40
Vladimir \uri} – \ura BAN STRAH Pomalo je takijeh junaka ka’ {to bje{e Strahiwi}u Bane Narodna pesma

BAN STRAH - Пројекат Растко · Ban Strah 111 Vladimir \URI] – \URA BAN STRAH @UTI VUKOVI] – Stru~wak za drogu i ludilo. SME\I VUKOVI] – Voli satove. MALI VUKOVI]

  • Upload
    others

  • View
    6

  • Download
    1

Embed Size (px)

Citation preview

  • Vladimir \uri} – \ura

    BAN STRAH

    Pomalo je takijeh junakaka’ {to bje{e Strahiwi}u Bane

    Narodna pesma

  • 110 Vladimir \uri} – \ura

    VLADIMIR \URI] – \URA. Ro|en 1960. u Beogradu. Otac Ostoja,nau~ni saradnik, majka Du{anka, prevodilac. Apsolvirao Op{tu kwi`ev-nost na Filolo{kom fakultetu i diplomirao Dramaturgiju na FDU. Ma-gistarske studije Teatrologije poha|ao na beogradskom FDU.

    Istra`ivao medije kao po~asni gost na SSEES u Londonu. Bavi sepisawem poezije, pri~a i romana, a profesionalno pi{e scenarije i drame.Drame su mu igrane i kod nas na primer (Ban Strah, Yet set, GrobqeMa~aka, Beogradske pri~e, Alisa u zemqi ~uda) i u inostranstvu (Games Peo-ple play) Import Theatre Company, Edinburg 1993. Dr`ao predavawa na SSEESLondon Univesity studentima slavistike i radio radio eseje za BBC WorldService. Kao radio drame izvedene su mu Yet set i Balada o unutra{wemmoru. Bavi se esejima i teorijskim radovima koje objavquje u periodici, i ukwizi Mitologije Tehnosveta. Komponuje i peva, nekada davno u grupi“Heroji”, a sada u grupi “\ura i Mornari". Za uspelije kwi`evne radovesmatra svoj roman prvenac (Hvalisavi roman & Super), roman London izbirku kratkih pri~a (\urine sme{ne pri~e). Pri~e su mu objavqene unekoliko antologija kratkih pri~a. Priredio kiberpank antologiju Guruidigitalne pustare sa Dejanom D. Markovi}em. Objavio preko stotinakpri~a u kwi`evnoj periodici i magazinima. U ~asopisima “Scena” i “Tea-tron objavio drame Grad, englesku verziju The City, i dramu In/out. UAntologiji srpske drame objavqene su mu drame Grobqe ma~aka, Kao bo-`anstvena komunisti~ka komedija i Koju igru igra{.

    ^lan je predsedni{tva Urdu`ewa dramskih pisaca Srbije od 1988.godine. U istom udru`ewu ima status slobodnog umetnika.

    O`ewen je `enom Gordanom i ima sina Janka, to je wegova porodica kojumnogo voli.

  • LICA:

    BAN STRAH – ^ovek u crnom ko`nom odelu sa preba~enimcrvenim pon~om. Wegov ma~ za pojasom i wegovpi{toq vezan ispod kolena dovoqno govore dase sa takvim ~ovekom ne sme {aliti. On je jedanod onih qudi koji dolaze iz rata kao pobed-nici, bez o`iqaka, bez rana, on je jedan od onihqudi ~iji pokreti i lice govore sve, lutalicakome je vreme zaboravilo dom, `eqan odmora iqubavi koje mu sudbina nikada ne}e pokloniti.Mnogo, mnogo godina je pro{lo od kada nijevideo svoju `enu, sada poku{a}e da je prona|e usvetu koji vi{e niko ne mo`e re}i da poznaje.

    STARI VUK – Patrijarh loze Vukovi}a, stari lisac i ra~un-yija, ~ovek bez principa koji je u stawu daproda svet da bi sa~uvao svoju glavu.

    ZELENI VUKOVI] – Fanatik kompjutera.

    RI\I VUKOVI] – Kockar.

    CRVENI. VUKOVI] – Stru~wak za radiokomunikacije.

    BELI VUKOVI] – Albin. Plave boje.

    CRNI VUKOVI] – Znalac informacija.

    PLAVI VUKOVI] – Plejboj.

    Ban Strah 111

    Vladimir \URI] – \URA

    BAN STRAH

  • @UTI VUKOVI] – Stru~wak za drogu i ludilo.

    SME\I VUKOVI] – Voli satove.

    MALI VUKOVI] – Najmla|i od svih sinova Starog Vuka. Klinactalentovan za u~ewe. Jedoga dana bi}e heroj.

    CRNI KOMESAR – ^ovek u crnom sa crnom du{om, u~enik zla ikomesar crne lige. ^ovek neograni~ene mo}inad drugim qudima. @eqan da stvori mozaikbrojeva od svih qudi i da ih uni{ti svojommatematikom zla.

    STARAC – Jedan od nepoznatih igra~a ~ija je sva mudrost uigri. Jedan od onih koji se nikada do kraja neshvataju, jer izmi~u zakonima samim svojim po-stojawem.

    DR IVAN – Tragi~ni junak sveta u raspadu, ~lan komunesawara. Ozra~en je jo{ pre velikog rata.

    MARTIN – Medij sawar. Ulovqen u nepoznatom svetu vi-zija. Ukqe{ten u sopstvenu nemo} preko drogekristala.

    @AK LUDAK – Simpati~na renesansna luda koja vi{e ni kra-qevima nije dovoqno luda. Srca preme{tenog uniske frekvencije jednog super stereo kaseto-fona.

    IRIS – Kraqica Kristala. Nezakonita vlasnica Ba-nove qubavi pre rata. Gatara crne kose i dugihvitkih nogu. Suze Erosove.

    SEMELA – @ena koja tra`i izazov da bi bila slobodna.Banova zakonita `ena. @ena koja za oca imaStarog Vuka i mnoge wegove osobine. Ona znadovoqno da niko ne bi smeo da pomisli da je onanaivna i glupa, a opet ona se tako postavqa.Jedna od onih opasnih `ena koje od qubavitra`e mo} i koje dobro znaju od kakvog mu-{karca da je tra`e. Zbog we se u ostalom iodvija drama.

    I mnogi drugi, vojnici, qubavnici, kurve, sawari,stranci i nevidqivi izaslanici nepoznatih dimenzija.

    112 Vladimir \uri} – \ura

  • * * *

    Mrak. Glas iz off-a

    Posle velikog rata zemqa je pretvorena u pustaru prepu-nu olupina i razru{enih ostataka nekada{weg sveta.Sna`na atomska radijacija i neo~ekivani tektonski po-reme}aji promenili su nekada{wi oblik zemqe. Zoneradijacije ili zone smrti nepravilno raspore|ene pozemaqskoj povr{ini skrivale su u sebi grupe qudi osu|e-ne na sigurnu smrt raspadawem osnovnih tkiva. Kompju-terska era u kojoj je ~ovek bio gotovo pot~iwen domina-ciji ma{ina na solarnu i atomsku energiju predskazala jesvoju surovu budu}nost bezbrojnim matemati~kim prora-~unima. Ma{ine su sve izra~unale i predvidele atomskirat. Posle rata pre`iveli qudi snalazili su se na raznena~ine. Nijedan ~ovek vi{e ni trenutka nije bio siguranda }e ne}e umreti ve} u slede}em trenutku i stoga jepogled svakog ~oveka bio uperen u wega samog. A u takvomsvetu qubav je bila skoro zaboravqena.

    I SLIKA

    Pred bodqikavom `icom, ispred koje je znak opasnosti i zabrane prola-ska u sjaju logorske vatre sedi Ban Strah zadubqen u fotografiju.Oslowen je na svoj ogromni stilizovani topuz. Spazi video kameru –~uvara granice. Ustaje i zuri u wu. Rasvetqava se drugi prostor udubini scene. Dva-tri monitora sa likom Ban Straha. Vojnik u sjajnojode}i Crne Lige, buqi u ekran, te{ko ustaje, razgibava se i krutim,automatiziranim koracima odlazi u dno scene. Pritiska neke komandei na zadwem zidu se osvetli kvadrat providne folije iza koga je kaoodelo na ve{alici u ormanu oka~en ~ovek. ^uje se glas vojnika: “Neiden-tifikovani objekat na severnoj granici. Prona}i i eliminisati”. Saj-le otpuste Likvidatora; mrak na zadwi prostor. Ban Strah opet predvatrom. Iza le|a mu se {uwa Likvidator. Bez napad i muwevita, smrto-nosna odbrana. Ban Strah razgleda napada~a i uz skroman obred gaodlo`i pored `ice. Odlazi. Osvetqava se prostor u sredi{tu CrneLige. Pre|a{wi vojnik i oficir posmatraju na monitorima ubijenogLikvidatora. Postupak kao i malopre, s tim {to sad kre}e tro~lanapatrola. Zatamwewe. Osvetli se predwi prostor – na putu vre}a zaspavawe i pored we topuz. Patrola masakrira vre}u i zadovoqno odlazi.Iz mraka izroni Ban Strah i zarobi zadweg iz patrole. Ostali odlazene prime}uju}i.

    Ban Strah 113

  • BAN STRAH: Ko si ti? [ta `eli{ od mene?

    VOJNIK: Prona}i i eliminisati.

    BAN STRAH: Za{to me napadate?

    VOJNIK: Prona}i i eliminisati.

    BAN STRAH: Ko te {aqe?

    VOJNIK: Prona}i i eliminisati.

    Ban Strah ga zgrabi za grudi i otkrije programator pocepav{i muode}u. Ne smeje se. Pristika dugmad. Vojnik mewa stav.

    BAN STRAH: Zovem se Ban Strah. Nisam do{ao kao neprijateq: Pre-nesi.

    Vojnik ponavqa re~enicu i odlazi uko~enim korakom. Ban Strah ide zawim. Odlaze.

    Osvetqava se scena u sredi{tu Crne Lige. Na monitorima lik BanStraha. ^uje se wegova poruka. Nekoliko vojnika Crne Lige. Ispredekrana sedi Semela i zadubqeno zuri. Ulazi ogromni Crni Komesar.Vojnici padaju ni~ice. Semela se ne osvr}e.

    CRNIKOMESAR: Semela

    (Pauza)Semela.(Pauza)

    Glasni smeh Crnog Komesara. Na wegov znak se spu{ta velika mapa nakojoj crvena ta~ka predstavqa kretawe Ban Straha.

    CRNIKOMESAR: Ti{ina. Slu{aj me sada kraqice.

    Ona se lagano trgne, ali i daqe gleda i slu{a Ban Straha na ekranu.

    VOJNIK: Objekat pred zonom radijacije.

    CRNIKOMESAR: Budale. Ti{ina. Govori vam va{ jedini, va{ qubqeni,

    najja~i, najboqi. Govori vam mo}ni glas Crne Lige, mo-}ni glas Crnog Komesara. Slu{ajte qudi. ^uj Semela.Sklop mog mi{qewa je elektronizovana Crna Mo}. Mo}Novog. Svi qudi Crne Lige mora}e da misle tako. Pa ion. Mo} matematike novog mozga, ima}e svi novi qudi.Semela, tvoj mali mozak odbija to da shvati. Postoja}esamo impulsi beskona~nih sistema u beskona~nim dimen-zijama svesti. Misli}emo kao kompjuteri – brzo i pre-cizno. Gre{aka ne}e biti. A on je u tom sistemu gre{ka.(Pokazuje na ekran sa slikom Ban Straha)

    114 Vladimir \uri} – \ura

  • Gledaj jo{ malo tog ~oveka. I vide}e{ kako se gre{keispravqaju. Apokalipsa je pro{la. Nema vi{e qudi kojisu isti kao qudi ranije, kada su svi mislili, kada su svibili slobodni. Ne, toga nema. On }e biti mali x, me|uostalim malim u. A ja, JA Semela, }u biti veliki ma-temati~ar novog ~oveka, kompjuter koji }e od svih vasstvoriti svet beskona~nih kombinacija. Tako }u pobe-diti vreme, izra~una}u sa vama u glavi novo beskona~novreme i zameniti staro. @ive}u tako u svim svetovima,kao gospodar svih dimenzija i pro{lih i budu}ih, kaoMo} Crnog. Shvata{ li to? Shvata{ li koliko sam jaiznad wega?

    SEMELA: Ne razumem, Komesare.

    CRNIKOMESAR: Razume}e{. Neka igra po~ne. Uvedite stranca u zonu.

    Probudite saware. Dovedite Iris.

    Semela qutito ustaje i kre}e.

    CRNIKOMESAR: Stani `eno.

    Na scenu ulazi Iris, kraqica kristala. Klawa se Komesaru. Mrko segleda sa Semelom. Gromoglasni smeh Crnog Komesara.

    Kraj prve slike.

    Ban Strah 115

  • I SCENA

    Iz blage kosine puta vire samo glave i ruke plemena Sawara. Atmosferajarkog sun~anog dana. Sawari prave ne{to nalik na muziku svojim uzne-mirenim {apatima. Nad wima dominira figura Dr. Vana, kome je samojedna noga uhva}ena kosinom. Pojavquje se vojnik Crne Lige koji sobomnosi aluminijumski kofer koji daje Dr. Vanu. Ovaj ga otvara i vadi izwega pi{toq-injekciju kojom sebi ubrizgava dozu kristala. Noga mu seosloba|a iz asflata. Injektira i ostale ~lanove komune. Ovi polakoizrawaju iz svoje klopke – otprilike do pojasa. Dr. Van postavqa ispredwih neke ~udne naprave koje oni po~iwu da pokre}u, {to stvara neku~udnu muziku. Vojnik Lige slu{a.

    DR. VAN: Kraqica se danas ne ose}a dobro i ne}e voditi ritual.Rekla je meni da je zamenim, Martine.

    MARTIN: (Iz grupe)Da, doktore Van.

    DR. VAN: Danas je {esti dan u redu kristala. Ti si na redu daispri~a{ svoje vizije. Svi ostali postupaju po pravilimaKraqice. Ukqu~ujte se u viziju. Idem.

    MARTIN: (U jednoli~nom ritmu)Crni Komesar. Mo} Crnog. Kristal je crn.

    Ponavqa nekoliko puta. Ostali ga jednoli~no prate; Iznenada Martinpo~ne da vri{ti.

    MARTIN: Aaaaa, evo ga. Evo ga. Ose}am wegovo prisustvo. On jedo{ao. Ose}am da me zove. Nikad se do sada nije pojavio uovom obli~ju. Zove me. Zove me. Upravo me hvata za kosu.

    Martin se izvla~i kao da ga neko dr`i za kosu. Sporo.

    MARTIN: Nalazim se u dnu crne {koqke. On me je ostavi osamog.Ima prozirne o~i. Ostavio me je ovde u dnu crne {koqke.Rekao je da krenem ka otvoru radijacije. Ova {koqka ovdeje hladna. Hladno mi je u woj. Ali ja mogu da vidim izlaz.Svetlo se porbija kroz izrezane trake od li{}a.

    Martin pantomimom do~arava atmosferu vizija. Kao da se kre}e krozne{to mekano. Ban Strah mirno stoji i gleda. Qudi u bazenu uzdi{u idaqe se kre}u vrlo sporo u crvenom svetlu.

    MARTIN: Moram da idem ka svetlu. Ooo. Sa leve strane vidimotvor spektra. To je samo odsjaj. Pojavquje se neko tamo.On ide ka meni. Nosi spektar u zubima, ka`e mi da dolaziiz daleka. Ose}am na vrhovima prstiju. Kristal je sna`nodelovao. On ima kosu od te~ne vatre. I ja ~ujem muziku. Jane mogu daleko odavde. Ja sam ovde da slu`im Kraqici.

    116 Vladimir \uri} – \ura

  • DR. VAN: Smiri se Martine. Prestani. Prestani.

    MARTIN: Pita me da li se bojim. Smeje se. Gura me ka svetlu.Ose}am talase u prstima. Dodirujem trake od li{}a.Prolazim. Aaaaa....

    Martin vri{ti. U dnu scene pojavquje se Ban Strah kao dozvan ovomvizijom. Niko ga ne prime}uje. Dr. Van se zbuweno vrti. Vojnik posipaMartina iz aparata za ga{ewe po`ara. Jak zvuk usisavawa. Martinpo~iwe da propada.

    DR. VAN: Ne, Martine. Prekini. Vra}aj se.

    Ban Strah potr~i ka Martinu. Uhvati ga za struk. Povla~i ga navi{e.Polako ga izvla~i. Zvuk usisavawa je sve ja~i. Ban Strah izvu~e Mar-tina. Vojnik Crne Lige be`i. Zvuk usisavawa prestane. Od naglogtrzaja Ban Strah i Martin odlete unazad i padnu.

    DR. VAN: Ko je to?

    Martin le`i onesve{}en. Ban Strah ga {amara. Pritiska mu stomak.Martin uzdahne. Dr. Van se pribli`i Banu.

    DR. VAN: Ko si ti? Za{to si u{ao u na{u zonu? Mi smo ozra~eni.Zar `eli{ da umre{ kao {to }emo svi mi ovde umretilaganim raspadawem tkiva? Zar `eli{ takvu smrt? Zatobe`i odavde, stran~e.

    Ban Strah se okrene i pogleda Dr. Vana.

    BAN STRAH: Da li sam u{ao u zonu radijacije?

    DR. VAN: U{ao si tamo gde nisi smeo. Ti nisi ozra~en.

    BAN STRAH: Siguran si?

    DR. VAN: Siguran sam. Ja sam doktor Van. Radio sam u ekipi koja sebavila radioaktivnim elementima skoro ~itav `ivot.Pred sam rat bio sam ozra~en. Video sam mnoge qude kojisu bili `ivi mrtvaci. Crvena liga me je uzela za stru-~waka. Radio sam dve godine u stacionaru Crvene lige.Proces raspadawa me je zahvatio svom `estinom. Unutra-{wi organi mi vi{e ne funkcioni{u. Poslat sam ovde uzonu radijacije u Kraqi~in geto. Kraqica je otkrilane{to fantasti~no, drogu koja maksimalno usporava pro-ces raspadawa. Ona nas dr`i u `ivotu. Ako ne `eli{ dabude{ kao mi stran~e, idi, idi, daqe od zone.

    BAN STRAH: Ja moram da pro|em kroz zonu. Ti, doktore, mora{ da mipoka`e{ put.

    DR. VAN: Ali ko si ti?

    Ban Strah 117

  • BAN STRAH: Zovu me Ban Strah.

    DR. VAN: Ban Strah. To mi je poznato. Pa da. Ban Strah. Specijalnejedinice Crvene lige. Bane drago mi je da te vidim `ivog.Ve} sam strahovao da vi{e niko od vas nije `iv.

    BAN STRAH: Doktore Vane dolazim ovamo sa ciqem da pro|em krozzonu. Ti mora{ da mi pomogne{.

    DR. VAN: Ja ti ne mogu pomo}i. Ali mo`da mo`e kraqica.

    BAN STRAH: Gde je ona.

    Sti`e Iris.

    KRAQICA: Po|i sa mnom.

    Ban Strah krene za wom. Ona u|e u {ator. Ban za wom. Krila {atoraogledala se razmaknu. Krila zaklone qude u pozadini. Kraqica ispru`iruku ka Banu.

    KRAQICA: Pri|i mi.

    Ona rukom dohvati dva rajsfe{lusa na ramenima. Povu~e ih i haqinasklizne sa we. Naga kraqica krene ka Banu. Ban mirno stoji.

    KRAQICA: Uzmi svetlo Kristala. Znam ko si ti. Kristal te je doveomeni. Budi moj ove no}i. Znala sam da }e{ do}i. Kristalmi je sve rekao. Morao si da do|e{, jer ve} sam te predugo~ekala.

    BAN STRAH: Ja tebe ne znam.

    KRAQICA: Zna{ me Bane. Zna{ me vrlo dobro. Kada si oti{ao io`enio Semelu. Zna{ ti vrlo dobro.

    BAN STRAH: (Pauza)Iris?

    IRIS: Da, Bane, Iris, tvoja jedina Iris.

    BAN STRAH: To je bilo stra{no davno. Ne `elim da se se}am.

    IRIS: Tada si jo{ bio mlad. Bio si naivan Bane. Bio si ~ovek.Oti{ao si na dvor Starog Vuka i tamo si se zaqubio u wu.Mene si zaboravio.

    BAN STRAH: Mislio sam da si mrtva.

    IRIS: Spasila sam ti `ivot. Tvoja igra te umalo nije uni{tila.Strah je krenuo iz tebe. Volela sam te i spasila te.Sakupila sam tvoje razbijene delove i sastavila te. Sta-rac je rekao da si se provukao kroz iglene u{i. I on jetada nestao. Ti si ubrzo oti{ao i zaboravio si me.

    118 Vladimir \uri} – \ura

  • BAN STRAH: O kakvom starcu govori{. Ne se}am se da je tamo biloikoga osim tebe.

    IRIS: Starac je `iveo sam negde gore u planinama. Do{ao je kodmene kada si se ti pojavio. Ni ja ga nisam poznavala. Dveno}i je bdeo iznad tebe. Ne{to je bajao. Hranio te jetravama. Ti si bio na ivici smrti. Se}a{ se?

    BAN STRAH: Ni~eg se ne se}am. Jesi li videla tog starca kasnije?

    IRIS: Ne, nikada vi{e. Starac je rekao da se manem posla uorganizaciji. Ja mu nisam rekla da se odatle poznajemo.Ali ja sam posle nastavila sa poslom. Organizacija jebila otkrila sovjetsku {ifru. Znala sam za po~etak ratai htela sam da ti javim. Semela me je primila. Bila sam jojsumwiva i zato ti je verovatno rekla da sam mrtva.

    BAN STRAH: Ti si joj pri~ala da sam ja u organizaciji?

    IRIS: Nisam. Samo sam joj ostavila mikrofilm. Na wemu je bioplan za neutralizaciju sovjetske {ifre. Ti si nam po-treban. Wihov kompjuterski program moga je da uni{tisamo elektronski genije kao {to si bio ti.

    BAN STRAH: Dobro, dosta sada. Reci mi kako da je na|em?

    IRIS: Zona je opsana. @iva je i zna da skrene misli tako da teodvede u sigurnu smrt. Sve u woj je nepoznato. Jedinina~in da se pro|e je taj da u|e{ u poqe sila. To je srcezone. Ili }e{ se raspasti ili }e{ pro}i. To niko ne zna.Zna samo kristal.

    BAN STRAH: Ne `elim pomo} kristala. On ti pomogne i odmogne, kaotebi. Bez wega si nemo}na.

    IRIS: Svi ovde smo nemo}ni bez wega.

    BAN STRAH: Ne svi.

    IRIS: Kristal je od nas napravio saware. Zaustavio je procesraspadawa. Svi ovde smo uz wegovu pomo} kontrolisalivizije. Bili smo sre}ni. Zona je pretvorena u komunusawara. Oni mi veruju, a ja verujem kristalu.

    BAN STRAH: Idemo.

    IRIS: Ne. Ide{ sam. Bane...

    Iris mu pri|e.

    BAN STRAH: Idemo, ka`em.(Uperi pi{toq u kristal)

    Ban Strah 119

  • IRIS: Bane.

    BAN STRAH: Idemo.

    Za~uje se zvuk usisavawa. Ban je pogleda. Ona ga uhvati oko struka.

    IRIS: Evo po~iwe. Uskoro }u se raspasti. Poqubi me jo{jednom dok sam ovako lepa. Poqubi me pre nego {to ode{.Nekad si me voleo Bane. Poqubi me kao nekad.

    Ban Strah se nagne i poqubi Iris. Zvuk usisavawa je sve ja~i. Iris izhaqine izvla~i no`. Polako ga pribli`avan Banovom vratu. Ban toprimeti u ogledalu. Ugrize Iris za usnu. Ona vrisne. Ban Strah jeuhvati za ruku i odgurne je. Ona padne. On je gleda.

    IRIS: Bane

    Ban se okrene. Izlazi.

    IRIS: Uvek sam te volela.

    Ban Strah iza|e iz {atora ogledala. Zvuk usisavawa je dominantan. Dr.Van ispred {atora ogledala sa~eka Bana sa uperenim pi{toqem injek-cijom. Velika krila {atora ogledala se sklope. Ban se izmakao u stranui izbegne hitac droge kristala. Uhvati Dr. Vana za ruku. Iskrivi jetako da Dr. Van sam sebi ubrizga dozu. Dr. Van padne. Ban ide ka{ipkama. Ban Strah puca u kristal.

    * * *

    Ban Strah omamqen dozom kristala luduje po praznom poqu na kome sudo malopre “`iveli” posa|eni sawari. U dubini scene se pali komandniprostor Crne Lige: Semela pred ekrtanom na kome je Ban Strah. Ko-mesar {etka nervozno. Zastane.

    CRNIKOMESAR: Ta~ka dva. Dovedite @aka Ludaka.

    (Semeli)To je samo prvi korak.

    Na scenu ulazi @ak Ludak – moderna varijanta dvorske lude. Klawa sepred Komesarem.

    CRNIKOMESAR: Nare|ujem – odve{}e{ ga starom Vuku. On zna kako daqe.

    @ak Ludak se klawa i brzo odlazi.

    120 Vladimir \uri} – \ura

  • Semela se okre}e i zuri u Crnog Komesara. Zadwi prostor se gasi. BanStrah sam na sceni. Nekontrolisan i divaq. Na scenu doleti zapaqenastrela. ^uje se zvuk Indijanaca. Ban Strah se smeje. Proba da se savlada.Ulazi @ak Ludak. Klawa se Banu. Prisisne jedno dugme na kasetofonu.

    KRE[TAVGLAS: Ja sa @ak Ludak. Rodio sam se lud i ostao lud. I kada sam

    odrastao ostao sam lud. ^ak i kad su mi govorili – ti silud, ja sam znao da sam lud. Mo`da sam ja sigurno lud.Dozvolite da se predstavim, moje se ime lako pamti, onoje negde u svima vama, dozvolite da imam tu ~ast, drago mije – @ak Ludak. Lud sam od qubavi za vama.

    BAN STRAH: Bi}e mi ~ast da sedne{ sa mnom.

    @AK LUDAK: Bi}e mi ~ast da sednem sa vama.(Okrene se kao da }e da ode)

    BAN STRAH: Gde }e{ luda~e?

    @AK LUDAK: (Zaleti se i zagrli Bana. Ovaj se smeje. Ludak ukqu~ikasetofon)Mmmm. Tu ne{to smrdi. Izgleda da sam se usro. Ha, ha. Odstraha. Od takva junaka.

    BAN STRAH: Ti me zna{?

    @AK LUDAK: Dom svoj tra`i{.

    BAN STRAH: Da.

    @AK LUDAK: Ludi vodi~ domu tvome. Ludak ludog vodi. To sam ja.

    BAN STRAH: Zna{ li {ta govori{?

    @AK LUDAK: Ludi nikad ne znaju. Sledi me o veliki Bane.

    Obojica odlaze sa scene.

    Ban Strah 121

  • II SLIKANapu{teni aerodrom

    PRVO-SVE[TENIK: O, svemogu}i Bo`e

    Ti koji stvara{ svetlo po voqi svojojTi koji pretvara{ no} i dan po voqi svojojTi koji stvara{ sinove tvoje po voqi svojojTi koji nas vernike izabra po voqi svojojTi primi ovu skromnu `rtvuO, svemogu}i Bo`eTi daj nam danas mo} da do`ivimo sutraNeka bude po voqi tvojoj ova skromna `rtva

    Sve{tenik pri|e devojci na `rtveniku. Jednom rukom dohvati krajdevoj~ine haqine. Gleda je u o~i.

    PRVO-SVE[TENIK: Neka se po telu device ispi{e ime Bo`ije.

    Yelat odeven kao sredwovekovni mu~iteq sa kukuqicom na glavi pro-bija se kroz masu sveta. U rukama dr`i zlatni poslu`avnik na kome jepribor za tetovirawe. Pri|e devojci koja i daqe vri{ti. Prvosve-{tenik dohvati obema rukama krst i klekne. Podigne krst prema nebu.Narod i Vukovi}i svi do jednog kleknu. Yelat spusti poslu`avnik nazemqu. Dohvati jedno duga~ko pero i umo~i ga u crno mastilo. Sa wim uruci prilazi devojci.

    DEVOJKA: Ne}u, ne}u.

    Yelat je rukom grubo uhvati za kosu. Privu~e je sebi. On joj pi{e po~elu. Iz polumraka, kroz pognutu masu sveta, prolazi Ban Strah. Qudise sklawaju pred wegovom pojavom. On pri|e `rtveniku. Od komentaraznati`eqnih pojedinaca postepeno se stvara `amor. Ban Strah do-hvati yelata za rame. Okrene ga i nokautira. Yelat uz tresak quqne nazemqu. Dva Vukovi}a, Beli i Ri|i, sko~e na noge i izvuku pi{toqe.Potr~e Ban Strahu. On ih mirno do~eka.

    STARI VUK: Ko si ti stran~e? [ta ~ini{ luda~e? @eli{ da umre{?

    BAN STRAH: @eli{ li ti?

    Prvosve{tenik im pri|e. Stane ispred Ban Straha.

    122 Vladimir \uri} – \ura

  • PRVO-SVE[TENIK: O Bo`e spasi ovog bogohulnika koji se usu|uje da prekine

    obred. Nepoznati stran~e pokloni se do zemqe i moliBoga tvorca na{ega da ti oprosti, jer }e te spr`iti vatrawegova, kao {to je vatrenim ogwem spr`ila lice ovezemqe. Na kolena stran~e.

    STARI VUK: Na kolena.

    Ban Strah posmatra Prvosve{tenika.

    BAN STRAH: Do{ao sam ovamo kao prijateq. Izgleda da nisam u pravu.Ako budem morao da budem neprijateq mesto mojih re~igovori}e oru`ije.

    PRVO-SVE[TENIK: Klekni neverni~e. Stari Vu~e, glavo naroda, zar dopu-

    {ta{ neznancu da mu~i tvoje sinove. Zaustavi ga silom.Nije za wega bo`ija milost.

    STARI VUK: Poznat si mi stran~e. Lice ti je grubo kao da si ga umivaovatrom. Ruke su ti ~vrste kao da su od gvo`|a. Bio bi grehubiti takvoga junaka. Zato, pokloni se stran~e. Poklonise na{em Bogu. Pokloni se i idi.

    BAN STRAH: Kakvom Bogu? Kakve su to gluposti?

    STARI VUK: Stran~e ne {ali se glavom. Klekni i idi.

    BAN STRAH: Prvo oslobodite ovu `enu.

    STARI VUK: To ne dolazi u obzir. Ona mora biti tetovirana bo`ijimimenom. Prvosve{tenik je rekao da je ~uo glas bo`ijiposle stra{nog suda. Bog je rekao: vi koji ste pre`iveli,vi ste du`ni da mi pru`ite `rtve. Svake godine odabe-rite devicu ~iste ko`e i ispi{ite je mojim imenom.Deset godina tako ~inite i va{e bi}e carstvo nebesko. Jel’ tako prvosve{teni~e?

    PRVO-SVE[TENIK: Tako je stari Vu~e. Wegova svetlost me je probudila iz

    sna. Iz uga{ene pe}i najednom pokuqa neki dim `ute bojei obuzme me celoga. I ja imadoh viziju velike belepoqane. Sa neba je dopirao bo`iji glas, a nebo je bilopuno sitnih varnica. I glas bo`iji ispisivao se crnimkatranom po nebu. A iza neba video se ogromni obrisusana. I re~e Bog: qubi moje usne i veruj mi.

    STARI VUK: ^uje{ li to stran~e?

    Ban Strah 123

  • BAN STRAH: ^ujem.

    STARI VUK: Pokloni se Bogu. Dobro, kako ho}e{. Milom ili silom.Mislio sam da si pametniji.(Pqesne rukama)Pozovite Grubora.

    U narodu ponovo kome{awe i `amor. Mali Vukovi} otr~i u zgradu. BanStrah name{ta ko`ne nadlaktice. Okrene se i pri|e `rtveniku. Iz-vu~e ma~. Devojka ga posmatra. On reskim pokretom ma~e prekine lance.Vrati ma~ u korice. Devojka klekne pred Banove noge. Rukama mu obu-hvati butine.

    DEVOJKA: Hvala ti.

    Ban Strah je odgurne od sebe. Iz kapije zgrade aerodroma istr~ava MaliVukovi}.

    MALIVUKOVI]: Evo ga. O~e, o~e. Ide Grubor.

    On otr~i do oca. Stane uz wega. Iz zgrade izlazi ogroman ~ovek }elaveglave. Na sebi ima guw sa mno{tvom sitnih sijalica koje se pale i gase. Urukama dr`i board-game i igra se. Pogleda u pravcu okupqenog sveta iluda~ki krikne. U gomili sveta muk.

    STARI VUK: Grubore ima posla za tebe. Prestani da igra{ elektron-skog likvidatora i na posao.

    Grubor pri|e Starom Vuku. Stari Vuk pogleda Bana.

    GRUBOR: Koga gospodaru?

    STARI VUK: Ovaj stranac ne slu{a zakone. Nateraj ga da klekne.

    Grubor pogleda Bana. Zare`i. Po|e ka wemu.

    GRUBOR: Ubi}u ga.

    Grubor nasrne na Bana. Ban ga udari pesnicom u lice. Grubor se nasmeje.Busa se u grudi. Uhvati Bana i podigne ga. Ste`e ga i smeje se. Ban Strahmu zarije prst u vrat. Grubor krikne od bola i ispusti ga. Ban seodmakne. Grubor pojuri na wega. Ban muwevito isu~e ma~. Ubode Gruborai odmakne se u stranu. Gleda o{tricu i mirno vrati ma~ u korice.Grubor u zaletu tr~i jo{ deset koraka i padne mrtav.

    MALIVUKOVI]: O~e, ovaj }e nas sve srediti sam. Ubij ga.

    Ban Strah izvu~e pi{toq i uperi ga u Starog Vuka.

    BAN STRAH: Dosta igrawa. Nemam vremena da se poigravam sa vama.Do{ao sam ovamo iz odre|enih razloga.

    124 Vladimir \uri} – \ura

  • Vukovi}i se sklone iza kolica svog oca. Narod je nem. Svi pogledi suostali na Banovom licu.

    STARI VUK: Koji su to razlozi stran~e?

    BAN STRAH: Tra`im put do doma. Tamo gde me ~eka moja `ena. Zabo-ravio sam put jer dugo sam bio odsutan od ku}e. Rat je bio,rat jo{ uvek traje. Znam podelu zona. Ja dolazim sa severa.

    Stari Vuk se odjednom u ti{ini glasno zasmeje. Sinovi ga gledaju. Vukuperi prst u stranca.

    STARI VUK: Opet si me prevario. Mislio sam da si mrtav.

    BAN STRAH: Nisi daleko od istine.

    STARI VUK: Najzad si se vratio. To je tako neo~ekivani povratak.Sada znam da }e Crvena Liga pobediti. Qudi do{ao jeonaj koga smo tako dugo ~ekali.

    MALIVUKOVI]: Ban Strah!!!

    U narodu kome{awe i ponavqawe Banovog imena.

    BELIVUKOVI]: Ban Strah?

    CRNIVUKOVI]: To je zaista on.

    STARI VUK: Zete, oprosti za nepravdu na koju si nai{ao. Niko te nebi prepoznao.

    BAN STRAH: Nisam to ni o~ekivao.

    STARI VUK: Zete, oprosti nam ovu negostoprimqivost. U ku}i StarogVuka svakom je junaku mesto. Pootovo takvom kakav si ti,Bane. Oprosti nam glupost {to te ne poznasmo.

    BAN STRAH: Opro{teno vam je, ako vam je to va`no.

    STARI VUK: @iveo!

    NAROD: @iveo!

    STARI VUK: Narode moj, vratio se Ban Strah. Napravimo gozbu kakvumu dugujemo, gozbu kakva prili~i takvome junaku. Dove-dite muzikante i komedija{e, donesite najboqa jela ipi}a i jo{ najboqe `ene da nas dvore. I jo{ preko togarazne poklone. Nek’ se slavi povratak junaka.(Tap{e)Ajde, ajde.

    Ban Strah 125

  • Narod se razmili ka zgradi aerodroma skandiraju}i Banovo ime. StariVuk podigne ruku.

    STARI VUK: Zadwe vesti o tebi ~uli smo ovde pre dve godine. IzvesniJeremija kurir Crvene Lige javio je da si mrtav. Rekao jeda je specijalna jedinica Crvene Lige, Severni vukovi,~iji si ti bio ~lan, izginula na zadatku probijawa se-verne polarne opne. Rekao je da je akcija za atentat naCrnog Kraqa bila name{tena i da ste vi bili izigrani.Ti si, po wegovim re~ima, poginuo u ledenoj smrti, kada jevojska Crne Lige otkrila va{ polo`aj. Pobedu na sever-nom frontu Crna Liga je iskoristila da u~vrsti svojuimperiju ovde. ^uli smo, od wega, tako|e, i o tvojimherojskim borbama u cvetnom kanalu, ~uli smo kako sioteo {eika iz wegovog dvora na pustiwskom ambisu. Ovdesmo te svi slavili kao najve}eg heroja. Znamo i za...

    BAN STRAH: Dosta o tome. To je bilo. I to vi{e nije va`no.

    Vukovi}i uhvate Prvosve{tenika. On se opire. Dovuku ga pred StarogVuka.

    BELIVUKOVI]: [ta da radimo s popom? On je vre|ao Bana.

    CRVENIVUKOVI]: Da ga stavimo u elektronski katalizator.

    ZELENIVUKOVI]: Da ga ubijemo tetovirawem.

    RI\IVUKOVI]: Da ga premlatimo.

    @UTIVUKOVI]: Da ga odvedemo u erotsku koloniju.

    STARI VUK: [ta ka`e{ ti, zete? [ta da u~inimo sa Prvosve{te-nikom?

    BAN STRAH: Pustite ga nek’ ide s mirom.

    PRVO-SVE[TENIK: O, hvala ti, bo`iji ~ove~e. Nebesa }e ti biti zahvalna i

    slavi}e tvoje mudre re~i.

    Prvosve{tenik se pokloni do zemqe. Stari Vuk mu poka`e rukom da ode.Prvosve{tenik se klawaju}i udaqi. Stari Vuk pogleda u narod kojiproviruje iz zgrade aerodroma. Pqesne rukama.

    STARI VUK: Hajde, hajde moj narode. Br`e, br`e. Pripremite veseqe.

    126 Vladimir \uri} – \ura

  • Otvore se velika vrata zgrade aerodroma. Dva visoka ~oveka na jednojpokretnoj platformi izguraju veliku yuboks sa koga se ~uje sinte-sajzerska muzika. Za wima istr~e qudi koji nose veliki sto od stakla.Postave ga ispred Starog Vuka. Devojke donesu stolice i Ban Strah iVukovi}i sednu za sto. Mali Vukovi} sedne pored Bana. Dve lepe pla-vokose devojke odvene u fluoroscentne mre`e u pozadini igraju erotskiples. Iznose se jela. Stari Vuk nazdravqa.

    STARI VUK: Neka `ivi qudska rasa. Neka `ivi pleme Vukovi}a i zetwihov Ban Strah. @iveli

    Okupqeni narod aplaudira. Ban Strah podigne ruku. Svi u}ute.

    BAN STRAH: @elim da sada ozbiqno pri~am sa tobom Stari Vu~e.Slavi}emo kada tome do|e vreme. Ovo nije vreme po-bednika. Svi smo pobednici i svi pora`eni. Zato neka sesvi prisutni udaqe. Sem tebe Stari Vu~e i tvojih sinova.

    STARI VUK: Kako `eli{ Bane. Ti si gost u mojoj ku}i i tvoja je voqaza mene zakon. Narode moj, ~uli ste `equ gosta. Udaqitese u svoje odaje. Slavi}emo kasnije.

    Narod se polako povu~e u zgradu. Za stolom ostanu Ban Strah i devetVukovi}a i deseti Stari Vuk. Ban Strah upali jednu cigaretu. Izduvadim, Stari Vuk ispije pi}e.

    STARI VUK: Dugo te nije bilo zete. Dve godine mislimo da si mrtav.Mnoge su se stvari izmenile. Sinovi moji su stasali.Vidi{ ih, Bane, sve su to mladi}i u punoj snazi. Ti ih i nezna{. Ovaj ovde je najstariji. Zove se Zeleni. On je sapetnaest godina sastavio svoj prvi program za sinklerovkompjuter. Voli elektroniku vi{e od tebe zete.

    ZELENIVUKOVI]: Nije ba{ tako o~e.

    STARI VUK: Ovaj ovde je Ri|i. On je najhrabriji. Crvena Liga je htelada ga uzme u svoje redove kao poru~nika. Ali ga ja nisamdao. Kako bih bez sinova ~uvao ogwi{te. Ri|i ti jeveliki kockar. Samo bi igrao igre i borio se.

    RI\IVUKOVI]: Tako je o~e.

    BAN STRAH: Dobro. Dosta o sinovima. A {ta je sa }erkom tvojomStari Vu~e?

    STARI VUK: (Odmahne rukom)Ah, za wu ne pitaj. Boqe je i tebi i meni.

    BAN STRAH: Stari Vu~e, ti zna{ da sam samo zbog we i do{ao ovamo.

    Ban Strah 127

  • STARI VUK: Moja k}er i tvoja `ena Semela nije vi{e vredna da jepomiwemo.

    BAN STRAH: [ta je s wom?

    STARI VUK: Duga je to pri~a Bane, duga.

    BAN STRAH: Pri~aj sve.

    STARI VUK: Pa dobro, kada to `eli{ ispri~a}u ti sve. Sada apso-lutni tajac. Ni re~, sada samo ja i Ban vodimo razgovor. Ibez dobacivawa.

    BAN STRAH: Pa, pri~aj, ja ~ekam. Reci {ta je bilo kada sam oti{ao uCrvenu Ligu. Puno je vremena pro{lo, a ja ne znam ni{ta{ta mi se de{avalo u domu. Ako moj dom jo{ postoji.

    STARI VUK: E.(Uzdahne)Dobro. Evo ovako je bilo. Crna Liga je odlu~ila daporobi svet. Crni Kraq je poslao deo vojske na ovaj deokoji se nekad zvao Balkan. Ovde gde sve nije potopqenoju`nim morem. Mi smo imali sre}e da pre`ivimo jer smose dr`ali ~vrsto, kao jedno pleme. A bili smo po straniod interesnih centara i od velikih gradova. Crni Kraqje hteo da mi oduzme ovaj aerodrom, ali smo mu se misuprotstavili. Juna~ki smo se borili i pobedili.

    MALIVUKOVI]: A zar se ti nisi dogovorio sa Crnim Komesarom da

    pla}a{ taksu Crnom Kraqu?

    STARI VUK: ]uti budalo. Ko ti dozvoqava...

    BAN STRAH: Dobro Vu~e. Slobodno govori istinu. Ja znam da si sepredao Crnoj Ligi. Vidim to po ovoj zastavi. Ne treba dapredamnom glumi{ heroja.

    STARI VUK: Oprosti mi, Bane. Ja sam star i nemo}an. Vidi{ da su mise noge oduzele. Ne mogu da se borim. @eleo sam dasa~uvam svoju decu da odrastu, da budu jaki i da jednogadana oslobode ovu na{u zemqu zlog uticaja Crne Lige.Oni }e jo{ malo da stasavaju za to. Jo{ samo malo, Bane.Ovako bi sve bilo ravno samoubistvu. Odveli bi nas uCrne Kolonije i u svojim komorama pravili od nas he-mijske elemente. Zato sam morao da se predam CrnomKomesaru.

    BAN STRAH: Ko je on?

    STARI VUK: On je direktan potomak Crnog Kraqa.

    128 Vladimir \uri} – \ura

  • ZELENIVUKOVI]: Do{ao je ovamo i poharao svu zemqu. Uni{tavao je ve}

    uni{teno. Najboqe da ti Crni ka`e wegov dosije. Crniispri~aj Banu sve {to zna{ o Crnom Komesaru.

    CRNIVUKOVI]: Ro|en je u dolini zmaja. Majka mu je bila ~lanica crno-

    magijske organizacije OTO. Sa nepoznatim ocem za~ela jesvoje dete prilikom ritualne seksualne orgije u pri-sustvu |avolovog posrednika. Pri~a se da mu je otac sam|avo. Tu ~iwenicu izneo je za vreme prve grupacije CrneLige nepoznati monah Anfilovi~, u~enik Gur|ijeva ivo|a kulta svastike. Pre atomskog rata Crni Komesar ra-dio je kao savetenik minhenskih neonacista. Posle rataulazi u rukovodstvo Crne Lige i biva zadu`en za ge-netsko ~i{}ewe ju`ne zone.

    STARI VUK: Mislim da je to dovoqno.

    ZELENIVUKOVI]: Ti nas ne nagovara{ da po|emo protiv Crne Lige. Zar u

    tebi ne postoji wena voqa?

    BAN STRAH: Drugo su ideali Crvene Lige, a drugo sam ja. Ja se borimsam. Ne zanima me da vladam kao ~lan jedne od liga. Ja netra`im mo} Stari Vu~e, vidi{ ove ruke,(Poka`e mu pesnice)one su mo}. Do{ao sam da tim rukama milujem svoju `enu,da izgradim sa wima svoj dom. Vi{e me ni{ta sem toga nezanima. Zato sam te prona{ao da mi ka`e{ put do doma,jer sam ga zaboravio posle tih godina. Mislio sam da }umo`da ovde na}i svoju `enu, ali vidim da je nema. Islutim da mi predstoji nova borba. Reci mi ta~no gde jeona?

    STARI VUK: Ona je oti{la sa wim. Semela se nije branila. Iza{la jenapoqe bez re~i. I oti{la sa wima, Kurva, Moja krv.Prezri je, Bane. Prezri tu odvratnu `enu. Jedva je do-~ekala da do|e neko drugi.

    BAN STRAH: Zeleni, da li je to istina?

    ZELENIVUKOVI]: Ona je dva dana ranije oti{la od ku}e. Vratila se gotovo

    hipnotisana. Ne{to se desilo s wom. Ipak smo poslepri~ali i nisam saznao gde je bila.

    Ban Strah 129

  • BAN STRAH: [ta ste pri~ali?

    ZELENIVUKOVI]: Pri~ala mi je o tebi, Bane. Rekla je da je sa tobom bila na

    ivici da oseti pravu qubav. Nisam je razumeo {ta pod timmisli. Rekla mi je to je wen ciq, wen `ivot. Ti si imaoto {to je ona htela. Ali nije mogla da ~eka tvoj povratak.Nije bilo dovoqno vremena da te ~eka. Ona je ve} bilapred vratima qubavi i morala je da iskoristi {ansu ilida se upropasti.

    BAN STRAH: Fantasti~no. Da. Sve {to me sada zanima je ovo. Gde je onasada?

    STARI VUK: Negde iza zone radijacije. A tamo je nemogu}e i}i. To jeludost.

    BAN STRAH: Gde ta~no?

    STARI VUK: Ne znam. Znam da tamo niko ne ide. ^ak ni oni izKolonije ozra~enih.

    CRVENIVUKOVI]: Znam ja.

    STARI VUK: [ta ti zna{ o tome?

    MALIVUKOVI]: Crveni zna. On pri~a sa mrtvim deda Vukom. On sve zna.

    PLAVIVUKOVI]: Ta~no, Crveni zna mnogo vi{e od svih nas. On komuni-

    cira sa mrtvima, a mrtvi znaju sve.

    STARI VUK: Crveni uvek govori gluposti.

    CRVENIVUKOVI]: Deda Vuk je hiberniran dole u skladi{tu helijuma. Neko

    bi morao da ga doveze sa svim spravama koje sam ja pri-kqu~io na wegov hibernacijski oklop.

    STARI VUK: Dosta izmi{qawa.

    Mali Vukovi} otr~i. Svi gledaju Crvenog.

    CRVENIVUKOVI]: Deda mi je rekao da si ti Bane Mesija. I da ti mo`e{ da

    u~ini{ nemogu}e stvari.

    BAN STRAH: Ja nisam Mesija. To znam. Qudima ne mo`e{ pomo}i, ako onine pomognu samima sebi. A nema razloga da spa{avam qude.

    130 Vladimir \uri} – \ura

  • CRVENIVUKOVI]: Neke stvari nisam rastuma~io, jer deda govori jedinim

    starim dijalektom, eskimskim i to isprekidano. Alisre}om Zeleni mi je programirao jezi~ki kompjuter spe-cijalno za tu priliku. Tako da se sad poruke lako de-{ifruju.

    ^uje se zvuk sirene. Vukovi}i sko~e na noge. Ban Strah polako ustane.

    STARI VUK: Crna patrola. Bane skloni se brzo u zgradu aerodroma.Oni }e brzo da odu.

    BAN STRAH: Nemoj da brine{ o meni Stari Vu~e. Boqe se sklonite vi,jer bi}e borbe.

    STARI VUK: Kako `eli{ Bane. Ali navu}i}e{ na sebe gnev CrneLige. Ako se patroli bude ne{to desilo.

    BAN STRAH: Onda sam na sebe navukao mnogo gneva ve} do sada. Zeleni,odvezi oca. Ostali neka se zaklone. Ja }u ih do~ekati sam.

    STARI VUK: Kako ti ka`e{ Bane. Idemo.(Ulaze u zgradu)

    MR[AVI: Evo ga.

    DEBELI: Nigde `ive du{e.

    MR[AVI: (Prilazi Banu)Po~ast Caru.

    Mr{avi stegne pesnicu u visinu glave. Ban Strah pqune u stranu.

    DEBELI: Gde je Stari Vuk? Gde su ovde qudi?

    BAN STRAH: Pobegli su.

    MR[AVI: [ta.

    DEBELI: Za{to su pobegli.

    BAN STRAH: Bojali su se verovatno.

    MR[AVI: Koga?

    BAN STRAH: Mene.

    Mr{avi uspravi ma{inku. Debeli otko~i top.

    MR[AVI: Poka`i pe~at Crne Lige.

    BAN STRAH: Naravno.

    Ban Strah fijukne bi~em i uhvati ruku Mr{avog. Povu~e ga jednomrukom. Drugom rukom pi{toqem ubije Debelog.

    Ban Strah 131

  • DEBELI: Hej {ta...

    Dugajlija krene motorom ka Banu. Ban puca u rezervoar. Motor se zaneseu stranu i prevrne se. Dugajlija padne na `rtvenik. Motor se zanese ustranu i prevrne se. Dugajlija padne na `rtvenik i izgubi svest. Banponovo fijukne bi~em i obuhvati noge mladi}a. Povu~e ga. Mladi} sesru~i na le|a i ostane u nesvesti. To~ak motora se jo{ uvek okre}e. BanStrah dune u cev pi{toqa i vrati ga u korice. Ban Strah stavi bi~ nazemqu. Iz yepa na pon~u izvadi cigarete, uzme jednu i zapali je. Oduvadim. Stari Vuk i Vukovi}i izlaze iz zgrade.

    STARI VUK: Neverovatno.

    PLAVIVUKOVI]: Ovo jo{ u `ivotu nisam video. Ovo je...

    STARI VUK: Bane, sine.

    BAN STRAH: Je l’ sti`e taj kov~eg sa dedom?

    STARI VUK: Prvo da ti ~estitamo. Ovo je remek-delo.

    ZELENIVUKOVI]: Snimio sam sve video kamerom.

    BAN STRAH: Ja nemam mnogo vremena. Po`urite sa dedom.

    CRVENIVUKOVI]: Dogurajte dedu!

    MALIVUKOVI]: Daj dedu.

    Dva ~oveka izguraju veliki hibernacioni kov~eg na ~ijoj je povr{inimno{tvo dugmi}a. Crveni Vukovi} pri|e kov~egu. Pritisne jedno dugme.Crveno svetlo na kupoli kov~ega zasvetli. Sa jednog zvu~nika na kov~egu~uju se neodre|eni glasovi.

    CRVENIVUKOVI]: Deda, da li me ~uje{? Deda, da li me ~uje{?

    ^uju se razni zvuci.

    CRVENIVUKOVI]: Deda, da li me ~uje{? Prijem. Deda javi se, potreban si

    nam.

    Iz gomile raznih zvukova polako se kristali{e jedan piskutav sta-ra~ki glas.

    GLAS DEDE: Grmh, trmnl.

    132 Vladimir \uri} – \ura

  • CRVENIVUKOVI]: Deda, do{ao je Ban Strah. Pita kako da do|e do Crnog

    Komesara.

    GLAS DEDE: Drmh. Tu. Ko je razbio medveda?

    CRVENIVUKOVI]: Deda, koncentri{i se. Ban Strah pita kako da do|e do

    Crnog Komesara?

    GLAS DEDE: Ban Strah. Mesija. Ban Strah... Projekcija okrugle ko-cke. Zona radijacije. Dva pola nule. Bane, ~ije{ li me?

    BAN STRAH: ^ujem.

    GLAS DEDE: Bane idi kroz zonu po tragu kristala. Uzmi {emu dija-manta. Kreni kroz poqe zra~enih i zatim iskqu~i deoantimaterije. Probi se kroz vibracionu zonu. Sinko, nedaj da te povuku slike. Pobedi ih Bane, grmh, slikaizbora... prqmah. Hej Vu~e {ta to... trmn.

    CRVENIVUKOVI]: Deda koncentri{i se, reci mu sve.

    GLAS DEDE: Reci sve, reci sve, reci sve...

    Smetwe na radio vezama. Crveno svetlo na kupoli trep}e. Crvenipritiska neku dugmad.

    CRVENIVUKOVI]:

    Izgubio se iz podru~ja 357. Dajte mi sukcesor. Pre{ao jeu drugo talasno podru~je.

    BAN STRAH: Iskqu~i ga Crveni. Deda je rekao dovoqno.

    Crveni Vukovi} ugasi tranzistor. Svetla na kupoli kov~ega se ugase.Glasovi zamru.

    BAN STRAH: Neka u`iva u glasovima svoje dimenzije. Dobro. Vu~e, dase pozdravimo.

    STARI VUK: Ali, Bane...

    BAN STRAH: Ne brini za svoju k}er. Bi}e sigurna uskoro.

    STARI VUK: Ne brinem o toj nevernici.

    Ban Strah pogleda Vukovi}a. Osmehne se Malom. Mahne im rukom nakratko. Okrene se i krene u daqinu.

    STARI VUK: Bane, ali Bane.

    Ban Strah se ne osvr}e, odlazi ~vrstim koracima u daqinu.

    STARI VUK: Bane, hvala ti.

    Ban Strah odlazi negde u dubinu scene. Mali Vukovi} potr~i za wim.

    Ban Strah 133

  • ME\USLIKA

    Osvetqava se prostor Crne Lige. Prime}uju se znaci uzbune i nervoze.

    CRNIKOMESAR: Oslobodite Starca.

    OFICIR: Razumem.

    Po|e, pa zastane, okrene se i vrati se unazad. Stoji pred Crnim Ko-mesarom. Salutira. Crni Komesar se smeje.

    CRNIKOMESAR: Rekao sam oslobodite Starca.

    OFICIR: Razumem.

    Salutira i daqe stoji pred Crnim.

    CRNIKOMESAR: Smesta.

    Oficir po~ne da se pu{i i padne nauznak.

    Komesar se grohotom smeje. Odlazi u dno scene i skida zlatni debelilanac sa velike kugle sa izgledom oka.

    Za~uje se jaka muzika. Crni zakotrqa kuglu. Okrene se Semeli.

    CRNIKOMESAR: Zona je opet `iva. Misli{ li i daqe da se neko mo`e

    suprotstaviti mo}i Crnog?

    SEMELA: Pustio si Disko Igra~a? Mnogo rizikuje{, gospodaru.Tako se lako gubi.

    CRNIKOMESAR: I jedino tako dobija. Sve, ohola `eno. A ti zna{ {ta to

    zna~i.

    SEMELA: (Spu{ta glavu)Znam.

    134 Vladimir \uri} – \ura

  • III SLIKA

    Ban se usporeno uspravqa. Usporeno ma~em zaseca vazduh. Zvuk metalnogodjeka. Ban kao da je udario u ne{to metalno, ispu{ta ma~. Brzo sko~i iponovo ga dohvati. Mrak. Ti{ina. Zvuk sirene. Dva reflektora plavogsvetla se ukqu~e. Ban gleda oko sebe. Zvuk sirene prestaje. Ban korakne ustranu. Zvuk zmije koja sik}e. Ban odsko~i u stranu. U vazduhu ma~emzase~e jednu lutku od sun|era. Iz sun|era pokuqa dim. Reflektori u dnuosvetle zlatnom svetlo{}u dim. Ti{ina. Dim polako okru`uje Bana.Zvuk re`awa neke `ivotiwe. Ban gleda oko sebe. Neke siluete promi~u udimu iza wega. Ban izvu~e pi{toq i opali u maglu. Zvuk re`awa pre-stane. Za~uje se zvuk muve. Ban se skloni iz magle. Reflektori se pogase.Mrak. Za~uju se de~iji glasovi.

    DE^IJIGLASOVI: Maleni, maleni. Do|i nam, Do|i nam.

    Ukqu~i se reflektor sa snopom zlatnog svetla. Snop svetla ide kaBanu.

    De~iji glasovi se me{aju. Snop svetla se pribli`i Banu. On se izmakne.Snop svetla produ`i daqe. Na video ekranu se pojavi slika raznih bojakoje se prelivaju. Za~uje se zvuk muva. Na video ekranu se pojavi slikamnogobrojnih muva koje kidi{u na ekran.

    DE^IJIGLASOVI: Predaj se, do|i nam, do|i nam.

    Stroboskopsko svetlo sa plafona. Ban Strah ~ini usporene pokretekao da se brani od muva koje ga napadaju. Usporeno on padne na zemqu.

    DE^IJIGLASOVI: Bane, Bane, predaj se. Predaj se.

    Stroboskopsko svetlo prestane. Ukqu~e se reflektori sa ru`i~astimsvetlom.

    GLASBAN STRAHA: Ja sam Ban Strah. @elim da se prijavim u vojsku Crvene

    Lige.(Smetwe)Pazite na neprijateqa sa leve strane. Oni koriste neu-tronski top. Pazi.(Smetwe)[titite me. Sad.

    Ban Strah ispali metak u jedan zvu~nik.

    Ban Strah 135

  • GLASKOMANDANTA: Za{to si na svoju ruku izveo taj napad. Svi smo mogli da

    izginemo.

    GLASBAN STRAHA: Nije bilo druge mogu}nosti.

    GLASKOMANDANTA: Zbog ovoga mora{ na sud Crvene Lige.

    GLASBAN STRAHA: Niko mi ovde ne}e suditi. Niko sem mene samog.

    (Smetwe)

    Ban Strah puca u drugi zvu~nik. ^uje se smeh i zujawe muva.

    GLAS SUDIJE: Ti{ina u sudnici. Uvedite optu`enog.

    GLASNEPOZNATOG: Ban Strah je pobegao. Nema ga u kolonadi.

    ^uje se graja. Zvuk bombardovawa. Na video ekranu slika atomske pe-~urke. Ban Strah uperi pi{toq u ekran. Neka sila mu zavr}e ruku. Onokre}e pi{toq ka sebi. Trgne ruku i pi{toq odleti u stranu. BanStrah sko~i na jedan sun|erasti du{ek. Padne na wega.

    DE^IJIGLASOVI: Gotov si, Bane, gotov si.

    Ban poku{ava da ustane sa du{eka. Neka sila ga spre~ava.

    GLAS STARCA: Ne daj se Bane.. Ne daj se snu.

    GLAS DEDEVUKOVI]A: Sinko ne daj da te povuku slike. Pobedi ih Bane.

    Ban uspe da se uspravi na du{eku.

    GLAS SEMELE: ^eka}u te ovde.

    GLASBAN STRAHA: Semela.

    GLAS SEMELE: Volim te. Znam da }e{ pre`iveti. Ti si iznad smrti.Taj rat nije ni{ta za tebe.

    GLASBAN STRAHA: Mo`da, Semela.

    GLAS SEMELE: Sigurno, Bane.(Smetwe)

    Ban ponovo klone na du{ek.

    136 Vladimir \uri} – \ura

  • GLAS STARCA: Ne daj se Bane. Mora{ da ustane{. Mora{.

    Ban jedva ustaje sa du{eka. Zvuk muve. Ban padne na zemqu. Kao da je dobionovu snagu ska~e na noge. Tr~i ka ma~u.

    GLAS STARCA: Tako je Bane. Ne daj se.

    Ban Strah dohvati ma~. Uspravi se. Gleda oko sebe. Nema nikoga. Po|e kastaklenom podijumu. Ban se odjednom sagne. Snop zlatnog svetla bqesneiznad wega. ^uje se zvuk eksplozije. Mrak. Ti{ina. ^uje se zvuk metalnihkoraka. Upali se svetlo zelenih reflektora. Ti{ina. Sa plafona sespu{ta staklena kupola. U woj sedi }elavi starac u belom odelu. BanStrah se uspravi. Kupola se zaustavi malo iznad staklenog podijuma.Pojavi se slika Star~eve glave na video ekranu. Starac otvori prozorkupole.

    STARAC: Tra`io si me Bane.

    BAN STRAH: Ko si ti?

    STARAC: Sirmoa{ni vlasnik ovog napu{tenog disko-kluba hi, hi,hi. Izvini {to sam te malo upla{io hi, hi, hi.

    BAN STRAH: [ta se to de{ava ovde?

    STARAC: O, kako si glup moj dragi Bane. Mnogo si glup. Kako bi jajedan nepokretni starac mogao znati {ta se ovde de{ava.Aha. Mo`da znam na {ta misli{. Znam na {ta misli{. Uovom disko-klubu `ivi Muva Makarije. Mo`da je hteo dadoru~kuje hi, hi, hi. Kad je gladan on ne bira. Je l’ takoMakarije?

    ^uje se zvuk muve. Ban se osvr}e oko sebe.

    BAN STRAH: Poka`i mi ga Star~e, ne vidim ga.

    Starac se zasmeje i uhvati se za stomak.

    STARAC: Ne znam, hi, hi, hi. Pitaj wega da li ho}e da ti se poka`e.Ja sam ga jednom pokazao nekom ~oveku i Makarije ga jepojeo. Bio je mnogo gladan hi, hi, hi. Mnogo gladan.

    BAN STRAH: I ja sam gladan. Ako je on dovoqno veliki, ne bi bilolo{e.

    STARAC: O, pa ti si duhovit. Ko bi to o~ekivao od tebe Bane. Hi,hi, hi.

    BAN STRAH: Dobro Star~e. Nemam vremena da se nadmudrujem s tobom.Moram da idem.

    STARAC: Stvarno, nisam znao. Izvini, {to te ja zadr`avam. Samoti idi. A kuda ide{, ako smem da pitam?

    Ban Strah 137

  • BAN STRAH: Tra`im logor Crnog Komesara. Zarobio mi je `enu.Idam da je oslobodim.

    STARAC: I samo zato `uri{, zbog `ene.

    BAN STRAH: Ta~no. Samo zato, Star~e.

    STARAC: Izvini Bane. Samo se ti ne quti. Ja samo onako, tek dapitam. A {ta }e ti `ena, Bane?

    BAN STRAH: Volim je.

    STARAC: Voli{ `enu, hm. ^udno. Ko bi rekao. A jesi li siguran daje voli{?

    BAN STRAH: Zdravo Star~e. Nemam vremena za pri~u. Ja moram daqe.

    STARAC: Samo ti idi Bane. Sre{}emo se mi jo{. Ima vremena.Duga je ve~nost, hi, hi, hi. Zdravo Bane.

    Ban Strah krene ka izlazu.

    STARAC: Ne na ta vrata. Tu stanuje Makarije. Boqe pro|i iza{anka. Tamo ima jedan otvor. U|i u kuhiwu. Ima sva{taza jelo, hi, hi, hi.

    Ban Strah prilazi izlaznim vratima. Dohvati kvaku. Neka sila gaodbaci unazad. Ban padne. Brzo ustane.

    STARAC: Ne budi tvrdoglav Bane. Makarije }e te izbosti `aokama.Ko }e da te le~i posle. Nisam poneo doktorski pribor.Hi, hi, hi.

    Ban Strah pritr~i pi{toqu na zemqi. Podigne ga brzo. Okre}e se pozemqi nekoliko puta. Uperi pi{toq u Starca.

    STARAC: Hi, hi, Bane, pa ti si mi osve`ewe ve~eri. Ho}e{ da meubije{? Pa ti si divan.

    Ban ustane. Pogleda u pi{toq.

    STARAC: Ima metaka, a ne radi. Apsurdno, zar ne?

    Ban Strah ponovo pri|e podijumu za igrawe.

    BAN STRAH: Dobro, ubedio si me. Osta}u ovde.

    STARAC: Ne, ba{ mo`e{ da ide{.

    BAN STRAH: Odakle zna{ moje ime Star~e?

    STARAC: Mnogo si glup Bane. Svako zna tvoje ime.

    BAN STRAH: Ne izazivaj me. Imam dovoqno iskustva da mogu da pred-postavim ko si ti.

    138 Vladimir \uri} – \ura

  • STARAC: Oho. Evo, sad zna{ ko sam ja. Pa reci mi, to bih i ja voleoda znam.

    BAN STRAH: Ti si ~arobwak.

    STARAC: Kako si to zakqu~io Bane, jo{ malo i po~e}u da teobo`avam.

    BAN STRAH: Ono kroz {ta sam pro{ao nije bila nikakva zona, ve}poqe u kome deluju tvoje ~arolije.

    STARAC: Ne bih se slo`io. Ovaj disko klub je nekada bio sagra|enna grobqu jednog stra{no mo}nog ~arobwaka. Taj ~a-robwak je bio gospodar muva. Vladao je wima dok se jednogdana nije pojavio jedan jo{ mo}niji ~arobwak. Wegovesopstvene muve su ga ubile. Taj jo{ mo}niji ~arobwak jeod svih muva stvorio samo jednu i nazvao je Makarije.

    BAN STRAH: ^emu ~itava ta pri~a? Ti sigurno time `eli{ da mika`e{ da si ti taj jo{ mo}niji ~arobwak i da bi ja tebimorao zbog toga da se klawam. Misli{ da sam nesposoban.Ali se vara{ Star~e. Ti ne zna{ kroz {ta sam svepro{ao.

    STARAC: Nije ta~no Bane. Uop{te nije ta~no. Ja sam ne{to sasvimdrugo.

    Starac pritisne jedno dugme. Za~uje se disko muzika. Na video ekranuspot muzi~ke grupe. Starac iza|e iz kupole. Stane na stakleni podijum.Pogleda Bana. Muzi~ki refren je: “Ja sam {ampion disko igre”. Staracigra u ritmu muzike i peva refren pesme. Ban Strah ga gleda. Pri|ekupoli. Pritisne jedno dugme. Muzika prestane.

    STARAC: O, ko mi je to iskqu~io muziku?

    BAN STRAH: Nemam vremena za igre. Ti sigurno zna{ za{to samdo{ao.

    STARAC: Vidim da }u morati da igram bez muzike.

    Starac igra bez muzike. Peva: “Ja sam {ampion disko muzike”.

    BAN STRAH: ^uje{ li me, Star~e? ^uje{ li me {ta sam rekao?

    STARAC: (Igra)^ujem, ~ujem.

    BAN STRAH: Ka`i sve {to zna{ o meni.

    STARAC: Ne znam ni{ta.

    Ban Strah 139

  • BAN STRAH: Ti mo`da `eli{ da me prevari{. Da ja pomislim kako siti obi~na budala, jedan bedni izlapeli star~i} koji jepodetiwio. Ali se vara{ Star~e. Ja sam odmah shvatio kosi ti. Ti si onaj isti Starac koji me je spasao smrti okome mi je govorila Iris.

    STARAC: Ti si ba{ glup Bane. Ja ti lepo ka`em da sam ja {ampiondisko igra~a. Najboqi sam. Pobedio sam na jednom takmi-~ewu u Kjotu. Jedan Japanac je bio vrlo dobar. Jedva sam gapobedio. Razlike izme|u mene i wega su vidqive. Wegovstil je da }uti i igra samo trzaju}i kukovima. Ovako.(Pokazuje)A moj stil je kitwasto mahawe rukama i pevawe iz svegglasa. Ovako.(Pokazuje)Ja sam {ampion disko igre, jer sam {ampion disko igre.(Prestane da peva)E, da, sad sam se setio. Memorija mi je malo u kvaru. PoredJapanca bio je dobar i jedan Meksikanac, El Ombre. On jeuveo neke novine u disko igru. Igrawe samo ramenima ipevawe bez ispu{tawa glasa. Izvrstan igra~.

    BAN STRAH: Za{to mi sve to pri~a{?

    STARAC: Ne pri~am, igram. Gledaj.(Poka`e mu par koraka)Bane, ho}e{ da proba{ da igra{? Pokaza}u ti nekefinte.

    Starac igra i pevu{i. Ban Strah krene ka izlazu.

    BAN STRAH: Ne sad. Imam pametniji ciq.

    STARAC: Nego kad? Ti }e{ propustiti {ansu da postane{ diskoigra~.

    BAN STRAH: [ta ti je Star~e? Kakav disko, kakve to gluposti pri-~a{?

    STARAC: Ja pri~am? Ne, ja samo igram.(Igra)Ko igra zlo ne misli, je l’ tako, Bane?

    BAN STRAH: Ne zanima me.

    Starac se zanese u igri. ^uje se zvuk zujawa muva. Ban Strah se osvr}eokolo. Starac se naglo zaustavi. Prstom uperi u Bana.

    140 Vladimir \uri} – \ura

  • STARAC: Ti mora{ da postane{ disko igra~. Ose}am da si ti novi{ampion. Mo`da ~ak boqi od mene.

    BAN STRAH: Igre me vi{e ne zanimaju star~e. Pro{ao sam to. Dostami ih je.

    STARAC: Nisu to igre, Bane. Ti to lo{e tuma~i{. To su samo{rafovi velikog sklada u kojima se kre}u oni koji to`ele. Razlike u {rafovima su delovi sre}e. Ako bi ti ija i bilo ko drugi pratio igru, delovi bi se sklapali. Iti bi bio sve i sve bi bilo ti. I ti bi snagom kona~nevere video video svoj disko klub. Sam u wega ulazi{, sam uwemu igra{. A ti igra{ bez glave, igra{ bez oblika, atvoje srce mo`da ceo svemir igra i bez tebe. Kad jednomu|e{ u svoj disko klub vi{e nema ni~ega sem igre, igre,ve~ne igre. Nema{ jo{ mnogo vremena Bane. Poslu{ajsavet starog disko igra~a i po~ni da igra{.

    BAN STRAH: Rekao sam ti da ne `elim da igram.

    STARAC: Siguran si?

    Ban Strah }uti. Starac se nasmeje.

    STARAC: Svako od nas samo to `eli. U svima nama igra je prava iposledwa stanica. A to nisu igre koje ti poznaje{ Bane.Za ovu igru se `rtvuje sve.

    BAN STRAH: Kako to misli{?

    STARAC: Ne mislim ja, ja samo igram.

    BAN STRAH: Za{to onda svi qudi ne igraju?

    STARAC: Qudi? Koji qudi? Duhovi? Muve? @abe? Mnogo misli{Bane, po~ni da igra{. Ti to mo`e{. Spreman si za to.Zaboravi `enu, zaboravi dom i po~ni da igra{.

    BAN STRAH: Ne, ne. Ja odlazim sada. Moja `ena je deo mene. Volim je.Ne `elim da je zaboravim.

    STARAC: Ovo oko mene je moj disko klub. Tu se igra. Mo`e{ do}iuvek da po~ne{ da igra{.

    Starac mu pri|e. Pogleda ga. Pro|e pored wega u kupolu. Sedne u wu.

    STARAC: Mo`e{ uvek da do|e{ ovamo i da po~ne{ da igra{. Samomo`da ja vi{e ne}u igrati tu.

    Kupola sa Starcem se podigne. Za~uje se sna`na disko muzika. Lajt {ouosvetli disko klub. Ban Strah krene ka izlazu. Do|e do wega. Okrene se.Pogleda jo{ jednom u disko klub. Iza|e kroz vrata.

    Ban Strah 141

  • IV SCENADvorana Crne Lige

    CRNIKOMESAR:

    Dragi moji gosti, pre}i}emo na igru koju sam progra-mirao. Pobednik u woj dobija specijalnu nagradu.

    Orguqa{ odsvira muzi~ku temu. Qudi se uskome{aju. Buka. Kroz vrata uprostoriju mirno u|e Ban Strah. Stane me|u strance. Svi gledaju upravcu Crnog Komesara.

    CRNIKOMESAR: Pobednik dobija najlep{u `enu Istoka. Semelu.

    Semela ustane na podijumu-tronu. Stranci aplaudiraju.

    CRNIKOMESAR:

    Ali samo za jednu no}. Semela je kraqica strasti. U wojse nalazi `enska snaga. Ko `eli da je proba, neka se javi.Tok igre }emo svi posmatrati na velikom ekranu.

    Crni Komesar pritiska neku dugmad na svom ku}nom kompjuteru. Odma-kne se i zavali u naslowa~. Na velikom ekranu se pojava slika Semelineglave. Komesar privu~e sebi Semelu. Poqubi je. Crni Komesar ustane.Qubi Semelu na svom podijumu. Semela uvija svoje telo oko wega. Stran-ci aplaudiraju. Naravno, Ban Strah ne aplaudira. Crni Komesar okreneSemelu le|ima ka strancima. Polako joj raskop~ak rajsfe{lus na le|imahaqine. Crni Komesar razmakne delove wene haqine i poka`e strancimawena gola le|a. Semela mirno stoji. Stranci urli~u. Crni Komesarzakop~a Semelinu haqinu. Sedne u fotequ. Uzme mikrofon.

    CRNIKOMESAR: Dakle? @eli li neko da u~estvuje u igri?

    SVISTRANCI: Ja, ja, ja.

    Crni Komesar se nasmeje. Pomiluje Semelu po kosi.

    CRNIKOMESAR: Dobro, znao sam. Po{to `elite ba{ svi, to ne vaqa. Zato

    }u ja morati da biram. Ustvari, Semela }e birati. Oda-bra}e petoricu od svih vas. Jedan po jedan prolazitepreko malog podijuma.

    Stranci krenu u redu preko malog podijuma. Prolaze. Svaki se pokloniSemeli i Crnom Komesaru. Semela poka`e prstom na }elavog tipa sapancir ko{uqom. On se izdvoji iz grupe. Stane sa strane. Semela poka`ena vitkog mladi}a u sakou. On se izdvoji iz grupe. Ona poka`e prstom na~oveka sa pilotskom kacigom i na ~oveka sa traperskom kapom. Oni seizdvoje iz grupe. Stranci prolaze. Posledwi prilazi Ban Strah. Semelavrisne. Crni Komesar je pogleda.

    142 Vladimir \uri} – \ura

  • CRNIKOMESAR: [ta ti je?

    SEMELA: Ni{ta gospodaru, ujeda me muva.

    Semela poka`e na Bana. Ban Strah se izdvoji iz grupe. Crni Komesar senasmeje. Petorica izabranih stoje ispred wega i Semele.

    CRNIKOMESAR: Sad po~iwemo sa igrom. Samo jo{ ne{to. Ovo je igra u

    kojoj pobednik dobija sve. Zauzvrat, igubi}e glavu, ha,ha, ha. Velika je po~ast igrati za lepotu ovakve `ene.Zbog we vredi izgubiti glavu, zar ne, ha, ha, ha. Sadapri|ite velikom kompjuteru. Igra se sastoji u slede-}em: Programira}ete sopstvene zahteve za Semelu. Va-`an je na~in, stil. Wena slika na ekranu odgovori}e nasvaki zahtev. Pozitivan odgovor je znak wene naklo-nosti. Svaki od vas ima minut vremena za program.Sada izvolite. Pri|ite kompjuteru. Neka igra po~ne.

    Kompjuteru prvi pri|e ~ovek u pancir ko{uqi. Brzo pritiska dugmad. Ukupolama za lebdewe neki stranci u`ivaju u bezvazdu{nom prostoru iposmatraju igru. Atmosfera je sli~na atmosferi na po~etku. ]elavitip zavr{i program i odmakne se od kompjutera. Qudi se umire. Naekranu pored Semeline glave se ispi{u slova. Glas kompjutera izgovaratekst.

    GLASKOMPJUTERA: Da li voli{ }elave momke sa vatrenim jezikom?

    Semelina glava na velikom video ekranu se namr{ti.

    GLASKOMPJUTERA: Negativno, negativno, negativno.

    Dva vojnika Crne Lige pritr~e }elavom tipu. Uhvate ga i odvla~e. On seopire.

    CRNIKOMESAR: Ha, ha, ha. Neka slede}i po~ne.

    Malo oklevaju}i kompjuteru pri|e vitak mladi} u sakou. Pritiskadugmad. Ponovo ista atmosfera. Ban Strah pogleda u Semelu. Ona gledau video ekran. Ban Strah gleda oko sebe. Mladi} zavr{ava program. Svise umire. Ispisuju se nova slova na ekranu.

    GLASKOMPJUTERA: Va{a lepota je pravi izazov za de~ake kao {to sam ja.

    Semelina glava na ekranu se nasme{i.

    Ban Strah 143

  • GLASKOMPJUTERA: Negativno, negativno, negativno.

    Dva vojnika prilaze mladi}u. On potr~i me|u gomilu stranaca. Padneme|u `ene da uzdahne. One ga qube. Dva vojnika ga dohvate za kosu.Stranci se smeju. Mladi} pla~e. Crni Komesar se uhvati za stomak odsmeha.

    CRNIKOMESAR: Ha, ha. Mo`da ovde ne}e ni biti pobednika. Hajde

    momci, zar ovde ne}e biti pobednika, zar da ovakvalepota vene?

    Pomiluje Semelu po kosi. Ona se mazi oko wegove ruke.

    CRNIKOMESAR: Slede}i.

    Kompjuteru pri|e ~ovek sa pilotskom kacigom. Pritiska dugmad. Istaatmosrfera. Zavr{i program. Ispisuju se neka slova na ekranu.

    GLASKOMPJUTERA: Ja sam Mondi. Leti sa mnom.

    Selenina glava na ekranu otvori {iroko usta. Zatvori ih.

    GLASKOMPJUTERA: Negativno, negativno, negativno.

    ^ovek sa pilotskom kacigom odjednom izvla~i pi{toq. Uperi ga uCrnog Komesara. Crni Komesar ustane. Gleda u o~i ~oveka sa pilotskomkacigom. ^ovek sa pilotskom kacigom ispusti pi{toq. Jauknu i uhvatise za glavu. Dva vojnika Crne Lige ispale rafal metaka u wega. ^ovek sapilotskom kacigom padne mrtav. Vojnici mu pritr~e. Odvla~e ga. CrniKomesar sedne ponovo u fotequ. Smeje se. Zagrli Semelu. Ona se smeje. Ondohvati mikrofon. Stranci mu aplaudiraju.

    CRNIKOMESAR: Hvala, hvala. @ao mi je ove velike budale koja ne poznaje

    mo} Crnog. Usudio se da se bori sa mnom. Neverovatno, ha,ha. Mali pilot protiv velikog Crnog Komesara. Ali dane zaboravimo igru. Slede}i.

    Kompjuteru pri|e ~ovek sa kapom od dabrovog krzna. Krupniji od osta-lih. Pritiska dugmi}e. Qudi su sad mirni i posmatraju nemo igru. Duhtakmi~ewa je uspostavqen. Traper se odmakne od kompjutera. Pogleda uekran. Na ekranu se ispisuju slova.

    GLASKOMPJUTERA: Traperi su sna`ni, traperi su ne`ni. Probaj ih.

    144 Vladimir \uri} – \ura

  • Semelina glava na ekranu razmi{qa. Me|u qudima kome{awe. Ban Strahpopravqa ko`ne nadlaktice. Posle izvesnog vremena se za~uje glas izkompjutera.

    GLASKOMPJUTERA: Negativno, negativno, negativno.

    Traper baci kapu na zemqu. Pri|u mu dva vojnika Crne Lige. Upere pu{keu wega. Traper odlazi, vojnici ga prate. Crni Komesar se sagne. QubiSemelu. Grubo je hvata za grudi. Ponovo se zavali u naslowa~. Uhvatimikrofon.

    CRNIKOMESAR: Stran~e, ima{ posledwu priliku. Mo`da }e{ ti uspeti

    da no}as u`iva{ u ~arima Semele. Iskoristi svoju {an-su. A mo`da ovde ne}e biti pobednika. Mo`da, ha, ha, ha.Izvoli stran~e. Kreni.

    Ban Strah pogleda Crnog Komesara. Pri|e kompjuteru. Popravqa ko`nenadlaktice. Svi ga gledaju. Ti{ina. Semela odjednom ustane. Crni Ko-mesar je pogleda. Ban Strah pritiska dugmi}e na kompjuteru sa lako}omi precizno{}u kakvom to rade samo istinski majstori.

    SEMELA: Bane. To si ti Bane.

    Ban Strah se ne osvr}e. Pritiska dugmad. Slika Semele na ekranunestane. Crni Komesar sko~i na noge.

    CRNIKOMESAR: Ko je on?

    Semela vri{ti. Zvuk zujawa sa zvu~nika. Stranci, vojnici i `ene seuhvate za glave. Vri{te iz sveg glasa. Me|u qudima zavlada neverovatnapanika. Neki od flipera eksplodira. Ban Strah se okre}e od kompju-tera. Pogleda Crnog Komesara, koji se pumpa vazduhom kao balon. Qudibe`e kroz vrata. Zvuk zujawa se maksimalno poja~ava. Ban Strah puca izpi{toqa u vojnike Crne Lige. Neki qudi ~ine besmislene pokrete kaoda su poludeli i padaju na zemqu trzani nekom neobja{wivom silom.Crni Komesar sko~i na podijum. Semela se onesvesti. Ispod poda gruvaneka sila koja `eli da se oslobodi. Crni Komesar podigne ruku i prstomuperi u Bana. Ban se zanese u stranu. Pi{toq mu ispadne i odleti.Padne daleko od wega. Pod se i daqe trese. Svi qudi su ili pobegli ilile`e mrtvi. Ban Strah tr~i ka Semeli. Ispred we kao da postojinekakav zid. On se zaustavqa. Crni Komesar prilazi velikom kom-pjuteru. Pritisne neko dugme. Zvuk zujawa prestane. Sile ispod podavi{e ne tutwe. Crni Komesar pogleda Bana.

    CRNIKOMESAR: Zar se ja ovde borim sa avetima?

    BAN STRAH: Tra`io si pobednika.

    Ban Strah 145

  • CRNIKOMESAR: Najzad malo prave borbe. Dugo nisam mogao da na|em

    dostojnog protivnika. Slu{ao sam mnogo o tebi. ^im siu{ao ovde znao sam da je predamnom veliki Ban Strah.Semela nije odmah bila sigurna. Nije ona kriva.

    BAN STRAH: Sigurno zna{ za{to sam do{ao.

    CRNIKOMESAR: Znam. Do{ao si da me ubije{.

    BAN STRAH: Do{ao sam po ono {to mi pripada.

    CRNIKOMESAR: Pazi da ne izgubi{ i ono {to ima{.

    BAN STRAH: Bori}emo se za to.

    CRNIKOMESAR: Dobro, pa neka borba po~ne. Dozvoli da ti predstavim

    svog demona.

    Ban Strah gleda Crnog Komesara. Crni Komesar se naglo sagne i staviobe ruke iznad glave.

    CRNIKOMESAR: Demon Crnog, najja~i demon mraka }e uskoro do}i. Ne}u

    ti re}i wegovo ime. Samo treba da zna{ da je on moj otac.

    Svetla u prostoriji po~nu da trepere. Na vratima udara neka sila.Crni Komesar se smeje. Ban Strah izvu~e svoj ma~.

    BAN STRAH: Pre nego {to on do|e wegov sin }e se ve} nalaziti kodwega.

    Semela se podigne. Sko~i na le|a Bana. Grize ga za vrat. Ban Strahzajedno sa wom pada na zemqu. Crni Komesar mu pritr~ava. Dohvati ma~koji je Ban Strah ispustio. Nepoznata sila gruva `estoko u vrata. ^ujuse krici `ivotiwa. Crni Komesar podigne ma~ da ubije Bana. Ban seizmakne zajedno sa Semelom na le|ima. Crni Komesar proma{i. Bandohvati Semelu za kosu i odbaci je od sebe.

    CRNIKOMESAR: Ja vladam wom. Ti nema{ tu mo}. ^uje{ kako udara u

    vrata. Mo} Crnog je ogromna. Bi}e{ zarobqen. Predaj seBane. Predaj se i oprosti}u ti. Vladaj uz mene na ~eluCrne Lige. Vrati}u ti Semelu.

    Ban Strah se uspravi. Pogleda Crnog Komesara.

    CRNIKOMESAR: Vi{e nema vremena. On dolazi. ^ujem ga.

    146 Vladimir \uri} – \ura

  • ^uju se te{ki metalni koraci negde spoqa. Re`awe i `ivotiwski dahiza vrata. Ban Strah se okrene ka vratima. Semela pritr~i CrnomKomesaru i klekne pored wegovih nogu. Crni Komesar podigne ruke ira{iri ih.

    CRNIKOMESAR: O, moj svemogu}i o~e, uni{ti svojom silom ~oveka koji ne

    veruje u tebe, koji je uni{tio mnogo tvojih crnih vitezo-va, koji `eli i mene da uni{ti. Sve je spremno za tvojulazak.

    Iza vrata ti{ina. Polako u prostoriju ispod vrata ulazi crni dim.Naglo se sa zvu~nika za~uje disko muzika. Rika iza vrata i zvuk metalnihkoraka koji se udaqi. Crni dim se razi|e. Disko muzika prestane.

    CRNIKOMESAR: Nemogu}e. O~e. Vrati se, vrati se. Za{to odlazi{?

    BAN STRAH: Mo`da mu ne prija disko muzika.

    Ban Strah krene ka Crnom Komesaru. Prilazi mu.

    CRNIKOMESAR: Ne prilazi, ubi}u te.

    Crni Komesar zamahne ma~em. Ban se izmakne. Uhvati za ruku CrnogKomesara. Oboje padnu na zemqu. Semela ih posmatra.

    CRNIKOMESAR: Semela {ta ~eka{, uzmi ma~ i udri ga. Do{ao je da ubije i

    mene i tebe. Nikad ti ne}e oprostiti to {to si bila samnom. Udri ga, {ta ~eka{.

    Semela podigne ma~ od jednog mrtvog stranca. Pri|e im. Poku{a daudari Bana. Ban se izmakne i blokira udarac ma~em koji dr`e on i CrniKomesar. Semela se izmakne i ponovo podigne ma~ uvis.

    BAN STRAH: Semela.

    Semela se zaustavi. Ban stegne ruku Crnom Komesaru. Crni Komesarvrisne. Ban Strah mu naglim pokretom zarije ma~. Ban Strah izvu~e ma~i sko~i na noge. Crni Komesar ga gleda.

    CRNIKOMESAR: Ubio si me.

    BAN STRAH: Da.

    CRNIKOMESAR: Mene Crnog Kome...

    Crni Komesar padne mrtav. Ban Strah krene ka Semeli. Ona jo{ uvekdr`i uspravqen ma~.

    SEMELA: Ne prilazi mi. Ubi}u te. Ili ti ubi mene ili }u ja tebe.

    Ban Strah 147

  • Ban Strah joj polako prilazi. Semela ste`e ma~.

    SEMELA: Ne prilazi Bane, molim te. Ubi me.

    Ban Strah ispred we. Semela zapla~e.

    SEMELA: Ubi me.

    Ona ispu{ta ma~. Ma~ padne na zemqu. Ban Strah je rukom dohvati zastruk. Privu~e je sebi. Poqubi je. Ona ga obrgli. Jeca i qubi ga.

    SEMELA: Bane. Bane moj. Tako dugo sam te ~ekala.

    Sa zvu~nika se ponovo za~uje disko muzika. Samo na trenutak i ubrzoprestane. Ban Strah se osvrne po prostoriji. Semela ga gleda. On jeuhvati za mi{icu ~vrsto. Gleda je.

    SEMELA: Ubi me ako `eli{.

    BAN STRAH: Suvi{e si lepa da bi umrla.

    SEMELA: Volim te Bane. Uvek sam samo tebe volela.

    Ban Strah je pusti. Stavi ma~ u korice. Semela ga gleda.

    BAN STRAH: Sada odlazim.

    SEMELA: Ja ne mogu bez tebe.

    BAN STRAH: Onda idi kod svog oca i ~ekaj me tamo. Reci mu da sam tioprostio i da sam rekao da ti ni dlaka sa glave ne smefaliti. Tamo me ~ekaj.

    SEMELA: Dokle Bane, dokle da te ~ekam.

    BAN STRAH: Dok se ne vratim iz rata.

    SEMELA: Ali vratio si se.

    BAN STRAH: Ne, Semela, rat jo{ uvek traje. Trebaju mu samo pravidisko igra~i.

    Ban Strah je poqubi. Odmakne se.

    BAN STRAH: I ne sumwaj u moju qubav.

    Ban Strah se okrene i ode ka izlazu. Semela stoji i gleda ga. Ban Strahizlazi koracima u kojima nije te{ko poznati novog {ampiona.

    Tako jedan istinski {ampion odlazi da se pridru`i onim nepoznatimigra~ima bez pravila koje }e uvek ~ekati one `ene koje u dubini svog srcaznaju da svi ti igra~i negde daleko igraju i zbog wih.

    Svetla se polako gase. Semela ostaje na sceni prepunoj ostataka neka-da{weg sveta o kome vi{e ne govore ni mrtvi, ni `ivi. I niko sasigurno{}u ne mo`e znati da li je Ban Strah ~itavo to vreme bio `iv,ili mrtav. Niko, pa ~ak ni on sam.

    KRAJ

    148 Vladimir \uri} – \ura

    /ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /DownsampleGrayImages true /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 300 /GrayImageDepth -1 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /DCTEncode /AutoFilterGrayImages true /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayImageDict > /JPEG2000GrayACSImageDict > /JPEG2000GrayImageDict > /AntiAliasMonoImages false /DownsampleMonoImages true /MonoImageDownsampleType /Bicubic /MonoImageResolution 1200 /MonoImageDepth -1 /MonoImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeMonoImages true /MonoImageFilter /CCITTFaxEncode /MonoImageDict > /AllowPSXObjects false /PDFX1aCheck false /PDFX3Check false /PDFXCompliantPDFOnly false /PDFXNoTrimBoxError true /PDFXTrimBoxToMediaBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXSetBleedBoxToMediaBox true /PDFXBleedBoxToTrimBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXOutputIntentProfile () /PDFXOutputCondition () /PDFXRegistryName (http://www.color.org) /PDFXTrapped /Unknown

    /Description >>> setdistillerparams> setpagedevice