Azar Nafisi, autorica meunarodnog bestselera "Lolita u Teheranu", u svojoj novoj knjizi Stvari o kojima sam utjela" (Naklada Ljevak), iznosi snanu osobnu priu o odrastanju u Iranu - dirljiva sjeanja na ivot obiljeen divljenjem prema snanoj i kompleksnoj linosti svoje majke u vrijeme dok je Iran prolazio kroz turbulentno razdoblje revolucijeStvari o kojima sam utjela" prije svega je intimistiki roman o djetinjstvu i odrastanju, te kompleksnom odnosu izmeu majke i keri, u svim njegovim najfinijim nijansama. No, roman je to i o specifinim drutvenim trenucima u zemlji u kojoj su politika i mnoga druga prava, u doba Nafisina odrastanja bila (i jo uvijek su), duboko potisnuta. Nafisi pie o bolnim sjeanjima na obiteljske tajne svoje majke, o tome kako je kao mlada ena otkrila mo senzualnosti u knjievnosti, te o cijeni koju je njezina obitelj platila zalaui se za slobodu u zemlji potresanoj politikim nemirima. Ove i druge teme provlae se kroz Nafisinu memoarsku prozu u kojoj iitavamo priu o autoriinu ivotu, ali i sloeni povijesni kontekst i politike igre o kojima veina nas vrlo malo toga zna.

Prie kao bijeg od stvarnostiSredinji lik romana je svakako majka Azar Nafisi, inteligentna i kompleksna linost, koja, suoena s propau sna o uspjenom i romantikom ispunjenom ivotu, pribjegava smiljanju oaravajuih pria o sebi, svojoj prolosti, svom bogatom prvom muu koji je umro jako mlad i o vlastitoj obitelji. Te prie o obitelji i njezinim slavnim danima koje su joj sluile kao bijeg od stvarnosti jednako su toliko skrivale koliko su otkrivale. Nafisin otac utoite je traio u priama drugaije vrste - priajui svojoj voljenoj keri o klasicima perzijske knjievnosti, o junacima i junakinjama Shaknamaha - perzijske Knjige kraljeva - i o ostalim perzijskim klasicima. Kad se njezin otac

upustio u niz ljubavnih avantura njegova je ki poela lagati majci, skrivajui njegovu nevjeru.

enski izborDijelom detektivska pria, a dijelom portret jedne izuzetne ene, prikaz jednog braka i odnosa izmeu oca, majke i keri, ova knjiga ujedno predstavlja duboka osobna razmiljanja o enama i o ivotnim izborima koji im stoje na raspolaganju te o tome kako je Azar Nafisi kao ena pronala nadahnue za drugaiji pristup ivotu - najprije u priama perzijskih a onda i zapadnjakih pisaca - kao to je Charlotte Bront i njezina Jane Eyre, ili Jane Austen i njezin roman Ponos i predrasude"

V eina mukaraca vara svoje supruge jer ele imati ljubavnice. Moj je otac varao moju majku, jer je htio imati sretan obiteljski ivot. Bilo mi ga je ao i na odreeni sam nain na sebe preuzela zadatak da popunim praznine u njegovu ivotu. Skupljala sam njegove pjesme, sluala njegove jadikovke i pomagala mu izabrati odgovarajue darove - najprije za moju majku, a kasnije za enu u koju se zaljubio. Uglavnom je tvrdio da veina tih veza nije bila seksualne naravi, da je zapravo udio za toplinom i priznanjem. Priznanje! Moji su me roditelji nauili koliko pogibeljna moe biti ta elja.U naoj obitelji postoji izrazita sklonost prema prianju pria. Moj je otac ostavio za sobom jednu objavljenu knjigu sjeanja i nekoliko daleko zanimljivijih, neobjavljenih. Majka nije pisala, ali nam je pripovijedala o dogaajima iz svoje prolosti, obino ih zavravajui rijeima: Ali ja nikad nisam rekla ni rije, drala sam jezik za zubima. Ona je iskreno vjerovala da nikad netreba govoriti o osobnom ivotu, premda se inilo da, na svoj nain, esto ne govori ni o emu drugome. Ona ne bi odobravala to to piem memoare, osobito ne obiteljske. A ni samoj mi nije bilo na kraj pameti da bih jednoga dana mogla pisati o mojim roditeljima. Krajnja suzdranost, kad je rije o privatnom ivotu, snaan je dio iranske kulture: Mi ne iznosimo u javnost svoje prljavo rublje, govorila je majka, a osim toga privatni su ivoti toliko beznaajni da ne zasluuju da se o njima pie. Ono to vrijedi poune su ivotne prie, kao to je biografija koju je moj otac konano objavio, ta papirnata verzija njega samoga. Vie ne vjerujem da moemo drati jezik za zubima. Zapravo ne vjerujem da smo ga ikada i drali. Na ovaj ili onaj nain naa iskustva nalaze izraz u vrsti ljudi kakvima smo postali.Moj je otac poeo voditi dnevnik kada sam imala etiri godine. Posvetio ga je meni. Dao mi ga je godinama kasnije kad sam ve imala vlastitu djecu. Na prvih nekoliko stranica razglaba o tome kako postati i biti dobar ovjek te potovati druge. Zatim se poinje tuiti na majku. ao mu je to je zaboravila da joj se neko sviao i kako je uivala u njegovu drutvu. Pie da sammuja, iako jo samo dijete, jedina utjehaipot-Azarina majka Nezhat i otacAhmed Nafisi.Stvari o kojima sam utjela11pora. Savjetuje mi da se, ako se ikada udam, potrudim muu biti iskren prijatelj i drug. Opisuje zgodu kad su se njih dvoje svaali, a ja sam, kao aneo mira, pokuala privui njihovu pozornost i zabaviti ih svojim ponaanjem. Moja je empatija bila opasna poput bilo kakve ilegalne aktivnosti: bila je grijeh koji majka nije mogla oprostiti. Brat i ja trudili smo se udovoljiti oboma, no koliko god se trudili - a trudili smo se svojski - oni nikad nisu bili zadovoljni. Majka bi okrenula glavu na drugu stranu i zagledala se u daljinu te stala sveznajue kimati nekom nevidljivom sugovorniku kao da mu eli rei: Zar ti nisam rekla?. Kao, znala je da e je moj otac prevariti i prije nego to je on uope pomislio na to. Ona je to uzimala kao gotovu injenicu i kad su se njezina predvianja ostvarila, kao da je u tome nala neko nastrano zadovoljstvo.Kad se majka teko razboljela, nekoliko godina nakon to sam s obitelji otila iz Teherana u Sjedinjene Drave, doznala sam daje danima odbijala otii u bolnicu sve dok se ne zamijeni brava na ulaznim vratima njezina stana. Onaj ovjek i njegova drolja provalit e kao to su ve jedanput uinili, mrmljala je, i opljakati mi preostalu imovinu. Onaj ovjek i njegova drolja - to su bili moj otac i njegova druga ena, a krivila ih je za sve svoje nevolje, ukljuujui i misteriozan nestanak njezine kolekcije zlatnika i dvaju kovega srebra. Nitko joj, dakako, nije vjerovao. Naviknuti na majine fikcije, ugaali smo joj ne obraajui mnogo pozornosti na ono to govori.

Prisjeala bi se tajanstvenih likova koje je, jednog po jednog, izgubila - svoje majke, oca, prvog mua -i smatrala nas je odgovornima za njihov gubitak. Na kraju nitko od nas vie nije mogao ui u njezin izmi-

ljeni svijet. Ona je od nas zahtijevala da ostanemo vjerni ne njoj, nego njezinoj prii.Oeve fikcije bile su iskrenije, ili sam barem dugo tako mislila. Njegova komunikacija s nama svodila se na prie o njegovu ivotu, o njegovoj obitelji i Iranu -temi kojom je gotovo bio opsjednut, te na raspredanja0 klasinim tekstovima perzijske knjievnosti. Tako sam i otkrila knjievnost i upoznala se s povijeu svoje zemlje. On nam je predoio i svoju verziju majinih matanja, tako da smo se neprestance kolebali izmeu tih dvaju izmiljenih svjetova.Moj brat i ja bili smo uhvaeni u fikcije roditelja -njihove fikcije o sebi i o drugima. Svaki od njih elio nas je pridobiti za sebe, a protiv onog drugoga. Katkad bih se osjetila prevarenom, kao da nam nisu doputali da imamo vlastitu priu. Tek danas shvaam u kojoj je mjeri njihova pria bila i moja.Kad oni koji su nam bliski umru, njihova smrt razara na svijet. Od tog trenutka, osim svijeta ivih kojemu na ovaj ili onaj nain na kraju podlijeemo, postoji1 svijet mrtvih koji nas, poput imaginarne sablasti (ili neprijatelja) ili tajne prilenice, neprestance doziva podsjeajui nas na na gubitak. to je drugo sjeanje ako ne duh to vreba u zakutku svijesti prekidajui na normalan tijek ivota, remetei nae snove kako bi nas podsjetio na neku silovitu bol ili snaan uitak, na neto to smo zatajili ili zanemarili? Ne nedostaje nam samo njihova nazonost nego i nain na koji su nas doivljavali, no ponajvie nain na koji su nam doputali da doivljavamo sebe ili njih.Na koji nam je nain majka doputala da je doivljavamo? Jedini nain na koji se mogu nositi s njezi-Stvari o kojima sam utjela \ 13nim gubitkom jest da si nastavljam postavljati to pitanje. Ponekad sam se pitala nije li ona oduvijek bila izgubljena za mene, no dok je bila iva previe sam vremena gubila odupirui joj se da bih to mogla shvatiti. Postojalo je neto dirljivo u tome kako je govorila o sebi i svojoj prolosti, kao daje i sama kakav izmiljaj nastanjen u tijelu druge ene koji nam se izazivaki predstavljao u bljeskovima, poput krijesnice. Sada tragam za tim trenucima krijesnice. to oni otkrivaju o majci i o nama?Posljednje godine koje sam provela u Iranu bila sam sve vie usredotoena na majina sjeanja. ak sam joj ukrala nekoliko fotografija. inilo mi se da jedino tako mogu ui u njezinu prolost. Postala sam kradljivica sjeanj skupljajui njezine fotografije usporedno s onima nekadanjeg Teherana u kojem je odrasla, udala se i rodila djecu. Moja znatielja pretvorila se u opsesiju. No, nita od toga nije doista pomagalo. Fotografije, opisi, u odreenoj mjeri ak i injenice, nisu dovoljni. Te stvari otkrivaju odreene detalje, ali ostaju beivotni fragmenti. Ono to traim pukotine su utnje. To je nain na koji vidim prolost: kao iskapanje. Prebirete po kru, pokupite tu jedan dio, tamo drugi, zalijepite na njih etiketu na kojoj napiete gdje ste ih i kada pronali. Ne tragam samo za temeljima, nego i za neim istodobno vie i manje opipljivim.Nisam zamislila ovu knjigu kao politiki ili drutveni komentar, ni kao pounu ivotnu priu. elim ispripovijedati povijest jedne obitelji koja se dogaa u pozadini burnog razdoblja u politikoj i kulturnoj povijesti Irana. Postoji mnogo pria o tom dobu, razdoblju izmeu roenja moje bake na poetku 20. stoljea i ro-14 | AzarNafisidenja moje keri na njegovu kraju, razdoblju obiljeenom dvjema revolucijama koje su oblikovale Iran pro-uzroivi mnoge razdore i proturjeja te je trenutano komeanje postalo jedinom postojanom stvarnou.Moja je baka bila roena u doba kad je Iran bio pod vlau destabilizirane apsolutistike monarhije sa strogim vjerskim zakonima. Tada se prekritelje kamenovalo, poticalo se mnogoenstvo i uobiajena je bila udaja devetogodinjih djevojica. ene gotovo da nisu smjele izai iz kue, a

kada su je naputale, morale su imati pratnju i pokriti se od glave do pete. Za njih nisu postojale nikakve kole, premda su neke bogatake i plemike obitelji za svoje keri unajmljivale privatne uitelje. No, postojala je i druga strana te prie, blijedi navjetaji budunosti to se otkrivala u kulturnoj i politikoj krizi koja je na kraju ukinula sve te stare reime. Moja je baka svjedoila Ustavnoj revoluciji od godine 1905. do 1911., prvoj revoluciji te vrste na Bliskom istoku koja je poloila temelje modernom Iranu oivljujui razliite drutvene slojeve, ukljuujui napredne klerike, manjine, intelektualce, pojedine pripadnike plemstva te ene. Neki meu njima poeli su podupirati revolucionare, osnivati ilegalne skupine i zahtijevati pravo na obrazovanje. Godine 1912. ameriki financijski savjetnik u Iranu Morgan Shuster izrazio je uenje zbog pomaka koje su Iranke postigle u tako kratkom razdoblju, prihvaajui nove slobode za koje je enama na Zapadu trebalo nekoliko desetljea, ili ak stoljea. Perzijanke su od 1907. postale najprogresivnije, da ne kaemo najradikalnije ene na svijetu, rekao je i nastavio: Iako se ta tvrdnja kosi sa stoljetnom predodbom, ona nije manje istinita. To je injenica.Stvari o kojima sam utjela | 15Kako mogu opisati krhkost, sukobljen karakter majina djetinjstva i mladosti sredinom 1920-ih i 1930-ih kada su nove mogunosti u tolikoj mjeri prevladale da je ona mogla izai u javnost bez marame, pohaati francusku kolu te sresti i zaljubiti se u svojega prvog mua dok su plesali na nekom vjenanju - dvadeset godina ranije te su stvari bile nezamislive. No, njezino je doba imalo i drugi aspekt: odbijanje da se odrekne poraene prolosti. Kad je godine 1936., nastojei ubrzati proces modernizacije, ah Reza Pahlavi objavio da se enama zabranjuje noenje marame, a mukarcima tradicionalna moja oeve odlu-poput Iran-izlaziti ahovAzarina ki Negar (druga slijeva) sa svojim razrednim kolegicama u Teheranu. Nakon Islamske revolucije sve su uenice morale nositi maramu.odjea, baka s strane ila je, mnogih ki, ne iz kue. edikt opozvan je 1941., no sjeanje na njega i dalje potie nova pitanja i nove razdore.U doba mojeg odrastanja, 1950-ih i 1960-ih, uzimali smo nae obrazovanje i nae knjige, zabave i filmove kao gotove injenice. Pratili smo kako se ene ukljuuju u sve profesije, kako imaju rije u Parlamentu -meu njima, nakratko, i moja majka - te postaju ministrice. Ali onda, 1984., moja ki, roena pet godina nakon Islamske revolucije, svjedoit e povratku onih istih zakona koji su bili ukinuti za ivota moje bake i16 I majke. Morat e nositi maramu u prvom razredu i bit e kanjena jer je otkrila kosu u javnosti. Njezina e generacija postupno razviti vlastitu vrstu hrabrosti i otpora.U ovoj se knjizi ne usredotoujem toliko na openito ponavljanje povijesnih lekcija koliko na ona krhka sjecita - na mjesta u kojima se osobe i trenuci u pojedinevu privatnom ivotu isprepleu sa irom, univerzalnijom priom i zrcale je.Upravo sam za tim sjecitima privatnoga i javnoga tragala kad sam u Iranu poela pisati prvu knjigu o Vladimiru Nabokovu. eljela sam raspravljati o njegovim romanima u svjetlu razliitih razdoblja u kojima sam ih itala. To je bilo nemogue, ne samo zato to nisam mogla otvoreno pisati o politikim i drutvenim stvarnostima ivota u Islamskoj Republici Iranu, nego zato to se prema osobnim i privatnim iskustvima drava odnosila kao prema tabuu.Otprilike u to doba poela sam sastavljati popis u mojem dnevniku naslovljen: Stvari o kojima sam utjela. Ispod tog naslova napisala sam: Zaljubljivanje u Teheranu. Zabave u Teheranu. Braa Marx u Tehera-nu. Lolita u Teheranu. Pisala sam o represivnim zakonima i smaknuima, o javnim i politikim strahotama.. . Na kraju sam i nehotice poela pisati o privatnim izdajama, kompromitirajui sebe i meni bliske na naine na koje nisam niti sanjala da bih mogla.Postoje raznorazni oblici utnje: utnja na koju tiranske drave prisiljavaju svoje gradane kradui im sjeanja te ponovno piui njihove osobne povijesti i nameui im propisani identitet. Ili utnja svjedoka koji odlue ignorirati ili preutjeti istinu te rtava kojeStvari o kojima sam utjela17katkad postaju sudionici u nad sobom uinjenim zloinima. Zatim postoje utnje kojima se

preputamo o sebi samima, o svojim osobnim mitologijama, priama to ih nameemo svojim stvarnim ivotima. Mnogo prije nego to sam shvatila na koji nain beskrupulozan politiki reim namee vlastitu sliku svojim graanima otimajui im identitete i samoodreenja, iskusila sam te prisile u osobnom ivotu - u ivotu s obitelji. I mnogo prije nego to sam pojmila to za rtvu znai postati sudionikom u dravnim zloinima, otkrila sam, u daleko osobnijem smislu, sramotu sudionitva. Na neki nain ova je knjiga odgovor mojem unutarnjem cenzoru i inkvizitoru.Moda ne postoji uobiajenija pripovijest od one o odsutnim roditeljima i neodgodivoj potrebi da se ispuni praznina prouzroena njihovom smru. Taj proces ne vodi zatvaranju - barem ne za mene - nego razumijevanju. Radi se o razumijevanju koje ne donosi nuno mir, nego osjeaj da bi ta pripovijest mogla biti jedini nain na koji moemo odati priznanje svojim roditeljima i, u neku ruku, vratiti ih u ivot sada kad smo napokon slobodni zacrtati granice vlastite prie.DIO | OBITELJSKE FIKCIJENejasna sposobnost za krila Prezire haljinu mi zemnu...emj(.y dickinson, lz ahureKNJINICA ZELINApoglavlje 1.C^jesto sam se pitala u kojoj je mjeri majin opis njezina prvog susreta s prvim muem plod mate. Da nema fotografija, sumnjala bih da se to uope dogodilo. Jedan je prijatelj jednom zgodom spomenuo njezin nevjerojatan otpor prema svemu nepoeljnom, a budui daje mnogo toga u njezinu ivotu bilo nepoeljno, ona je izmiljala prie o sebi u koje bi postupno poela vjerovati s takvom sigurnou da smo mi oko nje poeli sumnjati u vlastite.U njezinoj mati njihova je ljubavna veza poela plesom. Meni se inilo vjerojatnijim da su njegovi roditelji zatraili njezinu ruku od oca, kao to je to bio obiaj u Teheranu 1940-ih. No, ona je iz godine u godinu ustrajavala na svojoj prii, kao to je ustrajavala i na mnogim drugima. Upoznala ga je na ujakovu vjenanju. Uvijek se prisjeala da je tog jutra odjenula svilenu haljinu sa cvjetnim uzorkom koju je zamijenila veernjom od finog atlasa te kako su plesali cijelu veer (Nakon to je otac otiao..., napomenula bi, te odmah dodala: '22 | AzarNafisi...jer se nitko nije usuivao plesati u oevoj nazonosti). Sljedei danju je zaprosio.Saifi! Ne sjeam se da je itko u kui ikad spomenuo njegovo prezime. Mi smo ga morali zvati - uvajui prikladnu dis-tanciju - majinim prvim muem, ili punom titulom Saif ol Molk Bajat. No, za mene je on uvijek bio samo Saifi, dobroudan dio nae svakodnevne rutine. Uvukao se u nae ivote istom lakoom s kojom je stajao iza majke na slikama s vjenanja, pojavljujui se niotkuda i kradom je odvlaei od nas. Imam dvije fotografije snimljene toga dana - vie nego to sam imala s vjenanja vlastitih roditelja. Saifi se na njima, sa svojom svijetlom kosom i smeim oima, doima oputen i ljubazan, dok majka stoji u sredini ukruena poput kakva stolnog aranmana. On izgleda oputeno, bezazleno sretan. No, moda nemam pravo i ono to vidim na njegovu licu nije nada nego krajnja beznadnost. Jer, i on ima svoje tajne.Vjenanje Azarine majke sa Saifljem.Stvari o kojima sam utjela \ 23Postojalo je neto u majinoj prii to me oduvijek muilo, ak i dok sam bila dijete. Ona mi se nije inila toliko neistinitom koliko pogrenom. Veina ljudi na ovaj ili onaj nain zrai svojim potencijalima, odajui ne samo ono to jesu nego i ono to bi mogli postati. Ne tvrdim da moja majka nije imala dara za ples. Stvar je jo gora! Ona je odbijala plesati, unato tome to je, prema svemu sudei, bila dobra plesaica. Ples je podrazumijevao uitak, a ona se osobito ponosila time da si uskrauje uitke i odbija se prepustiti slinim hirovima.Tijekom djetinjstva i mladosti, pa ak i sada u ovome gradu toliko udaljenom od Teherana kakvog se sjeam, sjena te druge, nestvarne ene koja je plesala, smijala se i ljubila, naruava uspomene na onu koju sam poznavala kao svoju majku. Imam osjeaj da bih, kad bih uspjela doznati kada je tono prestala plesati, kada je prestala eljeti plesati, pronala klju njezine tajne i konano se pomirila s njom. Ja sam se, naime, opirala majci - ako je vjerovati njezinim rijeima - gotovo od poetka.

Imam tri fotografije majke i Saifija. Dvije su s njihova vjenanja, no mene zanima trea, mnogo manja, s nekog piknika na kojoj njih dvoje sjede na kamenu. Oboje gledaju u objektiv i smijee se. Ona je nehajno privijena uz njega, kao to to ine prisne osobe koje nemaju potrebe prevrsto se stiskati jedna uz drugu. Njihova tijela kao da se spontano privlae. Dok gledam tu fotografiju kao da razabirem sposobnost te mlade ene (tada moda jo nije bila frigidna) da se prepusti osjeajima.U toj slici otkrivam emotivnost koja nam je oduvijek nedostajala u njezinu stvarnom ivotu. Kada?24 | AzarNafisiHou rei, kada si zavrila srednju kolu? Koliko godina kasnije si se udala za Saiflja? ime se on bavio? Kada si upoznala oca? Jednostavna pitanja na koja ona zapravo nikad nije odgovorila. Bila je previe uronjena u svoj unutarnji svijet da bi se zamarala tim pojedinostima. Na svako moje pitanje odgovarala bi jednim te istim priama koje sam gotovo znala napamet. Kasnije, kada sam napustila Iran, zamolila sam jednu moju studenticu dajoj tono odreena pitanja, no i na njih je odgovorila isto. Nikakvi datumi, nikakve injenice, nita to bi izlazilo iz majina utvrenog scenarija.Prije nekoliko godina, prigodom jednog obiteljskog okupljanja, nabasala sam na jednu draesnu damu iz Austrije, enu dalekog roaka koja je bila na majinu vjenanju sa Saifijem. Jedan od razloga zbog kojih se sjeala svadbe bila je panika te pomutnja zbog tajanstvenog nestanka nevjestina rodnog lista (u Iranu se brakovi i djeca upisuju u rodni list). Rekla mi je, s jedva primjetnim smijekom, kako se kasnije otkrilo da je mlada bila nekoliko godina starija od mladoenje. Majin najnoviji rodni list ne sadrava nikakav spomen na njezin prvi brak. Prema tom dokumentu, koji je zamijenio onaj za koji je tvrdila da gaStvari o kojima sam utjela25je izgubila, roena je godine 1920. No, ona je smatrala da je zapravo roena 1924. i da joj je otac dodao etiri godine, jer ju je htio ranije upisati u kolu. Moj je otac tvrdio da si je ona ustvari oduzela etiri godine kad je traila novi rodni list kako bi se mogla prijaviti za polaganje vozakog ispita. Kad joj injenice ne bi odgovarale, majka je sve poduzimala kako bi ih preinaila.Neke su injenice utvrene. Njezin svekar, Saham Sultan Bajat, bio je imuan zemljoposjednik koji je svjedoio zamjeni jedne kraljevske dinastije - Kad-ara (1794.-1925,), drugom - Pahlavija (1925.-1979.). Uspio je preivjeti tu promjenu vlasti, pa ak i napredovati. Majka se ponekad hvalila da je u rodu sa Sai-fijem s majine strane i da su oboje potomci kadar-skih kraljeva. Pedesetih i ezdesetih godina, u doba mojeg odrastanja, povezanost s Kadarima ( u slubenim povijesnim knjigama predstavljali su olienje starog apsolutistikog reima), nije sluila nikome na ast. Moj bi nas otac zlobno podsjeao na to da su svi Iranci na ovaj ili onaj nain njihovi potomci. Zapravo, tvrdio je - doista su povlateni oni koji mogu dokazati da nemaju nikakve veze s njima. Kadari su vladali zemljom 131 godinu i imali su bezbroj ena i potomaka. Poput vladara prije njih i oni su navodno uzimali ene iz svih drutvenih slojeva i stalea, grabei svaku koja bi im zapela za oko: princeze, vrtla-reve keri, uboge seoske djevojke - sve su ulazile u njihove kolekcije. Jedan kadarski vladar, Fath Ali ah (1771.-1834.) navodno je imao 160 ena. Trezvenog pogleda na stvari, otac bi obino dodavao da je, dakako, to samo jedna strana prie, i da se - budui da povijest piu pobjednici, to osobito vrijedi u naoj261 AzarNafisizemlji - nita od onoga to se tvrdi o Kadarima ne smije prihvaati zdravo za gotovo. Na kraju krajeva, upravo se pod njihovom vlau Iran poeo modernizirati. Oni su bili gubitnici i o njima se moglo pripovijedati to god se eli. ak sam i kao dijete osjeala da se majka poziva na tu povezanost s Kadarima vie kako bi podcijenila svoj ivot s ocem nego zato to se dii prolou. Njezin je snobizam bio svojevoljan, a njezine predrasude ograniene na pravila i zakone vlastita, osobnog kraljevstva.Majin svekar Saham Sultan pojavljuje se u nekoliko povijesnih knjiga i politikih memoara - redak tu, odlomak tamo - najprije kao zamjenik i potpredsjednik Parlamenta, zatim dva puta kao ministar financija u ranim 1940-im te kao premijer od studenoga 1944. do travnja 1945. - u razdoblju za koje je majka tvrdila da je bila u braku sa Saifijem. Unato injenici da je Iran objavio neutralnost u

Drugome svjetskom ratu, ah Reza Pahlavi pogrijeio je pokazavi simpatije prema Nijemcima. Saveznici, Britanci i osobito Sovjeti, u potrazi za politikim uspjesima zauzeli su Iran godine 1941. i prisilili aha na abdikaciju. Protjerali su ga u Johannesburg te na prijestolje postavili njegova mladog i podlonijeg sina Mohammeda Rezu. Drugi svjetski rat prouzroio je takva previranja u zemlji da su izmeu 1943. i 1944. bila izabrana etvorica premijera i sedmorica ministara financija.Majka je malo toga znala o tome kakav je premijer bio njezin svekar, a to je prema svemu sudei nije niti zanimalo. Vana je bila samo njegova uloga imaginarnog svjedoka njezina degradiranog aktualnog ivota. Na taj je nain u moj ivot ulo mnogo javnih osoba,Stvari o kojima sam utjela | 27ne preko povijesnih knjiga nego zahvaljujui priama mojih roditelja.Koliko je zapravo bio blistav majin ivot sa Sa-ifijem, to je otvoreno pitanje. Njih su dvoje ivjeli u kui Sahama Sultana u razdoblju izmeu smrti njegove prve supruge i, prema majinu sjeanju, ponovne enidbe s jednom dosta mlaom, zazornom enom. U odsutnosti prve dame, majka je obavljala ulogu domaice. Te prve noi sve su oi bile uprte u mene, znala bi nam rei, potanko opisujui svoju haljinu i dojam koji je uinila svojim besprijekornim francuskim. Kao dijete zamiljala sam je kako silazi stubama u crvenoj ifonskoj haljini, blistavih crnih oiju i savreno ureene kose.Prvu no kad je doao doktor Millspaugh...to ste trebali vidjeti! Dr. Millspaugha, efa amerike misije 1940-ih, postavila je i Rooseveltova i Trumanova administracija kao osobu koja je trebala pomoi Te-heranu u osnutku modernih financijskih institucija. Majka nikad nije smatrala potrebnim objasniti nam tko je bio taj ovjek i dugo sam bila uvjerena, ne znam ni sama zato, da je Belgijanac. Kasnije, prisjeajui se majinih opisa tih veera, pozornost bi mi privukla injenica da Saifi na njima nikad nije sudjelovao. Njegov je otac uvijek bio nazoan, kao i dr. Millspaugh ili neki drugi vaan i osobno beznaajan lik. Ali, gdje je bio Saifi? To je bila tragedija njezina ivota: ovjek s kojim je bila nikad nije bio onaj s kojim je eljela biti.Kako bi nas podmitio da utimo o majinoj tiraniji, i moda kao kompenzaciju za vlastitu popustljivost, otac je bratu i meni neprestance ponavljao kako je t ona bila zatoena u svekrovoj kui u kojoj je zapravo281 AzarNafisigospodarica bila Hodi, glavna kuanica. ak je i klju od spremita bio u njezinim rukama, te joj se majka morala ulagivati ako je htjela iskamiti bilo kakav komad tkanine da si saije pristojnu haljinu. Otac nas je podsjeao da se prema njoj postupalo vie kao prema nepoeljnom gostu, negoli kao gospodarici svekrove kue.Majka se predstavljala kao sretna mlada nevjesta, ponosna junakinja koju je snubio princ na bijelom konju, dok ju je otac prikazivao kao rtvu tuih sitnih pakosti. Htjeli su nas uvjeriti svaki u svoju verziju. Majka nam je opisivala prolost kako bi osudila sadanjost, a otac je osjeao potrebu da opravda njezina tlaenja zbog kojih smo svi patili potiui nae suosjeanje. Bilo je teko natjecati se sa Saifijem, s pokojnikom, i osim toga naoitim premijerovim sinom koji je mogao postati to god joj se prohtjelo. Oeva inteligencija i dobrohotnost, njegovi budui izgledi i ambicije kao nadobudnog visokog inovnika u Ministarstvu financija, pa ak i injenica da potjeu iz razliitih grana iste obitelji, bili su slabi nadomjesci u usporedbi s onim to je majka smatrala da joj je mogao pruiti Saifi. Kasnije je bila zavidna ocu na njegovim uspjesima u javnom ivotu, kao da su bili veliki protivnici, a ne partneri.Problem nije bio u onome to je govorila, nego u onome to je izostavljala. Moj je otac popunjavao praznine: Saifi, omiljen prvoroeni sin, obolio je od neizljeive bolesti - upale bubrega, kako su je zvali, i lijenici su od njega dignuli ruke. Jedan je savjetovao da mu se u tom posljednjem razdoblju ivota pusti na volju da ini to eli: Ugaajte mu, putajte da bude po njegovu. Omoguite mu to god poeli, buduiStvari o kojima sam utjelada mu preostaje tako malo vremena da uiva u ivotu. Kad je njegova obitelj zatraila ruku moje majke, prikladno joj je preutjela da je bolestan. Ona je to otkrila tek prve brane noi. Prema oevu miljenju njihov brak nikad nije bio konzumiran. Umjesto toga ona je dvije godine njegovala

bolesnog supruga, gledajui ga kako kopni iz dana u dan. I to je bila ljubav njezina ivota, ovjek kojim se koristila da nas podsjea na nae nedostatke!Ponekad, dok bi une- ^ina majka. dogled razglabala o Saifi-ju onako odsutnog izraza lica, poeljela bih je pro-drmati i rei joj: Ne, nije tako bilo! Jasno, to nikad nisam uinila. Je li se on pitao to e se dogoditi kad ona otkrije njegovo stanje, ili to e biti s njom kad je ostavi samu? Bila je previe ponosna da bi pretjerano marila za istinu. I tako je preobrazila zbiljsko mjesto i zbiljsku povijest u vlastitu fantaziju. Otkad znam za sebe, moj brat, moj otac i ja pokuavali smo dokuiti to ona zapravo eli od nas. Pokuavali smo je pratiti do toga drugog mjesta koje kao da ju je dozivalo, prema kojem je njezin pogled neprestance bio usmjeren dok je gledala izvan zidova svojega stvarnog doma. Ono ega sam se bojala nisu bile njezine provale bijesa, nego to sledeno mjesto u njoj u koje nam nije bilo301 Azar Naflsidoputeno ui. Dok je bila iva previe sam vremena gubila izbjegavajui je i zamjerajui joj, da bih shvatila koliko mora da se osjeala razoaranom i samom, u kojoj je mjeri slina bezbrojnim drugim enama za koje je njezina najbolja prijateljica Mina obiavala rei s ironinim smijekom: Jo jedna propala inteligentna ena.poglavlje 2.M,Lajka je Cesto govorila da sam joj se opirala od trenutka kad sam se rodila. Navodno sam ve tijekom poroda iskaljavala krv i smatrali su me mrtvoroden-etom. esto je pripovijedala o tome kako sam kao dojene odbijala sisu, a kasnije hranu i kako me se moglo natjerati da jedem samo nakon prijetnji injekcijama ili sabljom jednog prijatelja pukovnika. Iz nekog razloga nije mi doputala jesti krastavce i orahe. Jedanput mi je dala toliko ribljega ulja da sam dobila osip. Kad smo brat i ja dobili arlah zatvorila nas je etrdeset dana u zamraenu sobu, vjerujui da svjetlost uzrokuje sljepou kod djece s tom boleu. Kasnije, kao odrasla, znala bih prepriavati kako me je jednog jutra toliko natankala sokom od groa da sam povraala. Odbijala sam okusiti to voe gotovo trideset godina, sve dok jedne noi u kui prijatelja nisam iz hira ubacila dvije bobe u au s vinom i otkrila slast njihova gnjeenja medu zubima.321 AzarNafisiAzar je silno voljela ovu porculansku lutku, no razbila ju je istog asa kad su joj dopustili da se s njom igra.esto smo se pre-pirale zbog mojih igraaka, obino zakljuanih u ormaru. Igrake je uvijek izabirala ona, i s vremena na vrijeme doputala mi je nakratko poigrati se s njima, prije nego to bi me natjerala da ih spremim. Sjeam se male lutke to je puzala na sve etiri, a osobito sam voljela zeca kojega je iz Pariza donijela njezina prijateljica Monir. Taj je zec udarao u bubnjeve i bio je bijel i upav, ali zbog bubnjeva ga se nije moglo dobro pogladiti. Kako sam oboavala mekano bijelo krzno toga nepristupanog zeca! Dugo nakon to sam otila od kue majka je nastavila upotpunjavati tu zbirku igraaka, obeavajui da e mi je jednoga dana darovati. Kad je umrla, nitko je nije uspio pronai. Nestala je zajedno s njezinim antiknim tepisima, dvama kovezima srebra, zlatnicima, porculanom naslijeenim iz prvog braka i gotovo svim nakitom.Prvi put kad mi je bilo doputeno poigrati se s jednom od omiljenih lutaka, plavookim porculanskim primjerkom s dugom plavom kosom i tirkiznom haljinom, poela sam je bacati u zrak i hvatati u padu sve dok nije udarila o tlo i lice joj se razbilo u komadie. Godinama u gubiti ili unitavati najdrae predmete, osobito one koje u dobivati od majke. Prstenje i naunice, antikne svjetiljke, figurice - jo ih sve mogu jasno dozvati u sjeanje. to znai gubitak tih predme-Stvari o kojima sam utjela \ 33ta? Jesam li na taj nain postajala bezobzirna osoba koja gubi ljude i predmete?Ako se dobro sjeam, prvi pravi sukob volja izmeu nas dviju dogodio se kad sam imala oko etiri godine. Ta osobita bitka poela je zbog poloaja mojeg kreveta. Ja sam htjela da bude blizu prozora, jer je imao iroku izboinu na koju sam mogla poslagati igrake i kolekciju porculanskih lutkica. Majka je htjela da ga se smjesti uza zid pokraj ormara. A svaki put kad bi mi popustila, za dan-dva vratila bi se prvotnom planu. Jedne veeri, vrativi se kui nakon igre sa keri naih amerikih

susjeda - stidljivom etverogodinjaki-njom od koje se nisam razdvajala - zatekla sam krevet smjeten uza zid. Udarila sam u neutjean pla i odbila veerati. U normalnim okolnostima majka bi me natjerala da pojedem veeru, no te je noi uinila iznimku i pustila me zaspati u suzama.Idue jutro probudila sam se na omraenoj strani sobe, puna planoga bijesa. Otac je priao krevetu Azar u dobi od pet godina. smijeei se. Nas smo dvojepoeli razvijati jednu rutinu: svake veeri on bi doao ispripovijedati mi priu za laku no. No, tog mi je jutra predloio posebnu nagodbu. Rekao mije, odlaui34 | AzarNafisina priruni stol porculanski tanjuri pun okolade, da e mi odati jednu tajnu budem li dobra djevojica i pruim mu najvei mogui osmijeh. Kakvu tajnu? Ali, on ne moe odavati tajne nesretnim, neprestance namrtenim djevojicama. No, ja sam ostala pri svojem; mora mi rei tajnu ne oekujui nita zauzvrat. U redu, rekao je i dodao: no, kladim se da e se nasmijati kad uje moj plan.Hajdemo uiniti neto novo, ponimo izmiljati vlastite prie, rekao je urotniki. Kakve prie?, pitala sam. Odgovorio je: Nae vlastite prie; moemo izmiljati to god elimo. Rekla sam da ne znam kako se to radi. Naravno da zna, samo pomisli na ono to najvie eli i izmisli priu o tome. to trenutano najvie eli? Nita, odgovaram. On e nato: Moda sada najvie eli da se tvoj krevet pomakne ponovno do prozora, ali zna li to tvoj krevet eli? Slijeem ramenima. Zato ne bismo izmislili priu, nastavio je, o jednoj djevojici i njezinu krevetu.. Jesi li ikad ula za krevet koji govori?Tako je nastao novi ritual: od toga smo dana moj otac i ja stvorili na tajni jezik. Izmiljali smo prie kako bismo jedno drugom povjeravali osjeaje i elje te na taj nain izgradili vlastiti svijet. Nae su prie ponekad bile vrlo prozaine. Kad god bih uinila neto stoje osuivao, on bi izrazio svoje negodovanje u obliku prie, a poeo bi je, primjerice, rijeima: Bio jednom jedan ovjek koji je neizmjerno volio svoju ker, ali jako ga je, jako, povrijedilo to to je obeala da se nee svaati s dadiljom, a to se ipak dogodilo... Kako su godine prolazile razvili smo i druge tajne naine komunikacije: kad bih uinila neto loe dok smo bili u drutvu, otac bi stavio kaiprst na nos kao znak upo-VStvari o kojima sam utjela35zorenja. Kad bih trebala zapamtiti neki vaan zadatak, morala sam prstom dotaknuti nos sedam puta, svaki put ponavljajui to mi valja uiniti, a tim se trikom sluim jo i danas. U taj tajni svijet majka nije imala pristup. Bio je to nain na koji smo se osveivali za njezino tiransko ponaanje. Tijekom godina shvatila sam da uvijek mogu pobjei u imaginarni svijet, onaj u kojemu ne samo da sam mogla pomaknuti krevet do prozora nego i odletjeti s njime do mjesta na koje nitko, pa ak ni majka, nije imala pristup, a kamoli da je mogla gospodariti.Ranih devedesetih moj je otac objavio tri djeje knjige temeljene na klasinim tekstovima. Jedna od njih bila je verzija ahname, poznatije pod naslovom Knjiga kraljeva koju je napisao epski pjesnik Firdusi. U uvodu svoje knjige otac objanjava kako je najprije nama, svojoj djeci pripovijedao te prie dok smo bili u dobi od tri ili etiri godine i kako je nastavio s naom knjievnom izobrazbom govorei nam i o ostalim velikim klasinim djelima perzijske knjievnosti: Rumijevoj Mesneviji, Sadijevu ulistanu i Bustanu te o Kelili i Dimni. Pie da smo ih kasnije nastavili itati sami. U tom uvodu istie da bi dananji Iranci trebali uiti o svojim precima i vrijednostima pomno itajui ahnamu. Izraava svoje zadovoljstvo to se Firdusi-jevom zaslugom Iran vidi, uje i osjea u naim domovima i grije nam srca...Oev je glas uvijek dobivao ton pun potovanja kad god bi govorio o Firdusiju. Nauio nas je da pjesnici zasluuju osobitu vrstu potovanja, razliitog od onoga koje smo duni iskazivati nastavnicima ili starijima. Jednom, dok sam bila vrlo mala - imala sam moda361 AzarNafisletiri godine - zamolila sam oca da mi ispripovijeda jo neke prie gospodina Firdusija. Ne gospodina, ispravio me. Trebam ga zvati Pjesnik Firdusi. I dugo nakon toga traila sam od oca da

mi pria prie Pjesnika Firdusija. Svoje prve predodbe o Iranu izgradila sam upravo na temelju oevih pria iz ahname.Dokle mi pamenje see moji roditelji i njihovi prijatelji uvijek su govorili o Iranu kao o oboavanom, ali i razmetnom sinu o ijoj su se sudbini neprestance prepirali. S godinama, Iran je za mene stekao paradoksalan identitet: bio je konkretno mjesto, odreeno injenicom da sam u njemu roena i ivim u njemu, da govorim njegov jezik i jedem njegovu hranu, i istodobno mitski pojam, arite svakojakih vrlina i vrednota te simbol otpora i izdaje.Za moju majku nije postojala ni jedna druga zemlja. Ponekad bi pripovijedala o mjestima koje je vidjela tijekom putovanja. Divila im se, ali Iran je bio njezina jedina domovina. Dok se otac neprestance prepirao o tome to to znai biti Iranac, majku nisu muila ta pitanja. Neke su stvari za nju bile nedodirljive. Svoje iranstvo kao da je dobila u paketu sa svojim genima - svojim predivnim tamnim oima, tako tamnima da su se inile crne, ili svojom svijetlomasli-nastom bojom koe. Kritizirala je Irance na isti nain na koji je kudila odreene lanove svojega klana, ali nikad nije povezivala s Iranom ono to je smatrala njihovim manama.Majka je potovala Firdusija, kao i svaka Iranka, no s neodobravanjem je gledala na nae bavljenje knjievnou smatrajui to traenjem vremena. Kasnije sam otkrila ivopisnije objanjenje za njezino neprijateljstvo prema tvorcima fikcije: palo mije na pamet daStvari o kojima sam utjela | 3 7ona zapravo nije eljela suparnike. Stvorila je vlastiti svijet i vlastitu mitologiju i nisu joj trebali drugi koji su od toga zaraivali za ivot.Kad razmiljam o ocu, prvo ega se sjetim jest njegov glas. Na kojekakvim mjestima - dok se eem ulicom, sjedim u vrtu, vozim, spremam se na spavanje - jo katkad osjetim spokojstvo koje bi me obuzelo uvijek kad bi mi poeo pripovijedati priu. Te sam prie sluala i prihvaala na nain na koji to nikad nisam inila s iskustvima iz stvarnog ivota. Otac mi je kasnije slomio srce, a kako sam ga voljela i vjerovala mu kao nikome drugome, i ja sam njega povrijedila i slomila mu srce. Ono to ga djelomice spaava u mojim oima jesu njegove prie. Jedino su ti zajedniki trenuci ostali neukaljani naim uzajamnim iznevjeravanjima i izdajama.Kod majke sam se bojala njezinih hladnih ispada i neprestanih zahtjeva koje mi je nametala, dok me u oevu sluaju progonio dubok i postojan strah da ga ne izgubim. Sjeam se da sam mnoge veeri provela bdijui uz prozor i ekajui ga da se vrati kui, ne mogavi zaspati sve dok ne bih ula odzvanjanje njegovih koraka u hodniku. S godinama sam postala njegov najvjerniji saveznik i branitelj. Osjeala sam da je i on poput mene rtva majine tiranije i smatrala da ga to oslobaa krivnje. Nju je smetala naa uzajamna naklonost i svako bi je malo spopadali napadi bijesa. Vi ste svoje loe gene naslijedili od oca, govorila bi bratu i meni u trenucima srdbe. Svi samo ekate da umrem kako biste se dokopali mojeg nasljedstva. Ponekad sam se pitala ima li moda pravo: na kraju kra-jeva, moda sam doista naslijedila te loe gene?381 AzarNaflsiDok je majka nareivala i zahtijevala, otac je mamio i zavodio sluei se metodama slinima onima Toma Sawyera kad je naveo prijatelje da mu olie ogradu. Na je odnos uvijek obiljeavala prisnost koja proizlazi iz dijeljenja zajednike tajne, bilo na ulicama dok sam sluala njegove prie ili dok smo zajedniki planirali kako ugoditi majci. Otac i ja bili smo povezani tajnim svijetom i prisnou stvorenom u tim zajednikim pripovjedakim trenucima koji su me istodobno oslobaali stvarnosti i prebacivali u nepoznato podruje satkano od bajki uoblienih njegovim glasom.Petkom ujutro otac bi me budio rano i vodio na duge etnje. Kako bi me sprijeio da se alim na njihovu duljinu, kupio mi je posebnu alicu koju bi usput napunio na omiljenom zdencu. To je zvao naim specijalnim trenucima tijekom kojih bi mi priao prie i povremeno zastajkivao da kupi sladoled. Na taj su mi nain likovi iz Firdusijeve ahname postali bliski poput lanova obitelji. Nisam mogla zamisliti ivot bez njih, a sama je knjiga postala mjesto koje sam rado posjeivala, znajui da mogu kucati na ta vrata u bilo koje doba dana ili noi i lunjati okolo bez ikakvih ogranienja i zabrana. Kasnije mi je ulo u naviku, koju sam zadrala do danas, da nasumce otvorim knjigu i proitam priu-dvije. Nikad nisam podrobnije prouavala ahnamu, niti mi je ikad palo na pamet da napiem o njoj neto znanstvenog karaktera, moda ba zato to sam htjela sauvati

osjeaj zadivljenosti koji me obuzeo kad sam prvi put ula te prie od oca.Prije vie od tisuu godina Firdusi je napisao mitsku priu o Iranu, djelomice sastavljenu od povijesnih fragmenata. Njegov se ep protee na razdoblje odStvari o kojima sam utjela39stvaranja svijeta do arapskog osvajanja u 7. stoljeu, konanog poraza koji je znaio slom drevnoga Perzijskog Carstva i prelazak od zoroastrizma na islam. Firdusi je htio probuditi povijesni ponos svojih sunarodnjaka i obnoviti njihov osjeaj za dostojanstvo i batinu. Otac je neprestance podsjeao brata i mene da je povijest nae zemlje bremenita ratovima i osvajanjima - Perzijanci su ratovali s Grcima, Rimljanima, Arapima i Mongolima. Kasnije, nakon Islamske revolucije, tvrdio je da smo bili suoeni s najgorim osvajaem, a to je neprijatelj iznutra, koji se, unato svemu, ponaa prema Irancima kao prema podreenim graanima.Arapi su bili okrutni osvajai. Legenda tvrdi da su eljeli gotovo potpuno razoriti perzijsku kulturu, napose pisanu rije. Siti dekadentne vladavine sasanid-skih vladara i njihovih monih sveenika - posljednjega sasanidskog kralja Jazdegerda Treega ubio je godine 651. jedan mlinar kod kojega je potraio utoite - mnogi su Perzijanci s dobrodolicom doekali one koje su smatrali divljim barbarima. Sjeam se da sam kao dijete sluala pripovijesti o tome kako je kalif Omar zapovjedio svojim vojnicima da spale sve knjige koje nau u Iranu, jer ljudi ne trebaju itati nita osim Kurana. Otac nas je nauio da se iranski nacionalizam velikim dijelom temelji na protuarapskom osjeaju. Tvrdio je da smo mi Iranci suvie zabrinuti za vlastiti ugled i da elimo izgledati neduni u oima svijeta. Zbog toga mnogi od nas prebacuju krivnju na Arape. Samo se manjina pita koju smo ulogu mi sami imali u vlastitu porazu. Na kraju krajeva, tko je otvorio vrata kraljevstva tim barbarima, tko je omoguio njihovo osvajanje?40 | AzarNafisiU svojoj epskoj poemi Firdusi je pokuao ouvati i preispitati prolost istodobno slavei i oplakujui propast jedne velike civilizacije. On je oivio drevnu Perziju1 obnavljajui njezinu mitologiju u prvom dijelu ahname, a stvarnu povijest do arapskog osvajanja u drugom dijelu, prikupljajui krhotine nae kulture kako bi ih ponovno sloio u svojem pjesnitvu. Firdusijevo nevjerojatno postignue nije se sastojalo samo u prikazivanju prolosti cjelokupne nacije, nego i u predvianju njezine budunosti. Nakon pobjede Islamske revolucije neprestance sam se vraala naim pjesnicima, a osobito njemu, nastojei ui u trag nevidljivoj niti to je vodila stvaranju Islamske drave.U ono doba moja je omiljena pria iz ahnamebila ona o prelijepoj Rudabi i njezinoj ljubavnoj aferi sa sjedokosim ratnikom alom. Ocu je bila najdraa ona0 Feridunu i trojici njegovih sinova te ju je shvaao osobno kao i ja svoju. Kao da je njome mogao priopiti neto o sebi to drugaije nije znao izraziti.Ma koliko puta ispripovijedao neku omiljenu priu, otac je uvijek ponovno bio toliko uronjen u nju da mi se inilo kao daje istodobno prvi put i pripovijeda1 slua. Sjeam se kako mi je jedanput pripovijedao vodei me za ruku niz prostranu emiransku aveniju koja se prua na sjever prema snijegom prekrivenim vrhuncima iji su mi se obrisi urezali u pamenje te ih mogu dozvati u sjeanje iz kojega god mjesta na svijetu, ba kao to mogu dozvati i oeve prie.1 Naziv Iran, to znai zemlja Arijaca, takoer je vrlo star. Grci su pod Perzijom smatrali podruje na kojem se u antiko doba prostiralo Perzijsko Carstvo. Britanci su taj teritorij takoer nazivali Perzijom. Godine 1931. utemeljitelj dinastije Pahlavi, ah Reza, slubeno je promijenio ime zemlje u Iran.Stvari o kojima sam utjela41Feridun je bio kralj svijeta, poinjao bi..., spasio je svijet od demonskoga kralja arapskog podrijetla Za-haka, koji je - udruivi se sa Sotonom - ubio njegova oca i osvojio Perziju. Iz Zahakovih ramena, iz mjesta koja je poljubio Sotona, izniknule su dvije grozne zmije koje je svaki dan trebalo nahraniti mozgom dvoje mladih Perzijanaca. Feridun se pobunio protiv Zaha-ka i,

svladavi ga, okovao u podnoju najvie perzijske planine Damavanda.Feridun je imao trojicu sinova - Salma, Tura i Irad-a. Kad je ostario i kad je dolo vrijeme da podijeli kraljevstvo, odluio je iskuati njihovu hrabrost tako to ih je napao usred noi. Dvojica starijih sinova su pobjegli, a samo se najmlai - Irad, zazivajui oevo ime, pripremio za borbu. Doznavi to je htio, Feridun je nestao u mraku.Feridun je odluio podijeliti kraljevstvo na tri dijela i dati svakom sinu njegovo. Sjea li se to je dao svakom od sinova? pitao bi otac, okreui se prema meni. Da, revno bih odgovorila, pokuavajui oponaati njegove rijei: Najstarijem - Salmu, dao je Zapad, srednjem - Turu, dao je Kinu i tursku zemlju, a najmlaemu - Iradu, dao je Perziju.Tako je, rekao bi otac s odobravanjem, Iradu je dao najdragocjeniji dio kraljevstva: Perziju, zemlju ratnik.Dvojica starije brae zavidjela su Iradu, jer je dobio najbolju zemlju, te je njihov ljubomoran bijes iz dana u dan sve jae kljuao. Poslali su k ocu glasnika zahtijevajui od njega da skine krunu s Iradeve glave i poalje ga u neki mrani kutak svijeta. Feridun im je srdito odgovorio sljedeim savjetom:421 AzarNafisi.. .srce slobodno od aoke udnje to mori i pohlepe gorke, Kraljevsko blago od praha ne lui.Kad mu se otac poalio na ljubomoru njegove brae, Irad je odgovorio:Znaju da ivot je ovaj tek vjetar to huji, Zar da tuguje ovjek to nestat mu je u oluji?Moj je otac volio te stihove i obino bi ih ponovio, vie sebi nego meni.Irad je odluio posjetiti brau i pokuati se nagoditi s njima. No, zaslijepljeni zaviu i pohlepom, Salm i Tur odbili su mirovnu ponudu. Sjea li se to im je Irad rekao, pitao bi me otac okreui se prema meni i blago me stiui za ruku. Zamolio ih je da ga ne ubiju, odgovorila bih. Ne ba, ispravio bi me. Zamolio ih je da ne postanu ubojice. Kad je shvatio njihovu namjeru, rekao im je: I sami imate duu, tko vam daje pravo da oduzme te nekom njegovu? Ali, braa ga nisu posluala. Tur je izvukao no i prerezao Irada napola. Salm i Tur napunili su njegovu glavu kamforom i mousom te je poslali ocu s radosnom porukom, likujui zbog injenice da je prekinuta Iradeva kraljevska loza.Za mojeg oca pravi junak te prie nije bio Feridun, nego Irad. Imaj na umu da je Irad jedan od najboljih likova ahname, rekao bi mi, ponovno prekidajui priu. On je bio spreman odrei se Irana ne zato to se bojao borbe, nego zato to je znao da svjetovna dobra nisu vrijedna mrnje i razdora medu braom.Stvari o kojima sam utjela43Nije pokazao samo fiziku, nego i moralnu hrabrost, a nju je daleko tee stei.Kasnije, kada sam sama ponovno itala Firdusija, shvatila sam zato nam je otac od svih pria iz ahna-me odluio najprije ispripovijedati upravo tu. Irad je jedan od rijetkih likova u tom djelu koji ne trai osvetu. On nije samo hrabar i pravedan nego, to je jo vanije - dobar.Dobrota je bila oeva slabost upravo kao to je ispravnost bila majina fiksacija. Dok je moj brat bio malen, otac je za njega napisao pripovijetku ovjek koji je htio biti dobar. Bila je to pria o njegovu ivotu, o tome kako je oduvijek bio opsjednut nepravdom i kako je pokuavao biti dobar ovjek. Cijeli ivot otac nas je podsjeao da moramo biti dobri, pojam za koji je mislio daje sam po sebi jasan, iako ga, razumljivo, nikad nije uspio odrediti.Iradeva braa nisu shvaala da svijet moe biti isto tako okrutan prema nepravednima. Iradeva ena Mah Afrid rodila je prekrasnu ker koja je donijela na svijet Iradeva unuka, Manuera. Manuer je tijekom bitke odrubio glavu najprije Turu, a zatim i Salmu, te je njihove glave poslao Feridunu s pobjednikom porukom, pripovijedao je otac gledajui me krajem oka i pratei moju reakciju.Kad je Feridun doznao da je Iradeva smrt osvee-na, prepustio je prijestolje Manueru i ostatak ivota proveo oplakujui sinove.Napukla srca, za prolou lijusuze, ivjee aloban dok Smrt ga ne uze. O svijete, prevrtljivosti sliko i lai,

44 | AzarNaflsiU tebi ovjek sreu uzalud trai.Al blagoslovljen onaj tko vjeno si ime,Kralj bio U rob, djelima dobrim podigne.Ti su mi stihovi trebali podignuti moral budui da su dobri na kraju pobijedili, no gotovo svaki put kad bi ispripovijedao tu priu otac bi dodao da, premda su Iradevo ime i nasljedstvo bili sauvani, od tog trenutka iranska zemlja vie nije znala za mir. Tako je nastao Iran, zakljuio je, a sukobi traju do dandanas. U ahnami su Iranci uglavnom dobri ljudi, sljedbenici Irada, hrabri i pravedni. Volio bih da to mogu rei za suvremeni Iran, jer danas naa zemlja ponekad vie nalikuje na onu Salma i Tura nego Irada. Hodali bismo tako neko vrijeme bez rijei, sve dok otac ne bi prekinuo utnju: Jesmo li za sladoled?Firdusijev Iran bio je prekrasan raj u koji sam ma-lo-pomalo poela vjerovati. Bio je to beskrajan zeleni panjak napuen junacima i kraljicama. Neko sam se vrijeme obmanjivala da je moja zemlja velianstvena poput zdanja to su ih njezini klasini pjesnici podignuli svojim rijeima.Ne samo Damavand sa svojim snjenim vrhuncima, nego i sve one planine prema kojima smo otac i ja hodali gotovo svakog petka dok sam bila dijete, za mene su zauvijek ostale povezane s likovima o kojima mije pripovijedao. Nikad nije ieznuo taj svijet tik iza planina gdje su Feridun i njegova trojica sinova, Bijeli Demon, legendarna ptica Simurg i prelijepa Rudaba ivjeli zajedno neprestance dajui povoda za jedne te iste prie.poglavlje 3.Kui ludiJL RIJE MNOGO GODINA JEDAN MI JE PSIHIJATAR rekao da biuzrok mojih problema moglo biti roenje brata Mo-hammada. Taj je dogaaj, tvrdio je, odvukao majinu panju od mene i zbog toga sam doivjela smrt. Bio je pristaa psihijatrijske kole Melanie Klein, a mene je dosta iritirao nain na koji je ta lijenica, poput mnogih drugih, sve svodila na jednu stvar - u njezinu sluaju na smrt. Kako se ikada moemo izlijeiti od smrti? Ubrzo sam se poela prepirati s njim raspravljajui o Melanie Klein, umjesto da se usredotoim na vlastite probleme.Bilo kako bilo, bratovo roenje mora daje bilo traumatino. Nisam jo bila navrila ni pet godina, no sjeam se noi kada su majku odveli u bolnicu, a mene ostavili s domaicom koju je majka jako voljela i potovala. Zvali smo je Nana. Ona me odvela na ulazne stube gdje smo sjedile do zore ekajui oca da se vrati s novostima. Nana se bila spakirala, spremna napustiti kuu u sluaju da se rodi ensko dijete. Mrzila je461 AzarNafisidjevojice i to mi je godinu dana zorno davala do znanja. Hodala bi po kui i govorila: Djevojica je poput svijee usred bijelog dana, a djeak poput svjetiljke u noi. Odbijala je zvati me po imenu i obraala mi se s djevojice. Majka joj je bila toliko odana daje posve zanemarivala moje pritube i uvijek bi stala na njezinu stranu.Mislim daje majka voljela Mohammada kao to ni-Azarin mlai bratMohammad kad nije voljela mene. Iakoje to kasnije poricala, esto je tvrdila da je, kad se brat rodio, osjetila da e u njemu nai zatitu. Uvijek sam se udila tome to majka, nakon to je toliko propatila zbog mukaraca, moe imati povjerenja u njega.Od tog smo trenutka rijetko kad bile prisne ili ostale nasamo. Nju je ljutilo ono to je zvala mojom tvrdo-glavou, a mene je pritiskao teret njezinih tlaenja. Iskljuivala me iz svega, a ja sam pokuavala biti neosjetljiva na njezine prigovore.udjela sam za njezinim priznanjem koje mi nikad nije davala. Hvalila je moja postignua, moje dobre ocjene i slino, no osjeala sam da sam je razoarala na neki neopisiv nain. eljela sam da me voli. Opirala sam joj se, ali sam istodobno inila sve kako bih privukla njezinu pozornost. Imala sam nepunih sedam godina kad sam se bacila niz stube koje su iz kueStvari o kojima sam utjela | 47vodile u stranje dvorite. Drugi put, vrlo brzo nakon toga, ula sam je kako pripovijeda nekoj

prijateljici o nekome tko se ubio prerezavi si vene, pa sam si i ih i sama pokuala prerezati oevim iletom pred zrcalom u spavaoj sobi, no upala je omrznuta Nana i, umjesto da me sprijei, izila i pozvala majku. Majka nije bila impresionirana mojim oajnikim inom te me zatoila u sobu do kraja dana.Imam oko pet godina, Mohammad ima nekoliko mjeseci i upravo smo se uselili u novu kuu. Prozori su zamraeni, a soba u prizemlju prohladna, uronjena u polutamu i potpunu tiinu. Majka me posjeda na pod i sjeda nasuprot meni. Sada mi reci, kae, gdje ste otac i ti bili posljednjeg etvrtka Odgovaram: Bili smo u kinu. Slijedi pitanje: Tko je bio s vama? Nitko, kaem. Jo jedanput mi postavlja isto pitanje, pa jo dvaput. Ustvruje da mrzi laljivce. Jednu stvar, dodaje, jednu stvar sam te oduvijek pokuavala nauiti, a to je da nikad, ba nikad ne lae. Osjeam se sledeno, uplaeno. Htjela bih da me uzme u naruje i poljubi, ali ona se mrti. Kae mi da su me vidjeli s ocem i nekom enom. Reci mi, uporno e, reci mi tko je ta ena?Nije bilo nikakve ene. Potajno smo otili u posjet jednom oevu prijatelju koji se nedavno bio oenio sa enom koja se majci nije dopadala. Majka je odluila . ,, ,' ' Azar i Mohammad kadda se vie nee druiti s nji- bilo dvije godine.481 AzarNafisima. Ali, otac je volio prijatelja i nastavio ga je potajno posjeivati.Nekoliko dana nakon toga dogaaja nije htjela razgovarati sa mnom. Sjeam se da su se tada prvi put svaali drugaije nego obino. Vikali su jedno na drugo ne osvrui se na mene i sluinad. Prislukivala sam na vratima. Sluala sam njezine priguene razgovore s prijateljicama i urotnike telefonske pozive. ena u ijem nas je drutvu optuivala da smo vieni, zapravo je bila supruga oeva prijatelja. Sima je bila vrlo privlana, isijavala je seksualnou kao to majka nikad nije. Navodno je svojedobno bila napola zaruena s ocem, a zatim se iznenada, dok je bio na nekom poslovnom putovanju, spetljala s njegovim najboljim prijateljem i kasnije se udala za njega. Bila je to oeva prva velika nesretna ljubav. Sumnjajui u oevu tajnicu kao posrednicu, majka me ispitivala i o njoj te je nastojala doznati jesam li ikad izala s ocem i Simom.ujem otrov u majinu glasu ne znajui to on znai. Pet mi je godina. Jo i sad se pitam jesam li u ono doba shvaala to se moe dogoditi zbog prevare za koju je optuivala oca. Ono to me zabrinjava njihove su otvorene svae, majini neprijateljski pogledi, nain na koji me otac odsutno gladi po kosi i njegov napet glas dok mi pripovijeda prie za laku no. Tada, odjednom, ona uzima brata i odlazi od kue ostavljajui me s ocem i Nanom. Osjeam se odbaenom i zanemarenom. Otac je rastresen, i dok razgovara sa mnom, ini mi se kao da razgovara sam sa sobom. Katkad me vodi u ured, gdje opaku tajnicu gledam novim oima.Tada sam, ako se dobro sjeam, prvi put slagala majci. Iako se radilo o bezazlenoj lai, zahtijevala je odreenu domiljatost. Posjetila sam je u kui jedneStvari o kojima sam utjela49prijateljice gdje je privremeno odsjela. Njezin se bijes potpuno stiao. Na neki je nain to bilo jo gore. Zasipala me pitanjima, nastojei prikupiti dokaze. No, nije ih postavljala izravno, nego podmuklo. Svako bi malo razmijenila pogled s prijateljicom. Osjetila sam se strahovito usamljenom i udaljenom od svega. Njezini pokuaji da izvue iz mene odgovore i urotniki pogledi bili su gori od izravnih optubi u onoj hladnoj, mranoj sobi. Toliko sam htjela da opet postane moja majka, da mi se nasmijei, da me primi za ruku, da sam joj odluila lagati kako bih je ponovno dovela kui. Izmislila sam priu o tome da se otac sukobio s tajnicom, gospodom Dahangiri, zahtijevajui od nje da vie nikad ne spomene ime svoje prijateljice. Ne shvaali ona da on podnosi Simu samo zbog prijateljstva s njezinim muem?Nevjerojatno u kojoj mjeri sami gradimo vlastitu budunost, osobito u odnosu prema drugima, koliko esto odreujemo njihovo ponaanje prema nama. Kad me majka optuila za la i sudionitvo s ocem, bila sam neduna. Ali, ubrzo sam postala doista kriva. Na neki nam nain nije ostavila izbora. Nisu joj bili dovoljni nikakvi dokazi vjernosti. Zapravo je od nas traila neto to joj nismo mogli dati. Iako se ubrzo vratila kui, nita vie nije bilo kao prije. Nastavila sam odlaziti s

ocem u posjete njegovu prijatelju, a poela sam ga pratiti i na sastanke. Postala sam njegov najpouzdaniji ortak, a nau su vezu uvrivale zajednike nevolje za koje smo osjeali da ih trpimo pod majinom tiranijom.Taj dan, kad me prvi put pozvala na stranu, neizbrisivo se urezao u moje pamenje. Nisam joj nita501 AzarNafisiuzimala za zlo - mislim da sam bila premalena za to. Iako nikad nije podignula ruku na mene, osjeala sam se punom modrica. Sjeam se da sam se jedva suzdravala da ne zaplaem. Nisam se znala obraniti i progonio me nejasan osjeaj krivnje. Isto tako, da sam priznala neto od onoga to je eljela da priznam, da sam poela opanjkavati oca tvrdei, primjerice, da me natjerao da posjetimo Simu, bilo bi sve u redu. Ali, nisam to uinila. Kasnije sam je prestala sluati - to mi je prelo u naviku. Jednostavno bih se pretvarala da je sluam i kimala bih glavom, a zapravo nisam ula ni rije. im bih zaula njezin glas, jednostavno bih ga odbila od sebe i poela razgovarati s nekim zamiljenim prijateljem, prepriavajui prie koje sam ula ili proitala ili bih izmiljala nove.Imam oko pet godina. Rano je poslijepodne. Otac se upravo vratio iz ureda. Prepire se s majkom u dnevnoj sobi iza zatvorenih vrata, dok se ja skrivam u hodniku i znam da se svaaju zbog mene. Majka i ja posvaale smo se ranije toga dana. Vrag za kojega odrasli esto tvrde da napastuje djecu mora daje uao i u mene podbadajui me da ostanem na njihaljki i ne odazovem se majinim pozivima na ruak i, premda sam znala da inim neto loe i da u za to biti kanjena, jednostavno si nisam mogla pomoi.Jo se mogu do u tanine sjetiti tih trenutaka neposluha dok sam se njihala amo-tamo uivajui u blagom povjetarcu na licu. Kada sam ipak ula u kuu, oprala ruke i pojavila se za stolom, majka je bila bijesna. Nije dopustila mojem drugu u igri, susjedovu sinu, da rua sa mnom, iako mu je bila obeala. Poslala ga je kui. Poniena, sjela sam za stol iStvari o kojima sam utjela51odbila jesti. to me vie tjerala da jedem, to sam bila manje sklona popustiti. Igrala sam se sa licom i vilicom. Pravila sam kuglice od kruha. Kada sam krenula prema vratima, naredila mi je da se vratim i poslala me u sobu. ekaj dok otac dode kui, rekla je, pa emo jednom zauvijek rijeiti taj problem, budui da me vae velianstvo odbija posluati. Tko sam ja da ti nareujem to treba initi?Cijeli dan sam ostala u sobi. Pokuavala sam izmiljati prie kako bih se razveselila: Bila jednom jedna nesretna djevojica...i onda? Bilo jednom...Ubrzo sam odustala. Umjesto toga, neprestance sam plakala i listala slikovnice.Otac upada u sobu i njegovo lice plamti od bijesa. A ipak osjeam, kao i uvijek u slinim situacijama, da je srcem uz mene, da ima taj izraz samo kako bi je umirio. Zato nisi posluala majku, pita. Ne odgovaram. Mora joj se ispriati, kae. I dalje utim. Uini to sam ti rekao ili u te zatvoriti u podrum. Majka ne dolazi, no vrata su odkrinuta i znam da slua. Nastavljam utjeti. Ne preostaje mu drugo nego da me potjera niz stube. Ne elim buntovnicu u svojoj kui, kae glasno i pomalo neuvjerljivo. Nakon svega to je tvoja majka uinila za tebe...Zato, upita.., zato? Hodajui niz stube njegov glas postaje blai, gotovo preklinjui. Samo se treba ispriati i gotovo, kae tiho. Hajde, Azi, budi razumna.Zna koliko se bojim podruma. Tamo je vlano i hladno i ima vrlo malo svjetla. Slui nam kao skladite, a tijekom zime tamo je razapeto ue za vjeanje rublja. Preko puta nalazi se upa za ugljen, gdje mi se ini da postoji neka zlokobna i prijetea prisutnost , koja samo eka da me zaskoi. Otac me tjera da sta-521 AzarNafisinem leima okrenuta prema upi. Neprestance osjeam da me stvorenje promatra, premda ja ne mogu vidjeti njega. Ostat e tu dok ne doem po tebe, kae. Ostajem nepomino stajati i podsvijest mi biljei njegovo neshvatljivo naputanje, kao to e kasnije biljeiti njegova iznevjeravanja.Najljepa sjeanja na majku povezana su s naim smucanjima teheranskim ulicama. Osobito e mi

jedna ulica uvijek predstavljati Thran koji volim i u koji se udim vratiti, ak i sada dok piem na ovome stolu u gradu daleko velikodunijem prema meni. No, taj je grad, iz istog razloga, oskudniji sjeanjima. Sada kad se prisjeam toga iznenauje me beznaajna injenica da je ime te ulice jednako prezimenu mojega supruga: Naderi.ini mi se da sam vei dio djetinjstva provela u Naderijevoj ulici i u mrei pokrajnjih ulica koje su se granale od nje. U njoj je postojala prodavaonica piroki i trgovina s oracima i zainima, zatim ribarnica, parfumerija Dila u koju je majka svraala po parfem L'Air du Temps Nine Ricci i iji bi vlasnik za mene uvijek sauvao nekoliko besplatnih uzoraka (zvali smo ih chantillons: te su stvari uvijek bile francuske). Bila je tamo i jedna kavana sa stranim imenom (ono mi iznenada navire u sjeanje: Aibeta) u kojoj je majka kupovala okoladu. Od svih mirisa i isparavanja u toj zaaranoj ulici, ono to mi je ostalo najdublje urezano u sjeanje jest miris okolade koju smo izgovarali na francuski nain - chocolat. Tvornica okolade nalazila se nedaleko od bolnice u kojoj sam primala cjepiva, a nakon svakog cijepljenja majka bi me nagradila okoladnim proizvodima. UpravoStvari o kojima sam utjelaI 53sam tamo otkrila bijelu okoladu, no nisam je voljela zato to je bila ukusnija, nego zbog njezine neuobiajenosti.Naderijeva ulica prelazi u Istambulsku i odvaja se u Lalehzar - Aveniju tulipana. Za vladavine kadarskih kraljeva u drugoj polovici 19. stoljea, taj je komad ze-mljita bio golem vrt pun KrianjeAvenijeLaiehzar !tulipan. Vlasti SU dale iz- Istambulske ulice u 1940-immjestu i pretvorile ga u jedno od najivljih poslovnih sredita Teherana, a bilo je naikano kazalitima i kinima. Kakvo ime za poslovnu ulicu! Lalehzarom je uvijek prevladavao vonj koe. Majka i ja posjeivale smo prenatrpane prodavaonice enskog rublja, trgovine s tkaninama i prodavae konih proizvoda. Ona se uvijek alila i razmjenjivala iskustva s prodavaima, dok bih se ja motala okolo i navirivala u stranje prostorije, oekujui da u na trenutak ugledati mrane radionice u kojima se tkanine i koa pretvaraju u grudnjake, negliee, cipele i torbe.Jedanput na mjesec odlazile smo u prodavaonicu igraaka Iran u Naderijevoj ulici, koju je majka smatrala najboljom u Teheranu. Tamo bi odabrala novu igraku ili lutku za mene i kod kue je odmah zakljuala u ormar s ostalima. Dobro se sjeam neonske reklame iznad ulaznih vrata - velikoga, veselog Dje- v da Mraza sa sobovskom zapregom. Nije on izazivaograditi bulevar na tomgodinama.54 I AzarNafisinikakvo uenje, kao to ga nisu izazivala ni imena mnogobrojnih restorana i kina: Riviera, Niagara, Rex, Metropole, Radio City, Moulin Rouge, Chattanooga. Bila sam naviknuta na Djeda Mraza kao to sam bila naviknuta na Iran; zvali smo ga Baba Noel. Sve smo to prihvaali kao dio modernog Irana - i taj izraz moderno bila jo jedna prihvaena tuica. S primjesom sarkazma, otac je esto tvrdio da to pokazuje nevjerojatnu fluidnost perzijskog jezika koju je povezivao s nesretnom fleksibilnou njegovih govornika. No, koliko smo zapravo bili fleksibilni i koju smo cijenu morali platiti za svu tu prilagodljivost?U Naderijevoj ulici i njezinoj okolici prodavai su veinom bili Armenci, idovi ili Azeri. Mnogi su Armenci bili prisilno dovedeni u Iran u 16. stoljeu, za vladavine monoga sefevidskog aha Abasa. Neki su Armenci i idovi pobjegli iz Rusije nakon Oktobarske revolucije; neki su doli iz Poljske i drugih sovjetskih satelita nakon Drugoga svjetskog rata. Kao to je bilo normalno kupovati sladoled kod armenskih prodavaa, a tkanine i parfeme kod idovskih, za neke je obitelji bilo normalno izbjegavati te manjine kao neiste. Djeca su kucala na vrata njihovih trgovina pjevajui: Armensko pseto, armensko pseto, smetlaru pakla. idovi nisu bili samo prljavi, nego su i pili krv nevine djece. Zoroastrijci su se smatrali tovaocima vatre i nevjernicima, a bahaisti - pripadnici odmetnute islamske sljedbe - ne samo krivovjercima nego i britanskim agentima i pijunima koje se smjelo i trebalo ubiti. Majku je sve to slabo doticalo; unato nizu predrasuda ona se pokoravala

pravilima svojega svijeta u kojem su se ljudi prosuivali uglavnom prema tome koliko su potovali njezine navade i fantazije. VeinaStvari o kojima sam utjela | 55kao da je prihvaala svoje mjesto u tom slojevitom poretku, iako su napetosti svaki trenutak izbijale na povrinu, sve dok se krvava priroda toga skrivenog neslaganja nije razotkrila nekoliko desetljea kasnije, nakon Islamske revolucije godine 1979. Tada su isla-misti napali, zatvorili i ubili mnogo Armenaca, idova i bahaista te zapovjedili nemuslimanskim vlasnicima restorana da na prozore izvjese znakove koji su upozoravali na vjersku manjinu. No, ne treba svu krivnju svaljivati na Islamsku Republiku, budui daje ona samo izvukla na vidjelo i stavila pod povealo dugotrajnu prijanju zadrtost.Svakog etvrtka naveer - poetkom naeg vikenda - smucala sam se tim istim ulicama s ocem. Obino smo svraali u veliku delikatesnu prodavaonicu - odmah do trgovina koom - kupiti kobasice i, ponekad, slaninu te mortadelu za specijalni doruak petkom. Nakon toga smo vrljali uokolo u potrazi za filmom ili predstavom. Prizori i zvukovi tih ulica mijenjali su se dolaskom veeri. Du Naderijeve i Istambulske ulice te Lalehzara bilo je nanizano mnogo restorana, kazalita, kina i gostionica u perzijskom stilu i svaka je imala posebnu klijentelu koja je varirala ovisno o klasi i kulturnom backgroundu. Najvie smo navraali u Cafe Naderi, iji je vlasnik bio Armenac. Imao je predi-van vrt u kojem se ljeti uvijek sviralo i plesalo. Sjeam se jednog mjesta kamo su nas roditelji esto vodili jo dok smo bili djeca. Ne sjeam se da sam ih ikad vidjela plesati, premda nas je majka povremeno podsjeala na to da je neko bila vrsna plesaica. No, ponekad sam se s drugom djecom znala pridruiti odraslima na podiju, gibajui se uz ritmove a-a-a ili sporijih plesova poput tanga.561 AzarNafisiNekoliko blokova dalje nalazila se jedna tradicionalnija kavana ije sam ime zaboravila; njezini su gosti uglavnom bili mukarci, a glazba je tamo bila perzijska, ponekad azerska ili arapska, kudikamo erotinija od a-a-a ili tanga u Cafeu Naderi. Ta i sline kavane bile su uvijek dupkom pune, a u njima se najee posluivalo pivo i votka s kebabom. Mukarci koji su tamo navraali bili su oboavatelji odreenih popularnih pjevaica, od kojih su neke postale slavne i danas nam mau sa spotova na You Tubeu, podsjeajui nas na poraenu, ali ne i iezlu prolost. No, nekoliko ulica dalje nalazio se jedan drugi Teheran - religiozan i poboan, u kojem se s negodovanjem gledalo na ono to se smatralo ekscesima poganske kulture.Zamamna kakofonija ulice postupno je nestajala u spokojnom mrmoru oeva glasa dok mi je pripovijedao neku od svojih pria. Bila sam prebaena u onaj drugi svijet u kojem su Firdusijevi junaci i demoni i njegove tamnopute junakinje ivjeli, bok uz bok, s nestanim Pinocchiom, Tomom Sawyerom, La Fonta-ineovim ivotinjama i sirotom malom prodavaicom igica Hansa Christiana Andersena, iji mi se lik jo ukazuje nakon toliko godina budui da nikad nisam mogla prihvatiti to daje za sve to je propatila na ovome svijetu nagraena samo smru.Jedanput, mislim da sam imala oko etiri godine, izgubila sam majku dok sam se vraala sa sata baleta. Zastajale smo pred mnogim trgovinama i nakon jedne takve stanke ja sam krenula dalje, a kad sam se okrenula nje vie nije bilo. Nastavila sam hodati, tiho jecajui. Dobro sam poznavala ulicu i svaka je trgovina bila mrvica koja me vodila na sigurno: trgovina s igrakama, prodavaonica okolade, ribarnica, pro-Stvari o kojima sam utjeladavaonice cipela, kina, draguljarnice, sve dok nisam dospjela do mojega omiljenog mjesta - slastiarnice Nuin. Voljela sam sve to se u njoj nudilo, osobito sladoled s okoladnim preljevom, a zvao se Vita Creme. Uvijek kad bismo uli doekao nas je njezin veseo vlasnik, Armenac koji me volio zadirkivati govorei mi da me ima u vidu kao potencijalnu nevjestu za svojega sina. Ovaj put, prije nego to me je stigao pozdraviti rekla sam mu da sam izgubila majku i bri-znula u pla. Pokuao me umiriti i ponudio mi je Vita Creme, no ja sam bila pristojna djevojica i nikad nisam nita prihvaala bez doputenja roditelja, a, uostalom, strah mi je oduzeo ak i elju za sladoledom.Tjeskoban izraz u majinim oima izbrisalo je uzbuenje u njezinu glasu kad je s uzdahom

izgovorila moj nadimak: Azi! Nikada neu zaboraviti taj uspanien pogled, jer se desetljeima nakon toga vraao u daleko beznaajnijim situacijama: kad bismo brat i ja ostali malo predugo vani, kad otac ne bi nazvao tono na vrijeme, ili ako nismo bili kod kue kad bi se ona vratila sa zabave. Kasnije e i njezini unuci biti podvrgnuti istoj anticipaciji tragedije, koju sam nesvjesno pounutranjila i prihvatila.Nakon revolucije, kad sam se vratila u Teheran, mjesto jednog od mojih prvih hodoaa bile su upravo te ulice. Imala sam dojam da sam stupila u Firdu-sijevu ahnamu - u jedan od njezinih stalnih prizora kad se lik, umjesto na oekivanoj prijateljskoj gozbi, nae u vjetiinoj zamci. Ni u najsmionijim snovima nisam zamiljala da e Naderijeva ulica i Lalehzar jednog dana postati prizorita krvavih prosvjeda i da u biti prisiljena bjeati pred policajcima i uvarima s revolucije (vigilanatima) pokraj trgovine s igrakama,581 AzarNafisiprodavaonice okolade, trgovine s oracima i zainima, ruevina kina u kojem sam pogledala prvi film, nemajui vremena za zastajkivanje i prisjeanje.poglavlje 4 .TrtKiiaku Lavaodinama, otkad znam za sebe, majka je u nau kuu u Teheranu pozivala aroliko drutvo, ponekad na obrok, ali ee samo na kavu i kolae. Imala je nekoliko zbirki alica i odabirala ih je ovisno o prigodi: one s jaim bojama i debljim rubovima za bliske prijatelje i obitelj, one finije - ukaste sa cvjetnim motivima, ili porculanske sa zlatnim rubovima - za formalnije situacije. Novinari, javne osobe, taksisti, njezina frizerka - sve je njih majka primala u razliito doba dana dostojanstveno rukujui malim aparatom za kavu. Razgovori su varirali ovisno o drutvu, u ritualu koji me opinjavao dok sam sjedila u kutu promatrajui majku kako toi kavu svima nazonima, ukljuujui i mene. Kasnije je posluivala kavu i mojoj djeci dok su bila u dobi od samo etiri godine, slijeu-i ramenima na moje otre prigovore. Hajde, hajde, govorila bi, zar e me ti uiti kako treba hraniti djecu. Zatim bi se okrenula mojoj zabavljenoj djeci i posluila im kavu koju nisu voljela te okoladu koju jesu601 AzarNafisivoljela, govorei im: Nemojte sluati majku. Samo naprijed, popijte kavu i pojedite okoladu.Kao dijete pritajila bih se u pozadini, ponekad igrajui se s papirnatim lutkama, a kasnije itajui knjigu ili asopis. Kad je bila zadovoljna mojim ponaanjem, majka bi mi se svako malo osmjehnula ili mi ponudila kola, napominjui kako je neobino za djevojicu da provodi vrijeme u itanju. ak i kad nisam bila u njezinoj milosti doputala mi je da budem na tim seansama. Zapravo, mislim da je nalazila odreeno zadovoljstvo u mojoj nazonosti. Njezina je srdba, naime, zahtijevala stalnu publiku. Hranila se takvim svojim potvrivanjem.Majka je barem dva puta na tjedan oko deset sati pozivala prijateljice na zajedniku tra-partiju, razmjenu najnovijih ogovaranja i gatanje. Budui da je bila dnevni tip, drutvene je aktivnosti to je vie mogue pokuavala nagurati u prijepodnevne sate. Na tim skupovima diktator kojega sam poznavala gotovo bi posve ieznuo. Majine kavanske seanse obavijala je neka karnevalska aura, kao da su se svi na njima okupljali kako bi razotkrili nekakvu veliku i vanu tajnu. Zar ona doista ide s njim u krevet? Zasluuje li ona takvu partiju? Kako mukarci mogu biti istodobno tako okrutni i tako glupi? Sve je bilo u tonu: nevjerstva neke supruge, gadan razvod, neija smrt - sve se prepriavalo na takav nain da su se bol i skandali inili dalekima, ili barem neim to se moe svladati. Povremeno bi uputile poglede upozorenja u mojem smjeru i stiale glasove. Jedna je goa pokazivala na mene i ponavljala perzijsku izreku: Ne zaboravi da u zidovima ive mievi i da mievi imaju ui - upozoravajui ostale da pripaze to govore u mojoj nazonosti.Stvari o kojima sam utjela\61Neke od mojih najivljih uspomena odnose se na majino pletenje. Ona i Monir, prijateljica i biva susjeda, razmjenjivale su traeve i uzorke u istom dahu i s velikom gorljivo-u. Plela je u svako godinje doba, ak i ljeti, premda su rezultati tih nastojanja uvijek bili neizvjesni. Rijetko je slijedila uzorke i radije je sama izabirala boje i izmiljala vlastite nacrte, to je pridonosilo nepredvidi-

VOSti rezultat. Azar s majkom na vjenanjuMajina frizerka, mlada jedne roakinje. razvedena ena po imenuGoli, esto je bila dio tog okruja. Jedna od njezinih zadaa bilo je gatanje, vjetina u kojoj se i majka povremeno okuavala. Nakon to bi popile kavu, ene su okretale alice, postavile ih u smjeru srca i ostavile na tanjuriima sve dok se talog ne bi poeo suiti. Goli je zatim podizala jednu za drugom te je iznimno usredotoeno pretvarala talogom oblikovane linije i zavijutke u nevjerojatne prie o prolim, sadanjim i buduim jadima i uspjesima. Imala je etvrtasto lice, velike oi i tanke usnice; kad je okretala alicu imala je naviku nabirati usta sve dok joj usnice ne bi posve nestale medu desnima. S uivanjem bih promatrala taj in nestajanja i oekivala povratak usnica.Pogled mi nakratko zastaje na Monir, mravoj usi- ,, djelii iljasta nosa, plavih oiju i prorijeene crvene621 AzarNafisikovrave kose. Govori u kratkim, odsjenim reenicama. Vidim i tromu, pretilu Fahru, izvrsnu gataru koja je okretala alice udesno dugim prstima svojih debelih ruku i pobonu irin ija je nazonost obino izazivala nelagodu, budui daje malo tko podnosio njezine prodike. Htjela bih se zadrati na teti Mini - ona je uvijek odabirala stolac na najdiskretnijem mjestu i malokad davala rijei od sebe. Kad bi se svi razili, ona bi obino ostala na ruku. Brat i ja zvali smo sve bliske prijatelje svojih roditelja teta i ujko, no teta Mina je bila je najpo-sebnija, prava sestra koju nikad nisam imala, kako jeAzarina majka (prvi red, u sredini) na razrednoj fotografiji. Iza nje u bijeloj vesti sjedi Ozra-hanum. Majku su u kolu poslali nedolino odjevenu za fotografiranje, pa je morala posuditi kaputiod razredne kolegice (na kraju prvog reda).obiavala rei majka. No, sluajno ona je imala i pravu sestru, u najmanju ruku polusestru - Naflsu, s kojom je bila u nestabilnom ljubazno-hladnom odnosu.Teta Mina i moja majka pohaale su isti razred kole Teanne d'Arc, jedne od rijetkih enskih kolaStvari o kojima sam utjela | 63u Teheranu pod ravnateljstvom francuskih redovnica. Obje su bile briljantne uenice i gorljive suparnice. S godinama se njihovo suparnitvo pretvorilo u potovanje puno zavisti; poele su uiti zajedno i postale su nerazdvojne prijateljice. Sve do njihove konane svae viale smo tetu Minu skoro svaki dan. Veerali smo kod nje ili kod nas, a veinu vikenda i blagdana provodili smo zajedno.Teta Mina je bila malo pretila, tijela pomalo u neskladu s elegantnim i vitkim nogama. Uglavnom je imala dugu kosu uredno skupljenu u punu ili riblju kost. Ali, nikakvi opisi ne mogu doarati atmosferu koju je stvarala oko sebe. inilo se kao da neprestance uzmie pred neoekivanim udarcima. Kao dijete izgubila je oba roditelja, pa ju je, zajedno sa sestrom i dvojicom brae, posvojio stariji ujak, poznati politiar i kasnije utjecajan veleposlanik u Rusiji. Imao je dvije keri. Majka bi esto sa simpatijom znala rei da je Mina rtva zle sudbine. Njezini su se bratii upisali na sveuilite i postali ugledni akademici, no ona nije mogla nastaviti obrazovanje nakon srednje kole. U ono doba bila je bez prebijene lipe. Udala se za ovjeka vrlo slinog njezinu ujaku: ambicioznog, nepopustljivog, nepristupanog... No, nedostajala mu je ujakova ustrajnost i ona neopisiva osobina koja se naziva kimom. Njezina sestra i stariji brat umrli su u ranoj mladosti tek navrivi dvadeset godina, a drugi brat umro je dvadeset godina kasnije od sranog udara. Smru mlaega brata cijelo nasljedstvo prelo je na tetu Minu. No, tada je ve bilo prekasno.Njezin je mu uspio samo napola ostvariti ambicije, to je moda razlog zbog kojega je bio tako auto- , ritaran kod kue. Moja majka mu se divila i, premda64 | AzarNafisise odnosio svisoka prema ocu, vrlo je pozorno sluala svaku njegovu tvrdnju; to nije promaknulo teti Mini koja se sprdala s majinom naklonou prema autoritarnim mukarcima. Nezhat je slijepa za njihove slabosti, govorila je. Osobno ga nisam voljela, jer mi je izraavao preveliku simpatiju. Kad god bi me zatekao samu, za poslijepodnevnog odmora ili dok sam telefonirala u hodniku,

pokuao bi me poljubiti i govorio mi da sam prekrasna i koliko mu se dopadam. Nisam se mogla poaliti roditeljima, pa sam ga jednostavno izbjegavala. Ponekad sam pronalazila neobino zadovoljstvo u injenici da znam koliko je neosnovano majino divljenje.Godinama kasnije ta snana, autoritarna osoba jedno je jutro otila u garau i prosvirala si glavu. U pismu koje je ostavio zapanjenoj eni i djeci objasnio je da vie ne moe podnositi novane potekoe u kojima su se nali. Tih posljednjih godina on se poeo sve vie oslanjati i pouzdavati u mojeg oca. Upravo se otac pobrinuo za njegov pogreb i pokuao je upotrijebiti svoj utjecaj gradonaelnika kako bi sprijeio novinare da piu o njegovu samoubojstvu.Iako je bila siroe, teta Mina je imala lake djetinjstvo od majke, ija je majka, moja baka, umrla vrlo mlada, prepustivi je na milost i nemilost kapricioznoj maehi i bezobzirnoj skrbi oca koji nije pravio razliku izmeu discipline i ljubavi. Dok su njezina po-lubraa i polusestre ivjeli u velikom komforu i raskoi, majku su potjerali u sobicu na tavanu i zahtijevali da pere zube sapunom i vodom. Nepodnoljiva joj je bila injenica da se u njezinoj kui prema njoj odnose kao prema siromanoj roaki. Jedini nain na koji se mogla nositi s tom dubokom povrijeenou i ogor-Stvari o kojima sam utjelaenjem koje je osjeala prema obitelji, bio je da razvije neumjeren osjeaj ponosa. Teta Mina mi je jedanput rekla daje s majkom dijelila knjige (moj bi joj djed zaboravio dati novac za udbenike) i da su se tako navi-knule uiti zajedno. Tako smo se zbliile, tvrdila je. Nezhat je uvijek bila najbolja u razredu, bila je nevjerojatno kompetitivna, puna elje za natjecanjem. Nije se mogla nadmetati s ostalima u odjei ili stvarima, jedino podruje u kojem je to mogla initi - i u kojem je briljirala - bili su kolski predmeti, osobito matematika. Dok su njezina braa i sestre otili na studij u inozemstvo, majka je morala prekinuti izobrazbu nakon srednje kole.Htjela sam biti lijenica, govorila bi majka. Bila sam najbolja uenica u razredu i najvie sam obeavala. Stalno nas je podsjeala kako je rtvovala karijeru da bi mogla ostati s djecom. Diila se time da nisam tip domaice, a kad sam se udala hvalila se mojem muu da ne znam ak ni krevet pospremiti. Tijekom njihova prvog susreta rekla mu je: Moja ki je odgojena da bude obrazovana ena, a ne ropkinja. Ali, neprestance mi je prigovarala zbog toga to radim i to ne provodim vie vremena kod kue s djecom.Nakon majine smrti zaudilo me kad sam doznala od spomenute dame iz Austrije koja je bila na njezinu vjenanju, da je jedno vrijeme radila kao bankovna inovnica. Austrijanka mi je priznala da je bila vrlo impresionirana majkom, jer se inila toliko razliita od veine ena iz njezina stalea. Nezhat je bila inteligentna, rjeita, izvrsno je govorila francuski i, najdojmljivije od svega, radila je u banci. Tada su djevojke iz slinog okruja radile uglavnom kao nastavnice, ponekad kao lijenice. Nakon Saifijeve smrti, majka -661 AzarNafisiprema svemu sudei - vie nije htjela ovisiti iskljuivo0 ocu i omraenoj maehi te se odluila zaposliti. No, iako je s tolikim ponosom govorila o svojim ambicijama da postane lijenica i udnji prema samostalnosti, to nije nijedanput spomenula. Samo bi tu i tamo napomenula kako je jedan obiteljski prijatelj, gospodin Ho Ki, kasnije predsjednik Iranske sredinje banke, bio jedan od njezinih najgorljivijih prosaca i oboavatelja.Mislim da je majin neprestani nemir djelomice potjecao od dubokog osjeaja neudomljenosti. Ne samo zato to nikad nije uspjela osjetiti da ima dom, nego i zato to nije pripadala kategoriji ena zadovoljnih iskljuivo ivotom kuanice ni kategoriji samostalnih poslovnih ena. Pripadala je ona, poput mnogih ena svojega doba, onoj nesvrstanoj klasi ena koje osjeaju da su njihove sposobnosti i tenje uguene njihovim poloajem. Pripovijedajui nam o svojim ocjenama i svijetloj budunosti koju su joj predviali njezini uitelji, esto bi zavrila odmahujui glavom1 s rijeima: Eh, da sam bila mukarac! Patila je od onoga to bih nazvala sindromom Alice James - mislim na inteligentnu i boleljivu sestru Henrvja Jame-sa: njezine sposobnosti i tenje daleko su nadilazile njezin stvarni poloaj.I teta Mina bila je briljantna. Budui da nije raspolagala sredstvima za nastavak kolovanja, udala se -jo jedna propala inteligentna ena. Teta Mina nikad nije podizala glas, glasno se smijala ili izraavala osjeaje. Za razliku od majke nije zapodijevala razmirice niti se otvoreno bunila.

Povlaila se ak i od najbliskijih, kao daje htjela sakriti neto dragocjeno od svijeta koji joj je toliko toga uskratio. Svjesno je odabrala svo-Stvari o kojima sam utjela | 67je poroke: pretjerano je kockala i puila. Majka, koja se hvalila da se odavala i jednoj i drugoj aktivnosti ali da ih se odluila kloniti jer su kodljive (iako bi povremeno odigrala partiju remija), pokuavala je na sve naine natjerati prijateljicu da ih se okani. Teta Mina bi se na to ironino osmjehnula i rekla: Ja nisam mazohist poput tebe, Nezhat. Malo ju je uvrijedilo kad je majka u vezi s tim drala stranu njezina supruga Ma-hboda. Izbjegavala je otvorene sukobe i nastavila ii svojim putem, ak i kad je to znailo skrivati postupke od najbliskijih osoba - od mua i najbolje prijateljice.S godinama se izgradila vrsta veza izmeu mog oca i tete Mine, a temeljila se na zajednikim interesima i zajednikim nesklonostima. Ali, ona nije podlegla oevu armu. Ahmade, ja nisam jedna od onih koju bi elio zavesti!, govorila bi. Jako ga je voljela i kasnije mu se obraala za pomo, no nikad se nije previe obazirala na njegove pritube.Kad sam bila neto starija, majka mi je stalno ponavljala kako je u ono doba postojalo uvrijeeno miljenje da kolovanje nastavljaju samo djevojke koje se ne mogu udati. Obrazovane ene smatrale su se runima i neprestance uzimale na zub. U nekim se obiteljima tvrdilo da e itanje i pisanje djevojkama otvoriti oi i ui i pretvoriti ih u rasputenice. Moj je djed bio dovoljno napredan da se ne obazire na te gluposti. Majina mlada polusestra Nafisa otila je na studij u Ameriku, no majci se nikad nije pruila takva mogunost. Mene nitko nije titio, tvrdila je, i nisam imala majku koja bi se brinula za mene. Majka i teta Mina nikad nisu preboljele svoje neostvarene elje, ono to je Emily Dickinson nazvala nejasnom sposobnou . za krila. Moda su upravo zbog toga ostale toliko dugo681 ' AzarNafisizajedno, unato golemim razlikama u temperamentu i injenici da se u nekim stvarima uope nisu slagale, odnosno tonije reeno, nisu se podnosile.Majka je rado pravila scene. Ponosila se pritom da je potpuno iskrena i otvorena. Ponekad, na vrhuncu frustracije, nazvala bi tetu Minu prepredenom. ini se da joj je prikrivanje uroena osobina, govorila bi. Iako zna koliko cijenim potenje, nastavlja lagati ili mi jednostavno preuuje istinu. Tvoja majka dri glavu u oblacima i ne zna to bi uinila sa svojim ivotom, tvrdila je teta Mina. Ona je zadrti idealist, naivna poput dvogodinjeg djeteta.Teta Mina nije pokazivala nimalo strpljenja za majina prisjeanja na njezina savrenijeg prvog mua. Samo kad pomislim, pripovijedala bi majka, kako se Saifi odnosio prema meni od trenutka kad se zagledao u mene. A sada... Glas bi joj zastao. A sada to? odbrusila bi teta Mina s poluironinim, polupo-pustljivim smijekom. Sada ima dobrog mua i dvoje prekrasne, zdrave djece. Nezhat, hoe li zauvijek ivjeti u oblacima?Svaki petak u naoj se dnevnoj sobi okupljala drugaija skupina ljudi. Sada se radilo o ozbiljnijim stvarima. Gosti su obino poeli stizati kasno prijepodne, a na tim su zasjedanjima bila oba roditelja. Broj pozvanih je varirao, no neki su bili stalni. Teta Mina je ponekad dola, ali rijetko bi sudjelovala u razgovoru. Mislim da je dolazila djelomice iz znatielje, djelomice iz navike. Tu i tamo bi procijedila rije-dvije, najee proturjeei nekoj izjavi ili tvrdnji.Sjeam se gospodina Halikija, oeva kolege u dravnoj administraciji, njegova podreenoga kako poStvari o kojima sam utjelarangu tako i po godinama. On je svjedoio oevu usponu dok je sam sve do umirovljenja ostao na istom mjestu, onome niega vladina dunosnika. Mislim da su se upoznali dok je otac obnaao dunost direktora u Ministarstvu financija, a poeli su prijateljevali kad je bio promaknut u zamjenika naelnika Organizacije za planiranje i proraun. On je veliao oev poslovni uspjeh s rijetkom velikodunou. Gospodin Haliki imao je obiaj pisati humoristine stihove za razliite prigode i itao ih je naglas svaki put kad bi nas posjetio. Obino je stizao prije ostalih i rijetko je kad propustio druenje. inilo mi se da taj ovjek uope ne stari - samo se malo-pomalo smanjivao i postajao smeuran, sve dok jednoga dana nije nestao. Menije reeno daje umro.

Drugi stalni posjetitelj na tim zasjedanjima petkom bio je jedan pukovnik koji je otiao u prijevremenu mirovinu, jer je htio uivati u ivotu. Bio je naoit poput staromodne filmske zvijezde, s brkovima a la Clark Gable koje je bojio u crno kao i kosu. Za razliku od gospodina Halikija, obino je utio s vjenim titravim smijekom pod brkom. Sluao je katkad ustre prepirke bez ikakva interesa da u njima sudjeluje.Poela je dolaziti i irin, pukovnikova ena - na poetku kako bi se uvjerila da joj se suprug ne smuca s nekom droljom, kao to je znala rei, a kasnije zbog svojeg interesa u raspravama. Za razliku od mua, ona se ivo zanimala za sve teme o kojima se raspravljalo. Bila je stasita, koata i mnogo krupnija od supruga. Imala je tih glas, no uvijek kad bi prozborila inilo se kao da tutnji, moda zato to, preoptereeno prevelikom snagom i osobnou, njezino tijelo nije uspije- , valo obuzdati elje i zahtjeve. Pukovnik nije bio imu-701 AzarNafisian, pa je irin morala raditi. Drala je kolu ivanja i zlostavljala je sirote djevojke koje su dolazile kako bi nauile zanat i zaradile za ivot. Neke je uzela kao slukinje, ali, koliko je meni poznato, nikad im nije plaala za njihov rad. irin i teta Mina nisu se voljele, a budui da su obje bile na svoj nain iskrene, nisu se odve trudile sakriti osjeaje.Na skupu petkom uvijek je bilo i nekoliko ambicioznih mladia, dalekih roaka u potrazi za visokim vezama te bivih slubenika bez ugleda. Ta mjeavina bivih i buduih karijerista zabrinjavala je irin. Ona je bila sumnjiava prema svima njima i tvrdila je da je majka previe ljubazna i slijepa za zle namjere drugih ljudi. Nazivala ih je besposliarima, sa sigurnou koju ak ni majka nije stavljala u pitanje. Nezhat-ha-num, govorila je, ima predobro srce. I zatim bi mudro dodala: A time e navui samo nevolje.poglavlje 5.OloitdisktJtztOtac je godinama radio na svojim memoarima. Prvi nacrt bio je protkan anegdotama o njegovu djetinjstvu. Opisao je kako je ubijena njegova etverogodinja sestra, jer se pokuala oduprijeti ovjeku koji joj je pokuao skinuti zlatne naunice. Kako bi priguio njezine krike, izbo ju je noem. Taj je dogaaj naveo oca da se u ranoj mladosti pobuni protiv temeljne ivotne nepravde. Bila je to dirljivo ispripovijedana ganutljiva pria, no kada je dolo vrijeme da objavi svoje djelo savjetovali su mu da izostavi osobne dijelove -na kraju krajeva, ono to je bitno u neijem ivotu nije sestrino ubojstvo, nego vana poslovna postignua. itajui kasnije njegovu knjigu, objavljenu devedesetih, uinila mi se prazna i izvjetaena bez tih osobnih detalja. Iako bremenita vanim politikim dogaajima, nedostaje joj glas koji prevladava u njegovim neobjavljenim memoarima. Ona obiluje informacijama o njegovoj politikoj karijeri, ali sadrava tek poneko od njegovih intimnijih stajalita.721 AzarNafisiStrano mi je ao to nisam posvetila vie pozornosti oevim memoarima dok je bio iv. Dao mi je njihov prvi nacrt nakon Revolucije. U to doba gotovo da sam ga posve zanemarila, budui da sam pomalo svisoka gledala na njegove knjievnike napore. Tek sam nakon oeve smrti, kad mi je brat poslao njegove dnevnike i kopije originalnog rukopisa, shvatila koliko sam propustila. U neobjavljenom rukopisu on vrlo otvoreno govori o hirovima svojega odrastanja, ukljuujui i seksualnu igru u dobi od osam godina sa susjedovom keri. Kasnije otvoreno prepriava neka oijukanja sa enama koje su, unato drutvenim i vjerskim ogranienjima, slobodno izraavale svoje elje.Knjiga poinje genealogijom koja prati podrijetlo obitelji unatrag est stotina godina do Ibn-Nafisa, lijenika, uenog ovjeka, hakima. Tijekom etrnaest generacija mukarci u obitelji bili su lijenici izobra-eni u filozofiji i knjievnosti, te su neki napisali vane rasprave. Otac je sastavio podroban popis raznih postignua za koje su nai preci bili zasluni u podruju znanosti i knjievnosti (kada sam poela poduavati na Sveuilitu u Teheranu napomenuo mi je da bi me portret Ibn-Nafisa na zidu Pravnog fakultetu i na Fa-kuletu politikih znanosti trebao podsjeati na teak zadatak to ga imam kao nastavnik i pisac). Osobno nikad nisam tono znala to mi je initi s tim istaknutim precima. Brat i ja pripadali smo generaciji koja nije pokazivala nikakav interes za prolost i

smatrala je pretke vie teretom i razlogom za sram, negoli za ponos i osjeaj povlatenosti. Tek mi je nakon Revolucije prolost obitelji iznenada postala vana. Ako je sadanjost krhka i nepostojana, prolost moe postati zamjenskim domom.Stvari o kojima sam utjela | 73Otac mojeg oca, Abdol Mehdi, bio je lijenik i nije imao nikakve politike ili poslovne ambicije. Prema obiteljskoj legendi, kad mu je umro prvi pacijent odustao je od prakse i pokuao je neko vrijeme poduavati, a zatim je donio katastrofalnu odluku: da ode u trgovce. Navodno je bio dobar lijenik, ali vrlo lo poslovni ovjek te je na jedv