juzbašić, koji je djelovaopolovinom stoljeća i napravio portreteaustrijskog i ruskog konzula i, što je rijetko,jedne dame, supruge Riza-bega, te neštopoznatiji i mlađi hadži Mustafa Faginović kojije takođe djelovao u 19. stoljeću Rad Musta-fe Faginovića još uvijek se može provjeriti povedutama Meke i Medine koje je izveo naistočnom zidu Miščine džamije u Sarajevu. Ada je bio poznati portretista, može se takođeprosuđivati po jednom sačuvanom portretuTopal Šerif Osman-paše kojeg je potpisao napoleđini

Prije Eduarda Loidolta, a sa austro-ugar-skom vojskom, stiglo je nekoliko slikara, odkojih su neki bili oficiri, školovani za vojnuslužbu, a neki su pohađali i umjetničku aka-

demiju. Međutim, i oni sa vojnom nao-brazbom imali su u tim vojnim školamaslobodno crtanje kao obavezan pred-met. Još za osmanske vlasti u Bosni, uvojnoj školi, poznatoj Idadiji, slobodnocrtanje predavao je Mustafa Faginović.

Na vojnim školama i akademijamau Austro-Ugarskoj su nastavu slobod-nog crtanja vodili i poznati umjetnici.Čak je i naš slikar Eduard Loidolt, posli-je boravka u Bosni i Češkoj i poslijepohađanja Akademije likovnih umjet-nosti u Beču 1887.-1888., postavljen zaučitelja slobodnog crtanja u Vojnojvišoj realnoj školi, 1892., te učitelj slo-bodnog crtanja na Vojnoj akademiji uWiener Neustadtu, a 1894. i na Terezi-janskoj vojnoj akademiji u WienerNeustadtu.

Sa austro-ugarskom vojskom odpoznatijih slikara u Bosnu je došaoFerdo Quiquirez koji je naslikao Prelaz

austro-ugarske vojske u Bosnu, predstavivšina slici ponizne domaće uglednike kakodobrodošlicom dočekuju glavnokomandu-jućeg generala Filipovića i njegovu pratnjuna Savi što zapravo ne odgovara istini, jer sezna da je austro-ugarska vojska naišla na jakotpor samoorganizovanih Bosanaca. Quiqui-rezovi crteži iz putne bilježnice s predstavomdvorova begova Ljubovića i Dedage Čengićapredstavljaju stvarnu sliku Bosne, kako će jevidjeti i dati i Eduard Loidolt.2 Oficir Felicienvon Myrbach-Reinchenfeld, samo godinudana stariji od Loidolta, učestvujući u opera-cijama osvajanja Bosne, slika bojeve u Sara-jevu na Debelom brdu, Pod Sedrenikom, PredBegovom džamijom, Pod Goricom, Na Hiseti-ma, Pred Magribijom džamijom.3 U operacija-ma zauzimanja Sarajeva učestvovali su iLadislav Eugen Petrović, Theodor Breidwiser

1 Ljubaznošču vlasnika, gospodina Hery Schaefera, zbirku akvarela iz Bosne i Hercegovine od Eduarda Loi-dolta objavio je u ediciji Bošnjačkog instituta u Zürichu gospodin Adil Zulfikarpašić.

2 Pohađao je, takođe, Kadetsku školu kao i E. Loidolt, potom Vojnu akademiju, pa kao gost Umjetničku aka-demiju u Beču. Bio je poslije profesor crtanja na Kadetskoj školi u Beču.

3 Lj. Mladenović, Građansko slikarstvo u Bosni i Hercegovini u XIX veku, Sarajevo 1982 (str. 28-30)

Eduard LoidoltPiše: Ibrahim Krzović

U ono malo prostora što ga u vojničkomrancu stroga vojna disciplina ostavlja čovjekupod oružjem za stvari privatne i lične ne malibroj soldata Austrougarske Monarhije, čije sutrupe odluka ma Berlinskog kongresa. 1878.godine, krenule u osvajanje Bosne i Hercegovi-ne, uz pisma porodice, uz amajlije za čuvanježivota, uz sitne uspomene, uz britvu za brijanje,nosili su i ponešto pribora za crtanje, četkice zaakvarel, skicen-blok i slične materijale. Zahvalju-jući, eto, toj privatnoj strasti ponekog oficira ivojnika ostali su nam o vremenu aus trougarskogpohoda na Bosnu i Hercegovinu dragocjenizapisi - olovkom, perom za tuš i akvarelskom čet-kicom - mnogih bitaka u kojima su Bosanci i Her-cegovci svojim herojskim otporom pokušali zau-staviti nastupanje vojne sile K und K monarhije injen prodor prema jugu Balkana. Do danas sunam ostali, tako, mnogi crteži i akvareli, više ilimanje spretno urađeni, o borbama širom Bosne,po gradovima, o bitkama po sarajevskimmahala ma, otporu stanovništva, odmazdama,strijeljanjima i vješanju istaknutih boraca protivokupatorskih jedinica i sl. Nemaju ti radovi nekuosobitu likovnu vrijednost. To su uglavnomnepretenciozne skice, ali i dovršene realizacije,rađene rukom više ili manje darovitih amatera,ali svi ti radovi nose izuzetno mnogo dokumen-tarnosti i faktografije, na čiji je značaj,kada se radi o istoriji Bosne, o našim osvr-tanjima prema našoj bližoj ili daljoj pro-šlosti, suvišno bilo kakvo ukazivanje.

Zahvaljujući tim crtežima i uglavnomamaterskim sličicama, mi danas možemosa dosta sigurnosti naslutiti i znati kako sutekli događaji u Bosni za vrijeme ratnihoperacija, kako je Bosna osvajana, šta jebilo na ulicama, sokacima, kako se Saraje-vo branilo, kako je paljeno, kakav je biootpor, kakvo oružje, kako je konjica caraFranje II jurišala na gotovo goloruke, alihrabre branitelje Sarajeva i Bosne. itd. Natim likovnim bilješkama, o ratnim zbiva-njima u Bosni potkraj sedamdesetihgodina prošlog vijeka, što je inače karak-ter istika slikara-amatera, ostali su vrločitko ispisani potpisi samih autora tihradova. Čak uz precizno navođenje danamjeseca i godine nastanka rada, eto, uka-

zuje da su ovi slikari – vojnici duboko osjećalisvoju ulogu kao hroničara i registratora događa-nja u kojima su i sami bili aktivni učesnici. Taj smi-sao za faktografiju i njeno precizno datiranjedaje ovim radovima vrijednost izvornih doku-menata, a oni su, možda bi se moglo reći, i jedanod prvih susreta Bosne sa mentalitetom jednedruge provenijencije, konkretno, susret sa ljudi-ma srednjoevropskog (austrougarskog) kultur-nog kruga, čije su odlike, uz ostalo, naglašeniracionalizam i puni respekt prema faktografiji.

Radovi ovih slikara-amatera-vojnika su zatoprebogati podacima o mnogim vidovima životau tadašnjoj Bosni i Hercegovini, što sa istorijsko-faktografskog i uopšte kulturološkog stanovišta,sam likovni aspekt, odnosno likovnu vrijednostovih crteža i akvarela, čini manje značajnim i pre-sudnim. Pa možda bi se moglo, naravno vrlopojednostavljeno, reći i to da je i dobro sa fakto-grafskog i kulturološkog stanovišta što ovi rado-vi nisu djela autora većeg dara i višeg profesio-nalnog obrazovanja i iskustva, jer bi tada njihovadragocjena faktografska izvornost svakako bilapotisnuta kreativnošću, pa samim tim bila i zna-tno manja i siromašnija.

Istoričari umjetnosti, a među njima posebnoLjubica Mladenović (Lj. M.: Građansko slikarstvou Bosni i Hercegovini u XIX veku. IRO “Veselin

65


BEHAR 109

Edmund Misera iz Beča, te J.J. Kirchner. Na šest odosam sačuvanih akvarela Breidwiserapredstavljene su borbe u Sarajevupokazujući žestinu otpora Bošnjaka -ljudi, žena, djece koji su se borili i bra-nili ulicu po ulicu, kuću po kuću, adva akvarela - epilog borbe, izvršenjesmrtne kazne nad vođama otporaVješanje Hadžijamakovića i StrijeljanjeAbdulah ef. Kaukčije na Gorici. O J.J.Kirchneru se malo zna. Zna se da jebio poručnik VII pješadijske divizije,da je ostavio najviše crteža, akvarela islika. Najbliži je po obimu i karakteruopusa Eduardu Loidoltu. U njegovimradovima ima scena bojeva u kojimje učestvovao a najviše je ipak vedu-ta mjesta i motiva Sarajeva.4 Pošto jeKirchner u Sarajevu od 1878. i poštoje otišao iz Bosne poslije Loidolta(1884), Loidolt ga je morao poznavatii kao slikara, i kao oficira istog ranga,pa mu je mogao biti primjerom da sei sam posveti slikanju Sarajeva, okojem je Arthur John Evans zapisaoda je “biserni i smaragdni vrhunac ori-jentalne mašte”. U Loidoltovomopusu ima jedan nesignirani laviranicrtež Vratnička ulica koji je po svemubliži maniru Kirchnerovih radovanego Loidoltovim, pa bi se mogloraditi o nekoj razmjeni radova ovadva oficira i vrlo aktivna slikara u Sara-jevu početkom osamdesetih godina.

Osim njih, u to vrijeme ili neštokasnije, po Bosni su se kretali i njenemotive slikali: Franz Schlegal, JurijŠubic, Antal Kerešteši, RichardAsman, Paul Reinfeinste, RudolfBernt, Edmond Emil, Gotorbe, HaryGyula, Johan Varone, Thomas Taylor,D. Oylvey i E. Misera, a do kraja 19.stoljeća pojavilo se još dvadesetakslikara.5

Piše: Vefik Hadžismajlović

4 Izdao je knjigu crteža Bosnien in Bitdund Wort v. Schveiger-Lenchenleld,Wien, Pest, Leipzig 1879. sa 20 crteža.Francuz Theodor Valerio bio je u Bosni1845. i u ‘Uspomeni iz Bosne’ predstavioje jednu Pastiricu s fesom i stadom, 1852.Dvije bosanske Ciganke, i Bosansku igra-čicu. Hrvatski slikar Vjekoslav Karaš šetaoje po Travniku, Sarajevu u ‘ilirskom odije-lu’, radio je portrete Omer-paše Latasa injegove kćeri. Češki slikar Jaroslav Ćer-mak naslikao je Hercegovačko roblje, aengleski konzul Wiliams Holmes nasli-kao je akvarelom Sarajevo gledano sGorice. Lj. Mladenović, nav. djelo 13-20.

5 LJ. Mladenović, nav. djelo 37-44.

Masleša”, Sarajevo, 1982), bavili su se ovimperiodom, kada počinje građansko slikarstvou Bosni i Hercegovini, pa su na osnovu saču-vanih radova ukazali na nekoliko imena, više-manje profesionalaca slikara - ilus tratora uuniformama austrijskih soldata, viših i nižihčinova. Pominju se imena, na primjer, jednogBečlije Teodora Brajdvizera (Th. Breidwiser)koji je imao određeno akademsko obrazova-nje. U Bosni je slikao bitke, osva janja, uličneborbe u Sarajevu. Tu je i češki slikar FrantišekBohumil Zvežina (F. B. Zverina), koji je kao ofi-cir učestvovao u borbama protiv bosanskihpatriota. Slijede slikari sa značajnim obrazo-vanjem. kao Herman fon Par (H. Paar), zatim J.J. Kirhner (J. J. Kirchner), po činu lajtnat, paFranc Šlegel (F. Schlegel), Slovenac Jurij Šubic,pripadnik 17. regimente, a za njima, nakonborbi, arhitekta Antal Kerešteši (A. Keresztesi),austrijski rezervni oficir Rihard Asman (R.Assmann), slikar Paul Rajfenštajn (P. Reiffen-stein), francuski slikar - dopisnik E. E. Gotorb(E. E. Gotorbe), Rudolf Bernt (R. Bernt), MađarDjula Hari (G. Hary), student bečke akademijeJohan Varone (J. Varonne), Englez Tomas Tej-lor (T. Taylor), austrijski oficir Eduard Loidolt(E. Loidolt), čija je kolekcija nedavno otkrive-na i objavljena u knjizi “Akvareli iz Bosne i Her-cegovine I880-I882”, u izdanju Bošnjačkoginstituta Cirih, 1999.

Posebnu skupinu ovih stranaca - slikaračine ilustratori okupljeni oko časopisa Nada,među kojima se posebno ističu imena Evaldai Lea Arnta (E. L Arndt), Ludviga Kube, IvaneKobilce, Ane Linker (A. Lynker), MaksimilijanaLibenvajna (M. Liebenwein), Karla Libšera (K.Liebschera) i mnogih drugih.

Među slikarima-amaterima, koji se poja-više u Bosni tek što topovi umuknuše i tek štose po osvajanju Bosne, austrougarske okupa-cione trupe smjestiše u prve garnizone ikasarne, bio je i austrijski oficir - natporučnikEdmund Misera, za čije smo ime tek nedavnosaznali, a koji je za vrijeme svoga boravka uBosni i Hercegovini, od 1879 do 1883 godine,službovao u Mostaru. Dosada se za ovog sli-kara-amatera-vojnika znalo da je slikao poDalmaciji i Boki Kotorskoj. Naime, u Katalogumuzejske zbirke Povijesnog muzeja Hrvatske(Gradovi i krajevi na slika ma i crtežima odI800 do 1940, Zagreb. 1977 god.) naveden jepodatak da je Muzej došao u posjed 48 akva-rela sa motivima iz Dalmacije i Boke Kotorskeiz godina 1880 do 1898. U kasnijem tekstusaznajemo da je kolekcija ovih akvarela otku-pljena 1972 godine od vlasnika jedne pariškegalerije - galeriste Avde Hromića, koji je zna-tno veći broj Miserinih akvarela otkupio od

muža neke Miserine rođake.Ova rođaka je, naime, prilikom svoje

udaje, Miserine akvarele donijela u Pariz, anjen muž je, eto, da li poslije njene smrti,našao za njih kupca u pariškom galeristibosan skog porijekla. Ovaj galerista je, čini se,podijelio Miserine akvarele (njih oko stoti-njak?) na dvije grupe. Jednu grupu čine akva-reli sa motivima iz Dalmacije i Boke Kotorske,a drugu - radovi nastali u Bosni i Hercegovini(sa nekoliko motiva iz Boke Kotorske). Prvucjelinu, kao što smo već rekli, otkupio je Povi-jesni muzej Hrvatske (1972 god.), dok ćedruga cjelina dugo čekati zainteresovanogkupca. Galerista Hromić nije prihvatao brojneponude za otkupom pojedinih akvarela, kojesu vjerovatno dolazile od ljudi koji su naMiserinim pejsažima i vedutama prepozna-vali svoj zavičaj, svoj grad, svoj kraj, ili jedno-stavno svoju Bosnu. Za kolekciju se, najzad,dvadesetipet godina nakon prodaje Miseri-nih akvarela na temu Dalmacije i Boke Kotor-ske, zainteresovao gospodin Adil Zulfikarpa-šić, osnivač Bošnjačkog instituta u Cirihu.Otkupom Miserinih akvarela gospodin Zulfi-karpašić je svojoj dragocjenoj zbirci izvornihdokumenata, rukopisa i umjetničkih djelabošnjačke prošlosti dao još jedan značajanprilog – 46 akvarela Edmunda Misere natemu Bosne i Hercegovine, koje je ovaj slikar-natporučnik naslikao za vrijeme svog službo -vanja u Mostaru, 1879.-1883. god. U istomperiodu E. Misera je nemiran duhom i zaljub-ljenik u putovanja balkanskim jugom, izradioi akvarele na temu Dalmacije i Boke Kotorske,koje je, njih 48, otkupio, što je već rečeno,Povijesni muzej Hrvatske, 1972 god., od gale-riste iz Pariza, gospodina Avde Hromića.

U okviru svoga dugoročnog programaširenja i učvršćivanja aus trougarske vlasti nanovim područjima (Bosna i Hercegovina)nove vlasti su, odmah po okončanju ratnihoperacija, počele da sprovode svoj ranijeprecizno pripremljeni plan osmatranja i geo-strategijskog istraživanja terena od Save doJadranskog mora. Zato pojava “zagonetnih”ličnosti, za koje se ne može pouzdano reći dali su vojnici ili slikari ili obavještajni agenti, nijeni slučajna ni neočekivana.

Uz sva ushićenja egzotikom nepoznateBosne, ovi neobični putnici sa skicen-blo-kom u ruci, za koje se bez izuzetka može rećida su bili glasnici i nosioci političkih interesabečkog dvora, obilazili su nove i tek osvojeneteritorije planski i temeljito, s ciljem da ih štobolje upoznaju, kako bi nova vlast, oličena uoronuloj figuri cara Franje Josipa II. bila čvr-šća i trajnija. U tom smislu zanimljiva su

putovanja upravo našeg slikara - amatera -ofici ra Edmunda Misere. Njegovi akvareli,kombinovani sa temperom (gvaš) sa motivi-ma Bosne i Hercegovine dobrim dijelompredstavljaju granična pod ručja okupiranihteritorija, neovisno od toga sa koliko ljubaviih je slikao. Misera je, svakako planski i pozadatku, obilazio granična područja premaCrnoj Gori, pa ga zato vidimo u Trebinju,Gacku, Avtovcu, Fatničkorn polju, ali i upodručjima nedaleko od Metkovića (staraDrijeva), Gabele, Počitelja i dr. Kao artiljerijskinatporučnik, stručnjak za municiju i piroteh-niku, E. Misera je obilazio sa akvarel-blokomfortifikacije i graničarske vojne objekte, slika-jući ih vjerno i detaljistički. Karaula i stražar-skih kula na njegovim je slikama ne mali broj,što samo potvrđuje našu pretpostavku da jeE. Misera uspješno sjedinio svoje vojne duž-nosti i slikarske sposob nosti, tako da se uzpomoć akvarela koje je slikao na svojimputovanjima mogu odrediti pravci njegovihkretanja kao vojnog lica i starješine, saz natistanje pojedinih graničarskih objekata, nji-hov položaj, opremljenost, neki podaci oposadi i sl.

Te Miserine akvarele, naime, možemoposmatrati i kao neku vrstu slikanih izvještajasa njegovih službenih putovanja i obi lazakagraničnih oblasti na jugu K-und-K imperije.Ali, neovisno od niza pitanja koja sebi postav-ljamo u vezi motiva nastan ka ovih akvarela,ovu Miserinu kolekciju možemo posmatrati isa čisto likovnog stanovišta I, bez obzira navojnu stručnost (1911. godine dobio je čingeneral-majora) i političku pozadinu zadata-ka koji su doveli Edmunda Miseru u Mostar,da u njemu službuje od 1879. do 1883. god.,kada napušta Bosnu i odlazi u Lavov, njegoveakvarele na temu Bosne i Herce govine unašem izlaganju posmatraćemo prije svegakao likovne real izacije, ne poričući njihov des-kriptivni i “neprofesionalni“ nivo. Posmatraj-mo, dakle, E. Miseru kao likovnog poslenika istrastnika, a o dominantnoj karakteristici ovihradova na temu Bosne i Hercegovine reklismo već: oni su prevashodno faktografskeskice i deskriptivni zapisi i bilješke, pa se i nji-hova likovna estetičnost i naši kritički sudovio samoj likovnoj vrijednosti ovih radovamogu nalaziti samo u okvirima i kvalita tivnimodrednicama takve vrste slikanja i slikarskeprodukcije. To svakako ne znači da se deskrip-tivno slikanje ne može bliže pratiti i analizira-ti kao čisto likovni čin, neovisno od toga što jefaktografija koja se ovakvim metodom saop-štava primarna vrijednost ovih slikarskihradova.

66


67


BEHAR 109

Edu

ard

Lo

ido

lt

Rifa’ijska tekija na Širokači, 1881.

Izgorjela tekija uz turbe “7 braće”, 1881.

68


Stepenice za Jekovac, 1881.

Bijela džamija sa sahat kulom, 1880.Edu

ard

Lo

ido

lt

69


BEHAR 109

Sultanija džamija - Careva, 1880.Alipašina džamija, 1880.

Kafana na Vratnik Mejdanu, 1880. Edu

ard

Lo

ido

lt

70


Ciganska muzika na Bendbaši, 1881.

Trbušni ples, 1881.Edu

ard

Lo

ido

lt

71


BEHAR 109

Ribolov na Drini II, 1880.

Igrači domina, 1880. Edu

ard

Lo

ido

lt

72

STRANI PUTOPISCI O BIHEd

mu

nd

Mis

era

Konjic, 1880.

Gacko, 1880.

73


BEHAR 109

Edm

un

d M

iser

a

Samostan Trapisti kod Banja Luke, 1881.

Ljubinje, 1880.

74


Cvetana-han istočno od Mostara, 1880.

Trebinje, 1881.Edm

un

d M

iser

a

75


BEHAR 109

Radoslav Lopašić

Bihać i Bihaćka krajina(Mjestopisne i poviestne crtice)Radoslav Lopašić (Karlovac, 20. svibnja 1835. - Zagreb, 25. travnja 1893.) bio je hrvat-

ski povjesničar, po struci pravnik.. Bio je akademik Jugoslavenske akademije znanosti

i umjetnosti, gospodarski podpredsjednik Matice hrvatske i autor velikog broja histo-

riografskih članaka i više knjiga o povijesti Hrvata. U povodu 200. obljetnice oslobo-

đenja Like i Slavonije od Turaka, Matica hrvatska mu 1888. godine izdaje knjigu “Dva

hrvatska junaka, Marko Mesić i Luka Ibrišimović”, a 1890. knjigu “Bihać i bihaćka kraji-

na - mjestopisne i povijesne crtice”.

Ostrožac.Ostrožac. Knezovi Babonic-Blagaji vla-

stela u Ostrožcu. Obćina, župa i plemenaOstrožačka. – Turske navale na Ostrožac;Turci ga konačno osvoje god. 1578. SandžakOstrožki. Kasnije ratne zgode. Bezi Beširevići.Osman-aga Beširević.

Južno od Cazina a sjeverozapadno odBišća, nekako u sredini medju oba pome-nuta mjesta, nalazi se pokraj Une staroda-vni grad i varoš Ostrožac. Danas se brojiOstrožac medju sela kotara Cazinskoga, aima 151 kuću sa 993 muhamedovca. UOstrožcu su dva hodže, trideset ima aga i257 slobodnih vlastnika zemalja. Kuće su uOstrožcu više na okupu, a stari je graddosta velik i prilično sačuvan. Nije tomudugo, što su u njem stanovali bezi Beširevi-ći, turska vlastela u Ostrožcu. Na prvi sepogled opaža, da je grad stariji, nego suTurci u Bosni i u hrvatskoj krajini; on je spo-doban sredovječnim dvorovom u Hrvat-skoj, Dalmaciji i u Gornjoj Italiji. Ostrožac jeponešto na strani, pa u novije vrieme nijetako napredovao, kao što Bihać i Krupa, akoi ima i oko njega dosta dobre zemlje i punonaroda po obližnjih selih. Od potonjih je upoviestnom pogledu znamenito mjestoOsredak na cesti Cazinsko-Bihaćkoj sapodorom starodavne crkve sv. Jurja, koja jedugo služila i kršćanom i Turkom za tvrdju.

Ostrožac je vrlo staro mjesto. LjetopisacIvan Tomašić zove ga “Horosium“ ili

“Hostrosach“, pa kaže, da je gradjen prijeKrsta 405 godina.1 Dakako da to nije izvie-stna godina o postanku grada, ali je dokaz,da su već u u šestnaestom vieku držaliOstrožac vrlo starim gradom. Uviek od sta-rine bili su u Ostrožcu gospodari knezoviBabonić-Blagaji. Držao ga je već god. 1286.Radoslav Babonić, pišući se knezom(“comes“) Ostrožkim. Radoslava starijegsliedio je u gospodstvu Ostrožca RadoslavBabonić mladji, a kad i taj god. 1318. umrie,držao je Ostrožac sin mu Dujmo ili Dujmić.I taj se još g. 1346. pisao knezom Ostrož-kim. Premda su sinovi Dujmovi: Stjepan,Nikola, Ivan i Babo vladali Ostrožcem porodbinskom nasljednom pravu, pa se niesukralju ni iznevjerili, ipak je prevrtljivi kraljSigismund pokušao dva puta oduzetiOstrožac knezovom Babonić-Blagajskim.Ponajprije darova on god. 1396. Ostrožaczajedno sa Krupom bosanskomu banuVuku, bratu Hrvoja Vukčića, a nekolikogodina kasnije pokloni opet Ostrožac svo-jemu vojvodi Franji od Apulije. Proti daro-vnici za bana Vuka prosvjedova u kaptoluZagrebačkom kanonik Stjepan Blagajski,revni zagovornik prava Blagajske porodice.Ban Vuk nije postao nikada gospodaromOstrožca, a o talijanskom vojvodi pripovie-da kasnija listina, da je doduše već držaoOstrožac, ali da mu ga je himbeno izmamio

Grgur, sin Ivana Blgajskoga. S obzirom napromienjene prilike u Bosni po svoj je prili-ci i sam kralj zadovoljan bio, da je takovažan grad, kao što je Ostrožac, ostao urukû Blagajskoga roda. G. 1406. potuži sekralj Sigismund u listini, kako su mu nevjer-ni i nezahvalni mnogi podanici, koje bijašeodlikovao i obilnimi dobri nadario; Blagajupak da su kralju vjerni i za njega zaslužni.Sinovi Nikole Blagaja: Ladislav, Antun i Ivan,pretrpjeli su od Hrvoja Vukčića, od Bošnja-ka i njihovih saveznika Turaka (“perfidorumTurcarum et Bos nensium schismatico-rum“) na hrvatskih imanjih i paleže i otima-čine, ali vjere kralju ne prelomiše. Hrvojebješe Ivana Blagaja uhvatio, držeći ga utamnici, dok se nije silnimi novci odkupio. Sobzirom na takovo držanje roda Blagajskogzajamči kralj Sigismund knezovom Blagaj-skim na novo sva starija darovanja, svezemlje, županije i gradove. Grad i gospošti-nu Ostrožačku potvrdi g. 1441. kralj Vladis-lav posebnom poveljom kao nasljedno obi-teljsko imanje knezu Ivanu Blagaju i njego-vu sinu Nikoli, pa Grguru i Franji, sinovomAntuna Blagaja.

God. 1471. bili su gospodari Ostrožcaknezovi Ivan, Stjepan i Nikola Blagaji, ima-jući uz ostala porodična imanja i dobroPoljanu kod Save medju Jasenovcem i Gra-diškom. Blagajem je u poljani mnogo štetečinio vlastelin Ladislav od Zemča. Kaštelanirečenoga vlastelina Ptičko i Radoje od1 Aktiv za poviest jugosl. knj. IX, str 33.

Čubina uhvate u šumi kraj Save službenikaBlagajskoga Ivana Draškovića, koji je dokaptola Čazmanskoga nosio pisma, što seticahu grada Blagaja na Sani i Ostrožca naUni. Kaštelani otmu pisma, mnogo srebrni-ne i zlatnine i 2.000 jaspre, što je imao Dra-šković uručiti Ani udovi Gašpara Čupora odMoslavine. Valjada su tada propala mnogapisma Ostrožka i gotova sva pisma, što setiču staroga grada Blagaja, jer tih pisamasada ne ima u arhivu grofova Blagaja. Sli-čne otimačine dogadjale su se tada nemalo svaki dan, a nije im bilo lieka u doba,kad je pusta sila odlučivala.

Knezovi Blagaji bili su se zamjerili kraljuMatiji. Po običaju tadanjeg vremena poči-njali su i Blagaji razna nasilja, pa im je raditoga i zemaljski sud kraljevine Slavonije g.1480. sudio. Više godina bili su knezovi Bla-gaji lišeni kraljeve milosti. G. 1483. oduzmekralj Matija Blagajem grad Ostrožac i podie-li ga cielim kotarom u ovoj knjizi više putaspomenutomu Jurju Mikuličiću.2 Oslanjaju-ći se na kraljevsku povelju nastojao jeMikuličić pravdom, da dobije Ostrožac, alije Matija Gereb od Vingarta Ostrožac dosu-dio kao pravu i vječnu baštinu knezovimaStjepanu i Mihajlu Blagajem.3

G. 1486. umire u Ostrožcu knez IvanBlagaj, ostavivši udovu Doru, sestru knezaIvana Frankopana. Na rečenu udovicupotužiše se braća Stjepan i Mihalj Blagaji,da je prisvojila pisma, koja se tiču svihkoli-kih imanja Blagajskih i da je ta pisma pre-dala svomu bratu.

Posljednji Blagaji, koji su vladali Ostrož-cem i ostalimi Blagajskimi gradovi u Hrvat-skoj: Brubnom, Bojnom, Otokom, Blaga-jem, Buševićem i Blagajskim turnjem, bilisu knez Stjepan, sin Grgurov, i ovoga sinFranjo. Stjepan se borio čitav svoj viek sTurci na krajini hrvatskoj. God. 1538. navali150 gizdavo odjevenih i perjanicami okiće-nih, strašno oboružanih Turaka iz Drinopo-lja na Ostrožac, ali im je loša sreća bila, jersvi pogiboše od mača junačkoga gospoda-ra Ostrožca.4 Takodjer g. 1543. bili su Turci

obsjeli Ostrožac, ali ih razbije Stjepan, kojije iste godine i u Gackoj sa svojimi šurjaciknezovi Frankopani Slunjskimi slavodobi-tno vojevao.5 Sa opati Topuskoga imao jeStjepan Blagajski razmirica i pravda radimedja. G. 1523. bio je prikupio knez Stje-pan oružanu četu od svojih imanja: Brubna,Buševića i Ostrožca, pa oplieni opatovoselo Bratetić.6

Davši se Stjepan Blagaj sasvim na ratneposlove, predao je upravu svojih ogromnihimanja Antunu Bakšiću. Upravu je rukovo-dio Bakšić i nakon smrti Stjepanove za udo-vicu Doru, kćer kneza Mihalja FrankopanaSlunjskoga. Bakšića obtužiše, da je većpokojnomu Stjepanu Blagajskomu mnogoštete učinio, a po njegovoj smrti da je pri-svojio Blagajskoga blaga vriedna više od tritisuće for. Maloljetnoga Franju Blagajskogabio je jednom materi oteo i ostavio ga predgradom Brubnom baš u čas, kad bjehutamo došli Turci radi izbave sužanja. Pravdaje trajala dugo vremena, a sud je saslušaogod. 1549. po vlastelinu Jurju Ajtiću iZagrebačkom kanoniku Stjepanu od BieleStiene mnogobrojne svjedoke7, koji potvr-diše, da je Bakšić neograničeno gospoda-rio. On da je bio glavni upravitelj, kapetan,komornik i kaštelan u Ostrožcu, pa porez-nik za desetinu na svih imanjih Blagajskih.Za svoju sigurnost da je držao Bakšić dva-

deset i pet konjanika, a kadšto i više. God.1552. pukla je osuda banskoga stolapovoljno po Bakšića. Kneginja Blagajskabude odbijena s tužbom, te morade po kra-ljevskom nalogu vratiti sva dobra Bakšiće-va, što ih bijaše zaplienila.8

*

O samom mjestu Ostrožačkom i o živo-tu gradjana ima vrlo malo podataka. Done-kle može pak razjasniti stanje u Ostrožcuglagolska listina od g. 1403., kojom knezIvaniš Čavski kupuje “polaču (kuću)“ odbratstva svete Katarine u Ostrožcu. ObćinaOstrožačka imala je u to doba sudca Smol-ca, koji je u obćinskom stolu i u sazvanomvieću odlučivao i izdavao javne izprave podpečat obćinsku, na kojoj bješe oličena (vidipriloženu sliku pečati iz XIV. vieka) kula sazviezdom i mjesecem na desnoj strani i slatinskim napisom: “S. Comunitatis Ostro-cenzis“. Stanovnici Ostrožca zvahu se “pur-gari“9 davajući umjerenu daću vlasteli ubiru i u častih. Za čudo, kako se tadanji pra-vni običaji u Ostrožcu sudarahu sa običajikod obćina u ostaloj Hrvatskoj, naročito uokolici Karlovačkoj: u Dragićanih, na Orlici,u Krašićih i u Steničnjaku. A i jezik listineOstrožačke posve je nalik govoru u starijihlistinah Karlovačke okolice. Pače u glagol-skoj listini Ostrožkoj od g. 1403. ima i kaj-kavštini traga. Kako svuda u Hrvatskoj, tako

76


2 Izvornik listine, izdane u Budimu na dan sv. Barbare, u sbirci jugoslavenske akade-mije.

3 Odnosni spisi u arhivu grofa Ludovika Blagaja u Boštajnu. – Osuda je izrečena naosnovi starijih povelja od g. 1321., kralja Karla Roberta od g. 1335., kralja Ludovikaod g. 1364. i kralja Sigismunda od g. 1406.

4 Arkiv za poviest jugosl., knj. IX. str. 29. – Valvasor: Ebre etc. knj. XII., str. 120. 5 Genealogia comitum Blagaj. Rukopis grofa Blagaja u Boštajnu.6 Izvorna listina u sbirci jugosl. akademije 7 Medju drugimi svjedoci sasluša sud takodjer svećenike, plemiće i kmetove iz Bru-

bna, Bojne, Stabandže, Ajtića, Žirovca (Žirovnice), Vrhovine, Buševića, Sračice, Grad-ca, župnika Cetinskog Nikolu i njegova kapelana Jurja, popa Martina, župnika uDragoslaviću, popa Gašpara, župnika u Krstinji, popa Petra, župnika Slunjskoga,zatim plemiće i kmetove: Bruvljane, Kladušane, Krstinjane, Slunjane sa kaštelanomslunjskim Jurjem Katkićem, gradjane Hrastovičke, plemiće oko Sračice i Ajtića(danas Vrtline na Buzeti).

8 Arhiv kapt. Zagreb. Izvorni spisi. 9 God. 1403. Živjeli su u Ostrožcu medju ostalimi purgari: Vuk Železnović, Brajša, Vla-

tko, gradski pisar, Ratko Mižerić, Dapša i Gal.

bjehu kod prodaje “polače bratšćine sv.Katarine“ dani na to “do veka, volan uzdrža-ti, volan prodati, volan darovati, volan zadušu dati“. Župnikom Ostrožačkim bio jegod. 1403. Mavar plebanuš, kapelanompop Paval, a u Ostrožcu bilo je bratstvo sv.Katarine, koje je imalo nepokretnina, naro-čito polaču, koju mu je oporučno bio osta-vio Dujam Milosvić. Po svoj je prilici župnacrkva Ostrožačka bila posvećena sv. Katari-ni. Osim župne crkve spominju se u Ostrož-cu još dvie ovelike zidane crkve, i to sv.Marije, koja je god. 1561. po nalogu kraljaFerdinanda razorena, i crkva sv. Jurja u šumiili u polju Ostrožkom.

Ostrožačko vlastelinstvo bilo je jednood najvećih i najunosnijih imanja Blagaj-skih. K Ostrožcu, kako kaže darovnica od g.1483., pripadala su imanja i plemena:Jamomet, Miostrah, Strina, Vrtimerić,Menić, Vrhovina, Dužne (Dozne), Starovsa-ne (Starowsane), Goličnik i Medvidjane.God. 1374. spominje se i imanje OstrožačkoDobornica izmedju današnjih mjesta Proši-ća i Ostrožca na Uni. Dobornica je pram sje-veru graničila sa zemljami crkve sv. Jurja,koja je jur god. 1374. postojala.

U Ostrožcu je obično stanovao poglavi-ti upravitelj i kapetan nad svimi Blagajskimigradovi. Pošto su Blagaji poslije g. 1400.izgubili Krupu, pripale su k Ostrožcu ple-menske obćine, što su ih knezovi Blagajizaštićivali. Osim gradjana bilo je u Ostrožcui plemića10, koji su ponajviše stajali u služ-bah knezova Blagajskih. God. 1343. imao jeknez Dujam Blagaj u Ostrožcu kaštelanakneza Vojna, sina Vičena, a g. 1359. Spomi-nje se kao izaslanik kneza Dujma kod opataTopuskoga, fratra Vilima, odlični i bogatiOstrožki gradjanin Markulin.

* * *Polovicom šesnaestoga vieka dobio je i

Ostrožac krajišku stražu. General Ivan Len-ković bio je g. 1551. ratnoj upravi preporu-čio, da postavi stalnu posadu u grad i varošOstrožački, jer je mnogo do njih stalo. G.1563. bilo je u Ostrožcu uz porkulaba joščetrdeset vojnika, a general Lenković bješe

tada predložio, da se posada još za tolikopojača. To nije učinjeno, već je Ostrožac iunapried branilo vazda 40 haramija, a zanjih se mjesečno trošilo 146 for. Pošto je g.1565. pala obližnja Krupa, a god. 1576. jošbliži Cazin, stajalo je vrstnoga porkulabaIvana Bogdanića velike muke, da održiOstrožac proti velikoj turskoj sili. Porkulabje jedva umirio Ostrožačke stanovnike, kojine htjedoše već g. 1565. odseliti. OsvojivšiTurci g. 1576. Cazin, osvanuše i pred zidina-mi Ostrožca i jurišahu ga jedan čitav dan, alihrabra posada toga puta grad obrani. Saču-vano je u izvorniku pismo Bogdanićevo odmjeseca srpnja g. 1576. sa glagolskim vla-storučnim podpisom, u kojem pismu moliIvana Auersprega još pedeset haramija upomoć gradu. Ostrožac pade u turske šake13. studenoga god. 1577., kad pod njegastigoše s velikom vojskom Ferhad i Kapidžipaša. Grad zauzmu Turci na juriš, a u bojupogibe s obje strane mnogo ljudstva. Što jejoš Hrvata ostalo živih, njih su Turci poslije,kad ih zasužnjiše, posjekli. Samo nekolicinasa porkulabom Bogdanićem spase se uBihać. Kapetanu Bihaćkomu SebastijanuLambergu bude naloženo, da sporazumnosa porkulabom Bogdanićem nastoji opetpredobiti Ostrožac, ali Lamberg se nije usu-dio to izvesti bez velike pomoćne vojske.Kad se počela g. 1578. Kenvenhüllerovavojna, ostaviše Turci 1. kolovoza bez boja uzCazin i Ostrožac, koji posjedne general IvanFerenberg, ali Turci opet zaokupe rečenegradove mjeseca listopada g. 1578. UOstrožcu je bio Kenvenhüller ostavio uzporkulaba Bogdanića dvie hrvatske vojvo-de i nekoliko vojnika. Bogdanić se nije nipored jakog bombardovanja s lake rukepredao, već je pred gradom Turke ljutoizmlatio, pa ih prisilio na ugovor, kojimbude zajamčen slobodan izlaz cieloj njego-voj hrabroj četi. Turci niesu držali vjere, većsu kršćane plienili, a porkulaba i vojvode, 7njemačkih sluga i četiri žene zasužnjili.11

Postavši Turci gospodari u Ostrožcu,smjestiše u grad i po okolici i Vlahe, što ih izBosne privedoše. Vlasima bude povjerena i

obrana grada, ali su oni slabo marili zaTurke. Već u prosincu g. 1579. izviesti gene-ral Ferenberg, da mu Vlasi Ostrožani ponu-diše predaju grada, a nešto kasnije napočetku g. 1580. poželješe Vlasi u Ostrožcui u Zrinju prieći na kršćansku stranu.12

Ponuda bude u Beču i Gradcu prihvaćena,ali Ostrožac je ipak ostao turski; u Hrvatskuprebježe kasnije samo nekolicina Vlaha izOstrožca. Turci učvrstiše uz ostale gradoveg. 1579. i Ostrožac i crkvu u sv. Jurju, posta-vivši u oba mjesta vojsku. Za predobljenu g.1578. Unsku krajinu bude postavljen noviSandžak i njemu sielo opredieljeno uOstrožcu. Taj je sandžak Ostrožki obstojaosve dotle, dok ne bude g. 1592. osvojenBihać, kamo se Ostrožki sandžak premjesti.Od to doba vladao je Ostrožcem kapetansa dizari u Ostrožcu i u sv. Jurju.

Vojevalo se i kasnije nekoliko puta podOstrožcem, ali ne radi toga, da se grad opetotme, već da se Turkom što više naudi izemlja uništi. Jedan takov broj spominje sepod Ostrožcem g. 1587., ali je rdjavo ispaopo Hrvate, osobito Bišćane, kojih je tadatoliko izginulo, da se morala posada Biha-ćka gotovo sasvim iznova popuniti. Zapo-viedao je tada Ostrožcem turski aga Fojto-vić, kojega bješe hrvatski kapetan MatijaKarinčić pozvao na dvoboj.13 Sretniji je bioKarlovački general Vid Kisel, koji je god.1605. Šabar-pašu i veliku tursku vojsku kodsv. Jurja u Ostrožkom polju hametom potu-kao, dvadeset odličnih Turaka zarobio, dviezastave i mnogo drugoga pliena zgrabio. 14

Ovom prigodom izveo je rečeni general izOstrožkoga polja više stotina Vlaha i medjunjimi do 200 dobrih puškara. Vlahe nijeznao Kisel gdje nastaniti, pa su čitavu jednuzimu koje tuda tumarali medju Severinom iBosiljevom, a najviše po selu Jadrču, dok ihnije knez Nikola Frankopan primio u Poni-kve i u Dubrave, gdje su im potomci još idanas.15

G. 1661. popalio je i oplienio s hrvatski-mi graničari Ostrožac knez Petar Zrinski, akad je iza Bečke obsade nastao veliki turskirat, dva puta je g. 1684. i 1685. karlovačka

77


BEHAR 109

10 G. 1482. bili su kod povjerenstvenoga uvoda svjedoci Ostrožki plemići: Juraj Kralićiz Omršlja, Anton Čarić i Matija Vokojević od Ostrožca i Paval Kosavić od Medvedja-na, – a g. 1519. uvadjao je Ivana Bornemisu i Ivana Kobasića u Suču, Omršal i Topo-ljane plemić Nikola Kruhomičić od Ostrožca. – Kod navale Stjepana Blagaja na Bra-tetić g. 1523. spominju se kaštelan Ostrožački Ivan Markočelić i plemići Ostrožki:Ivan Dragunić, Gašpar Dobrošević, Ivan Krtić, Ivan Nenadić, Bartol Plavčić, MarkoŠarar, Andrija Varojević i Grgur Zemlić.

11 Lopašić R.: Spomenici hrv. Krajine, knji. I., str. 24. – Štaj. arhiv, Miscellanea, fasc. 36. –Valvasor, Ehre etc. Knj. XII., str. 129. - Bilježke iz Ljublj. arhiva.

12 “Croatica“ u ratnom ministarstvu, knj. II. 13 “Croatica“ u ratn. ministar. knj. IV.14 Valvasor: Ehre etc., knj. XII., str. 129. – Vitezović: Kronika hrvatska, str. 195.15 Valvasor: Ehre etc., knj. XII., str. 17, 32. 16 Lopašić R.: Spomenici hrv. Krajine, knj. III., str. 4.

vojska opustošila čitavu okolicu Ostrožku.16

Loša je sreća u Ostrožcu bila g. 1693. Ogu-linskim krajišnikom po zapoviedi podkape-tana Ogulinskoga Krištofa Hranilovića i nje-gova brata Jurice Hranilovića, kapetanaSlunjskoga. Ogulinci htjedoše poharatiOstrožko polje, ali budu 31. svib-nja g. 1693. hametom potučeni“na vratih kod Ostrožca“. Osimpomenutih kapetana poginušetu, kako izvorno izviešće kaže,“mnogi oficiri, zastavnici, deset-nici i siromašni junaci, kojih jevsih toti mrtvih bilo bolje od sto,a u životu budu uhićeni PetarVojnović, vicekapetan huzarski,mnogi drugi oficiri i š njimiokolo trideset ostalih junakov“.17

Poglaviti Turci Ostrožki nakoncu sedamnaestoga i napočetku osamnaestoga viekabijahu: Osman-aga Beširević,kapetan od Ostrožca, Muha-med-aga, dizdar Ostrožki, SeferĆehaja Kalauzović, odobašaOmer Kapić, Hajdar-aga, Harun-baša Hokić i tadanji hodžaOstrožki Mehmed, te se oni spo-minju opetovano u izvještajihkrajiških poglavica, kad se radiloo odkupu sužanja i turskih ikršćanskih. Gospodari pakOstrožca bili su bezi Beširevići,koji su takodjer držali nasljednokapetanstvo Ostrožko. Na glasuje bio Osman-aga Beširević, kapetanOstrožki od g. 1690. do g. 1727. Što supogranični gradovi Cetin, Sturlić, Furjan,Podzvizd za tursko carstvo uzdržani, pogla-vito je njegova zasluga, braneći se ih odkršćana i napučiv ih bez znanja bosanskogapaše narodom, osobito bjegunci iz Bosne.Njegov sin ili rodjak Derviš-aga Beširevićbio je g. 1703. dizdarom u sv. Jurju Ostrož-

kom, a drugi rodjak Muhamed-aga g. 1718.dizdarom u Ostrožcu. Osman-aga Beširevićprava je slika i prilika spahije i poglavicekrajiškoga, kojega su se bojali i Turci i kršća-ni, ali ga ujedno i poštivali zbog iskrenogprostodušja i osobne odvažnosti i hrabro-

sti. Beširević je često imao posla, pa se jedopisivao sa hrvatskimi krajiškimi zapo-vjednici: s namjestnikom banskim grofomPetrom Keglevićem, generalom KrištofomDelišimunovićem, Ogulinskim kapetanomgrofom Adamom Purgstalom i s vicekape-tani: barunom Karlom Gusićem i Sigismun-dom Znikom.

Najviše bi vriedjalo Beširevića, kad

hrvatske poglavice ne bi na dlaku održalezadanu rieč (“viru“), pa ih je znao radi togau pismih ljuto koriti. Gospodu bi hrvatskusmatrao donekle sebi ravnom, ali su muzato i turski i hrvatski kršteni “Vlasi“ malovriedni bili. Namjestniku banskomu grofu

Petru Kegleviću pisao je g. 1700.medju ostalim: “Kakov si čovik,takov si mi list pisao, jere sepišeš zapovidnik PounskiPokupski, a nisi vrstan od svogaVlaha uzeti svoje blago! ... Kakvegod mi knjige pišeš, sam si onakičoek.“ Još je gore izgrdio podka-petana Ogulinskoga barunaGusića, pišući mu radi nekogzasužnjena Vlaha Marka Tatalo-vića i zaprietivši mu: “hoću učini-ti, da se smiju i Turci i Kauri s tvo-jom virom“.18 Još g. 1727. zapo-viedao je Osman-aga Beširevićkrajini Ostrožkoj i Cazinskoj, aOsmanovi ljudi činili su po sta-rom običaju nasilja na Kordunu ikršili naredbe, što su cesarskeoblasti izdavale proti kugi.Namjestnik generala Karlova-čkoga barun Ernest Kulmer tužiose god. 1726. na krajišnike: Sadićbarjaktara, Duraka Jugu Crnoga,Bosnić Ahmeta, Aliju Vestića,Jušu Sekulića, Mislin Elića Hro-minoga sina, Selima Kasazovića iVlaha Barača, “da su zasidali vice-kapetana Belačića (u Kolokoču),

da ga ubiju, i da rade, da ga kako smaknuna ovom carevom i ćesarevom miru.“ Nemogavši ništa izposlovati kod Osman-age,prijavljena je stvar po cesarskom poslanikuPorti u Carigradu, odakle je u tom poslu fer-man izašao na Uhtugli vezira i pašu Bosan-skoga.19

Ulomak iz izdanja Matice hrvatske, Zagreb, 1890.

78


17 Ibidem, knj. I., str. 346., 359. I 374.18 Da se bolje upozna Osman-aga Beširević i život na Krajini, neka služi ovo još

nepriobćeno pismo iz moje sbirke, koje je Osman-aga oko g. 1700 pisao hrvatski apismom latinskim barunu Karlu Gusiću:(Iz vana:) “Plemenitomu i uzvišenomu i svake gospodske časti i dike dostojnomegospodinu Karli Gusiću, vicikapitanu Ogulinskom da se ima dati u njegove pleme-nite junačke gospodske ruke u Ogulin ili Gradac.”(Pismo glasi:): “Od mene Osman-age Beširevića plemenitomu i uzvišenomu i svakegospodske dike i časti dostojnomu gospodinu Karli Gusiću, vicikapitanu Ogulin-skomu lipi poklon i veliko drago pozdravljenje kako junaku na toj poštenoj Krajini.A po tom toga nemogu drugačije učiniti, nego ti još sada pisati za ovi put, jere tiovo šaljem četrtu ali petu knjigu, da mi nisi poslao odpisa, nego jedan po Vuku Stri-

ki. Ali, gospodine, meni nije hasne od tvojih knjiga, kad mi nije moga sužnja nasridu, niti moga blaga, koje sam pustio na tvojoj poštenoj viri. Nego, gospodine,ovo ti šaljem još sada knjigu zaradi moga sužnja Marka Tatalovića, da mi šalješ gla-vom na sridu onako, kako je zakon krajični, da nečinimo na Krajini prezakonje, štonije bilo do sada od take gospode, niti od tebe, gospodine. I ja se ufam, da nećeš nimeni na svojoj viri moga blaga ustaviti, nego mi kali (postavi) na sridu glavomMarka. Ako mi ga sada nepošlješ, veće ti posli ove knjige pisati neću, veće hoću uči-niti, što ja znao budem. Ali hoću još sada počekati, jere se nadam, da nećeš svojuviru ostaviti za jednoga Vlaha; jer nisu to ni tvoji stari činili, nećeš ni ti izgubiti glasasvoga. I da si zdravo na toj Krajini. Amen.”

19 Savremeni ovjerovljeni priepis u mojoj sbirci.

U hercegovačkoj baštiBio je već pao mrak, kada smo s

našim konjima stigli u Trebinje. I ma koli-ko zvu čalo čudno, ovdje je uvijek nedo-stajalo smještaja za strance. Kada samovuda prolazio 1888. god., zate kao samveliki evropski hotel “Orient”, koji je biozaključan, a začudo zaklju čan je i danas.Prilikom moje prve posjete Trebinjuodsjeo sam kod jednog srpskog trgovcaAndrije, koji me je smjestio u svoju kuću.Ovoga puta nas je s najvećom susretlji-vošću ugostio kotorski namještenik.Sagrađen je mali hotel “Trebinje”, ali jošnije otvoren. Naše su sobe bile dotjera-ne, i nije im ništa nedostajalo.

Trebinje se sastoji iz dva dijela: odstarog dijela grada, okruženog zidi -nama, tabijama i mezarima, oko kojegteče Trebišnjica, i novog grada, u kojemsu sada nalaze sve javne ustanove ievropske građevine. Ovaj dio gradasmješten je na zapadnoj strani i nastaoje nakon okupacije. I pored velikogbroja novih građevina, Trebinje nijeizgubilo svoju orijentalnu i srednjovje-kovnu draž.

I danas ovaj, dijelom talijanski, a dje-lom turski grad grije južnjačko sun ce. Usvojoj unutrašnjosti stari dio gradamalen i tijesan, ali je zato uredan čist, amir koji vlada po njegovim sokacimasmiruje. Grad broji oko 1 300 stanovnikasvih konfesija. Ovdašnje stanovništvoživi od trgovine s Dubrovčanima, odmalih zanata, naročito od proizvodnjeduhana. Du han je pribavio Trebinjusvjetsku slavu kakvu mu ni historijskaprošlost nije nikada podarila. Trebinjskiduhan ubraja se među najfinije duhane

u svijetu, omiljena sultano-va sorta. I mada ga se sveviše i više sadi, opet se nemože podmiriti tržište, makarda se nove površine, pa čak inajmanje parcele plodne zem-lje, zasade ovom kulturom.Kada je riječ o proizvodnji duha-na i vina, tu tek leži blagostanjeovog stanovništva, koje već posvome izgledu razaznaješ, da li je nekograđanin ili seljak. Povelika agrarnafabrika duhana upošljava veliki broj rad-nika.

Na srednjovjekovnoj trgovačkojcesti, kojom iz Dubrovnika za 15 danastižete u Niš, a za mjesec u Carigrad, Tre-binje je bilo prva važna stanica. Isprva jenosilo naziv Trebunia ili Trivunja. Javljase u prvim stoljećima po našem računa-nju vremena, a nakon Konstantina Porfi-rogeneta tu na gradu Trivunju stolovaoje slavenski vladar, čija je vlast sezala najugu do Duklje, na zapadu od Kotora doDubrovnika i na sjeveru preko Popovapolja. Nakon pada srpske vladavine namoru (1355.), Trebinje je palo pod vlasthumskog bana Vojislava, pa je na tajnačin zauvijek ostalo unutar teritorijeBosne i Hercegovine. Rođak i nasljednikVojislavov Nikola Altmanić bio je 1371.primoran štititi svoje posjede od raškogkralja Vukašina, udruženog s Balšama,koji su dospjeli na vlast u Zeti. Altmanićje Travunju 1373. prepustio Đuri Balšiću,i to pod uvjetom, da ga ovaj pomogneprotiv bosanskog kralja Tvrtka, čiju vlastnije želio priznati. No, Tvrtko, koji je biou savezu sa srpskim knezom Lazarom,1376. ponovo zaposjeda Trivunje, kao i

jošnekoliko drugih

bosanskih predjela, pa se dadeproglasiti kraljem bosanskim, raškim iprimorskim. Za vrijeme Tvrtkove vlada-vine porodica Sanković stekne velikiugled u humskom kraju i Trivunju, a zavrijeme kada je kraljev ugled počeoopadati, ove su im predjele preo teliPavel Radinović i Sandalj Hranič 1392.godine. Radinović je za sebe zadržaoBileću, Trebinje, Klobuk i Konavle, anakon što ga je dao ubiti Sandalj, njego-vi sinovi uspjeli se su održati na vlasti uBileći i u Trebinju. U Trebinju su porednjih važnu ulogu igrali i porodica Nikolićs Popova polja i Ljubibratić iz Trebinja.

Kasnije je i Trebinje zadesila ista sud-bina kao i sve ostale krajeve Hercegovi-ne, palo je pod vlast Osmanlija. ZaOsmanlije je Trebinje bilo jedna grani-čna stanica koju su morali utvrditi, jer jeu blizini bila crnogorska, dubrovačka ivenecijanska gra nica, i na taj način bizauzdali stanovništvo. Stoga su sagradi-li veliki broj tvrdih kamenih kula, koje senalaze svuda unaokolo; s njih su motrilina dešavanja po svim cestama.

Iz toga doba datira i jedna ćuprija,Arslanagićev most, koji nekih 7 000stopa povrh grada ide preko rijeke Tre-bišnjice. Isti naziv nosi i jedno mu -slimansko selo od 25 domaćinstava,

79


BEHAR 109

Heinrich Renner

S njemačkog preveo: Ibrahim Dizdar

Bosnom i Hercegovinomuzduž i poprijeko 1896.

koje je smješteno usred kamenjara, aprije sela most prelazi preko rijeke sku-čene između stijena, koja tuda vijugavoteče. Danas je u blizini Trebinja sagra-đen novi most, čija je gradnja započetajoš za vrijeme Turaka, i za koji su Trebinj-ci morali kao žrtvu priložiti dječiji leš sdubrovačkog kraja, te ga, prema staromobičaju, uzidali u stup od mosta.

Iz prošlosti se radije vraćamo udanašnjicu. Hodimo ovim gradom tvr-đavom, u kafani “Gale degli Signori” ispi-jamo ti filidžan crne kahve, a onda neko-liko trenutaka slušamo učenje Kur’ana,što dopire iz mejtefa, posjećujemo dža-miju, a zatim kroz kapiju staroga gradakoračamo ka novoj čaršiji, gdje nasodmah prijatno dočekuju lijepi drvoredii široke čistine. Našu pažnju privlačijedna monumentalna građevina, velikanova škola. Prozori na jednoj od učioni-ca u prizemlju stoje otvoreni, pa maloosluškujemo nastavu. Čas je geografije,djeca odgovaraju precizno i tačno.Kakva samo razlika u odnosu na ononerazumljivo “zujanje” iz mejtefa!

U gradu postoje i katolička i pravo-slavna škola, kao i veliki broj mo dernihprivatnih zgrada, koje tako, jedna dodruge, čine ulice. Nižu se dućan za duća-nom, kafane i gostionice, knjižare, ured-ske zgrade, sve se to nalazi u novoj čar-šiji, koja jednim dijelom obuhvata diostare čaršije. Tu je i tržnica na kojoj seprodaje prelijepo voće po vrlo smije-šnim cijenama. U ovom dijelu gradanalazi se i krasan park, lijepo održavan,podignut u čast carskog ministra fina-nsija, tzv. “Kallyev park”. Divne alejesmjenjuju se sa prekrasnim zelenim tra-vnjacima, posvuda se nalaze klupe zaodma ranje, a jedna se gostionica tubrine za jelo i piće. Za Trebinje, koje baši nema neke hladovine, ovaj park je zavrijeme žestokih vrućina pravi raj. Nara-vno, da je i ovaj park djelo novijeg vre-mena.

Na samo nekoliko sati dalje od Trebi-nja ima još jedan dokaz koji svjedoči obrizi zemaljske vlasti, a za ovaj kraj je odvelikog značaja: voćarsko-vinogradar-ska stanica Lastva. Od Trebinja naovamopruža se u dužini od 14 km novosagra-đena cesta preko Arslanagića-mosta na

lijevoj obali Trebišnjice. Na oko tri kilo-metra prije Lastve cesta prelazi novi soli-dni željezni most; prokrčen je put zaKorjenjički kraj, na zubačkoj granici.Ovdje se na visini od 770 m nalazi draže-sna dolina koja nalikuje na pravi mali raj,Lastva, kakva je danas, a ne kakva je bilajoš prije nekoliko godina. Onda, kada sudnevni upadi crnogorskih razbojnikabili svakidašnjica, tu je živio jedan surovi siromašan narod, koji je svoj oskudnisvakidašnji hljeb iščekivao pa i dobivaood turske vlasti. Nesigurnost na granici,te nepraktikovanje sadnje primorali suvlast da se zauzme za svoje pograničnostanovništvo, pa makar ga i unajmiloprotiv Crnogoraca. Oni bi kao nadokna-du dobivali “tain”, potrepštine, te nekimanji novčani iznos. Od toga je stano-vništvo živjelo, a obrađivanje zemljebilo im je strano, pa je kraj u potpunostiopustio. Nakon što su umarširale uBosnu austrougarske trupe, “tain” jedokinut, a ljudi su počeli živjeti od svogarada, za što su im za vrijeme prijelaznogperioda bila osigurana sredstva. No,dreka za tain godinama nije prestajala;oskudica u hercegovačkim pograničnimkotarima, a tu je bila i Lastva, postala jeredovna rubrika zemaljske uprave. lakosu svake godine za smanjenje elemen-tarnih nepogoda bila izdvajana velikamateri jalna sredstva, te se s vremenomuspjelo, razuzdano stanovništvo pono-vo okrenuti na obrađivanje svojih ima-nja i prakticiranju redovnog ratarstva.

Danas pogranični kraj izgleda

sasvim drugačije, posebno Lastva. Ovajpotpuno osiromašeni i opustošeni diozemlje, s ponosom se može ubrajatimeđu ostale oblasti koje na privrednomplanu prednjače. Neovisno od prirodnihljepota, koje ovom lastvanskom kraju,što obiluje vegetacijom i brojnim izvori-ma, pridaju posebnu čar, sve su doline ivisoravni u ovoj oblasti veoma plodne.Kvalitet ovdašnjih poljoprivrednihproizvoda odličan je, a krompir na bjelo-gorskom kraju postiže začuđujuću veli-činu i nenadmašan okus. (...)

Kraljevski grad JajceJajce, stari bosanski grad, poznat po

svojoj historijskoj proš losti, svom preli-jepom položaju, jer se nalazi na sutokurijeka Plive i Vrbasa, a jednim svojimdijelom sagrađen je i na osamljenomživopisnom vrlo slikovitom i veoma zna-menitom uzvišenju. Svakom je strancuprava riznica romantike - to je Jajce,jedan od najinteresantnijih gradova uBosni i Hercegovini. Kako bismo moglidonijeti sud o njegovom značaju, ilishvatili njegove građevine, morat ćemose pobliže osvrnuti na historiju ovoggrada. Najdetaljnije i najstručnije ga jeopisao kustos bosanskohercegovačkogmuzeja dr. Ćiro Truhelka, a čije malodjelo (“Historija Jajca i njegovi spomeni-ci”, Saraje vo 1888) je meni nekako naj-draže. Kada je grad utemeljen nije poz-nato, već je Constantin Porphyrogenitusspomenuo plivski kraj u doba kada suFranci pod vodstvom Cotzilinasa protje-

80


rani iz Ilirije, te je taj kraj docnije zajednos ostalih deset župa činio KraljevinuHrvatsku. U dvanaestom stoljeću otima-li su se za ovaj kraj bosanski ban i hrvat-ski kralj. Plivski kraj se kasnije u bosan-skoj historiji ne spominje. Međutim,kada je početkom 15. stoljeća bio podupravom moćnog magnata Hrvoja, tektada se javlja u javnom životu. Kako tospominje Klaić u svojim zabilješkama ohistoriji Bosne, Hrvoje je već 1404. nosiotitulu “vojvode donjeg kraja”, a time semislilo na plivski kraj. Nakon što se otci-jepio od bosanskog kralja Ostoje, apotom se pridružio mađarskom kraljuSigismundu, on je 1411. i od ovoga tra-žio da prizna njegovu teritoriju, nakončega je ova oblast kraći period pala podmađarsku vlast. U tom vremenu na stje-novitom kraju između Plive i Vrbasanastadoše prvi počeci grada Jajca, kojinakon određenog perioda postadeHrvojev stolni grad.

Postoje dokumenti od 1411. i 1412.koji potječu iz Jajca. Za kratko vrijemegrad natkrili većinu bosanskih gradova.On postade sjedištem banova, i u tu čast1459. jedna povelja kralja StjepanaTomaševića spominje Radivoja Jablano-vića, a i sam kralj odabra Jajce za svojurezidenciju, kada je bio stupio na prije-stol, tako da je od savremenog povjesni-čara Laonicosa Chalkokondalisa Jajceprozvan bosanskom metropolom. Zavrijeme burnih vremena koja zahvatišeBosnu, grad Jajce bijaše najvažnija stra-teška tačka. Dolaskom Turaka 1463.godine po zemlji nastupi metež. Kada jevelika vojska sultana Mehmeda II el-Fati-ha prešla bosansku granicu, kralj

Stjepan Tomašević pobježe za Jajce izsvog dvorca Bobovca, čiju odbranu pre-pusti svom glavnom komandantu Rada-ku. Bobovac pade u ruke sultana zbogRadakove izdaje, koji istog komandantaza nagradu dade baciti sa stijene. Sultannaredi Mahmud-paši i 20 000 vojnika daprate odbjeglog kralja. Mahmud pređeVrbas i dođe pred Jajce, gdje ga izvijesti-še da je kralj na pustio grad. Ovaj sezaputio prema Sokolu, obližnjoj tvrđavi,a pošto mu ni ovdje ne bi sigurno, pob-ježe ka dvoru Ključ na Sani, gdje jenamjeravao nekoliko dana predahnuti.Mahmud-paša prema Ključu poslajedan manji odred pod vodstvomOmer-bega Turchanoglua. Dođe dožestokog okršaja, te se Omer-beg mora-de povući, a njegova se vojska uspjelauvući u grad. Omer-beg nije imaopojma da se toliko traženi bosanski kraljnalazi tu u blizini. Turska vojska zarobinekoliko seljaka od kojih nastojahu saz-nati gdje se ovaj krije. I pošto su seljaciodbijali bilo šta kazati, Omer-beg ihposla Mahmud-paši. Konstantinović pri-povijeda kako je neki Bosanac za komadkolača otkrio gdje se kralj skriva. Rečenatvrdnja zvuči nevjerovatno, ali se takvonešto u to vrijeme ipak moglo desiti uBosni.

Kada Mahmud-pašu obavijestiše otome gdje se kralj krije, ovaj pođe skonjanicima i krenu tijesnim klancimaprema Ključu. Stigavši na Sanu, smjelopređe nepotpuni visoki most, te stadekolati kao da će zaposjesti tvrđavu.Mada je imao brojnu vojsku, slabi su bili

izgledi da će osvojiti utvr-du. Ključka tvrđava

b i l a

je sagrađena na strmoj stijeni, a pod-nožje te stijene oplakivala je rijeka Sana.S tri strane apsolutno nije bilo prolaza.Južnom stranom, koja ide uzbrdo,gospodari golema kula sagrađena naBabinoj stijeni i ona znatno nadvisujesamu tvrđavu. Osim toga, bila su i jošdvoja vrata na spuštanje, koja su bilapostavljena na okomitim pukotinama ustijeni. Jedna su izlazila prema Sani, oda-kle se grad snabdijevao vodom, a drugasu služila samo za bijeg u slučaju nužde.

Po modernoj strategiji, osvajanjetvrđave ne bi trebalo predstavljati po -teškoće, jer se s druge strane sa Zelenbr-da dala lahko gađati topovima, ali čak ioni oskudni, još danas vidljivi, ostacistvaraju dojam da se Ključ u to vrijemenije mogao osvojiti, kada se u boj išlo steškim topovima, no nekad bi se, da seizbjegne težak transport, oružje lijevalona samom bojištu, kao što je to bio slu-čaj kod druge opsade Jajca.

Mahmud-paša, koji sa sobom nijevukao topove, uvidje da sa svojih 20hiljada lahko naoružanih vojnika malošta može uraditi protiv utvrđenja na sti-jeni. Nije se pomišljalo ni na izgladnjiva-nje, pošto duže opsjedanje nije odgova-ralo ratnom planu. Stoga je nagovaranji-ma htio natjerati kralja na pre daju. Obe-ćavao mu je sve i svašta, a kada mu jenapi smeno dao svoju zakletvu da će sepoštedjeti njegov život kao i život nje-govog strica i sinovca, te da će mu sul-tan umjesto Bosne dodi jeliti neku drugujednaku provinciju, kralj se predade. Priokupaciji i prilikom pregovora Mah-mud-paša je koristio princip kojim senjegov vladar služio kod svih dosada-šnjih osvaja nja. Trećina stanovništva biostala medu njegovom vojskom i bila biuzeta u janjičarski korpus, druga trećinabi se odvukla za Stambol, kako bi setamo u pustim predgrađima umnožilostanovništvo, a treći i najsiromašniji diobi ostavio u njihovom gradu. Nakon štoje u Oradžju, nedaleko od Jajca, uhva-ćen i kraljev stric Radivoje, Mahmud-paša se sa svojim plijenom vrati u Jajce,gdje je, u međuvremenu, došao sultanMehmed Fatih i zaposjeo grad u kojemviše nije bilo kralja. Čim su kraljevi vojni-ci vidjeli da im je kralj zarobljen, predali

81


BEHAR 109

su se. Kada je Mahmud-paša stigao predJajce, sultan bijaše radostan, no, ono štoje paša obećao kralju ne bi mu po volji.

Preko zakletve jednog od njegovihnajboljih vojskovođa ne mogaše tekolahko preći. Kako se ne bi ogriješio, sul-tan se obrati ulemi, a jedan od tihpobožnjaka, koga je sultan uvijek imaouza se prilikom svojih pohoda, perzijskišejh Ali Bistami, s nadimkom Massafi-nek, izdade sultanu fetvu koja presudikraljevom sudbinom. O obrazloženjuove fetve postoji nekoliko verzija. U“Tarihi-diari” postoji predanje, kako jesultan dao zakletvu da će pogubiti kra-lja ako ga se dočepa živog, a tom sezakletvom dokida ranija zakletva njego-va vezira. U drugoj verziji od Hammer-Purgstalla fetva ima oslonac u jednojčudnoj misli po kojoj vladar nije dužanpridržavati se za kletvi svojih sluga akosu one date bez njegove saglasnosti.Obje verzije bile su dovoljne da presudekralju. Sultanu je sada stalo do toga dase okoristi zarobljenikovom nevoljom.On podstaknu zakletvama zabludjelogkralja da svim svojim gradovima izdanaredbu da se bez otpora predaju Turci-ma.

Na taj način 70 utvrđenih gradovapade pod osvajačevu vlast. A sultanMehmed Fatih, nakon što je brzo okon-čao svoju osvajačku operaciju po Bosni,odluči završiti s kraljem. Pozva ga k sebi,a ovaj znajući da ga čeka isto ono što jezadesilo i cara Trapezunta, kneza atin-skog i mitilenskog, ponese sa sobomzakletvu Mahmud-paše da se, bude lipotrebe, na nju po zove. Nikakve mu odnje koristi nije bilo, njegova je smrt većbila određena. Na Carevu polju kodJajca, a ne, kako se ranije mislilo, kodBilaja, ili čak kod Blagaja, šejh Ali Bistamiodsiječe Stjepanu Tomaševiću glavu, apriča se kako mu je živom oderao kožu.

Nakon pogubljenja sultan poželi da -kako pripovijeda Ibrahim-beg Bašagić u“Glasniku Zemaljskog muzeja” - okouzroka smrti ne bude sumnje, šejhovufetvu doslovice ukleše nad gradskomkapijom u Jajcu. Tu je na vodno bila svedo izbijanja ustanaka u drugoj polovininašeg stoljeća. Njen se sadržaj ne nalazini u “Taddžut-tevarihu”, ni u djelu “Mirati

ćajinat”, niti u drugim turskim knjigamahistorije, koje pišu o Bosni, nego je samousmeno predanje. Kaže se: “El muminlajuldagu min dzuhrin merretejni”, štoznači: “Vjernika ne smije zmija ujestidvaput iz iste rupe”.

Time se želi reći da je kralj bio izdaji-ca, nakon što je već bio pod sulta novomzaštitom. Tako se želi ublažiti nepravdazbog smaknuća. Kraljev je grob dugovremena bio nepoznat, mada se u naro-du na Humu jedno mjesto isključivooznačavalo kao “kraljevski grob”, a poz-nata je i priča o kraljevoj sahrani. “Tako jesultan jednom janjičarskom odredu izdaonaredbu da se tijelo mrtvog tu prenese,tako da grob ne gleda na grad, niti da se izgrada vidi. Povorka s mrtvim tijelom kra-lja krenu u pravcu Huma, a ispred je je danod vojnika nosio zastavu. Sultan ih je pra-tio pogledom, i kada janjičari izmaknušeiz njegova vida, tako da se samo vidiokrajnji vrh zastave, jednim znakom narediim da stanu, i tu gdje su se zadesili ukopa-še kralja.”

Ovaj naivni opis grada bio je povoddr. Truhelki da pokuša pronaći kraljevgrob, i posrećilo mu se! Juna 1888. tijeloposljednjeg bosanskog kralja izvađenoje i pokopano na dostojno mjestu u fra-njevačkoj crkvi u Jajcu. O sa -mom iskopavanju mrtvog navo-dim iskaze izvođača radova:

“Na desnoj strani Vrbasa,preko puta prekrasnog plivskogvodopada, uzdiže se prilično strmproplanak koji završava kaonepravilna zaravan, koja je sjugoistočne strane okruženaoštrim stijenama Huma. Kreneteli putem koji vodi iz Jajca prekostarog vrbaskog mosta, stižete domjesta na ovoj zaravni odaklevam se prema sjeveru otvara kra-san pogled na Carevo polje.Negdje na jugoistoku krečnjačkestijene Huma se penju, dok seprema zapadu nježnim rubomove zaravni pruža pogled naJajce. Ovdje, pokraj puta nalazi seneukrašena kamena ploča kojusva ko od ovdašnjeg svijeta nazi-va ‘kraljev grob’. Ploča je širokaotprilike 1 m, duga 1,8 m, grubo

isklesana, i po njoj nema nikakvih vidljivihtragova o uresima ili napisima. Samo nagornjoj strani, ne baš na sredini, može seprimijetiti da stoji običan krst. Krst je vrloprimitivan, urezivan duboko nekim vrloneprikladnim alatom. Na gravuri se videmanji tragovi vremena nego po drugimdijelovima ove ploče, što ukazuje na to daje krst urezan poslije polaganja kameneploče, možda je riječ o posveti ovdje zako-panom.

Na dubini koja otprilike iznosi oko 80cm javljaju se veliki kameni blokovi koji-ma se prekriven cijeli grob. Ovi su uklonje-ni, i nakon što se malo iskopalo, ukazašese kosti lobanje, baš onako kako smo isumnjali, na zapadnom dijelu groba. Pro-stor oko cijele lobanje očistili su, ali i porednajopreznijeg pokušaja da se ona podi-gne, sva se raspala na komadiće. Razlogtome je bio taj što je tijelo prvo bilo poklo-pljeno velikim kamenim blokovima koji suna lobanji prouzro kovan neke pukotine, azatim su i prsa bila zgnječena. S vreme-nom je voda, koja je prokapavala, natalo-žila vlažnu ilovaču po skeletu, te je ispuni-la fuge između kamenja i šupljina na ske-letu...

Prilikom daljnjeg iskopavanja izvađe-ni su na svjetlo dana preostali dijelovi ske-

82


leta. Skelet je bio dijelom, gdje je bilaglava, okrenut prema zapadu, a noge sugledale prema istoku, mada je glava bilaodvojena od trupla i stavljena u iskrivlje -nom položaju pored grudi, tako da je sprofila lijeva strana bila okrenuta premagore, dok je sama glava ležala na desnojčeljusti i dijelu uha. Prsni koš je uslijedkamenja koje je bilo pobacano po mrtva-cu, zgnječen, ruke prekrštene preko grudi,a desna je ruka, pritisnuta teretom, bila utakvom stanju da je lakat bio izokrenutnagore. Donji ekstremiteti bili su u prirod-nom položaju, ali sam u gornjem dijelulijeve noge mogao zamijetiti lom. Gornjidio kosti bio je normalan, no kada samdošao do loma, a kad ono kost se nesastavlja u istom pravcu, već nekih osamcentimetara udesno, uz kost desne noge,na gornjem dijelu.

Prema položaju skeleta, nema sumnjeda se radi o ostacima nekog ubijenog čo -vjeka, kojem je otkinuta glava, koji jemasakriran i go zakopan. Go iz razlogašto nisu pronađeni niti jedna kopča ilidruga stvar koje bi ukazala na odjeću.Jedino je pronađen iskrivljen komad želje-za podno nogu i nakon detaljnijeg istraži-va nja ispostavilo se da je riječ o luku odlokota, koji je, bez sumnje, bio dio nožnih

okova. Također sam, nekih desetak centi-metara iznad grudnih kostiju, tamo gdjesu ruke bile ukrštene, pronašao dvamađarska srebrenjaka Ludviga Velikog -ko vanice koje su u 15. stoljeću po Bosnibile dosta korištene. Sve se navedenoslaže s okolnostima sudbine kralja Toma-ševića, i ima još nekoliko dokaza kojipotvrđuju identitet. Pronađene kosti pri-padaju čovjeku srednjih godina, niskograsta, kao što je to bio slučaj s Tomaševi-ćem. Pored toga, oblik lobanje ukazuje namnoge upadljive sličnosti sa spomenutimkoje sam mogao primijetiti na dvjemakraljev skim slikama. Jedna je u posjeduŠtrosmajerove galerije u Zagrebu, na njojje kralj predstavljen kao da mu se u snuprikazuje Isus. Ova je slika, svakako, rađe-na još za njegova života. Drugi portret uSutjeski mlađi je i prikazuje isto. Na obje-ma slikama vidi se ovalno lice, usiljenoprema dolje s izbočenom bradom, viso-kog lijepog čela, karakterističnog zagrađu lobanje kakva je nađena u “kraljev-skom robu.” Profili i jedne i druge slike jed-naki su spram oblika lobanje - dokaz višeo identitetu i o tome da tradicija, madadosta isprepletena i oblikovana fantazi-jom, uvijek ima neku historijsku pozadinu,posjeduje pozitivnu bazu, na kojoj su je

narodni duh i stoljeća izgrađiva-li.” (...)

Od Lašve preko Travnika za Jajce

U Jajce se iz inostranstvamože stići dosta udobnim i raz-liči tim putevima. Kako se prekoMetkovića, Mostara i Jablanicemože doći u Jajce, već smo opi-sali. Pošto je u međuvreme nuizgrađena željeznička pruga odBugojna, preko Donjeg Vakufaprema Jajcu, to je put postao joškraći i udobniji. Sa sjevera izZagreba preko Siska i Dobrlinaide željeznica za Banju Luku, aodatle se poštanskom kočijomili diližansom u Jajce može stićiza dan. Ko, međutim, u zemljustiže bosanskom željeznicom,od stanice u Lašvi cijeli putpreko Travnika može lahko pre-valiti vozom.

Prije nego krenem s pripovijeda-njem mog daljnjeg putovanja iz Jajcapre ma sjevernim dijelovima Bosne,želim se osvrnuti na put preko Travnika,kojim sam jednom prilikom išao nakonju, kasnije u kolima, i posljednji putvozeći se nekim dionicama puta parnimvozom. Za nama je željeznica u Lašvi.Povrh ušća istoimene rječice u Bosnunalazi se stanica u idiličnoj šumskojsamoći. Pruga za Travnik odmah ulazi uusku lašvansku dolinu, usijeca se podesnoj strani rijeke, dok se cesta pružauz lijevu obalu. To je prekrasna oblast,pretežno šumovita, ali pusta. Tek uBusovači, na vojnoj cesti Brod - Sarajevo,opet je življe. U mjestu ima nešto metal-ne industrije, inače malo obrtne djelat-nosti, ali je zato razvijena poljoprivreda.Sljedeća stanica jeste Han-Kompanja iliVitez.

Tu, na raskršću gdje se odvaja put zaTravnik od glavne ceste, nastala je čitavanastamba. Prevladava drvna industrijafirme “Rudgers” iz Beča. Vide se naslaga-ne gomile hrastovih podnica za željezni-cu i drvenih ploča, sve proizvodi iz obliž-njih šuma. Voz ide po ravnici, koja seprostire sve do Viteza. Pruga je prešlamost na Lašvi i prati cestu. S desne stra-ne nalazi se masivna Vjetrenica, a isprednas visoki, uglavnom prekriven snije-gom, Vlašić (1919 m).

Stižemo u Han-Bijelu, opet smo uravnici. Nakon nekih 9 km s desne stra-ne ukazuje nam se samostan Gučjagora, glavna prijestolnica bosanskih fra-njevaca, koji je godine 1857. ponovnosagrađen. Putujući neprekidno podobro zasađenoj plodnoj ravnici najzadstižemo u Dolac, koji važi za predgrađeTravnika, a 3 km poslije (pruga je duga30 km) u nekadašnju rezidenciju bosan-skih vezira, Travnik, koji se najedanputpojavljuje u uskom kanjonu rijeke Lašvei očarava svojim položajem.

Od bivšeg političkog značaja Travni-ka (6 804 stanovnika), danas se ništa neprimjećuje. Na glavnoj cesti u šarenilustoje evropske građevine pored klima-vih drvenih objekata iz osmanskogperioda, no sliku ulice svako malo presi-jecaju bašče, tako da se u svemu tomeosjeća neka svježina. Ako želite baciti

83


BEHAR 109

pogled na Travnik, onda se morate ispe-ti na jedno od okolnih uzvišenja, odaklemožete posmatrati dugačke redovekuća po desnoj strani Lašve, te kubeta iminarete gotovo skrivene u pukotiniGratovine, u dijelu grada koji se nalazina lijevoj obali na strmim i golim stijena-ma planine Vlašić, a zatim staru tvrđavu(stari grad), kao kakav srednjovjekovnigrad sa zidinama i kulama, sve tursko, aipak pusto. Okolo tvrđave grupisao sedio grada u kojem pretežno žive musli-mani. Na uzvišenjima, s obje strane rije-ke, posvuda se mogu vidjeti seoskekuće u sred bujnih polja, a iza njih seprema sjeveru i istoku redaju sve plani-na za planinom, prema jugu se videblage padine i mračne šume. S Tarabov-ca, jednog uzvišenja južno od grada, sena jutarnjem suncu pruža divan pogled.Tada odbijena svjetlost svjetluca i blještisa svih metalnih krovova džamija iminareta kao i novijih građevina, koje sujednim dijelom sagrađene u maurskomstilu sa bosanskim bojama (crvenom ižutom). Usto se u pozadini javljaju mra-čne stijene Vlašića. Nije baš tako lahkodati tačan opis orijentalnog grada; opisje uvijek daleko od stvarnosti, a bosan-ski se gradovi pretežno nalaze na takorafiniranim položajima, da ih čak ni naj-bolji slikar ne bi bolje naslikao. Unutarstarih gradskih mahala, u njihovim prili-čno uskim krivim sokacima, groznomkaldrmom s dubokim udubljenjimaizmeđu kamenja, ponekad je priličnagrozota. No, okrenete li pogled s kuća,mo žete zapaziti pokoji lijep detalj rez-barenog drveta kao što su, naprimjer,lijepo izvedene drvene rešetke, muše-baci, po haremskim prozorima, da ti semašta jako pobudi.

Kada je nastao Travnik, nije poznato.Priča se kako je nekada na ovom mjestubio grad Lašva na lijevoj obali istoimenerijeke, u blizini današnjeg mjesta podnazivom Putačevo. Kako dr. M. Hoernesnavodi, u uskoj dolini, u kojoj je smje-šten današnji grad, u doba Turaka, bili supašnjaci, gajevi i bašče, po čemu je Trav-nik i dobio ime. Onda su se u nekom vre-menskom periodu, koji nije tačno preci-ziran, Turci iz Lašve preselili na ovo mje-sto, a svoje su nekadašnje kuće pustili

da propadaju. Ovakav stav ima jakouporište u historijskim činjenicama, jerpostoji još jedna prilično intere santnahronika o događajima u Bosni koju jenapisao jedan franjevac, koji je sebeisključivo nazivao fra Nikolaus Lašvanin.U spisima se Travnik prvi put spominje1503. godine. U drugoj polovini 15. sto-ljeća, kada je južna Bosna bila u potpu-nosti pod turskom vlasti, turske bi voj-ske, prilikom zauzimanja mađarskihutvrda na sjeveru Carstva prolazile loka-litetom današnjeg Travnika, tako da serazaranje Lašve i premještanje u ovajgrad, vjerovatno, desilo negdje u tomperiodu. (...)

Kasnije, nakon što je utemeljen grad,sjedište bosanskog vezira prebače no jeu Travnik, vjerovatno, kako bi se biobliže sjevernom dijelu zemlje, u kojemse još ratovalo. Njegov službeni nazivbio je “vezir mađarskih zemalja”. Kada jeHusein-beg Gradašević 1830. pozvao naustanak, tada je i Travnik bio zauzet, avezir se gorko kajao. Kada je uslijeddruge velike bune muslimana između1840. i 1850. Omer-paša osvojio Saraje-vo, doki nuo je tamošnju oligarhiju, sje-dište valije ili vezira prebacio je u Saraje-vo, a Travnik je izgubio svoj dotadašnjiznačaj. A danas je ovuda prošla i pruga,a nastalo je i nekoliko fabrika, iskrenorečeno, nešto skromnijih. Zemalj skavlast izgradila je Tvornicu duhana, Trgo-vačku školu, jednu prelijepu medresu sdžamijom, za đake muslimane. Sa staretvrđave, u kojoj se još može stanovati,pruža se divan pogled na grad. Iza tvr-đave obrušava se sa znatne visine vreloŠumeć. Jedno vrijeme je ova voda kori-štena za po kretanje fabrike kože, ali takožara već neko vrijeme ne radi, nedo-staje kapitala i poduzetničkog duha izAustrije. Sve treba i mora da radi vlast,mada Bosna pruža idealne uvjete za pri-vatni obrt. Na glavnoj ulici nalaze se lije-pi nekadašnji konak valijin, sada je tosjedište Okružne službe, zgrada Upraves lijepim dvorištem, Trgovačka škola,Samostan sestara milosrd nica, hotel“Austrijski car”, velika džamija, a izmeđunjih turbeta vezira, pretežno lijepo ukra-šena mauzolejima i kamenim stropovi-ma i kubetima, i kao takva nalikuju

kućama za stanovanje.Ono što također treba spomenuti,

jesu veliki isusovački kolegij i nova kato-lička crkva. Travnik, koji je ranije samo uDolcu brojao 2 000 stano vnika, katolika,sa seminarom i crkvom, uz prisustvo sileprerasta u pravi katolički centar. Otkakoje dopušten isusovački red u Bosni, štoje tek uslijedilo nakon jakog zalaganjafranjevaca, koji su do tada jedini radilina ovim prostorima, Travnik je postaonjihov stolni grad. Novosagrađeni isuso-vački kolegij jeste jedna od najvećih inajljepših građevina u gradu. To je dvo-spratna zgrada u sred prostranog dvori-šta, koje služi kao igralište za mlade uče-nike. Uz brdo se proteže bašča, jednapovršina koja je još u fazi nastajanja, i ukojoj bi trebao biti zasađen voćnjak.Ovaj objekat liči na samostan. U prizem-lju se nalaze radionice svakojakih zana-tlija, koji ponajprije izrađuju za potrebemnogobrojnih ukućana, profesore imlade službenike. Tu dolje je i jednavelika kuhinja. Lijepe svijetle nastavnič -ke sobe te prostorija za seminare nalazese na prvom i drugom spratu. Kabinetza fiziku bogato je opremljen, a trebaspomenuti i prirodoslovne zbirke, pose-bno opsežni herbarij, koji se, doduše, nemože mjeriti s onim u sarajevskomZemaljskom muzeju. Tu ima još i izvrsnazoološka zbirka te zbirka minerala, kojeupotpunjuju prirodno-naučne materija-le za razgleda nje. Mora se priznati da sesa završenom gimnazijom, kao takvom,može upisati studij na nekom od austrij-skih univerziteta, i može se pohvalitiizvanrednim uspjesima. Njeni učenici supretežno katolici, mada ima pokoji pra-voslavac i dosta židova.

Jedno od prijatnijih mjesta u Travni-ku jeste “Cafe Dervent”, na istočnomkraju grada, gdje Turci ćejife pod hla-dom drveća, okruženo potokom.

Ovdje bi odsjedao prijestolonasljed-nik princ Rudolf, gdje bi ispijao izvrsnukahvu. S poštovanjem vlasnik čuva idan-danas fildžan kao uspomenu napreminulog nasljednika Habsburškogcarstva...

Ulomci, izdanje Dobre knjige,

Sarajevo, 2007.

84


Muhamed Ali-paša je sin Muhamed-Teufik paše, a praunuk Muhameda Alija.1

Rođen je u Kairu 1875. godine. Imao je trisestre - princezu Nazliju, princezu Hatidžu iprincezu Naimu i brata Abasa, koji je biokediv2 Egipta u periodu od 1892. do 1914.godine. Muhamed Ali-paša i njegov brat suse školovali u Austriji. U Egipat su se vratilinakon smrti oca Muhameda Teufika u ja -nuaru 1892. godine. Abas-paša je preuzeovlast nad Egiptom i dobio titulu kediv, dokje Muhamed Ali-paši ostao pasivni političkiposmatrač. Posvetio se putovanjima prili-kom kojih je nastojao upoznati različitezemlje, a posebno one nastanje ne i musli-manskim stanovništvom. Sebe je smatraoturistom koji je upoznavajući mnogobrojnedržave, obavljao posao istraživača, a što jesmatrao izrazito važnim. Pored zemaljaEvrope koje je redovno posjećivao, takođerje posjetio brojne zemlje kako azijskog takoi afričkog kontinenta. Napisao je više knjigau kojima je opisao svoja putovanja, ali sunažalost samo dvije objavljene: putovanjepo zemljama Šama i Putovanje kroz sjevernuAfriku. Oba putopisa nalaze se u biblioteciAl-Azhar.3

Muhamed Ali-paša je živio u dostaburno političko vrije me po vladajuću poro-dicu u Egiptu. Godine 1914. engleski vrho-vni komesar svrgnuo je Abas-pašu II dok seon nalazio van granica Egipta.4 Njegovim

nasljednikom, sa titulom sultana, progla-šen je Husein Kamil. Zatim je na vlast došaoAhmed Fuad dobivši titulu kralja. Nakonsmrti kralja Fuada, za prijestolonasljednikaje imenovan njegov sin Faruk. S obzirom dakralj Faruk I nije bio punoljetan, za regentaje postavljen upravo Muhamed Ali-paša.Da bi što brže preu zela egipatsko prijesto-lje, kraljevska porodica je zatražila da se naAl-Azharu izda fetva u kojoj se godine živo-ta kralju Faruku računaju po hidžretskomkalendaru kako bi za kraće vrijeme postaopunoljetan.5 U kratkom periodu regenstva,od 28.04.1936.g. do 29.07.1937. g., za

Muhamed Ali-pašu je sagrađen veliki dvo-rac. Nakon gubitka političkog položaja ovajdvorac je pretvoren u sjedište Medžlis-vusaja6, a nakon smrti Muhamed Ali-paše1954. godine dvorac je pretvoren u muzejkoji nosi njegovo ime

Kao član vladajuće porodice, MuhamedAli-paša je pri padao svjetskoj, društvenojeliti svog perioda. Njegovo obra zovanje,poznavanje više stranih jezika (njemačkog,francu skog, engleskog) olakšavali su puto-vanja koja je vrlo često praktikovao. Iakoputovanja nisu imala političku pozadinu,njegova vjerska pripadnost i porijeklo suusmjeravali da su zemlje koje je posjećivaouglavnom bile one nastanjene i mu -slimanskim stanovništvom. Kao što samnaglašava, ovaj pu topis je napisao isključi-vo za prijatelje. Bosnu je izabrao kao zemljukroz koju je napravljena željeznica te jestoga smatrao da je na višem civilizacij-skom stepenu od ostalih balkanskih zema-lja. U toku putovanja osnovni cilj mu je bioupoznati običaje naroda koji je nastanjuju.Na početku putopisa, autor naglašava da jeplanirao posjetiti i Crnu Goru, ali da nijeimao dovoljno vremena za to.

Koliko je Muhamed Ali-paša malo poz-navao političku si tuaciju, tradiciju i običajenaroda u Bosni primjetno je kroz cijelo opi-sano putovanje. Upravo zbog toga on vrločesto do nosi zaključke koji ne odgovaraju

85


BEHAR 109

Muhamed Ali-paša

Ljetno putovanje uBosnu i Hercegovinu

Uvaženi princ Muhamed Ali-paša, brat Njegove ekselencije kediv Abas-paše II

Prevela i priredila: Hana Younis al-Ghoul

1 Muhamed Ali-paša postavljen je za namjesnika Egipta u julu 1805. godine. Timčinom je on postao začetnik egipatske vladarske kuće.

2 “Presjajni”, “prejasni”, naslov egipatskog vladara od 1867. do 1914. g. dok je Egipatbio nominalno pod osmanskom upravom. Abdulah Skaljić, Turcizmi u srpskohrvat-skom jeziku, Sarajevo, 1966., str.405.

3 Muhamed Ali-paša, putovanje po zemljama Sama, Kairo, 1911.; Isti, Putovanje krozsjevernu Afriku, Kairo, 1925.; Putopis koji je pred nama je nezvanično štampan samoza uži krug prijatelja.

4 Godine 1881. Engleska je okupirala Egipat, no na vlasti je ostala vladajuća dinasti-jala noseći titulu kediv i nominalno priznavajući osmansku vlast. 18. decembra1914. godine Egipat je proglašen kraljevinom pod patronatom Engleske čime jeokončana osmanska vlast. Vidi: Historija osmanske države i civilizacije (priredio E.Ihsanoglu), Sarajevo, 2004., str. 1079, 1083.

5 Kralj Faruk rođen je 11.02.1920.godine. Za kralja je proglašen 28.04.1936., a prije-stolje je preuzeo 29.07.1937.

6 Savjetodavno vijeće.

stvarnom stanju. Ne treba zanemariti ninjegov visoki položaj u društvu zbog kojegvrlo često sa visine posmatra mjesta u koji-ma odsjeda tokom pu tovanja. Subjektivnipristup je odlika svakog putopisa, ali je onipak i slika određenog vremena, političkesituacije i njiho vog viđenja, ovaj put, iz uglajednog arapskog princa. Puto pis dostadetaljno donosi opise prirodnih ljepota ikulturnih tekovina. Specifičnost promjenesistema i očuvanje tradicio nalnih vrijedno-sti kroz više aspekata u njemu su dosta izra -žene. Odnos muslimana i pravoslavnihprema austro-ugarskoj vlasti, također jeoslikan u ovom putopisu. Najuočljivije jeipak nepoznavanje i neshvatanje političkesituacije u Bosni i Hercegovini od straneondašnjih muslimanskih vladara ko jima jeovaj putopisac pripadao.

U dosadašnjoj literaturi ovaj putopisnikada nije korišten. Muhamed Ali-paša gaje nakon završetka putovanja umno žio ipodijelio svojim prijateljima. Primjerak kojismo mi koristili je objavljen 1907. godinekao drugo izdanje, što je naznačeno nakoricama, s obzirom da je prvim izdava-njem smatrano ono koje je autor podijelioprijateljima. Nismo pronašli podatke ko jeizdavač niti u koliko primjeraka je štampanovaj putopis, ali se on ne nalazi u spiskuobjavljenih knjiga Muhameda Ali-paše, nitiu biografiji ovog princa.

Posjeta Bosni je trajala četrnaest dana,tačnije od 8. sep tembra 1900. godine, kadakreće iz Beča prema Bosni, do 22. septem-bra, kada stiže u Zagreb. Putopis imasedamdeset stranica,7 štampanih, napisa-nih arapskim jezikom uz osman ske izrazeupotrebljavane u tom periodu. Dimenzijaje 22x14 cm i nalazi se u Istorijskom arhivuSarajevo, u Zbirkci ruko pisa Mehmeda Teu-fika Okića.8

Prevođenje ovog putopisa često je nai-lazilo na teškoće, po sebno jer je autor kori-stio govorne arapske izraze sa egipat skimdijalektom iz perioda u kojem je živio, spo-minjao lično sti koje nisu poznate širojjavnosti. Također je vidan problem dešifri-ranja geografskih pojmova koji transkripci-jom obično nisu odgovarali stvarnomimenu mjesta na koje autor misli. Tokomprevođenja problem su predstavljale po s -lovice i sti hovi koje na drugom jeziku naj-češće izgube na značaju.

Putopis je skup zapažanja, dojmova,razmišljanja i shvatanja Bosne od straneprinca Muhameda Ali-paše koje smo nasto-jali prevesti upravo onako kako ih je autoropisao.

Početak putovanja u Bosnu iHercegovinu

Po završetku putovanja po Evropi 1900.godine, krenuo sam iz Pariza prema Beču,glavnom gradu Austrije i počeo da sastav-ljam plan putovanja u Bosnu i Hercegovi-nu. Želio sam da na samom početku prvokrenem od Beča do Budimpešte, glavnoggrada Mađarske, zatim do Banje Luke,Jajca, Travnika i Sarajeva glavnog gradaBosne, zatim do Mostara, glavnog gradaHercegovine. Odatle sam želio nastaviti putdo Metkovića, i dalje morskim putem doKotora da se nagledam nevinih prirodnihljepota Crne Gore, posebno njenog glav-nog grada Cetinja, ne bih li vedrinom i svje-žinom tamošnjeg čistog zraka razgalio iokrijepio svoju dušu. Nažalost, raspoloživovrijeme mi je dopuštalo samo da posjetimBosnu, prošetam se kroz nju i upoznamnjene raritete. Da pustim svoje poglede dase šeću njenim brdima i dolinama i tiholutaju među cvijećem i drvećem. Stogasam odustao od spomenutog plana, te samse zadovoljio da putovanje posvetim samoBosni. Krenut ću od Beča do Budimpešte,pa preko Szabadke i Bosanskog Broda doSarajeva. Posjetit ću Travnik, Jajce a zatim iBanju Luku.

Odlazak iz Beča u BosnuUjutro, osmog septembra 1900. godine

odlučio sam, uz Božju pomoć, da napusti-mo Beč i krenemo ka Bosni i Hercegovini zakojom sam žudio i koja je odredište mogputovanja. Tužnog pogleda smo napustililijepi ambijent hotela Imperijal gdje smobili ljubazno i ugodno ugošćeni. Na izlazuhotela čekala su nas kola koja, premda subila za iznajmljivanje, nisu po izgledu i lje-poti izrade zaostajala za privatnim vozilima.I samo što zaposjedosmo udobna sjedišta,kola su krenula hlapljivo grabeći tlo ispodnas. Začudila me ova žustra vožnja pobečkom drevnom pločniku kojem vrijemeobrisa konture i učini ga krivudavim i nera-vnim. Kola su nastavila da jure putevima iulicama prijestonice sve do na nekih dese-tak metara ispred željezničke stanice gdjeje vozač usporio, vjerovatno zbog gužvekoju je stvarala masa putnika. Bez obzira naovaj metež, vlasti su dobrom organizacijomobezbijedile komoditet putnicima, što nebi bio slučaj da je vozačima dopušteno da iovdje voze onakvom brzinom. Platili smovozača dvije i po forinte, i on je bio preza-dovoljan. Koliko se sjećam, zahvaljujućibrzini vožnje koju sam već spomenuo, odhotela do željezničke stanice smo stigli zadeset minuta. Uskoro sam, poslije ulaska udržavnu stanicu Ostbahnhof, odakle seputuje ka Mađarskoj, vidio hotelskog pre-vodioca koji je sa pratnjom stigao prije nas.Podsjećam čitaoce da su sa mnom putova-li moj dragi prijatelj Muhsin-beg Rasim i tri

86


7 U analitičkom inventaru pogrešno piše 80 stranica jer original putopisa sadrži 70 stranica.8 JU Istorijski arhiv Sarajevo, Zbirka Mehmeda Teufika Okića: OZ; MTO 1, Š-115.

pomoćnika - Muhamed Džafer Šamaširdži,poznati kočijaš Devlet Čerkesi i Muhamed-aga Karodži, kojeg smo uzeli kao prevodio-ca pošto je bio porijeklom iz Crne Gore te jepoznavao slavenski jezik. (...)

Grad SarajevoOvaj grad je, kao i ostali evropski gra-

dovi, uredan i velik. U njegovu izgradnju jeuložen maksimalan napor, a između zgradaje ostavljen prostor koji osigurava pregled-nost i otkriva unutrašnji izgled grada. Nje-govim ulicama prolazi parni tramvaj kojispaja željezničku stanicu sa centrom grada.Tu je i električni tramvaj, kakav imamo i uEgiptu, samo što tamo vozač stoji u sredini,a ne naprijed kao ovdje. Ulica koja vodi odstanice do trga velika je i široka. Dijeli se natri trake - jedna je samo za tramvaj, druga jeza automobile, a treća za bicikle i konje. Saobje strane ulice ima puno kafana, dućana,a iznad njih se nalaze stambene prostorije ivisoke četverospratne zgrade. Dok smoprolazili ulicom i razgledali okolo, vidjelismo kasarnu Kršla.9 Ona je ogromna, rasko-šnog izgleda i grandiozne strukture. U nje-nom dvorištu smo vidjeli nekoliko oficirakako stoje na ulazu u mali park. Vozač namje rekao da taj ulaz vodi do sastajališta i dokluba oficira. Prošli smo pored kasarne, raz-gledajući lijevo i desno od tvrđave i kule pookolnim brdima, dok nismo ušli u ulicu kojavodi do hotela. Tamo smo zatekli masu ofi-cira i raznih ljudi.

S obirom da su ovdje službenici obuče-ni u vojne uniforme, posjetiocu se, pogoto-vu ako je stranac, čini da je u toku neka

vojna kampanja ili da se našao usred gole-me vojske. Prošli smo skoro do kraja ulicekada se naše vozilo zaustavilo ispred hotela.Požurili smo ka ulazu gdje nas je čekao vlas-nik hotela koji je bio porijeklom Mađar.10

Pored njega je stajao šef posluge koji sedržao kao da je predsjedavajući. Tražili smodvije sobe sa zajedničkim ulazom, ali poštoje bila velika gužva u hotelu, o čemu ćemokasnije govoriti, nisu nam mogli ispunitiželju, pa su nam dali dvije sobe - broj 10 ibroj 4. Bogu smo zahvalili što uopšte imajui te dvije sobe, pa makar i ne bile susjedne.Bolje su i takve nego nikakve.

U deset sati ujutro zatražili smo čaj i mli-jeko da utolimo glad jer nismo bili doručko-vali. Došao je šef posluge i čuvši mene i mogprijatelja kako razgovaramo na francuskomjeziku, pokušao se i on uključiti u razgovor,iako nije znao francuski. Grozno se i nepra-vilno izražavao. Nije očekivao da znamo nje-mački jezik koji je dosta poznat u ovoj zem-lji. Možda bi se bolje sporazumjeli da smopričali njemački. Kada smo mi ipak počelipričati njemački, on je, suprotno našem oče-kivanju, i dalje pokušavao razgovarati nasvom lošem francuskom, a Bog sami zna,mislio je da će nas na taj način obradovati.

U međuvremenu naša posluga je stiglau hotel koja se, nakon cjenkanja i nagodbe,smjestila, a da se nisu prijavili kao našapratnja. Zatim je Muhamed Džafer Šamašir-dži donio moju torbu u sobu. Sa njim jedošao i jedan hotelski službenik kako biuzeo podatke o nama kao gostima hotela.Ja sam uzeo cedulju i napisao da je Muhsin-beg Egipćanin, da živi od svog imetka i

bogatstva, i da nije službenik. O sebi samnaveo da sam Muhamed Ahmed-beg izTante u Egiptu i da sa sobom imam trojicusluga. Nakon što nas je još ponešto upitao,a mi mu odgovorili kako smo htjeli, tražiosam da mi pronađu jednog mog prisnogkolegu sa studija u austrijskoj školi kako binam bio dobar vodič za sve što želimo saz-nati i otkriti o ovom gradu. Riječ je o momprijatelju Muhamed Bakir-begu, ali samnažalost saznao da se on nalazi u Tuzli, kojaje oko tri sata vožnje od Sarajeva. Imao samjoš jednog prijatelja, gospodina Petrovića,koji je obnašao funkciju konzula u graduValoni, u zemlji Arnautskoj,11 ali ni on nijebio u Sarajevu. Saznao sam da je njegovmlađi brat tu, pa sam zatražio da ga pozovuda dođe u hotel. Ubrzo su mi javili da će onza sat i po doći. Mislio sam da ću u među-vremenu imati prilike da se odmorim. Želiosam presvući prašnjavu garderobu i izba-njati stopala. Ali, dostava garderobe jezakasnila mnogo više nego smo mi pretpo-stavljali, što me je do te mjere naljutilo dasam naredio Muhamed-agi da iznajmi kolai hitno ode do stanice po naše stvari. Hotel-ska kola koja prenose torbe su čekala nare-dni voz kako bi pokupila prtljag iz oba voza.S obzirom da će najmanje četrdeset minu-ta proteći dok Muhamed-aga ode i dođe sastanice, odlučih da se u međuvremenu pre-svučem, te sam se obrijao, stavio fiksator zabrkove i opustio noge u toplu kupku.

Gospodin PetrovićDošao je šef posluge i obavijestio me da

je g. Petrović došao i da želi ući da me poz-dravi. Zamolio sam da gost malo sačeka dokse obučem i posušim noge. Međutim, on sevratio i rekao da g. Petrović smatra da nemasmetnji da on bude primljen, te ni ja nenađoh razloga da ne odobrim prijem. Kadaje ušao, nisam ga prepoznao kao da ganikada ranije nisam vidio. Bio je to bradatimladić. I sam Bog zna koliko sam se začudioi zbunio kada sam vidio nepoznata čovjekatakvog izgleda. Ali šta sam mogao, bio samprinuđen da ga sa nogama u vodi i ogrta-čem na ramenima ljubazno dočekam. Prije

87


BEHAR 109

9 Medžedija kršla - kasarna na Bistriku10 Hotel Evropa je bio u privatnom vlasništvu porodi-

ce Jeftanović, ali je bio pod zakupom Edvarda Las-slauera. Vidi: Šefko Hodžić, Hotel Evropa - ogledalonove istorije Sarajeva, Oslobođenje, 15.11. 2006.

11 Albanija

nego što smo počeli razgovor, izvinuo samse što ga dočekujem u ovakvom stanju. Kadsam se uvjerio da je on brat mog prijatelja,pitao sam ga kako su mu braća i gdje senalaze. Odgovorio je da je stariji brat još uvi-jek u Valoni, a drugi u Szabadki koja je uda-ljena od Sarajeva oko 4 sata putovanja. Utoku razgovora nije spomenuo da on jošuvijek ne zna s kim razgovara sve dok menije zamolio da mu dam svoje ime kako biputem telegrafa izvijestio svog brata dasmo mi stigli u prijestonicu. Više nisammogao od njega kriti svoje pravo ime, alisam mu rekao da bih volio da ne govori onama nikom, izuzev svome bratu. Nisamovo još ni izgovorio, a on je već ustao iponovo mi uputio pozdrav rekavši: “Neka sepamti, gospodaru moj, da ja sada stojimpred bratom Njegovog uzvišenog veličan-stva kediva!” Tada mi je jedino preostalo dai ja ustanem i uzvratim na njegov novi poz-drav, iako su mi noge još uvijek bile u vodi.

Sjeli smo i pričali o raznim temama koje sume razvedrile i obradovale te podsjetile naprotekla vremena, krasne godine, kada smojoš u ranoj mladosti bili zajedno, skupa sanašim porodicama. Iz njegove priče sam saz-nao da je on najmlađi i da ima oko 24 godine,iako je izgledao kao da mu je skoro 38 godina.Zamolio je da ide nakon petnaest minuta raz-govora, ali prije nego što je izašao izrazio ježelju da se prema njemu odnosim kao i premanjegovoj braći, te da imam povjerenja u njegakao i u njih, dodavši da mi je na raspolaganjuza cijelo vrijeme mog boravka u gradu. Zahva-lio sam se na ljubaznosti, ali sam već bio odlu-čio da u obilazak grada krenem tek idućegdana. Nisam želio da tog istog dana zamaramovako prijatnog i dopadljivog čovjeka. No, onje insistirao da se odmah dogovorimo kadaćemo krenuti u razgledanje grada, i toliko jebio uporan da nisam imao drugog izboranego da mu dozvolim da za dva i po satadođe do mene, nakon čega je otišao. Bilo jepodne, vrijeme ručka, te sam požurio da seobučem poslije čega sam krenuo ka trpezariji.U hodniku, prije nego ću proći do sobe mogprijatelja Muhsin-bega, prišao mi je nekičovjek pedesetih godina. U tom momentunisam znao šta želi od mene, ali sam na njego-

vom licu pročitao da je riječ o prevarantu. Daomi je vizit kartu gdje je pisalo da je prevodilac.Na prvi pogled, u kartici sam pročitao jedinoda se zove Husein. Užurbano mi je poče obja-šnjavati da on poznaje puno Egipćana, međunjima i Izet-bega, turskog sekretara Njegoveekselencije kediva. Rekao sam mu da mi tre-nutno nije potreban, a ako mi zatreba daćemo ga pozvati. Kada sam ponovo pogledaokarticu, uočio sam da na njoj piše HuseinOlmutz Paša.12 Saznao sam od njegovih poz-nanika da je prozvan ovim imenom zato što jebio u zatvoru u gradiću Olomucu kada suAustrijanci okupirali Bosnu. Na drugoj stranikartice odštampao je nazive mjesta koje turi-sti treba da posjete. Ta mi je kartica bila odvelike koristi jer sam iz nje odabrao najboljamjesta koja ću posjetiti sa g. Petrovićem. Pre-pisao sam nazive tih mjesta na jednu od vizit-kartica, a to su: prvo - Antikhana, drugo i treće- Begova džamija i Husrev-begovo turbe, če t -vrto - Šerijatska škola, peto - Tvo rnica ćilima,šesto - Stara srpska crkva, sedmo - Bazar, osmo- Fabrika duhana, deveto - derviški zikr, deseto- Kursiluk13 i jedanaesto - Kozija ćuprija. Kadasam se našao sa Muhsin-begom, sišli smozajedno u restoran. Stigli smo do prostorijekoja je bila prilično tamna, sa vrlo malo svjetlai dosta nas je podsjećala na bečki restoran.Kada smo ušli, vidjeli smo mnogobrojne služ-benike i nekoliko oficira, a među njima i skupi-nu admirala. Bili su to otmjeni, krupni ljudi, asvaki od njih je sjedio u pročelju trpeze sanižim oficirima oko sebe koji su odavali utisakda su pristojni, pokorni i da se dodvoravajusvojim čelnicima. Kada smo mi ušli, svi su nasdvojicu, lijepo obučenih i elegantno sređenihmomaka sa fesovima na glavi, začuđeno gle-dali. Uputili smo se ka stolu i sjeli. I mi smo senjima čudili ništa manje nego oni nama. Kadasmo vidjeli kako ručaju, ogluhli smo od zveke-ta njihovih viljuški i kleptanja kašika i doimalose kao da orkestar svira, odjekuju trube i lupa-ju bubnjevi.

Tu je sve, počevši od hrane, posuđa doustrojstva posluge i načina posluživanjabilo ružno i banalno, a najružnije je bilo tošto ljude koji ne nađu mjesto trpaju za sto-love drugim gostima koji su već posluženi.Smiješno je bilo vidjeti vlasnika ovog hote-la kako oponaša gazdu nekog velikog hote-la dok prolazi između gostiju nadajući seda će čuti neku pohvalu ili slično. Na njego-vu sreću, nije nam prišao jer sigurno bi čuo

ono što mu se ne bi dopalo.Smučilo mi se od buke, brujanja i pona-

šanja ovih ljudi, te nisam imao drugog izbo-ra osim da napustim restoran i vratim se usvoju sobu u nadi da će me osama i tišinamoje sobe rasteretiti i osloboditi ove tjesko-be. Tačno u pola tri došao je gospodin Petro-vić. Pozdravio sam ga rukujući se sa njim ipotom ga upoznao sa svojim prijateljemMuhsin-begom. Odlučismo da izađemo, temu pokazah vizit-kartu čovjeka koji me zbu-nio svojom posjetom. On mi je savjetovaoda ipak uzmemo tog prevodioca. (...)

Završetak putovanja i povratak u Egipat

Ujutro, drugog dana u sedam sati ukr-cali smo se u voz i stigli smo u Agram, gla-vni grad Hrvatske, odakle smo drugimvozom otišli u Trst. Nakon toga smo mor-skim putem zaplovili do naše domovine.

Ovom prilikom se iz sveg srca zahvalju-jem mom izvrsnom prijtelju, MuhsinRasim-begu, koji mi je bio krasan saputniksa kojim sam se divno slagao. Dijelio je samnom sve tegobe i radosti tokom cijelogputovanja. Tada sam upoznao svu ljepotu,čestitost i nježnost njegove ćudi, što nijenikakvo čudo, jer sam to i očekivao od pre-finjenog mladića koji se odgajao u odaja-ma blagodeti i sreće i odrastao u kolijevcidostojanstva i savršenstva.

88


12 Radi se o Huseinu Pašaliću, prvom vodiču stranaca uSarajevu. Vidi: Hamdija Kreševljaković, Izabrana djelaIV, Sarajevo, 1991., str. 121-122

13 Vjerovatno je riječ o Kuršumliji.

Završna riječ U ime Allaha milostivog,samilosnog

Gospodaru moj, jedino je kod Tebeprava uputa i zaštita od zablude. Tebi se pri-klanjam, a Ti si svemoćan. Sačuvaj me zloćejezika i srca. Molim Ti se da mi oprostiš zagrubu riječ i neobuzdanu olovku, jer nisamod onih koji su vješti i vrsni u kazivanju ipisanju, pa mi ne zamjeri na neodmjerenojriječi. Uzmi nas, Gospodaru, pod okriljesvoje, onakvo kako znamo da je, milostivo ipraštajuće, jer jedino si Ti onaj koji prašta.Bože, Tebi se zahvaljujemo kao oni kojimasi poslao izobilje Tvoje blagodeti, koja se nemože prebrojati niti dovoljnom hvalomzahvaliti. Jer, Ti si, Gospodaru, u Tvojim bla-godarima plemenitiji i uzvišeniji od svakezahvale Tvojih robova. Svo jim Uzvišenimimenima uzdigao si se do vječno nedokuči-vih visina jer Ti si izvor svakog dobra inagrade. Zahvaljujem Ti se na podršci kojumi daješ u izricanju hvale i pohvale što si midao snagu i što si me uputio na ovo puto-vanje. Da je nije bilo, ja se na ovom putova-nju ne bih ni jedne stope pomakao, niti biho njemu i jednog retka ispisao. Tvojomvoljom si po častio muslimana koji ljubisvoju braću da mu se ispuni želja da selično i detaljno upozna sa njima, da ispita ukakvom su stanju pa, ako ih zatekne u

zdravlju i veselju, da podijeli radost sanjima, a ako vidi da su posustali i da su raz-dijeljeni, da po dijeli sa njima njihovu mukui tugu, da ohrabri one koji su na pravomputu i da, koliko je u mogućnosti, nasavje-tuje one koji idu pogrešnim putem.

U Bosni sam vidio da se muslimani,Bogu hvala, na najbolji način, čvrsto i istraj-no drže svoje vjere, da je vole, da čuva jusvoju kulturu i običaje, bez obzira što ih pri-tijesniše teška vremena u kojima su postalituđe sluge, nakon što su bili gos poda ičasnici. Drugi njima sada upravlja nakonšto su oni bili velikani, vođe i uglednici. Ivan svake je sumnje da će oni,ako Bog da,za svoju odanost, postojanost i nepokoleb-ljivost doživjeti slavna vremena u kojima ćese, uz Božiju pomoć, visoko uzdići. Ko poz-naje muslimanske moralne vrijednosti i tra-diciju, taj zna da su muslimani takvi svu-gdje, na Istoku i na Zapadu, bez obzira nanjihov jezik i boju. Uvijek imaju istu nadu iisti cilj kao da su strijele odapete iz istogluka. Naći ćeš indijskog Muslimana kakobrine za svoga brata u Maroku i želi mu dabude sretan. Također vidiš Bosanca zaljub-ljenog u njegovog osmanskog brata, i želipod njegov suverenitet. Vjernici su braća.Ne mogu ih u toj neograničenoj privrženo-sti promijeniti rasne ni etničke razlike, nititeritorijalne podjele i udaljenosti. (U islamunema nacionalizma). Islamske su ze mljerasute po zemaljskoj kugli, podijeljene naplemena i na rode koji kao da su povezanistrujnim žicama, koje povezuju ta udaljenasrca najčvršćom vezom, tako da se čini daje islam jedno tijelo. Ovo je, zaista, jedna odBožijih tajni!! Jednom dušom diše to raz-granato tijelo. Ako mu se probodu prsa naIstoku, naprsnuti će se njegov bok na Zapa-du, ili ako mu se ukrute leđa u Carigradu,porasti će mu snaga u Bagdadu. Hej ljublje-niče islama, da si ti samo vidio kako musli-manski svijet osluškuje vijesti o svojoj uda-ljenoj braći, koliko se obraduju posjeti svogbrata iz daljina da proslave njegov dolazak!Oku pe se oko njega hvatajući mu svakuizgovorenu riječ, pitaju ga za njegov narodu nadi da čuju dobre novosti kojima će lije-čiti i utješiti njihova ranjena srca, ili, ne bi liugledali svjetlo predskazanja da se islambudi nakon što je pokleknuo i osla bio.Molim ti se, Gospodaru moj, da zacijeliš nji-hove rane, da učvrstiš njihove stope, da uči-

niš da njihova riječ bude riječ sloge, da ihpodržiš Tvojim duhom, da ih podstaknešna rad i marljivost kako bi korigovali svojegreške i bili pobjednici ove životne bojišni-ce. I molim Allaha da sačuva muslimanskevladare i časne prinčeve, svjetionike vjere,čuvare dragog nam šerijata.14 Molim Ti seda podržiš njihovu vlast, da njihova riječbude gornja, da ojačaš njihovu snagu imoć, podržiš im carstvo i zemlju, a posebnonjegovu visost nasljednika veli čanstvenoghilafeta, čuvara vjere i vjernika, širiteljapravde, gospodara krune i žezla, gaziju15 naAllahovom putu, sultana Abdul-Hamidahana,16 da ga Bog učini vječitim pobjedni -kom i pobjedi saveznikom, slava mu se pri-pitomila i sa njime udomila dokle god jezikinsanski17 zbori i romori.

I čuvaj Tvojim očima koje nikada nespavaju, njegovu ekselenciju, utemeljivačaslobode, onoga koji učvrsti stubove mira,koji neprekidno bdije na poboljšanju stanjamuslimana, zalaže se za napredak podani-ka, onoga koji svojom pravdom i dobrotomprihvati kako bližnjeg tako i daljnjeg, egi-patskog kediva, našeg vladara Abas-pašuHilmija II. Neka, Božijom voljom naroduživa pod njegovim okriljem, i neka imostvari sve što poželi. Slava i milost neka jena onog koji je Tvoju Objavu primio i širio,koji je Tvoj dokaz među Tvojim robovima,koji po tvome naređenju poziva na dobro iposreduje kod Tebe uz tvoju dozvolu, naMuhammed a.s, nepismenog poslanika i nanjegovu porodicu i prijatelje koji su njegapodržavali i borili se za njega, i na Allaho-vom putu se žrtvovali sve dok temelji vjerenisu očvrsli, a vjera ojačala i zavladala. Bože,uputi nas njihovim putem, učini da se drži-mo njihove tradicije, primi naša dobradjela, a oprosti nam griješne posrtaje. UzTvoju milost, uvrsti nas na dan proživljenjau njihovo društvo kako bismo postigli naškonačni i najljepši cilj.

Ulomci iz izdanja Instituta za istoriju Sarajevo i Istorijskog arhiva Sarajevo,

Edicija Memoari, 2008.

89


BEHAR 109

14 Islamski vjerski zakon. A. Škaljić, navedeno djelo,str. 586.

15 Heroj, ratni pobjednik, počasni naslov islamskihpobjedničkih vojskovođa. B. Klaić, navedeno djelo,str. 448.

16 Car, vladar, titula mongolskih i turskih vladara. A.Škaljić, navedeno djelo, str. 309.

17 Ljudski.

Karakter i historijaMostar leži na granici islamskog Istoka.

Prodor islama stoljećima je ovdje, na obala-ma Neretve, bio toliko snažan da u samomizgledu grada Orijent dolazi do izražajaneposrednije i jače nego u mnogim drugimgradovima duboko u evropskoj Turskoj, ilijoš dalje u Aziji. Ko se pri dužem boravkuovdje zaživi s mjestom, taj se više ni u jed-nom gradu istoka neće osjećati kao stranac.Prisnost s Mostarom postat će čarobni ključ

koji lahko i sigurno može otvoriti sve tajneIstoka. Ali, nije jedino islam dao gradu nje-gov osobit pečat. Mostar ima i onu lijepu irijetku premoć u postojanju okolice koja je snjim u potpunoj harmoniji. A okolica je pustisivi krš. Mostar bi se mogao usporediti sVenecijom. Venecija je nastala kao grad pro-stranih mora, a Mostar je grad hercegova-čkog kamenog mora.(...)

Pohlepna ruka Venecije često je doseza-la do Mostara, čak i u vrijeme dok je bio pod

90


Iz predgovora

Svojim duhom oficiri K.u.k. armijesu u znatnoj mjeri nadmašivali prosjekoficira drugih evropskih država. Za njihje vojna služba u Bosni i Hercegovinipredstavljala veliki izazov. Propisi služ-be nisu im dopuštali nikakvu druguprivilegiju osim biranja garnizona.Prihvatali su se teškog i izazovnogzadatka da, pripadajući različitomnarodu i kulturi, zadobiju povjerenjeobičnih vojnika, nastojeći da koliko-toliko nauče njihov jezik. Često su sebavili umjetnošću i književnošću, štoim je, za vrijeme vojne službe i boravkau zabačenim garnizonima, nerijetkobila jedina razonoda. Mostar je biograd koji su stranci rado posjećivali,posebno zbog Starog mosta, koji jespajao dvije obale Neretve. Njegov luk,vitak i ponosan, bio je simbol grada.Generacije ovdašnjeg stanovništvapisale su Mostu pjesme i pohvale.Jedan namjesnik je još u 16. stoljećurekao da se nijedan luk na svijetu nemože porediti sa nebeskim lukom Sta-rog mosta, pod kojim se zvijezde skriva-ju i ogledaju.

Robert Michel doživljava Mostarkao grad iz bajki. Vrelo sunce pali iizbjeljuje već bijele uske uličice, pokri-vene prilike lebde pored starih zidina.Lijepe djevojke u narodnim nošnjamapromiču pored njega. U Mostaru, tipič-nom orijentalnom gradu, u vrijemekada ga pohodi Robert Michel već jebio evidentan prodor evropske kultu-re, koja je ipak u njega ulazila tiše ipažljivije nego u Sarajevo. (...)

Dr. Zijad Šehić

S njemačkog preveo: Irfan Čolaković

Robert Michel

Mostar 1908(s fotografskim snimcima Wilhelma Wienera)

sigurnom turskom vlašću. Još ranije, prijenego je Mostar zapravo nastao, jedna drugasila sa susjednog poluotoka (Rimska imperi-ja) nastojala se dočepati ove zemlje. Pošto suIliri, Autarijati, pa onda i Kelti zavladali zem-ljom, 78. godine prije naše ere, i Hercegovi-na je pripala svjetskom carstvu Rimljana. UzDalmaciju je bila rimska provincija sve do476. godine naše ere. (...) Glavni grad oveprovincije bio je Narona, današnji Metković.

Nakon nekog vremena obilježenogkrvavim nemirima godine 1463. Osmanlijeosvajaju Hercegovinu, pretvaraju je u turskisandžak, a Mostar proglašavaju središtempaše. Do danas se nije moglo tačno ustano-viti kad je Mostar osnovan. Sigurno je da jekao grad izgrađen tek pod vladavinom Tura-ka. Žestoki sjeverni vjetrovi i strah od nepri-jateljskih napada odredili su najstrožija pra-vila u nepisanom zakonu gradnje. Kuće su semorale zidati tako da im ni najžešće bure, ani neprijateljska zrna, nisu mogli naškoditi.Uspješnost gradnje najbolje se očituje timešto su preživjele stoljeća. Historija zemljepod turskom (osmanskom) vlašću šarolika jekao orijentalni ćilim i puna nenadanih poje-dinosti. (...) Vlast častohlepnih paša i različi-tih stranaka ovdje je često bila lahko ostvari-va. U zemlji vladaju nemiri uzrokovani suko-bima između islama i kršćanstva.

Opća slika Kad s nekog uzvišenja bacimo pogled

na grad i opazimo kako se crveni krovovi isti-ču dođemo u iskušenje da se pomirimo snovim Mostarom, jer stvarno crvenilo novihkrovova ne remeti ukupnu sliku baš kao nicrveni fes nošnju ovdašnjeg stanovništva.Ako tad uđemo u grad, oko će se, gledajućinovo, opet otrijezniti. Ipak, s malo dobrevolje, još možemo potpuno uživati u osob-nosti starog Mostara, jer, uprkos upadljivostinovog, staro je u svojoj čednosti ipak jače.Čim skrenemo pogled s jednog takvognovog sandučastog objekta, oko ga zabora-vi odmah kao da ga nije ni vidjelo. Ali, ako sesamo načas zaustavimo pred nekom džami-jom i njenim haremom, bit ćemo vrlo brzoočarani. Isto tako, kad krenemo nekim oduskih sokaka, ili dolje prema Neretvi, ili uneki još netaknuti dio grada, obuzet će nasjako, čisto osjećanje. Većina će ovaj osjećajnazvati “Orijent“. Mi ćemo ga skromno,zapravo ipak neskromno, nazvati “Mostar“.

Lakše ćemo predvidjeti šta je novo kad noćraširi svoja krila nad gradom i kad po sokaci-ma zatrepere petrolejske svjetiljke. Ili za vri-jeme Ramazana, kad s bezbrojnih munarazasvijetle kandilji. Sve to stvara nijemu sve-čanost koju duša upija i ne zaboravlja. (...) Itamo, gdje se Radobolja ulijeva praveći giz-dave vodopade nad ponorima Neretve, izdi-že se stari umjetnički most poput okamenje-nog polumjeseca.

Stari most (...) Ovaj most nadsvođuje riječne dubi-

ne u jednom jedinom ljupkom luku. Na nje-govim prilazima stoje stare tamne kule. Putpreko mosta vodi bez stepenica gore i dolje,strmije nego stepenasti put preko Rijalta uVeneciji. Brojčani podaci daju bolju predo-džbu te neka mu služi na znanje da rasponluka iznosi gotovo 18 metara, a da je visinavrha mosta nad običnim vodostajem oko 20metara.

Mnogi ga nazivaju “rimski most“. Onzapravo ne potječe iz vremena rimske vlasti,nego su ga u sadašnjem obliku u XVI stolje-ću podigli Turci. Prije toga obale su bilepovezane samo jednim nesigurnim drvenimmostom. O ovom drvenom mostu, i o kame-nom mostu koji je bio podignut namjestoovog, čuveni geograf i historičar MustafaBen Abdulah hadži Kalfa (umro 1658.) piše:“Pošto većina bašči leži s one strane rijekenekad se na drugu obalu prelazilo prekovelikog drvenog mosta koji je visio na lanci-ma, jer nije imao stupova, a koji se ljuljaotako da se samo uz smrtnu opasnost prekonjega išlo. Tada zamoliše stanovnici sultanaSulejmana da im sagradi most od kamena.Ovaj pošalje neimara Sinana, koji izjavi da jenemoguće ovdje sagraditi most. Od toga sedana odustalo, tačnije jedan vješti mjesnistolarski majstor zajamči da je zamisao izvo-dljiva, i most bi ostvaren... jedno umjetničkodjelo koje divljenenjem ispunjava sveneimare svijeta. Most je sagrađen 974. godi-ne.“ (prema našem računanju vremena oko1567. godine)

Jedna stara narodna pjesma opjevala jepostanak kamenog mosta: odvažni majstor,kamenorezac Rade, dugo pokušava sazidatimost; svaki put most mu se sruši. Najzad pitavilu iz Podveležja za savjet. Dobrostiva vilakaže mu da mora najprije umiriti vodeneduhove, jer je navukao na sebe njihovu

srdžbu zidajući most, kao novi sigurni prije-laz preko rijeke čime će se smanjiti broj onihkoji su dotad stradavali.Ona mu savjetuje daradi umirenja neretvanskih duhova uzida utemelje mosta jedan ljubavni par. Radepostupi po savjetu i zidanje mu odmah uspi-je. Godine 1087. (1677.) most je bio poprav-ljen. Bilo je to za vrijeme vladavine sultanaMuhmeda IV. (...)

Narod i vjeraIliri, Austrijati, Kelti, Rimljani, Istočni Goti

– jedan narod smjenjuje i potiskuje drugi svlasti. Tek južni Slaveni, Srbi i Hrvati, koji seuseljavaju u VII. stoljeću, ostaju stalni stano-vnici zemlje. Čak i kad zemlja padne podtuđu vlast, oni čvrsto ostaju na rodnoj grudi.Čak i kad su Turci zavladali Hercegovinom,Slaveni se nisu dali potisnuti. Istina, njihovarasa doživljava jak priliv orijentalne krvi,čime se stvara zaseban rasni ogranak, ali, inakon svega, narod ostaje južnoslavenski.Slaveni su došli kao neznabošci i nastanili suse u ova područja jednako udaljena od Rimai od Bizanta. Katolički misionari iz Dalmacijei Bizantijski misionari s Istoka obratili sunarod u kršćanstvo / hrišćanstvo. Već tada jenastao prvi rascjep u vjeri ovog naroda. Jazizmeđu katoličke i pravoslavne vjere probu-dio se naročito u XII. stoljeću, kada je srpskiprinc Sava, prema uputstvima svojih učite-lja, grčkih monaha, izvršio reformu crkvenogpitanja srpsko-hrvatskih zemalja. Pod utje-cajem srpskih knezova, pod koje je zemljaviše puta padala, istočna vjera jačala je sveviše. Katolici su se mogli održati samo uzoslonac na susjednu Dalmaciju.

Odvajanjem sekte bogumila nastao jenovi rascjep u istočnoj vjeroispovijesti.(Vjera ovih sektaša nastala je u hrišćanskojzajednici Persije. Glavno sjedište vjere bio jegrad Patara u Maloj Aziji, po kojem su se pri-vrženici ove vjere prozvali patarenima. Sve-ćenik i reformator Jeremija Bogumil približioje patarensku vjeroispovijest istočnom obre-du, a njegovi privrženici prozvaše se tadabogumili). Vjerski zagriženi bogumili posta-doše toliko moćni da su preuzeli čak i vlast uzemlji. Bosanski kraljevi i svjetosavske vojvo-de pređoše na ovu vjeru. Posljednji tragovibogumilske vjere registrirani su sve do krajaprošlog stoljeća. Ali, u narodnom sjećanjuoni stari moćni bogumili još uvijek su živi.Priča, pjesma i praznovijerje osiguravaju im

91


BEHAR 109

neprolazan život. Uspomenu na njih održavaju čudni fantastičniogromni bogumilski nadgrobni spomenici na raznim mjestima zem-lje, čije samo nijemo postojanje predstavlja rječiti dokaz gospodar-stva bogumilskih vremena. Katolička vjera bila bi sigurno potpunopotisnuta da papa Honorije II. nije 1208. godine poslao u zemlju pri-padnike franjevačkog reda, koji ubrzo ostvariše veliki utjecaj vjer-skom gorljivošću i djelotvornom ljubavi prema narodu.

U XV. stoljeću dođoše Turci. Većina patarena, kao i mnogi pravo-slavci i katolici iz nužde pređoše na Islam. Oni katolici koji su ostalivjerni svojoj vjeri postepeno odseliše u Dalmaciju, gdje zatražišezaštitu Mletačke i Dubrovačke Republike. Osvajač zemlje MuhamedII., plašeći se da zemlja odveć ne opusti, izda ferman kojim garantirakatolicima svoju visoku zaštitu. Njegova ugovorna povelja (ahdna-ma) čuva se i danas u samostanu u Fojnici. Islam je stoljećima bio vla-dajuća vjera. I katolici i pravoslavci trpjeli su često zla vremena. Jedi-na uporišta kršćanske vjere bila su tada manastiri katoličkih franjeva-ca i pravoslavnih vasilijanaca.

Katolicizmu je bilo najgore u XVI. stoljeću. Neprestani ratovi sul-tana s papom, s rimsko-njemačkim carevima i s Venecijom, kaozaštitnicima katoličke vjere, imali su za posljedicu da su i katolici uHercegovini i pored ugovornog pisma Muhameda II. bili izloženikrvavim progonima. Otkako su franjevci došli u zemlju, cjelokupnakatolička služba ostala je u njihovim rukama. Čak je i biskupska stoli-ca bila posjednuta iz njihovih redova. U teškim vremenima proganja-nja kršćana vršenje dužnosti svećenika bilo je ostvarivo jedino takošto su izbjegavali da se ističu svojim odijevanjem. Još i danas franjev-ci u Hercegovini nose brade i često glavu pokrivaju orijentalnimfesom. Ni pravoslavcima nije uvijek išlo najbolje. Ali činjenica da jenjihov vjerski poglavar bio u turskoj rezidenciji, i da se na njegamoglo utjecati lakše nego na papu u Rimu, donosila im je uvijekneku prednost.

Preokret u korist katolika desio se tek potkraj XVIII., a naročito uXIX stoljeću. Tada sultan nije više vodio rat s moćnim katoličkim kne-zovima, nego najviše s pravoslavnom Rusijom, a i Crna Gora se uzdi-gla. U tom vremenu pravoslavci su bili politički sumnjivi, a katolicipodupirani, pa je čak 1846. godine ustanovljena u Mostaru Katoličkabiskupija. Naravno, sjedište biskupa nije bilo u samom gradu, nego ujednoj skrivenoj uvali u Vukodolu. Tek u ovo vrijeme Mostarska župabila je odvojena od prastare parohije Gradac koja je bila, također,smještena u Vukodolu. Godine 1862. župa se morala smjestiti u grad,gdje je u isto vrijeme bio podignut veliki franjevački samostan, a uzsultanov prilog, i nova katolička crkva u kojoj se 7. marta 1866. služi-la prva sveta misa. (...)

Muslimani Hercegovine nisu čisti orijentalci, nego zasebna rasanastala miješanjem kristjana koji su prešli na islam i Osmanlija, koji suosvojili zemlju. Ova je mješavina umnogom nadmašila čistu osman-sku rasu. Ali ovi muslimani ne žele ni čuti priču o nekadašnjem mije-šanju s kršćanima. Većina porodica svode svoje porijeklo na MaluAziju ili najradije na Arabiju. Ali isto tako kao što se ne stide južnosla-venskog jezika kojim govore, ne bi se trebali stidjeti ni ovog činjenič-nog miješanja krvi, jer je upravo taj način rezultirao naciju koja jeumnogome superiornija izvornim osmanlijama.

(...) Dubok urođeni ponos hercegovačkog muslimana rezultat jedugogodišnje vladavine njegovih predaka na ovim prostorima. Ovaj

ponos sjedinio se sa izrazitim osjećajem takta, tako da južnoslaven-ski musliman pruža krajnje simpatičnu pojavu. Vjera ima presudanutjecaj na njihov način mišljenja i djelovanja; da, vjera je u svim život-nim situacijama pokazatelj ispravnoga. Rano školovanje je počivalona učenju Kur’ana. Ništa ove ljude ne može uvrijediti kao uvreda nji-hovih religioznih osjećanja. Uz odgovarajuću obazrivost s njima jelahko živjeti, jer, i pored evidentnog ponosa, oni su istovremenočedni i miroljubivi, a prvenstveno u svakom su pogledu pošteni. Ukomunikaciji su ozbiljni i na svoj način otmjeni, ne vole galamu niviku. U svemu što musliman čini i radi vidljivo je jako zadovoljstvo isamopouzdanje. Prema stvarima i postupcima koji ga se ne tičupokazuje apsolutnu ravnodušnost. Jedan musliman koji sjedi podvi-jenih nogu i posmatra svijet kao da je negdje daleko u vilinskoj zem-lji, pruža sliku nesumljive zemaljske sreće. Ali, postoji viši stepen oveposmatračke sreće: potegnuti mirisni dim cigare, polahko srknutikahvu iz findžana i ugodno ispustiti dim. Satima se musliman možeodavati ovakom stanju bezuvjetnog mira duha i tijela – samoisčez-nuću u carstvo beskrajnosti. Ovo stanje on zove ćeif. (..)

Intimni život muslimana velikim je dijelom zaklonjen od pogledastranca. Istina, njihovi vjerski obredi po džamijama i pogrebi moguse nesmetano posmatrati. I ašikovanje muslimanske mladeži takođerje dostupno radoznalom strancu. Mnoge dražesne scene mogu sepratiti petkom, njihovim prazničnim danom. Mlade djevojke stoje uz

92


prozore s gustim drvenim rešetkama(mušepcima), ili iza odškrinuti avlijskih vratai tako zaštićene primaju posjete mladića,koji svakako moraju ostati na sokaku. Raz-mjenjuju se samo ljubavni pogledi ili čudes-no sročeni ljubavni razgovori. Kada flertuznapreduje, mladić dobije kroz odškrinutavrata djevojčin prst ili čak cijelu ruku. Natakav ili sličan način se odvija ljubavna igrasa odbijanjem ili pristankom. Zbog njihovoginsistiranja na intimnom porodičnom životu,intimni život muslimana ostaje tajna zastrance. Zanimljiva je činjenica da muslima-ni Hercegovine, gotove bez iznimke, živekao monogami, a riječ “harem“ unjihovomgovoru ne označava ženske odaje, negogroblje (svetilište).

Stranac koji bi posjetio Mostar sigurnobi se radovao što bi po različitoj nošnjimogao raspoznati plemensku i vjersku pri-padnost ljudi koje bi vidio na sokacima. Naj-lakše je razlikovati ženu jednog muslimana,jer ona van kuće drži lice uvijek pokriveno.Ona to čini vrlo temeljito. I zimi i ljeti ona uvi-jek nosi svoj dugi tamni postavljeni ogrtač,feredžu, koja joj od tjemena dopire do zem-lje. Kroz prorez marame koju nosi na glaviona može vidjeti put, a i ovaj otvor je najče-šće pokriven jednim šarenim velom. U tojnošnji koja je karakteristična za Mostar, onepodsjećaju na bube koje hodaju uspravno.Osim ovoga postoje i drugi načini pokriva-nja karakteristični za Sarajevo i druge grado-ve. Ispod feredže, žene su bogato obučene. Ičerme i dimije većinom su od svile, a čestouz to nose i fermen zlatom i srebrom izve-zen.

Kršćanske varošanke također nose dimi-je. Dimije podsjećaju na široke pantalone, azapravo to su suknje (sa nogavicama nadnu) koje se trakama vežu oko članaka štoispunjava zahtjeve higijene i pristojnosti prikretanju po buri (zimi) ili prašini (ljeti). Ječer-me su uglavnom iste boje kao i dimije. Stari-je žene i djeca na nogama nose nanule. Onepri hodanju proizvode čudesan klepetavizvuk. Seljanke su sasvim drugačije obučene.Odjeća im je od gustog sukna koje sametkaju od ovčije vune. Nose uske šalvare ipreko njih zubun, koji je sprijeda razrezan dopasa (da ne sprečava hod). Ječerma jeobrubljena crvenim gajtanom ili izvezenazlatom i srebrom. Pojas sprijeda zatvarajuvelike srebrene kopče. Na nogama, kao i

muškarci, nose mehke opanke. Ljeti zubuneod teške vune zamijene onim lagahnim oddomaćeg lanenog platna. Na glavi nosebijele čipkaste jašmake, koji, pripeti u kosu,ovlaš padaju niz leđa.

Sve se žene rado kite zlatom, srebrom,merdžanima, biserom, a i dragim kame-njem. Čak ni siromašni ne odstupaju od togai ukrašavaju se lažnim nakitom i novcem.Osim velikih kopči na pojasevima, seljankenose još i brojno srebreno prstenje i kovanenovce u kosi i oko vrata. Omiljeni nakit su imveliki lažni korali. Muslimanke većinom noseskupocjen nakit. Omiljeni ukras im je niskadukata ili zlatnih novčića, ravnomjerno stav-ljenih oko fesića. Kod Srpkinja može seponekad vidjeti čudan ukras od bisera inovca u omotanoj kosi (tepeluk). (...)

Mostarci nose čakšire koje prilično uskoobavijaju listove i butine, oko kukova su van-redno široke, a pozadi vise kao vreća. Kopo-ran i džamadan izrađeni su od istog tamnogštofa kao i čakšire. Oko pasa nose crvenivuneni pojas, koji se može više puta omota-ti, ili troboloz od šarene svile. Na nogamanose cipele u obliku čuna, na glavi fes. Imu-ćni zimi nose i dugački krzneni kaput, ćurak.Ovako se većinom nose građani. Seljacinose odijela sličnog kroja, ali od teškogvunenog tamnog sukna. Umjesto pojasavećinom nose kožne silahe za oružje u koji-ma drže i druge potrebne predmete. Nanogama nose opanke, a na glavi fes, veći-nom bez kićanke, izblijedio i izgužvan. Dok unošnji građana orijentalna svijetla boja pot-puno dolazi do izražaja, seljaci nose samoboje koje ne kvare harmoniju općeg sivila, iboje koje njihova brda jedino podnose.Seljaci i seljanke za vrijeme kišnih zimskihdana nose teške gunjeve od ovčije vune, iliprimitivne vunene kabanice u koje se zamo-tavaju kao djeca kad se igraju duhova.

Nije uvijek lahko odrediti plemensku pri-padnost muškaraca po načinu nošnje. Najsi-gurnije se mogu raspoznati oni pravoslavcikoji nose srpsku nošnju, često bogato izve-zenu, i koji ne nose fes, nego nisku okruglukapu. Kod ostalih pravoslavaca, kod katolikai muslimana razlikovanje se ponekad svodisamo na nagađanje i reakciju izraza lica.Zeleni pojas tako najčešće otkriva muslima-na. Raspoznavanje je otežano i zbog svečešće prihvaćenosti evropskog načina obla-čenja. Tako se mogu vidjeti čakšire u kombi-

naciji sa sakoom, ili (većinom kod Dalmati-naca) džamadan s dugim hlačama. Lahko sepoznaju muslimani iz učenjačkih i duhovnihkrugova: hodže, muftije i mujezini, softe,učenici ruždija i medresa – svi nose širokeduge hlače i džube poput kaftana, oko fesaimaju bijeli omotač, ahmediju. Svaki musli-man koji nosi ahmediju od finog tkanja,vezenu zlatnožutom svilom, išao je na hadžu Meku. Crveni turbani nisu uvijek znak pri-padnosti islamu, jer Hercegovci različite vjer-ske pripadnosti, radi bolje zaštite od studeni,zimi rado zamotavaju oko fesa topli crvenipojas, poput turbana. I bijeli fes može seponekad vidjeti na ulicama. Nose ih Arnautiiz Albanije koji ovdje u zemlji žive kao halve-džije.

(...) U Mostaru ima i Roma. Oni su se veću ranije vrijeme priključili islamu radi koristi,ali ih muslimani ne smatraju sebi ravnim,nego ih preziru i brane im pristup džamiji.Doista, Romi u neku ruku štete ugledumuslimana, naročito zbog prosjačenja. Pre-krivene žene što prose od kuće do kuće, ilisjede na ulici s djecom u naramku, bez izu-zetka su Romkinje. Siromašni muslimani,zapravo, ne moraju prositi, jer primajupomoć od bogatijih vjernika, a isto tako i odVakufa. Pri strogom izvršavanju kur’anskihpropisa imućni su obavezni udjeljivati dioimetka tako da nijedan siromašni muslimannije prinuđen prositi. Jednu sasvim zasebnugrupu čine domaći i doseljeni jevreji (Sefar-di), koji se bave različitim poslovima, običnotrgovinom. Među mnogim Austrijancimasvih nacija koji su se ovdje naselili ima ijevreja Eškenaza i protestanata. Tako se uovaj grad sklonilo mnogo ljudi različite reli-gijaske pripadnosti. Zaista, u pogledu razno-likosti narodnih plemena i vjera, Mostar jejedan od najznačajnijih gradova na evrop-skom tlu.

Džamije Katolici na desnoj obali Neretve, u dijelu

grada gdje su većinom bašče, imaju svojhram. To je jednostavno zdanje, skromnoukrašeno iznutra i svana. Pravoslavci supodigli svoju novu crkvu s moćno uzdignu-tom kupolom visoko na padini brda Stolac,gotovo kao simbol težnje za vjerskom domi-nacijom (vlasti) nad ovim gradom. Uporedi-mo li je s katoličkom crkvom, katolicimatreba odati priznanje za skromnost, jer stvar-

93


BEHAR 109

na vlast nad gradom pripada bezbrojnimdžamijama s vitkim munarama. Zvukkršćanskih crkvenih zvona tvrdo se lomi okamene bregove, ali kad s munara mujezinipozovu na molitvu i kad se njihovi glasovi,drhteći nad sivim kamenim krovovima,pomiješaju, onda to zvuči kao muzika kojomduša ovog grada zvoni. Poput kvočki kadskupljaju svoje male oko sebe, postavljenesu džamije u starom Mostaru. (...)

(...)Stranca koji sa željezničke stanicedolazi u grad dočekat će kao prva Lakišićkadžamija. Pod priprostim dubokim kamenimkrovom ona bi gotovo izmakla pogledu danema divnu munaru koja se uzdiže uporedos dva mlada jablana. Njena čedna ljepotamnogim je strancima pružila prvi nagovje-štaj draži ovog divljenja vrijednog grada. Pri-tiješnjena novim kućama, usred grada, stojiglavna džamija zvana Karađoz-begova. Kozna (izolirati svoj pogled od utisaka sa stra-ne, kao kad se konju stave naočnjaci) možeuživati u krasoti ove čudesne građevine. Svi-jetla i vitka diže se munara u nebo i nosi nalagahnom vijencu od kamenog ukrasa šere-fu (doksat) s kojeg mujezin zove vjernike namolitvu. A nad tim stremi toranj, koji nasvom oštrom vrhuncu ocrtava zlatan polu-mjesec u nebo. Džamiju pokriva jedno širo-ko kube, a tri manja kubeta presvođujuprednji prostor. (...)

Nedaleko od čempresa, u unutrašnjostiogradnog zida, stoji šadrvan opasan staromrešetkom. Tu muslimani prije svakog nama-za, pobožnog čina, uzimaju abdest. Sličanšadrvan imaju mnoge džamije. Kod nekihvoda jednostavno pritječe iz potoka krozozidani žlijeb preko dvorišta. U svakom slu-čaju mora postojati neko rješenje za pranje.Pokraj kamenih korita što hvataju vodu izšadrvana, ili kraj otvorenih žlijebova čučnuvijernici i peru lice, vrat, usta, ruke i stopala,da čisti stupe pred Allaha. I zvučno otjecanjevode u korita i žuborenje u kamenim žljebo-vima stapa se s molitvama vjernika i s gla-snim kujisanjem mujezina. (...) Unutrašnjostdžamije obično je vrlo jednostavna, jer vjerazabranjuje bilo kakve slike ili idolopoklon-stvo. Izreke iz Kur’ana sačinjavaju redovnojedini ukras po zidovima. Pod, na koji stupabez obuće, pokriven je skupim ćilimima, nakojima vjernici za vrijeme molitve klanjaju.Siromašnije džamije zadovoljavaju se pro-stirkama od trske. U zidu okrenutom prema

Meki u jednom udubljenju nalazi se mihrab,gdje imam (hodža) predvodnik molitve imasvoje mjesto. Lijevo je kjurs (ćurs), propovje-daonica za hodžu, za propovjed, a desnomimber na kojem se samo petkom uči dovaza sultana. Nasuprot mihrabu su mahfile,balkon s kojeg mujezin asistira imamu. (...)

Najstarija džamija u Mostaru jeste Sinan-pašina džamija, koja leži na samoj Neretvi.Sagrađena je, navodno, pete godine nakondolaska Turaka. Danas je, nažalost, već pokri-va crveni krov. I ova je džamija, čini se, podsvoju zaštitu uzela jednu vrstu ptica – noćnelaste, koje stanuju u pećinama stjenoviteobale. U najbližem susjedstvu ove uzdiže seKoski Mehmed-pašina džamija, u koju sedolazi s Male tepe. Čaroban je pogled sa Sta-rog mosta na obje ove džamije. Evropskosusjedstvo najviše zasjenjuje džamije glavneulice. Ima jedna među njima koja bi s odgo-varajućom okolicom pružala divan pogled.To je Vučjakovića džamija. Kao da je posađe-

na u saksiju, iz jednog kamenog koritapokraj munare, raste jedna stara lipa koja sesasvim blizu privija uz munaru, i kao da timenastoji da je granama bojažljivo zagrli. (...)

Vrlo lijep položaj ima Nezir-agina džami-ja na rubu Mlinarske četvrti na vodopadimaRadobolje. Najpovoljniji položaj ima Šarićadžamija na južnom izlazu glavne uliceMostara. Ona odaje utisak veličine koja pre-mašuje njene stvarne mjere. Njenu okolicuprema gradu nije dotakao strani utjecaj, i odjužnog logora do njenih zidova proteže seveliki turski harem. Predvorje džamije boga-to je drvećem, osobito sprijeda gdje prirodasvojom zelenom građom najljupkije podra-žava oličje džamije. Iz širokog lipovog granjadiže se tamna munara čempresa, a iza dža-mije stoji isto tako jedan čempres – prastarodrvo. Navodno je još jedno takvo stablo sta-jalo pored ovog, ali se samo srušilo na dankad su Austrijanci ušli u Mostar. Njegov vrhpri padu okrenuo se u pravcu Pravoslavne

94


crkve. Razvila se, sad već poluzaboravljena,priča o ovom događaju, da se o njoj teškoraspitivati. Završava se otprilike ovako: “...kadi drugo stablo padne, sa islamom će u ovojzemlji biti svršeno.“ Pad čempresa lahko semože objasniti kao prirodni slučaj, koji uostalom nije ništa manje čudan nego i priča.Uporna borba onog stabla protiv insekta,krasca, trajala je dulje nego prepirka islamasa kršćanstvom o prvenstvu. (...)

Prema Katoličkoj crkvi u staroj četvrti napadini huma stoji Derviš-pašina džamija sčarobno zaraslim haremom. Lafinova dža-mija čudna je osobito po svom haremu.Tamo divlji bršljan na visokim stablima ibašlucima stvara izvanredne ukrase. Jošdalje ka dolini Radobolje stoji jedna vrlostara džamija, čija se munara već opasnonagnula. Sa svojim zaraslim haremom ona jekao izrezak iz priča “Hiljadu i jedne noći“. Dvaprastara oraha šire svoje granje nad hare-mom i krovom džamije. I kad bi bila manje

lijepa, pristajao bi joj visok rang među dža-mijama Mostara, jer je to džamija slavuja. Izgustog grmlja ovog harema odjekuju u bla-gim proljetnim noćima ljupke pjesme slavu-ja, koje nalaze odziv u nebrojenim grlimanad baščama Mostara i cijelom dolinomRadobolje. Ne smije se previdjeti jedna dža-mija koja usred polja i bašči stoji sasvimnapušteno. (...)

Sokaci i kućeU dolini Radobolje, gdje sjevernjak ne

dopire punom snagom, moguće je vidjeti ikolibe sa slamnim krovovima ili bijedne štaleza stoku, sastavljene od sandučnih dasaka istarog lima. U samom pak Mostaru čak isasvim uboge kuće moraju biti od kamena is dobrim kamenim krovom, inače buru ne bipreživjele. Najsiromašnije mostarske kućeizgledaju otprilike ovako: četiri niska kame-na zida bez žbuke, preko njih krov od kame-nih ploča, jedna vrata, jedna ili dvije rupekao prozori, unutra samo jedan prostor spodom nabijenim od ilovače, s golim kro-vnim kosturom i kamenjem krova kao stro-pom. U sredini ili u jednom ćošku nalazi seotvoreno ognjište i nad njim na krovu čađa-va rupa. Ovakvih kuća ima vrlo malo. Čak ikuće siromaha izgledaju ugodnije za stano-vanje: prozorske rupe imaju prave prozore,unutrašnjost kuće razdijeljena je na više pro-storija, krov ima dimnjak, a pokraj kuće jeavlijica ili baščica. Stare kuće pružaju dobra-no bolju sliku. Većina ih je nastala na imovi-ni imućnih Turaka. Svaki musliman nastojistvoriti sebi i svojim ukućanima zgodandom, jer je porodični život gotovo sasvimograničen na prostor između kućnih zidova.Vlasnik teži da, prije svega, unutrašnjostkuće uredi tako da se u njoj osjeća udobno.(...)

Naravno, danas u Mostaru nema nijedne jedine kuće koja bi bila potpuno ure-đena na dobri stari turski način. Evropskojindustriji i njenim jeftinim fabričkim proizvo-dima uspjelo je unakaziti jednostavnu orije-natalnu raskoš u toku samo jedne poslje-dnje decenije. Sultan Jildizu uredio je saloneu francuskom stilu, a njegovi podanici kupo-vali su krevete, stolove, stolice i namještajkoji prije nisu poznavali.

(...) Dućani starog stila podižu se odvoje-no od kuća. Ponekad su to ćepenci na objestrane čaršije, a nekada zasebne magaze

rasute po ulicama. U jednom takvom duća-nu može se dobiti sve što je potrebno za jed-nostavnu kuhinju, zatim južno voće, posla-stice, a često odjeća, opanci i svakojake sitnestvari. Musliman je najmirniji trgovac. Onsjedi podvijenih nogu usred svoje robe inikad nije uznemiren zbog toka posla.Zapravo, posao za njega i nije ništa drugonego jedna vrsta razbibrige. Robu nikad nehvali, to bi mu bilo ispod časti. Kad mušteri-ja dođe, obavi prodaju, ako je moguće neustajući s mjesta. Mušterije i prijatelji običnose počaste crnom kahvom i cigarom. A akoniko ne dođe da što kupi, popije kahvu sami popuši cigaru za svoj ćeif. Crnu kahvu dobi-je lahko. Blizu u ulici uvijek postoji kafana.Na ugovoreni znak jedan momčić doneseibrik kahve ili se pomoću zvonca na uzicirastegnutoj preko ulice održava veza kako bise osigurala dobra usluga. Musliman, komevjeski propisi zabranjuju uživanje alkoholnihpića, popije prosječno najmanje deset fil-džana crne kahve, neki trideset, a neki čak ipedeset dnevno, bez ikakve štete po zdrav-lje. (...)

Od evropskog utjecaja ostali su nedirnu-ti: na desnoj obali stari gradski dijelovi smje-šteni u podnožju Huma i velikim dijelommahala Cernica, odmah uz Neretvu saNovog mosta prema Starom, na lijevoj obalineki dijelovi Carine, dio koji leži na Neretvipored Novog mosta i pruža se dalje premaStarom mostu. Malo je evropskog došlo uBrankovac – dio od Carine prema brdu. SaStarog mosta nizvodno je kraj zvani Luka. Upočetku ga unakazuju visoke evropske gra-đevine, ali dalje, nekoliko lijepih slika pružaglavna ulica, a još više sokačići koji vodedolje na Neretvu. Na jednoj golemoj brdskojterasi uzdignutoj iznad Luke, leže Bjelušine,u kojim stanuju gotovo samo Srbi. Ne smijese izostaviti potraga za najskrovitijim mjesti-ma starih mahala. Tamo se također moraotići sasvim kasno uvečer. Takav put možečak i kod ozbiljnog čovjeka izazavati uzbu-đenje ravno pustolovini iz bajke. Bat korakaiz azida, zatvaranje vrata, prigušen šapat izneke busije, jednolična pjesma iz daljine, isvaki najmanji glas čudnom snagom ući ćemu u krv. I sama tišina iza prozora, prekrive-nog mušebekom, djelovat će, možda, nanjega dublje nego neki uzbudljivi doživljaj.

Ulomci izdanja Dobre knjige, Sarajevo, 2006.

95


BEHAR 109

Atentat u SarajevuU kolikoj mjeri prjestolonasljednik nije

želio da se zajedničko ministarstvo financijamiješa u njegovo bosansko putovanje, uvje-rio sam se najbolje nekoli ko dana pred kata-strofu. Nekoliko dana nakon mojeg povra tkau Beč, dakle 23. ili 24. lipnja javio mi se mojprezidijalni šef Kuh-Chrobak sa zanimljivimdokumentom. K njemu je došao neki njegovslužbenik s carskog Burga, kako bi se s njimposavjetovao u vezi s pozivima na carskiručak, koji je u povodu boravka Franje Ferdi-nanda u Bosni trebao biti priređen 27. lipnjanavečer u Ilidži. Kada mu je Kuh skre nuopozornost da se jednu osobu ozbiljno možesmatrati za državnog neprijatelja, dvorski jeslužbenik obećao da će to telegrafom javiti uSarajevo. Tijekom razgovora gost mu je poka-zao tiskani program cijelog prjestolonasljed-nikovog putovanja. Na četvrtoj stranici togprograma nalazio se tzv. “Verteiler”, odnosnopopis vlasti kojima je program trebalo službe-no uručiti te da im se onda iz centrale naredepotrebne mjere. Bila su tamo popisana svaaustrijska ministarstva, kao i ugarska, zatimsva dvorska tijela zajedno s namjesništvom uTrstu te sva zajednička ministarstva s iznim-kom zajedničkog ministarstva financija!

Kada je gospodin Kuh pitao sugovor nikazbog čega je sa spiska izostavljeno baš našeministarstvo, on je odgovorio da je to bionalog prjestolonasljednika, koji nije želio dasmetamo zemaljskom poglavaru u njegovimnastojanjima da primi dostojnoga gosta. Naodlasku, ovaj je službenik mojem prijateljuostavio dva primjera programa, koji su ostalikod nas u spisima. O tome sam detaljnoizvije stio cara, dana 30. lipnja, pokazavši muprimjerak programa. A kada mi se negdjegodinu do dvije kasnije, već kao predsje dnikuKola, obratio izvjestan barun Conti (Talijan,oženjen groficom Ledowskom, koji je bio u

rodbinskim odnosima s obitelji Braganza, izkoje je potjecala nadvojvotkinja Marija Terezi-ja, carska snaha), kako bi od mene dobioautentične podatke o mojem odnosu premaatentatu u Sarajevu i to za nadvojvotkinju,koja je kao maćeha Franje Ferdinanda jedinapodržavala njegov brak s groficom Chotek;dokazao sam mu, uručujući službene doku-mente: 1. da mi program uopće nije bioposlan, 2. da je tvrdnja Potioreka kako sammu, u svrhu ugošćivanja prjestolonasljedni-ka, uskratio tražena sredstva za tajne policij-ske agente, bezočna laž.

Barun Conti (već tada pokojni) je lojalnostvar predstavio nadvojvotkinji Mariji Tereziji,koja me je pozvala k sebi i nakon duljeg raz-govora, držeći moju ruku na svojem srcu,izrazila bolnu radost zbog mojeg ponašanjau čitavoj toj nesreći. Iskoristio sam najzadčitavu tu akciju, kako bih preko direktorakabineta Schiesse-la uvjerio cara da Potiore-kova izjava, kako sam mu uskratio sredstvaza policiju, nema veze s istinom. Na to mi jeSchi essel odgovorio, po nalogu cara, damonarh takvu verziju nije nikada čuo, ali daionako u nju ne bi vjerovao pa čak i da mu jedošla do uha. Dan 28. lipnja 1914. padao je unedjelju. Kao i obično, namjeravao sam otićiu crkvu, a oko jedanaest sati u tu svrhu čeka-li su me konji pred kućom. Nakon doručka,uzeo sam u ruke “N. Fr. Presse” i mirno proči-tao sav politički dio, da bih na kraju naišao naveliki stupac pod naslovom “Program puto-vanja prjestolonasljednika Franje Ferdinandapo Bosni”.

Još sam mirno čitao točke vojnog zakona,kada sam opazio da program uključuje -suprotno prvoj carevoj odluci da će putovanjeimati vojni karakter - i svečani ulazak u Saraje-vo. Kako se kasnije pokazalo, car je na molbuprjestolonasljednika dopustio da se bezmojeg znanja napravi ta izmjena i još k tome

96


Leon Biliriski

Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Biliriskog

Prijevod s poljskog: Zdravka Zlodi

U godini u kojoj se navršava90. godina od događaja u Saraje-vu, u kojem je ubijen austrougar-ski prije stolonasljednik Franz Fer-dinand, Institut za istoriju u Sara-jevu objavio je dio Uspomenatadašnjeg zajedničkog ministrafinansija Leona Biliriskog. Cjelo-kupne uspomene, pod naslovomWspomnienia i dokumenty – TOM11846-1914 objavljene su u Wars-zawi 1924., i odnose se na znatnoširi vremenski i prostorni okvirnego što je Bosna i Hercegovina.U Uspomenama Biliriski se osvrćena brojne aspekte svoga djelova-nja iz nadležnosti zajedničkogministra finansija. On nije tolikopoznat u Bosni, budući da sesama dužnost zajedničkog mini-starstva finansija kod nas najče-šće veže uz ime Benjamina Kal-laya, koji je tu dužnost obnašaonajduže, i čije je djelovanje naj-bolje poznato kako u historiogra-fiji tako i u široj javnosti. Među-tim, nepravedno je zanemarivatii djelovanje ostalih znamenitihličnosti.

Husnija Kamberović

da kneginja Hohenberg sudjeluje u toj točkiprograma. Do danas točno pamtim osjećajformalne fizičke boli koju sam tada osjetiočitajući pojedinosti o tom ulasku. Nisam ni biosvjestan uzroka te boli, morao sam sebe uvje-ravati da uostalom nemam razloga prjestolo-nasljedniku biti zavidan ili nesrdačan zbog tesvečanosti. Ali, nekoliko trenutaka kasnije zaz-vonio je telefon: dr. Čerović, koji je te nedjeljebio dežuran u prezidiju mojeg ministarstva,rekao mi je da je iz Sarajeva došla još nejasnavijest o atentatu na prjestolonasljednika. Toznači da se, u trenutku kada sam ja s tako čud-nim osjećajem proučavao program, baš toisto dogodilo i izazvalo atentat! Nije li to pravisimptom telepatije?

Smjesta sam sišao dolje, sjeo u kočiju ikrenuo u ured. S velikim teškoćama usposta -vili smo telefonsku vezu sa Sarajevom, ulovi-li smo tamo pri aparatu baš šefa financija Pri-leszkog i nakon nečuvenih na pora glasa isluha pouzdano utvrdili da su oboje, nadvoj-voda i njegova žena ubijeni! Ne sjećam seviše osjećaja koji su me tada preplavili; držimda je prvi bio osjećaj ljudskog suosje ćanja, adrugi strah od dojma kakav će ova vijestostaviti na cara. O odgovornostima, posebicemojoj osobno, tada uopće nisam razmišljao.Naredio sam da me odmah telefonski spoje scarskom vilom u Ischlu, kamo je car bio oti-šao niti prije tjedan dana. Veza je odmahuspostavljena: javio se prvi ađutant šefaštaba grofa Becka, koji mi je potvrdio da jecar već primio brzojav od grofa Rummer-skirchka, velikog mar šala ubijenog nadvoj-vode. Na moje traženje ađutant je ipak otišaodo cara kako bi ga ponovno u moje ime oba-vijestio o novostima. Dana 29. lipnja, car je uvečernjim satima došao u Beč, a 30. lipnja meje primio u Schonbrunnu. Predstavio sammu cijelu genezu tog puta, predložio samreviziju tzv. “Verteiler” na programu, nisamporicao svoju odgovornost jer ministarodgovara za sve što se dogodi dok je na vla-sti, ali sam upozorio i na prijestolonasljedni-kovu volju, koja je isključivala moju suradnju.Car, vrlo zabrinut kao čovjek i šef obiteljiHabsburgovaca, ali pomiren sa sudbinom,kao dobar poznavatelj nadvojvodina karak-tera, opasnog za prijestolje, primio je mojaobjašnjenja vrlo ljubazno i priznao, takođerkasnije trećoj osobi, da sam ja bio isključen izakcije krivnjom nadvojvode. Osim toga ovošto govorim o toj mojoj audi jenciji i prijesto-lonasljednikovom putovanju, nisam govorio

nikada prije, a niti poslije toga. Glasine dasam cara prije putovanja upozoravao, nema-ju veze s istinom jer se nisam imao razlogamiješati u čisto vojno putovanje, a proširenjeputovanja na civilno područje bilo je dopu-šteno bez da me se pitalo i bez mojeg znanja.Zanimljiva je, uostalom, na kraju bila pri-mjedba cara da se mladi nsljednik prijestolja(budući car Karlo), zbog svoje blagosti i veza-nosti uz njega (cara), da odgojiti za dobrogmonarha. Možda je u tome imao pravo, nemogavši znati da će rat prekinuti taj “odgoj” ibaciti mla dog prijestolonasljednika u vir rat-nog i vojničkog života te ga preobraziti umonarha, još nesposobnijeg nego što mu jeto po prirodi bilo namijenjeno.

Car se vratio u Ischl, ja sam još neko vrije-me ostao u Beču i započeo posao u uredu,posvećen pitanju odgovorno sti kao i sprječa-vanju daljnjeg pogoršanja političkog položa-ja srpskog stanovništva u Bosni. U opširnimtelegramima nala gao sam zemaljskompoglavaru što treba napraviti u školstvu isudstvu, kako bi se izbjegla ponovna razoča-ranja, koja tako strašno djeluju na stanovni-štvo. Pitanje odgovornosti ubrzo je postaviogospodin Potiorek. U prvom telegramu, kojimi je dao opširnije vijesti o nemilim događa-jima oko atentata, naglasio je da je jedan odubojica, Čabrinović, bio udaljen iz zemlje i daje samo zahvaljujući mojoj intervenciji u vri-jeme putovanja 1912. dobio dozvolu da sevrati. Bila je to neumijesna laž. Godine 1912.naredio sam da se oslobodi iz izgnan stvatiskarski radnik, kojeg mi je preporučila soci-jalistička stranka, ali njegovo je prezime bilodrugačije, a zanimanje Čabrinovića sasvimdrugo što je potvrdio i organ socijalista, koji,kako je poznato, nisu bili umiješani u uboj-stva. Zatražio sam da mi svoje tvrdnje potkri-jepi dokazima; gospodin Potiorek je dugoodugovlačio, a na moje požurivanje je odgo -vorio da su dotični akti - “nestali” (!) Na krajume uopće nije obavijestio o činjenici, da jetribunal koji je sudio ubojicama, istražio pita-nje povratka Čabrinovića i potvrdio formal-nom presudom u duhu protivnom tvrdnja-ma Potioreka!

Doznao sam to tek u kasnu jesen iz akataprilikom pomilovanja. Nai me, sud i Zemalj-ska vlada, osudivši pet krivih na smrt - šesti ipravi ubojica Princip, nije imao minimalnegodine - nije predložio nikoga za pomilova-nje; ja sam, pak, caru predložio da se dvojicaosuđenih na smrtnu kaznu pomiluju i to sam

pomilovanje ishodio na osobnoj audijenciji.U tim se aktima također nalazio i predmetizgnanstva Čabrinovića. Zemaljski poglavar,koji me je, kako smo vidjeli, lažno na dvoruoptu živao za uskraćivanje sredstava za poli-ciju, a preda mnom za protekciju ubojiceČabrinovića, iskoristio je još jedno sred stvoprotiv mene: u sarajevskim i bečkim novina-ma pustio je vijest da je atentat bio rezultatmoje slabosti prema Srbima. Posebno sucrkveni krugovi konzervativnog bečkog lista“Reichspost”, odavna bliski uvjerenjima ubi-jenog prijesto lonasljednika, vodili zbog togakampanju protiv mene, a čiji sam utjecaj nadvorske krugove mogao vidjeti već za vrije-me pogreba nesretnih žrtava. Ipak, istina jeda se u administraciji Bosnom i Hercegovi-nom nisam mogao ni ja, a ni drugi mi nistar(barun Burian je postupao isto tako) snaćibez stranke Srba, koja je svakako od trijutamošnjih bila najjača, brojča no, bogat-stvom, političkim osjećajem, energijom, spo-sobno šću, crkvenom organizacijom, škol-stvom itd. Tu sam politiku vodio u dogovorus gospodinom Potiorekom, kod kojeg samuvijek nailazio na pomoć i prijateljstvo, kojegsam isto uvijek podržavao kod cara, a čak ninakon atentata nisam ga pred stavio kao kri-vog iako je zaslužio da ga se makne, premdami je ta misao nametana u mojem ministar-stvu. Čak je i Tisza krivnju pripisivao Potiore-ku iako, pretpostavljam - ne bez razloga - danas je obojicu jednako smatrao krivima.

A ipak, cijelu krivnju snosio je Potiorek,što zbog pro pusta u pripremljenosti za pri-manje prijestolonasljedničkog para u Saraje-vu (je li i u kojoj mjeri savjetovao ulazak, neznam), što zbog svojeg ponašanja u trenutkuatentata. Evo, dakle, detalja o tom nesret-nom događaju.

Prijestolonasljednički par je bio smješe-ten u Ilidži, kupa lišnom mjestu oko dvanaestkilometara udaljenom zapadno od Sarajeva.Toga dana otišli su iz Ilidže željeznicom, ali nesasvim do sarajevskog kolodvora, već su iza-šli na zapadnom ulazu u grad kraj tvorniceduhana: tako sam i ja mnogo puta postupio,kada sam imao posla u tvornici npr. Ali tadaje oči to nastao plan o svečanom ulasku auto-mobilima, duž čitavog, 2-3 kilometra duga-čkog Appel-Quaia, na lijevom brijegu ri jekeMiljacke pa sve skoro do istočnog krajagrada, tj. gradske vijećnice. Taj plan je iziski-vao pripreme, odgovarajuće broju automo-bila i osiguranje duge linije, koja je iznosila

97


BEHAR 109

pola milje. Ni jedno ni drugo nije učinjeno.Prijestolonasljednici i njiho va svita, izašavši izvlaka, odmah su zauzeli mjesta u automo -bilima i krenuli; ali tajni policijski agenti u nji-hovoj pratnji - nepotrebno preopterećeni skutijama princezina nakita trebali su ićiispred i iza prijestolonasljednikova automo-bila radi nadzora, no tamo u tu svrhu uopćenije bilo priređenih automobila pa niti kočija.

Morali su stoga ostati kod tvorni ce i tekčuvši odjek eksplodiranih bombi, pojuritipješice na mjesto atentata, koje je tada većbilo prazno. Još je gore bilo s osiguranjemdugog puta od tvornice duhana do gradskevijećnice. Grad Sarajevo imao je samo malugradsku policiju, državne u to vrijeme uopćenije bilo, nitko je u zemlji nije podupirao. Teknakon atentata savjetovao sam zemaljskompoglavaru izradu odgovarajućih administra-tivnih i financij skih odredbi, koje sam odmahpotvrdio. Mudri Poljak nakon štete! Što je stim kasnije bilo u vrijeme rata, ne znam. Kadase približavao dolazak prijestolonasljednika inajavljen njegov ulazak u Sarajevo preciznimprogramom u minutu (vjeroja tno zato da bise svim nitkovima olakšala priprema zločina),gospodinu Potioreku se obratio načelnikpolicijske uprave, vladin povjerenik Gerde(Mađar). Rekavši mu da sveukupno raspolažesamo s 30 ili 40 policajaca, priznao je da dugiput od tvornice duhana do gradske vijećnicene može sasvim osigurati tim osobljem te jezatražio vojnu pomoć. Zemaljski poglavar jerekao da vojske nema u gradu zbog maneva-ra i da ne može biti na vrijeme vraćena uSarajevo. Dopuštam da je bilo tako, ali nijemoralo biti jer je bilo moguće bilo koja dvabataljuna odozgo ostaviti u gradu. Ali i za tose našao savjet. General Sujarić (Šnjarić), kojije zapovijedao žandarmerijom u ono vrijemeelita od ljudi i organizacije - predložio jezemaljskom poglavaru obustavljanje ulaznelinije s obiju strana, kordonom žandara. I tajprijedlog je bio odbijen: da li zbog pogre-šnog straha da se time ne izazove prijestolo-nasljednikovo “nezadovoljstvo” jer je on raču-nao na entuzijazam masa ili zbog njegoveurođene samouvjerenosti i fatalističke uvje-renosti u vlastitu “nepogrešivost” (ipak je sta-novništvo stalno Potioreka nazivalo “umor-nim carem”!: “Der mude Ka iser”), teško jedanas prosuditi. No, sigurno je da su gosti ta -kvom odlukom predani kao plijen ulici.

Jezuit O. Puntigam, izdavač ilustrativnogmjesečnika, čije sam čestite namjere sa zado-

voljstvom podupirao subvencijama, dao jeubrzo nakon atentata u svojem listu fotogra-fiju kritičnog dijela Quai-a, zajedno s publi-kom kako iščekuje prijestolonasljednika. Natoj slici ne vidi se niti jedan žandar ili polica-jac. A, osim toga niti u najidealnijim država-ma ne može se biti bez policije za vrijemevelikih okupljanja ljudi na ulicama velegra-dova! Pa i 1910., kada je u Sarajevo došaoFranjo Josip, čak najpopu larniji vladar uBosni i Hercegovini, nije se štedjelo na opre -znosti koja je, kako se kasnije pokazalo, bilasasvim suvišna! U takvim je uvjetima prije-stolonasljednički par automobilima krenuood tvornice duhana u neizbježnu smrt. Odlu-čujuće pojedinosti opisa tog puta poznate sumi iz službenog pisma, koje je napisaopukovnik i prijestolonasljednikov maršal,grof Rummerskirch, svojem pretpostavlje-nom, ministru rata (voj nom ministru) Kroba-tinu, a koji ga je odmah nakon primitka prvihdana lipnja u svom uredu pročitao grofu Tiszii meni. Jesmo li se kod ministra rata Tisza i jasusreli prema dogovo ru ili slučajno, toga seviše ne sjećam. Iz tog pisma proizlazi da jetijekom vožnje na automobil prijestolona-sljednika ba čena bomba, koja je ranila ađu-tanta.

On je odmah odvezen u vojnu bolnicu ikrenulo se dalje do gradske vijećnice, gdje seusred neugodnog raspoloženja, odvijalo naj-avljeno predsta vljanje vlasti, deputacija itd.Nakon završetka tog službenog dijela posla,piše grof Rummerskirch, prijestolonasljednik

se obratio grupi u kojoj su bili Potiorek i kome-sar Gerde s pi tanjem: “No, dakle što je s timbombama? Ako se to ponovi, može li se mirnoići dalje”. Očito da prijestolonasljednik nijehtio, osobito zbog prisutnosti voljene supru-ge, izigravati neustrašivog junaka, nego sekao obični smrtnik prilagoditi datim okolno-stima. Na spomenuto pitanje, Gerde je počeo-pokazivati određeni strah i suzdržanost.Prijestolonas lje dnik je očekivao odgovor odzemaljskog po g la vara i glavnog zapo vjednikavojske. I tada je, opisuje grof Rumerskirch,gospo din Potiorek uzviknuo: “Vaša carskaVisost može se mi r no voziti, ja za to preuzi-mam odgovornost”. Prije stolonasljednik jeonda odgovorio: “Do bro, ali ćemo u tom slu-čaju prvo po sjetiti ra nje nog ađu tanta, a tekonda idemo kod vas na doru čak.”. Tim riječima,potaknutim mega lo ma nijom “umornog cara”,nesretni je prijestolonasljednik izrekao smr-tnu presudu sebi i ženi.

Ostalo je poznato, ispričat ću samo dadovršim priču. Da je Potiorek barem odgovo-rio prijestolonasljednika od puta u bolnicu,mogao je goste brzo odvesti ili dugim otvo-renim putem natrag u Ilidžu ili barem sigur-no svratiti do obližnjeg konaka, odnosno sje-dišta zemaljskog poglavara na doručak.Konak se nalazi na desnom brijegu rijekeMiljacke prema jugu dijagonalno nasuprotgradske vijećnice; do tamo vodi ili odmahkod vijećnice postavljen most Sherifa Cohaji-na ili carski most, nekoliko desetaka korakadalje na zapad prema gradu. Za nekoliko

98


Vozilo u kojem se obalom Miljacke vozio nadvojvoda Franz Ferdinand sa suprugom Sofijom, neko-liko trenutaka prije atentata, 28. juni 1914. (Fotografija iz zbirke Historijskog muzeja u Sarajevu)

minuta moglo se stići do konaka i za vri jemedoručka narediti potrebne mjere opreza ugradu. Nije učinjeno ni jedno ni drugo, negose krenulo prema vojnoj bolnici, koja je bilasmještena na samom sjevero-zapadnomkraju, odnosno na suprotnoj strani grada, štoznači da se išlo preko čitavoga grada. Ali,kako je taj plan proveden?

Ispred automobila u koji je au fond sjeoprijestolonasljednički par zajedno s Potiore-kom na mjestu vis-a-vis, išli su u automobilugradonačelnik i povjerenik Gerde. Oni suočito namjeravali brzo voziti prema zapadučitavom obalom jer bolnica leži odmah sje-

verno od tvornice duhana. Nemoguće jeuopće pretpostaviti da je ta ruta bila drukčijenapravljena, naime Ulicom Franje Josipa,kojom se u normalno vrijeme najzgodnijemoglo doći do bolnice. O tome su baremmorali znati gradonačelnik i šef policije, kojivjerojatno u odgovara jućem trenutku ne bismjeli zaboraviti o težini odgovornosti kojaje na njima ležala. Tada se dogodila neobičnastvar, gotovo nevjerojatna. Odmah u trenu-tku kada je prvo vozi lo s gradonačelnikom išefom policije prošlo desni ulaz od obale, nasjever prema Ulici Franje Josipa; zemaljskipoglavar, opazivši “zabunu”, naredio je da se

stane kako bi dozvao prvo vozilo natrag. Bašu tom trenutku do auta se, koji je stajao nauglu Ulice Franje Josipa, približio mladi,osamnaestogodišnji Princip i dvama hicimaiz brauninga smrtno ranio prijestolonasljed-nički par. Potiorek, stojeći na desnoj stranisvoga auta, nije vidio atentat, već je samočuo hitac. Na papučicu auta stao je Rummer-skirch, ali nažalost s lijeve strane i nije mogaoučiniti ništa, vidjevši opasnost koja se pribli-žavala. Prijestolonasljednički par je ostaonepomičan na svojim mjestima; ništa se utim kratkim trenucima o njima nije znalo.Potiorek nije znao za njihovu smrt. Je li znaoRummerskirch, nije si gurno. Dovoljno da jezemaljski poglavar odmah nakon hita canaredio povratak i da se ide prema konaku,gdje je doznao o smrti prijestolonasljedni-čkog para tek kada im je uputio poziv daizađu iz automobila i krenu na doručak.

Taj trenutak bio je neizostavno zasluženakazna za Potioreka zbog lakomislene organi-zacije prijestolonasljednikova putovanja;razumljiva je isto tako - sa stajališta običnogčovjeka - njegova želja za osvetom nad cije-lim srpskim na rodom. Ali, oba osjećaja mora-la su kod normalnog čovjeka stvoriti uvjere-nje da prije svega on osobno snosi odgovor-nost za strašnu katastrofu - o kojoj je prvihdana jadikovao upravo Thalloczv (po zani-manju povjesničar) i rekao da ona neće proćibez teških povijesnih potresa.

Za takvu objektivnost nije mogao imatisnage čovjek koji je - kako se kasnije pokaza-lo -bio nemoralan, čovjek kod kojeg su služ-beni liječnici - još u trenutku predstavljanjavladinog personala, godinu dana prijemojeg preuzimanja mjesta ministra zajedni-čkih financija - samo iz izraza očiju prepoz-nali početak uznapredovale paralize. Neznajući tada još o toj osobnoj tragediji gene-rala - rečeno mi je to tek nakon nesretnogpada Potioreka - bilo mi ga je žao što se trudisvu odgovornost prebaciti na mene, kojisam od prvog trenutka držao da kao mini-star trebam preuzeti odgovornost za sve, ato znači i za sve nesretne pogreške podređe-nog mi zemaljskog poglavara.

Na kraju sam odstupio s dužnosti zbogsvoje odgovorno sti jer drugim argumentomTisza ne bi mogao uvjeriti cara o potrebimoje smjene.

Ulomak iz izdanja Instituta za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2004.

99


BEHAR 109

Policija u Sarajevu hapsi Gavrila Principa neposredno nakon što je izvršio atentat na nadvojvodu injegovu suprugu. (Fotografija iz zbirke Historijskog muzeja u Sarajevu)

Ostaci razbacane i uništene imovine na ulicama nakon nemira i napada na sarajevske Srbe dokojih je došlo nakon atentata, 29. juni 1914. (Iz zbirke Historijskog arhiva Sarajevo)

Trebinje Trebinje je mali muslimanski (“turski“) grad, smješten nedaleko

od Dubrovnika, sam po sebi ne baš poseban, ali prilično nedirnutod stranaca i centar bojama bogatom selu, koje se prostire uokolo.Ako se želi otputovati tamo, onda to treba učiniti u jedan od pijač-nih dana, srijedu ili subotu, kako bi se mogao vidjeti tračak narod-noga života koji ovdje cvjeta sasvim sam za sebe i bez da krišommotri prema turistima. Tu je najšarolikije društvo koje se tada vrtioko dugih stolova na pijačnom trgu, gdje seoski proizvodi: zelenelubenice, žute dinje, crveni paradajzi, zelene i crvene paprike, leženaslagani u krasne gomile. Mlade seljančice, pokrivene sjajnimmaramama, prije svega žutim, limunožutim, žutim kao maslac ikremastožutim; starije žene u hercegovačkim narodnim nošnjama,dugim bijelim haljinama s vezenim dugim prslukom i malom okru-glom crvenom kapom, stavljenom naprijed na čelo, te sa jednimlahkim bijelim velom koji pada na zatiljak; seljaci u svojim smije-šnim kratkim hlačama koje se završavaju oko koljena, a inače visekao vreća, sigurno krajnje udobne i, konačno, tako originalnogrublja. “Turci“, sopstveni stanovnici grada. (Molim čitatelja da obra-ti pažnju na to da Turci ovdje ne znače ime neke rase; riječ pokriva

sasvim jednostavno muslimansko državno stanovništvo iste rase ilirasne mješavine kao i druge.) Muškarci u hercegovačkoj seoskojnošnji ili običnoj evropskoj odjeći s fesom, žene pokrivene s malimcrnim velom, osim onih od svih najsiromašnijih koje skupljaju svojušamiju ispred lica koliko god se to može. U sjenci ispod drveta stojevezani magarci seljaka, a mala magarad trčkara okolo u blizini svo-jih majki.

Kad smo mi stigli ujutro u pola osam, pijaca je već odavno bilau punom jeku.

Ovdje se imaju ranije navike i prati se inače dosta sunce kojeizlazi u pet, a zalazi u sedam sati. Jedan časak klizili smo okolo uvrevi kao lovci s fotoaparatom u najvećoj pripravnosti – čovjek jemogao napuniti mnogo filmova na ovoj pijaci – ali kako pijaca usvakom slučaju ostaje pijaca i ne mijenja se mnogo od svog prvogtrenutka do posljednjeg, tako smo je ubrzo napustili i izašli vani dapogledamo grad.

Džamija je bila brzo pregledana. Bili smo već zasićeni džamija-ma. Ova je bila u svakom slučaju lijepa, sa arabeskama u jasnimbojama i arapskim slovima po zidovima: nekoliko od Allahovih sto-tinu imena. Slike i oltar ne mogu stajati u muslimanskoj džamiji, ista-

100


Karin Boye

Izlet u Trebinje

Priredio i sa švedskog preveo: Izet Muratspahić

Karin Boye (1900-1941) je vrlo značajno književno ime između dva svjetskarata u Švedskoj. Iako nije živjela dugo, ostavila je iza sebe značajan literarni opus.

Rođena je u Göteborgu 1900. godine, a živjela, studirala i radila u više gradova:Stockholmu, Uppsali, Berlinu. Bila je pobornik socijalističke ideje, ali i biseksualna,što je u to vrijeme bilo zabranjeno. Skončala je život od prekomjerne doze pilula zaspavanje (vjerojatno svjesno) 23. ili 24. aprila 1941. godine u Alingsåsu. Ona je uprvom redu bila pjesnikinja. Objavila je sljedeće zbirke: Oblak (1922.), Skrivena zem-lja (1924.), Ognjišta (1927.), Radi drveća (1937.) i Sedam smrtnih grijehova (1941.,posthumno). Međutim, pisala je i pripovijetke, eseje i romane. Napisala je sljedećeromane: Astarte (1931.), Merit se budi (1933.), Kriza (1934.), Premalo (1936.) i Kallocain (1940.). Prevodila je Thomasa Mannai T.S. Eliota. Ispred gradske biblioteke u Göteborgu ima njena statua, a od 2004. godine u Uppsali je biblioteka Univerzi-teta dobila njeno ime.

Međutim, ima nešto što ne vjerujem da je poznato u nas, a to je da je Karin Boye s mužem Leifom Björkom putova-la u našu zemlju prije 82 godine, tačnije u ljeto 1930.-te godine. U Sarajevo je došla iz Beograda, ostala tu nekoliko dana,a onda produžila u Dubrovnik, gdje je ostala cijeli mjesec. I nije samo to. Poznata pjesnikinja je bilježila svoje utiske sputovanja i ostavila ih u obliku priče – putopisa, pod naslovom “Lutanja po Sarajevu“ (Strövtåg i Sarajevo), a koja jeobjavljena posthumno u zbirci pripovijedaka “Proricanja“ 1941. godine u izdanju poznate izdavačke kuće Bonniers (Sto-ckholm). Dakle, poznata švedska pjesnikinja Karin Boye bila je u posjeti Sarajevu u ljeto 1930. godine. Nakon Sarajevaotputovala je u Dubrovnik i tu ostala cijeli mjesec. Iz Dubrovnika je s mužem Leifom Björkom učinila jednodnevni izletu Trebinje i opisala utiske iz ovoga grada. Prenosimo cjelovit njen tekst sa ovog izleta.

kao je s ponosom vratar. Pošto smo imaliskoro devet sati prije polaska voza, nismo sežurili, nego smo išli i špartali ulicama nasu-mice. Kaskali smo glavnom ulicom od krajado gradske porte. Kao većina starih grado-va, ovdje se Trebinje može ponositi zidomkoji okružuje grad: nekolicina područja subila tako neprestano izložena ratovima, kaoBalkan, pa je za gradove uvijek bilo važnoda se zaštite koliko su bolje mogli. Kraj grad-ske kapije bilo je najbolje okrenuti se, budu-ći da su se u tom pravcu izvan prostiralasamo gola brda, koliko dugo su oči vidjele –beznadno siromašna, bajkovito lijepa bije-loblistava hercegovačka brda, tamo gdje jejedina rijetka biljka zanovijet ta koja rastena obroncima milju za miljom.

Cijeli grad uostalom izgleda siromašan.Muslimanske radnje nemaju onu istočnja-čku raskošnost koja vlada u sarajevskimtrgovačkim kvartovima. Ovdje se prodaje zagradsko življe, seljake, a robu čine korisnigrubi i jednostavni artikli, kante, grubecipele, kose i srpovi. Još uvijek se ljetinažanje sa srpovima! Posjetili smo jedinog sre-brnara u gradu. Zvuči to tako otmjeno, ali ustvarnosti nije to nikakvo veliko zanimanjebiti srebrnar u Trebinju. Taj jadni čovjek sje-dio je osobno tamo unutra iza pulta – bio jei jedan drugi koji je prodavao njegovu robu– i izgledao neopisivo slabašan.

Njegove lijepe filigranske stvari nisubile uopće skupe, a jeftin je bio također ičudesni antički turski nakit koji je on proda-vao. Pošto smo ga pitali, ispričao nam je daradi 13-14 sati dnevno, a zarađuje oko 2-3krune na dan.

Ubrzo nam je prišao jedan susretljivvodič i ponudio svoje usluge, pa smonakon malo cjenkanja pošli za njim. Nara-vno i on je bio musliman i kao takav jasnosmatrao da se žena po svemu treba ravnja-ti prema mužu, te su on i moj muž požurilidugim koracima – imali su otprilike jedna-ko duge noge – dok smo mi žene, kojenismo imale želje da kaskamo kao mali“Elandijci“ u paklenoj vrućini, odbijali daprodužimo u istom taktu. Vodič nas je naj-prezrenije ismijao stavivši krunu na djelokada je daleko ispred pokazao na našusaputnicu, gospođicu Anderberg, s riječi-ma: Kann das auch Deutsch?

Bilo kako bilo, pokazao nam je u sva-kom slučaju jedno muslimansko groblje. Mi

smo takva ranije vidjeli, ali on nije želio pro-pustiti priliku da nas uči. Ovi ovdje grobovis turbanima su muški grobovi. Oni drugi suženski. Oni tamo veliki nišani s golemimfesovima na svakom od njih podignuti sunekom paši ili drugom visokom državnomslužbeniku. Svi su bili okrenuti prema isto-ku, kako bi se čovjek mogao pojaviti s licemprema Mekki, odakle bi Sudac mogao doćina zadnji dan. Polako je sricao nekolikonatpisa – ime, ime oca i podatke.

Škola pored koje smo prošli bila je zat-vorena – dva mjeseca ferija u najtoplijemperiodu. Jadna djeca, koju smo ranije udanu čuli i vidjeli kako čitaju tamo unutra,pod turbanom ukrašenom i, dakako, pismuučenom učiteljevom nadzoru – s jednimtonom, ne različitom od onoga koji se rani-je uobičavao u našim narodnim školama udivljini, napola mehanički – bila su očitonesretni feriječitači.

Napokon, poslije dugog i vrućeg hoda-nja, oslobodili smo se vodiča. Nešto pose-bno neobično zbilja nam nije pokazao,osim onoga što čovjek može svojim očimavidjeti, pa smo odlučili švrljati na svojuruku, posve jednostavno otići u selo izvangrada i drsko ukoračiti u kolibe. Jedan drugičovjek, slično susretljiv onom ranijem,ponudio se doduše da nam pokaže jedanstari turski harem, ali smo to sa zahvalno-šću odbili. Želi li čovjek kaskati okolo u juž-njačkoj podnevnoj žegi, onda je beskrajno ipuno manje tegobno kada to čini sasvimvlastitom odlukom.

Velika većina, od službenika putničkogbiroa “Putnik“, pa do šofera i vodiča, širomotvaraju oči i vjeruju da imaju posla s ćak-nutim ljudima kad im čovjek objasni da želividjeti seljačke kolibe. To je bilo ipak onošto je moj muž utuvio sebi u glavu da učini,a iz nekoliko uspjelih pokušaja u Crnoj Gorimoglo se zaključiti da su najmanje nesklo-ni bili sami seljaci: oni su bili raspoloženiprema gostima, radoznali i zabavni, a osimtoga prijateljski naklonjeni što ima neko kopokušava naučiti njihov jezik.

Ušli smo, dakle, sa zadovoljstvom uprvu najbolju kolibu. Došla je jedna oronu-la starica i otvorila. Moj muž je pokušaoobjasniti naše zanimanje, a nakon što nas jestarica podrobno uvjerila da je ovdje svevrlo siromašno i nema se šta pokazati,ponudila nas je ljubazno da uđemo unutra.

“Oni koji nemaju zemlje, ovdje teško žive“,rekla je. To, međutim, nije bila nikakva selja-čka koliba. Koliba nije bila njezina, ona ježivjela sama jedan dio puta dalje, već je bilaiznamljena od strane jedne obitelji.

Žena i djeca su bili kod kuće. Ono naj-manje je ležalo i spavalo na golom kame-nom podu s jednom maramom preko seberadi muha, budući da je stotine njih u rojuletjelo posvuda u sobi. Djeca su dobilakaramele i razgovor je započeo. Muž je bioradnik u fabrici dolje u gradu. Imao je 600dinara mjesečno (oko 40 kruna), od toga jeišlo stotina za kiriju, a od ostalog su trebaliživjeti, muž, žena i četvero djece (ona jeuostalom čekala još jedno).

Teško je, rekla je. Zimi je ponekad takohladno da se rijeka ledi... Koliko mu je dugoradno vrijeme? Nije znala tako precizno,išlo je u smjenama.

Jedan od dječaka pokazao nam je slje-deću kolibu koja je u ovom slučaju trebalabiti seljačka. Pokazalo se, međutim, da je tobila greška: tamo je živio jedan penzionira-ni državni službenik s obitelji. On je izašaovani u dvorište i počeo nas ispitivati o Šved-skoj i Skandinaviji i stvarno je znao kako suse zvala sva tri glavna grada...

Njegova nevjerojatno lijepa mlada kćer-ka, koja je osim toga znala i francuski jezik(iako je očito bila previše stidljiva i previšeneizvježbana da bi se usudila na to), dobilaje naredbu da pokaže put do jednog istin-skog seoskog imanja. Tako se i dogodilo, pasmo nakon jedne prilično duge šetnje usrednajgoreg zvizdana došli tamo. Ušli smo uimanje i razgledali okolo. Još uvijek nijedneduše. Izdaleka smo međutim vidjeli jednustaricu kako vodi svoju kravu baš premaimanju, te smo ushićeni pošli i sreli je.

Da, bilo je to uvijek seosko imanje inaravno da ga možemo pogledati. Pokaza-lo se, međutim, da smo naišli u nevrijeme:bio je baš sada podnevni odmor u žetvi i svižeteoci su ležali i spavali unutra u kolibi. Započetak smo se mogli zadovoljiti s kuhi-njom, koja se sastojala od posebno malogizgrađenog niza kućica okolo ugrađenogdvorišta. Tamo unutra gorio je veliki lonaciznad vatre, zapaljene na primitivnomognjištu na podu. Doduše, stajao je u jed-nom ćošku šporet, ali je on očito bio razva-ljen, sulundar je bio prekinut, a ranije jeizlazio napolje kroz zid. Vani u naseljima,

101


BEHAR 109

još uvijek običniji način potpaljivanja vatredirektno na nekoliko kamenova na podu,bio je očito duže prakticiran, sudeći popocrnjelim krovnim gredama.

Ovdje je bilo tijesno i nisko do krova, alinije zapravo ni trebalo više, pošto se tukuhalo samo jelo i niko ovdje nije stanovao.

Vremenom su gazda i gazdarica bili nanogama, te su izašli k nama dobroćudni išaljivi. Ne, nismo mogli ući unutra jer sutamo još spavali. Samo smo mogli bacitijedan pogled unutra kroz prozor. I to je bilosve. Unutra je izgledalo čisto i uredno, kraj-nje jednostavno, naravno, u odnosu na onošto smo navikli kod kuće, ali očito imućnoprema odnosima u području. Imali su tako-đer životinje: ovce, koze, krave i svinje, a mismo morali baciti oko na svinje. Izgledale subaš kao i kod nas, a ne kao one bosanske,male crne i bijele, tanke i graciozne slabićke.

Ovdje čovjek dobro gura naprijed, imadovoljno zemlje i ni na šta se ne žali. Kuća jeistina bila razorena u toku rata, ali je sadaopet izgrađena.

Inače, morali smo se zadovoljiti time davidimo ugrađeno dvorište i fotografiramočlanove porodice koji su bili za to raspolože-ni, što će reći staramajku i potomstvo. Oviposljednji bili su svijetlokosi kao švedskadjeca – to je dosta smiješno ali vrlo obično uJugoslaviji. Čovjek zamišlja da su ljudi takodaleko prema jugu crni, ali očito je da klimanije ta koja čini boju kose.

No, do sada smo imali malo nesreće.Jedan od sinova pokazao nam je put daljedo jednog muslimanskog imanja koje senalazilo ne tako daleko odatle. Ni tu se nijeniko pojavio u početku, ali, kada je paspočeo lajati, pokazalo se nekoliko ženskihfigura i čule šta smo (to jest, moj muž) imalireći. Kratko vijećanje. Nakon toga objasnišeda su žene srdačno dobrodošle, ali muškar-ci moraju ostati vani, budući da gazda ima-nja nije kod kuće.

Osjećale smo se “jednosmjernim“budući da nismo znale više nego ponekuhrvatsku riječ, a premda su to bile one naj-važnije riječi, kao “hvala“, “vrlo dobro“, itd,teško je učiniti neku sadržajno bogatijukonverzaciju s njima. U svakom slučaju,sada je bilo krajnje neuljudno ne prihvatitipoziv, pa smo s njima ušle u kuću, dok sumuškarci ostali na dvorištu.

I ovo imanje bilo je čisto i uredno, očito

imućno. Ono što je mene najviše iznenadi-lo bio je harem. Uvijek sam zamišljalaharem kao nešto najdosadnije od svega, sasvom svjetskom čamom zatvorenom međučetiri gola i prljava zida. Barem sa dosadom,smatram, a vjerovatno to treba biti ispra-vno, kad je u pitanju grad. Ovako na selu nemože to mnogo biti opasno, ovdje je, zarne, porodica ipak upućena sama na sebe iposla ima preko glave.

A što se golih zidova posebno tiče, to nijeuopće odgovaralo. Velika soba, dobro oriba-na i u bijelo okrečena bila je namještena sofarbanim ormarima i jednom dugom klu-pom, koja se pružala okolo tri zida i bilapokrivena s najljepšim jastucima i sjedalica-ma.

Kad smo pokazale naše divljenje, iznije-le su i druga izvrsna tkanja, ćilime, tapiseri-je, vezene zarove i stolnjake, te pokazivale sponosom ko je uradio to, a ko to. Sve je bioručni rad. Upitale su nas da li želimo kafu,što smo iz sažaljenja prema jadnom čovje-ku tamo napolju odbili, kako ne bismooduljili posjetu u beskonačnost.

Razgovor je bio jednostavan, ali je išaodobro. Pitale smo znakovima da li sva djecau dvorištu pripadaju ovoj kući i dobileodgovor, također znakovima, da su dvojeod većih bili s jednog daljeg imanja, a onamanja pripadaju ovdje. Žena koja je očitobila vladarica sobe, a vjerovali smo i imanja,pokazala nam je svoj prsten, a mi smopokušale objasniti značenje naših prsteno-va, što je također išlo bez teškoća, poštosmo znale kako se kaže žena i djevojka.

Poslije smo bile uvedene u jedan drugidio kuće, u jednu sličnu sobu, a tamo je bilatakođer jedna žena... Tek nakon toga potvr-dile su se moje sumnje da su obje bile selja-kove žene. Mnogoženstvo je na izmaku ugradovima, ali na selu, gdje je žena dopunajeftine radne snage, još cvijeta. I ovdje smovidjele krasne tkanine i vezove. Ali, sada jeveć bio došao seljak kući, pa su on i mojmuž vani u dvorištu udarili u razgovor. Onse žalio i na sušu ove godine i na kamenitusiromaštinu Hercegovine. U Bosni je to dru-gačije! Tamo oni imaju šumu, čega ovdjenema. On sam je imao tri konja i tri krave,malo uzgajalište duhana i mali nasad vino-ve loze, ali to nadugo nije bilo dovoljno.Sada je mogao rado i ovaj gost ući unutra,također (shvati, mi muslimani nikad ne

dopuštamo nekim gostima muškarcima daulaze i posjećuju naše supruge). Rečeno –urađeno. Oba gospodina su ušla unutra, adame su se preselile vani na stepenište,gdje su stajale i slušale što se mogle čuti.

Pitale smo da li su tkanine na prodaju.Ne, u stvari nisu. One su djevojačka opre-ma, miraz. Jedan ženski glas, odozdo sa ste-penica, pitao je koliko bismo bile spremnedati za njih. Međutim, mi se nismo usudilebacati u neko rasipništvo. Umjesto togaizrazili smo sramežljivo molbu za malovode; dan je bio vrlo vruć, a mi smo išlidugo. Istog časa odozdo je stigla jedna veli-ka čaša puna hladne božanstvene vode.

Za oproštaj smo kao i na prvom imanjudobili jedan mali buket cvijeća – nekolikocvjetova pelargonije i jednu grančicu nekograstinja koje je mirisalo na začin. Toplo smozahvalili za sve što smo vidjeli i otišli.

Ono što je posebno ostalo u mom sje-ćanju od naše posjete haremu je mirno iponosno dostojanstvo u držanju žena –dostojanstvo koje, čini mi se, ima posebnukarakteristiku za muslimansko stanovni-štvo, od trčkarala do pismenih ljudi. Voljelabih znati odakle ono dolazi, je li to njihovapravovjerna sigurna nadmoć ili ono imadublje osnove...

Putovanje kući (u Dubrovnik, op. prev.)uzelo je svojih dobrih pet sati, ako se uraču-na i temeljita pauza pri zamjeni vozova uHumu. Bila je to mala neobična rupa gdjesmo dobili ovčetinu u papiru i čaj koji jeimao okus toplog punča – vjerovatno je biozačinjen sa raznovrsnim travama. I tunismo imali ništa drugo raditi osim da sje-dimo na željezničkom nasipu, gledamozalazak sunca i slušamo cvrčke do polaskavoza. Može se dodati da smo ponovo našlijednog starog znalca, Kanold kolu, pod ime-nom “Karamele“ u željezničkom automatu.

Putovanja vozom su uostalom vrlosadržajna. Nikoga nije briga za druge,svako radi ono što mu padne na pamet –jedan mladi čovjek bez sluha pjevao je cije-lo vrijeme samo za sebe i to tako zavijajućeda nam nije ništa drugo preostalo nego dai mi počnemo pjevati, svako za sebe. I išlo jedobro. Na koncu se svako od nas uspiokoncentrirati tako da čuje samo sebe. A štaće čovjek uostalom raditi za vrijeme dugihsati kada je napolju krajolik mračan, a vozgmiže kao puž.

102


Stanovništvo Bosne iHercegovine (Osobine, običaji, život)

U prvoj polovini 19. stoljeća BiH suposjetila samo dva francuska putnika, kojasu o svojim putovanjima i utiscima ostavilavrijedna zapažanja i djela iza sebe: Ami Buei Siprijen Rober.1 (Onaj posljednji, ustvari,nije ni bio u Bosni). Treći putnik, TeodorValerio, ovjekovječio je svoja zapažanja iutiske o tipovima Bosne, i drugih našihzemalja, u svojim slikama, crtežima, bakro-rezima.2 Prema tome, kao dokumentiranapodloga za ovo poglavlje poslužit će namjedino djela A. Buea (Evropska Turska i Zbir-ka itinerarija kroz evropsku Tursku),3 kao i,u izvijesnoj mjeri, knjiga Siprijena (Slaveniu Turskoj).4 Nasuprot tome, u drugoj polo-vini 19. stoljeća ima čitav niz raznovrsnihputnika: diplomata (konzula, konzularnihagenata), istraživača i naučnika (geografa,etnografa arheologa), publicista.

Odjeća(...) Po nahođenju pomenutih autora,

muškarci u Bosni su “obučeni kao i u Srbiji“, stom razlikom što stanovnici muslimanskevjere imaju većinom na glavi turban (to je, ustvari, šal svjetlocrven ili tamnocrven), a zapojasom pištolje i “ponekad handžar u kori-cama“.5 Po dugoj košulji nose obično čakšire,s turom, svjetlocrvene boje i “stegnute oko

lista noge podvezicama“.6 Ovdje je riječ i oraznim drugim dijelovima i vrstama odjeće(o dolami, džubetu, gunju i dr.), kao i o njiho-vim ukrasima (srebrnim pucima), itd.7 Odraznih vrsta obuće, isti putopisac pominjeopanke (na selu), firale (u gradu) i dr.8 Prela-zeći na opis ženske nošnje, A. Bue kazuje nanjenu raznolikost, u zavisnosti od kraja...

“Pletenice im okružuju glavu i ukrašenesu jednim cvijetom sa strane, i u isti mahmaramom u boji, sa naslikanim cvjetovima,

koja pada po leđima. A odjeća nije bezonog čara koji susrećemo kod žena Kukiš-berga, u planinama oko Berna. Jedan odukrasa mnogih bosanskih i srpskih ženajeste nož sklopljen (britva), koji visi o poja-su i koji je ponekad ukrašen bisernim sede-fom. Narodne pjesme svjedoče da se dotoga ukrasa mnogo drži.“9

Pošto je, zatim, opisao nošnju Hercego-vaca, pisci ukazuju na razliku koja, u stavuprema oružju, postoji između Bosanaca iHercegovaca: “Opšte uzevši, Hercegovci, anaročito muslimanske vjeroispovijesti, kaoda su bolje od Bosanaca snadbjeveni oruž-jem. Svako ima redovno, svoje pištolje isvoju pušku, tako da se, ulazeći u nekukuću, može odmah ustanoviti broj ljudi uporodici, po broju pušaka koje vise na zidu.Često ih može čovjek da nabroji od desetdo dvadeset. Oko granica, oni čak iz kućeizlaze sa puškama, dok se Bosanci zadovo-ljavaju držeći ih kod kuće.“10 Najzad, prela-zeći na opis odjeće žena u Hercegovni, A.Bue piše: “Žene su obučene kao u Bosni i uSrbiji, i imaju često široke pojaseve koji sesastoje od komada mjedi. Kao i sve ženeSlovena, Vlahinje i Ciganke, one imaju obi-čaj da svoju djecu nose na leđima, i čakponekad u malim drvenim bešikama, kojesamo okrenu naprijed, da bi podojile svojuodojenčad. S tim teretom, ili bez njega, oneznaju još i da predu u hodu“.11

103


BEHAR 109

Tone Bringa

BITI MUSLIMAN NA BOSANSKI NAČIN:identitet i zajednica u jednom srednjobosanskom selu

Prevela: Senada Kreso

Autorica knjige je Norvežanka Tone Bringa, danas Mrs. Galbraith, socijalniantropolog s obranjenom disertacijom iz svog znanstvenog područja nauglednoj London School of Economics. Spomenimo da je prestižni američkiakademski časopis Choice proglasio studiju dr. Bringe jednim od najznačaj-nijih znanstvenih antropoloških djela u 1996. godini.

1 Vidjeti gore: II,1.1), 2); II,22 Vidjeti gore: I,23 Vidjeti gore:II,1.,2).

4 Vidjeti gore:II,2.5 Ibid., II,214.6 Ibid.,II, 214-215.

7 Ibid.,II,2158 Ibid.9 Ibid.,II,216.

10 Ibid., II,217.11 Ibid.

104


HranaAmi Bue govori o raznim bosanskim

jelima, i iznosi neka svoja zapažanja o nači-nu njihovog spravljanja. Prije svega trebaistaknuti da “orijentalci“, uključujući Bosan-ce, uzimaju dnevno samo dva objeda: “uju-tro u deset ili jedanaest sati, i uveče, poslijezalaska sunca“ (akšama).12 Kada, pak, usta-nu, u rano jutro, “najviše ako popiju šoljicucrne kafe“.13 Od jela spravljenih od mesapominje, pored ostalih, šiš-ćevab i ražnjiće,za koje kaže da služe da se brzo spraviručak ili večera na putu. “Ne jednom“, pišeon, “mi smo tako pripremili, i vidjeli kako sepeku pod vedrim nebom, šiš–ćevab ili raž-njići na improvizovanoj vatri, u nekoj šumiili na obali nekog potoka. Ista jela se mogudobiti i u krčmama: tu se “ostavljaju, dok nebudu prodani, naređani komadići mesa, itako se vide, naslonjeni na zidove, štapovisa jagnjećom džigericom, kao i više cijelihjaganjaca“.14 Pored toga, putopisac navodijedno drugo, “dobro pečenje“: pečenojagnje, napunjeno “nadjevom koji se sasto-ji od sala, crvenog i crnog bibera, i isjecka-ne džigerice i želuca jagnjeta“.15

Kada je riječ o slatkim jelima, ne trebazaboraviti jednu specifičnost koja je danas,s obzirom na razvoj industrije šećera i širo-ku upotrebu ovog artikla, manje ili višeiščezla: spravljanje slatkih jela s medom ili spekmezom. Tako, među slatkim jelima kojase spravljaju s medom, A. Bue pominje:baklavu (u koju se, između jufki, stavljamed), slatku kajganu (s medom ili sa šeće-rom), halvu (s pekmezom) i dr.16 Ukusnoslatko jelo je i kajmak sa komadima meda usaću. A po riječima putopisca, Bosna i plani-ne Hercegovine su zemlje izvanrednoggustog kajmaka“.17 S medom se u Bosni,prema riječima istog putnika, pije ponekadi rakija (“medena rakija“). A od vina u upo-trebi je “naročito vino iz Novog Pazara iMostara“.18

A. Bue piše: “prije podne i pred veče,pekare opsjednute pečenjima, loncima(ragoux), ribama, rakovima, povrćem i kola-čima“.19 U ovom razdoblju, u Bosni se pila ikafa, i to, po riječima našeg putnika, samo

crna, najčešće bez šećera (kafa sa šećerombi se služila samo nekome kome se željelaučiniti posebna čast), i pri tome bi se “pro-gutao“ i talog od kafe (toz). Stoga su oni odnaših putnika koji su pili kafu s mlijekomizazivali kod stanovnika ne malo čuđenje:“Nijedan od naših običaja nije, za vrijemenaših putovanja, više i neprestano začuđi-vao naše domaćine koliko miješanje mlije-ka sa kafom. (...) A. Bue saopštava i kako seu Bosni kafa spravlja, a i služi- s desnomrukom na srcu).20

Isti putopisac, u vezi s objedima u ovojpokrajini, ističe jedan lijep običaj koji je biorasprostranjen kako “kod siromaha tako ikod bogataša: da se, prije i poslije jela peruruke. Pritom se često upotrebljava leđen, sapoklopcem (na kome se nalazi sapun), kojise podnosi gostu da opere ruke: “Osobakoja drži leđen lijevom rukom izliva vam,drugom, vodu na ruke“ iz ibrika (kod kalu-đera i sveštenika, drže leđen i polivajugostima mladi redovnici).21 Peškiri za posu-šivanje ruku posebne su vrste: “veoma sudugi i uski“, ponekad ukrašeni vezom odzlata i svile.22

StanovanjePo zapažanjima prvog od ova dva put-

nika, S. Robera, stanovi Bosanaca (po seli-ma) nisu ništa drugo do “velike kolibe odilovače (ćerpića) i drveta, pokrivene sla-mom i korom od lipe“. One se sastoje “odviše malih prostorija, koje sve vode u jednucentralnu prostoriju“.Ta prostorija služi kao“porodična“ soba. U njoj se nalazi ognjište.Na ognjištu se pripremaju objedi; okonjega se uveče okupe svi članovi porodicebraća, sestre i roditelje i, sjedeći na klupa-ma, vode razgovore, poređani oko “djeda ilistariješine porodice, koji je, sa svojom sta-rom suprugom, prirodni čuvar ognjišta“.23

Kada je riječ o bogatašima i stanovnicima ugradovima, pomenuta središnja i zajedni-čka prostorija je smještena “obično naprvom i jedinom spratu kuće“. Po riječimaputopisca, u njoj se nalazi “elegantna“ diva-nana, sa prozorima u naokolo, i “izbočenana ulicu, kojom dominira.24

Što se tiče namještaja u pomenutojprostoriji, jedino što “opominje na Evropu“jesu “njemačke peći od pečene peći i lakira-ne zemlje, masivne, gotovo isto tolike visi-ne koliko i soba“.25 S. Rober napominje dase stanovnici Bosne služe svojim stanovimasamo zimi, kada je hladno. Inače, čim dođeljeto i otopli, “Bosanac pohita da podigne ubašti, na putu ili usred polja, šator od lišća,da bi tu objedovao i provodio noć“.26 Puto-pisac kazuje i to da Bosancima nije mnogostalo do udobnosti. “On (Bosanac) bi sezacrvenio kada bi mu za spavanje biopotreban krevet; ogrtač mu služi kao pokri-vač; zimi se opruži na malo kukuruznekomušine, a ljeti na travu u livadi“.27 “Dvori-šte i bašte kuća okružene su visokim i drve-nim ogradama“ (tarabama).28 U sjevernojBosni, po tvrđenju pomenutog putopisca,“drvene kolibe hrvatskih seljaka najbjedni-je su od svih, sudeći prema mnoštvu rupana krovu i zidovima“. One liče A. Bueu na“vašarske šatre“.29 Međutim, “najbolje kućeod kamena“ u čitavoj Turskoj, budući da jekamen “dobro istesan i simetrično stavljen“,vidio je A. Bue u donjoj Hercegovini.30

Upotreba turskog isrpskohrvatskog jezika

U Bosni, kao i u ostalim vilajetima Oto-manskog Carstva, službeni jezik je bio,naravno, turski. Kao službeni, kao jezik vla-dajućih krugova, on je bio “najviše raširen“među službenicima. (...) A ako treba daodgovori, Srbin i Bosanac je to činio nasvome jeziku, dok je Albanez odgovarao ilina svome, ili na srpskohrvatskom jeziku,ako ga zna, radije nego na turskom.31 Ovose, međutim, ne odnosi, kao što bi čovjekpretpostavio, samo na pripadnike hrišćan-ske vjere, nego i na pripadnike islamskevjeroispovijesti. Jer, piše isti putopisac, “makoliko da su oni dijelom muslimani, oni odturskog jezika znaju samo nekoliko riječi, iličak samo uobičajene pozdrave“.32

U vezi s ovim, još je značajna jednačinjenica koju navodi A. Bue: da stanovni-štvo u Bosni koje je sve slavenskog porije-kla, “skriva još u sebi (...) sjećanja naciona-

12 Ibid., II,252.13 Ibid.14 Ibid.,II, 239.15 Ibid.,II,240.16 Ibid.,II,246-247.17 Ibid.,II,235.

18 Ibid.,II,251.19 Ibid.,II,239.20 Ibid.,II,254-255.21 Ibid.,II,448-449.22 Ibid.,II,449.23 C.Robert.o.c.,17.

24 Ibid.25 Ibid.26 Ibid.,17-18.27 Ibid.,18.28 Ibid., 272.29 Ibid., 271.

30 Ibid., 272.31 Ibid.32 O.c., IV, 107.

lnosti spojene s antipatijama premaOsmanlijama“.33 Govoreći o nekim osobi-nama našeg jezika, autor ukazuje na njego-vu ljepotu i citira, iz putopisa Vijale deSomijera,34 poznati odlomak u kome seveliča naš jezik: “Srpski jezik je bogat, lako-ničan, snažan i skladan. On pristaje podjed-nako u ustima oba pola i upotrebljava se,podjednako srećno, za opjevavanje slastiljubavi kao i velikih podviga i krvavih trofe-ja boga Marsa. On sjedinjuje u sebi ritam imjeru, zvučan je, plemenit, oratorski, vehe-mentan. Jednom riječi, to je jezik herojaisto toliko koliko i jezik govornika.“35 U vezis tim, naš putopisac žali što “izučavanjesrpskog jezika nije još olakšano“ postoja-njem podesnih priručnika (rječnika i gra-matike): do sad – veli on – “samo Nijemacmože naučiti“ gramatiku srpskohrvatskog,iz gramatike koju je Vuk Stefanović Kara-džić priložio svome rječniku, a koju je JakovGrim preveo na njemački 1824. godine iizdao u Lajpcigu.36

Ami Bue govori i o nekim drugim jezici-ma – bugarskom, albanskom, rumunskom,zatim o jeziku Roma (“la langue zingare“) iJevreja. Evo, naprimjer, šta on piše o ovomeposljednjem: “Jevreji govore često španski iitalijanski, pokazujući tako svoje porijeklo;jer, dobar dio tih Jevreja potiče od izgnani-ka iz Španije ili Portugalije s početka 16.stoljeća.“37

Osobine stanovnika BiHAmi Bue ukazuje, u svome djelu Evrop-

ska Turska, na neke pozitivne i negativneosobine Bosanaca. Jedna od tih osobinajeste ljubav stanivnika Bosne prema svojojzemlji, domovini. “Srbin i Bosanac“, piše on,“ne osjećaju se nigdje tako dobro kao usvojoj zemlji“, čijih se “obilnih bogatstava“stalno sjećaju: “dobrog meda, brojnihstada, lijepih planina, veselih dolina i gustihšuma“.38 Jedna druga osobina koja sesusreće kod stanovnika Bosne (kao i unekim drugim južnoslavenskim zemljama)jeste gostoprimstvo. Po riječima istogaputopisca, “pravo na gostoprimstvo idetako daleko da se na domaćina gleda kao

na prirodnog hranitelja tuđinca koji jeprimljen i jeo je s njim hljeba i soli“. Autorističe posebno činjenicu da je Bosanac, koji“mrzi tlačenje“, kao i svi gorštaci, “sklonpobuni, i smjelosti dodaje veliku čvrstinukada je jednom donio odluku“.39 Ali, uosnovi, on je “plemenit“, dobronamjeran,dobar, hrabar, dalekovidan, velikodušan,“ljubazan i blagodaran“, “otvoren i iskren“,“pun energije i zdravog razuma“.

Običaji i navikeAmi Bue navodi, prije svega, nekoliko

običaja vezanih za ženidbu. Neki od tih obi-čaja, ne samo kod hrišćana nego i kod pri-padnika muslimanske vjeroispovijesti,vode porijeklo još od starih Slovena. Tako uHercegovini slavljenje ženidbe ili udajetraje “tri do četiri sedmice“.40 Tom prilikom,pored ostaloga, stanovnici hrišćanske vje-roispovijesti izvode razne igre (kolo i dr.),kako ljeti tako i zimi, “čak na snijegu“;41 dokstanovništvo muslimanske vjere upražnja-va neke druge “zabave“: konjske trke,nadmetanje u trčanju, takmičenje u penja-nju uz drvo itd. Evo kako pomenuti pisacopisuje ovu posljednju razonodu: Za takmi-čenje se “izaberu najviše jele ili hrastovi,koji su namažu lojem ili sapunom. Na vrh sepričvrsti nekoliko aršina crvene tkamine,kao nagrada onome koji se prvi popne navrh, a za to se uvijek nađe ljubitelja, naroči-to kod pripadnika muslimanske vjeroispo-vijesti ili kod Roma. Svaki ima oko vratakesu sa pepelom da bi mu ruke bile manjeklizave.“42 Isti putopisac ukazuje i na jedandrugi zanimljiv običaj, vezan za Božić: da seo ovom prazniku mijesi i peče česnica.43

Neki običaji su vezani za praznovjerje.Takav je, naprimjer, običaj da se dodirneželjezo ili opali iz pištolja čim se opaze “zleoči“ (cattivo ochio). Po narodnom vjerova-nju, plava boja ima to svojstvo “da otklanjaučinak od toga oka“.44 Nije neinteresantnoni mišljenje drugog putopisca iz ovoga raz-doblja, Siprijena Robera: da se islam, kakavispovijedaju i praktikuju stanovnici musli-manske vjeroispovijesti u Bosni, razlikujeod islama Osmanlija: on se, tvrdi putopisac,

“približava hrišćanskom kultu mnogo višeod islama Turaka“. I, ukazujući na ostatkekulta Slavena kod stanovnika muslimanskekonfesije, putnik piše: “Tako, svaka porodi-ca ima, kao zaštitnika, sveca koga su imalinjeni hrišćanski preci: praznuje se svetiPetar, sveti Ilija, sveti Đorđe“;45 “Otac musli-man, čije se dijete razboljelo, naručuje zanjega mise u susjednom samostanu; jedanmladi beg vodi tajno popove da iščitajumolitve na grobu njegova oca. Mislimani uBosni nisu prihvatili, kao drugi muslimani,poligamiju, i oni idu, u nekim krajevima,dotle da puštaju svoje žene, kao hrišćani,da izlaze bez vela, ili bar sa jednim otkrive-nim dijelom lica. Treba čak priznati da timuslimani imaju opšte uzevši, prema svo-jim ženama više obzira nego hrišćani“.46

U svom putopisu Ami Bue pominje daje kod stanovnika u nekim krajevima Bosnei Hercegovine zapazio i naviku nečistoće,koja se ispoljava u dva vida: u vašljivosti iprljavštini u gradovima i na njihovim ulica-ma. Putopisac saopštava da je najviše vaškividio “u nekim hanovima u Bosni“, i “u bijed-nim kolibama stanovnika Turske Hrvatske“(tj. Bosanske krajine).

Otuda putnika već na putevima iznena-đuje neprijatan i grozan zadah lešina i ske-leta: “konja ili crknute stoke“. “Ali šta dačovjek kaže o lešinama pasa i mačaka koj senalaze u obilju čak i po ulicama gradova?“Pa ipak, ističe putopisac, iz toga se ne smijeizvlačiti zaklučak da u “Turskoj nema čistihgradova“: takvi su, u najmanju ruku kao oniu južnoj Francuskoj i u Italiji, svi gradovi ukojima “ima u izobilju tekuće vode“.

Odnos stanovnika BiH premaOsmanlijama

Odnos Bosanaca, svih triju konfesija,prema Osmanlijama mogao bi se izrazitikratko, sa dvije riječi: antipatija i nepovjere-nje.47 Ta osjećanja antipatije i nepovjerenjaproizlaze, u prvom redu, iz uvjerenja Bosa-naca da su se Osmanlije, gospodari Bosne,trudile uvijek da iz nje izvuku što više nova-ca, ne vodeći računa o njenom napretku,blagostanju. “On (Bosanac) nalazi da su

105


BEHAR 109

33 Ibid., 106 – 107.34 Up.:Vialla de Sommieres, Voyage

historique et politique au Montene-gro (Paris, Allexis Fymery, 1820), II,125-126.

35 A.Boue, Turquie..., II, 36.

36 Ibid., 37.37 Ibid., 54.38 Ibid., 133.39 O.c., IV, 119.40 A. Boue, Turquie..., II, 478.41 O.c., II, 116.

42 O.c., II, 478.43 O.c., II, 518.44 O.c., II, 123-123.145 Cyprien Robert, Les Slaves de Tur-

quie..., p.4.46 O.c., 4-5.-U ovim redovima S. Robera

primijetan je uticaj Šometa de Fosea(upor.:Les voyugeurs francais enBosnie..., pp.243-244).

47 O.c., IV, 110.

nameti preteški i, naročito, želi da vidi kakonovac njegove zemlje ostaje u njenomnarodu i da njemu koristi.“48 A. Bue piše daje u Majdanu vidio svojim očima tu siroti-nju, budući da je prinoćio u nekoj kući čiji jekrov bio pun rupa, a kuća je bila građenaod drveta i blata.49 Malo dalje, on o istommjestu piše: “ na tom putu“ (tj. od Majdanado Bosanskog Novog) sela se “sastoje dije-lom od kuća, građenih jednostavno, oddrvenih dasaka, i punih rupa na krovu kao isa strana“. Zatim, drugi razlog antipatije ječinjenica da je prisustvo Osmanlija u Bosniizazvao stalne nemire na njenim granica-ma. A Bosanac je želio da živi u miru, a niježelio da osvaja tuđe zemlje, kao što nijehtio ni da podnosi tuđi jaram, ma čiji onbio.50

NošnjaU pogledu odjeće, u Bosni, francuskim

putnicima iz ovoga perioda pada u oči, uprvom redu, razlika u nošnji između stano-vnika hrišćanske i muslimanske vjeroispo-vijesti. (...) Tako Žorž Pero, iznoseći svoje uti-ske o stanovnicima koje je vidio u “turskomBrodu“ (!), piše pored ostalog: “Razliku(između hrišćana i muslimana čini naročitoturban: hrišćani imaju oko glave, gotovosvi, crveni šal sa crnim šarama; muslimaninose bijele, sive ili zelene šalove (ahmedije)svjetlije boje. Većina hrišćana imaju samobrkove, dok muslimani nose bradu. Ovdjese vidi mnogo plavih i svijetlosmeđih ljudi,mnogo više nego u Srbiji, ili bar više nego uBeogradu.“51 Prelazeći, zatim, na opis odje-će žena, putopisac piše (žene hrišćanke uBosni) imaju otprilike istu odjeću kao i nji-hove sestre Slavonke na lijevoj obali (Save):njihove pregače su manje živih i raznolikihboja; ali one sebi kite glavu velikim kitamaprirodnog cvijeća, koje visi na sljepoočnici.Stare žene često nose smilje umjesto neve-na i krasuljaka, koje koketne žene više vole.Opažamo (na ulici) samo jednu turskuženu: njen je jašmak gust; umotana u crnuferedžu, vukući na nogama široke žute fira-le, ona se lijeno klati poput kakve stambol-ske kadune.“52

Drugi jedan putnik iz ovoga perioda,gospođa Dora d’Istrija, daje isto tako opisodjeće koju je vidjela u Bosni, i koju upore-đuje sa odjećom u Švicarskoj: “na obalamaSave, hrišćanske žene nose dugu košulju,ubranu na grudima, poput košulje žena izBerna, sa dvostrukom pregačom. U drugimkrajevima, one imaju suknje, a imućne ženenose kratke kaputiće od bijele tkanine,ukrašene, sa strane, kitama izvezenog cvi-jeća. Kod mnogih žena iz Bosne visi za poja-som, napravljenim od komadića mjedi, nožu koricama, ukrašen zrnima sedefa.“53

Nekim putnicima (Šarlu Irijartu, ElizeuRekliju) žene muslimanske vjeroispovijesti,umotane, zakukuljene u feredže, koje suoni prije toga rijetko viđali, ili ih nisu ouop-šte viđali, liče na “sjenke“ i “utvare“.54

Što se tiče nošnje u Hercegovini, pažnjuputnika i u ovoj pokrajini, svojom nesvaki-dašnošću i neobičnošću, privlači odjećamuslimanki. Navedimo jedan i dosta preci-zan opis te odjeće, koji dolazi iz pera E. deSent-Maria: “široke nabrane šalvare od svilei finog cica, malen izrezan fermen, koji jakonaglašava grudi, fesić pokrven zlatnicima.O vratu, biser ili dukati, Na praznične dane,one nose neku vrstu suknje, zvane dimija-ma, sa kaputićem, postavljenim krznom,zvanim ćurudija. Na ulici su pokrivene bije-lim velom, koji im priliježe uz lice, i manti-lom od zelene ćohe, hermetično zakopča-nim od glave do pete.“55

Jedan drugi francuski putopisac izovoga razdoblja, S. Bujon, koji je proputo-vao kroz Hercegovinu u septembru 1863.godine,56 dao je isto tako opis odjeće kojusu tada nosile žene muslimanske vjeroispo-vijesti, i koji u nekoliko dopunjuje pomenu-ti opis E. De Sent – Maria: “njihova pamučnatunika (feredža) preširoka da bi se kroz njumogli nazrijeti oblici tijela oduzimala jesvaku gracioznost njihovom hodu, Njihovastopala, koja su jedina i bila otkrivena, isče-zavala su u obući od žute kože, sa duga-čkim povijenim vrhom (firale). Kod nekihod ovih žena glava je bila umotana u bijeliveo, koji je u zbijenim naborima padao poramenima. Druge su, umjesto vela, nosile

komad smeđe vunene tkanine, koja je,navučena na čelo, činila neku vrstu ćube,strašne za gledanje“.57 Međutim, isti pisacse malo iznenadio kada je po poljima vidiomuslimanke “golih ruku“ i “otkrivenoglica“.58 (...)

StanoviIz ove tematike navešćemo ovdje samo

jedan opis, čiji je autor neki, M. de B., kojislika sirotinjske kućice bosanske raje udoba ustanka (1876). Opis podsjeća unekoliko na onaj čuveni La Brijerov opisfrancuskih seljaka i njihove sirotinje krajemXVII vijeka. “Sela u tim krajevima liče svajedna na drugo. Ona obuhvaćaju jedan ilidva reda kuća, poredanih duž puta. Unutra-šnjost tih siromašnih stanova sastoji se odjedne jedine prostorije, koja, umjesto poda,ima nabijenu zemlju. Na zidovima od ćerpi-ća je okačeno, bez reda, nekoliko prnja ilikuhinskih posuda. Čitava porodica, ljudi,žene i djeca, stanuje skupa, često zajednosa stolom koju posjeduje. Da bi servirali jelai ogrijali se zimi, nalože, na sredini prostori-je veliku vatru, čiji dim izlazi kroz širok otvorna vrhu krova. Ništa ne može dati predsta-vu o siromaštvu velike većine hrišćanskeraje u Turskoj; ona živi kao što žive divlježivotinje: cijeđena, mučena, paćena, doista,za nju je najčešće smrt prije oslobođenjenego nesreća.“59

Upotreba turskog isrpskohrvatskog jezika

O jeziku, turskom i našem, riječ je i uzabilješkama E. De Sent – Maria.60 Autorističe da je u Bosni kao i u Hercegovini, zva-nični jezik turski, i da njime, prema tome,govore “samo (turski) funkcioneri i nekistrani prvaci“, dok je on “u narodu gotovonepoznat“: “ovaj se služi južnim slavenskimjezikom koji je u upotrebi u Hrvatskoj i Dal-maciji, Crnoj Gori i u Srbiji“.61

Osobine stanovnika BiH O neki osobinama stanovnika BiH

razne vjeroispovijesti i narodnosti govoremnogi putnici, kao: Žuber i Feliks, Mornan,

106


48 Ibid., 109.49 A. Boue, Recueil..., II, 242.50 A. Boue, Turquie..., IV, 113.51 G.Perrot, “Souvenirs...“, Tour du

Monde, 1870, p.270.

52 Ibid.53 Dora d’Istrija, o.c., I, 223.54 Ch.Yriarte, Bosnie-Herzegovine...,

108; E.Reclus, Nouvelle Geograp-hie..., I, 204.

55 E. De Sainte – Marie, Itineraires enHerzegovine, BSG, 1876, p. 47.

56 Vidjeti gore: IV, 3.,3).58 S. Bouillon, art. Cit., 1867 (t.LVII),

p.490.

59 M. de B, “Nos gravures“, Illustration,3.6. 1876, LXVVI, 359.

60 Up. E.de Sainte-Marie, “L’Herzegovi-ne“ (extrait du BSG, mars 1875),pp.29-30.

61 Cit.čl., 29.

Elize Rekli, S. Bujon, Šarl Perlen i dr. Njihovetvrdnje i sudovi često su brzopleti, apodik-tični, uopšteni, simplifikovani, protivriječni,neiznijansirani, zasnovani na trenutnomutisku, nedovoljno provjerenim i potkrije-pljenim zapažanjima. Ali među njima ima iputnika koji svoja mišljenja i sudove dono-se opreznije, sagledaju stvari svestranije,zasnivaju ih na pouzdanim i provjerenimčinjenicama. U red takvih putnika spada,po mome mišljenju, Masije de Klerval.Stoga ćemo navesti neka njegova mišljenjai sudove o osobinama Bosanaca i Hercego-vaca.

Prije svega, treba naglasiti da ovajputopisac, svjestan oposasnosti brzopleto-sti i uopštavanja kojima se izlaže donosećimišljenja i sud o jednom cijelom narodu, naosnovu nekoliko letimičnih susreta samo snekim pripadnicima toga naroda, ističe daon neće da “oponaša putnike koji donosesud o jednom narodu jer su razgovarali saizvjesnim brojem poštanskih momakakrčmara i žandarma“; ali na osnovu susretasamo s “malim brojem“ pripadnika jednogdijela stanovništva Bosne, Muslimana, kojeje s njima imao, on je o njima, veli, dobio“veoma povoljno mišljenje“.62

Ovome putniku pada odmah, i naroči-to, u oči činjenica da u Bosni, kao i u Herce-govini, živi, kako on sam kaže, “jedna jedin-stvena rasa“: “nema u Bosni, kao u drugimpokrajinama Otomansko – turskog Carstva,više rasa, duboko razjedinjenih jezikom inaravima, koje se po prirodi ne slažu međusobom, koje su u najmanju ruku nepomir-ljive među sobom, i koje koegzistiraju naistoj teritoriji, bez ikakve mogućnosti sta-panja. U ovoj zemlji ima samo jedna jedinarasa, savršeno homogena: nju dijeli samovjera. Može se, istina, zapaziti da stanovnicimuslimanske vjeroispovijesti vole da žive ugradovima; da pravoslavci prevlađuju naistoku pokrajine, u Raškoj i u planinskimpredjelima; ali te pojave nemaju ničegaapsolutnog; često se susreću mješovitasela, gdje žitelji pravoslavne, muslimanske,katoličke vjeroispovijesti žive jedni poreddrugih, i u veoma dobroj harmoniji, kadapotsticaj spolja ne dolaze da probude fana-

tizam i pitanje vjerske časti. Musliman,katolik i pravoslavni iz Bosne imaju podjed-nako ljubavi za svoje rodno tlo, oni sepodjednako hvale što su Bosanci.“63 Madijede Klerval ukazuje i na težak položaj, usam-ljenost islamiziranih Bosanaca. S jedne stra-ne, njihovi zemljaci, pravoslavni i katolici uBosni, smatraju ih “renegatima“; s drugestrane, Osmanlije “ne vide u njima ništadrugo do nepotpune Turke“: “Mladi Turčiniz Carigrada ophodi se sa njima kao sa var-varima, budući da oni nisu još poprimiliuglađenost civilizacije kojom se on gordi;stari Osmanlija iz Azije ruga se ovim Turci-ma koji ne znaju turski jezik, ovim pravo-vjernicima koji, u svojim molitvama, izgo-varaju čudno arapski jezik. Slavofili ih slika-ju rado kao čudovišta, ne shvatajući datime čine neporavdu sami sebi.

Podsjetimo se da je Masije de Klervalbio u Bosni 1855. godine.64 Vrijedno je paž-nje i jedno mišljenje konzularnog agenta uSarajevu Eduarda Vjeta o stanovnicimamuslimanske vjeroispovijesti u Bosni, izre-čeno godinu ili dvije ranije. Ono glasi:“Muslimansko stanovništvo pokazuje, imaneko vrijeme, da, u izvjesnom smislu, dijelimišljenje sa hrišćanima. Žitelji musliman-ske vjere bi pozdravili poraze Turaka ako biim ti porazi, ne šteteći njihovoj vjeri, pružilinezavisnot, koja je cilj njihovih težnji i želja;ali oni ne bi oklijevali da se late oružja svihvrsta i da stupe čak u neravnu borbu ako biim ikada zemlja doživjela najezdu od nekestrane sile.“65

(To će se desiti, kao što je poznato,nekih 20 i nekoliko godina kasnije, 1878,kada Austrougarska izvrši invaziju na BiH:protiv nje je stanovništvo ovih pokrajinapružilo manje ili više snažan otpor.). Najzad,navedimo i mišljenje francuskog konzulaAlfonsa Rusoa izrečeno 60-ih godina 19.vijeka, o bosanskim muslimanima: “Što setiče muslimana starosjedilaca, da bi sedobila predstava o njihovom duhu i njiho-vim raspoloženjima ne treba gubiti iz vidada su oni, daleko od toga da budu Turci iOsmanlije, ostali Sloveni po nacionalnosti,mada su jako privrženi religiji. Oni osjećajuljubav prema svojoj zemlji, imaju izvjesno

osjećanje veoma razvijenog patriotizma,tako da, ako su primorani da idu u pohodprotiv svojih hrišćanskih zemljaka, oni točine, sa osjećanjem dubokog žaljenja, kojeih ponekad tjera, u trenutku akcije, dadezertiraju iz vojske radije nego da počineneku vrstu bratoubistva.“ (Autor ukazuje naprimjere takvih njihovih postupaka u rato-vima protiv Crnogoraca ili u Hercegovini.)66

Vjerske prilike u BiHNeki putnici, u svojim usputnim zapisi-

ma, govore o samostanima i manastirima:Masije de Klerval, S. Bujon, Eduard Vjet,Alfons Ruso, Pjer Mulen, Šarl de Vjen, LujPaten. Tako Masije de Klerval daje sažetopis triju glavnih samostana u Bosni: Kreše-vu, u Fojnici i Sutjesci. Osvrćući se, naprvom mjestu, na njihov položaj i predjelekoji ih okružuju, on piše: “Oni su smješteni udalekim dolinama, okruženi su stijenama išumama, koje ih skrivaju pogledu. Položajim je savršeno prilagođen samostanskojnamjeni i odgovara, čini se, isto takoskromnosti koja se traži od hrišćanskogkulta u turskoj zemlji.“67 Prelazeći, zatim, nasamostan u Kreševu, autor daje u isti mahneke podatke o mjestancu u kome sesamostan nalazi: o Kreševu. Ono se, po nje-govim riječima, “sastoji od dvije stotinekatoličkih i tridesetak turskih kuća, dostabijednih“, s jednom drvenom džamijom. Uzto, u Kreševu ima “velik broj kovačnica“ i unjemu je razvijena trgovina željezom. Rječi-ca koja kroz njega teče pokreće “nekolikovodenica“.68 U samom samostanu, kao i udruga dva, nalazi se biblioteka, koja je, “naj-zanimljivija“ od pomenute tri samostanskebiblioteke: ona “posjeduje uglavnom kom-pletnu kolekciju latinskih i italijanskihdjela“ koja se odnose na istoriju religija iistoriju Ilirije (južnoslavenskih zemalja),objavljenih u dva posljednja vijeka.69

(...) Ovaj samostan je, po riječima puto-pisca, “najvažniji u Bosni“. Pod svojom upra-vom ima on “25 župa koje obuhvaćaju čita-vu zapadnu Bosnu i Tursku Hrvatsku“ (Kra-jinu).70 Osim toga, ima školu, sa četiri razre-da, (u svakom od njih po dvanaestak učeni-ka), koja obrazuje svećenički kadar. “Našaosam u Fojnici“, piše Masije de Klerval, “broj-no nastavničko osoblje i omladinu, kodkoje vjerski poziv kao da nije nimalo izmije-nio veselost. Uveče, ti mladići su se našli

107


BEHAR 109

62 Massieu de Clerval, “Rapport...“,p.46.

63 Ibid., 42.64 Vidjeti gore: IV.1.

65 C.P., Serajevo 1,f.205.66 C.P., Serajevo 3,f.78(13.9.1862).67 Massieu de Clerval, cit.čl., 29.68 Ibid., 29-30.

69 Ibid., 33.70 Ibid.

zajedno s nama kod stariješine samostana ipjevali su nam svoje narodne arije“, uz prat-nju raznih instrumenata (violine i dr.).71

Putopisac govori i o samostanskojbiblioteci u Fojnici. Ona je, prema njegovimobavještenjima “bogatija“ i “prostranija“ odbiblioteke kreševskog samostana; ali je, uisti mah, i “manje važna po karakteru knjigakoje sadrži“: u njoj istorijska i filološka “zau-zimaju manje mjesta“; “u naknadu za to, unjoj se nalaze glavni italijanski i francuskiklasici, velik broj modernih knjiga, pa čak iromana Valtera Skota“.72 U samostanu jetada (1853., prema obavještenju EduardaVjeta, bilo 18 redovnika.73 Pored EduardaVjeta, pomenute samostane su obišli i nekidrugi francuski konzuli. U prvom redu, to jebio Alfons Ruso, Vjetov nasljednik. On je toučinio polovinom 1864., u pratnji svogatumača g. Krajevskog, i fra Grge Martića,koji mu je bio dodijeljen od crkvenih vlastikao vodič.74 Putnici su posjetili četiri samo-stana: u Sutjesci, u Gučjoj Gori, Fojnici i uKreševu; i četiri župe: u Docu, Jajcu, Bugoj-nu i u “Soplju“.

(...) Ali najzanimljivija i najznačajnijainformacija potiče, iz pera S. Bujona, omanastiru u Žitomislićima i njegovim kalu-đerima. To su, kao što smo vidjeli, utisci sajedne posjete ovome manastiru, u Herce-govini, koju je pomenuti putopisac učinio udruštvu sa francuskim konzulom OgistomDozonom, i ruskim konzulom, u septembru1863. godine.75 Putopisac ocrtava najprijedosta sumarno, zgradu manastira: crkvicu,sa pravoslavnim krstom, a oko nje staremanastirske zgrade, raspoređene u oblikukvadrata, poput zidina kakve tvrđave“.76

Opis susreta putnika sa igumanom mana-stira živopisan je i pun galskog duha i ironi-je: “divni čovjek, da vam ništa ne skrivam,ne ogrešuje se pretjerno o čistoću: zapušte-na brada; duge kose, masne, koje padajupo ramenima, mantija koja se svjetluca, i izkoje izbija miris koji steže u grlu – sve topomalo vrijeđa našu evropksu osjetljivost;

ali je njegov doček tako dirljiv, njegovauslužnost tako srdačna, da se mirimo, bezmnogo rđave volje, sa formalnošću zagrlja-ja. U tom dočeku, priređenom nepoznatomputniku, ima toliko naivnog povjerenja ievanđeoskog milosrđa da se ne možemooteti simaptiji punoj poštovanja, premačovjeku koji tako shvaća dužnost i gosto-primstvo.77 Putopisac opisuje i bogatu pan-tagruelsku gozbu koja je u manastiru prire-đena u čast posjetilaca, sa brojnim doma-ćim jelima: kisela čorba, ćevab sa papri-kom, zec s kajmakom, pileći paprikaš s kra-stavcima, svježi sirevi, sa prijesnim lukom,poređanim uokolo i, naročito, vino – “zlatnamanastirska kapljica“! “Nalivajući i ispijajućido dna čašu za čašom“, kaluđeri su savjeto-vali svojim gostima da se i oni u njih ugle-daju, i čaše, “pune manastirskog vina“, praz-nile su se “brzinom koja je prijetila našojravnoteži“ – piše naš putopisac.78

Prema informacijama francuskog kon-zula Luja Patena, u Bosni je bilo, u svemu,189 franjevaca. Oni su bili raspodijeljeniovako: 84 “živjela su, povučeni“, u samosta-nima Bosne; 60 njih “zauzimali su župe“ i 43su bila “župnici u samostalnim župama“.79

Osim toga, “deset drugih svećenika franje-vaca“ bili su tada “van pokrajine“, Bosne; 40klerika se “zavjetovalo“ i bilo “razbacano poBosni“; jedanaest njih su postali “iskušenici“,19 ih studira u Mađarskoj, a četiri laika su se“zavjetovala“: “To je ukupan broj žitelja“ uosam samostana u Bosni, koji daju “opsluži-vače za 103 župe provincije i kapelane za22 kapelice koje od njih zavise“.80 Isti puto-pisac saopćava i od čega se izdržava katoli-čko svećenstvo Bosne. Ono živi od “prinosakoje samostanima daje zemlja koja im jepripojena, i od desetine, koju plaća seljakna prinose zemlje koju obrađuje. Tometreba dodati neposredni prihod crkve, pri-češća, skupljanje priloga, darova“.81

Sve francuske putnike koji su pisali oodjeći franjevaca u Bosni (Žorž Pero, Masijede Klerval i dr.) iznenađuje činjenica što oni

ne nose, kao drugdje, fratarsku mantiju,nego i kako kaže Ž. Pero, “odjeću srpskogtrgovca: fes, prsluk i kaput od crne ćohe,širok pojas od crvene vune, široke hlače“.82

Za to su oni nalazili razlog i opravdanje utome da svojom vanjštinom ne privlače nasebe pažnju Turaka.83 Još više su, međutim,naše putnike iznenađivale naravi franjeva-ca, u prvom redu njihova sklonost ka oruž-ju i lovu. To njihovo iznenađenje, kako odje-ćom tako i naravima, i habitusom i najširemsmislu riječi, izrazio je najpotpunije i najbo-lje, francuski konzul Luj Paten (u izvještajuod 11. januara 1878. godine ): “Doista, ništaviše ne iznenađuje čovjeka nego kadaopazi kako vise na zidovima svake ćelijepištolji, puške, handžari. U hodnicima,naspram svakim vratima, nalazite turskasedla, stavljena na stale, i vi povjerujete dase nalazite prije u kakvom kvartiru konjicenego u samostanu.“84 Gotovo svi oni imajuogromne brkove, fes na glavi i velike jahaćečizme na nogama. Njihova mantija ili togadobiva tada prije izgled vojničkog kišnogogrtača nego redovničke mantije.“85 LujPaten, kao i neki drugi putnici toga razdo-blja, osvrće se i na uticaj koji franjevci vrše ina katolički živalj u Bosni. (Ovaj živalj je, kaošto smo vidjeli, živio uglavnom po selima, ukemetovskom odnosu, dok su se pravosla-vni stanovnici Bosne, po gradovima , bavilii trgovinom.) “Doista“, piše on, “svećenstvo(...) je ovdje istinski gospodar seljaka, Onoga odgaja, vodi i podržava protiv Turaka;ono sjedi na pročelju za vrijeme njihovihpraznika i ono i pomaže, počevši od njiho-vog rođenja, pa do njihove smrti.“86 Ovajuticaj katoličkog sveštenstva, tj. franjevaca,na svoju pastvu objašnjava putopisac“mnogostrukim funkcijama koje ono vrši“ unarodu: “na stranu služba božija, koja ihsvaki dan dovodi u dodir sa stanovništvom,svećenici su, osim toga, jedini liječnici, jedi-ni učitelji, i oni sude i sjede u sudovima, naj-zad, oni služe svakodnevno kao posredniciizmeđu svoje pastve i Turaka kada iskrsne

108


71 Ibid.72 Ibid.,33.73 C. P., Serajevo 1, f.175. 74 Ovo svoje putovanje, u društvu fran-

cuskog konzula Alfonsa Rusoa i nje-govog tumača Krajevskog, opisao jefra Grgo Martić u posebnom sastavu;ali taj sastav, nažalost, nije sačuvan unjegovoj zaostavštini, u samostanu u

Kreševu. Up.: M.Šamić, “Fra GrgoMartić i Francuzi“ u: Iz strane i upore-dne književnosti (Sarajevo, “Svjet-lost“, 1868), str. 33.

75 Vidjeti gore: IV, 3., 3).76 S. Bouillon, “Une excursion...“, LXIII

(mai-juin 1868), 224.77 Ibid.78 Ibid., 228-229.

79 C., Bosna – Seraj 3, f. 402.-Prema cifr-ma koje navodi L. Paten, u Bosni jebilo franjevaca u svemu 187, a ne189.

80 Ibid. – Pomenutih osam samostana uBosni nalazili su se u sljedećim mjesti-ma: Sutjeska, Fojnica, Kreševo, Livno,Guča Gora. Plehane, Tolisa i Petriče-vac. (Up.C.C., Bosna – Seraj 3,f.395.)

81 Ibid.82 G.Perrot. “Souvenirs...“, 274.83 Ibid.84 C., Bosna – Seraji 3,f.404.85 Ibid., 404-405.86 Ibid., 397-398.87 Ibid., 402-403.

kakav spor.“87 O nekim franjevcima, s koji-ma su dolazili u lični dodir, izražavaju sefrancuski putnici ovoga perioda veoma lije-po, čak laskavo. To se odnosi, u prvom redu,na Marijana Šunjića i na Grgu Martića.

Evo dvije zanimljive, mada šture, karak-teristike fra Grge Martića, iz pera francuskihputnika. Francuski konzul Alfons Ruso umartu 1865. piše: (To je) “čovjek pošten i,neosporno, najinteligentniji i najučeniji odsvih bosanskih franjevaca“.88 LeopoldMoro: “Ličnost najsposobnija i najučenijameđu franjevcima u Bosni“,89 on ima “inteli-gencije, znanja i, iznad svega, rijetko poz-navanje ljudi i stvari u ovim zemljama“.90 UHercegovini, marta mjeseca 1864. godine,bilo je po obavještenju tadašnjeg francu-skog vicekonzula u Mostaru, Ogista Dozo-na, 43 900 katolika. Njih su“opsluživala 44sveštenika, dok su se petorica nalazila “predzavršetkom teoloških studija i vršenjemsvećeničkih funkcija“.91 Osim toga, “u školisamostana bilo je 13 mladića koji su se većbili zaredili, i 11 drugih učenika, koji su istotako bili započeli teološke studije“. (...)

U vezi s crkvama – katoličkim i pravo-slavnim – u Bosni i Hercegovini, potrebnoje ukazati na još neke probleme. To su:

1. Problem izdržavanja crkava. Opšteuzevši, financijska sredstva za to priticalasu, manje ili više, iz raznih izvora: od samihpripadnika određene vjeroispovijesti, tur-skih vlasti, stranih vlada i zemalja, posebnood Francuske i Austrije. U mnogim izvješta-jima francuskih konzula pominju se pomo-ći koje je crkvama i školama pružila u obli-ku novčanih priloga, francuska vlada.

2. Problem zvona. Kroz cijeli vijek kojimse bavimo, postojao je, u manjoj ili većoj,blažoj ili oštrijoj formi, problem zvona nacrkvama i zvonjave tih zvona: otomanskevlasti su branile stavljanje zvona na crkve,kao i zvonjavu zvona. I o tome problemuriječ je u mnogim izvještajima konzulaovoga razdoblja.

3. Problem vjerskog fanatizma i tole-rancije. I ovaj problem je, čas ovdje, častamo, iskrsavao i preovladavao. Fanatizamje ponekad, u nekom gradu ili u nekomkraju, znao da uzme tolike razmjere da je

dovodio do raznih izgreda, ne isključjući nikrvava obračunavanja i razračunavanja.Nasuprot tome, u izvjesnim periodima vla-dala je vjerska tolerancija, čak i u gradovi-ma koji su bili, manje ili više, na glasu sasvoje vjerske netrpeljivosti. Pa ipak, sve usvemu, može se bez oklijevanja tvrditi da jeu ovome razdoblju, u poređenju sa pret-hodnim, početkom 19. stoljeća, za konzulo-vanja Pjera Davida, vjerska tolerancija,među stanovništvom raznih konfesija kojesu živjele na tlu Bosne i Hercegovine, bilamnogo veća.

O tome rječito govori i jedan izvještajLeopolda Moroa od 12. novembra 1873.godine, na koji ćemo se ovdje osvrnuti,navodeći iz njega neke odlomke.92 Izvješta-vajući svoga ministra o završetku izgradnjepravoslavne crkve u Mostaru, i o njenomsvečanom otvaranju, kome su prisustvovalii katolički biskup (Kraljević), u “pratnji višefranjevaca“, što može poslužiti kao dokaztolerancije između pravoslavnih i katolika uBosni, L. Moro ističe da se i kod musliman-skog dijela stanovništva u Mostaru osjeća“napredak“ u pogledu vjerske trpeljivosti igledanja na “slobodno ispovijedanje hri-šćanskog kulta“. Dokaz za to nalazi konzu-larni agent, pored ostalog, u tome što jenova crkva, o kojoj je riječ, i koja “svojimdimenzijama i svojim uzdignutim položa-jem dominira gradom“, snadbjevena svimšto je nužno za takvu zgradu: “kupolama,tornjem, zvonikom, pozlaćenim krstovima“.L. Moor insistira, po sopstvenim riječima,na svim tim pojedinostima upravo stogašto je “u Hercegovini (...) muslimansko sta-novništvo izvikano kao fanatično i violen-tno“. Prelazeći, zatim, na raspoloženjemuslimanskog stanovništva u Sarajevu,putopisac piše:

“Što se tiče muslimana u Sarajevu, koji-ma se pripisuje, bez razloga, kao što samimao čast da to konstatujem u svojim izvje-štajima br. 61-63, svirepi vjerski žar, oni suupravo pružili nov dokaz poštovanja zako-nitosti i prava drugoga. Srpski mitropolit,njegovo preosveštenstvo Pajsije, podlegav-ši bolesti koja je topila njegovo zdravlje većodavno, sahranjen je prošle nedjelje. Nje-

govo tijelo, ukrašena vladičanskom odje-ćom, bilo je preneseno u crkvu otkriveno isvečano, a odatle na groblje koje se nalazivan grada. Posmrtna povorka sa krstovima,crkvenim barjacima, svijećama, svešten-stvom i pojanjem, prošla je polako kroz čar-šiju i muslimanske četvrti grada, a da nijenaišla na tome dugom putu, ni na jednugrupu, ni na jednu manifestaciju, koje ne bidolikovale. Nema, uostalom, ničega novogu toj činjenici. Ja sam prisustvovao, prije 12godina, sahrani jednog dugog mitropolitau Sarajevu koga su odnijeli u groblje saistom pompom i pod istim uslovima sigur-nosti. I, što je vrednije da se zabilježi, to ječinjenica da, svaki dan, hrišćanske pogre-bne povorke prolaze kroz muslimanskečetvrti grada, sa krstovima, crkvenim barja-cima i s pjesmom, ne doživljujući ni najma-nju teškoću i ne izazivajući ni najmanu pri-mjedbu.“93

4. Statistički podaci. Najzad, treba uka-zati na jednu statističku tabelu, koja sadrži“popis stanovništva u Bosni“. Popis je rađenza godinu 1870., u “Birou za računovodstvovilajeta“ (Bureaux de la comptabilite duVilayet). Cifre sadržane u popisu nisusasvim tačne: kao što često biva, one susmanjivane iz razloga da porez bude manji.Ali francski konzul Pjer Mulen unio je unjega izvjesne ispravke, i tu korigiranu sta-tistiku uputio je Leopold Moro tadašnjmministru vanjskih poslova,94 Uz svoj izvje-štaj, pisan u Sarajevu 15. aprila 1872. godi-ne. Saglasno toj Mulenovoj korigiranoj sta-tistici broj stanovnika u vilajetu Bosna izno-sio bi: 1315787. O toga bi otpadalo na:“muslimane oba pola“: 556715 stanovnika;na pravoslavne: 546542; rimokatolike:195600; na jevrejsku vjeroispovijest: 3151;na Rome: 13779.95

Muslimani kao bosanska nacijaOsim što su donijeli svoju religiju, islam,

osmanski Turci su uspostavili administrativ-nu strukturu, sistem milleta, po kojoj je pri-padnost jednoj “naciji“ bila determiniranavjerskom pripadnošću, a ne, recimo, zajed-ničkim jezikom, jasno određenom zajedni-čkom teritorijom, jedinstvenim viđenjemzajedničke povijesti, ili etnicitetom (tj,zajedničkim porijeklom). Po Braudeu i Lewi-su (1982: 12), millet je bio pojam koji jeprvobitno značio vjersku zajednicu, da bi u

109


BEHAR 109

88 C.P., Serajevo 4,f.220 (21.3.1865).89 C.P., Serajevo 8,f.207 (13.4.1872).90 C.P., Serajevo 9,f.24.91 C.P., Serajevo 3,f.371 (6.3.1864).

92 Up. C. P., Serajevo 9,f.185-187 (12.11.1873).93 Ibid.94 Ministar je bio: De Remusat.95 C.C., Bosn – Serai 2,f.173-175 (15.4.1872).

19. stoljeću počeo označavati jednu naciju,mada pojam “nacija“ nije obavezno bio inte-gralni dio pojma “država“, onako kako se tajtermin koristi u zemljama Zapadne Evrope.

Osmanska država bila je organiziranakao niz odvojenih i samoodrživih nemusli-manskih vjerskih zajednica zvanih millet,na čijem čelu je bio duhovni vođa.96 Musli-manski podanici imperije bili su pod direkt-nom jurisdikcijom carske administracije, alipoput milleta, koji su načinili prema vlasti-tom uzoru, i tu je administraciju karakterizi-rala integriranost religijske i političke vlasti,tako što su vjerski zakoni i doktrine biletemeljem reguliranja prava i obaveza poje-dinaca. Međutim, za razliku od kršćanskogmilleta u kojem su sva rukovodeća mjestapripadala crkvenoj hijerarhiji, Muslimani susudjelovali u golemoj i utjecajnoj vojnoj icivilnoj službi koja je uglavnom i regrutira-la Muslimane, bilo da su bili iz drugih dije-lova carstva ili predstavnici lokalnog življa.U Bosni i Hercegovini, lokalni muslimanskiživalj je dominirao u upravljanju vlastitomteritorijom. U krajevima poput Bosne, gdjesu lokalni (“preobraćeni“) Muslimani bili uvelikoj mjeri uključeni u civilne vlasti, rezul-tat je bio nastanak visoko obrazovanesekularne muslimanske zajednice97. URepublici Bosni i Hercegovini ovo nasljeđemilleta je vrlo značajno, jer se tu pojmovizasebnog naroda i pripadnosti specifičnojvjerskoj zajednici, odnosno naciji, potpunopreklapaju. Nadalje, nema nikakvog prekla-panja između države i nacije. Stoga u Bosnii Hercegovini, pored naslijeđa Titove nacio-nalne politike, o kojoj ću govoriti neštokasnije, postoji povijesno naslijeđe osman-skog sistem milleta, koji je stvorio kolektiv-ne kulturne identitete zasnovane na pri-padnosti religijskoj zajednici. Ovdje trietnoreligijske zajednice sa statusom nacije– Muslimani, Hrvati katolici i pravoslavniSrbi- govore isti jezik i sve do ovog rata1991. godine, živjeli su na istoj teritoriji,sudjelovali u jedinstvenom ekonomskomživotu, živjeli čak u istim selima.

U početku mog boravka u seoskompodručju srednje Bosne, dok me tamošnjiživalj još nije poznavao, često su me znaliupitati koje sam ja nacije. Mislila sam da ihzanima moje državljanstvo pa sam odgova-rala da sam Norvežanka, ali sam ubrzo nau-čila da me ne pitaju to (jer su već znali dasam iz Norveške). Odgovor koji je za njihimao smisla nije bilo to da sam Norvežanka,već da sam protestant. Tek kad bi mi posta-vili dodatno pitanje, koje bi razjasnilo stvari,kao naprimjer, “Ima li u tvom mjestu crkva ilidžamija?“, “Krstiš li se za tri ili pet prstiju?“,shvatila sam šta me zapravo pitaju.98 Sva suse ova pitanja odnosila na karakteristikenacija onako kako su one bile poznate uBosni – muslimana, katolika i pravoslavaca.Filipović između ostalih naučnika, tvrdi datermin “Musliman“ u značenju “nacionalno-sti“ nije postojao među seoskim življem svedo 1990. godine – i to je bio slučaj u nekoli-ko dijelova Bosne i Hercegovine (uključujućii srednju Bosnu) – izuzev u svom “jedinom iprvobitnom značenju“, odnosno kao religij-ski pojam“ (Filipović, 1990:66).99 Filipovićpropušta da spomene, međutim, da je reli-gijski identitet također i društveni i kulturni,a da je on u bosanskom kontekstu imao ietnički aspekt budući da osoba obično“nasljeđuje“ svoj religijski identitet od rodi-telja, od oca, prije svega, koji na djecu pre-nosi svoje prezime, čime im određuje etničkiidentitet. Štaviše, Muslimani nisu jedini kojisu na ovaj način razumijevali svoj identitet.U selu u kojem sam prije ovog rata radila ikatolici su o sebi govorili (a tako su ih identi-ficirali i muslimani) kao o katolicima, a neHrvatima. I oni su svoj identitet shvaćaliprvenstveno kao religijsku pripadnost. Ovose, međutim, mijenjalo među mlađim gene-racijama, koje su koristile službeni nazivHrvat (koji su naučili u školi). Govorili su mida je na isti način u sjevernoj Bosni bilouobičajeno da se Bosanci pravoslavnogporijekla nazivaju pravoslavcima, a ne “Srbi-ma“. Govoreći o narodu drugog etnoreligij-skog porijekla, seljani su koristili bilo izraz

“neko ko je druge vjere“, bilo “neko ko jedruge nacije“. Kroz sva sljedeća poglavljaknjige koristit ću termin nacija, koji se slaže snačinom kako je taj termin korišten i razumi-jevan u selu ili se tumači u značenju etnore-ligijskog identiteta.

Termin nacija se specifičnio vezuje zaono što ja terminološki definiram kao etno-religijski identitet i zajednica. I doista, kaošto smo upravo vidjeli tradicionalno i, unekim seoskim područjima, sve do ovogarata, taj termin korišten je u smislu pripad-nosti religijskoj zajednici, njenim tradicija-ma i praksi. Tri glavne nacije su, dakle, bilepravoslavna (pravoslavci), katolička (katoli-ci) i muslimanska (muslimani). Na držav-nom popisu stanovništva (dakle u birokrat-ske svrhe) predstavnici ovih zajednicaopćenito su odabrali da se izjašnjavajuprema odgovarajućem statusu naroda: kaoSrbi, Hrvati i Muslimani. Nije, međutim, uvi-jek bilo preklapanja između pripadnostinekoj lokalnoj etnoreligijskoj zajednici iodabranoj popisnoj kategoriji budući da suse pojedinci mogli izjašnjavati i kao “Jugo-slaveni“, “neopredijeljeni“, ili kao bilo kojadruga ponuđena izborna kategorija.) Popi-sni termin narod, s druge strane, korišten jeprvo u svakodnevnom govoru, općenito,da označi “narod“, ili jedan narod (Francuziili Nijemci, naprimjer), a nekad čak i stano-vništvo Jugoslavije u cjelini. Drugo, taj jetermin podrazumijevao jedan “nacionalni“kolektiv kao što su Srbi, Hrvati, ili Slovenci, ispecifično je bio vezan za narod jednerepublike (Srbije, Hrvatske, ili Slovenije).

Prema prevladavajućoj zapadnoevrop-skoj konceptualizaciji termina “narod“ i“etnička grupa“, ovo drugo je grupa ljudikoji dijele određene kulturne karakteristike,imaju zajedničku prošlost, često i teritoriju.Oni su ili grupa koja se preklapa s nacijomkoja definira državu ili su manjinski narod uokviru nacionalne države. Pravna logikaMeđunarodne zajednice odbacuje tezu dadržava i nacija moraju biti jedno te isto ietnički pluralizam uistinu jeste pravilo ugolemoj većini “nacionalnih država“ (napri-mjer, u Sjedinjenim Američkim Državama).Čak i u SAD-u, međutim, samo je jedanslužbena nacija, i pojmovi nacije, države idržavljanstva se potpuno preklapaju. Soci-jalistička Federativna Republika Jugoslavi-ja, nasuprot tome, predstavljala je alternati-

110


96 Najveći i najutjecajniji je bio millet – i – Rum (koji senekad spominje kao “pravoslavni“ ili “grčki“ premanajdominantnijoj etničkoj grupi), koji je imao povla-šten položaj u okviru osmanskog carstva (Clogg,1982). Ovaj millet je obuhvaćao sve pravoslavne hri-šćane, bilo Grke, Albance, Srbe ili Bugare (Clogg,1982; za Albaniju, vidjeti: Skendi, 1982; za Bugarsku,vidjeti: Karpat, 1990 b).

97 Literatura o sistemu milleta na Balkanu, vidjeti Kar-pat 1982.

98 Slična iskustva su zabilježili Lock Vood, 1975a, iSorabji, 1989.

99 Nenad Filipović, “O jednom pokušaju ‘’nacionalizira-nja’ Bošnjaka“, “Islamska misao“, Godina XII, br.140,augusta 1990. citirao Saltaga, 1991.

vu tom uzajamnom definiranju nacije idržave, što sugerira da bi bilo mnogo kori-snije naciju efinirati kao jednu etničkugrupu koja stremi stjecanju vlastite države,ili je to već postigla. Štaviše, primjenjivati uBosni i Hercegovini koncept “etničkegrupe“ ili “nacije“ u prethodno spomenu-tom zapadnoevropskom značenju te sin-tagme značilo bi ignorirati i pogrešnotumačiti lokalnu konceptualizaciju. Jer,odista, termini koji su službeno, i to sveviše, krišteni od, nebosanskih komentatora,poput termina nacija i etnička grupa, prijerata nisu bili u upotrebi. Međutim, autenti-čna bosanska konceptualizacija i imenova-nje se moglo i razlikovati, i to je svakodne-vni lokalni diskurs koristio jednu, a državadrugu, politiziranu terminologiju. U Bosni iHercegovini, kao dijelu komunističke fede-rativne države Jugoslavije, jedan sistemklasifikacija i definicija postojao je na nivoudržave (i kao dio političkog diskursa), dok jedrugi, koji se u nekim važnim aspektimarazlikovao od službenog, postojao međumještanima ovog sela u srednjoj Bosni.Nakon ove elaboracije svakodnevne lokal-ne upotrebe i različitih kategorizacija, prećiću na razmatranje službenih jugoslaven-skih nacionalnih kategorija.

Etnička dimenzijaSadašnja religijsko-kulturna pripadnost

bosanskih porodica jednoj od triju vjerskihtradicija – pravoslavnoj hrišćanskoj, katoli-čkoj kršćanskoj, ili islamu-u većini je sluča-jeva bila oblikovana tokom više od 500godina, koliko traje suživot ovih vjera nabosanskom tlu. U jednom trenutku, u pro-šlosti, njihovi su preci odlučivali da li će sepridružiti jednoj od tih zajednica, pravo-slavnoj, katoličkoj, ili muslimanskoj, Pripad-nost je pred drugima iskazivana prakticira-njem određenih rituala specifičnih za jednuvjeru, a pogotovo su Muslimani mijenjaliimena. Postoje, naprimjer, dokumentiranislučajevi braće koja su, u doba osmanskevlasti u Bosni (i to do kasno u 19. stoljeću),pripadala različitim zajednicama. Jedan jebrat mogao biti pravoslavni hrišćanin, dokbi se drugi izjašnjavao kao sljedbenik isla-ma. Eliot (1908:344) tvrdi da ima slučajevada se jedna porodica podijelila izmeđukršćanstva i islama kako bi, u svakoj situaci-ji, imala prijatelje na pravoj strani. U takvim

slučajevima su se članovi porodice među-sobno prepoznavali kao rodbina, ali sukoristili različita imena koja su značila isto ina slavenskom i na turskom jeziku.

Odluku koju su braća prethodnih gene-racija donosila – da ostanu članovi određe-ne religijske zajednice ili se preobrate,motiviralo je nekoliko faktora. Pored ličnoguvjerenja, vjerska se pripadnost često iska-zivala kao politički stav i odražavala identi-fikaciju s određenim političkim, društvenimili ekonomskim interesima. Religija je znalaodražavati i profesionalni identitet. Bosa-nac koji je postigao profesionalnu karijeru,ili bio uspješan u poslu vezanom za osman-sku administraciju, češće se izjašnjavao kaomusliman. Bosanska prezimena čestoznače profesiju ili društveni status, ili supočasne titule, poput bega (takva se prezi-mena češće sastoje od turske, a ne slaven-ske riječi), uz dodatno -ić na kraju, što jepovijesni deminutiv koji označava “nečijegpotomka“. Ili, što je tipično za slavensku tra-diciju, prezime neke osobe može biti sači-njeno od patronima u prisvojnom obliku –plus deminutiv, npr. Ahmedović. Ali ima imuslimana s muslimanskim ličnim imenomčije se prezime sastoji od kršćanskog patro-nima, naprimjer Ahmed Filipović. U Bosni,ljudima nečije ime govori ko je on. Madamnogi Muslimani u Bosni imaju prezimenakoja sadrže tursku jezičku komponentu, štonekad jasno ukazuje na njihovo islamskoporijeklo, ima i prezimena koja su zastu-pljena kod sve tri nacije, što ukazuje nazajedničku kulturnu povijest i zajedničkoporijeklo. Lična imena također svjedoče oetnoreligijskom porijeklu. Muslimanskalična imena su turskog ili arapskog (islam-skog) porijekla. Ta su imena, međutim,često izmijenjena ili skraćena u svakodne-vnom govoru, tako da su stekla specifičnubosansku boju.

Tako Mehmed postaje Meho, Salihpostaje Salko, Fatima je Fata, Emina je Minaitd. (Kršćani nose specifična biblijska imenaili imena svetaca, uz male razlike, katkad, uobliku, između katolika i pravoslavaca.) Zasame muslimane, međutim, lična imenanisu važna samo kao oznaka identiteta u

odnosu na kršćane, već su tješnje vezana zapredstavu o osobi u islamskoj etiologiji.Pored tipičnih muslimanskih i kršćanskihimena, postoje i dvije druge skupine. Prvase sastoji od tipično slavenskih imena,poput Miroslava ili Čedomira. Ta imenakoriste jednako Hrvati i Srbi, ali nikad iMuslimani. Drugu čine takozvana narodnaimena, koja nisu specifična ni za jednuetnoreligijsku grupu, poput Zlate, Jasenke,Zlatica, ili Damira. Ova imena bila su naroči-to popularna u Titovoj Jugoslaviji i svjedo-čila su ili o komunističkom članstvu rodite-lja te osobe ili o činjenici da su roditelji bilirazličite nacionalnosti.100 Imena koja su u“srpskohrvatski“ jezik došla iz njemačkog,francuskog ili engleskog (kao što je Uma iliDenis) među Muslimanima su bila svepopularnija u toku kasnih osamdesetihgodina, jer su smatrana neutralnim, i dijetenjima nije automatski bilo identificiranokao Musliman. Ovo se posebno odnosilona roditelje koji nisu bili vjernici i koji suhtjeli izbjeći stigmu za koju su osjećali da je“muslimanstvo“ nosi među dijelovimanemuslimanskog življa.

Kombinacija ličnog imena i prezimenastoga često, pri prvom susretu, ukazujeBosancu na etnoreligijsko porijeklo drugogBosanca. Ako lično ime neke osobe to nekazuje, obično to čini prezime, i obrnuto. Ili,u rjeđim slučajevima, kad nijedno ne uka-zuje na precizno porijeklo jedne osobe,dodatna informacija o očevom imenu irecimo, sredini u kojoj živi, ili dijelu Bosne izkojeg osoba potječe, svakako na to ukazu-ju. Tamo gdje etnoreligijski identitet (ili“nacionalnost“) nije neposredno očit izimena neke osobe sasvim je čest slučaj dase dodaje ime oca te osobe, naprimjer “otacmu je Mehmed“. Drugim riječima, kaže seda je ta osoba Musliman. Kroz generacije jevjerska pripadnot postala i etnička identifi-kacija. Za bosanske Muslimane prezimenije više bila isključivo indikacija društve-nog i profesionalnog statusa i vjerskogidentiteta. Ono podrazumijeva cijele gene-racije kulturnih saznanja koja su oblikova-na i preoblikovana, prvo – pripadnošću jed-noj moralnoj zajednici temeljenoj na isla-mu (ili njegovom kulturnom naslijeđu), idrugo, kroz blisku koegzistenciju s Bosanci-ma definiranim pripadnošću drugimneislamskim religijskim tradicijama.

111


BEHAR 109

100 Musliman, član komunističke partije, kazao mi je, daje, u vrijeme ideološki tvrdih pedesetih, dobio direk-tivu od partijskog “čuvara“ ideologije da djeci nedaje tipično muslimanska imena.

Ono što slijedi je po mnogo čemuintimna historija. Takav pristup priliči gradukoji je kompaktno, prepuno i intimno mje-sto. Na spektru između iskustva i mašte kojije razradio Benedict Anderson, Sarajevo jeviše iskustvena nego zamišljena zajednica.Stiješnjen između brda sa sjevera i juga uuzanu dolinu koja se pruža od istoka kazapadu, grad se može pohvaliti javnimživotom koji se uglavnom odvija na samokilometar dugom potezu s obje strane rije-ke Miljacke. Ljudi se poznaju, pozdravljajuna ulici i zajedno izlaze na korzo u srcu sta-rog grada.

Ova historija Sarajeva je intimna i zbogmog oslanjanja na lična iskustva i komuni-kaciju, kao i akademsko istraživanje u pri-premi knjige. Tokom prethodne tri decenijeradio sam istraživanja u arhivima i bibliote-kama u gradu i tu proveo, sve skupa, neketri godine. Prvi put sam Sarajevo kratkoposjetio kao student postdiplomskog stu-dija 1965. godine, a tokom 1974-1975. samživio u gradu dok sam u gradskim arhivimai bibliotekama provodio istraživanje zadoktorsku disertaciju o bosanskoj historiji.Nakon odsustvovanja od skoro jedne dece-nije, od 1994. sam dolazio svake godineviše puta radi istraživanja, šetnje ulicamagrada, posjete starim prijateljima i zbogsklapanja novih poznanstava. Uživao sam ugostoprimstvu građana Sarajeva i više sene osjećam kao stranac. U tom smislu samse oslanjao na svoja iskustva i opservacijetokom brojnih posjeta i na informacije iobjašnjenja koja sam dobio od prijatelja,poznanika i kolega tokom svog boravka ugradu.

Moja iskustva vezana za svjedočenje usvojstvu vještaka pred Haškim tribunalom

su takođe uticala nadijelove knjige. Poglav-lja VIII. i IX. mnogoduguju mojim istraži-vanjima kompleksnihdogađaja pred poče-tak opsade 1992-1995.u pripremi za svjedo-čenje i sastavljanjepismenih podnesakasudu. U knjizi se citirajubrojni dokumenti koji su prihvaćeni kaodokaz tokom mog svjedočenja 2002. godi-ne. (...)

Smrt i život u opkoljenomSarajevu

Pokušaj uništavanja suživota u SarajevuCilj srpskih nacionalista u Bosni da

podijele grad je zahtijevao da se srpskeoblasti očiste od Bošnjaka i Hrvata i da seSrbi prebace iz onoga što su oni nazivali“muslimanski dio grada”. Kao što je ranijenavedeno, njihov pokušaj da namame Srbeiz opkoljenog grada je uspio samo dijelom,ali su zato teritorije pod svojom kontrolombrutalno očistili od ne-Srba, kako tokomsvojih vojnih akcija tako i u odvojenim akci-jama. Neke lokalne ne-Srbe su poubijali,druge su zatvorili, a ostale su protjerali.Jedan lokalni lider, obraćajući se skupštinibosanskih Srba u julu 1992. godine, otvore-no je govorio o bezočnom etničkom čišće-nju sarajevskih predgrađa što je pripisaoKaradžićevom vodstvu: “Kad je [Karadžić]sišao među nas na Ilidžu i dao nam određe-na ohrabrenja, Srbi su u Sarajevu na timprostorima zadržali određenu teritorijupod kontrolom, a po nekim dijelovima iproširili svoje teritorije i protjerali muslima-

ne sa teritorije gdje su oni praktično uvećini.”1

Zahvaljujući ogromnoj prednostikoju su imali u teškom naoružanju ipoložajima koji su omogućavali jasanvizuelni kontakt sa većinom zgrada u

gradu, vojnici VRS su mogli birati mete. Uprvim mjesecima opsade oni su se fokusi-rali na niz meta koje su predstavljale sim-bole sekularnog gradskog suživota. Njiho-ve granate i meci su pogodili doslovnosvaku džamiju, katoličku crkvu, sinagogu,pa čak i srpske pravoslavne crkve u gradu,ali je većina bila samo oštećena, ne i unište-na. Nasuprot tome, uništavanje VRS u ljeto1992. pokazivalo je znakove sračunatognapora da se s lica zemlje zbrišu ključneinstitucije zajedničke kulture, vlasti i privre-de. Napadi su sasvim jasno bili usmjereniprotiv glavnih gradskih institucija koje sučuvale sjećanja na zajedničku prošlost, štoje neke promatrače nagnalo da ove napadeokarakterišu kao “memoricid”, ubijanjepamćenja. Napadači su željeli razoriti gra-đanski ponos uništavanjem dokaza i fizi-čkih manifestacija šarolike historije grada.Tako su 25. aprila 1992. uništili Olimpijskimuzej, vilu iz habsburškog perioda u kojojsu se čuvala sjećanja na zimsku Olimpijadu1984. Tri sedmice kasnije, artiljerijska vatraje potpuno uništila zgradu i sadržaj Orijen-

112


Robert J. Donia

Prijevod s engleskog: Daniela Valenta

SARAJEVOBiografija grada

1 ICTY, Skupština bosanskih Srba, 17. sjednica, 24–26.juli 1992, Nedeljko Prstojević (Ilidža), Tužilac protivMiloševića, IT-02-54, dokazni predmet 538 ID, BCSERN: 0214-9561.

talnog instituta, uključujući neprocjenjivuzbirku rukopisa iz osmanskog perioda kojaje svjedočila o srpskim, hrvatskim i jevrej-skim, kao i o bošnjačkim postignućima.2

Uvečer 26. avgusta 1992. godine, arti-ljerija VRS je intenzivno počela bombardi-rati Vijećnicu, objekat u kojoj se nalazilaNarodna i univerzitetska biblioteka. Kakozgrada tako i njen sadržaj su za grad imaliposebno značenje. Najkitnjastija neoori-jentalna građevina u gradu, nekadašnjesjedište gradske vlade je arhitektonski pri-padalo eri eklektičnog historicizma s krajaXIX stoljeća. Mnoge knjige koje su se tunalazile je moguće zamijeniti, ali bogatakolekcija gradskih publikacija i časopisakao i mnogi drugi jedinstveni predmeti suzauvijek izgubljeni u plamenu.3 Elegantnaprostorija u hrastovoj lamperiji u kojoj jenekad zasjedalo Gradsko vijeće, a iza Dru-gog svjetskog rata je koristila Akademijanauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, jepotpuno uništena. Zgrada biblioteke jegorjela cijelu noć; u nekim dijelovimagrada bijeli pepeo je padao s neba i naku-pljao se na tlu.

Vođe srpskih nacionalista u Bosni suželjele prekinuti rad neovisnih novinskihorganizacija u gradu. U nastavku svoje rani-je kampanje fragmentiranja i onesposob-ljavanja glavnih informativnih medija ugradu, bosanski Srbi su gađali sjedištaštampanih i elektronskih medija u gradu.Napadi u avgustu 1992. su uništili kancela-rije Oslobođenja, koje su bile smještene uizuzetnom neboderu od plavog stakla uzapadnom dijelu grada. Objekat Radio-televizije Sarajevo neprestano je gađan, alije betonska struktura izgrađena poput tvr-đave izdržala mnoge napade i nastavilafunkcionirati tokom cijelog rata.

Nekoliko ključnih trgovačkih i centaravlasti je ili potpuno uništeno ili oštećeno doneupotrebljivosti, dok su drugi pretrpjelisamo površinsku štetu od pojedinačnih gra-nata ili snajperskih hitaca. Nekadašnja zgra-da Izvršnog vijeća, neboder koji je bio domi-

nantni simbol vladinog autoriteta smještenpored zgrade bosanske Skupštine, sedmica-ma je bila pod konstantnom vatrom srpskogtopništva, postavši na kraju tek izgoreni ske-leton nekadašnjeg sjedišta Vlade u Bosni iHercegovini. Dva UNIS-ova nebodera bli-zanca, značajni poslovni objekti, takođe sugranatirana i zapaljena. Hotel Evropa, starihotel koji su izgradili i dugo u svom vlasni-štvu imali pripadnici bogate srpske porodiceJeftanović, gotovo je potpuno uništen napa-dom koji su izdržali samo vanjski zidovi deb-ljine i do tri metra. Holiday Inn, s druge stra-ne, nikada nije doveden do neupotrebljivo-sti usprkos brojnim direktnim pogocima.Nakon što su Karadžićeve paravojne jedinicenapustile hotel u aprilu 1992. godine, on jetokom cijelog rata primao goste, uglavnomnovinare, diplomate i humanitarne radnike.Od 1993. godine, američka ambasada je bilasmještena u jednom njegovom apartmanu,koji nije imao dobru poziciju s obzirom da senalazio na izloženom jugozapadnom uglu.

Bolnice su često bile predmet napada.Bolnicu Koševo, gdje se nalazio glavni trau-matološki centar, za metu je odabrao Dra-gan Kalinić, ministar zdravstva RepublikeSrpske, na sjednici Skupštine bosanskihSrba 12. maja:

Oni koji budu planirali operaciju Saraje-va, oslobađanja Sarajeva ili uništenja živeneprijateljske sile u Sarajevu moraju da plani-raju šta će sa zdravstvenim objektima. Iodmah da vam kažem, ako će Vojna bolnicapasti u ruke neprijatelju, onda sam ja za to dase Koševska bolnica uništi i da neprijateljnema gdje da se liječi.4

S obzirom da je bolnica bila izloženanestanku struje tokom rata i očajnički su jojtrebale najvažnije zalihe, artiljerijski i mino-bacački napadi, iako nikada nisu srušiliobjekte, su pogoršavali ionako tešku situa-ciju sa pružanjem osnovne medicinskenjege rijeci ranjenih koja se svakodnevnoslivala u bolnicu.

Pored fizičkog uništenja glavnih institu-cija, srpski nacionalisti su građane Sarajeva

lišili osnovnih namirnica i usluga. Napadačisu gađali izvore neophodne za svakodne-vno preživljavanje: električnu energiju,vodu, gas, hranu, medicinske zalihe i svajavna prevozna sredstva. Ovakva lišenost jepovećavala osjetljivost svakog građanina, ačesto je završavala smrću. Sarajlije su udugim redovima stajale ne bi li došle doosnovnih namirnica, posebno do hljeba ivode, i okupljali se na pijacama da bi naba-vili hranu po nevjerovatno visokim cijena-ma. Ova mjesta su bila dobro poznatasrpskim strijelcima, i njihovi napadi na ovamjesta su doveli do najvećeg broja žrtavaod jedne granate tokom opsade. Oko 10:00sati 27. maja 1992. godine, VRS je ispalila triminobacačke granate među stotinu Sarajli-ja koji su u redu čekali da kupe hljeb naUlici Vase Miskina, tek nekoliko desetinametara od katoličke katedrale. Granate sutom prilikom ubile šesnaest, a ranile prekostotinu ljudi.5

Srbi su zatim sa položaja otvorili vatruna kola Hitne pomoći koja su pokušavaladoći do ranjenih, koji su ležali na ulici i uzvi-kivali pozive za pomoć dok su televizijskekamere snimale njihovu agoniju. Prije iposlije masakra u redu za hljeb, kako su gakasnije prozvali, Srbi su sa položaja cijelunoć bombardirali duž poteza prema jugugrada, ubijajući druge civile i nanosećištetu džamijama, javnim i stambenimobjektima.6 General Mladić je prijetio da ćegrad sravniti sa zemljom ako ARBiH ne doz-voli srpskim trupama, koje su se nalazileokružene u nekoliko kasarni u gradu, danapuste grad. Ovi žestoki napadi su sedešavali u vrijeme dok je Vijeće sigurnostiUN-a razmatralo uvođenje sankcija zarepublike Srbiju i Crnu Goru. Kao što je rani-je rečeno, Vijeće je ove sankcije odobrilo30. maja u neuspjelom pokušaju sprečava-nja budućih krvavih napada.

Usprkos očigledno sračunatom naporuda se izvrši uništenje, gotovo svaka građe-vina je doživjela oštećenja što ukazuje da jedio vatre ispaljen nasumično, bez konkre-tne mete na umu. Neselektivno gađanje ješirilo teror i podsjećalo građane Sarajeva daniko u gradu nije pošteđen opasnosti i danijedna građevina nije izuzeta od agresiv-nog uništavanja. Čak i građevine koje suslužile srpskom vjerskom i kulturnom živo-tu su oštećene. Kancelarije srpskog kultur-nog društva Prosvjeta su devastirane napa-

113


BEHAR 109

2 Orijentalni institut je zajedno sa svojom značajnom zbirkom dokumenata o svim bosanskim vjerskim zajednica-ma i nacionalnostima potpuno uništen 17. maja 1992. Orijentalni institut u Sarajevu 1950 –2000. Sarajevo: Orijen-talni institut, 2000, str. 12, 17.

3 Tatjana Praštalo, “Death of a Library,” Logos, 8, 2 (1997.), str. 96–9, i UN Commission of Experts, str. 282–284.4 ICTY, Skupština bosanskih Srba, 16. sjednica, 12. maj 1992, Dragan Kalinić, Tužilac protiv Miloševića, IT-02-54,

dokazni predmet 538 ID, engleski ERN: 0091-3524; BCS ERN: 0084-7731.5 Oslobođenje, 28. maj 1992, str. 1; i 29. maj 1992, str. 1; UN Commission of Experts, 27. maj 1992, str. 192–193.6 UN Commission of Experts, 27–9. maj 1992, str. 192–195.

7 Živopisan prikaz utjecaja koji je neselektivna snajperska vatra imala na smrt i životSarajlija se može naći u: Peter Maass, Love They Neighbor: A Story of War, New York:Alfred A. Knopf, 1996, str. 144–148.

8 Kahrović, Kako smo branili Sarajevo, str. 310.9 Prije rata je objavio knjigu: Boris Nilević, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Herce-

govini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine, Sarajevo: Veselin Masleša, 1990.10 Boris Nilević, lična komunikacija sa autorom, Sarajevo, juli 1994.11 David Rieff, Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West, New York: Simon

and Schuster, 1995, str. 132–137.12 Ivana Maček prezentira analizu potrebe Sarajlija da očuvaju i redefiniraju norma-

lan život pod opsadom, na osnovu antropološkog istraživanja koje je provedenotokom opsade u War Within Us: Everyday Life in Sarajevo under Siege, Uppsala Stu-dies in Cultural Anthropology 29, Uppsala: Acta Universitatis Upsaliensis, 2000, str.22–27.

13 David M. Berman, The Heroes of Treća Gimnazija: A War School in Sarajevo,1992–1995, Lanham, MD: Rowman and Littlefield, 2001.

14 Nezirović (ur.), Sefarad 92.


114

dom na zgradu u kojoj su se nalazile, aNova srpska pravoslavna crkva je pretrpjelaoštećenja prozora i kupole. Snajperskavatra je dolazila sa brda iznad grada i mno-gih visokih zgrada u zapadnim dijelovimagrada. I VRS i ARBiH su koristile snajpere zaprecizno ubijanje. Mnoge snajperske žrtvesu bili vojnici, ali je bilo i civila koji su stra-dali samo zato što su predstavljali raspolo-živu metu koja se našla na pogrešnom mje-stu u pogrešno vrijeme.7

Snage ARBiH su uspješno protjeralesrpske snage s nekoliko položaja u gradu,ali tokom cijelog rata nedostajalo im je ten-kovske i artiljerijske podrške koja je bilapotrebna njihovoj pješadiji da bi se probilakroz linije VRS. Rezultat je bila dugotrajnavojna pat pozicija. Po riječima jednogkomandanta, “srpski generali nisu uspjeliblic-krigom osvojiti Sarajevo, ali ni našejedinice ... nisu imale dovoljno vatrenemoći da razbiju blokadu grada.”8

Svakodnevni život uopkoljenom Sarajevu

Više od asimetričnog vojnog sukoba,opsada Sarajeva je predstavljala epskuborbu ljudske volje. Za one građane Saraje-va koji su ostali u gradu i imali dovoljnosreće da prežive četverogodišnju opsadu,život je bio dragocjen i nesiguran. Oni su sečeličili izlažući se smrtnom riziku i stalnojneimaštini s nadom da će preživjeti i sodlučnošču da očuvaju elemente normal-nog urbanog života.

Boris Nilević je bio jedan od hiljadaSrba koji su ostali u opkoljenom Sarajevu.Historičar koji je specijalizirao srednjevje-kovnu historiju Srpske pravoslavne crkve uBosni, bio je na funkciji direktora Institutaza istoriju u Sarajevu tokom rata.9 Niko nijesnažnije od njega osudio napade srpskihnacionalista na grad. “Ovo nije sukob izme-đu civilizacija”, rekao je pokazujući rukomna brda iznad grada. “Ovo je barbarskinapad na civilizaciju”.10 Nilević historičar jeodbacio grubu ocjenu Samuela Huntingto-

na u pogledu rata u Bosni, a Nilević građa-nin Sarajeva je svojim sugrađanima ponu-dio razlog za otpor napadima i za očuvanjedragocjenog načina života.

Ideološka inspiracija i svjetovni motivi sučesto zajednički ojačavali odlučnost Sarajlijada prežive opsadu grada.11 Mnogi su se pla-šili napuštanja grada i svega što su u njemuizgradili u zamjenu za nesigurnu budućnostu nekom nepoznatom kraju. Većina je imalasiguran posao. Iako je normalna aktivnostzaposlenih zaustavljena tokom rata, većinazaposlenih je imala stanarsko pravo na stankoji je postao pravi dom tokom godina pačak i decenija stanovanja. Mnogi su imaliporodicu i prijatelje koji nisu željeli otići.Mnogi su cijenili urbanu raznolikost grada injegove ekonomske prednosti nad selom.Relativno malo njih zaista nije moglo otići ilisu od toga odustali zbog straha šta bi im semoglo desiti na putu. I mnogi su svakodne-vno živjeli s nadom, ma kako nerealna onabila, da će ludilo uskoro prestati.

Bez obzira na razloge ostanka, oni koji suostali su cijenili svaku imitaciju normalnogživota. U ratnom Sarajevu, svakodnevni životje i sam postao univerzalni vid otpora. Saraj-lije su opsadu preživljavale pridržavajući sesvoje uobičajene rutine i ritmova svakodne-vnog života u najvećoj mogućoj mjeri. Socio-lozi i psiholozi ističu da je očuvanje osjećajanormalnosti uobičajena reakcija na nasilje, ito je bez sumnje bio slučaj i u opkoljenomSarajevu.12 Svakodnevni život je za većinugrađana Sarajeva predstavljao potvrduosnovne ljudskosti i otpora kultu nasilja kojiih je fizički okruživao i držao zarobljenima.Grad je u ratu bio prepun priča o običnim lju-dima koji poduzimaju vanredne mjere da biodržali redovnu rutinu. Hiljade Sarajlija jesvakodnevno pješačilo do svojih neosvije-tljenih, nezagrijanih radnih mjesta, ispunja-vajući tako dnevnu rutinu, često radeći mje-secima bez ikakve nadoknade i bez ikakvenade da će uskoro primiti platu.

Tokom svojih posjeta čuo sam brojnepriče o pojedinačnim činovima hrabrosti i

nesebičnosti. Bivši olimpijski takmičar ubacanju diska, koji je stanovao na šesnae-stom spratu nebodera, dnevno je išao višeputa do nekoliko funkcionalnih izvora vodeda bi svojim starijim komšijama na višimspratovima osigurao dovoljno vode.Domoupravitelj jedne univerzitetske zgra-de je ubijedio vojnike ARBiH da je ne zauzi-maju, čime je de facto demilitarizirao važnuobrazovnu instituciju i poštedio je od gra-natiranja koje bi uslijedilo. Hrabrost koja jegraničila sa ludošću se mogla vidjeti u sva-koj sferi urbanog života. Tom Gjelton jeispričao priču o novinarima i radnicimaOslobođenja, koji su ove dnevne novineizdavali i distribuirali tokom cijelog rata.Nastavnici i uprave škola su pribjegavalikrajnjim sredstvima da bi nastavili obrazo-vanje gradske omladine, kao što je poka-zao David Berman u studiji jedne “ratneškole” u Sarajevu.13 Hiljade drugih takvihsvakodnevnih izraza ljudske hrabrosti suprošli nezapaženo i nezabilježeno usredkolektivnog napora da se preživi.

Neke organizirane aktivnosti su se odr-žale prema planu, često u duhu prkošenjastalnim napadima. U septembru 1992. godi-ne u hotelu Holiday Inn je održana dugo pri-premana naučna konferencija o JevrejimaBosne i Hercegovine, dok su artiljerijske itenkovske granate nemilosrdno tukle grad.Uvodnu riječ je održao predsjednik Pred-sjedništva BiH Alija Izetbbegović, koji je stra-danja grada uporedio sa stradanjem Jevrejau Drugom svjetskom ratu i predsjednikjevrejske zajednice u Bosni i HercegoviniIvan Čerešnješ. Dvadeset šest radova je pre-zentirano na konferenciji, a oni su kasnije iobjavljeni uz pomoć Fondacije Soros.14

Druga konferencija, odgođena na godinudana zbog početka rata, je održana u martu1993. godine u spomen 530. godišnjicevakufname Isa-bega Ishakovića, dokumentakoji predstavlja akt osnivanja Sarajeva.

Organizatori su težili da se “koliko jegod to u datim uvjetima bilo moguće, sve-strano prezentira prošlost Sarajeva kao

multikulturnog urbanog centra”, i ocijenilida je skup “bio izraz duhovnog otpora bar-barskom uništavanju njegovih stanovnika isvih kulturnih vrijednosti stvaranih krozvijekove”.15 Na konferenciji koju su organi-zirali Institut za istoriju i Orijentalni institutpredstavljeno je više od sedamdeset rado-va, od kojih je većina objavljena nakon rata.Zahvaljujući funkcionalnim informativnimmedijima, građani Sarajeva su bili umogućnosti da prate dešavanja u svijetu igaje nadu da će doći do strane intervencijekoja će okončati nasilje. Kao što 1991. godi-ne nisu vjerovali da će doći do rata, jedna-ko tako nisu mogli prihvatiti da zapadnedemokratije, kojima su se toliko divili, nisuspremne upotrijebiti oružje da okončajuopsadu. Često su koristili crni humor koji jevećinom isuviše morbidan da bi se citirao.Kontinuirano lišavani hrane, vode, grijanja ielektrične energije, Sarajlije su primjetileda UNPROFOR nije odgovarajući naziv sobzirom da njegovi vojnici nisu davali zašti-tu, da im je upotreba oružja bila zabranjenai da su narodi koji ga čine razjedinjeni, a neujedinjeni. Cinizam Sarajlija se protezao ina NATO, čiji naziv su smatrali skraćenicomza “No Action - Talking Only”.*

Suada Kapić, novinarka i glumica, osno-vala je “mobilni univerzitet” da bi uz pomoćUN-a u Sarajevo dovodila goste predavače.Ona je sa grupom studenata i mladih dizaj-nera podigla montažni muzej na trgu predNarodnim pozorištem, dajući glas agonijigrada i odlučnosti njegovih građana. Napra-vili su imitaciju izdanja magazina Life, što jekorporaciju Time Warner navelo da malicio-zno zaprijeti tužbom zbog kršenja autorskihprava.16 Oni su takođe pripremili domišljatušematsku kartu Sarajeva (koja je štampanatek poslije rata) koja je prikazivala brutalnostopsade i apsurdnost života u strahu i izbje-gavanju smrti u jednom evropskom graduna kraju XX. stoljeća. Druga grupa pisaca ifotografa je napravila vodič za preživljavva-nje u Sarajevu koji je štampan sa poznatomzelenom podlogom i uskim formatom Mic-helinovog putnog vodiča.17 Ova djela sunudila ohrabrujućću alternativu sažaljenju

koje je vladalo u većini opisa života podopsadom koje su objavljivali stranci.

Potreba za opstankom navela je zana-tlije koji su radili sa metalom da osmisledomišljate, ali jednostavne peći za grijanje ikuhanje. Pravljene su male peći koje sumogle raditi na gas (kada ga ima), drva,ugalj i druge raspoložive zapaljive materija-le. Ove peći za preživljavanje su često kori-štene za kuhanje kafe, što je bio luksuzkojeg su se Sarajlije teško odricale. (Cigare-te, s druge strane, su smatrane neophod-nom potrepštinom). Tehnologija koja jekorištena za preživljavanje je posjetiteljimaizložena u muzejskom stilu hiljaditog danaopsade u januaru 1995. Svijet je 1992. biona rubu revolucije u komunikacijama kojuje izazvalla pojava interneta, ali je tek neko-liko ljubitelja u Sarajevu koristilo e-mail napočetku rata. Gotovo svi telefonski kapaci-teti u Sarajevu su uništeni kada je JNA uni-štila glavnu poštu 2. maja 1992. godine, isamo je nekoliko linija koje su Sarajevopovezivale sa vanjskim svijetom ostalo ufunkciji. Mala grupa odlučnih kompjuter-skih gurua pod vodstvom Harisa Alagića jenašla domišljato mada komplicirano rješe-nje. Grupa je zatražila podršku od kolega izFrancuske, Švicarske i SAD i dobila sredstvaod Fonda otvoreno društvo da kupi kom-pjuter. Ministarstvo odbrane je grupi dalojednu telefonsku liniju za pristup vanjskomsvijetu i grupa je postavila server u jednojzgradi blizu zgrade Predsjedništva.18

Kuriri su u Sarajevu prikupljali poruke odgrađana, i do pet hiljada dnevno, i donosiliih do servera gdje su dva puta dnevno odla-zile u Švicarsku putem jedne telefonske lini-je. Odatle su dalje distribuirane u jedanaestuniverzitetskih centara, uglavnom u Evropi.Studenti su tu primali pojedinačne poruke ipoštom ih slali primaocima, zajedno sauputstvom kako da na njih odgovore. Poru-ke koje su bile namijenjene Sarajlijama suzatim prikupljane u Švicarskoj odakle suodlazile natrag u grad. Sistem je bio spor i nesasvim pouzdan, ali je probio komunikacij-sku blokadu grada i neke od njegovih građa-na povezao sa vanjskim svijetom. U jesen

1994. godine broj poruka je nadmašio kapa-citet sistema. Alagić je sa kolegama (jednimSrbinom, jednim Hrvatom i jednim Jevre-jem) otputovao u Holandiju i apelirao naholandske univerzitete za pomoć. Uz ovupomoć i dodatnu podršku Soroševe fonda-cije, uspostavljen je pristup internetu putemsatelitskog linka. Njihovi napori su urodiliplodom, mada kasno. Sarajevo je steklodirektni pristup internetu u novembru 1995.godine, samo nekoliko dana pred kraj rata.

Sarajlije su bile duboko pogođenenepredvidivošću stradanja u gradu kao isve većim brojem žrtava.19 Nijedan građa-nin Sarajeva nije prošao kroz rat bez oplaki-vanja gubitka jednog ili više članova poro-dice, bliskih prijatelja ili komšija. Bol je pro-dubljavala krivica koju su osjećali preživjeli,svijest da je snajperist mogao isto takoodabrati nekoga ko je trenutak ranije pro-šao istim mjestom, ili je granata moglapasti par metara dalje ili par trenutaka rani-je ili kasnije. Televizijske mreže su globalnoprenosile ljudsku agoniju masakriranihcivila u Ulici Vase Miskina i na pijaci Marka-le, ali je većina žrtava stradala nezapaženo,osim od strane onih koji su žalili za njima isahranjivali ih. Posljednji ispraćaji pokazalisu se jednako opasnim kao i druge životneaktivnosti u gradu. Na sahrani bi se okupioznatan broj ljudi, i mnogo puta su sa okol-nih brda hici pogodili i ubili one koji sudošli na posljednji ispraćaj bliske osobe.

Smrt su pratile stalne nestašice hrane ivode. Građanin Sarajeva je tokom rata uprosjeku izgubio 10 do 15 kilograma. Sed-micama ne bi bilo plina za grijanje zbogčega su Sarajlije trpjele dugotrajnu izlože-nost hladnoći. Odlaganje smeća je postalokronični problem. Nije se puštala voda uklozetima, a smeće se gomilalo na trotoari-ma i na površinama između stambenihzgrada. Pa ipak, tokom godina nestašice isvakodnevne životne opasnosti, građaniSarajeva su snagu crpili iz spoznaje da suna prvoj liniji borbe protiv divljaštva. Umje-sto da ih potpuno ponizi, stanje opsade jejačalo njihovu odlučnost da prežive. Histo-ričar i građanin Sarajeva Dževad Juzbašić jeovaj period svog života okarakterizirao kao“borbu za goli opsstanak, ali i za odbranuljudskog dostojanstva”.20

Ulomak izdanja Instituta za istoriju,Sarajevo, 2006.

15 “Predgovor” u Juzbašić (ur.), Prilozi historiji Sarajeva,str. 9-10

16 Suada Kapić (ur.), Life, Sarajevo: FAMA, 1995.17 Maja Razović i Aleksandra Wagner (ur.), Sarajevo

Survival Guide, Sarajevo: FAMA, n.d.18 Razgovor autora sa Harisom Alagićem, 1. novem-

bar 2000.19 Za objašnjenje onoga što on naziva “sarajevski osje-

ćaj – aura sofisticiranog glavnog grada pod opsa-dom”, vidi Vulliamy, Seasons in Hell, str. 76–84.

20 Kapić, (ur.), Life, Sarajevo, str. 82.

BEHAR 109


115

BERIĆET RIJEČI

Pogled u Bosnu,ili kratak put u onu Krajinu (učinjen 1839. - 40. po Jednom Domorodcu)

Oni klanjaju, kad su kod kuće, na dan pet putah. Noću prie zore piju kafu, posle malo spavaju, pa zorom ustanu, te se umivajui opet piju kafu, pa onda klanjaju sabu. O podne klanjaju opet; a kad dodje ićindia, onda imaju mlake vode, pak uzimaju abdes, tojest, peru obrijanu glavu, vrat, nos, uši, noge do kolena i ruke do lakatah. Uzimajuć abdes mole se Bogu žuboreć po malo: »Evše-duh Alah, ilalah, evšeduh Muhamede nasurlah« itd. U večer opet klanjaju akšam, a dva sahata posle klanjaju jaciu.

Ako se po nesreći gdegod, makar skutom od halje, obrišu o svinsko meso, oni dan već nesmiu klanjati: nego zato imajuamandžik za pećju, pak se kupaju. A drugi dan u sedam sahatih počnu klanjati, i tako jim dragi Alah halali.

Čuo sam od prostih Turakah govoreći, da se je neg da o džamiu Muhamedovu svinjče obrisalo, i da bi ga i oni mogli s one stranebez svake grehoti jesti: ali da sa mo neznaju s koje je ono strane bilo. A Krstjani jim kažu, da je to lako pogoditi s koje strane; jerboda svinče uvek svrbi kod repa, pak ako li je to kad bilo, dakle da je doista to svinjče moralo očešati rep o džamiu.

Ako se sastanu sa ženom, bilo sa svojom ili s tudjom, onda takodjer nesmiu klanjati dok se neokupaju. Klanjat se može svagdena svakom mestu. Kad će tko da klanja, najprie mora štogod prostreti na zemlju; ako neima što drugo, a on sa sebe svuče haljinui baci na zemlju. Zatim okrenuvši se na podne (nu oni već ni sami neznadu, zašto se na podne okreću; nego kako se Aziani na podneokreću, tako i Bošnjaci, premda jim Meka i Medina neleže na podnevu nego u sredini izmed istoka i podneva), digne ruke gore, pakmetne palce za uho, a prste drži pružene u zrak, kao naša deca, kad će komu pokazati velike uši. Onda počme moliti pomalo u ara-pskom jeziku. Zatim donese ruke pred oči, pak drži otvorene dlane pred očima, kao knjigu, i kao da iz njih nešto čita. Sad se prigne,i postavi ruke na kolena, i sve nešto sam sobom žuberi. Opet se izravna, metne ruke u križ, i uhvati se za pleći, tako držeći se jedančas žuberi, i na kloni se glavom najprie preda se, pak onda na levo, i na desno. Opet se prigne i postavi ruke na kolena, onda kle -kne dole, klanja se glavom do zemlje, pak sede jedan čas na pete, i svedjer nešto žuberi. Ustane opet, pak se malo prigne metnuvruke na kolena, opet donese dlane pred oči, i tako malo pročita, pak povuče dlanima niz obraz, kao da se umiva, i sad je svršio.

Najprostii Turci neznadu sami klanjati, već svaki put, potraže onoga, koi zna, pak i oni š njime klanjaju kao za hodžom. Oni, koipred ostalima klanja, nesme sada pomalo žuberiti, nego čita na glas; a oni za njim ništa nepazeć na njegove reči ni izgovore, samošapću pomalo »Amin, Amin!«

Kada hodža uči sabu ili koje mu drago vreme, onda digne desnu ruku s pruženimi prsti gore uz obraz, pak drži uz oko, kao štoremenar načini konju, da se neplaši, a palac metne pod vrat na jabučicu; ter kad peva, onda i palcem prebira po jabučici kao pokakvoj svirali, na primer: Ićberi-la-a-a Alah-ila-la-a-a-a i t.d. (...)

Matija Mažuranić

Documents

Behar broj 109 Layout 1 - kdbhpreporod.hr · 7 Hamdija Kreševljaković: Strani putopisci o našoj čaršiji 9 Ibrahim Karabegović: Sarajevo u očima stranih putopisaca od polovine