Srijeda, 27. rujna

Crkva Sv. Nikole, 20 sati

Barokni orkestar Savaria Szombathely

László Jekl, bas, Kralj Sveti Stjepan

Krisztina Jónás, sopran, Kraljica Gisella

Dávid Szigetvári, tenor, Anastasio, Visoki svećenik

Lóránt Najbauer, bas, Erasto, podanik

Pál Németh, dirigent

Antonio Caldara Sveti Stjepan, prvi kralj Ugarske, oratorij

(1670. -1736.) Szent István, Magyarország első királya

Oratorio di Santo Stefano, Primo Re d’Ungheria

Sinfonia

Prvi dio:

Dal gran soglio reale, recitativ (Sv. Stjepan)

Cieca fede se un misero, arija (Sv. Stjepan)

Stefano, invitto Re!, recitativ (Gisella, Sv. Stjepan)

Quell’ardor, che chiudi in petto, arija (Gisella)

Ogni vago portento, recitativ (Gisella, Sv. Stjepan)

Il Pastore di sudore bagna, arija (Sv. Stjepan)

Lascia intanto, recitativ (Sv. Stjepan, Gisella)

Prestagli bella palma, duet (Gisella, Sv. Stjepan)

Riverita, Reina, recitativ (Anastasio, Gisella, Erasto)

Par che il gran fiume, arija (Anastasio)

O, quanto l’alma mia per si bella, recitativo (Gisella)

Dell’ aurora al volto adorno, arija (Gisella)

Erasto, i reggi cenni, recitativ (Gisella, Erasto)

L’alto amor del vero Nume, arija (Erasto)

Più non svena gli armenti, recitativ (Anastasio)

Vinto è lo sdegno barbaro e fiero, arija (Anastasio)

Deh, mio signor gradisci, recitativ (Gisella, Erasto)

Non è chiaro quell’ acciaro, arija (Erasto)

Erasto osserva, recitativ (Anastasio, Sv. Stjepan, Erasto)

Vergin bella, recitativ accompagnato (Sv. Stjepan)

Per l’error d’ogni tuo figlio, arija (Sv. Stjepan)

Mio fido, recitativ (Sv. Stjepan, Erasto, Gisella)

Vai portando a vago rio, arija (Gisella)

Ne’ fioriti recessi, recitativ (Sv. Stjepan, Anastasio, Gisella)

Sempre a i pianti, arija (Anastasio)

Oh Dio, qual gioia interna, recitativ (Gisella)

Soave piacere le stelle, duet (Gisella, Anastasio)

O quanto eguale a questo campo, recitativ (Sv. Stjepan)

Regno mio, so che pugnando, arija (Sv. Stjepan)

Drugi dio:

Mio Redentor, recitativ accompagnato (Gisella)

Se produce soave diletto, arija (Gisella)

Sovra un’alpestre balza, recitativ (Erasto)

Quant’ ha da soffrire, arija (Erasto)

Generoso destriero, recitativ (Anastasio)

Stolto è un cor, arija (Anastasio)

Adorato mio Dio, recitativ (Sv. Stjepan)

La gran virtù, arija (Sv. Stjepan)

Mio Rege, in queste spiagge, recitativ (Gisella)

Lo splendore del tuo core, arija (Gisella)

I prodigi del Cielo mira, recitativ (Sv. Stjepan)

Degl’astri all’imprese, tercet (Gisella, Sv. Stjepan, Anastasio)

Barokni orkestar Savaria osnovao je flautist i dirigent Pál Németh. Osnovan je s ciljem ponovnog

otkrivanja i predstavljanja javnosti glazbenih posebnosti 17. i 18. stoljeća, koje su zapisane u

dokumentima i svirane na tipičnim instrumentima na koncertima, CD-ima, radio i TV snimkama i u

operama. Ţičana sekcija svira na originalnim instrumentima iz 18. stoljeća, a puhača sekcija na vjernim

replikama originala. Ansambl nastoji popularizirati glavne trendove (talijanske, francuske, njemačke i

engleske) predmetnog perioda i vrijedna djela maĎarske glazbene povijesti. Repertoar im se sastoji od

djela najrazličitijih glazbenih ţanrova i kompozicija za solo izvoĎače, komornu ili orkestralnu izvedbu,

opera i oratorija iz ranog baroka do klasike, od Monteverdija do Mozarta. CD snimke sadrţe, izmeĎu

ostalog, djela Boismortiera, Galuppija, Albinonija, A. Scarlattija, Vivaldija, M. Haydna i Charpentiera.

Barokni orkestar Savaria snimao je za maĎarsku izdavačku kuću Hungaroton, za nacionalne radijske

kuće u MaĎarskoj, Švicarskoj, Francuskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, ali i MaĎarsku radioteleviziju.

Barokni orkestar Savaria je stalni orkestar Budimpeštanske komorne opere i Komorne opere Savaria, što

je rezultiralo brojnim zajedničkim projektima – scenskim adaptacijama Monteverdijevih djela,

Handlovih „Orlando“ i „Semele“, Vivaldijevog „Tigrane“ i Mozartovih, Pergolesijevih, Haydnovih i

Lullyjevih opera. Njihovi koncerti u sklopu Austrougarskog glazbenog festivala, Proljetnog festivala u

Budimpešti, MeĎunarodnog opernog festivala u Miškolcu i još nekoliko baroknih festivala, pokupili su

brojne pohvale kao Nabrojali smo samo nekolicinu koncerata, a pribrojili bismo i ciklus koncerata

„Magyar Magic Еvent“ u Londonu, te Jesenski glazbeni festival u Versaillesu.

Pál Németh je diplomirao flautu (1972.) i dirigiranje (1975.) na Glazbenoj akademiji Liszt Ferenc

(Liszt Ferenc Zeneművészeti Főiskola). Kao jedan od pionira na polju rane glazbe u MaĎarskoj,

osnovao je nekoliko ansambala, izmeĎu ostalih, Ansambl za ranu muziku Szombathelyi (Szombathelyi

Régizene Együttes, 1978.), Capellu Savaria (1981.), Komornu operu Savaria (1993.), Srednjoeuropski

barokni orkestar (Közép-Európai Barokk Zenekar, 1998.) i Barokni orkestar Savaria (Savaria Barokk

Zenekar, 1999). Dirigent je i osnivač ansambla Le Berger Fortuné, umjetnički ravnatelj

Srednjoeuropskog festivala rane muzike i stalni dirigent Festivala Mi-To (Milano-Torino). Do sada je

snimio više od 120 CD i DVD izdanja, od kojih je pet proglašeno „izdanjem godine“. S velikim

uspjehom gostovao je u gotovo svim europskim zemljama, kao i u Sjevernoj i Juţnoj Americi i Izraelu.

Područje istraţivanja gospodina Németha je maĎarska glazbena povijest, uključujući i skladatelje koji

nisu maĎarskog podrijetla, ali su boravili i stvarali na tlu MaĎarske, poput Josepha i Michaela Haydna,

Wenzela Pichla ili Karla Dittersa von Dittersdorfa. Njegov cilj je pronaći i predstaviti nezasluţeno

zaboravljene posebnosti glazbene knjiţevnosti prošlih stoljeća. Njegova izdanja i koncerti nastali su na

temelju istraţivanja, npr. „RoĎenje Verbunkosa“, „Glazba maĎarskog franjevačkog reda“, Esterhazyjev

„Sklad nebeski“, „Sveti Stjepan, prvi kralj MaĎarske“ Antonija Caldare i djela Michaela Haydna,

Alessandra Scarlattija i Baldassarea Galuppija.

Kao dirigent, on postavlja male glumačke opere u suradnji s Komornom operom Savaria ili veće

produkcije s Komornom operom Budimpešte, primjerice svih kazališnih djela Monteverdija, Handlovih

„Orlando“ i „Semele“, Vivaldijevog „Tigrane“, Mozartovih „Čarobna frula“ i „Mitridate“ i Brittenove

opere „Noah“. Stalni je gost Baroknog kazališta Kraljevskog dvorca u Gödöllőu; sa svojim orkestrom

predstavio je nekoliko opera: „Figarov pir“, „Bastien i Bastienne“ i „Tako čine sve“ od Mozarta,

Rossinijevu „Pepeljugu“, Galuppijevu „Il Caffè di Campagna“, Pergolesijevu „Sluţavka gospodarica“,

Cimarosovu „Dirigent“ i J. Haydnove „Il Mondo Della Luna“, „Apoteka“ i „Pjevačica“. Stalni je

gostujući dirigent Akademije „Santo Spirito” u Torinu i MeĎunarodnog festivala Mi-To (Milano-

Torino).

U posljednje vrijeme, različite izdavačke kuće objavile su mu nekoliko knjiga, sve s kompaktnim

diskom u prilogu (npr. Za vinopije; Sveci iscjelitelji; Blaga Pečuške katedrale). Od 1975. do 2001.

gospodin Németh je radio kao profesor na Konzervatoriju u Szombathelyju. Godine 1991. dobio je

nagradu Liszt za umjetnički rad, a 2001. nagradu koju dodjeljuje diskografska kuća Hungaroton.

Mio Re, già mi conviene, recitativ (Anastasio)

Del mio Nume al raggio eterno, ljubavna arija (Gisella)

Lagrimate, dolenti miei lumi, arija (Sv. Stjepan)

Stefano, per qual pena, recitativ (Gisella)

Asciuga il pianto, o caro, arija (Gisella)

Svelami il tuo tormento!, recitativ (Gisella, Sv. Stjepan)

Da bando al tuo dolore, arija (Gisella)

Con riverente inchino, recitativ (Sv. Stjepan, Gisella)

Mi consolo, duet (Sv. Stjepan, Gisella)

Vivi, dunque sicuro, recitativ (Sv. Stjepan)

Spieghi, pur con tromba d’oro, arija (Sv. Stjepan)

Talijanski skladatelj Antonio Caldara izuzetno je važan iako danas manje poznati barokni majstor.

Naime, kao jedan od najplodnijih autora u razdoblju koje je obilovalo nadarenim glazbenicima,

osobito na području današnje Italije koja je u vrijeme pojave baroknog glazbenog stila teritorijalno još

bila rascjepkana u brojne gradove-državice, da bi do definitivnog ujedinjenog došlo tek 1870. godine,

Antonio Caldara životom i stvaralaštvom simbolično predstavlja gotovo sve silnice po kojima je

upravo područje Apeninskog poluotoka kolijevka bitnih pojava odlučujućih za definiranje novovjeke

Europe u njezinim temeljnim kulturološkim pojavnostima.

Dovoljno je samo spomenuti razdoblje humanizma i renesanse, dakle razdoblje 15. i 16.

stoljeća, čiji su utjecaji preporodili europsku filoziju i umjetnosti postavši odlučujućim faktorima

cjelokupnog kasnijeg razvoja europske misaonosti. A vrijeme koje je slijedilo, čiji je upravo Caldara,

jednako životnim iskustvima kao i ostvarenim djelima paradigmatski primjer, uvelo je upravo na tim

talijanskim područjima i posebno u odnosu na glazbu ne samo novi stil - čiji su korijeni u djelovanju

umjetnika okupljenih u Firenzi i poznatih kao „firentinska camerata“ (pojava opere kao nove forme), a

koji je tek kasnije nazvan baroknim stilom - već je i ostavilo osobito bogatu glazbenu baštinu koja

svojim dometima još i danas, u 21. stoljeću, trajno intrigira i inspirira.

Na prošlogodišnjim 46. Varaždinskim baroknim večerima, čiji je država-partner bila

Kraljevina Španjolska, predstavljeni su već pri svečanom otvorenju fragmenti iz opera Antonia

Caldare skladanih na libretta sastavljena prema sadržaju romana o Don Quijotu i Sanchu Panzi

Miguela de Cervantesa (1547.-1616.), svakako najznačajnijeg španjolskog pisca renesanse čiji su

romani o „vitezu tužnog lica“ uveseljevali onodobnu čitalačku maštu. Bili su to primjeri Caldarina

skladateljskog opusa nastalog u razdoblju života provedenog na dvoru u Barceloni, kamo je stigao u

vrtlozima Rata za španjolsko naslijeĎe, u krvavim i za suvremenike krajnje dramatičnim sukobima

Burbonaca i Habsburgovaca, koji je trajao od 1701. sve do 1714. godine. Dakle, Caldara je svojim je

operama zadužio španjolsku glazbenu kulturu i zavrijedio predstavljanje od strane današnjih

glazbenika.

Ove se pak godine, u okviru 47. VBV u partnerstvu s Republikom MaĎarskom Antonio

Caldara pojavljuje kao autor jedne druge vokalno-instrumentalne forme koju je, kao i operu, iznjedrilo

razdoblje glazbenog baroka, a to je bio oratorij, djelo pisano za soliste, zbor i orkestar i izvoĎeno samo

koncertantno, dakle bez scenskog uprizorenja. Gosti iz MaĎarske, glazbenici koje od 1981. godine

okuplja flautist i dirigent Pál Németh kao Cappellu Savaria, svakako najdugovječniji zagovornici

autentičnih povijesnih interpretacija na suvremenoj maĎarskoj glazbenoj sceni, predstavljaju se

Caldarinim oratorijem Sveti Stjepan, prvi kralj Ugarske, u izvorniku Oratorio di Santo Stefano, Primo

Re d’Ungheria, ili pak na maĎarskom jeziku Szent István, Magyarország első királya.

Oratorij je Anatonio Caldara skladao 1711. godine, a prvi je put predstavljen javnosti 1713.

godine i to u Rimu. Iz vrlo zanimljivog i burnog životopisa skladatelja saznaje se da je djelo nastalo u

vrijeme kada je bio u službi princa Ruspolija i to na funkciji maestra di cappella na dvoru rimskoga

plemića čije se ime češće spominje zahvaljujući njegovoj velikoj darežljivosti i patronatu nad

umjetnicima.

Jer, prije Caldare na dvoru princa Ruspolija u njegovoj raskošnoj rimskoj Palači Bonelli djelovao je uz

brojne druge glazbenike primjerice i mladi Georg Friedrich Händel. Naručitelj oratorija je dakle bio

skladateljev poslodavac, a prema dostupnim izvorima praizvedba je najvjerojatnije bila u korizmeno

vrijeme za koje je dvorski skladatelj trajno bio obavezan napisati novi oratorij, dakako uz trajno

skladanje kantata za nedjelje tijekom crkvene godine (sačuvano je gotovo 200 kantata i desetak

Caldarinih oratorija).

Sv. Stjepana prvog maĎarskog kralja valja razlikovati od Sv. Stjepana prvomučenika (čiji je blagdan u

Katoličkoj crkvi 25. a u pravoslavnim crkvama 26. prosinca po kojem je Stjepan I. Arpadović (Sveti

Stjepan), prvi maĎarski veliki knez i prvi maĎarski kralj, roĎen u Ostrogonu (maĎarski Esztergom)

oko 975. godine u kojemu je 15. kolovoza 1038. godine preminuo, a koji je bio glavni grad

MaĎarskog kraljevstva te potom i Hrvatsko-ugarskog kraljevstva izmeĎu 10. i 13. stoljeća, povijesni je

velikan, sin Geze I. poganskim imenom Vajk, koji je kao mladić bio kršten, a vladao je od 997.

godine. Vladavina prvog maĎarskog kralja započela je borbom i porazom bratića Koppánya,

privrženika poganstva, a Stjepan, pobornik kršćanstva, već je oko 1000. godine utemeljio nadbiskupiju

u Ostrogonu te položio temelje crkvenoj organizaciji na području Ugarske. Na Božić te sudbonosne

1000. godine, ili na prvi dan 1001., okrunjen je krunom koju mu je, prema predaji, poslao papa

Silvestar II. Oženio se Gizelom, sestrom rimsko-njemačkog cara Henrika II., takoĎer kasnije

proglašenog svetim, a njegova se sestra udala za člana mletačke obitelji Orseolo, čime je jasno

odreĎena obiteljska pripadnost krugu Zapadnog kršćanstva i neupitno podvrgavanje papinskoj vlasti.

Uspješan u ratovima s protivnicima, unutarnjim je reformama po teritorijalnom načelu organizirao

državu ustrojivši županije, ojačao je središnju kraljevsku vlast, privrženicima podijelio prostrane

zemljišne posjede te tako sačuvao samostalnost svoje zemlje, a prema predaji u svojim je nastojanjima

imao podršku hrvatskog kralja Krešimira III. Trajnim je savezom s Katoličkom crkvom učvrstio svoju

vlast, a pozivom benediktinaca osigurao je širenje kršćanske kulture i pobožnosti. Posthumno je

Stjepan I. Arpadović (koji je ime dobio po sv. Stjepanu Prvomučeniku čiji je blagdan u Katoličkoj

crkvi 25. a u pravoslavnim crkvama 26. prosinca), 1083. godine proglašen svecem pa ga MaĎari slave

kao svojega zaštitnika.

Činjenica da je oratorij Sveti Stjepan, prvi kralj Ugarske skladan na tekst koji predstavlja četiri

lika, dala je skladatelju mogućnost da sadržajno, prvenstveno u recitativima, a potom i u

emocionalnim proplamsajima koje donose arije, pretežno tipično baroknog da capo oblika (što znači

forme ABA ili donošenja dviju tematskih cjelina u nizu pa onda ponavljanjem prve cjeline) ispriča

željeni sadržaj a to je uzdizanje vjere. Taj je osnovni sadržaj tekstovno jasan već u prvom recitativu

Kralja Stjepana u riječima: „Gledam te s visina prijestolja, mađarski dome, vidim kako su poraženi

bezbozništvo i nevjerništvo, a vjera slavi pobjedu.“

Oratorio di Santo Stefano, Primo Re d’Ungheria u stvaralaštvu Antonia Caldare za vrijeme

njegove službe na dvoru princa Ruspolija tek je jedan od brojnih naslova i glazbeno je u skladu s

konvencijama koje je skladatelj morao poštivati kako bi zadovoljio očekivanja naručitelja i zadovoljio

ukus slušatelja, meĎutim sadržajno je nedvojbeni glazbeno-povijesni dokument važan zacijelo više u

odnosu na suvremenost nego što je to vjerojatno bio njegovim autentičnim recipijentima u vrijeme

nastanka. Izvedbom u Varaždinu maĎarski glazbenici hrvatskoj javnosti zainteresiranoj za glazbu

baroknog razdoblja donose prema tome dokaze cjelovitosti europske duhovnosti prošlosti koja u

sadašnjosti dobiva na aktualnosti i postaje važnom spojnicom u današnjem poimanju ujedinjene

Europe. Svakako obogaćujući glazbeni dogaĎaj jednako kao izvor spoznaja kao i estetskog glazbenog

užitka.

Dr. sc. Zdenka Weber