NASTANAK MODERNOG ŠPORTA:Rukomet

OLIMPIJSKE LEGENDE:Damir Šolman

OLIMPIJSKE NADE:Martin Marković

BAKU 2015:Prve Europske Igre

Broj 55 / lipanj 2015.

ISSN 1331-9523

11 naših medalja na prvim Europskim igrama

Baku 2015.

Brže, više, jačeuz Crodux MaxPower.Najbolji biraju najbolje.

www.crodux-derivati.hr

Olimp 4

Sadržaj

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA:RukometRukomet

OLIMPIJSKE LEGENDE:Damir ŠolmanDamir ŠolmanDamir Šolman

OLIMPIJSKE NADE:Martin MarkovićMartin Marković

BAKU 2015:Prve Europske IgrePrve Europske IgrePrve Europske Igre

Broj 55 / lipanj 2015.

ISSN 1331-9523

11 naših medalja na prvim Europskim igrama

Baku 2015.

Prve Europske igre11 naših medalja

Olimpijske legendeDamir Šolman

MOOStoljeće olimpijske metropole

Olimpijske nadeMartin Marković

Društvo i športMa kakva vojska, mladima treba športa!

PrilogPovijest hrvatskog športa

Nastanak modernog športaRukomet

Znanost i športŠport športašima?

n i ortDizačica utega iz umjetničkog svijeta

8 29

12 42

16 46

5020

24

Ana

Len

ard,

Maš

a M

arti

novi

ć

i Jel

ena

Kova

čevi

ć Fo

togr

afi ja

: Den

is L

ugar

ić

Za nakladnika:

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Glavni urednik:

Ante Drpić

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Produkcija:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

Olimp 5

Športska terminologijaSnaga i šport

InternetPortal svih naših reprezentacija

Športska publicistika“Povijest delničkog sporta”

Od Olimpa do OlimpaObljetnice (1995. - 2015.)

56

58

60

52

bio sam nazočan ceremoniji otvaranja prvih kontinentalnih, Europskih igara u Bakuu. Sve, baš sve bilo je na organizacijskoj razini Olimpijskih igara. Međunarodni olimpijski odbor, ali prije svega, Europski olimpijski odbori i organizator, Azerbejdžan i grad Baku, mogu biti istinski ponosni na sve urađeno. Smještaj športaša, objekti, prijevoz, sve je bilo besprijekorno napravljeno, tako da će organizator sljedećih Igara imati problem dostići takvu uistinu visoku razinu organizacije.Siguran sam da će Igre u budućnosti biti prihvaćene kao najvažnije kontinentalno natjecanje europskih športaša i da će međunarodni športski savezi ubuduće modelirati svoje sustave natjecanja na način da Europske igre budu ili kriterij ili jedan od kriterija za odlazak na nadolazeće Olimpijske igre. U tom bi slučaju ovo natjecanje bilo pravo stjecište svih najboljih i najkvalitetnijih športaša koje Europa ima.Sa osvojenih 11 medalja naši su športaši, po ne znam koji put, pokazali da šport za našu zemlju ima golemi promotivni karakter, dok se s druge strane pokazuje da rezultati hrvatskih športaša nažalost nisu adekvatno ni � nancijski niti medijski valorizirani. I da nije bilo Sportske televizije, naša javnost gotovo da ne bi ni znala da se „tamo negdje“ održavaju prve kontinentalne igre. I dok se ljudi fokusiraju na prošlost, hrvatski športaši (ponovo) pišu lijepe stranice hrvatske športske budućnosti.Naši mladi športaši pripremaju se za odlazak na Europski festival športske mladeži koji se potkraj srpnja održava u Tbilisiju (Gruzija). Želimo im sretan put i očekujemo da će ta priredba, osim svog športskog, natjecateljskog karaktera, imati i onaj edukativni. Svim športašima i ljubiteljima športa želim toplo ljeto i zasluženi odmor, a jesen će ponovo biti i te kako zanimljiva i puna novih športskih događanja u kojima će naši predstavnici, siguran sam , osvajati nova odličja širom svijeta.

I was present at the opening ceremony of the � rst continental, European Games in Baku. Everything, really everything was at the organizational level of the Olympic Games. � e International Olympic Committee and - above all - the European Olympic Committees and the organizer, Azerbaijan and the city of Baku, can be truly proud of everything that was done. Accommodation of athletes, facilities, transportation, everything was perfect, so that the organizer of the following Games will have great di� culties to achieve such a high level of organization.I am sure that in the future the Games will be accepted as the most important continental competition of European athletes and that the international sports federations will shape – from now on - their systems of competition in such a way that makes the European games either a criterion or one of the criteria for participation at the upcoming Olympic Games. In that case, this competition would be a true, central junction of all the best and highest quality athletes from Europe.With 11 won medals our athletes have shown, for I do not know which time now, largely promotes our country, showing – on the other hand - that the results of Croatian athletes are, unfortunately, not adequately appreciated, neither � nancially nor by the media. And if there were no Sportska televizija (Sports television), our public would not even know that the � rst continental games are being held "out there". And while people focus on the past, Croatian athletes are writing, once again, the beautiful pages of the Croatian sports future.Our young athletes are preparing for participation at the European Youth Olympic Festival that will be held at the end of July in Tbilisi (Georgia). We wish them a safe journey and we expect that this event, in addition to the sports, competitive character, will also be of the educational one.All athletes and sports fans want a warm summer and a well-deserved vacation, and the fall will again be and how interesting and full of new sports events in which our representatives, we are sure to win new awards worldwide.

Poštovani čitatelju,

Dear Reader,

 Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.

Prijevod:N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb

Tisak: Denona d.o.o.Marina Getaldića 110 000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

Olimp je časopis

Hrvatskog olimpijskog

odbora.

Neka Croatia Airlines bude vaša početna adresa za putovanja.

Na web stranicama Croatia Airlinesa www.croatiaairlines.hr u bilo koje

doba dana možete kupiti svoju zrakoplovnu kartu.

Iskoristite pogodnost jednostavne i povoljne kupnje, samo odaberite svoju

destinaciju i otputujte!

072 500 505, +385 1 6676 555 croatiaairl ines.hr

Lagano do

željenog odredišta!

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

olimp.pdf 1 18/03/15 13:41

Prevencija je pola zdravlja

Vaša zdrava odluka

Zagreb I tel. 01/46 93 111 I info@poliklinika-aviva.hr I www.poliklinika-aviva.hr

NEMETOVA 2

I. Europske igre

Sve je bilo sjajno u Bakuu

Iva Radoš i Vedran Golec (taekwondo)

Ana Lenard (karate) Dominik Etlinger (hrvanje)

9 Olimp

Premda je izbor Bakua za organizatora Europskih igara izazvao mnoge sumnje,

avni ra r a ana io a an o aćin rvo i an a kontin nta ni igara. Bez ikakvih dvojbi, organizacija natjecanja, smještaj športaša i športski objekti bili su na vrhunskoj razini. Grad vjetra u zemlji vatre pokazao je tako vi t n a o o o ar k oć n o i vo ro ki i ntit t a i i o o -

nost organizacije velike multišportske priredbe. o aćin o io ni o va a a or ani a i nat an a a ta i a ort k

o kt orta i tr n ri no ni i i novinari vi i i it kako a ovo ni to i i ni no ra o r v ć o ina a vo i ova ro kt na a io r nik rvat ko olimpijskog odbora Zlatko Mateša.

ak ana n i ik novo ai a v iko ra i i ta a a i io n t ri ti k ar i-t kton k ro kt ako r a an r t no i an ka i it ka a ri tko

o vi ti n ko no i a ani ivo ri i titi ro n k n a to o i n r toran tik na avni i i a n r ki i na a ini kako o at tvo na

vako korak M ti na ri ri i ra a vi ivo i r o i ak o vi k ori o ta i a ko ni ti k r iro a tvo i ov t ko ao tav tino rko

gomili petrodolara, gotovo 40% stanovništva i dalje je siromašno.

i oto ra

Grad vjetra u zemlji vatre pokazao je svijetu ne samo gospodarsku

oć n o i vo europski identitet, ali i sposobnost organizacije velike multišportske priredbe. Naši športaši sa 11 medalja ispunili

o kivan a

Ma a Martinović karat na ova vić karat rva n tran

Petar Gorša (streljaštvo) Josip Bepo Filipi (boks)

Multipower HOO oglas dim.205x145mm.ai 1 24.6.2015. 17:59:05

Olimp 10

Premda službene brojke nisu objav-ljene, nagađa se kako je proračun EI bio veći od četiri milijarde dolara. Samo na izgradnju športskih objekata i drugu infrastrukturu potrošeno je više od milijardu dolara.

Na EI je sudjelovalo oko 6000 športaša iz 50 zemalja koji su se na-tjecali u 24 športa. Za devet športova (stolni tenis, streljaštvo, taekwondo, triatlon, biciklizam, odbojka na pijesku, odbojka, judo, streličarstvo) bile su to i kvalifi kacije za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine. U stolnom tenisu, triatlonu i streljaštvu pobjednici su direktno vadili kvote za Rio, dok su u ostalih šest športova plasmani na EI do-nosili određeni broj bodova za ljestvice. U plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i sinkroniziranom plivanju nastupili su športaši mlađi od 18 godina, dok su u atletici održati ekipna natjecanja.

Koliko su Europske igre bile jako natjecanje, možda najbolje oslikava podatak kako je u Bakuu nastupilo 150 osvajača olimpijskih odličja, te gotovo 200 svjetskih prvaka u svojim disciplinama. Hrvatske boje na igrama branilo 106 je športaša u 18 športova.

Stjegonoša na svečanosti otvaranja bila je Snježana Pejčić, osvajačica brončane medalje na Olimpijskim igrama u Pekin-gu 2008. u streljaštvu, dok je ta čast na zatvaranju EI pripala boksaču Josipu Bepu Filipiju, osvajaču bronce u katego-riji do 91 kg.

EI su obilježili ruski športaši koji su osvojili čak 164 medalje pri čemu 79 zlata. Rusi su osvojili više zlata nego iduće četiri zemlje na ljestvici zajedno (Azerbajdžan, Velika Britanija, Njemač-ka, Francuska)! Hrvatska se smjestila u sredinu osvajača odličja s jednim zlatom, četiri srebra i šest bronci. Zani-

Mateša zadovoljan“Zadovoljan sam rezultatima na-ših športaša posebice u karateu, taekwondou, boksu, streljaštvu i plivanju. Za mene su ipak najugod-ni i n na n na i a i iva i Osvojili su jednu medalju i ostva-ri i ni a a ni r tata o a i

na nova n ra i a iva a ko a ostvaruje vrijedne rezultate što je ohrabrenje za OI u Tokiju“, kazao je Mateša.

o nat o aćinNakon što se Nizozemska povukla o ni o nato i o aćina r

gih Europskih igara 2019. godine. a o i o r ovor r i

kan i ati a t ra ova o i prvo izdanje, a sada smo dobili i dva nova kan i ata ćno t ni

ro na na a io rvi ov k Europskih olimpijskih odbora (EOC) Patrick Hickey.

I. Europske igre

n r a ir ić r ki biciklizam) i Tan Ruiwu (stolni tenis)

11 Olimp

mljivo, od naših 11 medalja čak devet je osvojeno u borilačkim športovima (taekwondo – 4, karate – 3, boks - 1, hrvanje - 1) te po jedna u streljaštvu i plivanju.

Najuspješnija hrvatska športašica bila je karatistica Maša Martinović koja je osvojila zlato u kategoriji iznad 68 ki-lograma. Martinović je na putu do zlata bila impresivna i u pet borbi je ostvarila pet sigurnih pobjeda. Maša je u ožujku debitirala na europskom prvenstvu u pojedinačnoj konkutrenciji i odmah stigla do zlata; sada je, eto, debitirala i na Europskim igrama i ponovo slavila...

- Super sam debitantica! Puno i naporno sam se pripremala za EI i sve se isplatilo - kazala je ova zaposlena magistra farmacije, što iziskuje dosta odricanja. Slobodnog vremena gotovo da i nema:

- Drugi ljudi u karateu su profesional-ci, dok ja imam posao...

Njezina kolegica Jelena Kovačević osvojila je srebro u kategoriji do 55 kilograma upisavši se u povijest kao

High rankings for the � rst European Games

As a � nal conclusion, we can say that the � rst European Games held in June in Baku can truly get a high ranking. Without any doubt, the organization of competitions, accommodation of athletes and sports facilities were at the highest level. What a strong event were the European Games in terms of sports is perhaps best illustrated by the fact that in Baku there were 150 Olympic medal winners and nearly 200 world champions in their disciplines.Croatia was represented by 106 athletes in 18 sports. We have won 11 medals, one gold, four silver and six bronze-quite satisfying. Even nine medals were won in martial arts (taekwondo - 4, karate - 3, boxing - 1, wrestling - 1) besides those in shooting and swimming. It is interesting that Croatian athletes have won even six fourth places!� e only golden medal was won by the karateist Maša Martinović in the category women's +68kg kumite. On the path towards gold she was really impressive, achieving � ve � rm victories in � ve � ghts. (Denis Lugarić)

Najuspješnija hrvatska športašica bila je karatistica Maša Martinović koja je osvojila zlato u kategoriji iznad 68 kilograma. Na putu do zlata bila je impresivna i u pet borbi je ostvarila pet sigurnih pobjeda

prva hrvatska osvajačica odličja na pre-mijernim europskim igrama.

- Na Europskim igrama u Bakuu osvo-jila sam prvu medalju za Hrvatsku, a posljednju u svojoj karijeri.

Ovo je bilo zadnje natjecanje na kojem sam nastupila. Imam 30 godina i ovo je lijep kraj moje karijere - kazala je Kova-čević.

Srebro je osvojila i taekwondašica Ana Zaninović u kategoriji do 57 kilograma. Ana je ove godine osvojila i broncu na svjetskom prvenstvu u ruskom Čeljabin-sku. U Bakuu je stigla do svoje već sed-me medalje s velikih natjecanja.

U Bakuu je do uspjeha karijere sti-gao strijelac Petar Gorša koji je osvojio srebro u disciplini trostav. Nažalost, Petru drugo mjesto nije bilo dovoljno za osvajanje kvote za olimpijske igre u Riju... Drugo mjesto osvojio je i mladi plivač Nikola Obrovac na 50 m prsno. Njegovo je to drugo veliko odličje nakon zlatne medalje osvojene prošle godine na Olimpijskim igrama mladih u kineskom Nanjingu.

- Umalo nisam došao na EI. Prije mje-sec dana dobio sam vodene kozice. Goto-vo sam odustao od nastupa, no ipak sam došao i osvojio srebro sa gotovo svojim najboljim rezultatom - kazao je Nikola koji je 18. lipnja proslavio 17. rođendan.

Brončane medalje osvojili su Ana Lenard (karate, -61 kg), Lucija Zani-nović (taekwondo, -49kg), Iva Radoš (taekwondo, +67kg), Dominik Etlinger (hrvanje, 71kg), Vedran Golec (taekwon-do, +80kg) i Josip Bepo Filipi (boks, -91 kg).

Zanimljivo, hrvatski sportaši s u osvojili i čak šest „drvenih medalja’“, kako se često znaju nazivati četvrta mjesta...

na i i a aninović ta k on o Nikola Obrovac (plivanje)

Olimp 12

13 Olimp

Damir Šolman osvajač je olimpijskih medalja i svjet-ski prvak, a nadasve je bio - gospodin ispod koševa.

Rekorder je po broju koševa Jugoplasti-ke, današnjeg KK Splita sa 5783 koša, ponajbolja europska “trojka” sedam-desetih godina prošlog stoljeća. Bio je najbolji krilni igrač “žutih” sa Gripa, sve do pojave Tonija Kukoča. Damir Šolman danas živi u Splitu i bavi se privatnim biznisom; daleko je od središta košar-kaških zbivanja.

- O košarci tek pomalo razgovaram s prijateljima na jutarnjoj kavi i to je sve. Daleko iza mene su ostala ta prošla lijepa vremena... - iskreno je na startu našeg razgovora rekao Šolman.

Prijelomni trenutak njegove karijere zbio se 1966. godine prelaskom iz Za-greba u Split. “Košarkaški Vukas”, kako su ga nazivali iz zagrebačke je Mladosti sa 18 godina stigao na Gripe. Odšteta? Nekoliko lopti. Tako se radilo sredinom šezdesetih...

Veliki talent brzo je sazrio u pravog igrača, reprezentativca dapa-če. Sa nepunih 20 već je imao olimpij-sko srebro!

- U Meksiku 1968. stigli smo do fi na-la u kojem su bili bolji Amerikanci. Iako nisu igrali sa profesionalcima, u mom-čadi su imali igrače koji su predstavljali najveću perspektivu NBA košarke. Na Olimpijske igre su u to doba redovito dovodili momčad formiranu od košar-kaša koji su već imali potpisane pred-ugovore sa NBA momčadima. Nitko se stoga na OI nije ni izbliza mogao su-

prostaviti SAD-u. Za Amerikance Olim-pijske igre bile su posebno, jako važno natjecanje. Drukčije i bitnije od svega ostalog. Recimo, na svjetska prvenstva ipak su slali slabiju momčad... - ispričao je Šolman prisjećajući se kraja 60-ih, dodajući usput kako mu se čini kao da su se te Igre jučer dogodile.

Dvije godine nakon Meksika stigao je sa reprezentacijom Jugoslavije do svjetskog zlata. U Ljubljani se 1970. okitio naslovom svjetskog prvaka. Bila je to generacija Ćosića, Tvrdića, Pleća-ša...

- Nismo bili pod imperativom osva-janja prvog mjesta, ali s druge strane, gdje ćeš napraviti taj veliki rezultat ako ne na svom parketu, pred svojim navi-jačima. Zlato iz Ljubljane promijenilo je ukupni odnos prema košarci u cijeloj državi. Košarka je ušla u sve domove, dobila status nacionalnog športa, a subotnji termin izravnog TV prijenosa u 17,00 sati postao je sinonim za ko-šarku.

Svjetsko zlato iz Ljubljane ovjeko-vječeno je ove godine i na fi lmskom platnu. Ali, Damir Šolman nije pogledao fi lm. Pitamo ga kako to?

- Pozivan sam na obje premijere, beogradsku i zagrebačku, ali tad jed-nostavno nisam bio u mogućnosti doći na te prve projekcije. Kada se fi lm “Bit ćemo prvaci svijeta” pojavio u splitskim kinima, ponovno nisam otišao. Eh, tu je razlog malo drukčiji: nekako sam strahovao da ne budem sam u kinu, da spoznam da to ljude više uopće ne zanima... Ali, rečeno je da se snima serija, da će u toj seriji sami košarkaši

biti više zastupljeni. Uglavnom, siguran sam da će biti prilike da pogledam i fi lm i seriju.

U kratkom pregledu karijere, od zlat-nog SP-a u Ljubljani 1970. i srebrnog SP-a u Portoriku 1974., smjestilo se još jedno srebrno odličje s Olimpijskih igara. U Montrealu 1976. dogodila se slična priča kao i u Meksiku.

- Opet srebro, opet Amerikanci! Treba li ponoviti da su bili bili kudika-mo najbolji, najjači. Ali mi smo se mogli pohvaliti da smo prvi poslije Amerika-naca. Znači najbolji na Igrama ostatka svijeta...

Dva srebra sa Olimpijskih igara, zlato i srebro sa Svjetskog prvenstva - ono

Olimpijske legende: Damir Šolman

Gospodin ispod koševa

i

Rođeni Zagrepčanin već je kao osamnaestogodišnjak stigao iz “Mladosti” u “Jugoplastiku”. Ubrzo je postao reprezentativac osvojivši u karijeri čak sedam velikih odličja (dva olimpijska, dva svjetska i tri europska)

Sedam velikih o i a

a ir o an ro n r na 1949. u Zagrebu. Bio je dugogo-dišnji reprezentativac Jugosla-vije, igrao je na krilnoj poziciji.

va a vi r rni alja sa Olimpijskih igara - 1968. u M k ik i Montr a Ima i zlatnu medalju sa SP

ani i r rn a ortorik a ro

skih prvenstava ima dva zlata i t no r ro

(1969.). Ukupno sedam velikih r r ntativni o i a a v ći io k k kari r nastupao je za Jugoplastiku (današnji KK Split), s kojom je osvojio dva nacionalna prven-tva tiri k a

t a ivo a oraća a o

lji je strijelac u povijesti split-ko k a a ko va

U karijeri je osim u Jugoplastici igrao i u talijanskom Vigevanu

o n tri sezone ponovno je nastupao za

o a tik ak io aktivno i ran

Olimp 14

Olimpijske legende: Damir Šolman

90-ih, spustio se do razine igranja kvalifi kacija za osta-nak u domaćoj prvoj ligi.

- Istina je da nijedan tro-fejni klub u Hrvatskoj, pa možda i na prostoru bivše države, nije doživio takav strmoglavi pad. Rješenje za ljepšu budućnost je samo

jedno - privatizacija kluba. Klubu treba vlasnik-ulagač koji će prepoznati da je splitsko i dalmatinsko podneblje stvoreno za rađanje košarkaša. Ali, potreban je vlasnik koji će razmišljati na duge staze. Jer, zaista je tužno gle-dati kako ne možemo zadržati mlade talente poput braće Bender i Žižića na Gripama... Momčad se mora temeljiti na domaćim igračima, a uz njih onda mogu doći klase sa strane, poput reci-mo Ivanovića u doba kada smo osvajali naslove europskog prvaka.

Za kraj i pitanje o Hrvatskoj na pred-stojećem Eurobasketu. Jedan smo od domaćina-organizatora, pruža li nam to veću šansu za uspjeh?

- Treba iskoristiti domaći parket. Jasno je da reprezentaciji ozbiljno nedostaje play, imamo krila, imamo centre, ali nedostatak “jedinice” stvara pritisak Perasoviću. Ali, da ne idem u tehničke analize, nadam se da ćemo u Zagrebu uhvatiti zalet za dalje. Puno je jakih reprezentacija - od prvog favorita Španjolske, preko Francuske, Litve, Grč-ke, Srbije, Slovenije... Bit će teško po-noviti polufi nale sa prošlog EP, ali nije nemoguće. Tad smo se, na EP u Slo-veniji, ponadali da je krenuo povratak naše košarke na veliku scenu, pa smo lani potonuli na svjetskom prvenstvu... Imamo sigurno dobru momčad i ako se sve posloži možda napokon opet dođe-mo do nekog odličja.

Seven great medalsDamir Šolman was born on September 7, 1949 in Zagreb. He was a wing player in Yugoslav National Basketball Team. He has won two silver medals at the Olympic Games - in 1968 in Mexico and in 1976 in Montreal. He is also the winner of a gold medal at the World Championships in Ljubljana in 1970 and a silver one at the World Championships in 1974 in Puerto Rico. At the European Championships, he has won two gold (1973 and 1975) and one silver (1969) medal. A total of seven great representative medals. He has spent the longest period of his club career as member of the Jugoplastika basketball team (today KK Split), with whom he has won two national Championships (1971, 1977), four Cups (1972, 1974, 1977) and the Radivoj Korać Cup (1977). With 5783 points, he is the all-time best scorer in the history of the Split club. In addition to Jugoplastika, he has also played in Italian Vigevano (1977-1980). � en he returned to Jugoplastika and played there for three more seasons, retiring in 1983.(Jurica Radić)

je najblistavije u Šolmanovoj kolekciji medalja. I to nije bilo sve, jer trofeje je uzimao i na europskim prvenstvima - dva zlata 1973. i 1975., uz srebro 1969.

U klupskoj košarci nanizao je Kup Radivoja Koraća, prvenstvo i Kup, sve u istoj sezoni! Bilo je to 1977. godine...

- Godinu ranije oprostio sam se od reprezentacije, makar mi je bilo tek 27 godina. Računao sam da je 10 godina bilo dosta, da je došao trenutak kada mlađi trebaju dobiti priliku. Nakon te blistave sezone i trostruke krune sa “Jugoplastikom”, otišao sam u inozem-stvo, tri godine sam igrao u Italiji. Prvi sam dobio priliku sa 28 otići van; u to je vrijeme dobna granica bila 30 godi-na, ali napravili su iznimku.

Desetak godina kasnije u ulozi člana Stručne komisije ispisivao je najljepše stranice klupske povijesti sa tri uzasto-pna naslova prvaka Europe.

- Dolazili smo na jutarnju kavu u klub na Gripe, živjeli smo od jutra do mraka gorljivo za naš klub. Klupsku stručnu politiku vodili su negdašnji igrači, a ne treneri koji imaju svoje ugovore i koji su prolaznici u klubu. Nažalost, ta vre-mena su prošlost. Danas u klub dolaze ljudi koji ne poznaju klupsku povijest, a kamo li nešto više od toga.

Splitski velikan doživio je golemi rezultatski pad, može se reći i pravi su-novrat: od trostrukog prvaka Europe iz

“Zlato iz Ljubljane promijenilo je ukupni odnos prema košarci u cijeloj državi. Košarka je ušla u sve domove, dobila status nacionalnog športa”

1

www.atlas.hr 0800 9998 atlascroatiaputovanja@atlas.hr

Pouzdan partneru svakom trenutku vašeg poslovnog putovanja.

Ekskluzivni nositelj franšize American Express Travel servisa

Sigurni u svakom dijelu svijeta. Globalna

podrška u više od150 zemalja.

Broj 1 u Hrvatskoj za prodaju avio karata.

Atla

s d.

d., V

ukov

arsk

a 19

, HR-

200

00

Dub

rovn

ik •

OIB

: 020

4197

8827

• ID

: HR-

AB-

20-0

600

00

638

Ponosni sponzor Hrvatskog olimpijskog odbora

Olimp 16

Međunarodni olimpijski odbor 10. travnja 2015. svečano je obilježio 100 godina od izbora Lausanne

kao glavnog olimpijskog grada. Naime, navedenog datuma prije sto godina, barun Pierre de Coubertin odlučio je da glavno sjedište MOO-a bude upra-vo ovaj grad na obalama ženevskog jezera, podno Alpa.

Obilježavajući stoljeće od ovog do-gađaja, predsjednik MOO-a Thomas Bach, u nazočnosti visokih dužno-snika, istaknuo je značaj donošenja odluke o izboru Lausanne za sjedište MOO-a, odavši počast Coubertinu re-kavši kako je ta odluka bila ispravna

Međunarodni olimpijski odbor

to ć olimpijske metropole

17 Olimp

prije sto godina, a ispravna je i danas, stoljeće kasnije, kada MOO planira daljnju suradnju s ovim gradom.

Uz navedenu svečanost, MOO je organizirao i specijalnu izložbu foto-grafija (koja će biti otvorena do 15. listopada ove godine), zatim utrku povodom Olimpijskog dana 26. lipnja i razne druge prigodne programe u Olimpijskom muzeju. S druge strane, grad Lausanne donio je odluku da će povodom ove važne obljetnice preimenovati stanicu podzemne že-ljeznice iz imena Ouchy u novo ime Ouchy-Olympique kako bi i na taj sim-boličan način obilježio dugogodišnju povezanost s MOO-om.

Na svečanosti su se mogle čuti pohvalne riječi, a švicarski ministar športa Maurer istaknuo je kako Cou-bertin nije samo doveo MOO u Švicar-sku, već je grad obogatio i olimpijskim vrijednostima, stvorivši “srce za me-đunarodni šport”.

U svjetlu nastavka suradnje s Lausannom, MOO je u postupku izgradnje i obnove novog sjedišta, čime će okupiti sve svoje zaposlenike, njih 500 (odnosno s planom poveća-nja i do 600 osoba, preko 44 nacio-nalnosti) pod zajedničkim krovom, te na taj način osigurati ekonomičnije poslovanje.

Još jedan projekt vodi se pod nazi-vom Olympic Unity House u predjelu Vidy, na prostoru od 24.000 kvadra-ta za što MOO planira izdvojiti 200 milijuna švicarskih franaka. MOO će u buduće na ovaj način koristi dvije lokacije u Lausanni - jednu u predjelu Ouchy, u blizini Olimpijskog muzeja gdje može ugostiti širu javnost, te drugu u predjelu Vidy za administra-tivno osoblje i članove MOO-a, ali također i kao mjesto susreta cijelog olimpijskog pokreta.

Doista, suradnja i, gotovo bi se moglo reći, partnerski odnos MOO-a i Lausanne, vidljiv je na više područja, a jedan od značajnih doprinosa MOO-a gradu Lausanni, svakako je poticaj brojnim međunarodnim športskim federacijama - njih 50-ak - koje su ta-kođer, sljedeći primjer MOO-a, odabrali Lausannu za svoje sjedište. Sagleda-vajući ekonomsku stranu navedenih odluka, MOO i međunarodne športske federacije sa sjedištem u Švicarskoj, osigurale su zapošljavanje više od 2150 osoba, zatim indirektnim pu-tem - na godišnjoj razini - utjecale na novih 32.000 noćenja stranih gostiju uz prinos švicarskom gospodarstvu od 1,07 milijardi švicarskih franaka, kan-tonu Vaud 550 milijuna, a Lausanni 250 milijuna švicarskih franaka.

MOO i međunarodne športske fede-racije - prema izjavi Thomasa Bacha - potroše tri milijuna švicarskih franaka dnevno, što konkretno znači da svaki franak kojeg MOO i športske federaci-je potroše, indirektno utječe na lokal-nu, regionalnu i nacionalnu ekonomiju i gospodarstvo Švicarske, stvarajući 1,55 švicarskih franaka.

Švicarska i Lausanne odobrili su MOO-u određene povlastice, poput oslobođenja od plaćanja standardnih 20 posto poreza na dohodak u Švicar-skoj, a u skladu s određenjem MOO-a kao nevladine i neprofitne međuna-rodne organizacije priznate od švicar-ske vlade. Međunarodnim športskim savezima odobren je isti povlašteni status iz razloga što Švicarska vred-nuje šport i pozitivne vrijednosti špor-ta utemeljenog na duhu olimpizma i fair-playa uz čvrsto protivljenje svim oblicima diskriminacije.

Većina međunarodnih športskih federacija, raznih udruga i tvrtki koje se bave športskim marketingom, sje-dište su pronašle u unikatnom među-narodnom kompleksu Maison du Sport

Piše: SAŠA CERAJ oto ra

U travnju ove godine navršilo se cijelo stoljeće otkako je barun Pierre de Coubertin odlučio da Lausanna bude glavno sjedište MOO-a. A bit će to i sljedećih sto godina...

Olympic Unity House

Olimp 18

International (MSI), koji je dovršen 2006. godine, a tajna popularnosti MSI kompleksa prepoznaje se u po-nuđenim atraktivnim uvjetima, poput besplatnog najma za prve dvije go-dine poslovanja, čime je Švicarska uz društvene vrijednosti športa, željela športu ponuditi i ekonomske olakšice kako bi dodatno privukla ulaganja u grad.

Uz razne organizacije koje djeluju na području športa, potrebno je istaknuti i važne urede športskih organizacija koje također u Lausanni imaju svoja predstavništva, kao što su Europski ured Svjetske antidoping agencije (World Anti-Doping Agency - WADA) ili Udruga međunarodnih saveza ljetnih olimpijskih športova (Association of Summer International Olympic Sports Federations - ASOIF).

Lausanne je i domaćin Arbitražnom sudu za šport (Court of Arbitration for Sport - CAS) koji ima istu ulogu u olimpijskom svijetu poput Među-narodnog suda pravde u Haagu s ciljem postizanja sporazuma između zemalja, Međunarodnom vijeću za športsku arbitražu (International Co-uncil of Arbitration for Sport - ICAS), Udruzi nacionalnih olimpijskih odbora (Association of National Olympic Committees - ANOC), Udruzi međuna-

rodnih federacija zimskih olimpijskih športova (Association of International Olympic Winter Sports Federations - AIOWF), Švicarskom laboratoriju za doping analize (Swiss Laboratory for Doping Analyses - LAD), Centru za sport i zdravlje (Centre for Sport and Health - CSS) - da spomenemo samo neke od važnijih.

Uz pružanje domaćinstva, Lau-sanne posjeduje mogućnosti za održa-vanje raznih domaćih i međunarodnih športskih priredbi i natjecanja, te je vrlo dobro opremljen športskim objek-tima, uključujući Olimpijski stadion i stadion “Juan Antonio Samaranch”, bazene i klizališta koji su dostupni klubovima i široj javnosti s mogućno-šću provođenja 71 različite športske discipline. Blizina Alpa zimi jamči uživanje u zimskim športovima, dok ljeti pruža pogodnost za planinarenje i alpinizam.

U skladu s pozitivnim trendovima, izvrsnom suradnjom i širokim spek-trom ekonomskih olakšica, MOO je donio odluku, a grad Lausanne MOO-u odobrio najam za novih sto godina, točnije do 2115., čime je ovaj prelijepi grad izabran kao prijestolnica olimpiz-ma za još jedno stoljeće...

LITERATURA:

www.olympic.org

Švicarski ministar športa Maurer istaknuo je kako Coubertin nije samo doveo MOO u Švicarsku, već je grad obogatio i olimpijskim vrijednostima, stvorivši “srce za međunarodni šport”

Lausanne - the “Olympic Capital”On April 10, 2015, the International Olympic Committee has o� cially celebrated its centennial ties to the “Olympic Capital”, Lausanne. On April 10, 1915, Baron Pierre de Coubertin, the founder of the modern Olympic Movement, decided - in agreement with the City - to establish the headquarters of the IOC in Lausanne. Celebrating a century of Olympism, IOC President � omas Bach, in the presence of senior o� cials, stressed the importance of choosing Lausanne for the IOC headquarters, paying tribute to de Coubertin by saying that that decision was the right one both hundred years ago and today, a century later, when the IOC is planning further cooperation with the City of Lausanne.IOC organized a special photo exhibition that will be open until October 15 this year, the race on the occasion of Olympic Day on June 26 and various other occasional programs in the Olympic Museum. Moreover, the city of Lausanne decided to rename its lakeside metro terminus Ouchy to “Ouchy-Olympique”, to commemorate the IOC’s long-standing links to the city. Swiss Sports Minister Maurer pointed out that de Coubertin had brought to Switzerland not only the IOC but Olympic values and “created here a heart for international sports”.In line with the positive trends, excellent cooperation and wide range of economic incentives, the IOC and Lausanne agreed to make this Swiss city the capital of Olympism for another century, until 2115.(Saša Ceraj)

Međunarodni olimpijski odbor

Olimp 20

Oni koji vjeruju u sudbinu kažuda se u životu ništa ne do-gađa slučajno. Vrlo je lako povjerovati da nije slučajno

što su na nekoliko koraka od “Bacača diska”, skulpture Vanje Radauša na terenima zagrebačkog športskog parka Svetice, odgojeni neki od najboljih hr-vatskih bacača, bilo da se radi o disku, kugli, kladivu ili koplju. To je mjesto na kojem je pokojni Ivan Ivančić, legendar-ni “Trendža” tesao svoje prvake, slao ih stazom uspjeha kojom kroči i 19-godiš-nji Martin Marković.

U srpnju prošle godine, na svjetskom juniorskom prvenstvu u američkom Eugeneu, njegov je disk poletio do 66,94 metara, što mu je donijelo zlat-nu medalju, čime je postao tek drugi hrvatski atletičar s naslovom svjetskog prvaka. Prije njega to je uspjelo još samo Edisu Elkaseviću 2002. godine u bacanju kugle.

Samo mjesec dana poslije, nakon što je doživio najveću sreću, uslijedio je šok. Umro je Ivan Ivančić.

- Pokojni Trendža je bio legenda i

uvijek će biti. On je osoba koja nadah-njuje. Budi u čovjeku ono najbolje i naj-gore, a na natjecanju se to sve ukom-ponira i bude vrhunski. Bilo je teško, svi smo plakali, ostala je tuga, žal, ali morali smo nastaviti dalje zbog njega, ne baciti u vodu sve što smo napravili. Najlakše je bilo spakirati kofere i otići u Ameriku - prisjetio se događaja s kraja kolovoza prošle godine.

Martin nijednog trenutka nije pomi-slio odustati od zacrtanih ciljeva. Znao je kome se treba javiti - svom prvom treneru Anti Pavkoviću.

- Nas dvojica smo uvijek imali dobru suradnju. Znao sam s kim idem i za čime idem, tako da se nisam ni trenut-ka dvoumio.

Anti Pavkoviću nije bilo lako. Dobro je znao kolika je praznina koju treba popuniti.

- Danima nisam spavao. Tražio sam sheme, informacije, prikupljao sve podatke o treningu i od samih špor-taša, prisjećao se kako je to izgledalo dok je Ivanča bio živ. Prikupljao sam podatke od Švedske do Grčke, od onih koji su još bolje poznavali metodologiju Ivančina rada. Da sam došao i namet-nuo nekakav svoj način rada, to vrlo vjerojatno ne bi dalo ovakve rezultate - kaže Ante Pavković koji se iznenada našao pod velikim pritiskom.

- Nije isto trenirati nekog kadeta hoće li biti prvak države ili sada na globalnoj razini, hoće li biti svjetski ili europski prvak, hoće li biti medalja ili će taj dečko propasti. To za sobom nosi određene sudbine, životne probleme...

Nije se uplašio izazova. Prihvatio se posla i rezultati su vidljivi. Martin Mar-ković je u ožujku na mitingu u Splitu seniorski disk (2 kg) bacio do 62,43 m, što je sjajan rezultat za jednog juniora koji prije toga nije imao puno iskustva na seniorskim natjecanjima. U svibnju je na mitingu u Zagrebu njegov junior-ski disk (1,75 kg) dvaput letio preko 67 m, a najdalje do 67,47, novog osobnog rekorda, najboljeg juniorskog svjetskog rezultata u 2015. i drugog najboljeg svih vremena.

Na Pavkoviću je sada odgovornost brušenja bacačkog talenta, kojeg je prvi prepoznao u 10-godišnjem sprin-teru Martinu Markoviću.

- Nema puno situacija kad čovjek nešto vidi na prvu. Sjećam se Martino-vog prvog treninga. Pokazao sam mu otprilike kako se baca kugla, a on ju je uzeo i napravio sve identično. Sve je iskopirao. U prvom bacanju je zadovo-

Olimpijske nade: Martin Marković

Disk ispod snijegaTekst: GORDAN GABROVEC

U srpnju prošle godine, na svjetskom juniorskom prvenstvu u američkom Eugeneu, njegov je disk poletio do 66,94 metara, što mu je donijelo zlatnu medalju, čime je postao tek drugi hrvatski atletičar s naslovom svjetskog prvaka

vano Ma ić i vo Marković vi ko o i nior k r r nta i jednim od najboljih hrvatskih srednjeprugaša

21 Olimp

ljio sve principe koji se traže od nekoga tko mjesecima trenira. Tada sam mu postavio oznaku dva metra dalje od onoga što je bacio i rekao mu da će dobiti klupsku trenirku kad baci do te oznake. Pitao me kad će on to baciti, a ja sam mu rekao: “Vrlo brzo”. Nije prošlo ni dva mjeseca, on je već bacio ta dva metra dalje. Za dva mjeseca treninga on je bacio rezultat koji je bio najbolji u Hrvatskoj za njegovo godište. Sjećam se koliko je bio sretan kad sam mu dao tu trenirku...

Ta trenirka nije predstavljala materijalnu vrijednost, prisjeća se Martin, i objašnjava:

- Ona je bila simbol. Ona mi je poka-zala da je čovjeku stalo do mene, da ću uz njegovu pomoć možda uspjeti napraviti nešto, postići ovo što sam sad napravio.

Atletiku je izabrao sam. - Roditelji su me pustili da sam od-

lučujem o tome kojim ću se športom baviti, ako se uopće želim baviti špor-tom. Ni na što me nisu tjerali. Izabrao sam odmah atletiku i ostao u njoj.

Počeo je sa sprintom i bio dobar u

svom uzrastu za hrvatske prilike. Ipak, pravu je ljubav pronašao u bacačkim disciplinama, ali će uvijek istaknuti i sprint kao važnu komponentu u svom razvoju.

- Sprinterska baza mi danas jako puno pomaže. Ne može se daleko ba-cati, ako nemate razvijenu vrhunsku brzinu, uz snagu i tehniku. Genetski sam brz, a snagu i tehniku mogu za-hvaliti pokojnom Ivanu Ivančiću i Anti Pavkoviću.

Svoj će uobičajeni radni dan Martin vrlo lako opisati:

- Probudim se u osam, doručkujem, odem na trening, dođem doma, jedem, zaspem, odem na trening, vratim se doma, jedem, zaspem. I tako svaki dan. No, nađe se vremena i za druženje s curom, prijateljima. Kad se dobro orga-niziraš, sve se stigne.

U vrijeme najtežih treninga, kao što su bili udarni tjedni priprema za nastup na europskom juniorskom prvenstvu u švedskoj Eskilstuni, njegovi će mišići prebaciti 15 do 17 tona tereta u dva i pol sata. I sam će priznati da mu po-nekad nedostaje elana za trening, ali nikada nije pomislio odustati.

- Lakše mi je na natjecanju nego na treningu. Volim se natjecati, volim taj adrenalin. Iskreno, ne podnosim tereta-nu. Mrzim svaki put kad moram ući pod uteg. Kad moram staviti na leđa i dizati 200 kila. To je muka. No, kad se dođe na natjecanje, kad proradi adrenalin, kad su tamo suparnici, to je užitak. Obožavam to, i za to treniram. Svaki bih se dan natjecao, nešto bih bacao, ali, što ću, moramo malo i trenirati. Ponekad je teško ustati kad znaš da te čeka šest sati teškog rada. No, to mno-gi ljudi rade. Razlika je u tome što ja radim nešto što volim, a mnogi to rade zato što moraju.

Za ovu godinu su u njegovom kalendaru debelo podcrtani dani od 16. do 19. srpnja kad će Eksilstuna biti domaćin juniorskog EP-a, gdje će se Marković natjecati u kugli i disku. Kad se nađe u krugu na nekom velikom na-tjecanju, dodatnu snagu crpi iz načina na koji je došao do svjetskog vrha.

- Vani ljudi bacaju u dvoranama koje su doista dvorane od sto metara, a ne nekakve male sobice u kojima se baca u mrežu. Kod nas ne postoji takav inte-

a an ko v t ko nior ko rv n tv Marković o vo io na a ni o i

res za atletiku da bi netko uložio dosta velik novac i pokrenuo sve to. S druge strane, nema mi ništa slađe nego doći na natjecanje i onda se prisjetiti svega što sam prošao te godine, treninge i smrzavanje po snijegu, dok su se drugi pripremali u idealnim uvjetima. To mi olakšava psihičku pripremu za natje-canja.

Atletičari kod nas ne traže mnogo:- Svetice bi u potpunosti mogle za-

dovoljiti potrebe atletičara. Ima dovolj-no prostora za napraviti i tribinu i nat-

I always want to beat myselfMartin Marković, 19-year-old discus thrower and shot putter from Zagreb, is the latest gem from the workshop of the late coach Ivan Ivančić who managed to see his protégé win the title of the Junior World Champion in discus throwing, last July in Eugene in the USA. A month later, the legendary “Trendža” died, and Martin continued his path towards the world top, with his � rst coach Ante Pavković - the one who has discovered his throwing talent - by his side. � ey both believe that the everyday e� orts and work will bring the expected results in senior competition as well, wishing to say goodbye to the junior status with another excellent performance at the European Championships that will take place in Sweden in July. At the Championships Martin will try, as always, to beat - above all - himself, and - if he manages to throw a personal best in shot put and discus throwing – at least one gold medal is smiling at him. � is would not be surprising at all, given the fact that at the meeting in Zagreb in May he has thrown discus to 67.47 m, which is the second junior result of all time. (Gordan Gabrovec)

kriveni dio za treninge sprintera, bacača, pa i dugoprugaša. Najveći problem je rad zimi kod bacača te srednje i dugopruga-ša. Skakači mogu nešto raditi u dvorani kod Boćarskog doma, ali ni to nije rješe-nje - ističe Ante Pavković i opisuje kako izgleda trening zimi:

- Nama padne deset centimetarasnijega i kad je temperatura na nuli mi bacamo vani. Pa nerijetko disk tražimo ispod snijega. Čudesno je kakve rezulta-te imamo u našoj atletici, s obzirom na to u kakvim uvjetima radimo. Očvrsnuli smo, ali ne bi htjeli još i više...

Iako Martina Markovića fi nancijski prate Hrvatski olimpijski odbor, Hrvat-ski atletski savez, Zagrebački sportski savez i klub Dinamo-Zrinjevac, za vrhunska ostvarenja sredstava uvijek nedostaje.

- Volio bih da imamo još nekog spon-zora, da možemo ući u stvarno ozbiljan rad za naredna natjecanja. Neću govoriti o Olimpijskim igrama u Riju, ali ni to nije nemoguće. Pod hitno nam treba jedan sponzor da nas barem malo prati - rekao je Martinov trener ističući da je neposto-janje sustava jedini hendikep hrvatskih atletičara u odnosu na konkurente.

Olimpijske nade: Martin Marković

i rko trović na o i nara ra n trović a na o

mladog športaša

Ind. zona Ciburi52000 Pazin

+385 (0) 52 846 111+385 (0) 52 846 006ghia@ghia.hr

www.ghia.hr Sportska oprema i rekviziti

SLUŽBENI PARTNER HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORAOFFICIAL PARTNER OF CROATIAN OLYMPIC COMMITTEE

STAFF PRO SPORT

Olimp 24

25 Olimp

Prije nekoliko mjeseci u Hr-vatskoj se razvila rasprava o mogućem ponovnom uvođenju obveznog vojnog

roka. Odmah da kažemo – u pitanju je bila obična sezonska politička igra, jer Sabor je jednoglasno krajem prošle godine donio Dugoročni plan razvoja oružanih snaga u kojemu o tome nema ni slova.

Vojska ostaje profesionalna, danas drugo ni fi nancijski ni tehnološki u hrvatskim uvjetima nema smisla – tek nekoliko mjeseci izvježban ročnik u suvremenom vojnom sukobu stradao bi od letećeg drona bez i da vidi ne-prijatelja.

Međutim, puno je bilo po forumima, ispod članaka, na Fejsu i drugdje ko-mentara kako bi, eto, obvezna vojska bila dobra da se mladi malo “nauče redu”, steknu radne navike i tome slično.

Pa svima koji tako misle (a čini se da ih je dosta) možemo poručiti – po-trudite se oko športskog organiziranja mladih! Potrudite se oko športa, dru-gih vanjskih aktivnosti (npr. skaut-skih) i postići ćete sve brojne ciljeve o kojima se priča.

Činjenica je da se društvena stvar-nost prelila i na mlade – preko šest godina recesije osjete sve kategorije u društvu. Ne mislite valjda da mladi ne vide stvarnost oko sebe i da druš-tveni uspjeh u Hrvatskoj često nije u

radu, zalaganju i poštenju, već u ne-kim sasvim drugim kategorijama koje često i prečesto vidimo oko sebe.

Istina je naravno da mladi nemaju ni radne navike, a često ni minimum discipline potreban za obavljanje ob-veza, prečesto se događa da na ispit dođu s idejom kako će prepisati, da se poslovi odrađuju tek “reda radi” i koliko se mora, da žive kod roditelja i dulje nego što je to egzistencijalno potrebno.

Nitko naravno ne može riješiti sve negativnosti društva, ali se u jednom segmentu mnogo primljene negativne društvene energije može korisno isprazniti – u športu!

Jeste li uopće razmišljali u čemu se mladi športaš razlikuje od neke druge prosječne mlade osobe koja se ne bavi ni športom niti nekom drugom aktivnošću (u ovoj priči uz šport rav-nopravno možemo staviti i aktivnosti tipa skautske ili planinarske)?

Reći ćemo prvo: zdraviji je! Makar vrhunsko bavljenje športom često znači i više ozljeda, pa čak i problema u kasnijem životu, šport, ako se ne pretjera, blagotvorno djeluje na razvoj mlade osobe.

Ali odmaknimo se od onog očitog, fi zičkog. Šport, čak i pojedinačni, znači složeni timski rad. Znači usklađivanje s cijelim nizom drugih ljudi da bi se ostvario vidni rezultat. Za razliku od

nekog školskog ispita, gdje se uz dozu bezobzirnosti i sreće može prepisati zadaća, ako u grupi športaša ili grupi oko športaša (ako je disciplina poje-dinačna) jedan jedini zašteka – nema rezultata. Jedno jedino zabušavanje jednog jedinog kotačića znači propast na natjecanju. Često i cijelog sastava. Ili čak nacionalne reprezentacije.

Športaš će dakle imati saznanje o važnosti timskog rada i da se ne može “šlepati” za onim uspješnim. Ne može-te veslajući u osmercu “prepisivati” od onoga ispred sebe! Ne možete ni nau-čiti korake u košarci napamet! Pa čak ni trčanje na 100 metara, kao jedna disciplina baš individualista, bez tima oko vas neće biti baš uspješno...

Većina ljudi bolje funkcionira kada ima nekoliko obveza, nego kada ima jednu ili nijednu. Bavljenje športom u mladih ljudi, koji uz to imaju školske i kasnije fakultetske obveze, uči plani-ranju i dobrom iskorištavanju dana.

Jednostavno – ako želite bilo kakav uspjeh, a obično želite, treba uskladiti u 24 sata i školske obveze i treninge i druženja, treba se pripre-mati za natjecanja i poneki vikend na putu. Treba svoj život posložiti na bitno drugačiji način od onoga tko nema takvih dodatnih obveza.

Uz školske nastavnike i roditelje, kao vodič u napredovanju mlade oso-be pojavljuje se i njegov trener.

Društvo i šport

Ma kakva vojska, mladima treba

Piše:

Ako mislite da su mladi lijeni, nezainteresirani ili bez radnih navika - športa, športa im dajte! Zainteresirajte ih za šport i vidjet ćete kako se stvari mijenjaju

vi orta

Trener, posebno u Hrvatskoj gdje je školski sustav uništen sustavom reprodukcije činjenica i “štrebanjem”, postaje često i vodič i savjetnik mla-doj osobi.

Trener je obično mladom športašu autoritet, ali ne onaj nametnuti, kakav su često nastavnici, već autoritet stečen kroz znanje, rad i životno i drugo iskustvo. Često će oko nekog problema mladi prije pitati trenera nego drugu osobu.

Bavljenje športom znači i putovanja – znači dakle i planiranje i navikava-nje na život izvan roditeljske zaštite. Znači to i snalaženje u drugim okruž-jima, od drugih gradova do drugih država. Znači i odgovornost, od samih tehničkih priprema, pa do pokazivanja rezultata na športskom natjecanju.

Putovanje na športsko natjecanje u konačnici znači i upoznavanje novih osoba, novih kultura i stjecanje novih prijatelja! Teško je zato među športa-šima naći šoviniste i druge ekstremi-ste – to su ljudi navikli na druženja s drugima, s ljudima drugog naglaska, jezika ili boje kože.

Mladi u Hrvatskoj premalo putuju, a putovati radi športskog natjecanja

jedan je od najljepših razloga putova-nja, posebno za mlade ljude. A tek s putovanja donijeti medalju – pokazati kako se i zna i može! Tako se uči ci-jeniti rad, cijeniti zalaganje, osjetiti i nagradu za puno uloženog vremena i znoja.

Da mladi u Hrvatskoj imaju proble-ma u smislu da se brojni društveni odnosi i crnilo naše svakodnevnice prenose na njih – imaju. Nema tu puno priče. Društvo gdje vrlina, rad i poštenje nisu vrhunski prioriteti, daje mladima poruku da uspijevaju oni sasvim drugi, oni iz područja muvanja i kriminala.

No, bavljenje športom kod mladih gradi upravo one vrijednosti koje mla-dima trebaju da se razviju u zdrave, duhovno i tjelesno zrele pojedince, sutra vrijedne članove svoje zajednice koji će razvijati i sebe i svoju obitelj i cijelu državu.

Zato ako mislite da su mladi lijeni, nezainteresirani ili bez radnih navika – športa, športa im dajte! Zainteresi-rajte ih za šport i vidjeti ćete kako se stvari mijenjaju. Nećemo riješiti time sve probleme, ali ćemo dati sljedećoj generaciji vrlinu i snagu da ih rješava-ju, kada već mi sami nismo znali.

Društvo i šport

Croatian youth needs more sportsA� er six years of recession, Croatian everyday life shows a negative impact on young people. Many young people have no work habits, and o� en they do not even have the minimum discipline required for ful� lling the obligations. Some have therefore suggested (in technical and � nancial sense) the meaningless reintroduction of compulsory military service in Croatia.However, Croatian youth should be more involved in sports – because sports builds work habits, quality relationships with other people, respect for diversity and it shows how work and dedication pays o� .(Goran Vojković)

PorečIstra, Hrvatska

PorečIstra, Hrvatska

PorečIstra, Hrvatska

PorečIstra, Hrvatska GODINA 45 • BROJ 173 • LIPANJ 2015.

Povijest hrvatskog športa

Povijest hrvatskog športa

uDK 796/799(091) • CODeN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

HRVATSKA UMJETNOST NA OI (Damir Škarpa) ---------------------------------------- str. 2IVANA TOMLJENOVIĆ (Damir Škarpa) --------------------------------------------------- str. 5DUPINI S VISA (Mladen Cukrov) ---------------------------------------------------------- str. 8IN MEMORIAM: MATE TORJANOVIĆ, ZDRAVKO ĆIRO KOVAČIĆ (Jurica Gizdić) ----- str. 11

2

Osnivač modernih OI-a barun Pierre de Coubertain želio je da Igre budu odraz ne samo �zičkih već i duhovnih sposobnosti čovjeka. Zato je nastojao da se uz športska

natjecanja održavaju i natjecanja umjetnika s djelima koja su povezana sa športom.

“Ova natjecanja trebaju biti u duhu ljudskih težnji za

dobro čovječanstva, za mir i jedinstvo cijelog svijeta” - stoji u statutu za provođenje Igara koji je prihvaćen 1894. godine na sjednici u Parizu, na inicijativu de Coubertaina.

Cota i Škarpa na OI u ParizuSvojim djelima vezanim uz šport i tjelovježbu,

umjetnici su trebali debitirati na OI 1908. koje su se trebale održati u Rimu. Međutim, talijanski organiza-tori odustali su od organizacije početkom 1907. uslijed velikih �nancijskih teškoća. MOO je morao brzo reagirati i samo godinu dana prije održavanja Igara, dodijelio ih je Londonu. Britanski olimpijski odbor odbio je uvesti natjecanja u umjetnosti pravdajući se vremenskim tjesnacem. Smatrali su da deset mjeseci nije dovoljno za pripremu takvog natjecanja...

Tako je natjecanje u umjetničkim izražavanjima pro-longirano za sljedeće Olimpijske igre koje su 1912. go-dine održane u Stockholmu. Natjecanja su se održavala u pet kategorija - književnosti, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i arhitekturi, a nastupilo je svega 35 umjetnika iz

Hrvatski umjetnici na Olimpijskim igrama

UMJETNOST NA OI

Piše: DAMIR ŠKARPA

Unatoč Coubertainovoj plemenitoj ideji, natjecanja umjetnika nisu us-pjela u mjeri i opsegu kao natjecanja športaša. Vjerojatni uzrok tome je taj što se najpoznatiji svjetski umjetnici nisu u svojim djelima dovoljno koris-tili temom športa...

Olimpijac Juraj Škarpa u svom ateljeu 1932

3

cijeloga svijeta. Usporedbe radi, već na trećem takvom natjecanju u Parizu 1924. godine nastupilo je rekor-dnih 193 natjecatelja!

U Parizu su nastupila i dvojica hrvatskih umjetnika, kipar i arhitekt Frane Cota (Knin 1898.- Zagreb 1951.) te kipar Juraj Škarpa (Stari Grad na Hvaru 1881. - Zagreb 1952.). Bilo je to prvi puta da netko od Hrvata nastupa na Igrama. Praksa MOO je bila da na OI pozi-va umjetnike koji svojim radovima vezanim uz šport i tjelovježbu zaslužuju nastup zbog svoje kvalitete. Cota i Škarpa bili su, eto, prvi koji su probili led... Dvojac hrvatski kiparskih velikana sudjelovao je u kategoriji tzv. mješovitog kiparstva s ukupno tri rada.Cota je predstavio dva djela izrađenih iz mramora - “Trkač” i “Bacanje kamena”, a Škarpa se natjecao s radom “Hrvač”. Cota i Škarpa, kolege s Umjetničke akademije u Zagrebu, predstavili su “urbi et orbi” svoja viđenja i � lozo� je športskog izražavanja. Premda nisu ušli u uži izbor za medalje i plakete, od športske javnosti, europ-skih i svjetskih kulturnih kritičara pobrali su mnoštvo komplimenata i lijepih recenzija u značajnijim šport-skim i kulturnim novinama i časopisima.

Turina, Neidhardt i Boltar Frane Cota iznimna je pojava u hrvatskoj modernoj

umjetnosti. Bio je samozatajan i povučen, radio je skromno, ali s mnogo uspjeha. U početku je pod utje-cajem bečke secesije i Ivana Meštrovića, ali se potom preobražava u modernista priklonjenog realizmu. I u njegovim tzv. olimpijskim radovima naznaka je utjeca-ja secesije i posebno radova Meštrovićevih radova.

Juraj Škarpa pripada pak među rijetke hrvatske kipare sklonih ekspresionizmu. Bio je predstavnik me-đuratnog modernizma, i taj njegov pristup umjetnosti ogleda se u njegovom olimpijskom radu – “Hrvaču”.

Natjecanja umjetnika protkana temom športa održana su u Velikoj palači na Elizejskim poljanama u Parizu između 4. svibnja i 27. srpnja 1924. kada su i progla-šeni najbolji umjetnički radovi. U kategoriji u kojoj su se natjecali hrvatski predstavni-ci, pobijedio je Grk Kostas Dimitriadis s radom “Finski bacač diska”. Primjetno je da su suci i stručni žiri bitno favorizirali neke umjetnike, ponajprije iz Grčke, Danske, Francuske, Belgije i Luksemburga.

Poslije ovog pionirskog nastupa dvojice dalmatinskih kipara, dugi niz godina hrvat-ski umjetnici nisu pridavali veliku pozor-nost športu u svojim djelima. Tek 24 godine potom, na OI u Londonu 1948. godine su-djeluje troje iznimnih arhitekata. Bili su to Vladimir Turina (Banja Luka 1913.- Zagreb 1968.), Franjo Neidhardt (Zagreb 1907. - Zagreb 1984.) te Dragan Boltar (Trst 1913. – Zagreb 1988.). Na Olimpijskoj izložbi

Značaj Vladimira Turine u svjetskoj š portskoj arhitekturi

Dobitnik nekoliko nagrada i dviju medalja na Olim-

pijskim igrama u umjetnosti, plijenio je svojim stilom i avangardnim idejama u svojim projektima. Jednom zgodom, neposredno nakon što mu je uručena diploma MOO za doprinos športskoj arhitekturi u Helsinkiju, Turina je izjavio:“Poetske vizije ‘dobrog’ ne mogu se lako sprovoditi. Ona traže izvanredna zalaganja, mnogo puta ‘donkihotske’ ambicije. Ipak je iza svega toga suština stvari – čovjek. On i njegova ambicija, on i njegova emocija mjerilo su vrijednosti svakog prostora.”Olimpijca Turinu cijenili su mnogi velikani svjetske arhitekture popur Le Corbusiera, Oscara Niemeyera i Jakoba Bakeme. U svojoj posveti na knjizi “Le Mo-dulor” slavni otac moderne arhitekture Le Corbusier napisao je: “ Moj dragi prijatelju Vladimire Turina, Vi ste pred svima malo napredniji u idejama.” Turina je bio svoj, nije se dao predomisliti niti je podi-lazio ikome. Maksimirski stadion zamislio je manjeg oblika pejzažnog tipa, međutim politika tadašnje so-cijalističko-komunističke države tražila je megaloma-niju. U jednom trenutku veliki arhitekt htio se odreći projekta stadiona u Maksimiru, projekta kojeg je tako iscrpno radio u etapama punih 17 godina. Zahvaljujući upornosti kolega odustao je od namjere odricanja i završio projekt 1963. godine.

Turina, Neidhardt,Erlich: Stadion u MaksimiruTurina, Neidhardt,Erlich: Stadion u Maksimiru

4

MOO-a – diplomu za športsku arhitekturu.

Poslije Igara u Lon-donu 1948. i značajnog uspjeha koji su hrvatski arhitekti tamo ostva-rili osvojivši nekoliko nagrada, “estetičar betona” arhitekt Turina, inače samoza-tajan i nesklon velikoj medijskoj pažnji, kazao je “sedmoj sli”: “Lijepo je bilo družiti se i natje-cati s drugim umjetnicima iz cijelog svijeta. Nagradi se osobno nisam nadao, kolege (op.a. Neidhardt i Boltar) su je više priželjkivali. Mislim da oni imaju nekako više natjecateljskog duha... Projekt maksimirskog stadiona odnio nam je previše vremena i strpljenja, ali kad vas netko za taj trud nagradi, onda imate neku satisfakci-ju.”

Unatoč Coubertainovoj plemenitoj ideji, ova na-tjecanja umjetnika nisu uspjela u mjeri i opsegu kao natjecanja športaša. Vjerojatni uzrok tome je taj što se najpoznatiji svjetski umjetnici nisu u svojim djelima dovoljno koristili temom športa i tjelovježbe općeni-to. Od svih, najviše uspjeha imali su arhitekti, što je i razumljivo, budući da im športske građevine daju neslućene mogućnosti izražaja i razvijanja imaginacije.

Već nakon Amsterdama 1928. nazirao se skori kraj umjetničkog olimpizma, umjetnicima je naime bilo dopušteno da svoja djela prodaju na koncu izložbe, što je potkopavalo olimpijski duh. U Helsinkiju 1952. odr-žana je samo izložba u tijeku Igara, a 1954. donesena je konačna odluka da se u budućnosti na Olimpijskim igrama održavaju samo izložbe bez ikakvog umjetnič-kog natjecanja.

LIteRAtuRA:A. Štulhofer: Sportska arhitektura u Zagrebu, Naklada Jurčić i Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Zagreb 2005.

Izložba Juraj Škarpa, Gliptoteka JAZU i Strossmayerova galerija starih majsto-ra, 21.4.-21.5. 1988.

M. Ivanko: Arhitekt i kipae Frane Cota, Čovjek i prostor, časopis za arhitektu-ru Zagreb 1982. 348/349, str.34-35.

F. Cota- retrospektivna izložba 1995., Gliptoteka HAZU, Zagreb 1995.

Prostor – znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Zagreb 2002.

Izložba Iskorak V. Turine, Muzej grada Zagreba, Zagreb ožujak – svibanj 2006.Novi list, dnevne novine, rujan 2010., Rijeka

Rukopisi Vladimira Turine, Društvo arhitekata Zagreba, UPI 2M Plus, Zagreb 2008.

UMJETNOST NA OI

Cota je predstavio dva djela izrađenih iz mramora - “Trkač” i “Bacanje kamena”, a Škarpa se natjecao s radom “Hrvač”

sudjeluju u kategoriji mješovite arhitekture - arhitektu-ra i dizajn s natječajnim radom za stadion na Banjici u Beogradu kapaciteta 80.000 gledatelja. U tom radu prvi put razvijena je originalna gra�čko-matematička metoda određivanja gledališta.

Projekt maksimirskog stadiona Spomenuti projekt dirnuo je ocjenjivački sud XIV.

Olimpijade nagradivši ga s brončanom spomen meda-ljom i diplomom XIV. OI u Londonu. Hrvatska športska arhitektura dobila je jedno od najvećih priznanja dotad. U obrazloženju ocjenjivačkog suda MOO-a između ostalog stoji: “Projekti arhitekta Turine nadahnuti su i svježi nadasve inovativni. Apsolutna anticipacija novih pogleda na arhitekturu. Kolege Neidhardt i Boltar vjerno slijede ovu izražajnu liniju unoseći dodatnu svježinu originalnom projektu.”

Za drugi rad, projekt maksimirskog stadiona u Zagrebu, arhitekti Turina i Neidhardt te konstruktor Eugen Erlich (1913. – 2003.) bivaju nagrađeni poča-snom diplomom i olimpijskom medaljom. Na idućim OI-a u Helsinkiju 1952. Vladimir Turina prima nagradu

Portret (Frane Cota)

Žena koja čita (Frane Cota, 1936.)

5

IVANA TOMLJENOVIĆ

Amazonka sa zelene potkovePiše: DAMIR ŠKARPA

Kao nagrada za mnogobrojne uspjehe u hazeni i atletici, proglašena je te 1928. za najbolju športašicu Kraljevine Jugoslavije

Ivana Tomlje-nović rođena je 2. rujna 1906. godine

u Zagrebu, djetinj-stvo je provela na Strossmayerovom trgu, a zbog svog osebujnog stila i zadivljujuće ljepote kasnije je dobila na-dimak “Amazonka sa zelene potkove”. Otac joj je bio posljednji hrvatski ban Tomislav Tomljenović, a brat Juraj je bio prvi organiza-tor turnira u bridžu na području Hrvatske. Uživala je u blagodatima visokog građanskog položaja koji joj je omogućio slobodan pristup športu. Već kao djevojčica aktivna je u Hrvatskom sokolu, a posebno se ističe u lakoatletskim disciplinama. U obitelji nije omiljena zbog svojih osebujnih stavova, otac je teško prihvaćao njezino “avangardno” ponašanje koje je bilo u suprot-nosti s njegovim nazorima.

Kao pripadnica “zlatne hrvatske mladeži” 1920-ih godina bila je svojevrsni pokretač novih trendova u društvenim odnosima, posebno prema ženama. U to vrijeme nije bio naime običaj da se žene bave studio-

Ivana Tomljenović (HAŠK), s loptom u ruci, na prvenstvenoj utakmici zagrebačkog podsaveza u rujnu 1924. godine

Ivana Tomljenović Meller, umjetnica i športašica

Portret (Frane Cota)

IVANA TOMLJENOVIĆ

U Prag je otputovalo 15 članova delegacije, a zanimljivo je da u toj postavi nije bilo iznimno omiljene, tada najbolje športašice u Hrvatskoj i Jugoslaviji, Ivane Tomljenović

Državna hazena reprezenta-cija bila je vrlo popularna športska ekipa u tadašnjoj

Kraljevini Jugoslaviji. Nakon niza više-manje uspješnih prijateljskih ogleda uglavnom s Čehoslovaki-njama tijekom 1920-ih, uslijedio je poziv Svjetske ženske športske federacije jugoslavenskoj hazena re-prezentaciji za sudjelovanjem na III. Ženskim svjetskim igrama u Pragu 1930. godine.

Nakon klasičnih � nancijskih po-teškoća, državna hazena vrsta ipak je otputovala u čehoslovačku prijestol-nicu. Najviše zaslugom milodara članova zagrebačke Concordije koji su ustvari bili � nancijeri puta. Vod-stvo puta sačinjavali su Nada Vidali i Bogdan Cuvaj, koji je bio trener i tehnički referent saveza.

U Prag je otputovalo 15 članova delegacije, a zanimljivo je da u toj postavi nije bilo iznimno omiljene, najbolje tadašnje športašice u Hrvat-skoj i Jugoslaviji, Ivane Tomljenović.

U mnogim publikacijama, osvrtima krivo se navodi podatak o njezinim nastupima, ponajviše na svjetskom prvenstvu 1930. i dijelom 1934. godine. Ovim tekstom želimo

skrenuti pozornost na ovu opsjenu. Tomljenović je do ljeta 1928. nastu-pala za državnu hazena reprezenta-ciju u četiri od pet prijateljskih utakmica.

Odlaskom na studij likovne um-jetnosti u Beč ujesen 1928., a potom i u Berlin, te Pariz i Prag, više nije bila na “radaru” treneru Cuvaju i vodstvu hazena saveza. Osim toga Tomljenović je kao osvjedočena ljevičarka, pa i komunistica, bila politička prijetnja te nepoželjna u zemlji Šestosiječanjske diktature. U takvim okolnostima nije bilo govora o njezinim nastupima za reprezen-taciju.

Povratkom iz inozemstva u domo-vinu 1935. godine, tada 29-godišnja Ivana Tomljenović Meller odlazi svojoj majci koja je živjela u Beo-gradu te nastupa za tamošnji BSK i ponovno se stavlja na raspolaganje državnoj reprezentaciji. Odigrava još samo jednu utakmicu za reprezenta-ciju (u rujnu 1935. u Varšavi protiv Poljske, sudjelujući u 4-3 pobjedi po-stigavši jedan zgoditak). Reprezenta-cija nakon toga više nije odigrala niti jednu utakmicu uslijed nedostatka zanimanja djevojaka za ovaj šport...

Odluku o zadržavanju u tadašnjoj Jugoslaviji donijela je i zbog poli-tičkih mijena u državi uzrokovanih atentatom i ubojstvom prijestolo-nasljednika Karađorđevića godinu ranije, pa je Ivani bilo ipak nešto lakše živjeti i baviti se športom.

Popularna “Koka” igra hazenu do 1938. kada odlazi u igračku mirovi-nu. U svojoj karijeri između ostalih ima i naslov europske prvakinje s njemačkim SC Charlottenburgom 1931. godine.

Igrajući za reprezentaciju u dva vremenska razdoblja postigla je 17 pogodaka u pet nastupa, što ju je svrstalo na drugo mjesto najboljih strijelaca državne hazena vrste u povijesti, odmah do Nade Bobinski s 20 pogodaka.

Evo i imena reprezentativki koje su nastupale na III. Svjetskim žen-skim igrama u Pragu 1930., na stadi-onu Letni: Ema Gršetić (Concordia), Pipsi Brodar (Atena Ljubljana), Vera Kremzir (Concordia), Nada Kremzir (Concordia), Nada Bobin-ski (Concordia), Emilija Jovanović (Jugoslavija Beograd), Ivka Tonković (Concordia). Rezerve su bile Marica Cimperman (Murska Sobota) i Zlata Tonković (Concordia).

Iz ovoga je vidljivo da su osnovicu reprezentacije činile igračice zagre-bačke Concordije, pojačane s Jova-nović na poziciji centra, Brodar na braniču te Cimperman na vratima. “Ženski Arsenal”, kako su prozvane hazena reprezentativke, pobijedio je Poljsku s 9-2, ali je u � nalu izgubio od moćne čehoslovačke vrste s 8-5 u dvoboju odigranom po jakom vjetru i kiši.

Četiri godine poslije u Londonu osvojile su zlato u nešto izmije-njenom sastavu, ali opet bez Ivane Tomljenović...

III. Ženske svjetske igre u Pragu

Hazena sekcija HŠK Concordije po povratku sa turneje u ČSSR-u 1931. Slijeva: Vera Kremzir, Nada Bobinski, Zdenka Radović Kunštek, Ema Gršetić, učitelj i referent Bog-dan Cuvaj, Ivka Tonković, Zlata Tonković i Melita Lovrenčić

6

znije nekim športom. A Ivana Tomljenović taj je odnos promijenila.

Dolaskom u HAŠK ona jednostavno cvjeta u punoj športskoj snazi. Bila je all-round športašica, osim u hazeni izvrsne rezultate ostvaruje u atletici u kojoj osvaja naslove državne prvakinje i obara dva državna rekor-da - u disku i skoku u vis. Igrala je i košarku, pa je tako bila i sudionica prve košarkaške utakmice u Hrvatskoj u siječnju 1929. u Zagrebu. Vozila je kajak, a također se bavila i skijanjem.

Do 1928. odigrala je sve utakmice za državnu repre-zentaciju u hazeni, postaje jedina sutkinja u hazeni u tadašnjoj državi. Kao nagrada za nabrojene uspjehe u hazeni i atletici, proglašena je te 1928. za najbolju špor-tašicu Kraljevine Jugoslavije.

U Zagrebu studira na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Ljube Babića, a daljnji put vodi je na studij u Beč, a potom u Bauhaus – školu za arhitekturu i umjetnički obrt.

U Beču nastupa za hazena klub Sportverein Wien i ubrzo postaje najučinkovitija napadačica kluba. Uda-

jom za Adolfa Mellera, stručnjaka za elektroniku, njezin životni elan biva još upečatljiviji. Preseljenjem u Berlin prelazi na igranje velikog rukometa te sa svojim klubom SC Charlottenburg postaje klupska prvakinja Europe. Odlaskom u Prag vraća se hazeni nastupajući za Sokol Vynohradi te Slaviju.

Završetkom igračke karijere postaje redovna profesori-ca povijesti umjetnosti i likovne kulture u zagrebačkoj re-alnoj gimnaziji (1938.-1962.). Ostaje i dalje uz šport kao dužnosnica u rukometnom savezu Hrvatske (potpred-sjednica) te članica skupštine Atletskog saveza Hrvatske.

Također je i članica upravnih odbora FD Slavija i FD Dinamo iz Zagreba. Svoj pravdaški stil sa športskih te-rena prenijela je na sjednice dotičnih saveza, u kojima je nerijetko znala zagalamiti: “Dosta je bilo masnih trbuha i pljesnivih mozgova.”

Od umjetničkih radova ističu se Ivanine fotogra�je i slike u tehnici tempere. Najpoznatije joj je djelo, foto-montaža, “Diktatura kralja Aleksandra” , vrhunski umjet-nički rad tzv. Nove vizualnosti s Bauhausa.

Umrla je u Zagrebu 1988. godine.

Trenutak s �nalne utakmice državnog prvenstva 1931. HŠK Concordia - Jugoslavija Beograd 21-1. Nada Bobinski (lijevo u bijelom dresu) postiže pogodak

7

ŠPORT U II. SVJETSKOM RATU

U kolovozu prošle godine navršilo se sedamde-set godina od prvog nastupa jedne športske reprezentacije novostvorene Jugoslavije u inozemstvu. Naime, 18. kolovoza 1944. go-

dine, u Rimu je održano natjecanje u plivanju i vaterpolu između predstavnika savezničkih armija SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Jugoslavije. To je vrijeme kada je u Europi još uvijek bijesnio Drugi svjetski rat. Športa-ši-partizani stigli su izravno s bojišta u Italiju odlučni nadmetati se s bolje pripremljenim protivnicima. Tada je po prvi put svirana himna nove Jugoslavije, a na stijeg je podignuta jugoslavenska zastava.

Sedamnaest naših sudionika Natjecanje je održano na Stadio Nacionale a sudjelo-

vali su: Oskar Danon, Slavko Mićo Blažina, Nenad Vu-kadin, Martin Gabričević, Vojko Pavičić, Dane Matošić, Gojko Marović, Dinko Rizzi, Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Grabušić, Vojislav Ucović, Rudi Gla-icher, Vjekoslav Despot, Petar Korepš, Franta Dvoržak i Branko Žižek, njih 17 ukupno. O ovom zanimljivom na-tjecanju izvještavao je Peter Wilson, novinar britanskog vojnog časopisa Union Jack. On je sa puno simpatija

gledao na športaše-partizane i nazvao ih “Titovi dupini”. Dok su se u domovini vodile ogorčene borbe, Misija

NOVJ u Rimu obavijestila je Vrhovni štab o namjeri sa-veznika da organiziraju natjecanje u plivanju i vaterpolu. Svim jedinicama na području Dalmacije poslan je dopis i uskoro se na Visu okupio veći broj športaša XXVI. divizije i jedinica Ratne mornarice.

Grupa mornara iz Četvrtog pomorskog sektora redov-no je, u slobodno vrijeme, igrala vaterpolo tijekom ljeta 1944. Lopte su se nabavljale u talijanskim gradovima

Dupini s VisaOd Splićana u momčadi su bili Vojko Pavičić, Nenad Vukadin, Dane Matošić, Martin

Gabričević i Gojko Marović. Oni su prije rata bili članovi splitskog „Jadrana“. Od Dubrovčana, uglavnom kao članovi „Juga“, sudjelovali su Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Grabušić i Vojislav Ucović, a Dinko Rizzi bio je s Korčule.

U Napulju su se naši sreli s igračima „Hajduka“ koji su bili na turneji po Italiji i odigravali prijateljske utakmice sa savezničkim momčadima. Druženje je potrajalo cijelu noć. Sutradan ujutro momčad je produžila prema Bariju. Povratak na Vis bio je legendarnim brodom „Bakar“ koji je cijelo vrijeme rata prevozio ranjenike i izbjeglice prema Italiji.

Svi sudionici ovog prvog športskog natjecanja vratili su se u svoje jedinice, a neki i na prve crte bojišta. Njihovo sudjelovanje nije bila samo promocija nove države i partizanskog športa, nego na jedan indirektan način i promocija ideje o budućim natjecanjima zemalja Mediterana. Potvrda toga bile su Mediteranske igre u Splitu održane 1979. godine...

Literatura:

-­‐ SPORT (Beograd), Delfini maršala Tita, od 11. do 28. kolovoza 1977. (ukupno 16 članaka).

-­‐ Nedjeljna Dalmacija, Titovi delfini prije svih, 6. travnja 1980. str. 18. - Split -­‐ Slobodna Dalmacija, Titovi delfini za sva vremaena, 20. kolovoza 1984. Str. 11. -

Split

Partizani – športaši koji su bili prvi emisari Nove Jugoslavije na savezničkom natjecanju u plivanju i vaterpolu u Rimu 1944. Prvi put se na jarbolu zavijorila zastava s petokrakom zvijezdom, a francuska vojna glazba je po prvi put otsvirala himnu Hej Slaveni.

Partizani – športaši koji su bili prvi emisari Nove Jugoslavije na savezničkom natjecanju u plivanju i vaterpolu u Rimu 1944.

Piše: MLADeN CuKROV

U kolovozu 1944., u vrijeme dok je u Europi još uvijek bijesnio Drugi svjetski rat, športaši-partizani stigli su izravno s bojišta u Italiju, odlučni nadmetati se s bolje pripremljenim protivnicima

8

čije su luke redovno posječivali naši mornari. Golove za vaterpolo izradila je tehnička radionica brodogradilišta u Visu. Često su se odigravale utakmice s mornarima savezničkih brodova. Naši vaterpolisti su bili bolji i s osjetnom razlikom pobjeđivali savezičke momčadi. Organizaciji športskog života i treniranju mornara po-sebno se posvetio Đuro Bjedov, otac kasnije proslavljene plivačice Đurđice Bjedov.

Dvije pobjede i jedan poraz U viškoj luci, u predjelu zvanom Kut, u sklopu pripre-

ma održana su 14. kolovoza prva natjecanja u plivanju i vaterpolu na oslobođenom teritoriju. Plivalište je bilo pravih dimenzija, improvizirano od pet splavi, a plivalo se u šest pruga. Oko uređenja plivališta posebno se zauzeo Gojko Marović, predratni istaknuti vaterpolist splitskog “Jadrana”. Kratke pripreme na Visu time su bile završene. Odabrani športaši su sutradan brodom “Mora-va” otplovili prema Italiji.

Brodom je upravljao kapetan Kuzma Dragojević koji je bio već iskusan morski vuk. U Bari su stigli 16. kolovoza 1944., odjenuli nove uniforme, podšišali se i primjereno uredili. Avionom DC-3 s partizanskim ozna-kama odletjeli su prema Rimu...

Radi problema na putovanju naša momčad zakasnila je jedan dan na ovo natjecanje, što je stvorilo problem sudjelovanja. Svojim autoritetom i dostojanstvenim ponašanjem u pregovorima sa saveznicima pogotovo se iskazao Oskar Danon. Bio je fakultetski obrazovan i go-vorio je nekoliko jezika. U ovim pregovorima sudjelovao je britanski general H. M. Wilson, zapovjednik save-zničkih snaga na Mediteranu. On je formirao komisiju za športska natjecanja od nekoliko savezničkih časnika na čelu koje je bio američki vice-admiral H. K. Hewitt. Tako su već početkom 1944. počela natjecanja savezni-ka u boksu, nogometu, košarci, atletici i tenisu, a nešto kasnije u plivanju i vaterpolu.

Naši vaterpolisti bili su smješteni u Rest kampu, koji je bio vojno odmaralište američkih vojnika Pete armije. Svi su dobili propusnice potpisane od admirala H.K. Hewitta. U Rest kampu bilo je dosta zabave u večer-njim satima. U dvorani od 1500 mjesta priređivane su priredbe i plesovi; svirao je američki jazz orkestar od 80 članova.

Na vaterpolskom turniru 18., 19. i 20. kolovoza 1944. sudjelovale su momčadi Francuske, Velike Britanije, zatim kombinirana momčad britanskih i francuskih vojnika i naša partizanska momčad. Favoriti su bili Fran-cuzi jer su poslali svoju najbolju momčad nazvanu “Nort afriken distrikt”. U toj momčadi igrala su i četvorica vaterpolista koji su sudjelovali na OI 1936. u Berlinu. Bili

su izraziti favoriti za zlatne satove koje je trebao uručiti pokrovitelj turnira general H. M. Wilson. Momčad va-terpolista-partizana u sastavu Ucović (vratar), Monta-gne, Marović, Dinković, Grabušić, Žižek, Rizzi, Pavičić, Gabričević i Gleicher, borila se hrabro i na kraju izgubila od Francuske 5-7. Drugoga dana, mladići su odigrali puno bolje i pobijedili kombiniranu britansko-francusku vojnu momčad sa 3-2. Sva tri pogotka dao je Vojko Pavi-čić, predratni vaterpolista splitskog “Jadrana” i sudionik Igara u Berlinu. U trećem susretu, naši su zaigrali još bolje i pobijedili Veliku Britaniju sa 6-2.

Propusnica kojom su se naši športaši mogli slobodno kretati od Rest kampa za odmor do plivališta Stadio Nacionale u Rimu

Fotogra�ja snimljena 18. kolovoza 1944. na Stadio Nacionale u Rimu. Gornji red slijeva : Vojko Pavičić, Branko Žižek, Augustin Montagne, Vojislav Ucović, Rudi Glajher, Franta Dvoržak, Mate Dinković, Darko Grabušić, Dinko Rizzi. Donji red slijeva : Vjekoslav Des-pot, Petar Korepš, Oskar Danon, Dane Matošić, Slavko Mićo Blažina. Na fotogra�ji nedostaju Martin Gabriče-vić, Gojko Marović i Nenad Vukadin.

9

10

U plivačkim natjecanjima nastupili su Franta Dvoržak, Dane Matošić, Vjekoslav Despot i Petar Korepš. Kao plivači i vaterpolisti nastupili su Vojko Pavičić, Branko Žižek i Rudi Glaicher. Nenad Vukadin je bio tehniko i nije se natjecao. U plivačkim natjecanjima Branko Žižek je osvojio prvo mjesto na 100 m slobodno rezultatom 1:05,3, Dane Matošić je bio treći na 100 m prsno s rezultatom 1:24,0, a štafeta 3x100 metara mješovito (u sastavu Dane Matošić, Franta Dvoržak i Branko Žižek) također je bila uspješna i osvojila drugo mjesto rezulta-tom 3:56,8.

Odličan plivač Franta Dvoržak Partizani-športaši dočekani su u Rimu od saveznika

s dosta skepse i suzdržanosti. To se ubrzo sve promije-nilo i sklopljena su velika prijateljstva. Posebno su naši športaši uživali simpatije Filipinaca u američkoj vojsci i Kanađana. Bilo je druženja uz pjesmu i piće, a i domaći Talijani su sa simpatijama prihvatili naše športaše. Bilo je i žena, kao pratećeg osoblja, koje su se zainteresirale za naše mladiće...

U nekim situacijama trebala je snalažljivost i improvi-zacija. Tako je Oskar Danon kao vrsni glazbenik tijekom jedne noći uspio napisati partituru za državnu himnu Hej Slaveni, koju je izvela francuska vojna glazba. Nakon rata Danon je postao dirigent svjetskog glasa. Između ostalog bio je ravnatelj Beogradske opere i Ljubljanske �lharmonije.

Vođa i trener jugoslavenskih športaša bio je Slavko Mićo Blažina iz Rijeke. Prije rata radio je u “Jadranskoj plovidbi”. Bio je i jedan od osnivača sušačke Viktorije. Za vrijeme rata bio je intendant partizanskih bolnica u Ita-liji. Kao priznati športski djelatnik i poznavatelj prilika u tek oslobođenoj Italiji, priključio se našoj odabranoj momčadi.

Jedan od iskusnijih bio je Dubrovčanin Darko Grabu-šić, predratni vaterpolist “Juga”. Zanimljiva je i priča o Čehu Petru Korepšu. On je prije rata bio poznati plivač u svojoj zemlji, a naši športaši su ga pokupili iz baze u Mo-

nopoliju, gdje se oporavljao od rana zadobivenih u Lici. Nije poznato kako se priključio partizanskom pokretu, a isto tako, nakon rata mu se izgubio svaki trag....

U plivanju se istakao Zagrepčanin Franta Dvoržak. On se, kao izbjeglica, sklonio u Rim gdje je bio učitelj plivanja. Kako bi bili što bolji u plivanju, Darko Grabu-šić i Vojislav Ucović dali su se u potragu ne bi li u Rimu pronašli Slovenca Branka Žižeka, višestrukog prvaka države u plivanju. On se nalazio u gradu i trebalo ga je pronaći. Tako se i on, kao šesti, pridružio maloj plivačkoj grupi...

Susret s “hajdukovcima” Od Splićana u momčadi su bili Vojko Pavičić, Nenad

Vukadin, Dane Matošić, Martin Gabričević i Gojko Ma-rović. Oni su prije rata bili članovi splitskog “Jadrana”. Od Dubrovčana, uglavnom kao članovi “Juga”, sudjelo-vali su Mato Dinković, Augustin Montagne, Darko Gra-bušić i Vojislav Ucović, a Dinko Rizzi bio je s Korčule.

U Napulju su se naši sreli s igračima “Hajduka” koji su bili na turneji po Italiji i odigravali prijateljske utakmice sa savezničkim momčadima. Druženje je potrajalo cijelu noć. Sutradan ujutro momčad je produžila prema Bariju. Povratak na Vis bio je legendarnim brodom “Bakar” koji je cijelo vrijeme rata prevozio ranjenike i izbjeglice prema Italiji.

Svi sudionici ovog prvog športskog natjecanja vratili su se u svoje jedinice, a neki i na prve crte bojišta. Nji-hovo sudjelovanje nije bila samo promocija nove države i partizanskog športa, nego na jedan indirektan način i promocija ideje o budućim natjecanjima zemalja Medi-terana. Potvrda toga bile su Mediteranske igre u Splitu održane 1979. godine...

LIteRAtuRA:SPORT (Beograd), Del�ni maršala Tita, od 11. do 28. kolovoza 1977. (ukupno 16 članaka)

Nedjeljna Dalmacija, Titovi del�ni prije svih, 6. travnja 1980. str. 18. - Split

Slobodna Dalmacija, Titovi del�ni za sva vremaena, 20. kolovoza 1984. Str. 11. - Split

ŠPORT U II. SVJETSKOM RATU

Američke novine “�e Stars and Stripes” koje su pisale o partizanima-športašima, njihovim uspjesima i rezul-tatima na natjecanjima saveznika u Rimu 1944.

Nakon 40 godina partizani-športaši ponovno su se našli na okupu 1984. u Splitu. Tom prigodom uručene su im zlatne značke SFKJ.

11

IN MEMORIAM

Još jedan član zlatnog četverca” Gusara” iz 1952. godine, napustio je ovaj svijet: u Mariboru je 26. ožujka u 85. godini preminuo Mate Trojanović.

Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1950. do 1952. godine.

Rođen je u Metkoviću, 20. svibnja 1930. Veslanje je počeo trenirati 1945., kao učenik Realne gimnazije u Splitu. Ujedno se i glazbeno školovao. Prvo je studi-rao biologiju, ali položivši sve ispite na tom fakultetu namjerno nije diplomirao kako se ne bi odmah morao zaposliti već je, budući da je za vrijeme studija zavolio veterinu, prešao na taj fakultet koji je također u roku apsolvirao i s odličnim diplomirao.

Od zlatnog “Gusarovog” četverca u kojem je Mate veslao, očekivalo se još mnogo nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje u Helsinkiju 1952. Stoga je Narodni odbor grada Splita već u kolovozu 1952. godine donio odluku da im dodijeli četverogodišnje stipendije. Naža-lost, ovaj prvi zlatni hrvatski četverac još je godinu dana aktivno vježbao, a potom su se momci potpuno okrenuli studiju nakon kojega su otišli na tri različite strane. Tre-ba reći da je “Gusarov” četverac iz Helsinkija proglašen najboljim športskim kolektivom Hrvatske i Jugoslavije 1952. godine.

Po završetku fakulteta Trojanović se oženio i nastanio u Mariboru, gdje je živio do svoje smrti. Radio je kao savezni carinski veterinarski inspektor.

Za spomenicu HVK Gusar autorice Herci Ganza Čalj-kušić, izišlu 2004. godine, napisao je sjećanje na svoju karijeru iz kojeg izdvajamo:

“Čeprkam po uspomenama, vraćam se u dane kada sam navršio 15 godina. To je bilo u Splitu 1945. Nisam znao za koji ću se šport odlučiti. Razmišljao sam o nogometu, atletici... Međutim, odlučim se za plivanje. Plivanje? Da, to je ono pravo! Prsno, leđno, kraul – to će biti moj šport. To sam rekao roditeljima. Začuđeno su me pogledali, a ja sam skočio kroz vrata i uputio se u tajništvo “Jadrana”. Putem sam sreo Slavka Perića, kole-gu iz razreda. Na pitanje kuda idem, sve sam mu ispri-čao, a on mi je rekao da je veslanje puno bolje. Molio me i nagovarao da dođem veslačima gdje je on već bio. Odgovorio sam mu da ne dolazi u obzir, da veslaju samo cukuni. Skoro smo se posvađali, a ja sam mu rekao da u Splitu govore da je majka imala tri sina, dvojica su bili pametni, a treći je bio veslač. Pozdravio sam ga i pro-dužio prema “Jadranu”. Tamo su mi rekli da danas nije tu čovjek koji će mi ispuniti pristupnicu te da dođem ponovno sutra. Sutra se sve ponovilo. A Slavko Perić me ponovno nagovarao. Ja ponovno u” Jadrana”, oni mi kažu - dođi idući tjedan. Tada mi je prekipilo, okrenuo sam se, tresnuo vratima za sobom i otišao zauvijek.

Kuda sada? Došao sam slabe volje na Rivu, polako, s

noge na nogu došetao sam na Matejušku i naslonio se na ogradu iza žičane mreže veslačkog kluba “Gusar”. Onako ispod oka sam gledao veslače kako nose čamac. Bio je osmerac. Gledao sam kako su odveslali, a dove-slao je četverac...

- Mali, dođi unutra, bolje ćeš vidjeti! - rekao je gospo-din s druge strane žice. ‘Neću, ne bih se upisao’, promr-mljao sam, na što mi je gospodin rekao da tko priča o upisu, da će mi samo pokazati čamce i klub, a poslije mogu ići kući.

Međutim, pobijedila je znatiželja. Gospodin se pred-stavio - Dalibor Parać, tajnik “Gusara”. Vodio me od čamca do čamca, pokazao sve od skifa do osmerca. Na koncu smo došli do “žabe”, sjeo sam, učvrstio stopala, počeo vježbati, pogledao dr. Paraća i nasmijan rekoh:

- Znate što, ja bi se upisao!Dotrčao sam kući, uletio u stan. Mama i pape su

sjedili u tinelu, a ja sam zavriskao: ‘Ja sam gusar! Upisao sam se među veslače! Mama, treba mi bijela majica i bijele kratke hlačice, molim te da mi ih sašiješ, jer je to dres i boja Gusara. Od danas sam veslač!’

Roditelji su se pogledali, majci nije bilo baš drago, međutim pape je odgovorio: “Još nitko nije umro na veslu, pa neće ni on. Ovo mu je prva pametna ideja i želja otkada se rodio”.

A dalje, zna se - prvo olimpijsko zlato na našim pro-storima. Kao član zlatnog četverca “Gusara” u Helsinkiju 1952. godine, od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa.

Sahranjen je na groblju u Mariboru.

(Jurica Gizdić)

MATE TROJANOVIĆ(Metković, 20. svibnja 1930. - Maribor, 26. ožujka 2015.)

12

IN MEMORIAM

U Rijeci je 1. travnja 2015. u 90. godini života pre-minuo dvostruki srebrni olimpijski medaljono-ša Zdravko Ćiro Kovačić, vratar iz Kuće slavnih.

Rođen je u Šibeniku 5. srpnja 1925. godine. Jedan je iz plejade hrvatskih športaša s jedinstvenim pedigreom. Već 1926. s roditeljima se seli na Sušak. Igrao je od 1939. godine vaterpolo za Victoriju sa Sušaka i za riječko Pri-morje. Ćiro, kako su ga prijatelji zvali, dugi niz godina bio je jedini živi vaterpolist iz generacije koja je nastupila na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu, gdje je reprezentacija Jugoslavije nakon uvjerljive pobjede nad Australijom od 12-3 i neodlučenog 4-4 s olimpijskim pobjednicima Talijanima, doživjela samo jedan poraz protiv Mađara (1-3) i ostala bez medalje.

Zdravko Ćiro Kovačić je pedesetih godina prošlog sto-ljeća bio najbolji vaterpolski vratar svijeta i bio je itekako zaslužan što je reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. i Melbourneu 1956. osvojila srebrne medalje. Oba puta zlata su otišla u Mađarsku. Tako je Ćiro dvostruki olimpijski medaljonoša.

Uz to, bio je i u izabranoj reprezentativnoj momča-di koja je osvojila prvo europsko odličje – broncu na europskom prvenstvu u Beču 1950. godine. U svojoj kolekciji imao je i srebrnu kolajnu s EP u Torinu četiri godine kasnije.

Zdravko Kovačić sudjelovao je na trima Olimpijskim igrama. Prve su bile u Londonu 1948. godine, a o njima je govorio: “To su bile prve Igre nakon Drugog svjetskog rata, a natjecanju nisu imali pristupa Nijemci i Japanci, iako je to bilo zapravo smiješno, jer što su športaši krivi. Za nas je to bio veliki događaj jer smo došli iz zemlje koja je tada bila potpuno izolirana. Igre su u odnosu na ove današnje bile mnogo skromnije. Stanovali smo pedesetak kilometara od Londona, u kampu podo�cira britanskih vojnih zračnih snaga. Sam grad je imao velike znakove neposredno završenog rata.”

Nakon što naši vaterpolisti s Kovačićem na vratima nisu u Londonu uspjeli osvojiti medalju, uspjelo im je to na dvije naredne Olimpijade zaredom - 1952. u Helsinkiju i 1956. u Melbourneu. I to oba puta srebro. O tome Kovačić je govorio: “Dobili smo samopouzdanje već kada smo osvojili brončanu medalju na europskom prvenstvu 1950., budući da smo svladali olimpijske pobjednike Talijane. Stoga smo u Helsinkiju i očeki-vali uspjeh, jednu od medalja. Trener nam je bio Božo Grkinić i prolazili smo jako dobro. Istina, izgubili smo prvu utakmicu s Nizozemskom, ali uz jako loše suđenje. Žalili smo se i klima je bila takva da se činilo da će naša žalba biti odbijena. Nakon što su saslušani i Nizozemci, naša je žalba prihvaćena, a utakmica ponovljena. Taj smo put pobijedili i tako si trasirali put prema medalji. U Helsinkiju je uistinu bilo jako lijepo. Meni su to bile

najljepše Igre. Četiri godine kasnije u Melbourneu već je rutinerski osvojeno srebro.”

Zdravko Ćiro Kovačić je usporedno s igračkom karijerom koju je završio 1957. godine, gradio i pro-fesionalnu kao diplomirani ekonomist. Od 1972. do 1990. bio je jedan od direktora u uspješnoj brodskoj kompaniji Jugolinija.

U športskom društvu “Primorje” iz Rijeke Ćiro je obnašao razne dužnosti. Posebno je bio ponosan što je nakon toliko godina njegova Rijeka dobila reprezenta-tivni kompleks bazena na Kantridi.

“Mi smo trenirali u moru, ma kakvo god bilo vrije-me… Veseli me što su nove generacije napokon dobile prave uvjete za rad i napredak”, govorio je Ćiro.

Na pitanje koji mu je događaj iz duge vaterpolske karijere ostao u sjećanju, odgovarao je: “Ma ni jedan konkretan događaj niti neka utakmica, nego uspome-na na brojna prijateljstva i divne ljude s kojima se i danas čujem, a često i družim. I to ne samo s vater-polistima iz Hrvatske i bivše države nego i iz Italije, Rusije, Mađarske. Eto, to mi je najveće zadovoljstvo.”

Stanovnik je Kuće slavnih vodenih športova u američkom Fort Lauderdaleu, u koju je ušao u travnju 1984. godine kada je povelju o tom svečanom činu potpisao predsjednik SAD-a Ronald Reagan.

Godine 1997. dobio je Držanu nagradu za životno djelo za zasluge u sportu Franjo Bučar.

Legendarni Zdravko Ćiro Kovačić, sahranjen je na riječkom groblju na Trsatu.

(Jurica Gizdić)

ZDRAVKO ĆIRO KOVAČIĆ(Šibenik, 5. srpnja 1925. - Rijeka, 1. travnja 2015.)

Olimp 42

Mnogim ekipnim igrama lop-tom, korijeni sežu daleko u prošlost, pa tako i rukome-tu. Još u razdoblju antike

igrane su različite igre koje strukturom i pravilima nalikuju ovom olimpijskom športu. Tako je, na primjer, Homer u svojem djelu “Odiseja” opisao igru koja se po ideji i obliku može smatrati davnom pretečom rukometa.

Poznata antička igra rimski harpas-tum ili grčki harpaston smatra se za preteču mnogih ekipnih igara s loptom, pa tako i rukometa. Istaknuti rimski liječnik i fi lozof Galen pisao je o toj igri u svom djelu “Vježbe s malom lop-tom”, u kojoj preporučuje loptanje kao najsavršeniju tjelesnu vježbu. U sredn-jem vijeku, lirski pjesnik Walther von der Vogelweide opjevao je “Igre hva-tanja lopte” (Fangballspiele). Također u razdoblju srednjeg vijeka postoje tra-govi o igrama sličnim rukometu koje su igrane u Francuskoj, ali i među Inuitima na Grenlandu.

Nekoliko igara vrlo sličnih današnjem modernom rukometu pojavilo se gotovo istovremeno kra-jem 19. i početkom 20. stoljeća u više europskih zemalja, uglavnom na sjeveru Europe (u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj i Njemačkoj) te u Češkoj i Ukrajini. Iz različitih igara nastale su kasnije dvije vrste rukometa: dvoranski i veliki rukomet. Dvoranski rukomet igra je koju danas svi podrazumijevamo pod rukomet, dok je veliki rukomet bila inačica te igre na otvorenom – igrala se na travnatom terenu većih dimenzija i sa više igrača (10 igrača u polju i vratar).

Iako je u početku veliki rukomet bio

rašireniji i popularniji od dvoranskog, dvoranska varijanta je čak nešto stari-ja. Prva zabilježena utakmica odigrana je u Nyborgu u Danskoj, 1897. godine, prema ideji profesora tjelesnog odgoja Rasmusa Nicolaja Ernsta. U Danskoj je 1898. godine učitelj gimnastike Holger Nielsen uvrstio u svoj nastavni program haandbold, igru sličnu današ-njem dvoranskom rukometu, a 1906. godine objavio je i priručnik “Vodič za rukomet” (Vejledning i håndbold), koji se danas smatra prvim pisanim pra-vilima rukometa. Nielsen je inače bio svestrani športaš, u prvom redu mače-

valac i strijelac. Osvojio je tri medalje na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine – broncu u ma-čevanju (u disciplini sablja) te srebro i broncu u pucanju pištoljem, a zanimljiv je svakako podatak da se na istim Igra-ma natjecao i u bacanju diska.

U Češkoj se 1892. godine pojavljuje hazena, pretežno ženska športska igra loptom vrlo slična današnjem rukometu. Začetnik hazene bio je češki učitelj tjelesnog odgoja na Malostranskoj realki Anton Krištof, a pravila igre usavršio je Václav Karas i objavio ih 1905. godine u časopisu Výchova tělesná. Između dva svjetska rata hazena je bila vrlo raširena i razvi-jena u Hrvatskoj, no uvođenjem malog rukometa u Jugoslaviji (1949./50.), ekipe hazene prilagodile su se novim pravilima, pa je 1951. godine rasformi-ran Hazena savez Hrvatske, a njegove ekipe su zatim registrirane kod Ru-kometnog saveza Hrvatske.

U Rusiji se hazena pod nazivom handbol igrala od 1909. godine u gim-nazijama ukrajinskih gradova, gdje je stekla veliku popularnost naročito pod sovjetskom vlašću.

U Švedskoj je 1912. godine obja-vljen priručnik pravila “Igre u prirodi” u kojem se, pored ostalih, nalazio i

Nastanak modernog športa: rukomet

Šport "stvoren za Hrvate„

k t

Rukomet ima davne korijene, još je Homer u “Odiseji” opisao igru koja se po ideji i obliku može smatrati davnom pretečom ovoga športa koji je Hrvatskoj donio pregršt velikih uspjeha

43 Olimp

opis igre slične modernom rukometu. Dvoranski rukomet igra se u Švedskoj od 1919. godine. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1915. godine, u Njemačkoj se pojavljuje Torball, igra loptom koju treba ubaciti u vrata, vrlo slična današnjem dvoranskom rukome-tu (njemačka riječ za vrata je Tor).

Prva pravila rukometa u današnjem obliku sastavili su Njemci Max Heiser, Karl Schelenz i Erich Königh, a tis-kana su 29. listopada 1917. godine. Nakon 1919., Schelenz je unaprijedio ta pravila koja su kasnije prihvaćena i kao međunarodna pravila velikog rukometa.

Prva međunarodna rukometna utak-mica u Europi odigrana je 13. rujna 1925. godine u mjestu Halle (Saale) u Njemačkoj, između Austrije i Njemačke, a završila je rezultatom 6-3. Iste go-dine održan je i susret reprezentacija radničkih gimnastičkih i športskih saveza Njemačke i Belgije (12-2). Do 1930. godine održavani su susreti samo u velikom rukometu između muških sastava, a prvi međunarodni susret žena održan je 7. rujna 1930. u Pragu između Austrije i Njemačke (5-4).

Na međunarodnoj razini o rukometu se ozbiljnije raspravljalo tek 1926. godine, prilikom VIII. kongresa Među-

narodne amaterske atletske federacije (IAAF) u Haagu. Na tom kongresu izabrana je posebna komisija za ru-kometne športove (veliki i dvoranski rukomet, košarka, odbojka, hazena, Faustball i Courtball), koju su činili predsjednik F. P. Lang (Njemačka), tajnik O. A. Schaer i članovi A. Karls-son (Švedska), J. B. Maccabe (Velika Britanija), W. P. Elhase (Australija), P. Méricamp (Francuska), S. O’Hanion (Irska) i H. Wraschtil (Austrija).

Za vrijeme OI u Amsterdamu 1928., održan je osnivački kongres Međunarodnog amaterskog ru-kometnog saveza. Prijedlog da se rukomet uvrsti u program OI nije isprva prihvaćen, no omogućeno je da se na OI u Amsterdamu 1928. godine prikaže utakmica velikog rukometa. Međunarodni olimpijski odbor napokon je 1931. godine uvrstio rukomet na program Igara, no on svejedno nije bio na programu prvih sljedećih OI 1932. u Los Angelesu, već tek 1936. u Berlinu. Tom prilikom organiziran je prvi olimpijski rukometni turnir (pona-jprije zaslugom istaknutog njemačkog športskog djelatnika Carla Diema), na kojem je sudjelovalo šest nacionalnih reprezentacija. Budući da se igrao veliki rukomet, to je do danas jednini

turnir u velikom rukometu u povijesti Olimpijskih igara.

Kao što je spomenuto, u početku je veliki rukomet bio nešto rašireniji i šire prihvaćen od dvoranskog, no to se s vremenom promijenilo. Prvi međunarodni susret u dvoranskom rukometu održan je 8. ožujka 1935. u Kopenhagenu između Švedske i Danske (18-12). Prvo prvenstvo svi-jeta u dvoranskom rukometu održano je 5. i 6. veljače 1938. u Berlinu uz sudjelovanje četiri reprezentacije, dok je prvo svjetsko prvenstvo u velikom rukometu organizirano od 7. do 10. srpnja 1938., također u Njemačkoj, a nastupilo je 10 reprezentacija.

Nakon Drugog svjetskog rata, od 10. do 13. srpnja 1946., održan je u Kopenhagenu osnivački kongres Međunarodnog rukometnog saveza (International Handball Federation, IHF). Na tom kongresu bili su prisutni delegati osam nacionalnih rukometnih saveza (Danska, Finska, Francuska, Ni-zozemska, Norveška, Poljska, Švedska i Švicarska), a odlukom tog kongresa prestalo je postojanje starijeg Među-narodnog amaterskog rukometnog saveza.

Budući da na Olimpijskim igrama nakon Drugog svjetskog rata rukomet ponovno nije bio na programu, od

iki r ko t na r in

1952. godine predstavnici IHF čine stalne napore da taj šport vrate u obavezan program. Za vrijeme održa-vanja 63. zasjedanja Međunarodnog olimpijskog odbora, od 4. do 8. listo-pada 1965. u Madridu, organiziran je međunarodni turnir u dvoranskom rukometu. Nakon toga, dvoranski rukomet za muške uključen je u pro-gram OI od 1972. godine, a od 1976. u olimpijskom rukometnom turniru sudjeluju i rukometašice...

Dvoranski rukomet s vremenom je potpuno istisnuo veliki rukomet. To je vjerojatno bilo zato što je kao šport puno brži i dinamičniji, pa samim tim i daleko atraktivniji publici. Posljednje prvenstvo svijeta u velikom rukometu za žene održano je 1960. u Nizozems-koj, a za muškarce 1966. u Austriji.

Rukomet je šport kao “izmišljen za Hrvate”, tako bar govore veliki us-pjesi koje su postizali i naši klubovi i reprezentacija…

LITERATURA:

AA.VV., Enciklopedija fi zičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

http://www.rkhd.hr/o-rukometu/povijest-rukometa/97-poceci-rukometa-u-svijetu-i-hrvatskoj

Nastanak modernog športa: rukomet

� e origins of handball� e roots of numerous team sports with the ball are buried deep in the ancient times and handball is no exception. Already in the Antiquity, people were playing various games similar – in terms of structure and rules – to this Olympic sports. Several games very similar to today's modern handball appeared almost simultaneously in the late 19th and early 20th century in several European countries, mainly in northern Europe (Denmark, Sweden, Norway and Germany) as well as in the Czech Republic and Ukraine. Di� erent games served as foundations for the appearance of two types of handball: indoor handball and � eld handball. Today, for indoor handball we use only the expression handball, while � eld handball represented the outdoor version of handball, while a version of the game in the open – played on a grass � eld of larger dimensions and with more players (10 players in the � eld and goalkeeper).Handball was � rst played at the Olympics in Berlin in 1936, when there were six national teams participating in this game. Since it was played as outdoor, it is – up to this day – the only � eld basketball tournament in the history of the Olympic Games. In time, � eld football was completely superseded by indoor handball... � e sport's international governing body was � rst formed in 1928 as the Federation Internationale Handball Amateur, and took its current name at the founding congress in Copenhagen, Denmark in 1946 as the International Handball Federation (IHF). A� er World War II handball was no longer on the program of the Olympic Games. � erefore, since 1952 the IHF representatives were giving their best to bring handball back in the compulsory program. Handball re-emerged onto the world stage as men’s team handball, played at the Summer Olympics in Munich in 1972 as indoors, while the women's team handball was added in 1976. (Ana Popovčić)

Holger Nielsen

decathlon.hr

OPREMI SE ZA LJETO!

Prati ritam tvoga grada i naših olimpijaca

www.soundset.hr

Ponosni član olimpijske

obitelji

Olimp 46

Usmjerimo li pozornost na trenutačno stanje u druš-tvu, primijetit ćemo čitav niz vrlo dinamičnih aktivno-

sti, mnoštvo interesa, karakterističnih tipova ljudi. Međutim, gledajući kroz prizmu duljeg vremenskog razdoblja, primjerice dvadesetak ili više godina, ta nas dinamika podsjeća na kazališ-nu predstavu koja se svakih nekoliko godina ponavlja s istim scenarijem, ali s različitim glumcima.

U glavnoj ulozi su ljudi od akcije, dakle oni koji ukazuju na tuđe propu-ste, nude nova i kvalitetnija rješenja, oni s vizijom napretka. Također, u glavnoj ulozi su i oni koji su se našli na udaru tih kritika, dakle oni koji kroz identitet žrtve nastoje ojačati svoj poljuljani status. U sporednoj ulozi je javnost koja sva ta događanja prati trošeći enormnu količinu vremena i emocionalne energije da shvati što

Znanost i šport

Šport športašima?se zapravo događa. Emocije publike se rasplamsaju, potom opet splasnu, glumci se povuku s pozornice, a život, onako jednostavan i običan, nastavi teći svojim tokom...

Mnoštvo takvih predstava vezano je za temu športa. Od onih je li isprav-no sport ili šport, do onih vezanih za strategije športa, zakone o športu, kategorizacije športova, športaša i sl. Svakako, jedna od zanimljivijih tema glasi: Trebaju li športaši rukovoditi sustavom športa?

Mnoštvo je različitih diskusija na tu temu. Jedni smatraju da sustavom športa mogu rukovoditi jedino špor-taši, iz razloga što oni šport razumiju, prošli su sve faze kao športaši, neki čak i kao treneri. Drugi smatraju da bavljenje športom i upravljanje šport-skim sustavom nema previše dodirnih točaka, povlačeći analogiju vrhunskog športaša s pilotom putničkog zrako-plova, primjerice Boeinga 747. Tom bi pilotu, unatoč vještini preciznog poli-jetanja, upravljanja ili slijetanja, malo tko dopustio da radi složene zahvate na motoru ili elektroničkim sklopovi-ma tog istog zrakoplova.

Naravno, zagovornici jedne i druge tvrdnje ističu kako postoje izuzetci. Oni koji tvrde da športom mogu ruko-voditi jedino športaši, slažu se s tim da postoje brojni slučajevi u kojima se vrhunski športaši nisu dokazali kao vrhunski treneri, a još manje kao športski dužnosnici. Zagovornici dru-ge teorije smatraju pak da vrhunski piloti mogu biti i dobri aviomehaničari nakon što završe adekvatnu školu i steknu potrebnu razinu stručne kvali-fi kacije...

Koja su to specifi čna znanja i vje-štine kojima trebaju vladati oni koji upravljaju športskim sustavima i koje su osobine ličnosti koje ti ljudi moraju imati kako bi “preživjeli” u izrazito kompetitivnom i - izvan športa - rijet-ko viđenom okruženju?

Tema je itekako zanimljiva za da-

našnje športaše koji žele svoju karije-ru nastaviti kao dužnosnici u športu, ali i za one koji možda nisu športaši, ali žele raditi u športskim admini-stracijama i putem športa utjecati na zdravstvene, kulturne, obrazovne, moralne i druge aspekte društva.

Za početak, zanimljivo bi bilo us-porediti specifi čni vanjski i unutarnji milje u kojem boravi športaš, odnosno rukovoditelj športskim sustavom. Uspješnom športašu koji osvaja medalje na velikim natjecanjima, u fokusu pažnje nije, primjerice, kako će se osjećati njegov protivnik ili pro-tivnička momčad nakon što izgubi. On je usmjeren prema pobjedi i ne troši nepotrebno energiju na razmišljanje o tome je li njegov protivnik prihvatio poraz. Zvuči vrlo logično. Međutim, uspješni rukovoditelji športskim su-stavom itekako moraju prilikom dono-šenja odluka voditi brigu o osjećajima onih koji se ne slažu s tom odlukom. Prozivanje i napad na športsku admi-nistraciju od bivših športskih zvijezda, danas predstavnika saveza ili klubova, čija očekivanja, nerijetko sasvim nere-alna, nisu do kraja ispunjena, jedna je od omiljenih poslastica za medije.

Nadalje, kad je već riječ o psihološkom profi lu jednih i drugih, oni koji rukovode športskim susta-vom, da bi bili uspješni moraju se boriti za proračunska, sponzorska i druga sredstva, u cilju osiguravanja pristojnog standarda športaša. S dru-ge strane, športaš se ne treba boriti za fi nancijsku likvidnost drugih, već mora vlastite snage usmjeriti kako bi sebi osigurao potrebna fi nancijska sredstva. Borba za športski rezultat i borba u polju športske administracije razlikuju se po mnogo čemu, kao i “umijeće ratovanja” u športu, odnosno u športskoj administraciji.

Transformacija nekih modela pona-šanja, promjena načina razmišljanja i skretanje točke oslonca s vlastitog ja na potrebe drugih, osnovne su

i M

Trebaju li negdašnji športaši rukovoditi sustavom športa? Mnoštvo je različitih diskusija na tu temu, a mišljenja su podijeljena...

47 Olimp

Poznati britanski at ti ar a tian o od vrhunskog športaša do uspješnog športskog

no nika

Olimp 48

Sports to the athletes?In a variety of di� erent discussions on the topic of sports, we o� en tackle the issue of whether the system of sports should be governed exclusively by the athletes or could it be governed equally successfully, or maybe even better, by those who were not recognized as athletes, those who wish to in� uence - through sports - the creation of a healthier, in terms of work more e� cient and generally better society? � ere are advocates of both claims, as well as a multitude of di� erent arguments in favor of both.In order to create successful sta� , we o� en need the transformation of athletes’ model behavior into a form of a successful sports systems manager. However, the key question is not whether the athletes should manage sports system, but whether the existing sports system raises the athletes who can solve the con� ict by accepting the facts and not through aggression aimed at the source of discomfort - the athletes who - besides their sports result - take care of their health, cultural and educational status, as well as of their career a� er an active sports career. � e importance of this extremely complex and responsible job - sports system management - has been recognized by the University of Zagreb, which initiated the launching of the sta� -training program for the purposes of sports system management. By gaining professional and quality sta� , we could solve a multitude of key issues in both sports and business activity itself, enable higher reputation and the importance of sports in the society. (Miroslav Hrženjak)

stvari koje športaš treba napraviti kako bi po završetku svoje športske karijere nastavio karijeru kao športski dužnosnik. Nadalje, postoji i čitav niz zakona, uredbi i protokola koje treba poznavati uspješni rukovoditelj šport-skim sustavom. Poznavanje tehno-logije športa, postupak periodizacije treninga, tempiranje forme ili vještina izvođenja neke tehnike u određenom športu, ključna su znanja za uspješ-nog športaša ili športskog trenera.

Za uspješnog rukovoditelja športskim sustavima ključno je dobro poznavanje Zakona o športu, Zakona o udrugama, Zakona o proračunu, Zakona o sprečavanju sukoba intere-sa, Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima fi nanciranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge, kreativnost u osmišljavanju novih ideja, pisanju projekata, elaborata, itd. Izrada strategije edukacije kadrova u športu, planiranje izgradnje i održava-nja športske infrastrukture, itd., tako-đer su osnovna područja interesa onih koji žele uspješno upravljati športskim sustavima.

Pokušajmo ipak zaključiti kako su športaši potencijalno najkvalitetniji kadrovi za upravljanje športskim sustavima. Razlog tome jest pret-postavka da oni najbolje razumiju i vole šport, da ga žele dalje razvijati i unaprjeđivati kako bi budućim genera-

cijama osigurali barem jednaku dozu zadovoljstva kojeg su i sami kao špor-taši dobili. Međutim, ključno je pitanje odgajamo li današnje športaše na način da se pored brige o sebi nauče brinuti i o drugima, športaše koji ra-zvijaju strategiju rješavanja konfl ikta kroz prihvaćanje i sagledavanje činje-nica, a ne kroz agresiju prema uzroku neugodne situacije, športaše koji su uz športski rezultat usmjereni i na cjelovit osobni razvoj, svoje obrazo-vanje, društveni život, karijeru nakon športske karijere.

Čini se da svaki novi zakon o športu sve veću pozornost posvećuje trgo-vačkim društvima u športu, fi nanci-ranju športa, a sve manju pažnju po-svećuje najosnovnijem subjektu, a to je sam športaš. Stoga i ne čudi da se športaši nerijetko u javnosti pojavljuju u svojstvu sudionika neke športske drame, nečijeg tuđeg interesa ili su-koba, na način koji športu ne donosi ništa dobro. S druge strane, kulturno, pristojno i disciplinirano ponašanje športaša u javnosti, športu i društvu u cjelini donosi višestruke koristi.

Različite inicijative koje polaze od činjenice da šport treba promatrati kao integralni dio većeg sustava koji uključuje i zdravstvene, obrazovne, kulturne, ekonomske i druge aspekte čovjeka, te inicijative Sveučilišta u Zagrebu i sustava športa o pokretanju programa edukacije stručnog osposo-bljavanja kadrova za potrebe uprav-ljanja športskim sustavima, ulijeva nadu da će se bivšim športašima, ali i drugima koji u športu žele izgraditi karijeru kao dužnosnici, osigurati sva potrebna znanja za rukovođenje su-stavima športa.

Takvi kadrovi moći će razvijati stra-tegiju športa, istovremeno uvažavaju-ći cjelokupni život športaša, njegovu socijalnu sredinu, ekonomske i druge prilike. Do tada, rasprava o tome treba li šport predati športašima, podsje-ćat će na one dnevne zabavne teme poput, primjerice, treba li upravljanje tvornicama prepustiti radnicima ili, recimo, upravljanje zdravstvenih usta-nova pacijentima…

LITERATURA:

Mataja, Ž. (2003). Život za sport i od sporta, Nakladni zavod Matice Hrvatske

Priručnik za postupanje u primjeni Uredbe o krite-rijima, mjerilima i postupcima fi nanciranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (2015). Vlada Republike Hrvatske

Znanost i šport

Za uspješnog rukovoditelja športskim sustavima ključno je dobro poznavanje Zakona o športu, Zakona o udrugama, Zakona o proračunu...

avor k r n koć avni na a a danas predsjednik HNS-a

Olimp 50

Žene i šport

Pedeseta obljetnica novoza-grebačkog naselja Trnsko obilježena prije nekoliko godina u Muzeju grada Za-

greba, podsjetila je na jednu – gotovo bismo rekli dobrodošlu – skučenost u ponudi koja je označila razdoblje odra-stanja prekosavskih klinaca rođenih pedesetih i šezdesetih godina. Slo-bodne aktivnosti, vezane uz mjesnu osnovnu školu, bile su podijeljene na šport i kulturu.

U to herojsko doba koje su obilježili legendarni nastavnik tjelesnoga Vik-tor Hršak, glazbeni pedagog Oskar Ri-jetković i drugi nastavnici, iz Trnskog su prema športskim arenama tadašnje Jugoslavije, ali i onim međunarodnima i olimpijskim, krenule buduće zvijezde poput Marka Mlinarića, Mihovila Naki-ća, Kamenke Živčić, Željka Grabušića…

Medvešeki su pak pripadali onoj

drugoj stranici naseljskog ljetopisa koja je svoje mjesto tražila pod svje-tlima pozornice, a ni tu – kako će izlož-ba pokazati – neće manjkati strasti ni uspjeha, pogotovo krajem sedam-desetih kad se ZET-ovom linijom 43 prema zagrebačkom downtownu slila beskompromisna energija Novog vala.

Što bi, dakle, promatrač očekivao od brojne obitelji Medvešek, koja već pola stoljeća odrasta u ozračju Talije, Melpomene i ostalih sestara s mitskog Helikona, te se već sama pretvorila u svojevrsnu instituciju nacionalnog kulturnoga, u prvome redu teatarsko-ga života? Pa svakako ne da imaju prvakinju Zagreba u dizanju utega!

Ali baš o tome je riječ na ovim

stranicama, posvećenim Hani Medve-šek, studentici iz Trnskog i dizačici za-grebačkoga Metalca. Na naše teme i

pitanja uzvratila je pravim malim eseji-ma koji zaslužuju mnogo više prostora od onoga kojim raspolaže ova rubrika:

- Tata i brat su veslali u svojim for-mativnim godinama, tako da je bilo i obiteljskog utjecaja jer su se razgovori o športu i neuspješni pokušaji da me potaknu na bavljenje športom najče-

i a i a t a

Piše: oto ra

M

Hana Medvešek, kći vrhunskog hrvatskog glumca i redatelja Renea, umjesto kazališnog života odlučila se za dizanje utega

i tni ko vi ta

51 Olimp

šće držali upravo teme samorazvoja. U međuvremenu sam stekla krug pri-jatelja športaša i njihov način života - koji je uključivao i redovite izlaske i redovite treninge - svakako je utjecao na moje poimanje športa. I prije nego sam otkrila dizanje utega, povremeno sam trčkarala i odlazila u teretanu, a prijatelji su mi stalno naglašavali razliku - treningom zovemo ono što ima plan i cilj, sve ostalo je rekreacija. Taj “trening” postao mi je zanimljiv, iskustvo koje sam htjela doživjeti. Suprotno mojim uvriježenim razmišlja-njima, prijatelji su bili u pravu – treni-ranje nije ni pitanje dobi, ni talenta, već samo odluke. A za nju nikad nije kasno...

Kao dijete je, kaže, isprobala razne športove, ali se ni u čemu nije pro-našla. Pred kraj gimnazije krenula je u teretanu motivirana izgledom...

- Neko sam se vrijeme mučila s tom nestabilnom motivacijom. Ni-sam nikad bila redoviti trkač, ali ostalo je mi je u sjećanju kako me svaki odla-zak na savski nasip psihički obnovio. Nakon jedne pauze počela sam uoča-vati vezu između fi zičke neaktivnosti i malodušja i odlučila ponovno poku-šati, ovoga puta motivirana potragom za boljim osjećajem u vlastitom tijelu. Krenula sam na zahtjevnije grupne programe, kombinaciju funkcionalnog treninga i izdržljivosti i to me nadah-nulo.

Svidio mi se osjećaj upale mišića, potpune iscrpljenosti, za mene je to bio novi osjećaj bivanja u vlastitom tijelu. Neke od vježbi koje sam ispro-bala bile su elementi dizanja utega i tek sam tada prvi puta uopće čula za taj šport i za klub Metalac. Privuklo me je to što je šport individualan i tehnički zahtjevan.

Ali početak nije bio jednostavan i bila je na rubu da odustane:

- Mislim da su dvije stvari u tom tre-nutku bile presudne za ostanak: diza-nje nije masovan šport i kao početnik nisam se našla u okružju natjecatelja čiji bi me rezultati demotivirali, kao što se događalo dok sam kao dijete isprobavala razne druge športove. Uz to, ekipa u klubu, a posebno obitelj Zemunik, imala je puno razumijevanja i podrške i stvorila mi ugodnu atmos-feru za istraživanje vlastitih granica. Ubrzo, s prvim rekordima, koji su dio svake početne faze učenja ovog spor-ta, počela sam povezivati dosad ne-

� e combination of sports and humanistic educationHana Medvešek is one of the best Zagreb’s female weightli� er. Originating from the famous theatrical family, she has proven how one can - by gradually building the relationship towards sports – also change the attitude towards his or her own body. Today she sees her professional perspective in lifelong combination of sports and humanistic education.(Ratko Cvetnić)

poznate osjećaje uspjeha u tjelesnim sposobnostima, s disciplinom i trudom uloženima u njih. Iako sam trening kao proces samodiscipline i tjelesnog razvoja upoznala razmjerno kasno, nikad nije kasno za bitnu promjenu perspektive. Nepotrebno je naglaša-vati kako su promjene na mom tijelu bile vidljive. No, suprotno predrasuda-ma, ovaj šport sam po sebi ne stvara “bildera”, pa mnogi teško povezuju moj izgled sa športom kojim se bavim – kaže i odmah nastavlja:

- Tijelo koje mi je oduvijek predstavljalo neku prepreku, “objekt” za promatranje po kriterijima izgleda, kroz šport mi je postalo velikim ne-otkrivenim područjem upoznavanja same sebe. I da sutra prestanem trenirati dizanje, ne bih mogla zami-sliti ostatak života bez redovite tje-lovježbe. “Šport kao način života” za mene uključuje razvijanje dijaloga s vlastitim tijelom, osluškivanja njego-vih potreba i razvijanja sposobnosti. Ne treba zanemariti ni disciplinu ni posvećenost rezultatu, ni suočavanje sa strahovima putem kojih šport testi-ra i oblikuje karakter, te nam pokazuje na što smo spremni kad se približimo vlastitim granicama. Također to uklju-čuje shvaćanje tijela kao instrumenta kojeg je potrebno održavati, ali koji služi i za igru. Šport me potaknuo da krenem istraživati kako odnos prema tijelu, držanje i senzibilnost za pokret utječu na sve ostale aspekte mog života.

U svojem se diplomskom radu na Filozofskom fakultetu pokušavam baviti tjelesnim idealima u smislu društvenih ideala koji utječu na naš doživljaj vlastitog tijela, na našu “sliku tijela”. Iako ne bih rekla da je fenomen uspoređivanja s idealima - i popratni osjećaj nezadovoljstva - re-zerviran za žene (u suvremenom druš-tvu svi smo ciljana publika industrije ljepote), sigurno je da su povijest športa i društveno oblikovani načini shvaćanja ženskosti imali svog utjeca-ja, i da stoga takve “bitke” još uvijek vodi više žena nego muškaraca. Športsko iskustvo svakako je bilo pre-sudno za odluku da na kraju studija istražim nešto vrlo osobno. Smatram da je kombinacija športa i humani-stičkog obrazovanja utrla put takvom istraživanju i da ono, zapravo, nema kraja...

Hana Medvešek tvrdi kako je svje-sna nužnosti da se odredi cilj kako bi se u športu postigao uspjeh:

- Iznimno cijenim športski uspjeh svake vrste. Svoj, u kontekstu dizanja utega nevelik, ali meni važan uspjeh, doživljavam kao važno i prelijepo iskustvo, iako ne uvijek ugodno.

Mislim da je potrebno reći i da športska disciplina ima svoje nalič-je, ona nas može gurati u krajnosti, otupiti osjećaje za to što naše tijelo zapravo traži i želi i poticati um da tijelo podvrgava sebi u svrhu postiza-nja ciljeva. To je vrlo osjetljiva točka na kojoj nastaju i zlatne medalje i ozljede.

Ne želim određivati što je ispravan put u bilo kojem smislu, to je individu-alni izbor i svatko na svoj način nailazi na vlastite granice koje ga izazivaju na napredak. Blagom koje nam šport dariva kada mu se posvetimo (dis-ciplinom, mentalnom ustrajnošću, tjelesnim sposobnostima...) moguće je postići čuda. Stoga mislim da je važno povremeno preispitati vlastite ciljeve, jesi li oni uistinu naši ili pokušavamo slijediti ideje nekoga drugoga, osje-ćamo li duboko u sebi da se dajemo aktivnosti koja nas ispunjava, čak i kad je bolna...

Olimp 52

53 Olimp

Fizička se snaga od davnina povezuje sa športom i športskim nadmetanjima. Koncept se čovjekove snage

u kontekstu športa pojavljuje u raznim mitovima u kojima se pripovijedaju legende o iznimno snažnim junacima. Jedan je od najpoznatijih mitova onaj o mezopotamskome junaku Gilgamešu koji se u hrvačkome ringu borio s En-kiduom, vrlo snažnim protivnikom koji mu je kasnije postao najbolji prijatelj.

U grčkoj se mitologiji pripovijeda o Heraklu koji je bio arhetip nepobjedi-voga hrvača, kao i o Ahilu koji je bio i neuobičajeno snažan i neuobičajeno brz. Prema Cosca i Navazio (2007.), trčanje se smatra prototipskim športom

u kojemu je izdržljivost (a izdržljivost je jedna od manifestacija jakosti), dominantna motorička sposobnost. Grčka mitologija govori i o Hermesu, zaštitniku športaša (natjecatelja), koje-ga su, među ostalim, nazivali i Hermes agōnios (αγώυας) – agon je grčka riječ koja označava borbu ili nadmetanje.

Luk i strijela su simboli snage – kako mentalne, tako i tjelesne – u brojnim mitologijama. Artemidu, božicu lova, smatraju arhetipskim strijelcem i trkačicom, a za trčanje su potrebni izdržljivost (dakle, kako je već rečeno, jedna od manifestacija jakosti), i brzina. Poput Artemide, po svome velikom luku poznat je i Heraklo, a prema jednoj od legendi, on je i utemeljitelj Olimpijskih igara koje je organizirao u čast svoga oca Zeusa (Olympic.org – Offi cial Web-site of the Olympic Movement, 2015.).

Na pojedinim je mrežnim strani-cama moguće pronaći podatak da se Apolonovo ime može povezati s indoeuropskom riječju *apelo koja znači snaga. U irskoj je mitologiji Cuchulainn,

sin Lugha, boga sunca, bio simbol čiste snage. Na sjeveru je Europe Tor, germanski bog groma u nordijskoj mi-tologiji, također bio lik čije je obilježje bila velika snaga. U hinduskoj je mitologiji Balarama, zajedno sa svojim bratom Krišnom, pobijedio protivnike u hrvačkome ringu (Cotterell i Storm, 2004.).

U davno su se doba ljudske civi-lizacije prakticirale brojne športske aktivnosti, među kojima je bio veliki broj onih koje su zahtijevale fi zičku snagu natjecatelja. Muškarci boksači su se borili u dvobojima u Sumeru. Fizička snaga se u sumerskome nazivala usu, ù-su, dok su géšpu, gešba označavali borbu odnosno hrvački meč (Foxvog,

2009). Lirum je bio naziv za tjelesnu snagu, ali i za šport, dok je lú-lirum bio naziv za športaša, ali i za hrvača (Fox-vog, 2009). Sumerani su također imali riječ za pojam snažan odnosno moćan – ona je glasila sepsu (Hámori, ?).

Hrvačka su natjecanja bila među prvim (športskim) nadmetanjima u različitim dijelovima svijeta (Sumeru, Grčkoj, Asiriji, Egiptu, Mezopotamiji, Indiji), a natjecatelji su bili muškarci iznimne snage. Åke W. Sjöberg, jedan od vodećih asirologa i stručnjaka za sumerski, preveo je nekoliko sumerskih dokumenata u kojima je kombinaciju klinastih znakova gespu-ba-lirum pre-veo kao sportaši (Lamont, 1995.). U svojemu kasnijem prijevodu jednoga asirskoga teksta Sjöberg (Lamont, 1995.) kaže kako to doslovno znači oni koji su snažni. Prema Crowtheru (2007: 16), šport i nadmetanja u snazi vjero-jatno su bili svakodnevne aktivnosti koje su se održavale u sklopu sveča-nosti u hramovima.

K tomu, postoje dva teksta, i to iz 2030. pr.Kr., pisana klinastim pismom

u kojima se nalaze i dokazi o trkačkim utrkama u Sumeru (Lamont, 1995.). U Sumeru se, navodno, igrao i jedan oblik današnje igre poznate pod nazivom polo. U toj su igri muškarci sjedili postranično na ramenima drugih muškaraca (Nemet-Nejat, 1998.), a ne na konjima kao što je to danas u toj športskoj aktivnosti. Riječ u značenju hrvač postojala je i u hititskome jeziku (Gütterbrock i Hoff ner, 1997: 81, 83)

I u drugih su drevnih naroda bili, među ostalima, vrlo popularni športovi u kojima je snaga imala ključnu ulogu. Asirci su prakticirali mačevanje, borbe kopljima i noževima, lov, ali i borbu šakama i hrvanje (Simonić, 2000: 49).

Prema Fry i Newton (2002: 1), drevni su se stanovnici Irske natjecali u ba-canju teških predmeta prije više od 3800 godina. U drevnome su se Egiptu organizirale hrvačke škole, a muškarci su se natjecali, među ostalim, i u dizanju utega, lovu i boksu (Simonić, 2000: 68).

Na istoku u drevnoj Kini među omiljenim športskim aktivnostima bile su čak 32 vrste boksa (Simonić, 2000: 191) te hrvanje, mačevanje i dizanje utega (Crowther, 2007: 3), dok su se u drevnome Japanu sumo borbe – a sumo je vrsta hrvanja – održavale već 23. pr.Kr. (Crowther, 2007: 9). U Koreji se prije dvije tisuće godina prakticirao šport pod nazivoma ssirum koji je također bio vrsta hrvanja (Crowther, 2007: 13).

Jedan od najpoznatijih starogrčkih športaša bio je Teagen iz Tasosa – dva je desetljeća bio neporažen u boksačkim borbama (Andrews, 2013.). Pitagora je, navodno, bio boksač koji je u 48. olimpijadi trenirao boks na način koji se danas smatra i naziva

i M

Snaga, šport i natjecanje međusobno su isprepleteni od najdavnijih vremena ljudske civilizacije, a i danas predstavljaju temeljne koncepte u športu, ali i šire – poput znanosti koja u svome žarištu ima analizu ljudskoga kretanja

Snaga i šport

Športska terminologija

Zig Zag

Jungle Boogie

Soul Sisters

Red Panther

Pepita

Pink Panther

prirodna guma

koja miriši!

preko 15 novih printeva!

Potraži svoj par startasicau Borovo dućanima ili na www.borovo-shop.com

since 1978

Prirodna trava za nogomet Umjetna trava

Izgradnja i opremanje sportskih objekata

Sportska oprema i rekviziti Hortikultura

Navodnjavanje Dječji parkovi i outdoor fitness

Niskogradnja i drenažni sustavi

Maxmar grupa d.o.o. Repulčeva 6, Klinča Sela, 10450 Jastrebarsko, Hrvatska T: + 385 1 62 88 392, F: + 385 1 62 88 393 / e‐mail: info@maxmar‐sport.hr /www.maxmar‐sport.hr

55 Olimp

Duden Deutsches Universalwörterbuch. (2003). 5. izdanje,.Mannheim: Dudenverlag.

Foxvog, D.A. (2009). Elementary Sumerian Glos-sary. Prema M. Civilu, 1967.; raspoloživo na adresi: http://www.homecast.net/~foxvog/Glossary.pdf; s mreže skinuto: 17.03.2010

Fry, A.C. i Newton, R.U. (2002). A brief his-tory of strength training and basic principles and contests. (str. 1-19). U W.J.Kraemer i K. Häkkinen (ur.) Strength training for sport. Oxford: Blackwell Science.

Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: August Cesarec.

Gütterbrock, H.G. i Hoff ner, H.A. (1997). The Hittite dictionary of the Oriental Institute of the Univer-sity of Chicago. Volume P.; raspoloživo na adresi: www.google.hr/search?hl=hr&q=hittites+dictionary&meta=&aq=4&aqi=g6&aql=&oq=Hittit; s mreže skinuto: 17.03.2010

Hámori, F. (?) Some Sumerian words and their English translations. Raspoloživo na adresi: www.scribd.com/doc/22800102/Sumerian-Words; s mreže skinuto: 18.01.2010

Harper, D. (2015). Online etymology dictionary. http://www.etymonline.com; s mreže skinuto 17.06.2015.

Lahanas, M. (2006). The athletic ancient Greek scientists and philosophers. Raspoloživo na adresi: www.mlahanas.de/Greeks/AthleticScientists.htm; s mreže skinuto: 14.01.2010

Lamont, D.A. (1995). Running phenomena in ancient Sumer. Journal of Sport History, 22(3), 201-215.

Mark, J. (2008). Plato’s real name. Raspoloživo na adresi: http://greek-history.suite101.com/article.cfm/platos_real_name; s mreže skinuto: 14.01.2010

Nemet-Nejat, K.R. (1998). Daily life in ancient Mesopotamia. Chapter 8 – Recreation. Green Wood Press, Daily life through history series. West-port, Connecticut, London; raspoloživo na adresi: www.GatewaysToBabylon.com; s mreže skinuto: 14.01.2010

Olympic.org – Offi cial Website of the Olympic Move-ment. (2015). http://www.olympic.org/ancient-olympic-games?tab=mythology

Random House Webster’s unabridged dictionary. (1999.), V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software, 1998, Lemout & HousepieTM.

Simonić, A. (2000). Civilizacijske razmeđe znanja: misterije kulture tijekom povijesti. Knjiga I. Rijeka: Vitagraf.

Šulek, B. (1874-1875/1990). Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja A-N. Zagreb: Globus.

znanstvenim (Eratosten, u Favori-novoj osmoj knjizi njegove Univer-zalne povijesti – Lahanas, 2006.). Hipokrat je bio vrlo zainteresiran za idealnu tjelesnu strukturu gladijatora (Ambrožić, 1999.). Zanimljivo je da je engleska riječ battle koja znači bitka ili borba izvedena od kasnolatinske riječi battuālia koja je značila gladijatorske vježbe (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999).

Platon je bio hrvač. Izvori kažu da mu je pravo ime bilo Aristoklo (Aristocles), a da je Platon, u stvari, bio njegov nadimak koji je dobio zbog svoje atletske građe (Mark, 2008.). Naime, Platon je imao široka ramena, a za ime po kojemu je poznat se smatra da je izvedeno od grčke riječi platýs u značenju širok i ravan. Prema Diogenu Lerciju (Mark, 2008.), Platon je kao hrvač sudjelovao na istmijskim igrama. Grčki liječnik Erasistratus poznavao je razne funkcije mišićnoga sustava, a Galen je vjerojatno bio prvi koji je govorio o učincima treninga snage, prvi koji je promovirao uporabu utega te prvi koji je opisao neke vježbe snage, a gladijatorima je pomagao razviti mišićnu snagu (Fry i Newton, 2002: 2).

Danas snaga pripada skupu ključnih motoričkih sposobnosti u znanosti o ljudskome kretanju. Fizikalno se snaga – ono što se u engleskome jeziku na-ziva power – razumije kao rad obavljen u jedinici vremena ili kao umnožak sile i brzine. Zanimljivo je da riječ koja se u engleskome jeziku rabi za označavanje sile, a to je riječ force koja u engles-kome jeziku ulazi u uporabu oko 1300. godine (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999.), nastaje od latinske riječi fortis koja je značila jak, odnosno snažan. Međutim, osim značenja riječi snaga u smislu onoga što se u engleskome jeziku označava riječju power, u tome se jeziku rabi

još jedna riječ, a to je riječ strength, koja se u hrvatski jezik u kontekstu znanosti o ljudskome kretanju prevodi kao jakost (u starijim se izvorima ja-kost nazivalo snagom), odnosno kao mišićna sila i ne označava fi zikalno isti koncept kao onaj koji je u engleskome jeziku označen riječju power. Riječ strength u engleskome jeziku ulazi u uporabu prije 900. godine i njezino se postojanje može dokazati već u staro-engleskome (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999) koji je bio u uporabi od godine 450. do 1150., a riječ je imala, kao i danas, značenje koje je označavalo koncept biti snažan/jak.

Početak uporabe riječi power, čije je podrijetlo u latinskome jeziku, i to u glagolu potere, posse, što je moći, u engleskome je jeziku novi-jega datuma, odnosno datira iz oko 1300. (Harper, 2015.). Što se slaven-skih jezika tiče, riječ sila nastaje u praslavenskome (Gluhak, 1993: 547), jeziku koji je bio u uporabi u 6. i 7. stoljeću, kao što je to slučaj i s riječju snaga. U njemačkome jeziku riječ Kraft, koja je prijevodni ekvivalent engleske riječi force (→ Muskelkraft = hrv. mišićna sila, jakost, engl. strength; → Schnellkraft = hrv. snaga, engl. power) u svojemu prvobitnom značenju kontrakcija (mišića) datira iz starovisokonjemačkoga, odnosno iz 11. stoljeća (Duden Deutsches Universalwörterbuch, 2003: 954). Što se njemačkoga jezika tiče, krajem 19. stoljeća se u njemu rabila i riječ Stärke u značenju tjelesna snaga (Šulek, 1874-1875/1990: 451).

Stoga se može reći da su snaga, šport i natjecanje međusobno ispre-pleteni od najdavnijih vremena ljudske civilizacije, te da danas predstavljaju temeljne koncepte u športu, ali i šire – u znanosti koja u svome žarištu ima analizu ljudskoga kretanja.

LITERATURA:

Ambrožić, F. (1999). Modeli linearnih i nelinearnih korelacija morfoloških varijabli. Kinesiology, 31(1), 70-77.

Andrews, E. (2013). 7 ancient sports stars. Raspoloživo na adresi: History, http://www.history.com/news/history-lists/7-ancient-sports-stars; s mreže skinuto 17.6.2015.

Cosca, D.D. i Navazio, F. (2007). Common problems in endurance athletes. American Family Physician, 76(2), 237-244.

Cotterell, A. i Storm, R. (2004). The encyclopedia of world mythology. London: Lorenz Books.

Crowther, N.B. (2007). Sport in ancient times. Westport: Praeger Publishers.

Športska terminologija

Strenght and Sport

� e concept of strength, i.e. of physical strength, has been con-nected with sports and sporting competitions since antiquity. Many researchers have found evidence in ancient languages of the existence of words denoting strength, power or might. Nowadays, strength belongs to the set of key concepts of the science of human move-ment and is the subject matter of continuous scienti� c inquiry.(Darija Omrčen)

U grčkoj se mitologiji pripovijeda o Heraklu koji je bio arhetip nepobjedivoga hrvača, kao i o Ahilu koji je bio i neuobičajeno snažan i neuobičajeno brz

Olimp 56

Šport na internetu: www.hrvatskareprezentacija.hr

Neslućene mogućnosti koje nam nudi internet ponekad se pretvaraju u pravu moru klikanja, zatvaranja stranica,

otvaranja novih, poveznica, reklama… Tko je god brzo htio doći do informacija o, na primjer, rezultatima više hrvat-skih reprezentacija zna to vrlo dobro. S portalom Hrvatska reprezentacija to se polako mijenja.

Portal na adresi hrvatskareprezen-tacija.hr pokrenula je u siječnju prošle godine Udruga Hrvatska reprezentacija, osnovana 2013., čija je misija promica-nje hrvatskog športa. Vizija osnivača te udruge – športskih entuzijasta iz Rijeke, iskusnih športskih djelatnika, športskih psihologa, pedagoga i liječnika – je

“Hrvatska u kojoj su sva djeca i mladi uključeni u športske aktivnosti. Udruga u velikoj mjeri djeluje putem portala”, kaže Zoran Miličković, suautor projekta.

Nacionalni športski internetski portal, prvi i jedini takve vrste u nas, posvećen je svim hrvatskim repre-zentacijama i reprezentativcima, ali je otišao i korak dalje, otvarajući prostor mladim nadama, paraolimpijcima i “ma-lim” športovima.

- Posjećenost portala u stalnom je porastu, a do polovice svibnja na stranicama su bili čitatelji iz 154 zemlje i 4042 grada u svijetu. Osim standardnog praćenja onih najgledani-jih reprezentacija, poput nogometne,

rukometne i košarkaške, zanimljivo je da se dosta prate uspjesi tzv. malih športova i športaša, ko-jima se ne pridaje zaslu-žena pozornost u ostalim medijima. Vijesti iz rubri-ke Mlade HR nade koje objavljujemo, preuzima nacionalni športski servis Sportska Hrvatska i ta je suradnja dokaz da smo na pravom putu - kaže Miličković.

Usporedno s porta-

lom, razvijaju se i profi li na Facebooku i Twitteru da bi se doprlo do što više ljudi.

- Danas je teško razvijati ikakav pro-jekt bez društvenih mreža, pa imamo profi le na Facebooku i Twitteru. Na Facebooku se, među ostalim, promovira i naš program “I Ti to možeš!” za uklju-čivanje djece i mladih u šport, a poseb-no djece i mladih s invaliditetom. Na istoimenom Facebook profi lu svaki dan dobivamo sve veću podršku djece, mla-dih, roditelja, poznatih i manje poznatih športaša, klubova te osoba iz javnog života. Na društvenim je mrežama lak-še prezentirati projekte široj javnosti, kao što je – govoreći iz iskustva – široj javnosti i pojedincima lakše doći do nas i uspostaviti suradnju na programu, na obostrano zadovoljstvo - dodaje suau-tor projekta.

Na pokretanje programa “I Ti to možeš!”, čiju su vrijednost prepoznali i Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska televizija, mnogi županijski i gradski športski savezi osoba s invali-ditetom, a dobio je i potporu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, članove Udruge potaknule su i alar-mantne brojke. Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji je od 2005. do 2009. kontinuirano pratio uhranjenost djece u dobi od se-

i M M

Nacionalni športski internetski portal, prvi i jedini takve vrste u nas, posvećen je svim hrvatskim reprezentacijama i reprezentativcima, otišao je i korak dalje, otvarajući prostor mladim nadama, paraolimpijcima i “malim” športovima

Portal svih naših reprezentacija

http://www.hrvatskareprezentacija.hr/ a va ni vi ti i vi ta orta o ać i trano

https://www.facebook.com/reprezentacijaViše od 15.000 ljudi informira se na Facebook

ro rvat k r r nta i

http://www.hrvatskareprezentacija.hr/teme/paraolimpijci/Nisu zaboravljeni ni paraolimpijci

57 Olimp

dam do 14 godina, među pregledanom školskom djecom u Hrvatskoj čak je 26,4 posto imalo prekomjernu tjele-snu masu, od čega je 15,2 posto bilo preuhranjeno (s povećanom tjelesnom masom), a 11,2 posto pretilo.

- Razlog tomu su ponajprije loša i nepravilna prehrana, dugotrajno sjede-nje uz računalo te premalo kretanja. Tje-lesne aktivnosti kritična su dimenzija kvalitete života svih ljudi, kako odraslih, tako i djece i mladih. Međutim, djeca i mladi s invaliditetom ograničeni su u sudjelovanju, usto imaju niže razine kondicije, a više razine pretilosti u odno-su na vršnjake bez invaliditeta. Njihov je društveni život najčešće ograničen na obitelj i uzak krug djece i mladih s inva-liditetom. U sličnoj su situaciji i djeca i mladi s kroničnim bolestima, poput dija-betesa i respiratornih oboljenja. Pretila djeca i mladi također su ograničeni u sudjelovanju u tjelesnim aktivnostima - tumači suautor ovog projekta.

Opći društveni cilj programa “I Ti to možeš!” je podići razinu svijesti o važ-nosti športa za djecu i mlade u Hrvat-skoj te podići razinu motivacije među djecom i mladima za bavljenje športom, posebno među pretilom, djecom s kro-ničnim bolestima i djecom i mladima s invaliditetom.

http://www.hrvatskareprezentacija.hr/teme/mlade-hr-nade/ I mlade hrvatske nade imaju svoje mjesto na stranici

Internet portal Croatian national teamValuable Internet portal made by the enthusiasts from RijekaIn January last year, the association Hrvatska reprezentacija (Croatian national team), founded in 2013, launched the portal hrvatskareprezentacija.hr, whose mission is the promotion of Croatian sports and Croatia, where all the children and young people are involved in sports activities. � e association, founded by sports enthusiasts from Rijeka, experienced sports professionals, sports psychologists, educators and doctors, largely operates through the portal.National sports Internet portal, the � rst and only of its kind in Croatia, is dedicated to all the Croatian national teams and team players, but it also went a step further, opening up the space for young stars, Paralympic athletes and “small” sports. Along with the portal, Facebook and Twitter pro� les are being developed in order to reach out to more people. Facebook is promoting the program of the Association “I Ti to možeš!” (You can do it too!”), which aims to raise the awareness on the importance of sports for children and young people in Croatia and to increase the level of motivation among children and youth to practice sports, especially among the obese children, children with chronic diseases and children and youth with disabilities. Croatian Olympic Committee, Croatian television, many county and city sports associations of persons with disabilities recognized the importance and value of this program, which is also supported by the Croatian President Kolinda Grabar-Kitarović.(Marijana Mikašinović)

Pomoć medija i te kako bi dobro došla u promociji programa, ali u većini je medija sve manje mjesta za sve što nije spektakl i vrhunski šport. Naravno, internet pomaže Udruzi u postizanju ciljeva i olakšava rad. Jačanje aktivnosti na internetu ovisi isključivo o budžetu s kojim bi se mogle odraditi kampanje putem društvenih mreža i uključivanju profesionalaca u tom poslu. Kvalitetnih ljudi za rad na portalu i u Udruzi ima, a svakodnevno se javljaju i novi koji bi se rado priključili u različitim segmentima rada Udruge i portala. Kad je riječ o novim sadržajima, kvalitetnih ideja za portal i projekte ima, ali bez partner-skih odnosa s medijima, institucijama i uključivanja društveno odgovornih tvrtki teško će se realizirati svi zadani planovi i ciljevi.

- Tužno je - slaže se Miličković - da većina medija na svakom koraku prati samo velike športove, koji ionako ima-ju pozornost sponzora i oglašivača, a zaboravlja “male” športove i športaše koji vrijedno treniraju u svojim klubovi-ma i postižu zapažene rezultate daleko od očiju javnosti. Kada gledamo vijesti na portalima, prevladavaju više-manje senzacionalističke, sve da bi se privuklo potencijalne čitatelje, a onda i spon-zore. No, naša Udruga želi afi rmativno i edukativno obavještavati javnost te promicati mlade športaše, bez žutila i vrijeđanja koji bi možda donijeli koji klik više.

Svjesni da je to duži i teži put, vje-ruju da je jedini ispravan i da će ga prepoznati sve više ljudi, posjećujući portal i sudjelujući u programima koji se provode i koji su u planu. Posebno se to odnosi na program “I Ti to možeš!”, koji Udruga ne može provesti sama.

twitter.com/HReprezentacijai i tvito

https://www.facebook.com/I.Ti.to.mozes?fref=ts

a ook ro o v ć n ro ra i to o

ŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKAŠPORTSKA PUBLICISTIKA

POVIJEST DELNIČKOG ŠPORTAAutor: Željko LalošAutor naslovne stranice: Srećko SertićGodina i mjesto izdavanja: 2013., Delnice Stranica: 563Format: 21,5 x 30,5 cmUvez: tvrdiIzdavač: Grad DelniceOblikovanje i priprema za tisak: Srećko SertićTisak: Grafi čki zavod Hrvatske, ZagrebDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, znanstvene i sveučilišne knjižnice u Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru; gradske knjižnice u Metkoviću, Opuzenu i Rijeci. Informacije: Grad Delnice, Trg 138. brigade HV 4,51300 Delnice, tel.: +385 (0)51 812 131, fax.: +385 (0)51 812 037Cijena: prigodno izdanje

Brojne fotografije, dokumenti, novinski isječci, činjenice i emocije protežu se na 563 stranice opsežne monografije koja progovara o povijesti delničkog športa, o

okolnostima njegova razvoja za burnih godina 20. stoljeća koje bilježi i atentat na visokog vladinog dužnosnika, dva svjetska i Domovinski rat, jednu svjetsku rekorderku…, te podsjeća na činjenicu da su Delnice koljevka skijaškog športa u Hrvatskoj.Povijest delničkog športa započinje Danima drva, manifestacijom prvi puta zabilježenom daleke 1820. koja okuplja delničku mladost u igri s drvima odnosno trupcima stabala. Pedeset i osam godina kasnije povjerenik Hrvatskog planinarskog društva ing. Josip Fink, u Delnicama započinje

s aktivnostima okupljanja zaljubljenika u planinarenje, što u lipnju 1898. rezultira osnivanjem podružnice Hrvatskog planinarskog društva koja broji 11 članova, a djeluje u okviru Kulturno-športskog društva Sokol Delnice. Sokol je imao tri sekcije: sekcija za tjelovježbu, sekcija za planinarenje i sekcija prijatelja prirode. Vrijeme djelovanja Društva (1898. - 1913.) po mnogočemu je značajno za povijest delničkog športa. Vrijeme je to početaka skijanja i razvoja skijaških skokova u Delnicama.

Danas jedva da se zna da je još 1904. na Podlučičkom vrhu napravljena 20 metarska skakonica, ili da se Delnice mogu podičiti svjetskom rekorderkom, doduše neslužbenom, u skijaškim skokovima iz 1958. - riječ je o Katarini Šporer Tošić. Prvo skijaško natjecanje, ono u skijaškom trčanju, održano je 1910., a počeci proizvodnje skija u Hrvatskoj datiraju iz 1957. Već krajem 1958. iz hala delničke “Jele” izašla je probna serija skija koje se potom desetljeće i pol izvoze na sjevernoameričko tržište, a započinje i proizvodnja saonica. No, povijest delničkog športa nije obilježena samo zimskim športovima, već i bogatom nogometnom poviješću, košarkom, kuglanjem te živom športskom aktivnošću nakon osamostaljenja Hrvatske. Delnička športska kronika bilježi i Snježanu Kramar, svjetsku kuglačku prvakinju iz 2012. Ipak, tu noviju povijest delničkog športa autor nam je tek naznačio, ostavljajući joj prostora u nekim budućim monografijama.

VATERPOLOAutor: Ivo Trumbić, prof.Urednik: Milan Kolman, prof.Godina i mjesto izdavanja: 2010., ZagrebStranica: 228Format: 15,5 x 23 cmUvez: mekiIzdavač: Hrvatska olimpijska akademija (HOA), ZagrebTehnički urednik: Damir Gluščić Priprema i tisak: EDOK d.o.o., SamoborDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, znanstvene i sveučilišne knjižnice u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru; knjižnicama u Valpovu i Lepoglavi te knjižnici Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Cijena: prigodno izdanje

Ivo Trumbić, legendarni hrvatski vaterpolist i trener, čovjek koji je vaterpolu

posvetio gotovo četrdeset godina svog života, krajem 2014. primljen je u Kuću slavnih vodenih športova. Svečanost ulaska sedmog hrvatskog vaterpolista u Kuću slavnih održana je od 19. do 21. lipnja ove godine, a mi u ovom broju Olimpa donosimo prikaz njegove knjige “Vaterpolo” iz 2010. godine.Radi se o priručniku

namijenjenom vaterpolskim trenerima, studentima kineziologije, ali i svima onima koji žele znati više o ovoj igri. “Vaterpolo” sublimira Trumbićevo znanje i iskustvo skupljeno kroz četrdesetak godina aktivnog, što igračkog, što trenerskog djelovanja. Velik dio ove stručne knjige posvećen je opisu metodike, tehnike i taktike vaterpola kojima Trumbić rasvjetljava sve aspekte pripreme kako igrača, tako i momčadi. Knjiga je podijeljena u šest cjelina. Prva - Razlika između vaterpola i plivačkog športa - govori i o faktorima vaterpolo igre te donosi podjelu podučavanja vaterpola po dobnim skupinama. Drugo poglavlje, naslovljeno s Trening, govori o principima treninga, planiranju forme i značaju utakmica. U trećem dijelu autor govori o planovima i programima rada, kriterijima za određivanje ciklusa, razdobljima ciklusa i njihovom utjecanju na plan aktivnosti. Četvrto poglavlje posvećeno je fizičkoj pripremi vaterpolista i razmatra energetske sustave vaterpolo igre, uspješnu fizičku pripremu, faktore fizičke pripreme, treninge na suhome i u vodi, dok peto poglavlje obrađuje tehnike i tehničku pripremu - tehničke elemente kretanja bez lopte, tehniku s loptom, tehniku i taktiku udaraca na gol te pripremu vratara. Šesto poglavlje usmjereno je na taktiku vaterpola odnosno opću metodiku, sadržaj vaterpolo igre, taktičku pripremu, sisteme i taktike igre u napadu i obrani, sisteme i taktiku u napadu s napadačem više i obrane s igračem manje te sisteme u skupnom kontranapadu s napadačem više i sisteme obrane u skupnom kontranapadu s igračem manje. Knjiga je bogato ilustrirana fotografijom tehnika i prikazima svih spomenutih sistema igre.

Olimp 58

Piše:

NK OMLADINAC - 100 GODINA BALUNA U VRANJICUAutor: Jurica GizdićUrednik: Hrvoje Kujundžić Godina i mjesto izdavanja: 2014., VranjicStranica: 404Format: 24 x 31 cmUvez: tvrdiIzdavač: Nogometni klub Omladinac, VranjicOblikovanje i priprema za tisak: Marko Grgić i Marino JurićTisak: Grafi čki zavod Hrvatske, ZagrebDostupnost: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, znanstvene i sveučilišne knjižnice u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru; gradska knjižnica Solin, Nogometni klub Omladinac, Pri sela 1, 21211 VranjicCijena: prigodno izdanje

NK Omladinac - 100 godina baluna u Vranjicu zbir je nogometne povijesti Vranjica te svečarska monografija kluba duge i bogate tradicije, tradicije započete u osvit

prvog svjetskog rada, u vrijeme kada su vranjički mladići, po uzoru na tri godine stariji splitski Hajduk, osnovali nogometni klub imena Uskok. Uskok, odnosno današnji Omladinac najstariji je športski kolektiv na području grada Solina. Kroz povijest, klub je mijenjao ime, ali nikada nije mijenjao smisao svoga postojanja i djelovanja - okupljanje i druženje mladeži tog dijela solinske doline. Stranice monografije vode nas, tekstom, slikom, bogatstvom statističkih podataka, ali i emocijom sjećanja i životnih priča klupskih veterana, sudionika nekih minulih vremena kluba, od početaka nogometa u Hrvatskoj i Dalmaciji, preko osnivanja

kluba i njegovog puta do završetka Prvog svjetskog rata, pa kroz međuratno razdoblje i sudbinu kluba u Drugom svjetskom ratu i poraću te kroz bogatu i uspješnu povijest sve do sadašnjeg trenutka. Autor nudi pregled povijesti kluba kroz športska i povijesna razdoblja podijeljena u cjeline od osnutka kluba do 1919. godine, od 1919. do 1927., od 1927. do 1937., od 1937. do 1941. od 1941. do 1946., od 1947. do 1950., od 1951.

do 1960., a od 1960. svaka cjelina predstavlja desetljeće djelovanja kluba do 2010. i završava razdobljem od 2010. do objave monografije 2014. godine. U monografiji su zabilježena i statistički obrađena prvenstvena natjecanja od 1934. do 2014., Kup natjecanja, Memorijalni turniri Slaven Jurić (turnir je nazvan po športskoj legendi solinskog kraja, dobitniku posebnog priznanja Međunarodnog olimpijskog odbora i FIFA-e za promociju nogometa, međunarodnog prijateljstva i ljudske solidarnosti). Zabilježene su i crtice iz života kluba, njegovi igrači, oni sadašnji i oni negdašnji, klupski veterani te rukovodstva kluba kroz povijest. Zabilježeni su i svi oni kojih više nema, koji su poginuli u minulim ratovima, a kako i priliči stogodišnjem slavljeniku nisu zaboravljeni ni navijači - Plave murine, a ni klupska obilježja niti nagrade i priznanja koja su riznicu Omladinca punila proteklog stoljeća.

GOSPOĐICA HOPPLAAutorica: Milka Babović Ilustracije: Matija DražovićUrednik: Vitomir SpasovićGodina i mjesto izdavanja: 2013., ZagrebStranica: 28Format: 24,5 x 24,5 cmUvez: tvrdiIzdavač: POKRET - aktivan i zdrav, ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: Boris BarnaTisak: Printera grupa d.o.o., Sveta NedjeljaDostupnost: Knjižara Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb, putem www.op.malisportasi.net, tel.: +385 (0)91 5421 074, e-mail: mali.sportasi@gmail.com i knjižnice diljem Republike HrvatskeCijena kompleta od osam knjiga: 320,00 kuna

Peta slikovnica serijala Olimpijske priče, koji donosi istinite priče

o poznatim i izvanserijskim športašima današnjeg i prošlog vremena, upoznaje nas sa životom i karijerom norveške klizačice Sonje Henie, rođene 1912. Sonja je odrastala u športskoj obitelji i već kao beba bila je s obitelji na skijanju u sanjkama-kolicima koje je vukao haski, a u vrtiću je bila u plesnoj skupini.

Ipak, Sonjinu budućnost odredio je Djed Mraz ostavivši joj pod borom klizaljke. Tu noć šestogodišnja Sonja spavala je s klizaljkama u naručju, a narednih godina marljivo je vježbala, pa s nepunih deset godina postala klizačka prvakinja Norveške. U pratnji majke počela je putovati po natjecanjima privlačeći pažnju svojim stilom klizanja ispunjenim ritmom i skokovima zbog kojeg je i dobila nadimak - Loptica Hopsica. Na prve Olimpijske igre otišla je kao dvanaestogodišnjakinja, 1924. Nije bila prva, pala je već pri prvom skoku, uzviknula Hoppla!, pa ustala i krenula ispočetka dočekavši kraj natjecanja na posljednjem mjestu. Ipak, već tada je počela ispisivati povijest. Do 24. rođendana osvojila je mnogo nagrada, pa i zlatnu olimpijsku medalju s Igara 1928. Deset je godina osvajala svjetsko amatersko prvenstvo za žene, a uz zlato iz 1928., do 1936. osvojila je još dvije zlatne olimpijske medalje (1932. i 1936. godine). Bila je prva klizačica koja je uvela principe baleta u klizanje, prva žena koja je izvodila okrete i skokove. Bila je i najbolja klizačica svijeta, ali i djevojka koja je u klizanje uvela kratku suknju, bijele čizmice i plesnu koreografiju. Njezin doprinos klizanju nesporan je, jer kombinirala je sve elemente koji su i danas važni u ovom športu - damski, atletski, zvjezdani. Po prekidu natjecateljske karijere postaje filmska zvijezda. Putem živih spektakala na ledu i serije filmova, Sonja je popularizirala klizanje, približila ga milijunima ljudi pretvorivši ga u uzbudljivu zabavu. Zahvaljujući klizačkim revijama Sonja je dobro zarađivala i pomagala izgradnju domova za djecu bez roditelja te stare i nemoćne. U blizini Osla, u gradiću Heovikoeddenu, danas je smješten Dom umjetnosti Henie-Onstad, muzej u kome se nalazi zbirka Sonjinih nagrada, priznanja i pohvala.

59 Olimp

Olimp 60

OBLJETNICE (1995.-2015.)OBLJETNICE (1995.-2015.)OBLJETNICE (1995.-2015.)

Antun Vrdoljak an M a

Prije točno 20 godina (u lipnju 1995.) Antun Vrdoljak, prvi predsjed-nik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991.- 2000.) te počasni predsjed-nik HOO-a od 2003., imenovan je za člana MOO-a. Dogodilo se to na 104. sjednici Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) u Budimpešti kada je Vrdoljak postao prvi član MOO-a u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj.

Inače, Antun Vrdoljak je treći Hrvat koji je izabran u ovo najviše športsko tijelo - nakon Franje Buča-ra (1920.-1946.) i Borisa Bakraća (1960.-1987.) - a tu časnu dužnost (nakon koje je proglašen počasnim članom MOO-a) obnašao je do 2011. godine.

Povodom 20. obljetnice ovoga datuma, Antunu Vrdoljaku upućene su brojne čestitke i zahvale za veliki doprinos svjetskom olimpijskom po-kretu i izgradnji hrvatskog športa.

Zvone Mornar prvi Hrvat s diplomom časti MFPO-a

Jedan od naj-

istaknutijih hr-vatskih športskih novinara i dugo-godišnji glavni urednik, kroničar, analitičar, komen-tator te direktor “Sportskih novo-sti” Zvone Mornar,

prvi je Hrvat koji je primio diplomu časti Međunarodnog fair play odbora. Diploma časti MOO-a uručena je Zvo-ni Mornaru 29. siječnja 1995. godine na prigodnoj svečanosti u Stuttgartu.

Zvone Mornar (1920-2008.) pratio je osim nogometa i mnoge druge športove te izvještavao sa šest olim-

pijskih igara (1960., 1964., 1968., 1972., 1976. i 1980.), sa svjetskih prvenstava u nogometu (1954., 1966., 1974. i 1982.), gimnastici i stolnom tenisu te sa europskih pr-venstava u plivanju i vaterpolu.

Tijekom svoje duge novinarske karijere Mornar je napisao gotovo 9000 kolumni, a i autor ili koautor brojnih publikacija i knjiga koje su izvanredna baština hrvatske šport-ske povijesti.

Umro Krešimir Ćosić

Prije dvadeset godina, točnije 25.

svibnja 1995., u 47. godini umro je od neizlječive bolesti jedan od najboljih svjetskih i europskih košar-kaša, hrvatski velikan i športski uzor. Krešimir Ćosić, čije ime od 2005. godine nosi trg kod Doma športova u Zagrebu, a od 2008. dvorana na Višnjiku u Zadru u kojem se rodio, nositelj je zlatnog olimpijskog odličja (Moskva 1980.) i dva srebrna (Ciudad de Mexico 1968. i Montreal 1976.) te prvi neamerički košarkaš na NBA draftu. Igrao je za američko Sveuči-lište Brigham Young u Utahu nakon čega se vratio u Europu i za njenu reprezentaciju igrao šest puta. Naj-

boljim igračem europskih prvenstva proglašen je dva put (1971. i 1975.)

Do kraja života obnašao je duž-nost zamjenika hrvatskog veleposla-nika u SAD-u. U svibnju 2006. ovaj je virtuoz, intelektualac i prijatelj američke kulture i košarke, uvršten u Kuću slavnih u Spingfi eldu (Ma-ssachusetts).

Športski Zadar odužio se velikanu organizacijom košarkaškoga turnira za najmlađe na zadarskom Forumu kao i izložbom fotografi ja pod nazi-vom “Nedostaješ nam već 20 godina” o vremenima njegove pune košarkaš-ke i športske dominacije. U turistič-kom naselju Punta Skala u Petrčani-ma, u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa i društva, održana je svečana večera u čast čovjeku koji je zadužio europsku košarku, šport i olimpijski pokret.

Spomenik u Lausanni Draženu Petroviću

Povodom 20. obljetnice postav-

ljanja spomenika velikanu hrvatske i europske košarke Draženu Petro-viću u parku Olimpijskog muzeja u Lausanni, HOO je obilježio taj važan događaj za međunarodnu i hrvatsku olimpijsku obitelj otvaranjem izložbe u Muzejsko-memorijalnom centru “Dražen Petrović” u Zagrebu te po-sjetom izaslanstva HOO-a Lausanni.

U Muzejsko-memorijalnom centru “Dražen Petrović”, pod naslovom “Legenda u bijelom mramoru” izlo-ženo je 15 plakata - podsjetnika na postavljenje spomenika u parku Olimpijskog muzeja u kojem su samo još spomenici utemeljitelja moder-nog olimpijskog pokreta barona Pierrea de Coubertina, fi nskog atle-tičara Paava Nurmija i češkog dugo-prugaša Emila Zatopeka. Prikazan je i prigodni fi lm Antuna Vrdoljaka u kojem su vidljive sve faze nastajanja spomenika do njegovoga postavlja-nja 1995. godine. Otvaranju izložbe u Zagrebu, uz majku Biserku nazočili su predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, ministar znanosti obrazovanja i spor-ta Vedran Mornar, njegov pomoćnik za šport Tomislav Paškvalin, grado-načelnik grada Zagreba Milan Bandić, olimpijci Danira Nakić Bilić, Nika Fleiss i Gordan Kožulj te mnogi drugi

Olimp 61

Piše: RADICA JURKIN

poštovatelji Dražena Petrovića. Spomenik velikanu hrvatske ko-

šarke otkrio je prije dvadeset godi-na, 29. travnja 1995., u nazočnosti visokog izaslanstva MOO-a na čelu s predsjednikom Juanom Antoniom Samaranch, članova Vijeća HOO-a pod vodstvom predsjednika Antu-na Vrdoljaka, te brojnih uzvanika iz športskog, političkog, kulturnog i gospodarskog života Republike Hrvatske, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

U spomen na velikana hrvatske i svjetske košarke kojeg je tragična i prerana smrt otrgla svjetskom športu, izaslanstvo HOO-a (pred-sjednik Zlatko Mateša, dopredsjed-nica Hrvatskog kluba olimpijaca i predstavnica športaša Danira Bilić te majka Biserka Petrović) zajedno sa svojim domaćinima, izaslanicom predsjednika MOO-a Thomasa Bacha, Pamelom Vipond, zamjeni-com direkto-ra Olimpijske solidarnosti i direktorom Olimpijskog muzeja Francisom Gabetom, položili su cvije-će ispred spomenika u parku Olimpijskog muzeja.

ANNIVERSARIES (1995 – 2015)

Antun Vrdoljak member of the IOCExactly 20 years ago (in June 1995) Antun Vrdoljak, the � rst President of the Croatian Olympic Committee (1991 - 2000) and honorary President of the Croatian Olympic Committee since 2003, was appointed a member of the IOC. His appointment took place at the 104th session of the International Olympic Committee (IOC) in Budapest, when Vrdoljak became the � rst IOC member in the independent and sovereign Croatia. Besides the aforementioned, Antun Vrdoljak is the third Croat who was elected to this highest sports body - a� er Franjo Bučar (1920 - 1946) and Boris Bakrač (1960 - 1987) – and he held this honorable duty (a� er which he was appointed the honorary member of the IOC) until 2011. On the occasion of the 20th anniversary of that event, Antun Vrdoljak has received numerous congratulations and expressions of appreciation for the great contribution to the World’s Olympic movement and development of Croatian sports.

Zvonimir Mornar, the � rst Croat with CIFP Diploma of HonorOne of the most prominent Croatian sports journalist and long-time chief editor, columnist, analyst, commentator and director of the magazine “Sportske novosti” Zvonimir Mornar, is the � rst Croat who was presented the Diploma of Honor of the International Fair Play Committee. Diploma of Honour of the IOC was presented to Zvone Mornar on January 29, 1995 at the ceremony in Stuttgart.Besides football, Zvonimir Mornar (1920 - 2008.) was attending many other sports events and reporting from six Olympic Games (in 1960, 1964, 1968, 1972, 1976 and 1980), World Championships in football (in 1954, 1966, 1974 and 1982), gymnastics, table tennis and European Championships in swimming and water polo. During his long journalistic career, Mornar has written nearly 9000 columns, and he was the author or co-author of numerous publications and books that represent an outstanding heritage of the Croatian sports history.

Krešimir Ćosić diedTwenty years ago, on May 25, 1995, Krešimir Ćosić, one of the best world and European basketball players, Croatian notable and sports role model, died from an incurable disease. Near the Dom Sportova in Zagreb, there is a square that bears his name since 2005. In Zadar, his hometown, Višnik hall, the home arena of the KK (basketball club) Zadar was named a� er him as well (since 2008). Krešimir Ćosić, golden Olympian (Moscow 1980) and holder of two silver Olympic medals (Mexico City in 1968. and Montreal in 1976) is also the � rst non-American basketball player who was picked at the NBA dra� . He played for the U.S. Brigham Young University in Utah before returning to Europe where he played six times for his national team. At the European Championships, he was declared the best player – not once, but twice (in 1971 and in 1975)Until the end of his life, he was working as Deputy Ambassador of Croatia in Washington, D.C. In May 2006,

this virtuoso, intellectual and friend of the American culture and basketball, was elected to the world’s Basketball Hall of Fame in Spring� eld, Massachusetts, the birthplace of basketball.Sports Zadar expressed its gratitude to this notable by organizing a basketball tournament for kids at the Zadar Forum, as well as by organizing a photo exhibition entitled “We miss you for already 20 years”, on the times of his full basketball and sports domination. In the tourist resort Punta Skala in Petrčane, in the presence of many notables of Croatians sport and society, a gala dinner was held in honor of the man who has indebted European basketball, sports and the Olympic movement.

Monument of Dražen Petrović in Lausanne Twenty years ago, the sculpture made in honor of Dražen Petrović, the great Croatian and European basketball, was erected in the park of the Olympic Museum in Lausanne. On the occasion of the twentieth anniversary of erecting the sculpture, Croatian Olympic Committee has marked this event, important for both the international and the Croatian Olympic family, by opening the exhibition in the Museum-Memorial Center Dražen Petrović in Zagreb and by sending its delegations to Lausanne. In the Museum-Memorial Center Dražen Petrović, there were 15 posters exhibited under the name “Legend in white marble” - reminders of monument erection in the park of the Olympic Museum. Besides Dražen, this park hosts only the monuments of the founder of modern Olympic movement Baron Pierre de Coubertin, Finnish athlete Paavo Nurmi and Czech long-distance runner Emil Zatopek. � e visitors of the Center could also see a special movie made by Antun Vrdoljak, on all the phases in creation of the monument up to its erection in 1995. Besides Dražen’s mother Biserka, the opening of the exhibition in Zagreb was attended by the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša, Minister of Science, Education and Sports Vedran Mornar, his Assistant for Sports Tomislav Paškvalin, the Mayor of Zagreb, Milan Bandić, Olympians Danira Nakić Bilić, Nika Fleiss and Gordan Kožulj and many other admirers of Dražen Petrović.Twenty years ago, on April 29, 1995, the � rst Croatian President Franjo Tuđman unveiled the monument made in honor of this notable of Croatian basketball, in the presence of high-ranked delegation of the IOC and its president Juan Antonio Samaranch, members of the Council of the Croatian Olympic Committee and its President Antun Vrdoljak, as well as numerous guests from the sports, political, cultural and economic life of the Republic of Croatia. In memory of this great Croatian and world basketball player, whom the world sports has lost due to a tragic and untimely death, the delegation of the Croatian Olympic Committee (President Zlatko Mateša, Vice-President of the Croatian Olympians Club, athletes’ representative Danira Bilić and Dražen’s mother Biserka Petrović) along with their hosts, the Representative of the IOC’s President � omas Bach, Pamela Vipond, Assistant Director of Olympic Solidarity and Director of the Olympic Museum Francis Gabet, laid � owers before the monument in the park of the Olympic Museum.

Olimp 62

OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOLIMPA

Ugovor HOO-a s “Borovom”

Hrvatski olimpijski odbor i najpoznatiji hrvatski proizvođač kožne, gumene i gumeno-platnene obuće tvrtka Borovo d.d., potpisali su u utorak 2. lipnja u Zagrebu, ugovor o gospo-darskoj, promidžbenoj i športskoj suradnji koja će trajati do završetka Olimpijskih igara u Riju 2016.

- Vrhunski hrvatski športaši spadaju u sam vrh svjetskih vrijednosti, stoga je svaka sinergija športa i hrvatskog gos-podarstva iznimno važna. Naša je društvena obveza promo-cija hrvatskih proizvoda poput ovih iz Borova - naglasio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pozdravljajući odluku ove renomirane tvrtke.

Tvrtka Borovo čije su tenisice Startas blisko povezane s velikim športskim događajima poput Univerzijade 1987. u Zagrebu, osigurala je više od 200 pari najboljih modela za kandidate za Rio 2016. i sudionike EI u Bakuu. Startas obuća izrađuje se istom ručnom tehnikom kao i davne 1976. od prirodnih materijala, platna i prirodne gume, što je prema riječima predsjednika uprave Gordana Kolundžića, prednost u kvaliteti ovog domaćeg proizvoda koji se izvozi u Francusku, Nizozemsku, Koreju i druge zemlje.

Ugovor su u nazočnosti Zlatka Mateše, predstavnika me-dija te vrhunskih hrvatskih športaša (europskog prvaka u gimnastici Marija Možnika, srebrnog olimpijca, te europskog i svjetskog prvaka u veslanju Damira Martina, brončane olim-pijke u taekwondou Martine Zubčić, odbojkašica Mie Jerkov, Maje Poljak i Ane Grbac te evidentnog kandidata za Rio bok-sača Filipa Hrgovića, potpisali predsjednik Uprave Borova d.d. Gordan Kolundžić i glavni tajnik HOO-a Josip Čop.

Potpisivanju ugovora nazočili su, uz ostale, promotor Borova i nositelj zlatne i srebrne olimpijske medalje vater-polist Dubravko Šimenc, pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za marketing Ranko Ćetković te voditeljica marketinga tvrtke Borovo Jasmina Matiša.

Porsche Croatia u Hrvatskoj olimpijskoj obitelji

U nazočnosti športaša putnika za prve Europske igre u Ba-

kuu kojima je 8. lipnja u hotelu Panorama u Zagrebu priređen ispraćaj te predstavnika medija, na press konferenciji orga-niziranoj tim povodom, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša sa suradnicima i članovi Uprave Porsche Croatije Ivo Ivančević i Franz Lohninger potpisali su četverogodišnji sponzorski ugovor kojim tvrtka Porsche Croatia i marke koje zastupa - Volkswagen, Audi, SEAT, ŠKODA, VW gospodarska vozila, Das WeltAuto - postaje službeni sponzor HOO-a.

Porsche Croatia vodeća tvrtka u svojoj industriji koja

na hrvatskom tržištu automobila drži trećinu udjela ukupnog tržišta, podržavat će hrvatske športaše na tri velika natjecanja – prvim Europskim igrama u Bakuu 2015., Olimpijskim igrama u Riju 2016. i Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018.

- Znamo što za Hrvatsku predstavlja šport i nacionalni športski uspjesi i zato nastavljamo s našom dugogodišnjom potporom hrvatskom športu - rekao je prilikom potpisivanja ugovora Ivo Ivančević čestitajući hrvatskim športašima na izvanrednim uspjesima koje postižu iz godine u godinu. Pred-sjednik HOO-a Zlatko Mateša pozdravio je povratak Porsche Croatije u hrvatsku olimpijsku obitelj, naglašavajući njihov doprinos uspjesima hrvatskih športaša na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu 2006. te Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. i Londonu 2012.

Međunarodni olimpijski dan 2015.

Pokreni se, uči i otkrij! Pod ovim je motivacijskim slo-ganom, Hrvatska olimpijska akade-mija provela čitav niz akcija čija je zadaća mobilizi-rati hrvatsku za-jednicu u proslavi Međunarodnoga olimpijskog dana utemeljenog od MOO-a s ciljem boljeg razu-mijevanja uloge športa i olimpizma u društvu.

Središnja proslava Olimpijskog dana održana je u organiza-ciji Hrvatske olimpijske akademije HOO-a i Hrvatskog školskog športskog saveza u Zagrebu 29. svibnja na Športsko-rekreacij-skom centru Mladost, a okupila je više od 850 učenika osnov-nih škola u pratnji 150 voditelja i nastavnika.

Proslavi su se priključila i brojna ugledna imena hrvatskog športa među kojima olimpijci i vrhunski športaši Josip Pavić, Valent i Martin Sinković, Damir Škaro, Dubravko Šimenc, Zoran Primorac, Antonija Mišura, Gordan Kožulj i Danira Nakić Bilić, ujedno koordinatorica projekta Međunarodnog olimpijskog dana u Hrvatskoj.

Nacionalna proslava Olimpijskog dana trajala je više tjedana i u različitim športskim sredinama, prvenstveno potičući mlade članove hrvatskog društva na bavljenje nekom od športskih aktivnosti uz učenje fair playa, solidarnosti te međusobnog uvažavanja i boljem razumijevanju razlika.

Tako je u Poreču od 26. travnja do 5. svibnja tijekom završ-nice prvenstava školskih športskih društava Hrvatske održana izložba na temu “Sportska fotografi ja” čiji je natječaj proveden tijekom školske godine u osnovnim i srednjim školama.

Rezultati natječaja „Sportska fotografi ja“Osnovne škole: 1. Kristijan Jalšić - OŠ Popovača (ŠSD Mo-slavac), 2. Petra Ivančić - OŠ „Braća Bobetko“ (ŠSD Bobetko, Sisak), 3. Matej Horvat - OŠ Jurja Kaštelana (ŠSD Nove Kruge, Zagreb)Srednje škole: 1. Nirvana Sesvečan - SŠ Vrbovec (ŠSD Sokol), 2. Tea Franjić - Gimnazija Josipa Slavenskog (ŠSD Gimnazijalac, Čakovec), 3. Sonja Erceg - Gimnazija Antuna Gustava Matoša, Đakovo (ŠSD Mladost ‘96)

Na otoku Braču 29. i 30. travnja. održana je akcija čišćenja

Izložba “Sportska fotografi ja” - 1. mjesto Kristijan Jalšić - OŠ Popovača (ŠSD Moslavac),

63 Olimp

Piše: RADICA JURKIN

bračkog podmorja “Sub Eco BOL 2015.” kao izraz opredjeljenja športa i olimpijskog pokreta u zaštiti okoliša, sukladno Etičkom kodeksu Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO).

Pokrovitelji akcije bili su Hrvatski i Slovenski ronilački save-zi, a uz 300-tinjak ronilaca u akciju su tradicionalno uključena i djeca iz osnovne i srednje škole.

U Zagrebu je u dvorani Sutinska vrela, 24. svibnja. u suradnji s Uredom za programe lokalnog športa HOO-a, organizirana proslava Olimpijskog dana za više od 350 djece predškolskog uzrasta.

Akademija je u suradnji s Hrvatskim društvom olimpijske fi latelije i memorabilije (HDOFM) priredila fi latelističku izložbu “Olimpizam putem fi latelije” u Vinkovcima te obrazovne ra-dionice u Hrvatskom športskom muzeju namijenjenu mladim športašima na temu olimpizma.

S motivacijskim sloganom Pokreni se, uči i otkrij, HOA je pripremila i prigodni žig Olimpijskog dana koji je bio u uporabi na dan proslave Olimpijskog dana 23. lipnja 2015. u poslovnici Hrvatske pošte u Jurišićevoj u Zagrebu.

Hrvatski primjer proslave Olimpijskog dana, uz Njemački i Moldovski, kao i primjer Mozambika i Tajlanda, istaknut je na internetskom portalu Međunarodnog olimpijskog odbora http://www.olympic.org/content/olympism-in-action/olympic-day/case-studies/case-study-n5/ kao primjer dobre prakse proslave ovog važnog datuma svjetskog olimpijskog pokreta.

Novo privremeno članstvo HOO-a

Odlukom skupštine HOO-a od 4. svibnja 2015. u privremeno članstvo ove vrhovne športske institucije u Hrvatskoj, primlje-na su tri nacionalna saveza - Hrvatski savez američkog nogo-meta, Hrvatski savez za obaranje ruke i Hrvatski powerlifting savez.

Hrvatski savez američkog nogometa osnovan je u Zagrebu 2008. i član je Međunarodnog saveza američkog nogometa – International Federation of American Football (IFAF). Osam klubova sa ukupno 280 natjecatelja, njeguju dvije grane ovo-ga športa - američki nogomet koji se igra s kontaktom i ruše-njem (Tackle Football) ili tzv. nogomet sa zastavicama koji se igra bez kontakta (Flag Football). Predsjednik je Dejan Crtetić, a član skupštine HOO-a Tomislav Skelin.

Hrvatski savez za obaranje ruke sa sjedištem u Zagrebu osnovan je u kolovozu 2009. Ima deset klubova i član je Svjet-skog saveza za obaranje ruke - World Armwrestling Federation (WFA) koji u svojem sastavu ima 70 zemalja. Predsjednik je Aleksandar Jakovac koji je ujedno i član Skupštine HOO-a u mandatu do 2016.

Hrvatski powerlifting savez sa sjedištem u Virovitici osnovan je u lipnju 2012. godine i ima 17 klubova. Privremeni je član Me-đunarodnog powerlifting saveza (IPF). Natjecatelji u powerlif-tingu nastupaju u tri sportske discipline - čučanj (squat), potisak s klube (bench press) i “mrtvo” dizanje (deadlift) . Predsjednik je Danijel Škopec, ujedno član Skupštine HOO-a do 2016.

7. seminar koordinatorica u športu

Šport treba biti potpuno sigurno mjesto za djevojke i žene, a

svaki oblik uznemiravanja i zlostavljanja mora se preventivno

Croatian Olympic Committee closed contract with “Borovo”Croatian Olympic Committee and the best known Croatian manufacturer of leather, rubber and rubber-canvas shoes, the company Borovo d.d., signed in Zagreb on Tuesday, June 2, an agreement on economic, promotional and sports cooperation that will last until the end of the Olympic Games in Rio in 2016. Top Croatian athletes belong at the very top of the world values, making thus every synergy of sports and Croatian economy extremely important. It is our social obligation to promote Croatian products like these from Borovo - said the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša, welcoming the decision of this renowned company.� e company Borovo, whose tennis shoes Startas were closely associated with major sports events such as Zagreb Universiade in 1987, has provided more than 200 pairs of the best models for the candidates for Rio 2016 and participants of the European Games in Baku. Startas shoes are made by using the same hand-cra� ed technique as in 1976, from natural materials, canvas and natural rubber, which, according to words of the CEO Gordan Kolundžić, represents an advantage in the quality of this domestic product exported to France, the Netherlands, Korea and other countries.CEO of Borovo d.d. Gordan Kolundžić and Secretary General of the Croatian Olympic Committee Josip Čop signed the contract in the presence of Zlatko Mateša, representatives of the media and top Croatian athletes (European champion in gymnastics Mario Možnik, silver Olympian, European and World champion in rowing Damir Martin, bronze Olympian in taekwondo Martina Zubčić, volleyball player Mia Jerkov, Maja Poljak and Ana Grbac and an evident candidate for Rio, the boxer Filip Hrgović).� e signing ceremony was attended, among others, by the promoter of Borovo and holder of gold and silver Olympic medal, water polo player Dubravko Šimenc, Assistant to the Secretary General of the Croatian Olympic Committee for Marketing Ranko Ćetković and Borovo’s Head of Marketing Jasmina Matiša.

Porsche Croatia in the Croatian Olympic familyIn the presence of the athletes-participants at the � rst European Games in Baku - for whom a special farewell ceremony was organized on June 6 in Hotel Panorama in Zagreb - and media representatives, at a press conference organized on this occasion, the president of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša and his associates and members of the Porsche Croatia’s Board of Directors, Ivo Ivančević and Franz Lohninger signed a four-year sponsorship agreement on the basis of which the company Porsche Croatia and the brands it represents - Volkswagen, Audi, SEAT, ŠKODA, VW commercial vehicles, Das WeltAuto – has become the o� cial sponsor of the Croatian Olympic Committee.Porsche Croatia, the leading company within its industry that holds – at the Croatian automotive market - one third of the total market share, will support the Croatian athletes at three major competitions - the � rst European Games in Baku in 2015, Olympic Games in Rio in 2016 and Winter Olympics in PyeongChang in 2018. We know how much Croatia appreciates sports and national sports successes and therefore we continue with our long-term support of Croatian sports, said Ivo Ivančević during the signing of the contract, congratulating the Croatian athletes for extraordinary successes they are achieving year a� er year. � e President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša welcomed

klinike Svjetlost skinuli su svoju dioptriju laserskom operacijom na istim uređajima koje koriste za ispravljanje vida svojim pacijentima. Laserskim skidanjem dioptrije svoj je vid u klinici Svjetlost do danas ispravilo preko 10 000 ljudi.

klinike Svjetlost skinuli su svoju dioptriju laserskom operacijom

10 liječnika i7 medicinskih sestara

Ljudi nam vjeruju

Oftalmolozi klinike Svjetlost.

Zagreb | Heinzelova 39Tel. +385 1 777 5656

Split | Borisa Papandopula 8bTel. +385 21 783 050

www.facebook.com/Klinika Svjetlostwww.svjetlost.hr

jer i mi smo skinuli dioptriju

isključiti - poručile su sudionice 7. seminara za koordinato-rice u športu, održanoga u Bjelovaru 9. lipnja pod vodstvom predsjednice Komisije za žene u športu i dopredsjednice HOO-a Morane Paliković Gruden.

Na seminaru kojeg su suorganizirali HOO i Sportska za-jednica Bjelovarsko-bilogorske županije i grad Bjelovar, a nazočilo više od pedeset članica Mreže koordinatorica za žene u športu i predstavnica županijskih tijela, govorilo se o primjeni mjera za poboljšanje statusa žena u športu, rod-noj ravnopravnosti u pravnim i iskustvenim okvirima europ-skih i svjetskih organizacija, kao i domaćim iskustvima te o problemu uznemiravanja i zlostavljanja u športu i mjerama za njihovo sprječavanje.

Morana Paliković Gruden posebno je naznačila prikrive-ne oblike nasilja, ekonomsko i strukturno, kao dugoročne procese koji imaju ozbiljne negativne posljedice na tkivo društva.

Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH Helena Štimac Radin u svom je izlaganju govorila o više ili manje učinkovitim mjerama za poboljšanje statusa žena u športu iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova koju će trebati donijeti za sljedeće četverogodišnje razdoblje.

Članica Vijeća HOO-a i Komisije za žene u sportu Sanda Čorak dala je uvid u rezultate istraživanja njenoga tima o stavovima žena, o poticajima i preprekama njihova su-djelovanja u športu, provedenog u nacionalnim športskim savezima.

Rad seminara pozdravili su glavni tajnik HOO-a Josip Čop, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Bjelovarsko–bilogorske županije Ivana Pirin, predsjednica Sportske zajednice Grada Bjelovara Ana Vrhovnik te Tatja-na Grđan, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Grada Bjelovara.

Na seminaru su sudjelovale Ljiljana Ujlaki Šubić, vodi-teljica Odjela za međunarodnu suradnju HOO-a, Gordana Borko, tajnica Komisije za žene u športu, Dubravka Kiđe-met, koordinatorica za žene u športu Športske zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije te Đurđica Ištef Benšić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije.

Uvjet je Nacionalni program športa

Više od dvjesto predstavnika nacionalnih športskih save-za, županijskih športskih zajednica, olimpijaca i vrhunskih hrvatskih športaša te športskih institucija, ustanova i hr-vatske akademske zajednice, okupljeni na Saboru hrvatskog športa 26. svibnja u Zagrebu na KIF-u, jednoglasno su se izjasnili o štetnosti donošenja bilo kakvog novoga Zakona o športu bez Nacionalnog programa športa.

Sabor hrvatskog športa u organizaciji Hrvatskog olimpij-skog odbora i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na temu novog prijedloga Zakona, u višesatnoj je raspravi jednoglasno zaključio da prije donošenja bilo kakve odluke o promjeni postojećeg ili donošenja novoga Zakona o špor-tu, Republika Hrvatska mora donijeti Nacionalni program športa kao temeljni strateški dokument.

Zakon bi trebao biti, istaknuto je, garancija autonomije športa i športskih organizacija, njegove depolitizacije te bez pokušaja ostvarivanja bilo čijih političkih interesa i priku-pljanja političkih poena.

the return of Porsche Croatia to the Croatian Olympic family, highlighting their contribution to the success of Croatian athletes at Winter Olympics in Turin in 2006 and Beijing Olympics in 2008 and London Olympics in 2012.

International Olympic Day 2015Move, learn and discover! Under this motivational slogan, Croatian Olympic Academy has conducted a series of actions whose task is to mobilize the Croatian community in the celebration of the International Olympic Day founded by the IOC, aimed at further understanding of the role of sports and Olympism in the society.� e central celebration of Olympic Day was organized by the Croatian Olympic Academy, Croatian Olympic Committee and Croatian School Sports Federation in Zagreb on May 29 at the Sports and Recreation Center Mladost, gathering more than 850 elementary school pupils, accompanied by 150 leaders and teachers.� e celebration was attended by many prominent names of Croatian sports, including the Olympians and top athletes Josip Pavić, Valent and Martin Sinković, Damir Škaro, Dubravko Šimenc, Zoran Primorac, Antonija Mišura, Gordan Kožulj and Danira Nakić Bilić, also the Coordinator of the International Olympic Day in Croatia.National celebration of the Olympic Day lasted several weeks and in various sports environments, encouraging, above all, the young members of the Croatian society to engage in any sports activity along with learning about fair play, solidarity, mutual respect and better understanding of the di� erences.So, from April 26 to May 5, during the � nals of Croatian school sports associations’ championships, Poreč was hosting an art exhibition on the topic “Sports photo”, for which the competition was carried out in elementary and high schools during the school year. On the island of Brač, on April 29 and 90, an underwater cleaning action was performed - the “Sub Eco BOL 2015” - as an act of sports and Olympic movement in environmental protection, in accordance with the Code of Ethics of the International Olympic Committee (IOC). � e sponsors of the action were the Croatian and Slovenian Diving Federations. Besides 300 divers, the action traditionally included children from elementary and high schools.On May 24, more than 350 children of preschool age attended the celebration of the Olympic Day, organized in the Zagreb hall Sutinska Vrela in cooperation with the Local Sports Program O� ce of the Croatian Olympic Committee. � e Academy, in cooperation with the Croatian Society of Olympic Philately and Memorabilia (HDOFM) organized a philatelic exhibition “Olympism through philately” in Vinkovci and educational workshops in the Croatian Sports Museum, dedicated to young athletes on the topic of Olympism. Along with the motivational slogan “Move, learn and discover”, Croatian Olympic Academy has also prepared a commemorative stamp of the Olympic Day, in use on the day of its celebration - June 23, 2015 - in the o� ce of the Croatian Post in Jurišićeva Street 13 in Zagreb.� e Croatian example of the celebration of Olympic Day, besides the German and Moldovan one, as well as the example of Mozambique and � ailand, is highlighted on the website of the International Olympic Committee on the following link http://www.olympic.org/content/olympism-in-action/olympic-day/case- studies/case-study-n5/, as an example of good practice in celebration of this important date of he World’s Olympic Movement.

OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OD OLIMPA DO OLIMPAOLIMPAOLIMPA Piše: RADICA JURKIN

65 Olimp

Izložba “Sportska fotografi ja” - 1. mjesto Nirvana Sesvečan - SŠ Vrbovec (ŠSD Sokol)