BAROKNE PALAČE

Dvorac Versailles

Dvorac Versailles nalazi se u Francuskoj bio je kraljevska rezidencija francuskih kraljeva od 1682. Do 1789.g. S jedne strane palače nalaze se vrtovi, a druga strana je okrenuta prema gradu. Objekt u cjelini predstavlja nacionalni povijesni muzej Francuske u koji je uklopljena Galerija slika s bitkama (Galerie des Batailles) i Museé historique de Versailles. Kompleks obuhvaća velik broj zgrada i prostrane parkove, sve je uklopljeno u prirodni krajolik.

Arhitektura i park oblikovani su po istom principu, principu simetričnosti. Volumeni se postepeno, ritmički razvode šireći u krila, koja određuju pravilna dvorišta. Parkovi su geometrizirani u tlocrtu i obliku. Do samo palače dolazi se trima avenijama, koje se zrakasto ulijevaju u veliki trg pred palačom.

Od 1979. uvršten je na UNESCOv popis svjetske kulturne baštine.

Njegov razvoj počinje 1661. proširenjem kraljevske palače koje je izveo Louis Le Vau, dok je vrtove planirao Andre Le Notre (uz njih je bio i Jules Hardauin-Mausart), a završava 1682. Zapadno pročelje je ravnih linija, dok je istočno razvedeno u dubinu. „Bel etage“ ili „etage nobile“, odnosno prvi kat, raščlanjen je jonskim pilastrima i stupovima. Raskošno unutarnje uređenje najbolje predočavaju dvorane prvog kata – saloni Herkula, Venere, Dijane, Marsa i Galeriedes Glaces (Dvorana zrcala) sa 17 prozora i 17 ogledala. Ova dvorana dugačka je 75 metara, ukrašena alegorijskim prizorima koji ilustriraju francusku povijest te ogledalima koja vizualno povećavaju prostor i reflektiraju svjetlost. Park se proteže na 2000 ha zemljišta koje se terasasto spušta.

Dvorac Schönbrunn

Dvorac Schönbrunn ("lijepi izvor") u Beču je jedan od najvažnijih kulturnih spomenika i od 1860-ih je također jedan od glavnih turističkih atrakcija u Beču. Palača je bila rezidencija habsburških vladara od 18. stoljeća do 1918. godine. Projektirali su ga Arhitekti Johann Bernhard Fischer von Erlach i Nicolaus Pacassi. 1752. god. otvara se prvi zoo vrt na svijetu koji s francuskim vrtovima i labirintom (Jean Trehet, 1695. god) čini savršen primjer Gesamtkunstwerka (sjedinjenja svih umjetnosti).

Palača je, zajedno s vrtom, 1996. godine uvrštena na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi. 1775. g. za vrijeme carice Marije Terezije, Schönbrunn je na 60 metara visokom brdu okrunjen glorijetom (paviljonom), izgrađenom od kamena sa srušenog dvorca Neugebäude. Za caricu Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je izgradio seriju slikovitih ruina nazvanih "Rimske ruševine" ili "Ruševine Kartage" 1778. godine, ali i fontanu s obeliskom kao simbolom stabilnosti i opstojanja.

Nakon propasti Austro-Ugarskog carstva 1918. godine, novoosnovana austrijska vlada je sačuvala Schönbrunn kao muzej.

Palača u Würzburgu

Dali su ga izgraditi nadbiskup i vojvoda Würzburga Johann Philipp Franz von Schönborn i njegov brat Friedrich Carl von Schönborn od 1720. do 1744. godine. Glavni arhitekt palače je bio Balthasar Neumann. Palača Würzburg, zajedno s dvorskim vrtovima i trgom, je upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1981. godine.

Najpoznatiji dijelovi palače Würzburg su:

Dvorska kapela (Hofkirche) je crkva potpuno dekorirana štuko ukrasima i slikama Tiepola koji je naslikao i veličanstvenu oltarnu sliku. Oltarom dominiraju njeni zakrivljeni zidovi i tri preklapajuća ovalna svoda kupole.

Glavno stubište (Treppenhaus) s najvećom freskom na svijetu na njenom svodu.

Veliki salon ili Carska dvorana (Kaisersaal) je središnji dio palače, carska rezidencija koja svjedoči o bliskoj vezi Würzburga i Svetog Rimskog Carstva.

Bijela dvorana je ukrašena štuko dekoracijama u neoklasičnom stilu umjetnika A. Bossija.

– Palača je bila izgrađena unutar utvrđenog grada pa je vrt izgrađen kao dio komplaksa palače. Tlo vrta se podiže idući od istoka prema zapadu sve do visine zidina, dok je u blizini palače vrt u obliku klasičnog francuskog parka, malo dalje pretvara se u engleski park s malenim utvrdama i livadama.

Dvorac Belvedere u Beču

Belvedere je naziv za kompleks baroknih palača podignutih za austrijskog princa Eugena Savojskog. Palače Gornji Belvedere i Donji Belvedere, uz pripadajući park tvore jedan od naljepših baroknih ansambla na svijetu. Danas je kompleks pretvoren u muzej (Austrijska galerija Belvedere).

Donji Belvedere1714. princ Eugen – gradi palaču Donji Belvedere. Prvobitno je građena kao parkovna vila, sa oranžerijom, galerijom za slike i jednim krilom za stanovanje.Projektant i voditelj gradnje - austrijski barokni arhitekt Johann Lukas von Hildebrandt.Desna ruka u osmišljavanju i izvedbi dvorca bio mu je venecijanski kipar Giovanni Stanetti (samostojeće figure uzduž balustrada i parka, brojne kiparske detalje fasada).- dovršena je 1716. godine. Fresku na kupoli u centralnoj Marmorsaal ( Mramorna dvorana), oslikao je Martino Altomonte. Njegova freska slavi princa Eugena kao novog Apolona, boga ljepote i umjetnosti i Muza. Zapadno od ove dvorane nalazi se Državna spavaća soba bogato ukrašena štuko dekoracijama i skulpturama Domenica Parodia. Dvorana grmaljavine Donnersaal ima stropne freske od Altomonta i arhitektonsku dekoraciju od Gaetana Fantia (1716).

Park - tipično barokni, u kojem su biljke i šetnice uredno i simetrično postavljeno poput kazališne kulise. Tipični francuski park sa podrezanim biljem, urednim šetnicama i igrom vode (jeux d'eau). Projektant - Dominique Girard.

Gornji BelvedereIzmeđu 1720.-1723., podignut je Gornji Belvedere, koji je trebao poslužiti kao prikladan kraj glavne osi parka. Projektant je - von Hildebrandt. I u ovom dvorcu postoji Marmorsaal (Mramorna dvorana), freske u dvorcu oslikao je Carlo Carlone, oltarnu fresku u dvorskoj kapeli oslikao je Francesco Solimena. Zgrade kompleksa Belvedere teško su stradale za Drugog svjetskog rata, danas je čitav kompleks restauriran i temeljno uređen.